Metode Drustvenih Istraživanja - V.L.posavec

Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar
Vesna Lamza Posavec
Metode drutvenih istraivanja

Sripta
Zagreb, 2004.
Vesna Lamza Posavec
Metode drutvenih istraivanja (skripta)
SADRAJ:
Definicija i karakteristike znanstvenog istraivanja

Povezanost teorije i empirijskog znanstvenog istraivanja
Induktivne i deduktivne metode spoznavanja
Vrste drutvenih istraivanja
Vrste istraivanja prema osnovnom cilju
Vrste istraivanja prema spoznajnom dometu
Vrste istraivanja prema vremenskoj dimenziji
Vrste istraivanja prema glavnom predmetu ili temi
Faze istraivanja
Konceptualizacija istraivanja
Izbor i definiranje predmeta (problema)
Definiranje svrhe ili razloga
Pregled literature
Definiranje ciljeva
Orijentacijsko (eksplorativno) istraivanje
Formuliranje hipoteza
Identifikacija varijabli
Izrada idejnog nacrta
Operacionalizacija istraivanja
Izrada izvedbenog nacrta
Izbor metode i tehnike istraivanja
Field metode
Opaanje
Intervju
Anketa
Razvitak anketne metode
Vrste ankete
Uzorak
Plan uzorka
Ciljana populacija
Osnovni skup i okvir za izbor uzorka
Nain izbora uzorka
Probabilistiki uzorci
Jednostavni sluajni uzorak
Sluajni sustavni uzorak
Sluajni stratificirani uzorak
Klaster uzorak
Neprobabilistiki uzorci
Kvotni uzorak
Prigodni uzorak
Uzorak dobrovoljaca
Namjerni uzorak
Pseudo-sluajni uzorak
Veliina uzorka
Rasprenost (disperziranost) uzorka
1
Vesna Lamza Posavec
Realizacija uzorka
Odsutnost ispitanika
Odbijanje ankete (spontana selekcija)
Neizjanjavanje na pojedina pitanja
Greke i pristranosti anketara
Konstrukcija anketnog upitnika
Sadraj pitanja
Vrsta pitanja prema osnovnom obliku
Formulacija (verbalizacija) pitanja
Jednoznanost pitanja
Odvajanje stavova od argumentacije
Redoslijed pitanja
Duina anketnog upitnika
Uvodni dio upitnika
Provjera valjanosti anketnog upitnika
Priprema provedbe ankete
Izbor i rasporeivanje anketara
Instruiranje anketara
Uvjebavanje i provjera anketarskog rada
Tehnika priprema anketiranja
Priprema koordinacije i nadzora tijeka anketiranja
Priprema kontrole anketnog postupka
Priprema prijema i kontrole kvalitete anketne grae
Eksperiment
Glavni oblici eksperimentalnih nacrta
Vrste eksperimenata
Desk-metode (arhivske metode)
Analiza statistikih podataka
Analiza (studij) sluaja
Analiza sadraja
Vrste analize sadraja
Mogunosti primjene i ciljevi analize sadraja
Postupak kvantitativne analize sadraja
Realizacija istraivanja
Prikupljanje podataka
Kontrola postupka prikupljanja podataka
Priprema grae za obradu
Obrada (analiza) podataka
Prikaz rezultata
Interpretacija rezultata
Izrada istraivakog izvjea ili studije
Metrijske karakteristike istraivanja
Osnovne vrste valjanosti
Vrste valjanosti prema nainu utvrivanja
Analiza greaka i pristranosti istraivanja
Etika istraivanja
Vesna Lamza Posavec
DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE
ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA
U najirem smislu rijei, istraivanje je proces dolaenja do novih spoznaja. Istraivanjem se
moe nazvati postupak prikupljanja i analize podataka iz realnoga ivota kojemu je cilj
dolaenje do nekih novih, jo nepoznatih informacija. U podruju drutvenih djelatnosti
najee je rije o:
- opaanju, analizi i sistematiziranju odreenih pojava, procesa, ponaanja i sl
- prikupljanju i analizi odreenih podataka o miljenju i stavovima ljudi
- prikupljanju i analizi razliitih statistikih podataka ili prouavanju pisanih materijala i
izvora
U svakom od spomenutih sluajeva mogue je govoriti o znanstvenim i neznanstvenim

istraivanjima tj. o postupcima prikupljanja i analize podataka koji se temelje na primjeni
znanstveno-istraivake metodologije i onima koja se provode nesustavno i nekontrolirano,
bez primjene takvih metoda. I u skupini istraivanja koja se nerijetko proglaavaju
znanstvenima mogue je razlikovati ona koja to zaista jesu, od onih koja ne zasluuju taj
naziv, jer nisu u dovoljnoj mjeri utemeljena na poznavanju i primjeni stvarnih znanstvenih
metoda. Zbog prividne lakoe provoenja razliitih drutvenih (osobito anketnih) istraivanja,
esto smo svjedoci prave "poplave" razliitih laikih anketa i slinih "istraivakih" pothvata,
osobito onih o kojima se izvjetava u razliitim masovnim medijima. Takva pseudoznanstvena istraivanja obino su utemeljena na uvjerenju da je anketni ili slian istraivaki
postupak vrlo jednostavan te da ga svaka, imalo obrazovanija osoba moe uspjeno provesti
dovoljno je sastaviti nekoliko pitanja koja e se postaviti veoj ili manjoj skupini ljudi (koja
e se uz to jo proglasiti "reprezentativnim uzorkom"), zbrojiti dobivene odgovore i izraziti ih
u postocima te prikazati u tablicama ili grafikonima.
Iz sadraja ove skripte vidjet emo da to nipoto nije tako. Svaki znanstveno-istraivaki
postupak - pa tako i anketni koji se zbog iroke uporabe moe initi najjednostavnijim zahtijeva pomno prouavanje i planiranje te vrlo paljivu provedbu svake pojedinane faze ili
koraka. tovie, ak i u tom sluaju istraivanje krije mnotvo tekoa i "zamki" koje mogu
znaajno ugroziti tonost i vjerodostojnost dobivenih rezultata. Cilj nam je stoga da u sklopu
narednih predavanja predoimo glavne kriterije i postupke znanstvenih istraivanja te da
ukaemo i na glavne izvore moguih greaka i pristranosti koji mogu umanjiti ukupnu
valjanost provedenog istraivanja. Time bi se polaznici trebali osposobiti za pravilno
vrednovanje, interpretaciju i koritenje rezultata sociolokih i drugih istraivanja drutvenih
3
Vesna Lamza Posavec
pojava - a pod pretpostavkom dobrog poznavanja temeljnih statistikih metoda stei barem
osnovna znanja i za pravilnu konceptualizaciju i provoenje takvih istraivanja.
Iako odgovarajua znanstvena i struna literatura obiluje mnotvom razliitih definicija
znanstvenog istraivanja, openito bismo mogli rei da je znanstveno istraivanje planirano,
sustavno, kontrolirano, iskustveno i kritiko ispitivanje odnosa meu pojavama koje su
predmet prouavanja.
Kad kaemo da je istraivanje planirano to onda znai da je promiljeno i unaprijed
predvieno u svim vanim pojedinostima; sustavno znai da potuje predvienu proceduru te
da se predmet ne promatra izolirano nego u kontekstu kojemu pripada odnosno da se oslanja
na prijanje spoznaje na tome podruju; kad kaemo da je kontrolirano elimo istaknuti da je
svaka istraivaka faza i svaka relevantna pojedinost pod strogim nadzorom istraivaa;
iskustveno znai da se temelji na injenicama, na stvarnim podacima iz realnoga ivota, a ne
na spekulacijama; i na kraju, kad kaemo da je kritiko time elimo rei da obuhvaa realnu
interpretaciju dobivenih rezultata, donosi utemeljene zakljuke o predmetu istraivanja te da
uzima u obzir i mogua ogranienja u njihovom spoznajnom dometu.
Sline definicije nude brojni sociolozi, socijalni psiholozi i drugi autori s podruja drutvenih
znanosti. Kao primjer navodimo operativnu definiciju Richarda Schaefera prema kojemu je
znanstveno istraivanje sustavna, organizirana serija istraivakih faza kojima je mogue
osigurati zadovoljavajuu objektivnost i konzistentnost u izuavanju neke pojave.
Kljuni element znanstvenog istraivanja je planiranje odnosno promiljeno predvianje svih
vanih pojedinosti istraivanja. Planiranje se u pravilu zasniva na odreenim hipotezama
odnosno pretpostvkama o odnosima meu prouavanim pojavama koje opet proizlaze iz
nekog temeljnog pitanja ili postavke o pojavi ili procesu koji su predmet znanstvenog
interesa.
U podruju sociolokih i disciplinarno srodnih istraivanja ta pitanja mogu, primjerice, biti:
to ljudi misle o nekom vanom drutvenom problemu? Zato se ponaaju na odreeni nain?
Zato prakticiraju neke aktivnosti a druge ne? Ili jo specifinije: Je li kriminalitet u porastu i
zato?
Je li porodini ivot u krizi? Koje drutvene teme najvie zaokupljaju javnost? Kakvi bi mogli
biti rezultati buduih predsjednikih izbora? to ljudi misle o sadanjoj privrednoj situaciji u
Hrvatskoj? Itd.
Na svako od ovih pitanja mogue je odgovoriti neznanstvenim i znanstvenim metodama.
Vesna Lamza Posavec
U knjizi Foundation of Behavioral Research(1973), Kerlinger navodi nekoliko moguih

pristupa u pokuaju da se odgovori na takva i slina pitanja. Te pristupe naziva metodama
spoznavanja (methods of knowing) kojima se ljudi koriste u pokuaju da odgovore na pitanja
koja ih zanimaju o realnom ivotu i svijetu.
Vesna Lamza Posavec
Rije je o sljedeim metodama:

1. Metoda prolog iskustva (nepromjenjivosti, tvrdoglavosti, upornosti) slijedi logiku:
neto je istinito zato to je oduvijek bilo takvo. Takva se spoznaja poziva na prolo iskustvo ili
na ve postojee znanje o nekom pitanju. Npr. zakljuak da e ljudi u budunosti na televiziji
najradije gledati sportske emisije jer ih je sport oduvijek najvie zanimao, temelji se na
metodi prolog iskustva koja pak ukljuuje ideju da se nita ne mijenja ono to je bilo
dobro ili loe prihvaeno u prolosti isto e takvo ostati i u budunosti. Ta metoda, dakle, ne
uzima u obzir da su drutvene pojave dinamike i da se moguom promjenom relevantnih
okolnosti mogu i pojave bitno promijeniti (npr. zbog mogunosti ope krize u sportu odnosno
mogue ekoloke ili civilizacijske katastrofe irih razmjera, zanimanje za sport moglo bi u
budunosti biti potisnuto u drugi plan). Iako ponekad moe osigurati i ispravne zakljuke,
ipak, mnoge se pogrene odluke na razliitim razinama (od osobnih do poslovnih, makroekonomskih i politikih) temelje upravo na primjeni ove metode spoznavanja.
2. Metoda intuicije polazi od pretpostavke da je neto istinito ve zato to je oito,
logino ili samo po sebi razumljivo. Npr. osoba koja tvrdi da e asopis o modi i ljepoti
sigurno biti dobro prihvaen meu enama jer je enama vano kako izgledaju - slui se
metodom intuicije. Na istoj se metodi temelji i uvjerenje da e neka odjevna kolekcija biti
dobro primljena na tritu jer je lijepa i ukusna ili pak predvianje da e na narednim
politikim izborima pobijediti odreena stranka jer ima sposobnije ljude nego ostale stranke.
Rije je najee o projekciji vlastitih stavova i razmiljanja u stavove i razmiljanja drugih, a
to, u mnogim sluajevima, moe dovesti do pristranih pa i sasvim pogrenih zakljuaka.
3. Metoda autoriteta polazi od pretpostavke da je neto istinito zato to izvor kojemu
vjerujemo (npr. novinar, politiar, znanstvenik, masovni medij) kae da je istinito. Npr. onaj
tko tvrdi da e za pedesetak godina doi do odumiranja ivota na zemlji zbog irenja ozonskih
rupa zato to to tvrdi ugledni ameriki dnevnik The New York Times, oslanja se u razmiljanju
na metodu autoriteta. Na istoj se metodi, npr., zasniva i mogue uvjerenje da bi na sljedeim
amerikim predsjednikim izborima mogao pobijediti demokratski kandidat - jer ugledni
politiki analitiar tvrdi da su republikanci izgubili povjerenje javnosti zbog nesposobnosti
aktualnog republikanskog predsjednika.
4. Znanstvena metoda je sustavan i postupan proces spoznavanja istine koji se
obuhvaa seriju malih koraka ili faza istraivanja. Rezultat primjene znanstvene metode su
podaci koji se temelje na nizu objektivnih analiza, odnosno na analizi niza pojedinanih
pojava koje moemo smatrati indikatorom objektivne istine. Iako ni znanstvena metoda nije
nepogreiva, ni u potpunosti precizna (osobito kad je rije o prouavanju drutvenih pojava),
ona ipak krije mnogo manji rizik od pogrenog zakljuivanja nego bilo koja od spomenutih
neznanstvenih metoda.
Vesna Lamza Posavec
No, kako razlikovati znanstvene od neznanstvenih metoda? Wimmer i Dominick (Mass

Media Research, 1983) izdvajaju pet glavnih osobina znanstvenog istraivanja prema kojima
je to razlikovanje mogue.
Rije je o sljedeim osobinama znanstvenih istraivanja:
1. Znanstvena metoda je empirijska tj. utemeljena na injenicama, a ne na
spekulacijama i pretpostavkama o pojavi koja je predmet istraivanja. Ona u pravilu polazi od
nekih pretpostavki ili hipoteza ali se na njima ne zaustavlja nego ih provjerava u stvarnosti.
2. Znanstvena metoda je sustavna i kumulativna, a to znai da se pojedinani sluaj,
koji je predmet istraivanja, ne promatra sam za sebe nego u cjelini s ostalim sluajevima iste
kategorije. Znanstvena metoda omoguava apstrahiranje pojedinanih karakteristika
prouavanog sluaja i generaliziranje (poopavanje) dobivenih rezultata na cijelu pojavu ili
populaciju na koju se rezultati odnose. Isto tako, rezultati znanstvenog istraivanja ne
promatraju se izolirano, nego u kontinuitetu s rezultatima drugih istraivanja provedenih na
odgovarajuem podruju (konzultiranjem relevantne literature, provedbom komparativnih
analiza) te ujedno slue i kao mogue polazite za neka daljnja istraivanja.
3. Znanstvena metoda je objektivna i valjana, a to znai da dobiveni rezultati ne
smiju biti pod utjecajem stavova i prosudbi istraivaa, kao ni razliitih intervenirajuih
varijabli koje nisu pod njegovom kontrolom. Zakljuci istraivanja moraju biti utemeljeni na
objektivnim podacima, a ne na subjektivnom vienju tih podataka i moraju osigurati
dijagnozu stanja ili pojave koja je predmet istraivanja. To je osobito vano u sluaju kad se
rezultati istraivanja razlikuju od prosudbi i oekivanja istraivaa. Ako je metoda objektivna
ona je ujedno i verifikabilna - istraivaki se postupak moe u cijelosti ponoviti pa se
dobiveni rezultati mogu provjeriti novim istraivanjima.
4. Znanstvena metoda je prediktivna jer omoguava predvianje razvoja istraivane
pojave u budunosti. (Preduvjet za to je objektivna i valjana dijagnoza trenutnoga stanja.)
Budui da razvoj neke pojave u budunosti ovisi o mnotvu razliitih okolnosti od kojih
mnoge, u trenutku istraivanja, mogu u veoj ili manjoj mjeri biti nepredvidive, predikcija
gotovo nikad nije potpuna ni sasvim sigurna. Ipak, primjena znanstvene metode mora
osigurati relevantne elemente koji poveavaju vjerojatnost ispravnog predvianja razvoja
pojave u budunosti (u odnosu prema spoznajama koje se temelje na primjeni neznanstvenih
metoda), omoguiti identifikaciju bitnih okolnosti koje bi na prouavanu pojavu ubudue
mogle utjecati ta naznaiti glavna ogranienja i rezerve u zakljuivanju.
5. Znanstvena metoda je javna dobivene spoznaje ne mogu ostati privatna stvar
istraivaa nego se u nekom obliku moraju publicirati, bilo da je rije o uem krugu
naruilaca ili korisnika istraivanja, bilo pak o znanstvenoj ili iroj javnosti. Primjena
znanstvene metode podrazumijeva i odreena pravila u objavljivanju rezultata koja obvezuju
na iznoenje relevantnih pojedinosti o metodologiji istraivanja, razlikovanje injenica od
osobnog miljenja autora, kritiko vrednovanje spoznajnog dometa rezultata i slino.
7
Vesna Lamza Posavec
Prema ovim elementima, znanstvena se metoda razlikuje od spomenutih ne-znanstvenih

metoda prologa iskustva, intuicije i autoriteta, ali i od pseudoznanstvenih metoda koje
pokuavaju imitirati znanstvene ali - zbog nedovoljnog znanja, osposobljenosti, strunosti ili
odgovornosti istraivaa - ne ukljuuju pravi znanstveni pristup. U koritenju takvih metoda
"istraivai" se obino koriste terminologijom znanstvenih istraivanja (anketa, uzorak itd.) i
pokuavaju oblikovati ope zakljuke, kao da je rije o pravim znanstvenim istraivanjima,
iako su njihovi rezultati u pravilu nedovoljno precizni, a poesto ak i pogreni u svojoj
osnovnoj distribuciji.
Opi cilj znanstvenih istraivanja je otkrie objektivnih podataka o realnom ivotu i
svijetu (u sociolokim istraivanjima o razliitim vidovima drutvenog ivota) radi opisa,
objanjavanja i predvianja daljnjeg razvoja promatranih pojava i dogaanja. Ipak,
znanstveno istraivanje nije samo prikupljanje podataka (na to se obino svodi u laikoj
interpretaciji) nego sloeni proces dolaska do istine u kojemu je postupak prikupljanja i
biljeenja podataka samo jedna od potrebnih faza. O ukupnom procesu znanstvenog
istraivanja podrobnije e biti rijei u daljnjem tekstu.
Sociolog William Sanders istie da su socioloka, kao i ostala znanstvena istraivanja vrlo
slina detektivskom radu. I jedna i druga vrsta istraivakoga rada ukljuuje problem,
poetne pretpostavke ili teorije, traenje i prikupljanje podataka, sreivanje (analizu) i
osmiljavanje (interpretaciju) podataka te oblikovanje zakljuaka koji odgovaraju na
polazni problem. No, dok je cilj detektivskog istraivanja otkrie podataka koji bi mogli biti
dokaz u zakonskom postupku, znanstvenik pokuava odgovoriti na pitanja kako i zato se
neto dogodilo te pod kojim bi se okolnostima moglo eventualno ponovno dogoditi. Na taj
nain, znanstveni istraiva pokuava prouavanu pojavu ne samo opisati nego je i objasniti te
predvidjeti njezin daljnji razvitak.
POVEZANOST TEORIJE I
EMPIRIJSKOG ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA
Rezultate znanstvenog istraivanja koja su usmjerena na prikupljanje podataka iz realnog
ivota (tzv. empirijska znanstvena istraivanja) potrebno je povezati s odgovarajuim
teorijama o osobinama ili uzrocima pojave koja je predmet istraivanja. injenice (podaci) ne
Vesna Lamza Posavec
govore same za sebe. Prije nego to progovore, injenice treba povezati s nekim naim
razmiljanjima i pitanjima te pronai vezu izmeu tih razmiljanja i injenica.
Prema najopenitijoj definiciji, teorija je sustav znanja ili shvaanja kojima se pokuava
objasniti neka pojava odnosno formulirati odreene zakonitosti u vezi s tom pojavom. Iako se
znanstvena teorija zasniva na logikom promiljanju, ona nije samo plod spekulacije ve je u
velikoj mjeri utemeljena i na injenicama iz realnog ivota. I obratno, teorijsko nam
promiljanje omoguava da injenice koje opaamo, ili ih na neki drugi nain prikupljamo,
pravilno opiemo i objasnimo te da tako uspjeno predvidimo i to bi se s predmetom naeg
opaanja moglo dogoditi u budunosti.
Vanost teorije za empirijska znanstvena istraivanja

Ve osnovna definicija istraivanja kao odreene praktine aktivnosti (prikupljanje
podataka) kojom se dolazi do novih informacija i spoznaja - podrazumijeva usku povezanost
teorijskog i praktinog pristupa. Zbog toga znanstveno istraivanje mora nuno poi od
odreenih teorija i teorijskih postavki. Poznata je i uestalo citirana izreka socijalnog
psihologa Kurta Levina prema kojoj "nema nieg praktinijega od dobre teorije" - drugim
rijeima, praktinim aktivnostima od kojih se sastoji istraivanje ne moe nita vie koristiti
od dobro oblikovane i konzistentne teorije.
Dobro oblikovana i osmiljena teorija vrlo je vana u svim fazama empirijskog znanstvenog
istraivanja od definiranja predmeta i cilja pa do oblikovanja konanih zakljuaka
istraivanja.
Vanost teorije u pojedinim fazama empirijskih istraivanja moe se ukratko opisati na
sljedei nain.
1.Konceptualizacija:
Teorija je nuna pretpostavka za uspjenu razradu ukupne koncepcije istraivanja od
definiranja predmeta i ciljeva istraivanja pa do formuliranje hipoteza i varijabli istraivanja.
2. Operacionalizacija:
Bez odgovarajueg teorijskog znanja nemogue je precizno razraditi (operacionalizirati)
predmet i ciljeve istraivanja te definirati varijable istraivanja. (Npr. ako je predmet
istraivanja maloljetnika delinkvencija moramo tono znati to pod tim podrazumijevamo
da bismo precizno odredili to emo ispitati, koje emo informacije u vezi s tim prikupiti i
sl.). Teorijsko nam znanje ujedno pomae i da izaberemo i razradimo optimalan nain
Vesna Lamza Posavec
realizacije istraivanja (tj. najprikladnije metode i tehnike s pomou kojih emo istraivanje
provesti).
3. Povezivanje:
Teorija je crvena nit koja povezuje prikupljene injenice. Zahvaljujui teoriji, mogue je
uoiti odnose meu dogaajima ili pojavama koji nisu neposredno uoljivi iz samih podataka.
To nam omoguava da prikupljene podatke organiziramo u smislene cjeline koje su
relevantne za predmet istraivanja i temeljem kojih emo uspjeno odgovoriti na postavljene
ciljeve.
4. Interpretacija:
Teorija nam omoguava da prikupljene podatke osmislimo tj. da ocijenimo koji su od njih
vani a koji nevani u odnosu prema predmetu i cilju istraivanja, to oni zapravo znae i
kako su meusobno povezani. Znanstvena interpretacija je skupina meusobno povezanih
stajalita kojom se nastoji objasniti cijelu klasu dogaaja ili pojava, a ne samo izoliranu
pojavu koja je neposredni predmet istraivanja.
5. Zakljuivanje:
I na kraju, teorija nam omoguava da iz podataka izvedemo odreene zakljuke kojima
nastojimo odgovoriti na postavljeni problem ili ciljeve istraivanja.
Vanost empirijskih istraivanja za razvitak znanstvenih teorija :

S druge strane, empirijska su istraivanja od presudne vanosti za razvoj valjanih teorija. Ako
teorije nisu potvrene ili potkrijepljene odgovarajuim iskustvenim injenicama (do kojih
dolazimo istraivanjima) one ostaju na razini puke spekulacije. Kao to dobra teorija
omoguava ispravnu konceptualizaciju i operacionalizaciju istraivanja, organizira podatke u
koherentnu strukturu i omoguava valjanu interpretaciju i zakljuivanje, tako i empirijski
(istraivaki) podaci potvruju ili obaraju odreene teorije, pokazuju to u postojeim
teorijama treba prilagoavati ili mijenjati, potiu i inspiriraju znanstvenike za formuliranje
novih teorija i slino. Drugim rijeima, istraivanja su stalni izazov i poticaj za formuliranje
novih i boljih teorija.
Shema uzajamne povezanosti teorije i empirijskog znanstvenog istraivanja:

U pojednostavljenom smislu, uzajamna povezanost teorije i empirijskog istraivanja moe se
grafiki prikazati na sljedei nain:
10
Vesna Lamza Posavec
Slika 1. Povezanost teorije i empirijskog istraivanja
Razvoj
metoda
Teorija
Istraivanje
Provjera
i revidiranje
teorije
Objanjenje:
1. Teorija = formuliranje teorije za objanjenje odreene pojave
2. Razvoj metoda = izbor i operacionalizacija postupaka za provjeru (testiranje) teorije
3. Opaanje = prikupljanje empirijskih podataka s pomou odabranih znanstvenih
metoda (istraivanje)
4. Provjera i revidiranje teorije = provjera teorije temeljem podataka prikupljenih
opaanjem (istraivanjem) te njezino potvrivanje (ostanak pri poetnoj teoriji),
usavravanje (revidiranje) ili odbacivanje (postavljanje nove teorije odnosno povratak
na poetnu toku ciklusa).
Primjer:
Teorija:
Postavili smo teoriju da je maloljetnika delinkvencija posljedica poremeenih odnosa u
obitelji (neslaganje roditelja, razvod braka i sl.) i niskog socijalnog statusa obitelji.
Metoda:
Teoriju provjeravamo upotrebom metode ankete kojom emo prikupiti podatke o obiteljskim
odnosima i socijalnom statusu obitelji (financijska situacija, obrazovanje roditelja i sl.) u
skupinama delinkvenata i nedelinkvenata.
Istraivanje (sustavno opaanje):
Provoenje ankete odnosno prikupljanje anketnih podataka.
Provjera i revidiranje teorije:
Rezultati istraivanja su pokazali da je polazna teorija bila djelomino tona - pojava
delinkvencije ovisi o odnosima u obitelji (uestalija je u sluaju razvoda roditelja,
poremeenih odnosa zbog neslaganja, alkoholizma i sl.) ali ne i o socijalnom statusu
11
Vesna Lamza Posavec
(podjednako je uestala u imunijim i obrazovanijim kao i u manje imunim i slabije

obrazovanim obiteljima). Zakljuak: polaznu teoriju ne treba u cijelosti odbaciti nego
revidirati, izmijeniti je u svjetlu rezultata dobivenih istraivanjem.
INDUKTIVNE I DEDUKTIVNE METODE SPOZNAVANJA

Ovisno o poetnoj toki prezentiranog ciklusa, odnosno o tome polazi li znanstvenik u
prouavanju neke pojave od empirijskih podataka ili od teorijskih postavki, mogue je
razlikovati induktivne i deduktivne metode spoznavanja.
Induktivna metoda polazi od empirijskih podataka (specifinih opaanja o odnosima meu
istraivanim pojavama) i kree se u smjeru generalnih zakljuaka ili oblikovanja
odgovarajuih teorija.
Deduktivna metoda se kree u suprotnom smjeru polazi od generaliziranih zakljuaka ili
teorija i provjerava ih empirijskim podacima.
Primjer:
Predmet istraivanja: razlike u interesima mukaraca i ena za odreene vrste medijskog
sadraja
Induktivna metoda: odgovarajuim istraivakim postupcima (npr. anketa, testovi i sl.)
ispitujemo dominantne interese mukaraca i ena za odreene vrste medijskih sadraja i na
temelju toga zakljuujemo da sport vie zanima mukarce, a teme o ureenju doma vie
zanimaju ene.
Deduktivna metoda: polazimo od generalnog stava da mukarce vie zanima sport nego ene
dok teme o ureenju doma vie zanimaju ene nego mukarce i to provjeravamo
odgovarajuim istraivakim postupcima
INDUKTIVNA METODA
Ta se metoda koristi u sluaju kad nemamo dovoljno predznanja o predmetu istraivakog
interesa odnosno kad ne raspolaemo odgovarajuim teorijskim saznanjima.
Faze induktivnog spoznavanja:
12
Vesna Lamza Posavec
1. Svakodnevna zapaanja poetna faza ciklusa su svakodnevna, nesustavna zapaanja o

pojavi koja je predmet znanstvenog interesa. (Npr. u svakodnevnom ivotu zapaamo da
postoje znaajne razlike u dominantnim interesima mukaraca i ena.)
2. Formuliranje problema druga je faza identifikacija problema odnosno formuliranje
pitanja u vezi s predmetom istraivakog interesa. (Npr. zanima li sport vie mukarce, a teme
o ureenju doma vie zanimaju ene?)
3. Istraivanje (sustavno opaanje) primjenom odgovarajuih istraivakih postupaka (npr.
testiranjem interesa, anketom i sl.) nastojimo prikupiti podatke kojima emo odgovoriti na
postavljeni problem.
4. Verifikacija prikupljene podatke provjeravamo ponavljanjem istraivanja ili
usporeivanjem s rezultatima komparabilnih istraivanja (drugih istraivanja provedenih istim
postupcima).
5. Sistematiziranje prikupljene podatke sreujemo razliitim postupcima obrade podataka
(kvalitativna ili kvantitativna obrada)
6. Formuliranje generalnih zakljuaka ili teorija temeljem podataka prikupljenih
istraivanjem odgovaramo na postavljeni problem tj. donosimo ope zakljuke ili oblikujemo
teorije u vezi s pojavom koja je predmet istraivanja. (Npr. zakljuujemo da postoje znaajne
razlike u dominantnim interesima mukaraca i ena u smislu da teme o sportu vie zanimaju
mukarce, a teme o ureenju doma vie zanimaju ene.)
DEDUKTIVNA METODA
Ta se metoda spoznavanja moe koristiti u sluaju kad je o pojavi koja je predmet
prouavanja ve postavljena odreena teorija odnosno kad istraiva raspolae odreenim
predznanjima na temelju kojih je mogue formulirati neku konzistentnu teoriju. Uporabom
deduktivne metode znanstvenik pokuava odreene generalne zakljuke ili teorije provjeriti
empirijskim podacima.
Faze deduktivnog spoznavanja:
1. Pregled teorija ili opih zakljuaka istraiva najprije pokuava utvrditi to ve
postojee teorije kau o pojavi koja je predmet njegovog znanstvenog interesa. (Npr. to
teorija kae o razlikama u dominantnim tematskim interesima mukaraca i ena.)
13
Vesna Lamza Posavec
2. Formuliranje hipoteza postojee teorijske postavke oblikujemo u odgovarajue hipoteze

(pretpostavke) o pojavi koja je predmet istraivanja. (Hipoteza je logiki derivat
fundamentalnih postavki teorije.) Npr. sukladno raspoloivim teorijskim postavkama,
oblikujemo hipotezu da teme o sportu vie zanimaju mukarce dok teme o ureenju doma vie
zanimaju ene.
3. Istraivanje odgovarajuim istraivakim postupcima (npr. anketa, testovi i sl.)
prikupljamo empirijske podatke kojima nastojimo provjeriti postavljene hipoteze.
4. Verifikacija prikupljene podatke provjeravamo ponavljanjem istraivanja ili
usporeivanjem s rezultatima komparabilnih istraivanja (drugih istraivanja provedenih istim
postupcima).
5. Sistematiziranje prikupljene podatke sreujemo razliitim postupcima obrade podataka
(kvalitativna ili kvantitativna obrada)
6. Potvrda, odbacivanje ili revidiranje teorije - ako rezultati istraivanja potvruju
postavljene hipoteze ostajemo pri postavljenim teorijama, a ako pak hipoteze nisu potvrene
to onda znai da postojee teorije ili generalne spoznaje nisu istinite te da ih potrebno odbaciti
ili revidirati (djelomino promijeniti, dopuniti i sl.). U posljednjem sluaju moemo
oblikovati nove teorije ili generalne zakljuke (u skladu s rezultatima provedenog
istraivanja) koje emo provjeriti daljnjim istraivanjima.
GLAVNE PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH METODA

Prednosti induktivne metode:
-
omoguava spoznaju o slabo poznatim i istraenim pojavama;

objektivnija je jer sadri manju opasnost od pristranog zakljuivanja (nije optereena
teorijskim pretpostavkama koje mogu djelovati kao odreene predrasude - pogreno
usmjeriti istraivanje, utjecati na opaanje i interpretaciju rezultata i sl.)
Nedostaci induktivne metode:

- moe se dogoditi da ne obuhvati relevantne elemente istraivane pojave;
- esto ostavlja podatke neorganiziranima i nesistematiziranima ("od stabala se ne vidi
uma").
14
Vesna Lamza Posavec
Prednosti deduktivne metode:

- potie istraivanja i razvoj spoznaja o predmetu znanstvenog interesa (ukazuje na
relevantne teme istraivanja);
-
polazi od relativno sreenog i organiziranog sustava spoznaja koji ima jasnu

spoznajnu poruku i omoguava bolje planiranje istraivanja (poveava vjerojatnost
njegove relevantnosti);
omoguava formuliranje preciznih hipoteza pa pridonosi razvoju same metodologije
istraivanja.
Nedostatak deduktivne metode:

-
moe se primijeniti samo u sluaju teorijski obraenih ili ve istraivanih pojava;

zahtijeva predznanje o istraivanoj pojavi;
sadri veu opasnost od pristranosti istraivanja odnosno usmjeravanja istraivaa u
pogrenom smjeru;
sadri veu opasnost od pogrene interpretacija podataka (istraiva moe u podacima
vidjeti ono to je u skladu s njegovom teorijom) u smislu Rosenthalovog efekta.
Rosenthalov efekt opisuje mogui utjecaj preduvjerenja istraivaa (eksperimentatora,

anketara) na zabiljeene rezultate istraivanja. Rosenthal je pokazao da istraivai kojima su
poznate hipoteze istraivanja ee potvruju te hipoteze nego oni kojima one nisu poznate.
Jedan od dokaza tome je njegov eksperiment s pametnim i glupim takorima. U
eksperimentu je postavljena hipoteza da su sivi takori inteligentniji od crnih. Eksperiment su
provodile dvije skupine istraivaa od kojih je prva bila upoznata s postavljenom hipotezom
dok druga s njom nije bila upoznata. Istraivai su potom opaali i biljeili ponaanje takora
u rjeavanju odreenih problema (npr. snalaenje u labirintu i sl.). Pokazalo se da je skupina
istraivaa koja je bila upoznata s hipotezom zabiljeila znaajno vie inteligentnih reakcija
meu sivim nego meu crnima takorima dok druga skupina nije uoila razlike u njihovom
ponaanju (to je i odgovaralo istini).
15
Vesna Lamza Posavec
VRSTE DRUTVENIH ISTRAIVANJA

Drutvena istraivanja moemo razlikovati prema nekoliko glavnih kriterija.
Mogui kriteriji razlikovanja jesu:
- cilj istraivanja
-
spoznajni domet (svrha istraivanja)

vremenska dimenzija
predmet istraivanja
A. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA OSNOVNOM CILJU

Prema osnovnom cilju koji se istraivanjem nastoji postii razlikujemo eksplorativna,
deskriptivna i eksplanacijsla istraivanja.
1. Eksplorativna (orijentacijska) istraivanja

Takva se istraivanja provode kad je predmet istraivanja openito slabo poznat ili kad
istraiva kao pojedinac ulazi u neko novo podruje istraivanja i cilj mu je da doe do nekih
osnovnih spoznaja o predmetu svog istraivakog interesa.
Naziv ove vrste istraivanja potjee od engleske rijei exploration to znai otkrivanje ili
izvianje.
Primjer: Pretpostavimo da su porezni obveznici nezadovoljni dravnom poreznom politikom
pa su prestali plaati poreze i organizirali se u neku vrstu pokreta kojim nastoje utjecati na
Vladu da promijeni postojee zakone. Ako se takav sluaj prvi put dogaa u nekoj drutvenoj
sredini, istraiva e najprije pokuati utvrditi osnovne karakteristike i uzroke takvog
dogaanja. U tu e svrhu postaviti mnotvo razliitih pitanja (poeljno je da sadrajni
obuhvat bude to je mogue iri) na koja e pokuati odgovoriti orijentacijskim istraivanjem.
Ta pitanja, npr., mogu biti:
- Koliko je taj pokret proiren odnosno koliki dio poreznih obveznika u njemu
sudjeluje?
16
Vesna Lamza Posavec
Tko u njemu sudjeluje: imuniji manje imuni, obrazovaniji manje obrazovani,
predstavnici specifinih zanimanja, itd.?

Koliko je poreznih obveznika aktivno u tom pokretu, a koliko je onih koji su mu se
prikljuilo vie ili manje pasivno?

Koje se akcije poduzimaju protestna pisma, demonstracije, javljanje u novinama i
sl.?
Dakle, cilj je takvih istraivanja da dou do to veeg broja razliitih informacija koje e
omoguiti bolji uvid u pojavu koja je predmet istraivakog interesa ali dobiveni rezultati ne
omoguavaju generalizaciju odnosno donoenje definitivnih zakljuaka u vezi s predmetom
istraivanja. Ta vrsta istraivanja ne mora biti strogo metodologijski planirana jer joj nije
ni cilj da se doe do podataka koji imaju odgovarajuu statistiku i spoznajnu teinu.
Poeljno je da, u toj fazi, istraivanje bude orijentirano na prikupljanje informacija iz to
vie razliitih izvora i primjenom to vie razliitih postupaka (npr. prikupiti podatke o
broju poreznih obveznika, prosjenoj visini poreza, podmirivanju poreznih obveza i sl.;
intervjurati glavne aktere pokreta kao i one koje u njemu ne sudjeluju; opaati ponaanje
sudionika prilikom demonstracija; analizirati sadraj izjava i reakcija objavljenih u javnim
medijima itd.)
Saeto, glavne karakteristike eksplorativnih ili orijentacijskih istraivanja su:
- irok tematski obuhvat;
- orijentiranost na razliite izvore podataka;
- razmjerno slobodan metodologijski pristup (bez strogo propisanih metodologijskih
-
pravila);
neopravdanost generaliziranja (poopavanja)
kljuaka o pojavi koja je predmet istraivanja.
rezultata i donoenja definitivnih
Tri su glavna razloga zbog kojih istraivai mogu provesti takvo istraivanja:
-
Da zadovolje svoj interes u vezi s nekom pojavom ili dogaajem i nakon toga ocijeni
koliko je ona zanimljiva kao mogui predmet istraivanja;
Da dou do polaznih informacija na temelju kojih e planirati i razraditi sloenije
istraivanje koje e omoguiti poopavanje rezultata i pouzdano zakljuivanje o
predmetu istraivanja. Informacije do kojih dolaze u ovoj fazi omoguit e im da
definiraju ciljeve, hipoteze i varijable istraivanja (da izradi tzv. idejni nacrt
istraivanja) te da planiraju i operacionaliziraju postupke realizacije istraivanja
(istraivaku metodu i tehniku, uzorak, istraivaki instrument itd.). Takav e im
pristup omoguiti da pojavu istrae temeljitije i s veom vjerojatnou opravdane
generalizacije rezultata.
17
Vesna Lamza Posavec
Da razviju, usavre ili provjere metode i tehnike koje e koristiti u daljnjim,

sloenijim istraivanjima. Npr. istraiva moe zakljuiti da, zbog osjetljivosti pojave
koja je predmet istraivanja, planirani postupak usmene ankete ne moe osigurati
vjerodostojne podatke (jer ljudi nerado javno govore o nekim temama kao to su npr.
politike preferencije, imovinska pitanja, seksualno ponaanje i sl.) pa e e umjesto
toga u "pravom" istraivanju radije koristiti neku od metoda tajnog izjanjavanja.
Primjeri iz istraivake prakse:

Krajem ezdesetih godina dvadesetog stoljea u svijetu je provedeno mnotvo eksplorativnih
sociolokih istraivanja kojima se pokualo doi do osnovnog uvida u prirodu tadanjeg
studentskog pokreta i pojavu hipija koji su promovirali nov ivotni stil i svjetonazor. Iz tih su
podataka potom proizila brojna istraivanja o vrijednosnoj orijentiranosti, ivotnom stilu i
drutvenom angamanu mladih. I nae je drutvo trenutno (nakon uspostave viestranake
demokracije 1990. godine, uspostave samostalne drave, ratnog iskustva i sl.) u situaciji koja
zahtijeva brojna istraivanja da bi se njima stekao barem osnovni uvid u nove oblike
drutvenog ponaanja, novonastale drutvene stavove i vrijednosti, javne reakcije i sl.
2. Deskriptivna (opisna) ili dijagnostika istraivanja

Takva se istraivanja provode s ciljem da se doe do odreenih opih spoznaja koje e
omoguiti generaliziranje dobivenih rezultata i pouzdano zakljuivanje o karakteristikama
pojave koja je predmet istraivanja.
To je najei oblik drutvenih istraivanja. Veinom drutvenih istraivanja nastoji se opisati
neke pojave ili procesi da bi se oni pouzdano upoznali i razumjeli, utvrdili bitni odnosi s
nekim drugim pojavama i procesima te temeljem toga predvidio njihov daljnji razvitak. Za
razliku od eksplorativnih ili orijentacijskih istraivanja - rezultati kojih su obino osnova za
daljnja istraivanja jer sama po sebi ne mogu osigurati dovoljno pouzdane podatke o prirodi
istraivane pojave ili usavravanje nekih praktinih aktivnosti - deskriptivna istraivanja
omoguavaju shvaanje bitnih karakteristika prouavane pojave pa stoga i primjenu
rezultata u praksi (npr. poticanje i prilagoavanje ponaanja ili poduzimanje odreenih
aktivnosti u skladu s istraivakim spoznajama itd.).
Primjeri takvih istraivanja doista su brojni, kako u svijetu tako i u nas:
- Istraivanja javnoga mnijenja koja se provode prije odravanja izbora (npr. ona
poznate Gallupove organizacije u SAD-u ali i mnogih drugih istraivakih institucija
u svijetu i u nas) imaju za cilj dijagnosticirati glasake namjere biraa te opisati
reakcije graana na razliite elemente izborne kampanje, i to ne samo radi boljeg
18
Vesna Lamza Posavec
razumijevanja izbornog ponaanja i prognoze izbornih rezultata nego i radi njihove

primjene u predizbornim aktivnostima pojedinih politikih stranaka ili kandidata.
Tako npr. stranka ili kandidat koji su temeljem istraivanja doznali da imaju
nezadovoljavajue izborne izglede u odreenom gradu ili regiji mogu na tom podruju
pojaati svoje predizborne aktivnosti, bolje ih prilagoditi utvrenim oekivanjima
graana ili poduzeti neke druge korake kojima bi mogli poveati naklonost glasaa.
Istraivanja trita roba iroke potronje (tzv. marketinka istraivanja) imaju za cilj
opisati osnovne karakteristike, aspiracije, motive, navike i ponaanja postojeih i
moguih potroaa nekog proizvoda ili usluge da bi se na optimalan nain razvile ili
poboljale karakteristike proizvoda, osmislila njegova promocija te utvrdili optimalni
uvjeti i oblici prodaje i distribucije proizvoda. Drugim rijeima, istrauju se najvaniji
elementi trinog plasmana proizvoda ili usluga da bi ih se, to je mogue vie,
prilagodilo potrebama, eljama i mogunostima potencijalnih potroaa.
I na kraju, razliita istraivanja koja su usmjerena na prouavanje neke drutvene
pojave ili procesa od ireg znaaja imaju za cilj opisati karakteristike i sudionike te
pojave da bi se temeljem toga mogli poduzeti neki koraci za njezino eventualno
poticanje (ako je rije o poeljnoj pojavi) ili pak za njezino spreavanje (ako je pojava
nepoeljna). Na primjer, u istraivanju pojave narkomanije opisati demografski i
socijalni profil narkomanskog ovisnika, tipine okolnosti ulaska u svijet droge,
najuestalije naine njezine nabavke i sl., a sve radi pronalaenja naina za njezinu
uinkovitu prevenciju.
3. Eksplanacijska istraivanja
Takva istraivanja imaju za cilj objasniti pojavu koja je predmet prouavanja odnosno
odgovoriti na pitanje zato se neto dogodilo. Naziv dolazi od engleske rijei explanation to
znai objanjenje.
Na primjer, takvim se istraivanjima pokuava odgovoriti na pitanja:
- Predizborna istraivanja javnoga mnijenja: Zato e neki ljudi glasati za jednog a
-
drugi za nekog drugog kandidata ili stranku?

Marketinka istraivanja: Zato veina ljudi preferira odreenu marku proizvoda u
odnosu prema nekoj drugoj marki (npr. okoladu X, a ne okoladu Y) - zbog okusa,
cijene, izgleda ambalae, karakteristika promotivnih kampanji itd.?
Istraivanja ire drutvene pojave: Zato neke osobe postaju narkomanski ovisnici?
Zato u Splitu ima vie narkomanije nego u Zagrebu? Itd.
19
Vesna Lamza Posavec
Da bi ispunila postavljeni cilj, eksplanacijska su istraivanja obino koncepcijski vrlo

kompleksna jer moraju prouiti pojavu s vie razliitih stajalita. Samo je takvim pristupom
mogue otkriti prave uzroke neke pojave ili procesa te omoguiti da se djelovanjem na
otkrivene uzroke utjee i na razvitak te pojave ili procesa u budunosti.
Dakako, neko pojedinano istraivanje moe imati vie ciljeva ili pak prouavana pojava
moe biti tako sloena da zahtijeva sva tri od opisanih istraivakih pristupa. Jedan je od
takvih primjera ve spomenuto istraivanje narkomanije budui da je to, u socijalnom
smislu, jo i sad nedostatno istraena pojava, njezino temeljito prouavanje zahtijeva brojna
eksploracijska istraivanja (koja e omoguiti svestrani polazan uvid, potreban za planiranje i
operacionalizaciju daljnjih istraivanja); temeljem rezultata takvih istraivanja potrebno je,
nadalje, kontinuirano provoditi temeljita deskriptivna istraivanja (koja bi, primjerice,
pouzdano odgovorila na pitanje tko su narkomani, odakle potjeu, kakva im je obiteljska
situacija i imovinski status, kakvi su im drutveni kontakti itd.); i na kraju, radi otkrivanja
uzroka ove nepoeljne pojave i mogunosti pronalaenja uinkovitih naina njezina
spreavanja (ili barem ublaavanja) nuno je provesti i brojna eksplanacijska istraivanja
(koja bi odgovorila na pitanja zato se mladi drogiraju, zato na neki drugi nain ne mogu
rijeiti svoje probleme, zato nisu razvili interese koji bi ih orijentirali u nekom drugom
smjeru itd.).
Ipak, u definiranju predmeta i ciljeva istraivanja, formuliranju hipoteza i izboru varijabli te
izradi idejnog i izvedbenog nacrta istraivanja vrlo je korisno razlikovati ove osnovne vrste
istraivanja, o emu e biti rijei u daljnjim predavanjima.
B. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA SPOZNAJNOM DOMETU (OSNOVNOJ

SVRSI)
Prema spoznajnom dometu dobivenih rezultata razlikujemo znanstvena i struna istraivanja,

s time da znanstvena istraivanja jo moemo podijeliti na temeljna i primijenjena
(pragmatina).
1. Znanstvena istraivanja (u uem smislu rijei)

Cilj je znanstvenih istraivanja dolazak od spoznaja koje e obogatiti postojee znanja o
pojavi ili procesu koji su predmet prouavanja, omoguiti spoznavanje odreenih zakonitosti
20
Vesna Lamza Posavec
o tim pojavama ili procesima te pridonijeti poznavanju uvjeta pod kojima oni nastaju ili se
mijenjaju.
Dosljedno tome, glavne su funkcije znanstvenih istraivanja:
(1) otkrivanje bitnih karakteristika pojave ili procesa koji su predmet istraivanja;
(2) sistematiziranje prikupljenih informacija u konzistentne teorijske sustave i modele;
(3) provjera teorijskih ili nekih generalnih zakljuaka odnosno prikupljanje podataka za
revidiranje postojeih ili oblikovanje novih teorija;
(4) klasifikacija ili
tipologija prouavanih pojava
i procesa
te formuliranje
odgovarajuih zakonitosti.
Glavne podvrste znanstvenih istraivanja su:
(a) Temeljna (fundamentalna, bazina) istraivanja
Tu se vrstu istraivanja nerijetko poistovjeuje sa znanstvenim istraivanjima uope jer
upravo su ona najizravnije usmjerena na otkrivanje novih spoznaja o pojavama i procesima
koji su predmet prouavanja te najvie pridonose njihovom sistematiziranju, oblikovanju
novih ili provjeri postojeih teorija, postavljanju modela, klasifikaciji i slino. U najkraim
crtama reeno, glavna se svrha temeljnih istraivanja oituje u njihovom moguem doprinosu
postojeim spoznajama o prouavanoj pojavi ili procesu, a ne toliko u mogunostima njihove
izravne primjene u nekoj praktinoj aktivnosti ili realnom ivotu uope. To je ujedno glavna
diferentia speciffica temeljnih u odnosu prema primijenjenim istraivanjima.
(b) Primijenjena (pragmatika) istraivanja
Kao i temeljna, i ta se istraivanja zasnivaju na primjeni znanstvenih metoda i spoznaja ali se
provode ponajprije s namjerom da pridonesu poboljanju neke praktine djelatnosti. Iako je i
takvim istraivanjima mogue otkriti neke nove pojedinosti o predmetu prouavanja te
pridonijeti provjeri postojeih teorija ili oblikovanju novih, ona se ipak planiraju s jasno
definiranom praktinom svrhom (npr. zbog mogunosti uspostave tipologije duevnih
bolesnika da bi ih se lake lijeilo, a ne samo zato da bi ih se u znanstvenoj teoriji lake
razlikovalo).
Razlikovanje fundamentalnih i primijenjenih istraivanja esto je nejasno i nedovoljno
odreeno jer i rezultati fundamentalnih istraivanja, u krajnjem sluaju, obino nalaze neki
oblik primjene u realnom ivotu (iako ne moraju biti provedena s tom namjerom) kao to i
rezultati primijenjenih istraivanja mogu pridonijeti nekim temeljnim spoznajama o
prouavanoj pojavi ili procesu (iako su provedena radi unapreenja neke praktine djelatnosti,
pokretanja praktine aktivnosti i sl.) Valja uz to upozoriti i na tijesnu uzajamnu povezanost
temeljnih i primijenjenih istraivanja rezultati temeljnih istraivanja mogu se
21
Vesna Lamza Posavec
provjeravati provoenjem primijenjenih istraivanja dok se primijenjena u poetnoj fazi

konceptualizacije mogu (a to je i poeljno) koristiti spoznajama temeljnih istraivanja. Rije
je o slinom odnosu kao u sluaju prije opisanog uzajamnog odnosa teorije i empirijskih
istraivanja.
2. Struna istraivanja
Tu je vrstu istraivanja ponekad teko razlikovati od primijenjenih znanstvenih istraivanja jer
su i struna istraivanja usmjerena na rjeavanje nekog praktinog problema, a da bi bila
pravilno provedena, takoer moraju biti utemeljena na znanstvenim spoznajama i znanstvenoistraivakoj metodologiji. Ipak, takva su istraivanja u pravilu ue spoznajno definirana jer
su orijentirana na neki konkretan sluaj (a ne na pojavu u cjelini, ne izuavaju ukupni
relevantni kontekst i ne omoguavaju uopene zakljuke nego one koji vrijede za konkretnu
situaciju ili konkretni primjer) i provode se radi rjeavanja nekog konkretnog praktinog
problema. .
Primjeri:
- Ako istraujemo ponaanje potroaa odreene okolade radi njezinog boljeg trinog
plasmana onda je rije o strunom, a ne o znanstvenom istraivanju (primijenjeno
znanstveno istraivanje bilo bi orijentirano i na otkrivanje nekih zakonitosti u
ponaanju potroaa pa i ponaanju ljudi openito u situacijama izbora izmeu
razliitih mogunosti).
-
Slina je usporedba mogua i u istraivanjima javnoga mnijenja: ako se ispitivanje

ratinga politikih stranaka zadri samo na informacijama o trenutnom javnom
vrednovanju neke stranke (koje e se primijeniti u definiranju njezinog politikog
marketinga), a ne pridonosi razumijevanju glasakog ponaanja ili determinanti
oblikovanja i dinamike javnoga mnijenja, onda je rije o strunom, a ne o
znanstvenom istraivanju.
Bitna razlika izmeu znanstvenih i strunih istraivanja: znanstvena istraivanja su

usmjerena na generaliziranu spoznaju (donoenje opih zakljuaka o istraivanoj pojavi), a
struna su ograniena na prouavanje konkretnih sluajeva.
22
Vesna Lamza Posavec
Primjeri razlikovanje temeljnih znanstvenih, primijenjenih znanstvenih i strunih

istraivanja:
Primjeri:
-
Istraivanje (analiza) kemijskog sastava plodne vode trudnica:

Temeljno znanstveno istraivanje - analiza se provodi radi provjere ili obogaenja
postojeih spoznaja o prijenosu genetskih kodova i sl.;
Primijenjeno znanstveno istraivanje - analiza se provodi radi pronalaenja
mogunosti ranog otkrivanja razliitih fizikih ili mentalnih malformacija ploda u
cilju njihovog pravodobnog uklanjanja;
Struno istraivanje - analiza se provodi da bi se provjerila sumnja u malformiranost
ploda odreene trudnice.
Istraivanje sadrajnih karakteristika masovnih medija:

Temeljno znanstveno istraivanje - svrha je istraivanja prouavanje bitnih osobina
masovnog komuniciranja u odreenim drutvenim okolnostima, klasifikacija razliitih
novinskih sadraja, provjera nekih komunikologijskih teorija o drutvenim funkcijama
masovnih medija i sl.;
Primijenjeno znanstveno istraivanje - svrha je istraivanja unapreenje medijske
prakse u nekoj drutvenoj sredini ili doprinos pravilnoj drutvenoj regulaciji medijske
prakse (zakonska regulativa, profesionalni kodeksi) i sl.;
Struno istraivanje - svrha je istraivanja unapreenje ureivake politike nekog
konkretnog medija (npr. dnavnih novina XY), poboljanje njegovog trinog
plasmana, bolja prodaja oglasnog prostora i sl.
23
Vesna Lamza Posavec
C. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA VREMENSKOJ DIMENZIJI

S obzirom na vremensko razdoblje na koje se dobiveni rezultati mogu generalizirati
razlikujemo - transverzalna i longitudinalna istraivanja.
1. Transverzalna (poprena) istraivanja

Ta je vrsta istraivanja usmjerena na prouavanje pojave ili procesa u odreenom
vremenskom trenutku, a rezultati omoguavaju uvid u karakteristike prouavane pojave ili
procesa u trenutku provoenja istraivanja. Npr. istraivaa moe zanimati kako javnost
ocjenjuje sadanje funkcioniranje hrvatske drave, koje drutvene probleme trenutno smatra
najizrazitijima, za koju bi se politiku stranku u ovom trenutku opredijelilo najvie glasaa;
isto ga tako moe zanimati kakvo je sadanje stanje glede narkomanije u Hrvatskoj, kako ljudi
gledaju na suvremenu obitelj i brak, kakva je sadanja kvaliteta ivota u Hrvatskoj, koji su
dominantni ivotni stilovi razliitih kategorija stanovnitva; na podruju istraivanja
marketinga istraiva bi mogao biti zasinteresiran za podatke o trenutnoj orijentiranosti trita
na odreene robe i usluge ili za miljenje potroaa o kvaliteti nekog proizvoda, izgledu
ambalae i sl. Budui da rezultati takvih istraivanja omoguavaju uoavanje "presjeka"
prouavane pojave ili procesa u odreenom trenutku, u literaturi na engleskom jeziku obino
se oznaavaju nazivom cross sectional research (" istraivanja koja daju presjek").
Transverzalni pristup je mogu u svim vrstama istraivanja (orijentacijskim, deskriptivnim i
eksplanatornim; znanstvenim i strunim) no u pravilu je najei u orijentacijskim i
deskriptivnim istraivanjima, osobito onima koja imaju karakteristike strunih istraivanja.
2. Longitudinalna (uzduna) istraivanja

Tom vrstom istraivanja pratimo karakteristike pojave ili razvoj procesa u nekom duem
razdoblju, a rezultati nam omoguavaju da uoimo intenzitet i smjer eventualnih promjena u
razdoblju koje smo obuhvatili. Naziv istraivanja dolazi on engleske rijei longitudinal to
znai "uzduni, koji se protee u duinu".
Tipine primjere longitudinalnih istraivanja nalazimo u praksi istraivanja javnoga mnijenja
takva se istraivanja obino planiraju u odreenom vremenskom kontinuitetu na nain da se
koritenjem odreenog broja uvijek istih pitanja ispituje ne samo trenutni odnos javnosti
prema nekom drutvenom pitanju (npr. zadovoljstvo nainom rjeavanja gospodarskih
problema) nego se nastoje utvrditi i eventualno promjene u odnosu prema prijanjem stanju
24
Vesna Lamza Posavec
(je li sada vie ili manje zadovoljnih nego npr. prije mjesec dana, est mjeseci, jedne
godine?) i tako uoiti dugotrajniji trendovi javnoga mnijenja u vezi s drutvenim
tretmanom toga pitanja. Razumije se da je takav pristup mogu i u istraivanju ostalih
drutvenih tema (npr. istraivanje trendova narkomanije u posljednjih pet godina: je li ta
pojava u porastu ili u opadanju; kakve su eventualne promjene u koritenju lakih i tekih
droga; mijenja li se stopa smrtnosti od narkomanske ovisnosti i u kojem smjeru ?)
Za longitudinalno je istraivanje vano da podaci iz razliitih vremenskih razdoblja budu
meusobno usporedivi tj. prikupljeni na isti nain i u istim okolnostima. To meu ostalim
znai da istraivanja moraju biti provedena istom metodom i tehnikom (npr. usmenom
anketom), koritenjem istog istraivakog instrumenta (u cjelini ili u dijelovima koji se
usporeuju - npr. ponovljenom primjenom cijelog anketnog upitnika ili ponavljanjem
pojedinih pitanja) te koritenjem istih ispitanika (tzv. panel-uzorci) ili pak meusobno
usporedivih uzoraka (reprezentativni uzorci izabrani na istom podruju i na isti nain).
Longitudinalni pristup se obino koristi u spoznajno ambicioznijim istraivanjima jer
omoguava prouavanje pojave i procesa u njihovom mijenjanju i razvitku. Upravo stoga
uestalije ga susreemo u eksplanatornim i znanstveno orijentiranim deskriptivnim
istraivanjima (vremenska dimenzija pojave znatno pridonosi njezinom objanjenju) iako nije
rijetkost ni u ambicioznijim strunim istraivanjima.
Ako zbog nekog razloga nisu u mogunosti provesti "pravo" longitudinalno istraivanje, a
eljeli bi obuhvatiti vremensku dimenziju prouavane pojave, istraivai ponekad koriste tzv.
aproksimativno longitudinalna istraivanja. Rije je o istraivanjima koja se, poput
transverzalnih, provode u odreenom trenutku (ne istrauju pojavu u duem razdoblju) ali su
koncipirana tako da na neki nain zahvaaju i vremensku dimenziju prouavane pojave. Npr.
u sklopu anketnog istraivanja potroakih sklonosti moemo upitati ispitanike koji su
deterdent koristili prije godinu dana ili prije dvije godine, koje su im se propagandne poruke
o deterdentima tada najvie sviale itd. Sasvim je razumljivo da je takav pristup mnogo
manje pouzdan nego pravo longitudinalno istraivanje jer se oslanja na ljudsko pamenje,
sposobnost interpretacije dogaaja ili pojava te na iskrenost ispitanika. Osobito je vano
pitanje iskrenosti: na primjer, brojna istraivanja glasakog ponaanja dosljedno pokazuju da
nakon zavetka izbora znaajno vie ljudi izjavljuje da su glasali za pobjednikog kandidata
ili stranku nego to to proizlazi iz stvarnih izbornih rezultata, a slian uinak "drutvene
poeljnosti" moe se prepoznati i u mnogim drugim aproksimativno longitudinalnim
istraivanjima. Zato je takvim istraivanja mogue samo priblino opisati pojavu u
vremenskom slijedu i u pravilu ih je opravdano smatrati tek loijom zamjenom za "prava"
longitudinalna istraivanja.
25
Vesna Lamza Posavec
D. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA GLAVNOM PREDMETU ILI TEMI
Zbog neogranienih mogunosti u izboru premeta ili teme istraivanja, s tog je stajalita vrlo
teko postaviti neku univerzalnu klasifikaciju - u naelu, koliko je razliitih podruja i oblika
ljudske aktivnosti, toliko moe biti i sadrajno razliitih vrsta drutvenih istraivanja.
Ipak, na najopenitijoj razini, u sadrajnom bismo smislu mogli razlikovati tri osnovne
skupine istraivanja: disciplinarna, interdisciplinarna i specijalistika.
1. Disciplinarna istraivanja su usmjerena na prouavanje pojave u okvirima (ili sa
stajalita) odreene znanstvene discipline pa u tom smislu moemo govoriti o npr.
psiholokim, sociolokim, politolokim, antropolokim, povijesnim istraivanjima i sl.
2. Interdisciplinarna i viedisciplinarna istraivanja prouavaju pojavu sa stajalita vie
znanstvenih disciplina, bilo da je pojava sama po sebi interdisciplinarna tj. ne pripada strogo
ni jednom pojedinanom znanstvenom podruju (npr. pojava samoubojstva je povezana s
psiholokim, sociolokim, antropolokim, ekonomskim i drugim imbenicima; istraivanje
javnoga mnijenja je psiholoko, socioloko, politoloko i komunikoloko podruje) ili se eli
prouiti s vie razliitih znanstvenih stajalita.
3. Specijalistika istraivanja se provode unutar odreenog znanstvenog podruja ali su
orijentirana na specifinije definiranu problematiku (npr. unutar opeg podruja psihologije
na djeju, kliniku, socijalnu ili organizacijsku psihologiju; unutar sociologije na sociologiju
obitelji, organizacije, sporta ili morala, urbanu ili ekoloku sociologiju itd.)
26
Vesna Lamza Posavec
FAZE ISTRAIVANJA
Istraivakim su fazama precizirane glavne skupine poslova koje treba provesti u sklopu
cjelovitog znanstvenog ili strunog istraivanja. Proces istraivanja obuhvaa tri osnovne faze
ili skupine poslova s vie podskupina ili koraka koje unutar njih treba poduzeti.
Osnovne faze istraivanja su:
1. Konceptualizacija
2. Operacionalizacija
3. Realizacija
1. Konceptualizacija istraivanja
To je faza izbora i definiranja teme ili problema istraivanja, formuliranja pitanja na koja bi
istraivanjem trebalo odgovoriti i utvrivanja razloga zbog kojeg se istraivanje provodi.
Ukratko, u ovoj je fazi potrebno precizno odrediti to se istraivanjem namjerava otkriti i
zato se istraivanje provodi.
Faza konceptualizacije istraivanja preteno ukljuuje teorijski rad iako moe ukljuiti i neke
empirijske aktivnosti (npr. provoenje orijentacijskog istraivanja).
Faza konceptualizacije ukljuuje sljedee korake:
1.1. Izbor i definiranje predmeta (problema, teme) istraivanja;
1.2. Definiranje svrhe (razloga) istraivanja;
1.3. Pregled literature;
1.4. Definiranje ciljeva istraivanja;
1.5. Orijentacijsko (eksplorativno) istraivanje;
1.6. Formuliranje hipoteza;
1.7. Utvrivanje, razvrstavanje i opis varijabli istraivanja;
1.8. Izrada idejnog nacrta istraivanja.
2. Operacionalizacija istraivanja (planiranje i priprema realizacije istraivanja)
27
Vesna Lamza Posavec
U ovoj fazi treba odrediti najbolji nain na koji se planirano istraivanje moe realizirati,
dakle odgovoriti na pitanje kako istraiti ono to je zamiljeno u fazi konceptualizacije.
Ova faza ukljuuje sljedee korake:
2.1. Izrada izvedbenog nacrta istraivanja;
2.2. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraivanja;
2.3. Izrada plana uzorka;
2.4. Izrada istraivakog instrumenta;
2.5. Izbor, instruiranje i trening anketara (ili drugih osoba koje prikupljaju podatke - opaaa,
intervjuera, analitiara i sl.);
2.6. Pilot istraivanje (testiranje instrumenta, izbora uzorka i metode istraivanja, provjera i
uvjebavanje anketara);
2.7. Primjena rezultata pilot-istraivanja;
2.8. Izrada plana i programa obrade podataka.
3. Realizacija istraivanja
Ovo je faza provedbe istraivanja odnosno ostvarenja onoga to je zamiljeno u prvoj i
operacionalizirano u drugoj fazi istraivakog rada.
Faza realizacije istraivanja obuhvaa sljedee korake:
3.1. Prikupljanje podataka;
3.2. Kontrola postupaka prikupljanja podataka;
3.3. Priprema podataka za obradu (kodiranje, logika kontrola, unos podataka, kontrola
unosa);
3.4. Obrada i analiza podataka;
3.5. Izrada analitikih tablica, grafikih prikaza i sl.;
3.6. Interpretacija rezultata, formuliranje zakljuka, izrada istraivakog izvjea (studije).
Nabrojeni poslovi unutar ukupne istraivake procedure ne moraju uvijek biti striktno
provedeni navedenim redoslijedom. Ponekad je potrebno vratiti se na neki prethodni korak ili
fazu, dopuniti poslove iz prijanjih etapa i slino; neke je poslove poeljno vie puta ponoviti
(npr. orijentacijsko istraivanje radi preciznije formulacije predmeta istraivanja ali i radi
konstrukcije obuhvatnijeg istraivakog instrumenta), a neke se u odreenim okolnostima
moe izostaviti (npr. pilot istraivanje kod longitudinalnih projekata); nekima je mogue
zamijeniti redoslijed (npr. izrada plana obrade podataka moe slijediti iza izrade instrumenta i
28
Vesna Lamza Posavec
definiranja uzorka ali i obratno ako znamo to elimo dobiti obradom /npr. provesti
faktorsku analizu/ onda emo tome prilagoditi anketna pitanja te veliinu i izbor uzorka) itd.
U nastavku slijedi detaljniji opis pojedinih faza istraivanja kao i pojedinih koraka koji su
njima obuhvaeni.
KONCEPTUALIZACIJA ISTRAIVANJA
Ve smo rekli da u fazi konceptualizacije treba precizno odrediti to se istraivanjem
namjerava otkriti i zato se istraivanje provodi. To drugim rijeima znai da treba paljivo
razraditi ideju istraivanja, od definiranja predmeta, svrhe i ciljeva do formuliranja hipoteza i
varijabli istraivanja. U tu je svrhu poeljno (a u veini sluajeva i potrebno) konzultirati
odgovarajuu literaturu i provesti orijentacijsko istraivanje. Zavrni korak ove faze je izrada
idejnog nacrta u kojemu treba precizno opisati sve predviene elemente koncepcije
istraivanja.
1. IZBOR I DEFINIRANJE PREDMETA (PROBLEMA) ISTRAIVANJA

Na prvom je koraku potrebno precizno odrediti i opisati to elimo istraiti, ime emo se u
istraivanju uope baviti..
U izboru predmeta istraivanja vano je procijeniti sljedee:
(1) Kakav je znaaj izabranog predmeta za znanstvenu spoznaju o nekoj pojavi ili za neku
praktinu aktivnost? (Npr. nekome se moe initi zanimljivim istraiti kako se ponaa
veina parova kad ee ulicom - dre li se za ruke, ispod ruke, obgrljeni oko ramena ili
struka, odvojeno i sl. - ali pitanje je emu bi nam rezultati takvog istraivanja mogli
sluiti. Ako se promatraju u irem kontekstu civilizacijskih odnosa ili kao oblik
neverbalne komunikacije moda bi mogli imati antropoloki ili neki drugi znanstveni
znaaj ali teko da e imati vanost sa stajalita bilo kakve praktine aktivnosti).
(2) Moe li se prouavanjem toga predmeta otkriti neto novo? To znai da treba
izbjegavati nepotrebno ponavljanje istih istraivanja osim ako je rije o longitudinalnom
istraivanju ili imamo razloga vjerovati da su prijanji podaci ve zastarjeli (jer se u
pojava koju istraujemo u meuvremenu promijenila).
29
Vesna Lamza Posavec
(3) Je li predmet istraivanja dovoljno odreen i specificiran? Nije li nejasno, preiroko

ili nejednoznano definiran? (Npr. predmet istraivanja maloljetnika delinkvencija je
nedovoljno precizno definiran jer je rije o sloenom problemu koji se moe prouavati s
vie razliitih stajalita. Ako ga npr. elimo promatrati u ovisnosti o materijalnom statusu
delinkventa bit e mnogo bolje da ga definiramo kao "povezanost materijalnog statusa i
maloljetnike delinkvencije)
(4) Postoje li pouzdane metode za istraivanje toga predmeta? (Npr. sigurno bi bilo
zanimljivo saznati o emu ljudi razmiljaju dok sjede na koncertu ili dok sluaju neko
dosadno predavanje ali postoje li dovoljno pouzdane metode da se to istrai? Moemo li
istraiti problem sanja li dojene vizualne prizore poput odraslih ljudi, to doivljva kad
sanja, pamti li snove - kad nemamo odgovarajuih metoda za takvo istraivanje?)
(5) Moe li se istraivanje realizirati u praksi - s obzirom na trokove, vrijeme, raspoloive
ispitanike itd.? (Npr. tema moe biti zanimljiva ali bi takvo istraivanje bilo preskupo za
realizaciju, zahtijevalo bi previe vremena i sl.)
U praksi je istraiva rijetko u prilici da sam izabere predmet koji e istraivati (osim za
doktorsku disertaciju, magisterij, diplomski rad i sl.). U vei sluajeva osnovna je tema
istraivanja ve zadana od naruitelja ili programa znanstvene ustanove u kojoj je istraiva
zaposlen. Meutim, definiranje i razrada problema istraivanja iskljuivo su u domeni znanja
i iskustva istraivaa. To je vrlo vaan dio ukupne istraivake procedure, o njemu u velikoj
mjeri ovisi valjanost nacrta istraivanja kao i valjanost istraivanja u cjelini.
Definiranje predmeta istraivanja ukljuuje pojmovnu analizu problema koji e se
istraivanjem obuhvatiti odnosno preciznu operativnu razradu pojmova koji se ele istraiti.
Budui da je predmet drutvenih istraivanja obino neka apstraktna ili semantiki vieznana
kategorija, potrebno ga je konkretizirati i precizno opisati.
Primjeri:
- elimo li istraivati italake navike mladih potrebno je definirati to
podrazumijevamo pod "italakim navikama" mislimo li na uestalost itanja knjiga,
novina ili bilo koje druge vrste tiskanih materijala; itanje tzv. kvalitetnog tiva ili bilo
kakvog tiskanog teksta? Isto je tako potrebno definirati to podrazumijevamo pod
terminom mladi, na koji se dobni raspon taj pojam odnosi - podrazumijeva li to i
djecu koja znaju itati ili samo adolescente; gdje je granica u odnosu prema onima
koje vie ne smatramo mladima?
- Zanima li nas u istraivanju nain ivota beskunika potrebno je definirati to je to
"beskunik" je li rije o osobi koja nema vlastitog stana (tada bi to mogao biti i
30
Vesna Lamza Posavec
podstanar ili ak netko tko ivi kod roditelja) ili pak o osobi koja nelegalno ivi u
-
nekom naputenom stanu, spava pod mostom, u parku i slino?

Ako je predmet istraivanja socijalno ponaanje mentalnih bolesnika potrebno je jasno
odrediti koga smatramo mentalnim bolesnicima - mislimo li samo na one koji su
lijeeni, sve osobe koje su medicinski evidentirane i imaju psihijatrijsku dijagnozu ili
pak na one koje okolina smatra "ludima? Itd..
Definicije predmeta istraivanja moemo zasnivati na znanstvenim teorijama (npr. u

konceptualizaciji istraivanja javnoga mnijenja moemo se koristiti suvremenim teorijama
javnosti i javnoga mnijenja) ili se posluiti opisima i objanjenjima iz drugih empirijskih
istraivanjima. U tu svrhu moemo koristiti i znaenje pojedinih pojmova u svakodnevnom
ivotu i govoru, pod uvjetom da ih jasno opiemo i obrazloimo.
2. DEFINIRANJE SVRHE ILI RAZLOGA ISTRAIVANJA

U ovom dijelu konceptualizacije moramo odgovoriti na pitanje: Zato provodimo istraivanje
i emu bi rezultati istraivanja trebali posluiti?
Sukladno moguem spoznajnom dometu istraivanja (opisanom u predavanju o vrstama
istraivanja) u tom smislu razlikujemo dvije osnovne skupine razloga zbog kojih moemo
planirati i provesti neko odreeno istraivanje: znanstvene i pragmatine.
1. Znanstvena svrha
Istraivanje ima znanstvenu svrhu ako ga provodimo s namjerom da uoimo ope
karakteristike prouavane pojave ili procesa, otkrijemo njihove zakonitosti i uvjete u kojima
se dogaaju, provjerimo odreene teorije, provedemo klasifikaciju pojava, tipologiju i slino.
Ukratko, znanstvena je svrha istraivanja da pridonese ukupnom znanju na nekom podruju.
Na primjer, u podruju sociologije masovnih medija znanstvena svrha istraivanja moe se
ogledati u doprinosu postojeim znanstvenim opisima karakteristika komunikacijskih procesa
izmeu medija i primatelja te uinka to ga medijska poruka moe imati na stavove i
ponaanje publike; znanstvena svrha moe biti definirana i kao doprinos klasifikaciji
medijskih sadraja s obzirom na temeljne informacijsko-komunikacijske karakteristike
(novinske vrste, karakteristike pojedinih podruja informiranja) ili pak kao mogunost
tipologizacije medijske publike s obzirom na vrstu sadraja uz koji se vezuje itd.
2. Pragmatina (praktina) svrha
31
Vesna Lamza Posavec
Istraivanje ima pragmatiku svrhu ako je usmjereno na prikupljanje informacija koje su

primjenjive u praksi i slue unapreenju neke praktine djelatnosti.
Na primjer, u sluaju ve spomenutog prouavanja masovnih medija istraivanje moe biti
provedeno s namjerom da se njegovi rezultati koriste kao osnova za planiranje ili korekciju
ureivake politike, poboljanje trinog plasmana, prodaju oglasnog prostora u medijima i sl.
32
Vesna Lamza Posavec
3. PREGLED LITERATURE
Pregled literature je vrlo vaan dio istraivakog rada kojemu, na alost, mnogi istraivai ne
pridaju dovoljno pozornosti. Budui da je glavna svrha znanstvenog istraivanja proirenje
znanja o nekoj pojavi ili podruju jasno je koliko je pregled literature u tome vaan, ne samo
sa stajalita proirenja vlastitog znanja o predmetu istraivanja nego i sa stajalita procjene to
je na nekom podruju ve istraeno, a to nije, koji je aspekt zanemaren, to je neadekvatno
istraeno i sl. Dosljedno tome, pregled odgovarajue strune i znanstvene literature je nuan
za upoznavanje s glavnim teorijskim postavkama u vezi s predmetom istraivanja kao i s
metodologijom i rezultatima slinih istraivanja koji ukazuju na razinu do koje se dolo u
prouavanju odreene pojave ili podruja. Takve su nam informacije vane radi: (a)
preciznijeg odreenja predmeta i ciljeva istraivanja te formuliranja hipoteza i varijabli
istraivanja; (b) izbora odgovarajuih metoda istraivanja (onih koje su se pokazale
prikladnima za tu vrstu istraivanja) i izbjegavanja neprikladnih istraivakih postupaka; (c)
eventualne komparacije dobivenih rezultata s rezultatima drugih istraivanja i njihove
obuhvatnije i smislenije interpretacije.
Ako je istraiva u prilici da sam odabere predmet istraivanja pregledom odgovarajue
literature nai e bogat izvor ideja za nova istraivanja uoit e neistraene ili nedovoljno
istraene probleme, neprovjerene teorije, kontradiktorne rezultate, greke u istraivanjima,
nedostatnu ili neodgovarajuu metodologiju i sl.
S kojim ciljevima treba itati znanstvenu i strunu literaturu? Koje vrste informacija treba u
njoj traiti?
Agostino (1980) navodi listu od 6 pitanja kojima bi se istraiva trebao rukovoditi prilikom
odabira i pretraivanja strune i znanstvene literature:
(1) Kakva su istraivanja ve provedena na tome podruju?
(2) to je otkriveno tim istraivanjima?
(3) Koja su pitanja nakon postojeih istraivanja ostala otvorenima? Kakve su sugestije za
daljnja istraivanja?
(4) to u vezi s predmetom istraivanja dosad nije izueno?
(5) Koliko bi istraivanje koje planiramo moglo pridonijeti proirenju znanja o predmetu
istraivanja ili podruju kome pripada?
(6) Koje su istraivake metode i s kojim uspjehom primjenjivane u prijanjim
istraivanjima?
33
Vesna Lamza Posavec
Glavna istraivaka literatura su strune i znanstvene knjige, lanci u znanstvenim i strunim

asopisima i Internet. Pregled lanaka mogue je nai u razliitim sekundarnim i tercijarnim
publikacijama, te na Internetu. Najpoznatije sekundarne publikacije (objavljuju saetke
radova) s podruja sociologije i drutvenih znanosti su Current Contents/Social & Behavioral
Sciences te
Sociological Abstracts i Social SciSearch..
Kao istraivaka literatura ponekad mogu dobro posluiti i razliita novinska izdanja (dnevne
novine, revije, asopisi) jer i oni mogu pomoi da bolje definiramo predmet svoga istraivanja
(npr. u istraivanjima javnoga mnijenja i drugim istraivanjima aktualnih drutvenih pojava i
procesa i sl.). Tu su, na kraju, i ostali pisani izvori (arhivska graa, godinjaci, statistiki
pregledi i sl.) koji u fazi konceptualizacije istraivanja i interpretacije dobivenih rezultata
ponekad mogu biti vrlo korisni.
Nema pravila kada bi po redoslijedu istraivakih koraka bilo najkorisnije konzultirati
literaturu jer to ovisi o istraivakom iskustvu, sloenosti istraivanja, upoznatosti s
predmetom istraivanja i sl. U nekim bi sluajevima konzultacija literature trebala biti prvi
korak koji e istraiva poduzeti (npr. kad trai ideju za istraivanje ili je vrlo slabo upoznat s
nekim predmetom istraivanja), a u drugima moe uslijediti neto kasnije (ali obavezno prije
definitivne odluke o ciljevima i hipotezama istraivanja te prije utvrivanja optimalnih
istraivakih metoda i tehnika). Najbolje je informirati se o literaturi na samom poetku
pripreme istraivanja, a zatim se, prilikom razrade pojedinih koraka konceptualizacije i
operacionalizacije istraivanja, vraati na problematiku koja je trenutno predmet rada.
4. DEFINIRANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

Odreivanje ciljeva istraivanja zapravo je detaljnija razrada glavnog predmeta prouavanja
odnosno podrobnije definiranje onoga to istraivanjem elimo doznati. Ciljevi su pitanja
(koja mogu biti formulirana i u obliku natuknica) na koja istraivanjem elimo odgovoriti.
Ciljevi istraivanja mogu biti:
1. Generalni (opi, osnovni) cilj
Definicijom generalnog cilja odreujemo to na openitoj razini elimo istraivanjem doznati,
na koje ope pitanje elimo odgovoriti. Generalni cilj proizlazi iz predmeta istraivanja i
njegov je razraeniji oblik.
2. Specificirani ciljevi
34
Vesna Lamza Posavec
Specificirani su ciljevi detaljnija elaboracija generalnog cilja odnosno definiranje pojedinih

aspekata s kojih se istraivana pojava namjerava promatrati. Ili jasnije, specificirani ciljevi su
skupine pojedinanih pitanja na koje se istraivanjem eli odgovoriti.
Primjeri:
- U sklopu jednog konkretnog istraivanja profila italakih publika novinskih
izdanja definirani su sljedei ciljevi:
Generalni cilj: identifikacija profila italake publike novina
Specificirani ciljevi: Ispitati osobine publike pojedinih novinskih izdanja sa
stajalita:
- socio-demografskih obiljeja;
- medijske orijentiranosti i italakih navika;
- dominantnih interesnih usmjerenja, vrijednosne orijentiranosti i stila
ivota;
- stavova prema medijima javnoga informiranja;
- stavova prema drutvu openito
U ovom konkretnom sluaju, razrada specificiranih ciljeva temeljila se na
pretpostavci da je profil publike novina odreen na vie razliitih sociolokih i
psiholokih dimenzija koje su relevantne za medijsku ukljuenost i itanje
nekog konkretnog novinskog izdanja.
- Ili, u istraivanju socijalnih uzroka maloljetnike delinkvencije postavljeni bi
ciljevi mogli biti sljedei:
Generalni cilj: istraiti glavne socijalne okolnosti odgovorne za pojavu
maloljetnike delinkvencije
Specificirani ciljevi
- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i situacije u obitelji;
-ispitati povezanost maloljetnike delikvencije i pojavu delinkventnog
ponaanja u obitelji;
- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i socijalnog statusa
roditelja;
- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i uspjeha u koli;
- itd.
35
Vesna Lamza Posavec
5. ORIJENTACIJSKO (EKSPLORATIVNO) ISTRAIVANJE

Govorei o vrstama drutvenih istraivanja ve smo rekli da orijentacijskim istraivanjem
nastojimo proiriti znanje o pojavi koja je predmet istraivanja, bilo da s tom pojavom nismo
dovoljno upoznati, bilo da je ona izrazitije podlona moguim promjenama.
etiri su glavna razloga zbog kojih provodimo orijentacijsko istraivanje:
(1) Bolje upoznavanje i objanjenje predmeta istraivanja
Rezultati orijentacijskog istraivanja mogu omoguiti bolji uvid u pojavu koja je predmet
istraivanja, otkriti sloenost pojave te ukazati na pojedinosti koje su bitne za ostvarenje
ciljeva istraivanja.
Npr., ako istraivanjem elimo utvrditi javnu percepciju lokanih problema, rezultati
odgovarajue koncipiranog i provedenog orijentacijskog istraivanja otkrit e nam to itelji
nekog podruja Hrvatske doivljavaju kao bitne drutvene probleme u svojoj sredini (to npr. u
srednjoj Dalmaciji to moe biti problem narkomanije, u Istri nedovoljno poticanje ulaganja u
turizam, u istonoj Slavoniji pogoenost posljedicama rata i sl.).
(2) Provjeravanje ispravnosti poetne istraivake orijentacije (pristupa definiranju i
razradi ciljeva, hipoteza i varijabli istraivanja)
Temeljem rezultata orijentacijskog istraivanja moemo takoer procijeniti nismo li postavili
nerealne ili besmislene ciljeve, poli od pogrenih pretpostavki, ispustili neke vane
pojedinosti koje emo istraivanjem obuhvatiti i sl.
Na istom primjeru ispitivanja javne percepcije lokalnih problema rezultati orijentacijskog
istraivanja mogu pokazati da su postavljeni ciljevi nerealni (jer zadiru mnogo detaljnije u
lokalnu problematiku nego to to prosjean graanin moe uoiti), da nam je jedna od
polaznih pretpostavki pogrena (npr. da itelji svih hrvatskih regija uoavaju slian registar
lokalnih problema) te da smo ispustili neke specifine ali bitne probleme koje osjeaju
stanovnici pojedinih dijelova Hrvatske.
(3) Provjeravanje prikladnosti odabranih metoda i tehnika istraivanja
U nekim sluajevima orijentacijsko e istraivanje pokazati da planirana metoda ili tehnika
prikupljanja podataka ne moe osigurati zadovoljavajue rezultate te da ju stoga treba
zamijeniti s nekim prikladnijim pristupom.
Na primjer, ako istraujemo socijalno osjetljive teme kao to su politike preferencije glasaa
ili seksualno iskustvo i ponaanje i sl. (o kojima se ljudi u pravilu nerado izjanjavaju u
prisutnosti drugih ljudi) u orijentacijskom bi se istraivanju moglo pokazati da je planirana
36
Vesna Lamza Posavec
metoda usmene ankete u kuanstvima neprikladna za istraivanje takve tematike. (Njezina bi

primjena mogla rezultirati znaajnim postotkom neiskrenih iskaza ili pak velikim gubitkom
informacija zbog uestalog uskraivanja odgovora.) Temeljem toga mogli bismo zakljuiti da
je u tim sluajevima mnogo prikladniji neki od postupaka tajnog izjanjavanja (npr. pisana
anketa na koju ispitanici odgovaraju sami) ili pak provedba ankete u nekom drugom
okruenju (npr. u uvjetima izoliranosti od ostalih lanova kuanstva).
(5) Upozorenje na tekoe s kojima se moemo susresti u istraivanju

Orijentacijsko istraivanje moe otkriti i znaajne probleme u realizaciji istraivanja na koje
nismo uope raunali, ili moda nismo raunali u dovoljnoj mjeri. U provedbi anketa jedan od
takvih problema je, primjerice, uestalo odbijanje anketne suradnje koje, kao to emo to
vidjeti kasnije, moe znaajno ugroziti valjanost dobivenih rezultata. U tom emo sluaju
prije realizacije "pravog"
istraivanja uiniti sve to je u naoj moi da smanjimo proporciju odbijanja - primjerice,
promijeniti uvodno predstavljanje (ako je rije o osjetljivoj temi - neutralnije uvodno opisati
cilj provedbe ankete i sl.), izbjegavati termine anketiranja kad je odbijanje najvee (npr.
radnim danom u ranijim popodnevnim satima kad veina zaposlenih ljudi tek vraa s posla),
odabrati druge anketare (npr. ako se istraivanje provodi u gradskim sredinama angairati vie
anketarki jer iskustvo pokazuje da u gradovima ene imaju manje odbijanja) itd.
Ukratko, rezultati orijentacijskog istraivanja mogu biti od velike pomoi u konceptualizaciji i
operacionalizaciji istraivanja mogu pridonijeti kvaliteti idejnog nacrta istraivanja i pomoi
u odabiru prikladnijih naina njegove realizacije. Oni nam omoguava da bolje isplaniramo
"pravo" istraivanje te tako dobijemo valjanije istraivake rezultate.
Ve smo spomenuli da ova vrsta istraivanja nije metodoloki strogo planirana jer nam u ovoj
fazi istraivakoga rada nije cilj da doemo do konanih podataka koji e imati odgovarajuu
statistiku ili drugu spoznajnu teinu i omoguiti generalizaciju zakljuka o predmetu
istraivanja. Orijentacijskim istraivanjem nastojimo ponajprije doi do to je mogue veega
broja razliitih informacija koje e nam omoguiti bolji uvid u bitne karakteristike predmeta
istraivanja. Zato je dobro da u takvom istraivanju koristimo to je mogue vie razliitih
izvora informacija te analiziramo s razliitih stajalita.
Profesionalno voenim anketnim istraivanjima obino prethode slabije strukturirane ankete s
otvorenim pitanjima ili razliiti oblici intervjua (osobito su korisni grupni intervjui nazvani
focus-grupe) koje imaju funkciju orijentacijskog istraivanja. Pitanja moraju biti razumljiva
ali i poticajna - moraju provocirati iznoenje razliitih miljenja, ideja i stavova, kao i njihovo
obrazloenje; poticati slobodno razmiljanje i raspravu o zadanoj temi, a onemoguiti
37
Vesna Lamza Posavec
dominaciju lakonskih odgovora (tipa da ne, slaem se ne slaem se i sl.). Voditeljima

intervjua (koji zbog toga moraju biti vrlo vjeti i osposobljeni) valja ostaviti slobodu da
prilagoavaju tijek razgovora konkretnoj situaciji - postavljaju potpitanja, produbljuju temu u
smjeru razmiljanja ispitanika, pitaju za razloge miljenja i objanjenje stavova. Odgovore
treba biljeiti to je mogue vjernije izvornom obliku u kojemu su formulirani.
Primjer:
Pretpostavimo da elimo istraiti miljenje itatelja o sadraju Jutarnjeg lista, pa najprije
provodimo orijentacijsko istraivanje. U tu emo svrhu intervjuirati nekoliko desetaka
itatelja toga lista, nastojei to podrobnije upoznati njihova spontana razmiljanja o
karakteristikama sadraja i razlozima njegova praenja. No da bi nam intervjui doista koristili
u konceptualizaciji istraivanja i konstrukciji anketnoga upitnika, vrlo je vano kakva emo
pitanja postaviti. Za primjer najprije navodimo nekoliko beskorisnih pitanja na koja moemo
oekivati samo lakonske, bilo potvrdne bilo nijene odgovore, a potom i nekoliko poticajnih,
pravilno postavljenih pitanja.
Primjer beskorisnih pitanja u orijentacijskom istraivanju:

1. itate li Jutarnji list?
2. Kupujete li ga zbog sebe ili zbog nekog drugog u obitelji?
3.
4.
5.
6.
Smatrate li ga dobrim ili loim listom?

Mislite li da je izbor tema u Jutarnjem listu dovoljno raznovrstan?
Mislite li da je Jutarnji list bolji ili loiji od ostalih dnevnih novina?
Mislite li da je u Jutarnjem listu previe politike?
7. Biste li eljeli da se povea opseg sportske rubrike?

8. Mislite li da je Horoskop potreban ili nije potreban?
9. Svia li Vam se grafiko ureenje lista?
10. Smatrate li da je stil pisanja u Jutarnjem listu dovoljno zanimljiv?
11. to mislite o cijeni lista?
Primjer dobro postavljenih pitanja u orijentacijskom istraivanju:

1.
2.
3.
4.
to mislite o Jutarnjem listu?

Moete li navesti glavne razloge zbog kojih itate Jutarnji list?
Prema Vaem miljenju, zato drugi ljudi itaju Jutarnji list?
Postoji li neto to moete izdvojiti kao glavnu kvalitetu Jutarnjeg lista?
38
Vesna Lamza Posavec
5. A postoji li neto to tom listu osobito zamjerate?

6. to doivljavate kao glavnu prednost Jutarnjeg lista u odnosu prema ostalim dnevnim
novinama?
A to doivljavate kao njegov glavni nedostatak?
Koje teme i rubrike Vas najvie zanimaju Jutarnjem listu?
Koje su teme, prema Vaem miljenju, previe zastupljene u Jutarnjem listu?
A koje su teme, prema Vaem miljenju, premalo zastupljene?
Moete li navesti neki dio sadraja koji smatrate nepotrebnim u Jutarnjem listu?
Zato smatrate da je takva vrsta sadraja nepotrebna?
Imate li kakvih primjedbi na nain obrade pojedinih tema odnosno kvalitetu pojedinih
rubrika?
14. Imate li kakvih primjedbi na grafiko ureenje i ukupni izgled lista?
15. Moete li navesti jo neku primjedbu, zapaanje ili prijedlog koje smatrate korisnima za
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
daljnje ureivanje Jutarnjeg lista?

Osim o sadraju i obliku pitanja, vrlo je vano voditi rauna i o njihovom redoslijedu. U tom
je smislu dobro koristiti strategiju lijevka poi od najopenitijih pitanja o predmetu
istraivanja, a zatim prelaziti na sve odreenije i specifinije.
Primjer:
Kao primjer moemo navesti primjenu strategije "lijevka" u istraivanju kojim se nastojala
procijeniti pripravnost mladih za kupnju jednog novog magazina namijenjenog njihovoj
generaciji.
Pitanja su bila gradirana na sljedei nain:
- Koliko je ispitanik uope zainteresiran za takvu vrstu tiska?
- Postoje li na tritu novine koje bi mogle zadovoljiti takve interese? (uz obrazloenje)
- Svia li mu se konkretni list o kojem se provodi istraivanje?
- I na kraju, bi li kupovao taj list i pod kojim okolnostima?
Osim u istraivanjima metodom ankete, orijentacijska je propitivanja poeljno primijeniti i u
drugim vrstama drutvenih istraivanja. Ako npr. elimo provesti analizu sadraja nekih
novina poeljno je da prije definiranja koncepcije istraivanja, konstrukcije analitike matrice
i izbora uzorka (primjeraka koji ulaze u analizu) provedemo orijentacijsku analizu na
nekoliko primjeraka tih novina da bismo stekli uvid u vrstu sadraja, tematski raspon, opseg
pojedinih vrsta priloga i ostale karakteristike koje bi mogle biti relevantne za zakljuivanje o
osobinama sadraja tih novina (pa stoga u istraivanju nipoto ne bi smjele biti isputene iz
vida).
39
Vesna Lamza Posavec
6. FORMULIRANJE HIPOTEZA
Hipoteze proizlaze iz formulacije ciljeva istraivanja. Hipoteza je mogui ili pretpostavljeni
odgovor na ciljeve istraivanja (rije hipoteza u prijevodu znai pretpostavka), njome
predviamo mogui rezultat istraivanja. Ona odraava miljenje i oekivanje istraivaa u
vezi s predmetom (problemom) istraivanja. Zato bismo mogli rei da je hipoteza jasnije i
poblie formuliran problem istraivanja. To je pretpostavljeni odnos izmeu dvije ili vie
pojava koje su predmet istraivanja.
Hipoteza je obino formulirane u obliku tvrdnje o postojanju ili nepostojanju odreenog
odnosa ili veze izmeu pojave koju prouavamo i nekih drugih pojava, a istraivanjem tu
tvrdnju treba provjeriti (potvrditi ili odbaciti). U sklopu istog istraivanja obino se postavlja
vie hipoteza, a njihova brojnost ovisi o specificiranosti ciljeva istraivanja odnosno
sloenosti istraivakog pristupa u prouavanju odabrane pojave.
Primjeri:
- Pretpostavimo da je predmet naeg istraivanja ispitivanje utjecaja kvalitete prehrane
na razvoj inteligencije. Na temelju tako definiranog predmeta formulirat emo
hipotezu koja e jasnije odraavati to zapravo elimo istraiti. Hipoteza moe glasiti:
hrana koja je bogata C-vitaminom i fosforom pospjeuje razvitak intelektualnih

sposobnosti djece.
U ispitivanju utjecaja odnosa u obitelji na pojavu maloljetnike delinkvencije
(predmet istraivanja) neke od hipoteza bi mogle glasiti: razvod roditelja potie
maloljetnike na delinkventno ponaanje; smrt jednog od roditelja nema utjecaja na
pojavu maloljetnike delinkvencije; dobri emocionalni odnosi meu roditeljima
smanjuju sklonost maloljetnika delinkventnom ponaanju, itd.
Iako su predmet, ciljevi i hipoteze usko sadrajno povezani, u istraivanju ih je potrebno jasno
meusobno razlikovati.
Primjer:
Predmet: Istraivanje dominantnih interesnih usmjerenja mukaraca i ena
Cilj: Ispitati razlike u dominantnim interesima mukaraca i ena
Hipoteza: Mukarce najvie zanimaju teme o sportu i politici, a ene o kulturi
stanovanja i odgoju djece.
Izvori za formulaciju hipoteza
Ideje za postavljanje hipoteza mogu doi iz razliitih izvora. To su najee:
40
Vesna Lamza Posavec
(1) Postojee teorije

Jedan od vanih izvora hipoteza svakako su znanstvene teorije o pojavi koja je predmet
istraivanja. Rezultat empirijske provjere tih hipoteza moe biti potvrivanje, revidiranje ili
naputanje takvih teorija.
Primjeri:
- Temeljem brojnih saznanja iz razvojne psihologije mogue je zakljuiti da bi
zlostavljanje djeteta u ranoj dobi moglo uzrokovati agresivno ponaanje u kasnijem
ivotu. Ipak, dok to ne potvrdimo empirijskim podacima rije je samo o teoriji koju je
potrebno oblikovati u odgovarajuu hipotezu i potom provjeriti istraivanjem.
- Sukladno prevladavajuim teorijama dugo se smatralo da je javno mnijenje preteno
kognitivni proces (da se uglavnom bazira na racionalnom ralanjivanju problema koji
je predmet mnijenja) no istraivanja su kasnije pokazala da emocionalne komponente
imaju podjednakog ako ne i veeg utjecaja nego razumsko prosuivanje. Hipoteze na
kojima su se temeljila takva istraivanja pola su od negacije postojeih teorija, s
ciljem da se opovrgnu i formuliraju nove teorije.
(2) Prijanja istraivanja

Hipoteze se mogu formulirati s ciljem da se rezultati nekih prijanjih istraivanja potvrde ili
opovrgnu (ako imamo razloga u njih sumnjati) ili pak dopune novim saznanjima tj. da se
krene dalje u istraivanjima odreene pojave i odgovori na pitanja koja su prijanja
istraivanja ostavila otvorenima.
Primjer:
- U nekom se istraivanju moglo utvrditi da razvod braka roditelja ne utjee bitno na
pojavu maloljetnike delinkvencije, ali se nije ispitalo kakvog utjecaja imaju
meusobni odnos roditelja nakon razvoda kao ni odnos izmeu roditelja i djeteta. U
tom se sluaju mogu postaviti nove hipoteze (npr. da trajno poremeeni odnosi meu
roditeljima nakon razvoda kao i poremeeni odnosi izmeu roditelja i djeteta
poveavaju vjerojatnost pojave maloljetnike delinkvencije) koje emo potom
provjeriti daljnjim istraivanjima.
(3) Svakodnevna zapaanja i iskustvo

Teorije i istraivanja nisu jedini izvori hipoteza. Istraiva moe opaati neke pojave u
svakodnevnom ivotu ili moe formulirati hipoteze na temelju zapaanja u tijeku svog
profesionalnog rada, praenjem aktualnih dogaaja u drutvu, itanjem novina, knjiga i
slino. U svakodnevnom ivotu moemo zapaziti da se neke pojave u odreenom stupnju
41
Vesna Lamza Posavec
odvijaju zajedno, da bi meu njima mogla postojati neka veza, a to bi onda moglo biti
temeljem za formuliranje odgovarajuih istraivakih hipoteza.
Primjer:
- Politika stranka koja je u prolom mandatu bila na vlasti u nekoj zemlji ostvarila je na
izborima slabiji izborni rezultat nego prije, a u razdoblju od prethodnih izbora
poveala se nezaposlenost, pao je ivotni standard, produbili su se socijalni problemi.
Postavljamo hipotezu: slabiji izborni rezultat stranke X posljedica je nezadovoljstva

ljudi rjeavanjem socijalnih problema.
U svakodnevnom smo ivotu zapazili da je meu poznanicima ija djeca imaju
problema u koli mnogo rastavljenih parova. Postavljamo hipotezu: razvod roditelja
utjee na kolski uspjeh djece.
Obino je u vezi s nekim predmetom ili problemom mogue (ak i potrebno) formulirati vie
hipoteza. U naelu, to je predmet ire definiran, to je i broj moguih hipoteza vei.
Primjer:
- Predmet istraivanja je ispitivanje utjecaja televizije na mentalni razvitak djece. Da
bismo taj problem svestrano istraili potrebno je formulirati itav niz hipoteza, kao na
primjer:
a) Gledanje televizije pridonosi obrazovanju djece i razvoju njihovih kognitivnih
sposobnosti
b) Gledanje televizije razvija matu djece
c) Gledanje televizije uzrokuje emocionalno osiromaenje djece
d) Gledanje televizije udaljava djecu od realnosti i iskrivljuje njihov odnos prema
svijetu
itd.
Ovisno o tome kakva se veza meu pojavama pretpostavlja, mogue je razlikovati tri osnovne
vrste hipoteza: afirmativnu, negativnu i nultu.
1. Afirmativna hipoteza pretpostavlja pozitivnu povezanost ispitivanih pojavama, ili reeno
statistikim rjenikom, pozitivnu korelaciju izmeu zavisne i nezavisne varijable. U skladu s
tom hipotezom prouavane su pojave u meusobnoj vezi i mijenjaju se u istom smjeru.
Primjer:
- to je ovjek inteligentniji to e biti uspjeniji na (nekom) poslu (npr. znanstveni rad,
matematika).
42
Vesna Lamza Posavec
to je ovjek manje inteligentan to e biti manje uspjean na (nekom) poslu.(npr.
znanstveni rad, matematika).

Postavljanje realnih afirmativnih hipoteza (koje nisu besmislene i imaju izgleda potvrditi se
istraivanjem) pretpostavlja odreeno predznanje o predmetu istraivanja.
2. Negativna hipoteza pretpostavlja negativnu povezanost (negativnu korelaciju) meu

ispitivanim pojavama. U skladu s tom hipotezom prouavane su pojave u meusobnoj vezi i
mijenjaju se u suprotnom smjeru.
Primjer:
- to je ovjek inteligentniji to e biti manje uspjean na (nekom) poslu (npr.
automatizirani rad).
- to je ovjek manje inteligentan to e biti uspjeniji na (nekom) poslu (npr.
automatizirani rad).
I postavljanje takvih hipoteza pretpostavlja odreeno predznanje o predmetu istraivanja.
3. Nulta hipoteza pretpostavlja da prouavane pojave nisu u meusobnoj vezi odnosno da je

korelacija meu njima jednaka nuli.
Primjer:
- Stupanj inteligencije ne utjee na uspjenost u (nekom) poslu. (transportni radnik,
uvar parkiralita).
Ova se hipoteza postavlja kad je doista realno oekivati da pojave nisu u meusobnoj vezi ili
nemamo dovoljno znanja o pojavama koje su predmet istraivanja. Koritenje nultih hipoteza
preporua se i u mnogim drugim sluajevima, jer su manje sugestivne od afirmativnih i
negativnih pa umanjuju opasnost od mogue pristranosti istraivaa (u smislu prije opisanog
Rosenthalovog efekta).
Ovisno o vrsti pojave koja se istrauje svaka vrsta hipoteze moe imati smisla. Kao to smo
to ve naznaili, u opisanim primjerima afirmativna bi hipoteza mogla biti logina u sluaju
poslova koji zahtijevaju primjenu matematike, znanstveni rad i sl., negativna u sluaju
obavljanja automatiziranih poslova (iskustvo je pokazalo da inteligentniji ljudi u takvim
poslovima vie grijee), a nulta u sluaju transportnih radnika, uvara parkiralita i sl.
Uvjeti za "dobru" hipotezu

Da bi hipoteza bila korisna za prouavanje neke pojave potrebno je da bude dobro osmiljena
i sroena. Glavni su uvjeti za "dobru" hipotezu:
43
Vesna Lamza Posavec
1. Da je jasno i jednoznano definirana (to jednostavnija i razumljivija).

2. Da bude relevantna za predmet istraivanja (da govori o odnosima koji su bitni za pojavu
koja je predmet prouavanja, a ne o nepotrebnim i nevanim detaljima).
3. Da bude vjerojatna a ne besmislena (da ne pretpostavlja odnose meu pojavama koji su
nerealni ili apsurdni, npr. da su bolji sportai crnokosi nego plavokosi djeaci).
7. IDENTIFIKACIJA VARIJABLI ISTRAIVANJA

Kao to smo ve objasnili, hipotezama oznaavamo kako, prema naim oekivanjima, neka
pojava, osobina ili proces utjee na neku drugu pojavu, osobinu ili proces odnosno u kakvoj
su oni meusobnoj vezi. Osobine, pojave ili procese koje istraivanjem dovodimo u vezu
nazivamo varijablama istraivanja.
Varijabla je promjenjiva pojava (osobina, proces) koju je mogue opaati ili mjeriti odnosno
kvalitativno ili kvantitativno izraziti. Naziv potjee od rijei variability ili variable to u
prijevodu znai promjenjivost ili promjenjiv. Ve sam naziv, dakle, govori da je rije o
veliini koja se u odreenim okolnostima mijenja.
44
Vesna Lamza Posavec
Vrste varijabli
Dva su osnovna kriterija razlikovanja varijabla.
Prema naravi (osnovnim karakteristikama), varijable dijelimo na kvalitativne i kvantitativne.
1. Kvalitativne varijable oznaavaju prisutnost ili odsutnost neke osobine ili pojave i
mogu se samo opaati ali ne i mjeriti. Takve su varijable npr. spol, rasa, dravljanstvo,
religijska pripadnost i sl.
2. Kvantitativne varijable se mogu mjeriti ili kvantitativno iskazati. Takve su
varijable npr. dob, obrazovanje, inteligencija, stav prema neemu, rezultat ne testu znanja,
vrijeme posveeno gledanju televizije itd.
Prema funkciji u istraivanju (znanstvenom ili strunom prouavanju), varijable dijelimo na
nezavisne i zavisne.
1. Nezavisna varijabla je pojava ili osobina za koju se pretpostavlja da utjee na neku
drugu pojavu ili osobinu tj. onu varijablu koja je predmet mjerenja ili opaanja, odnosno da
se njezinom promjenom, u odreenom smjeru, mijenja i neka druga pojava ili karakteristika.
2. Zavisna varijabla je pojava ili osobina koja se mijenja u zavisnosti od promjena
neke druge pojave ili osobine tj. nezavisne varijable. Zavisna varijabla je predmet mjerenja ili
opaanja odnosno predmet istraivanja.
Odnos izmeu zavisne i nezavisne varijable moe se predoiti grafiki pri emu se na apscisi
prikazuju vrijednosti nezavisne, a na ordinati vrijednosti zavisne varijable.
Primjer:
Odnos izmeu uspjeha u koli (zavisna varijabla) i rezultata testa inteligencije (nezavisna
varijabla)
X = rezultati testa inteligencije
Y = kolski uspjeh (izraen opom ocjenom od 1-5)
Ista osobina, pojava ili proces moe u odreenom istraivanju imati funkciju nezavisne, a u
nekom drugom istraivanju funkciju zavisne varijable. Tako je u prethodno navedenom
primjeru inteligencija (izraena rezultatima koji su postignuti u testu) imala funkciju
nezavisne varijable jer se pretpostavljalo da promjene u toj varijabli mogu utjecati na
promjene u drugoj opaanoj varijabli (uspjeh u koli), a ne obratno. U nekom drugom
45
Vesna Lamza Posavec
istraivanju, kojemu je, primjerice, cilj utvrditi povezanost inteligencije i ivotne dobi,
inteligencija e imati funkciju zavisne varijable, jer se stupanj inteligencije mijenja u ovisnosti
o ivotnoj dobi (poveava se do priblino 16.-17. godine da bi potom neko vrijeme ostao na
vie ili manje istoj razini i poeo se uoljivije smanjivati nakon 40. godine) dok promjena
ivotne dobi ni na koji nain ne ovisi o inteligenciji.
Veina drutvenih istraivanja ukljuuje vei broj zavisnih i nezavisnih varijabli. Tako, na
primjer,
istraivanje zadovoljstva graana javnim gradskim prijevozom moe obuhvatiti vie zavisnih
varijabli odnosno pokazatelja opeg odnosa ispitanika prema tom pitanju (miljenje o
udobnosti i izgledu prevoznih sredstava, redu vonje, brzini prijevoza, cijeni vozne karte,
kvalificiranosti vozaa itd.) ali i vie nezavisnih varijabli o kojima bi to miljenje moglo
ovisiti (spol, dob i naobrazba ispitanika, duina boravka u gradu, predio grada u kojemu
ispitanik stanuje, uestalost i uobiajeno vrijeme koritenja javnog gradskog prijevoza i sl.).
Ukupan broj obuhvaenih varijabli (kako zavisnih tako i nezavisnih) u nekom konkretnom
istraivanju ovisit e o sloenosti pojave koja je predmet prouavanja kao i postavljenim
ciljevima istraivanja.
Odnosi meu varijablama

Odnos izmeu zavisne i nezavisne varijable moe biti kauzalni i korelacijski.
1. Kauzalni odnos
Varijable su u kauzalnom odnosu kad je promjena u nezavisnoj varijabli uzrok promjena u
zavisnoj (odnosno kad je promjena u zavisnoj varijabli posljedica promjena u nezavisnoj).
Primjeri:
-
Ateroskleroza (zavisna varijabla) je posljedica starenja (nezavisna varijabla);

Neumjereno konzumiranje alkohola (nezavisna varijaBla) je uzrok tremora ruku
(zavisna varijabla).
Kauzalni odnos izmeu dvije varijable moe biti potpun ili djelomian jer je mogue da neka
pojava ima vie razliitih uzroka odnosno da su promjene u zavisnoj varijabli posljedica
promjena u vie nezavisnih varijabli.
Primjeri:
- Ateroskleroza je posljedica starenja i visoke razine kolesterola u krvi;
- Tremor ruku je posljedica neumjerenog konzumiranja alkohola i nasljednih sklonosti.
2.Korelacijski odnos
46
Vesna Lamza Posavec
Varijable su u korelacijskom odnosu kad promjene u zavisnoj varijabli koincidiraju (odvijaju

se u istom smjeru) s promjenama u nezavisnoj varijabli ali nisu s njima u uzronoj vezi.
Primjeri:
Kad dobro rodi ito ima mnogo komaraca.
U obiteljima u kojima roditelji rade prekovremeno ee se pojavljuju sluajevi
maloljetnike delikvencije.
U oba od spomenutih sluajeva promjene u promatranim varijablama teku usporedno (kad se
mijenja jedna varijabla mijenja se i druga) ali ipak nisu u uzronoj vezi jer su pojave u obje
varijable uzrokovane treim faktorom ili treom varijablom. U prvom bi to sluaju mogla biti
kia (koja pospjeuje i rast ita i pojavu komaraca), a u drugom slab imovinski status obitelji
(koji bi mogao uzrokovati i potrebu za prekovremenim radom i pojavu maloljetnike
delinkvencije). Ta trea varijabla koja je pravi uzrok promjene u nezavisnoj varijabli (ili
barem jedan od moguih uzroka) naziva se intervenirajuom varijablom. To je zapravo
nezavisna varijabla koja u istraivanju nije prepoznata i nije pod kontrolom istraivaa pa
stoga moe navesti na pogrene zakljuke.
-
U znanstvenoj i strunoj literaturi ponekad se susreu i neki drugi nazivi varijabli kao to su
npr. prediktorska, kriterijska ili kontrolna varijabla.
- Prediktorska varijabla je ona pojava, osobina ili proces na temelju koje se predvia
neka druga pojava, osobina ili proces. (Npr. uradak u testu inteligencije moe biti
prediktor uspjeha na fakultetu). To je zapravo drugi naziv za nezavisnu varijablu.
Kriterijska varijabla je ona koju bi prediktorska trebala predvidjeti (u navedenom
primjeru to je uspjeh na fakultetu) i koja moe posluiti kao mjera valjanosti ili
upotrebljivosti prediktorske varijable (koliko je uradak na testu inteligencije valjan
pokazatelj budueg uspjeha na fakultetu). U nekim sluajevima taj se pojam openito
koristi za zavisnu varijablu.

Kontrolna varijabla je ona s pomou koje procjenjujemo ispravnost nekih dijelova
istraivakoga postupka pa time posredno i valjanost dobivenih rezultata. Taj se pojam
najee koristi prilikom procjene reprezentativnosti uzorka istraivanja u odnosu
prema populaciji koju predstavlja (u anketnim istraivanjima kontrolne varijable
reprezentativnosti uzoraka su obino razliite demografske i socijalne osobine
ispitanika kao to su spol, dob, naobrazba, radni status, urbano-ruralno podrijetlo,
imovinsko stanje i sl.).
47
Vesna Lamza Posavec
Operacionalizacija varijabli
Iako su varijable zapravo operacionalizirani ciljevi istraivanja, i njih je ponekad potrebno
operativno definirati, a to podjednako vrijedi za zavisne kao i za nezavisne varijable.
Primjer:
- Ako ispitujemo interes razliitih dobnih kategorija za sport, dob ispitanika ima funkciju
nezavisne, a interes za sport funkciju zavisne varijable jer interes za sport moe ovisiti o dobi
ali dob sigurno ne ovisi o interesima ispitanika. No, nakon to smo odredili zavisnu i
nezavisnu varijablu obje je od njih potrebno operativno definirati tj. precizno opisati u smislu
u kojem emo ih shvaati u naem istraivanju. Varijablu dobi mogli bismo npr. podijeliti na
mlade, sredovjene i stare i oznaiti dobni raspon koji to podrazumijeva. S druge je strane
potrebno definirati i to podrazumijevamo pod interesom za sport jer je interes apstraktna
kategorija (psihologijski konstrukt) koja nije izravno mjerljiva nego o njoj zakljuujemo
preko izjava ili ponaanja ispitanika. Da bismo, dakle, tono odredili to emo
podrazumijevati pod zavisnom varijablom moramo se odluiti za neku vanjsku manifestaciju
interesa, bilo da je rije o subjektivnom (izjava ispitanika da ga sport zanima) ili o nekom
objektivnom pokazatelju (npr. vrijeme koje posveuje gledanju utakmica; praenje medijskih
informacija o sportu; bavljenje sportom; rezultati testiranja interesa i sl.). Ukratko, budui da
veinu varijabli moemo definirati na razliite naine, odabrat emo onaj koji nam se u sklopu
odreenog istraivanja ini najprikladnijim pod uvjetom da ga precizno izloimo.
48
Vesna Lamza Posavec
8. IZRADA IDEJNOG NACRTA ISTRAIVANJA
Na kraju faze konceptualizacije istraivanja izradit emo idejni nacrt u kojemu emo saeto
ali precizno prikazati sve dosad definirane elemente istraivanja. U idejnom nacrtu emo,
prema svim predvienim koracima, opisati predvienu koncepciju istraivanja tj prikazati to
emo istraivanjem obuhvatiti i zato emo istraivanje provesti.
Dijelovi idejnog nacrta su:
0. UVOD
U uvodu treba ukratko opisati osnovnu ideju i uporita istraivanja - ime e istraivanje
baviti, emu bi ono moglo posluiti, na kojim se teorijama eventualno temelji koncepcija
istraivanja, koliko je problem dosad prouavan i to su dosadanja istraivanja pokazala,
koja su pitanja ostala otvorena i sl. Uvodni dio nije strogo zadan prema elementima koje bi
trebao obuhvatiti ve uglavnom sadri slobodnu interpretaciju ukupne ideje istraivanja, a to
uvelike ovisi o sposobnostima promiljanja istraivaa te njegovom predznanju i iskustvu vezi
s predmetom istraivanja.
1. PREDMET ISTRAIVANJA
U ovom dijelu nacrta treba definirati glavni predmet istraivanja s preciznim opisom svih
pojmova koje ta definicija sadri.
2. SVRHA (RAZLOZI) ISTRAIVANJA
Prilikom navoenja glavne svrhe istraivanja valja jasno naznaiti je li ona preteno
znanstvena ili pragmatina ili se pak istraivanje provodi zbog oba od tih razloga. Potom je
potrebno ukratko opisati u emu se predviena svrha sastoji - koji je oekivani znanstveni
doprinos istraivanja i/ili kojoj bi praktinoj aktivnosti, i u kojem smislu, njegovi rezultati
mogli koristiti.
4. CILJEVI ISTRAIVANJA
U ovom dijelu moramo to preciznije formulirati pitanja na koja bi istraivanje trebalo
govoriti i pri tome razlikovati osnovni ili generalni cilj (temeljno pitanje na koje se eli
odgovoriti) i specificirane ciljeve (razraen opi cilj na vie poblie definiranih pitanja).
Ciljevi mogu biti formulirani u upitnom obliku ili u natuknicama kojima se oznaava njihov
osnovni smisao.
49
Vesna Lamza Posavec
5. HIPOTEZE
U vezi s oekivanim rezultatima istraivanja potrebno je navesti opu ili generalnu hipotezu
od koje polazimo (pretpostavljen odgovor na opi cilj istraivanja) te potom i odgovarajue
razraene ili specifine hipoteze (pretpostavljene odgovore na specificirane ciljeve
istraivanja).
6. VARIJABLE ISTRAIVANJA
Temeljem naznaenih ciljeva i hipoteza istraivanja potrebno je jo nabrojiti predviene
varijable istraivanja pri emu valja jasno razlikovati skupinu zavisnih od nezavisnih
varijabli. Ako je to potrebno, pojedine varijable se mogu jo dodatno opisati ili objasniti.
7. LITERATURA
Na kraju treba navesti popis literature koja se koristila za oblikovanje koncepcije istraivanja i
izradu idejnog nacrta. Posebno navesti citiranu literaturu (na koju se pozivamo u dijelovima
idejnog nacrta, bilo doslovnim citiranjem bilo prepriavanjem), a posebno ostalu koritenu
literaturu (koja nam je posluila za bolje upoznavanje problema istraivanja ali se nismo na
nju izravno referirali).
Popis literature se navodi po odreenim pravilima koje emo ilustrirati u sljedeem primjeru.
50
Vesna Lamza Posavec
PRIMJER IDEJNOG NACRTA:

Kao primjer koristimo idejni nacrt jedne skupine studenata sociologije Hrvatskih studija iz
prijanje generacije sluatelja ovog kolegija (str. 52. do 56.)
51
Vesna Lamza Posavec
HRVATSKI STUDIJI
SVEUILITA U ZAGREBU
Studij sociologije
Kolegij: Metode drutvenih istraivanja
STUDENTI HRVATSKIH
STUDIJA I INTERNET
Idejni nacrt istraivanja
Studenti:
Branko Ani
Mario Bajkua
(Grupa: 07.)
Zagreb, 2002.
52
Vesna Lamza Posavec
1. UVOD
U dananje doba kad su informacije vrlo traene oekuje se od svakog akademski
obrazovanog graana da se ukljui u globalizacijski uvjetovani trend brzog, permanentnog i
egzaktnog koritenja dostupnih informacija, u svrhu poboljanja kako teorijskog tako i
empirijskog znanja. Stoga i ne udi nova kategorizacija pripadnika suvremene drutvene
zajednice temeljem terminoloke determinance connected i disconnected osoba.
Sukladno reenom, ve na poetku visokog obrazovanja, pa ak i u srednjoj koli, nuno je
budue strunjake i znanstvenike upuivati na izvore podataka sadrane na svjetskoj
raunalnoj mrei, poznatijoj pod nazivom Internet.
S tim je u vezi potrebno upozoriti i na mogue probleme koji se u razliitim zemljama, pa
tako i u Hrvatskoj, mogu pojaviti u koritenju Interneta (Smith, 1998):
- problemi jezika
- nedostatnost raunala i raunalne opreme
- problemi infrastrukture (manjak komunikacijskih kanala)
- niska razina ope educiranosti
- zemljopisna izoliranost.
U sluaju Hrvatske, predoenom popisu svakako jo moemo dodati i pomanjkanje
financijskih sredstava to autorica Smith (1998), nije dotakla.
U Hrvatskoj su provedena mnoga istraivanja o koritenju Interneta. Jedno od relevantnijih je
istraivanje Centra za istraivanje trita - Gfk, a rezultati kojega se mogu pronai na
njihovim web-stranicama (Gfk, 2001).
Prema spomenutom istraivanju, koje je provedeno tehnikom telefonske ankete na 6.034
ispitanika, krajem 2001. godine imalo je pristup Internetu oko 18 posto stanovnika Hrvatske.
Natprosjeno uestali pristup Internetu zabiljeen je meu mukarcima (21 posto), osobama
od 15 do 24 godine (30 posto), stanovnicima Zagreba (31 posto) te meu osobama s visokom
ili viom kolskom spremom (37 posto). Od ukupnog broja osoba koje imaju pristup Internetu
u neku ga svrhu koristi njih 67 posto, a ne koristi 33 posto. Internet se najee koristi kod
kue (u 67 posto sluajeva), potom na poslu (22 posto) ili na nekom drugom mjestu (13
posto). Najuestalija svrha koritenja Interneta je komuniciranje e-mailom (30 posto), potom
traenje odreenih informacija (26 posto) i zabava (18 posto). Veina korisnika upotrebljava
Internet svakodnevno (34 posto) ili nekoliko puta na tjedan (35 posto), dok ga ostali obino
koriste jednom tjedno (16 posto), nekoliko puta mjeseno (6 posto) ili najvie jedan put
mjeseno (9 posto), (Gfk, 2001).
Budui da u konzultiranoj literaturi nismo naili ni na jedno istraivanje koje bi bilo
provedeno na manjim, specijaliziranim skupinama ispitanika, odluili smo ispitati koliko, i u
koju svrhu, koriste Internet studenti nekog drutvenog fakulteta. U ovom smo sluaju za
istraivanje izabrali Hrvatske studije Sveuilita u Zagrebu te pokuali utvrditi koliko
polaznici tog studija koriste Internet kao izvor podataka u svrhu studiranja te pripremu ispita i
seminarskih ili drugih radova. Vjerujemo da bi rezultati ovog istraivanja mogli biti korisni
53
Vesna Lamza Posavec
nastavnicima i upravi Hrvatskih studija kao pokazatelj sadanjih informatikih navika i

potreba studenata.
2. PREDMET ISTRAIVANJA I POJMOVNA ANALIZA

U sklopu planiranog istraivanja nastojat emo obraditi problem koritenja Interneta kao
izvora literature i podataka u svrhu studiranja i uenja. Istraivanje e obuhvatiti studente svih
studijskih smjerova i godita na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu.
Radi boljeg razumijevanja koncepcije istraivanja, potrebno je objasniti glavne pojmove koje
ono obuhvaa:
Studentima Hrvatskih studija smatramo sve osobe koje su upisane na bilo koji od
studijskih smjerova na tom fakultetu (sociologija, kroatologija, psihologija, novinarstvo,
filozofija i povijest) i imaju studentska prava.
Internet je sloeni raunalni sustav koji razliitim raunalnim mreama diljem svijeta
omoguava meusobnu komunikaciju (Encyclopedia Britannica, online).
Pod koritenjem Interneta podrazumijevamo uporabu meunarodne raunalne mree
barem u bilo koju svrhu, ali najmanje jedan put na mjesec.
3. SVRHA ISTRAIVANJA
Istraivanje bi imalo ponajprije pragmatinu svrhu jer bi moglo koristiti nastavnicima, upravi
i studentima Hrvatskih studija kao poticaj za uestalije koritenja Interneta u svrhu
poboljanja kvalitete nastave te studiranja i pripreme ispita, seminara, diplomskih radova i sl.
Uz to, neki bi istraivaki rezultati mogli imati i odreeni znanstveni znaaj, kao mogui
doprinos prouavanju ivotnih stilova mladih, a osobito prouavanju procesa ukljuivanja
mladih u globalne informacijske sustave.
4. CILJEVI ISTRAIVANJA
Glavni je cilj istraivanja omoguiti opi uvid u uestalost i nain koritenja Interneta, osobito
u svrhu studiranja i uenja. U sklopu tako definiranog opeg cilja pokuat emo ispitati i
povezanost uestalosti i naina koritenja Interneta sa studentskim statusom ispitanika
(studijski smjer, godina studiranja, uspjeh na studiju i sl.), obiteljskim uvjetima (imovinski
status, naobrazba roditelja) te dostupnosti Interneta.
54
Vesna Lamza Posavec
5. HIPOTEZE
Generalna (opa) hipoteza:
Opi stavovi prema Internetu te uestalost i nain njegovog koritenja ovise o studijskom
statusu i obiteljskim uvjetima studenta te dostupnosti Interneta.
Specifine (razraene) hipoteze:
Uestalost i nain koritenja Interneta ovise o godini studiranja;
Studenti koji posjeduju raunalo i bolje poznaju rad na raunalu imaju povoljniji stav
prema koritenju Interneta;
Studenti iz obrazovanijih i imunijih obitelji ee koriste Internet i posveuju mu vie
vremena;
Studenti koji su u slobodno vrijeme skloniji sportu i zabavi provode manje vremena u
pretraivanju i koritenju Interneta;
Redoviti studenti te oni s boljim prosjekom ocjena su skloniji koritenju Interneta za
potrebe nastave i uenja;
Studenti starijih godita su skloniji koritenju Interneta za potrebe nastave i uenja;
Studenti koji posveuju vie vremena konvencionalnom uenju provode vie vremena
u pretraivanju Interneta za potrebe nastave i uenja;
Meu studentima razliitih studijskih grupa ne postoje znaajne razlike u uestalosti i
razlozima koritenja Interneta.
6. VARIJABLE
Zavisne varijable:
Stavovi prema koritenju Interneta
Uestalost koritenja Interneta
Prosjean broj sati koji se dnevno posveuje pretraivanju Interneta
Vrsta sadraja koja se koristi na Internetu
Glavni razlozi koritenja Interneta (zabava, pretraivanje strune literature, opa
informiranost, ostalo)
- Razlozi eventualnog nekoritenja Interneta ili male uestalosti koritenja
(nedostupnost, pomanjkanje interesa i sl.)
- Dosadanje koritenje Interneta za pripremanje ispita
- Dosadanje koritenje Interneta za pripremanje seminarskih ili diplomskih radova
- Interes za koritenje Interneta u budunosti
-
55
Vesna Lamza Posavec
Nezavisne varijable:
-
Studijski smjer
Godina studija
Redovitost studiranja
Prosjena ocjena poloenih ispita
Posjedovanje raunala
Poznavanje rada na raunalu
Prosjean broj sati koji se dnevno posveuje uenju
Nain koritenja slobodnog vremena
Stupanj naobrazbe roditelja
Imovinski status (prihod po lanu kuanstva)
7. LITERATURA
Citirana literatura:
Encyclopedia Britannica, on-line: www.britannica.com
Gfk (2001), Koritenje Interneta u Hrvatskoj, www.gfk.hr
Smith, K. (1998), The change of face of society, www.socio.demon.co.uk(3)
Koritena literatura:
Babbie, E. (1992), The Practice of Social Research, Balmont: Wadsworth Publishing
Company.
Hamman, R. (1997), British universities offering courses on cyberspace,
www.socio.demon.cp.uk(2)
Offe, C. (1991), Capitalism by Democratic Design? Democratic Theory facing the Triple
Transition in East and Central Europe, Social Research, vol. 58., No. 4.: 865-892.
56
Vesna Lamza Posavec
OPERACIONALIZACIJA ISTRAIVANJA
(planiranje i priprema realizacije istraivanja)
U fazi operacionalizacije treba odrediti najbolje naine na koje se planirano istraivanje moe
realizirati odnosno odgovoriti na pitanje kako najbolje istraiti ono to je zamiljeno
konceptualizacijom istraivanja. Ova faza ukljuuje detaljno planiranje provedbe istraivanja
i potrebne pripremne postupke za njegovo realiziranje. Kao to smo ve naveli u prikazu
osnovnih istraivakih faza, to obuhvaa vie zasebnih koraka, od izrade izvedbenog nacrta
istraivanja, preko razrade metoda i tehnika istraivanja preko izrade plana uzorka i
konstrukcije istraivakog instrumenta te izbora i instruiranja anketara pa sve do izrade plana
i programa obrade podataka. Da bi planirano istraivanje bilo to kvalitetnije, u ovoj je fazi
poeljno provesti jedno ili vie pokusnih ispitivanja (tzv. pilot-istraivanje) kojim e se
provjeriti pojedini elementi operacionalizacije istraivanja, a osobito primjerenost anketnog
upitnika i funkcioniranje predvienog naina izbora ispitanika.
1. IZRADA IZVEDBENOG NACRTA ISTRAIVANJA

Dok smo idejnim nacrtom razradili koncepciju istraivanja (predmet, ciljeve, svrhu, hipoteze,
varijable) izvedbenim nacrtom ukratko opisujemo planirane postupke realizacije istraivanja.
To obuhvaa sljedee:
1. METODA PRIKUPLJANJA PODATAKA
U ovom dijelu nacrta treba navesti osnovnu, kao i eventualne dodatne metode koje emo
koristiti u provedbi istraivanja. (npr. anketa, analiza sadraja, intervju, opaanje i sl.)
2. POPULACIJA I PLAN UZORKA
Sljedei je korak definiranje populacije na koju se istraivanje odnosi i na koju e se
dobiveni rezultati poopiti .(Na primjer, ako je rije o anketi to moe biti ukupno punoljetno
stanovnitvo Hrvatske, stanovnitvo neke regije, grada i slino.) Potom je potrebno navesti
glavne elemente plana uzorka i to:
- osnovni skup iz kojeg e se uzorak izabrati (npr. punoljetni stanovnici Hrvatske
obuhvaeni Popisom stanovnitva 2001. godine);
- nain izbora uzorka (npr. sluajni stratificirani uzorak);
- veliina uzorka (npr. 1000 ispitanika);
57
Vesna Lamza Posavec
teritorijalni obuhvat (npr. 55 naselja iz svih regija Hrvatske)
kontrolne varijable reprezentativnosti uzorka (npr. spol, dob i naobrazba ispitanika).
3. KARAKTERISTIKE MJERNOG INSTRUMENTA

Ukratko navesti glavne karakteristike planiranog mjernog instrumenta (npr. anketnog
upitnika) kao to su sadrajna organizacija pitanja (glavni tematski blokovi), vrsta pitanja
(otvorena, zatvorena, ljestvice i sl.), priblian broj pitanja, planirani redoslijed pojedinih
pitanja ili tematskih blokova i slino.
4.TEHNIKE PROVEDBE ISTRAIVANJA
U ovom dijelu treba najprije navesti tehniku prikupljanja podataka (npr. ako je rije o
anketi hoe li ona biti usmena, pisana, telefonska i sl.), plan i nain izbora i edukacije ekipe
koja e prikupljati podatke (npr. kako emo izabrati anketare, kakav postupak uvjebavanja i
kontrole predviamo i sl.) te plan i svrhu tzv. pilot-istraivanja (hoemo li provesti pokusno
istraivanje, na kakvom uzorku, s kojim razlogom i sl.).
5.PLAN OBRADE I PREZENTIRANJA PODATAKA
I na kraju treba definirati postupke obrade podataka (npr. frekvencijsko proporcijska
analiza za cijeli uzorak te obrada prema spolu, dobi i naobrazbi ispitanika, uz primjenu hikvadrat testa za odreivanje znaajnosti razlika izmeu pojedinih promatranih kategorija),
oblik prezentiranja rezultata (npr. tablice, grafiki prikazi i sl.) te nain njihove konane
interpretacije i predoenja (npr. tablini prikaz uz saetak najvanijih nalaza, istraivako
izvjee, istraivaka studija itd.)
Iako, izrada izvedbenog nacrta prethodi pripremnim postupcima koji su njime planirani - pa
ga stoga i prikazujemo na ovom mjestu - da bismo takav nacrt mogli izraditi potrebno je
najprije se upoznati s pojedinostima tih postupaka. O pojedinima od spomenutih elemenata
idejnog nacrta bit e stoga detaljnije rijei u daljnjem tekstu.
2. IZBOR METODE I TEHNIKE ISTRAIVANJA

(prikupljnja podataka)
Jedan od poetnih koraka u operacionalizaciji istraivanja (kao i u izradi idejnog nacrta) je
izbor i razrada metoda i tehnika s pomou kojih nastojimo provesti istraivanje odnosno
prikupiti istraivake podatke.
58
Vesna Lamza Posavec
Prema najopenitoj definiciji, metoda istraivanja je postupak s pomou kojega nastojimo

odgovoriti na ciljeve istraivanja. Metoda se razlikuje od tehnike jer oznaava opi pristup u
provedbi istraivanja (npr. anketa, opaanje, intervju) dok je tehnika specifini nain
primjene ili ostvarenja toga pristupa (npr. usmena terenska anketa, pisana terenska anketa,
telefonska anketa, anketa potom isl.)
Klasifikacija metoda
Istraivake je metode mogue razlikovati prema razliitim kriterijima zbog ega u
sociolokoj i socio-psiholokoj literaturi nailazimo na itavo mnotvo razliitih klasifikacija.
Za ilustraciju navodimo nekoliko takvih primjera:
- U knjizi Social Psychology (1994), Aronson i suradnici navode podjelu istraivakih
metoda na: (1) deskriptivne (slue opisivanju socijalnog ponaanja) u koje ubrajaju
sustavno opaanje, metodu vlastite koe i arhivske metode; (2) korelacijsku metodu
(slue predvianju socijalnog ponaanja) u koju uvrtavaju metodu ankete; i (3)

kauzalnu metodu (slue objanjenju socijalnog ponaanja) pod kojom
podrazumijevaju metodu eksperimenta.
Slino tome, Rosnow i Rosenthal (Research Methods for Research Consumers, 1984)
razlikuju (1) deskriptivne (cilj je opisivanje ponaanja); (2) relacione (cilj je utvrditi u
kakvom je odnosu neka pojava s nekom drugom pojavom ili okolnostima); i (3)
eksperimentalne (cilj je utvrditi kako se pojava ili ponaanje mijenja u ovisnosti od
namjernog uvoenja odreene varijable u istraivanje).
U knjizi Basic Principles of Experimental Psychology (1984), Zinser dijeli metode na

(1) neeksperimentalne (u koje ubraja opaanje, ankete, studije sluaja, prirodne
eksperimente i korelacijska istraivanja) i (2) eksperimentalne (fieldeksperiment i
laboratorijski eksperiment)
Babbie (The Practice of Social Research, 1992) razlikuje (1) field- istraivanja
(opaanje); (2) analizu sadraja i analizu postojeih podataka; (3) eksperimenti
(laboratorijski i prirodni-koji se dogodio) (4) evaluacijska istraivanja (fieldeksperiment - proveden u realnom ivotu) (5) ankete i intervjui (survey research -
pregledna istraivanja).
Slinu podjelu nude Wimmer i Dominick (Mass Media Research, 1983.) koji
razlikuju (1) laboratorijski eksperiment; (2) field-eksperiment ;(3) anketu i intervji i
(4) analizu sadraja
Schaffer (Sociology, 1983) dijeli metode na (1) eksperimente (2) sudjelujue opaanje
(3) ankete (4) nenametljive (unobstrusive) ili nereaktivne metode (naziv za skupinu
relativno raznorodnih istraivanja kojima se ni na koji nain ne utjee na predmet
59
Vesna Lamza Posavec
istraivanja (opaanje bez sudjelovanja, analize statistikih podataka, analiza

-
sadraja).
Vander Zanden (The Social Experience, 1990) razlikuje (1) eksperimente; (2) ankete;
(3) opaanje i (4) komparativna i historijska istraivanja (istraivanje dokumentacije).
Zvonarevi (Socijalna psihologija, 1981) navodi (1) opaanje (2) introspekciju
(samoopaanje) (3) eksperiment (4) prouavanje dokumentacije (5) anketu (6) intervju
(7) analizu sadraja (8) testove i skale.
Na podruju istraivanja marketinga autori uglavnom razlikuju (1) kvalitativne
(individualni i grupni intervju, opaanje) i (2) kvantitativne metode (anketa).
Itd.
Navedeni primjeri pokazuju da je klasifikacija mogua prema sljedeim kriterijima:

1. Cilj prikupljanja podataka:
- deskriptivna metoda (opisivanje pojave)
- korelacijska ili relacijska metoda (predvianje pojave)
- kauzalna metoda (objanjenje pojave)
2. Mjesto prikupljanja podataka:
- desk - metoda (prikupljanje podataka "za stolom")
- field - metoda (prikupljanje podataka u realnom ivotnom okruenju)
3. Mogunost generaliziranja podataka:
- kvalitativna metoda (mogunost opaanja osobina pojave)
- kvantitativna metoda (mogunost mjerenja ili kvantifikacije osobina pojave)
4. Izvori podataka:
- metode prikupljanja primarnih (izvornih) podataka
- metode prikupljanja sekundarnih (ve zabiljeenih) podataka
5. Ulogu istraivaa:
- neeksperimentalna metoda (istraiva na razliite naine opaa i biljei osobine
pojave ali na njih ne utjee)
- eksperimentalna metoda (istraiva namjerno izaziva ili mijenja pojavu koju
istrauje)
60
Vesna Lamza Posavec
Veina od ovih klasifikacija nije jednoznana pa se stoga ista pojedinana metoda moe
svrstati u vie kategorija: npr. anketa moe biti deskriptivna i korelacijska, a u nekom dijelu
ak i kauzalna metoda, ako se, s pomou odgovarajuih pitanja, njome pokuavaju utvrditi i
neki uzroci pojave; intervju i opaanje su u osnovi kvalitativne metode ali mogu imati i
kvantitativni znaaj ako se provedu na dovoljno velikom uzorku; analiza sadraja moe biti i
kvantitativna i kvalitativna; podjela na eksperimentalne i neeksperimentalne metode je za
potrebe sociologije i socijalne psihologije previe gruba jer je veina koritenih metoda
neeksperimentalna.
Jedna od najprikladnijih podjela mogla bi biti ona prema kriterijima mjesta prikupljanja i
izvora podataka. Ti su kriteriji u velikoj mjeri sukladni i doputaju slino grupiranje metoda.
Mi emo se stoga sluiti podjelom na dvije osnovne skupine istraivakih metoda, i to na
field i desk- metode.
A. Field - metode
U tu skupinu ubrajamo sve metode prikupljanja podataka u realnoj ivotnoj situaciji. Iako
rije field u prijevodu znai polje ili teren, to ne znai da takva istraivanja moraju uvijek biti
terenska u doslovnom smislu rijei nego da su orijentirana na realne ivotne situacije i na
"ive ljude, a ne na pisane ili neke druge posredne izvore. Rezultat primjene field-metoda su
izvorni ili primarni podaci, koje moramo sami otkriti i zabiljeiti.
Glavne vrste field metoda jesu:
-
opaanje
intervju
anketa
eksperiment
B. Desk- metode
Kao to ve kae njihov naziv, te se metode primjenjuju za stolom (a ne u realnoj ivotnoj
situaciji) i sastoje se u analizi ve postojeih, najee objavljenih podataka koji su ve prije
zabiljeeni s nekim drugim ciljem i svrhom. Rezultat primjene desk-metoda najee su tzv.
sekundarni podaci (nastali analizom tj. drukijom organizacijom i povezivanjem ve
postojeih podataka) zbog ega se takve metode ponekad nazivaju i sekundarnim metodama.
Podaci iz koritenih izvora analiziraju se i sistematiziraju prema kriterijima koje postavlja
istraiva, u skladu s ciljevima svog istraivanja, ime dolazi do novih podataka i zakljuaka
koji se u izvornoj grai ne mogu uoiti.
61
Vesna Lamza Posavec
Glavne vrste desk- metoda jesu:

-
analiza statistikih podataka i dokumenata (npr. statistiki ili poslovni podaci

objavljeni u biltenima, specijaliziranim publikacijama itd.)
analiza sluajeva (case analysis) analiza pojedinih sluajeva u sklopu neke pojave
ili ponaanja (npr. izuavanje tajne uspjeha nekog proizvoda na tritu, izuavanje
medicinske ili kriminoloke dokumentacije narkomana u svrhu otkrivanja relevantnih
okolnosti za pojavu narkomanije i sl.). U analizi sluajeva mogu se primjenjivati samo
desk- metode, a mogu se i kombinirati s razliitim field- metodama (npr. analiza
dokumentacije za prouavanje narkomanije moe se kombinirati s intervjuiranjem
narkomana i sl.).
analiza sadraja analiza pisanog ili slikovnog materijala sa svrhom uoavanja
karakteristika toga materijala (tada ima karakteristike primarne metode) ili
zakljuivanja o pojavi koja je opisana u tom materijalu (sekundarna metoda). Ta
metoda ima vrlo iroku primjenu u razliitim podrujima a osobito se uestalo koristi
u medijskim istraivanjima (kao samostalna metoda ili kao dopuna field - metodama).
A. FIELD - METODE
OPAANJE
Kad govorimo o opaanju kao o zasebnoj metodi mislimo na opaanje u uem smislu rijei jer
se irem smislu sve metode istraivanja temelje na nekoj vrsti opaanja.
Osim kao znanstvena metoda, termin opaanje koristi se i u svakodnevnom ivotu, kao
promatranje i uoavanje dogaaja i pojava koje nas okruuju i s kojima se u ivotu
susreemo. Ipak, znanstveno se opaanje u mnogim elementima razlikuje od svakodnevnog.
Glavne razlike izmeu znanstvenog i svakodnevnog opaanja
Za razliku od svakodnevnog, znanstveno opaanje podrazumijeva:
1. Sustavnost provodi s unaprijed odreenim ciljem i prema odreenom planu (definirano
je to i kako e se opaati);
62
Vesna Lamza Posavec
2. Planirani opseg - provodi se s unaprijed definiranim opsegom tj. s namjerom da bude to

je mogue potpunije (da obuhvati sve aspekte relevantne za ciljeve istraivanja) ali da ne
prelazi perceptivne mogunosti opaaa te da se ne "gubi" u nebitnim detaljima;
3. Kontrolu - opaa sam definira i nadgleda okolnosti u kojima se opaa (vrijeme i mjesto
opaanja, specifine pojedinosti opaanja itd.)
4. Raspolaganje instrumentima opaanja - opaa raspolae s odreenim instrumentima s
pomou kojih biljei ili snima podatke o predmetu opaanja (tzv. check-liste ili opservacijski
obrazac s elementima koje treba opaati, razliita tehnika pomagala);
5. Objektivnost - znanstveno opaanje mora biti objektivno, a to znai da opaa mora otro
razlikovati injenice od vlastite interpretacije (npr. ako opaa osobu koja plae ne smije
zabiljeiti "vidim tunu osobu" jer se plakati moe i zbog veselja - injenica je samo da osoba
plae);
6. Biljeenje podataka - podaci se moraju biljeiti (zapisivati, snimati) da bi to vjernije
odraavali stvarni dogaaj ili pojavu koja se opaa (pamenje je nedovoljno pouzdano, a
nezabiljeene podatke opaa moe nesvjesno promijeniti u skladu s osobnim iskustvom,
vlastitim stavovima i sl.)
7. Uvjebanost opaaa - opaa mora biti posebno uvjeban da bi mogao odvojiti bitno od
nebitnoga, objektivno procijeniti opserviranu pojavu, dogaaj ili ponaanje (odvojiti
subjektivnu interpretaciju od injenica), obuhvatiti cijeli opseg opaanja i sl.
Opaanje je u osnovi vrsta kvalitativnog istraivanja jer obino omoguava samo uoavanje
osobina promatrane pojave, dogaaja ili ponaanja, a ne i njihovo kivantificiranje odnosno
mjerenje. Ipak, kad je rije o velikom broju opaanja, neki se rezultati mogu i kvantificirati.
Metoda opaanja se moe upotrijebiti kao samostalno, orijentacijsko ili dopunsko istraivanje
(kao dopuna nekim drugim field ili desk- metodama).
Vrste opaanja
Glavne su vrste opaanja izravno (naturalistiko, nesudjelujue, jednostavno) i sudjelujue
opaanje.
1. Izravno opaanje
U toj vrsti opaanja istraiva ima relativno pasivnu ulogu jer opaa pojavu kako se odvija na
svoj prirodan nain i u svom prirodnom okruenju (odatle i naziv naturalistiko
opaanje), ne utjeui na pojavu koja je predmet istraivanja (zbog toga neki autori
svrstavaju izravno opaanje u tzv. nenametljive metode). Za razliku od toga, u drugim fieldmetodama istraiva uvijek na neki nain provocira manifestaciju pojave koja je predmet
istraivanja (npr. u anketi ili u intervjuu postavljanjem pitanja potie izraavanje miljenja,
stavova i sl.) ili, kao u sluaju eksperimenta, tu pojavu ak namjerno izaziva i mijenja.
63
Vesna Lamza Posavec
Metoda izravnog opaanja osobito se esto primjenjuje u razliitim marketinkim

istraivanjima (npr. opaanje ponaanja kupaca u trgovinama, reakcije gostiju u restoranima i
sl.) iako, naravno, ima iroku primjenu i u drugim podrujima drutvenih istraivanja.
2. Sudjelujue opaanje
U ovoj vrsti opaanja, opaa se ukljuuje u odreenu interakciju s osobama koje opaa, nije
samo pasivni promatra nego u nekom smislu i provocira pojavu koju e opaati. Pri tom se
njegovo sudjelovanje moe kretati u rasponu od djelominog (npr. postavljanje odreenih
pitanja) do totalnog (potpuno "ukljuivanje" u promatranu situaciju, preuzimanje uloge onih
koje se opaa).
Glavna je prednost sudjelujueg opaanja to prua potpuniji uvid u pojavu, dogaaj ili
ponaanje koji su predmet opaanja, omoguava promatranje pojave "iznutra" pa stoga i
njezino bolje razumijevanje. Glavni joj je nedostatak mogui utjecaj na tijek promatrane
pojave i mogue promjene u interpretaciji opaane situacije - svojim sudjelovanjem opaa
moe promijeniti socijalnu situaciju koju opaa te, uivljavanjem u ulogu opaanih osoba,
promijeniti i svoj vlastiti doivljaj onoga to opaa.
S obzirom na tehniku primjene, i izravno i sudjelujue opaanje moe biti uoljivo i tajno.
a) Uoljivo opaanje se primjenjuje u sluajevima u kojima se ne pretpostavlja vea opasnost
od mogunosti znaajnijega utjecaja na pojavu koja je predmet opaanja. No, u mnogim
socijalnim situacijama, saznanje neke osobe da je predmet opaanja moe znaajno utjecati na
njezino ponaanje. Budui da je uoljivo, opaanje socijalne situacije tako i samo postaje
dijelom te situacije, a to zasigurno dovodi u pitanje valjanost rezultata istraivanja.
b) Tajno opaanje se primjenjuje u situacijama u kojima se nastoji, to je mogue vie,
sauvati prirodan tijek pojave koja je predmet opaanja. Osobe koje se opaaju toga uope
nisu svjesne pa se, kao to je to sa stajalita valjanosti istraivanja i poeljno, ponaaju na
prirodan i uobiajen nain. Ova se metoda osobito esto koristi u prouavanju ponaanja djece
u razliitim socijalnim situacijama. No, postavlja se pitanje kako organizirati opaanje da bi
doista ostalo neuoljivo? Jedna je od mogunosti koritenje jednosmjernog ogledala ili
skrivene kamere (npr. za opaanje grupne interakcije djece, reakcija potroaa na pojedine
proizvode u trgovinama i sl.), a druga je sudjelovanje u aktivnostima koje se opaaju bez
otkrivanja vlastite uloge. U literaturi je opisano mnotvo primjera takvog sudjelujueg tajnog
opaanja koje je kao metoda bilo osobito popularno u prvoj polovici dvadesetog stoljea da
bi "iznutra" prouili probleme socijalno ugroenih kategorija, mnogi psiholozi i sociolozi u
SAD-u maskirali su se u nezaposlene radnike te odlazili u javna prenoita i javne kuhinje ili
64
Vesna Lamza Posavec
su pak kao zatvorenici boravili u kaznionicama i tako prouavali probleme kriminaliteta.

Takva je vrsta opaanja bila svojedobno vrlo popularna i u knjievnosti (njom se npr. sluio
poznati knjievnik Egon Kish) te u tzv. istraivakom novinarstvu.
Izbor vrste opaanja ovisi o cilju konkretnog istraivanja dok je odluka o tajnosti postupka u
velikoj mjeri pitanje etike istraivanja. Razumije se da takav postupak nije etino
primjenjivati u bilo kojem sluaju u kojem bi mogao ugroziti privatnost ili socijalnu poziciju
opserviranih osoba (sigurno ga neemo primijeniti u prouavanju obiteljskih odnosa ili
intimnog ivota ljudi kao ni zato da nismo nekoga kompromitirali, doveli u pitanje njegov
profesionalni poloaj ili drutveni ugled i slino).
Primjeri:
- Primjer jednostavnog uoljivog opaanja:
U povodu jedne od brojnih grafikih i koncepcijskih inovacija VUS-a, poznatih
politikih novina koje su izlazile u Hrvatskoj u tijeku pedesetih, ezdesetih i
sedamdesetih godina dvadesetog stoljea (glavna se promjena sastojala u prelasku s
koncepcije tjednih novina na koncepciju newsmagazina, to je, meu ostalim ukljuilo
drastino smanjenje formata, novo grafiko rjeenje i potpuno novo rjeenje naslovne
stranice), organizirano je opaanje neposrednih reakcija itatelja toga lista na
provedene promjene, kako bi se procijenila njihova uspjenost i prihvaenost kod
publike. Opaanje je provedeno na veem broju novinskih kioska u Hrvatskoj, u tijeku
cijeloga tjedna prodaje tog primjerka lista, a sastojalo se u promatranju i detaljnom
biljeenju spontanih reakcija itatelja na novi izgled i prve dojmove o sadrajnim
promjenama lista (neke od ostalih pojedinosti primijenjenog postupka opaanja
spominju se u daljnjem tekstu). Rezultati su pokazali da su formalne promjene lista
bile vrlo dobro prihvaene (osobito smanjenje formata) ali da su itatelji uglavnom
izrazili sumnju u neke bitne pomake kvalitete njegova sadraja (to se kao podatak
potvrdilo i daljnjim istraivanjima, primjenom nekih drugih istraivakih metoda).
-
Primjer tajnog sudjelujueg opaanja:

Na narudbu jedne hrvatske banke kontinuirano se provodilo viegodinje istraivanje
poslovanja s graanima s namjerom da se, uoavanjem tekoa u radu pojedinih
poslovnica i glavnih izvora mogueg nezadovoljstva stranaka, pronau uinkoviti
naini za poboljanje poslovanja. Istraivanje je provedeno metodom tajnog
sudjelujueg opaanja pri emu su se opaai pojavljivali u zadanim poslovnicama, i u
zadano vrijeme, u ulozi "obine" stranke, traei od slubenika odreenu altersku
uslugu (npr. isplatu sa tedne knjiice, uplatu nekog rauna i sl.) i informaciju o
odreenom vidu poslovanja s graanima (npr. o postupku otvaranja deviznog rauna,
uvjetima za podizanje stambenog ili nekog drugog kredita itd.). Da bi opaanje ostalo
65
Vesna Lamza Posavec
neuoeno, svoja su zapaanja biljeili po izlasku iz poslovnice (to je mogue prije) u

unaprijed pripremljen obrazac koji je, osim rubrika za biljeenje podataka o nainu
obavljanja traene usluge i pruanju odgovarajue informacije, sadravao i rubrike za
upisivanje razliitih dojmova o izgledu i odravanju poslovnice, ukupnoj situaciji i
atmosferi u promatranim poslovnim prostorima te opim dojmovima o radu i
ponaanju slubenika (brzini rada, ljubaznost prema strankama i sl.).
Bez obzira kojom se vrstom opaanja sluili, svaka od njih zahtijeva vrlo paljivu pripremu
jer o pripremljenosti opaanja presudno ovisi kvaliteta i objektivnost prikupljenih podataka. U
osnovnim crtama, pripremom znanstvenog opaanja treba obuhvatiti sljedee:
1.Precizirati sadraj ne gubiti se u nepotrebnim pojedinostima ve se ograniiti samo na
ono to je vano za ciljeve istraivanja.
- Na primjer, u opaanju poslovanja banke s graanima istraivaa nije zanimalo kamo
je koji slubenik u kojem trenutku pogledao, to je kome rekao i sl., nego ope
ponaanje zaposlenika prema strankama, brzina rada i sl.);
2. Precizirati opseg opaanja i u sklopu to je relevantno za ciljeve istraivanja obino je
nemogue obuhvatiti sve to bi nas moglo zanimati pa se stoga treba ograniiti samo na ono
najbitnije. Pri tome se valja drati pravila da opaanje mora biti dovoljno opseno, da bi
odgovorilo na ciljeve istraivanja, ali i dovoljno reducirano da bi, s obzirom na realne
mogunosti opaaa, bilo i perceptivno obuhvatljivo;
3. Izabrati optimalnu mogunost opaanja - odluiti se za oblik opaanja koji se ini
najprikladnijim za ciljeve istraivanja i konkretnu opserviranu situaciju (hoe li ono biti
uoljivo ili tajno, sa sudjelovanjem ili bez sudjelovanja);
4. Pripremiti instrumente za registriranje podataka o predmetu opaanja sastaviti
check-liste odnosno obrasce za biljeenje podataka, pripremiti ureaje za snimanje itd.;
5. Izabrati reprezentativno mjesto opaanja izabrati ona mjesta koja e dati najvjerniju
sliku o predmetu opaanja.
- Na primjer, prilikom opaanja reakcija itatelja na izmijenjeno izdanje VUS-a trebalo
je izabrati prodajna mjesta koja e najbolje predstavljati ukupnu prodajnu mreu toga
lista (izbor se temeljio na podacima o prodaji lista prema naseljima odreenog stupnja
urbaniziranosti, dijelovima veih gradova i sl.);
- Pri opaanju poslovanja Banke s graanima izabrane su poslovnice koje su najbolje
reprezentirale ukupnu mreu u tom segmentu poslovanja Banke);
6. Izabrati reprezentativno vrijeme opaanja izraditi vremenski plan opaanja koji e
osigurati najvjerniju sliku opaane pojave.
- Na primjer, opaanjem reakcija na pojavu inoviranog VUS-a obuhvaeni su svi dani u
tjednu u kojemu je taj primjerak lista bio u prodaji, da bi se eliminirao mogui utjecaj
66
Vesna Lamza Posavec
dana prodaje na vrstu reakcija itatelja (realno je pretpostaviti da se najprije pojavljuju

najvjerniji i najvie zainteresirani itatelji, a tek potom i oni manje zainteresirani te da
bi se njihove reakcije mogle razlikovati). Da bi se pak otklonio mogui utjecaj
dnevnog ritma prodaje (struktura kupaca, a time i mogue reakcije, razlikuje se u
razliitim dnevnim terminima) opaanje je provoeno u tijeku cijeloga dana.
- Na slian je nain trebalo planirati i raspored opaanja u poslovnicama banke, s time
da je u tom sluaju istraivanje trebalo provoditi u tijeku cijeloga mjeseca te voditi
rauna o podjednakoj zastupljenosti razliitih mjesenih termina (situacija u
poslovnicama zasigurno nije ista u razdobljima kad veina graana dobiva plau ili
mirovinu ili u doba kad dospijeva na naplatu veina uobiajenih rauna za trokove
kuanstva kao i mjesenim kad nema takvih situacija);
7. Izabrati, instruirati i uvjebati opaae kao opaae izabrati koje imaju dobar "dar
zapaanja" i dovoljno su paljivi i savjesni da zabiljee sve potrebne pojedinosti o opaanoj
pojavi. Tako izabrane opaae treba podrobno informirati o ciljevima i svrsi istraivanja,
dobro ih uputiti u postupak opaanja te uvjebati u tijeku nekoliko pokusnih opaanja
(provedenih u sklopu tzv. pilot-istraivanja).
Prednosti i ogranienja metode opaanja

Glavne prednosti:
1. Ako se provodi pravilno, metoda opaanje moe u odreenim situacijama osigurati
spoznajno bogatije podatke nego bilo koja druga istraivaka metoda (anketa, intervju i sl.) jer
je neposrednija (zakljuci se ne izvode posredno preko izjava ispitanika nego na temelju
neposrednog uvida u njegovo ponaanje) i moe dati dublji i potpuniji uvid u osobine
opaane pojave ili situacije. To osobito vrijedi za dobro koncipirani postupak tajnog
sudjelujueg opaanja iako, u odgovarajuim okolnostima, i drugi oblici opaanja mogu
osigurati jednako vrijedne rezultate.
2. Primjena metode opaanja omoguava prikupljanje potrebnih podataka u prirodnom
okruenju, a to zasigurno poveava njihovu ukupnu valjanost veina ostalih metoda
preteno se primjenjuje u vie ili manje artificijelnim uvjetima koji ve sami po sebi donekle
mijenjaju rezultate.
3. U odnosu prema veini ostalim metoda, opaanje olakava praenje razvoja pojave kroz
vrijeme jer, budui da se provodi u prirodnim okolnostima, olakava komparabilnost rezultata
u razliitim fazama istraivanja.
67
Vesna Lamza Posavec
Glavna ogranienja i nedostaci:

1. Pravilna primjena metode opaanja mnogo je sloenija nego primjena nekih drugih
istraivakih metoda (npr. ankete), kako u fazi prikupljanja podataka tako i u fazi njihove
analize i interpretacije.
2. Osim u iznimnim situacija, razmjerna sloenost i specifinost metode u pravilu ne
omoguava obuhvat opserviranih situacija koji bi bio dovoljno brojan za poopavanje
razultata na pojavu u cjelini, pa su stoga prikupljeni podaci uglavnom kvalitativnog karaktera
(omoguavaju samo uoavanje osobina prouavane pojave ali ne i njihovu kvantifikaciju
odnosno mjerenje kao ni poopavanje dobivenih rezultata).
3. Rezultati opaanja uvelike ovise o prosudbi opaaa (npr. opaa procjenjuje to je
ljubazno a to samo korektno ponaanje), a to u velikoj mjeri ugroava njihovu objektivnost.
Objektivnost se moe donekle poveati angairanjem veeg broja opaaa koji e neovisno
opservirati istu situaciju.
68
Vesna Lamza Posavec
INTERVJU
Iako bi se rije intervju (interview) mogla najbolje prevesti kao razgovor, vie je formalnih,
sadrajnih i psiholokih razloga zbog kojih se intervju razlikuje od razgovora u
svakodnevnom ivotu.
Prema Zvonareviu (Socijalna psihologija, 1981), glavne razlike izmeu intervjua i
"obinog" razgovora su sljedee:
1. Intervju se vodi s odreenim ciljem;
2. Intervju se vodi po odreenom planu koji je pripremio istraiva odnosno voditelj
intervjua;
3. U intervjuu se zna tko je voditelj, a tko ispitanik u formalnom smislu, sugovornici dakle
nisu ravnopravni kao u obinom razgovoru;
4. Intervju se razlikuje od obinog razgovora i po psiholokoj atmosferi u pravilu je
emocionalno hladniji i slubeniji nego obian razgovor (sudionici intervjua se obino ne
poznaju, a tema razgovora nije privatna).
Vrste intervjua
Postoje razliite vrste intervjua od kojih neke ne pripadaju, a neke pripadaju skupini
znanstvenih metoda. Naelno, vrste intervjua je mogue razlikovati prema svrsi, obliku i
nainu primjene.
A. Vrste intervjua prema svrsi (namjeni):
S obzirom na svrhu zbog koje se provode, mogue je razlikovati vie vrsta intervjua, kao npr.
novinski, sudski, policijski, medicinsko-psihologijski (dijagnostiki i terapeutski) intervju u
cilju profesionalne orijentacije i selekcije sl. Specifina vrsta intervjua kojemu je cilj
prikupljanje podataka u svrhu znanstvenog ili strunog prouavanja neke pojave, procesa ili
ponaanja naziva se istraivaki intervju (na koji emo se ograniiti u daljem razmatranju).
Za razliku od ostalih, intervju kao istraivaka metoda mora se provoditi prema odreenim
pravilima i uz odgovarajuu metodologijsku pripremu.
69
Vesna Lamza Posavec
B. Vrste intervjua prema obliku:

Prema obliku, intervju moe biti nestrukturirani, polustrukturirani i strukturirani.
1.Nestrukturirani ili slobodni intervju prema obliku najvie slii obinom razgovoru jer se
voditelj ne pridrava neke vre definirane sheme nego tijek intervjua prilagoava ispitaniku.
To ipak ne znai da se razgovor vodi bez ikakva plana intervjuer ima jasno definiran cilj
razgovora (npr. miljenje o kvaliteti kulturnog ivota u gradu) ali ga ostvaruje u slobodnom
razgovoru, ne pridravajui se nekih odreenih, unaprijed pripremljenih pitanja.
2.Polustrukturirani intervju se takoer vodi bez strogo formuliranih pitanja ali se voditelj
ipak mora pridravati odreenih tema odnosno unaprijed predvienog sadraja razgovora. U
tu su svrhu pripremljene natuknice za razgovor dok se tijek intervjua, formulacija pojedinih
pitanja kao i eventualna potreba za postavljanjem potpitanja i dodatnih objanjenja
prilagoavaju odgovorima respondenta. Dakle, u toj je vrsti intervjua poblie odreena tema
(npr. o kojim e se pitanjima u vezi s kulturnim ivotom grada razgovarati) dok su pitanja
relativno slobodna i svako se od njih ne mora postaviti svim ispitanicima.
3.Strukturirani ili standardizirani intervju je planiran, s tono odreenom (strukturiranom)
shemom od koje se ne smije odstupiti, a svim se ispitanicima moraju postaviti ista pitanja. Ta
je vrsta intervjua slina usmenoj anketi ali pitanja nisu tako strogo formalno uobliena i sva su
tzv. otvorenog tipa.
Odluka o izboru oblika intervjua ovisi najvie o predmetu i cilju istraivanja. U
orijentacijskim istraivanjima, kao i u ostalim sluajevima kad smo slabo upoznati s
predmetom istraivanja - osobito ako pretpostavljamo da o njemu znamo manje nego ispitanik
(npr, ako o kulturnom ivotu u gradu razgovaramo s kulturnim djelatnikom ili pasioniranim
posjetiteljem kulturnih priredbi)- obino je najprikladniji nestrukturirani ili polustrukturirani
intervju; kad nam je predmet dobro poznat, ciljevi istraivanja precizno razraeni, a
intervjuom prikupljamo podatke za konanu analizu bolje je primijeniti strukturirani intervju.
Ili, nestrukturirani intervju je prikladniji u istraivanjima intenzivnog ili dubinskog tipa (u
kojemu se velik broj pitanja postavlja manjem broju ispitanika), a strukturirani u ekstenzivnim
istraivanjima (razmjerno mali broj pitanja primijenjen na vei broj ispitanika). Takoer,
izbor oblika intervjua ovisi i o znanju i sposobnostima analitiara koji e obraditi njegove
rezultate - to je intervju slabije standardiziran to je njegove rezultate tee obraditi i
interpretirati (obino je potrebno primijeniti neki oblik analize sadraja) pa stoga zahtijeva
mnogo veu strunost i umjenost nego primjena strukturiranog intervjua.
U drutvenim istraivanjima, osobito istraivanjima marketinga, esto se susree termin
produbljeni intervju (in-depth interview). Rije je, u stvari, o razmjerno slabo
70
Vesna Lamza Posavec
strukturiranom intervjuu intenzivnog tipa, s mnogo potpitanja, argumentacije, ispitivanja

pozadine miljenja i stavova i sl. Uobiajeni je cilj takvog intervjua upoznavanje s razlozima
odreenog ponaanja. Budui da ljudi esto nisu svjesni motiva svojeg ponaanja, ili ih
nerado drugima otkrivaju, takav pristup zahtijeva posebnu umjenost intervjuera koji mora o
njima zakljuivati na posredan nain (temeljem veeg broja tzv. projektivnih i drugih
odgovarajuih pitanja) jer izravnim upitima nee mnogo postii. Razumije se da su veliko
iskustvo i umjenost potrebni i u obradi grae prikupljene takvim intervjuem.
C) Vrste intervjua prema nainu primjene:
S obzirom na nain primjene odnosno broj osoba koji u njemu sudjeluje, intervju moe biti
individualni i grupni.
1. Individualni ili personalni intervju odvija se "u etiri oka" ili "licem u lice" (zbog toga se
jo ponekad naziva face-to-face intervju). To je klasian oblik intervjua koji se moe koristiti
za razliite ciljeve, a osobito je prikladan za istraivanje osjetljivih tema, o kojima se ljudi
nerado izjanjavaju u prisustvu veeg broj ljudi, kao i za provedbu tzv. dubinskih istraivanja,
kojima se ispituje pozadina miljenja i stavova, motivi ponaanja i sl.
2. Grupni intervju je postupak istodobnog razgovora o nekoj temi s vie pojedinanih

sugovornika. Taj je oblik intervjua osobito prikladan u istraivanju tema o kojima je realno
oekivati iru raspravu i slobodno izraavanje stavova i miljenja. U praktinom je smislu
ekonominiji od individualnog (isti je broj ispitanika mogue intervjuirati u krae vrijeme i
obino uz manje trokove), a zbog tzv. grupne facilitacije (meusobnog poticanja sudionika
na raspravu) u nekim sluajevima moe osigurati vie informacija nego odgovarajui broj
individualnih intervjua.
Posebna vrsta grupnih intervjua poznata je pod nazivom fokus-grupe. Rije je vrsti intervjua
koji se kao samostalna metoda najee upotrebljava u razliitim strunim, osobito
marketinkim istraivanjima, dok se u znanstvenim projektima obino koristi kao
orijentacijsko istraivanje ili dopunska metoda anketnim istraivanjima (tada obino
zamjenjuje otvorena pitanja u anketi, dajui podatke o onome to ne zahtijeva strogu
kvantifikaciju).
Primjena tehnike fokus-grupa ukljuuje istodobno intervjuiranje vie respondenata (najee
10-12) izabranih prema odreenim kriterijima, sukladno ciljevima istraivanja. Naziv tehnike
oznaava da je rije o intervjuima koji su usmjereni (fokusirani) na neku ue definiranu temu i
definiranu skupinu ispitanika. Intervju vodi tzv. moderator ili facilitator prema unaprijed
utvrenom planu i okvirno predvienim pitanjima, potiui pri tom slobodnu raspravu o
71
Vesna Lamza Posavec
izabranoj temi. Kao i primjena grupnih intervjua openito, i primjena fokus-grupa temelji se
na logici da se u grupnoj atmosferi moe dobiti vie informacija nego u odgovarajuem broju
personalnih intervjua jer se sudionici meusobno potiu na raspravu i razgovraju o aspektima
problema koje u individualnom razgovoru moda uope ne bi dotakli. Razgovori se snimaju
tonskom kamerom, a obino se jo vode i biljeke o ponaanju ispitanika koje se promatra
kroz jednosmjerno ogledalo. Po zavretku razgovora snimljena i zabiljeena graa pomno se
analizira, kako sa stajalita sadraja rasprave, tako i sa stajalita poruke zabiljeenih
neverbalnih reakcija.
72
Vesna Lamza Posavec
Wimmer i Fletcher navode sedam koraka u primjeni tehnike fokus-grupa:

1. Definirati problem kao i ostalim znanstvenim i strunim istraivanjima, precizno
definirati predmet odnosno temu razgovora;
2. Definirati uzorak ovisno o cilju istraivanja, planirati uzorak koji e prema relevantnoj
strukturi odgovarati opoj populaciji ili pak uzorak ue definiranog populacijskog segmenta
(npr. ene; srednjokolci; umirovljenici; uzorak moe biti definiran i tako usko kao npr. domaice odreene dobi koje upotrebljavaju odreenu vrstu deterdenta i sl.);
3. Odrediti broj i strukturu fokus grupa budui da pojedinne grupe obuvaaju malen
broj ispitanika, istraivanja se rijetko provode sa samo jednom fokus-grupom. U pravilu, to
istraivana pojava vie varira u populaciji (npr. to se miljenja razliitih ljudi o nekoj temi
vie meusobno razlikuju) to je potreban vei broj fokus-grupa (obino relativno homogenih i
meusobno razliito strukturiranih);
4. Pripremiti provedbu intervjua izabrati sudionike prema prije definiranom planu
uzorka, instruirati i uvjebati moderatore, pripremiti prostorije i tehnike ureaje za snimanje
intervjua;
5. Pripremiti vodi za moderatore sastavljanje podsjetnika za razgovor takoer treba
slijediti odreena pravila. Uobiajena je strategija da intervju treba poeti s opim pitanjima o
kojima svi mogu imati odreeno miljenje (npr. o nekoj aktivnosti u kojoj svi participiraju), a
zatim prijei na specifinija i sve slabije strukturirana pitanja koja e se lake prilagoditi
tijeku rasprave.
6. Provesti intervju realizacija treba slijediti opa pravila i logiku fokus-grupe. Intervju se
provodi u posebnim prostorijama, opskrbljenima odgovarajuim tehnikim pomagalima.
7. Analizirati podatke i pripremiti istraivako izvjee izraditi transkripte razgovora te
potom provesti analizu sadraja razgovora i analizu neverbalnih reakcija.
U odnosu prema individualnom intervjuu, kao i nekim drugim istraivakim pristupima,
primjena focus-grupa ima odreenih prednosti ali i nekih ogranienja i nedostataka.
Glavne prednosti fokus-grupa:
(1)
(2)
Ako je dobro primijenjena, tehnika fokus grupe moe zbog uinka grupne
facilitacije osigurati vie informacija o predmetu istraivanja nego odgovarajui broj
individualnih intervjua;.
Tehnika fokus grupa je mnogo fleksibilnija (lake ju je prilagoditi ispitanicima)
nego individualni intervju pa stoga njezina primjena krije manje opasnosti da e
preduvjerenja istraivaa limitirati spoznajni domet istraivanja;
73
Vesna Lamza Posavec
(3)
Sudionici fokus grupa su manje zakoeni, slobodnije izraavaju miljenje nego u

individualnim intervjuima jer ih drugi u tome hrabre, potiu na polemiku,
suprotstavljanje miljenja itd.
(4)
(5)
Zahtijeva znatno manje vremena nego odgovarajui broj individualnih intervjua;

Zahtijeva znatno manje trokova.
Glavna ogranienja i nedostaci fokus-grupa:

(1) Kao ni u sluaju metode intervjua openito, ni rezultate istraivanja fokus-grupa nije
opravdano generalizirati na ukupnu populaciju odnosno pojavu koja se istrauje;
budui da je rije o iskljuivo kvalitativnom pristupu, glavni je cilj ove tehnike da
odgovori na pitanja kako i zato ali ne i koliko.
(2) U primjeni ove tehnike istraiva moe manje kontrolirati situaciju intervjuiranja nego
u primjeni individualnih intervjua pa se moe lake dogoditi da razgovor krene u
smjeru koji nije relevantan za ciljeve istraivanja;
(3) Primjena fokus-grupe (osobito ako se ne vodi dovoljno vjeto) krije realnu opasnost
od gubitka oekivanih informacija nego individualni intervju ponekad se dogaa da
jedan ili dva ispitanika toliko dominiraju grupom da ostali ili ne sudjeluju ili previe
potpadaju pod utjecaj njihovog miljenja.
Voenje intervjua (i ankete kao modificiranog oblika intervjua)

Dobar intervjuer mora savladati vjetinu intervjuiranja ali mora biti i talentiran za voenje
intervjua jer primjena te metode zahtijeva vie specifinog talenta nego primjena veine
ostalih metoda. Zahtjevi na vjetine i sposobnosti interjuera to su vei to je intervju slabije
strukturiran, no ak i kad je plan razgovora dobro i precizno pripremljen, u njegovoj
realizaciji intervjuer nailazi na mnotvo problema. Ti problemi podjednako vrijede i za
anketiranje, osobito za tehniku usmene ankete koja, kao to smo ve rekli, u mnogome
nalikuje strukturiranom intervjuu.
Glavni je psihologijski problem intervjua kako potencijalnog ispitanika pridobiti da

sudjeluje u intervju i to iskrenije odgovori na postavljene upite. To je pitanje ponajprije
povezano s moguim negativnim i pozitivnim motivima za sudjelovanje u intervjujuu.
Mogui negativni motivi, koji mogu znatno oteati realizaciju intervjua ili ankete su sljedei:
74
Vesna Lamza Posavec
1.Nezainteresiranost: ispitanik moe biti nezainteresiran za sudjelovanje u intervjuu zbog

razliitih razloga - kad ne poznaje svrhu i cilj intervjuiranja; ako tema intervjua nije izravnije
povezana sa svakodnevnim ivotom; kad ispitanik ne vjeruje da e od njegovog sudjelovanja
u intervjuu biti neke koristi odnosno da e rezultati uope biti primijenjeni i sl.;
2. Nelagoda: u nekim sluajevima ispitanik moe osjeati nelagodu zbog intervjuiranja, - ako
se ono provodi u neodgovarajuem okruenju (u prisustvu ukuana, vee skupine nepoznatih
ljudi i sl.); ako se zbog osobne nesigurnosti ili nekog drugog razloga ispitanik pribojava da
nee dati dovoljno pametne odgovore; kad strahuje od moguih nepovoljnih posljedica
(npr., u sluaju razgovora o socijalno osjetljivim temama - da bi ga netko mogao pozvati na
odgovornost zbog izraenih miljenja i stavova);
3. Pomanjkanje znanja o predmetu istraivanja: ispitanik ne zna odgovoriti na neka
pitanja jer je nedovoljno informiran o temi intervjuiranja. U tom sluaju intervjuer mu moe
pomoi tjeei ga da mnogi nisu u to upueni i tako pokuati odrati njegovu motiviranost
za nastavak intervjua;
4. Revolitiranost: ispitanik moe biti revoltiran nekim pitanjima, ako ih doivljava previe
indiskretnim (npr. ako misli da previe zadiru u privatnost miljenja i ponaanja) ili previe
provokativnim (kao npr. pitanja o nekim osjetljivijim politikim stavovima i sl.). O
umjenosti intervjuera ovisi na koji e nain takva pitanja postavljati i kako e pokuati
ublaiti negativne reakcije ispitanika;
5. Negativan stav prema intervjuima i anketama: ispitanik moe biti zasien anketama ili
intervjuima (osobito u okruenjima u kojima se oni provode uestalo, kao npr. u SAD-u) ili
moe imati openito nepovoljan stav prema takvim istraivanjima, vjerujui da ona ponajprije
slue manipulaciji javnosti ili pojedinaca;
6. Ometanje privatnosti: provoenje intervjua ili ankete moe ometati ispitanike u
uobiajenim dnevnim aktivnostima ili u obavljanju nekih odreenih poslova, osobito ako se
provodi u neprikladno vrijeme (npr. kad veina ljudi tek dolazi s posla, za vrijeme TV
Dnevnika i sl.). U tom sluaju intervjuer moe dogovoriti razgovor u neko prikladnije
vrijeme.
Mogui pozitivni motivi, koji mogu olakati kontakt izmeu intervjuera i ispitanika:
1. Interes za temu istraivanja: to je tema intervjua blia potrebama, uobiajenim
interesima i iskustvu ispitanika (npr. teme o ivotnom standardu, kolovanju djece i sl.) to je
vea vjerojatnost da e ispitanik biti zainteresiran za sudjelovanje u takvom istraivanju;
2. Oekivana (drutvena) korist istraivanja: interes za sudjelovanje u istraivanju moe se
poveati pod utjecajem dojma da e rezultati imati odreenu drutvenu korist tj. biti
primijenjeni za rjeavanje nekog vanog drutvenog pitanja, unapreenje neke drutvene
75
Vesna Lamza Posavec
djelatnosti i sl. Zbog tog je razloga osobito vano objasniti ispitaniku glavne ciljeve i svrhu
istraivanja;
3. Osjeaj asti i zadovoljstva: neke se osobe mogu osjetiti polaskanima jer su upravo one
izabrane kao sudionici u istraivanju i netko eli uti njihovo miljenje o odreenom pitanju.
Tom osjeaju moe znatno pridonijeti i ugled institucije koja provodi istraivanje (npr.
televizija, neke ugledne novine, sveuilini institut itd.) ali i odgovarajue ponaanje
intervjuera (ako se obraa ispitaniku s uvaavanjem, pomae mu da se osjea kao suradnik u
istraivanju, a ne kao anonimna jedinka u masi svih ispitanika i sl.);
4. Radoznalost: neki ispitanici prihvaaju intervju zbog radoznalosti, da bi saznali o emu se
radi ili to se time eli postii. Radoznalost se moe donekle potaknuti odgovarajuim
uvodnim obraanjem ispitaniku;
5. Pristojnost: ak i ako nisu osobito zainteresirani za temu istraivanja ili zbog nekog
drugog razloga motivirani za sudjelovanje u intervjuu, neki e ga ljudi prihvatiti zbog puke
pristojnosti, da olakaju intervjuerima (ili istraivaima openito) obavljanje njihovog posla.
Intervjuer mora pokazati da to cijeni te ujedno pokuati ispitanika dodatno motivirati
pronai neki nain da mu uini intervju zanimljivim i pomoi mu da u njemu otkrije
odreeni smisao;
6. elja za komunikacijom: mnogi ljudi prihvaaju intervjue ili ankete jer vole razgovarati,
iskazati svoje miljenje ili govoriti o nekim svojim problemima, osobito ako to inae nisu u
prilici. Iako je to u osnovi pozitivan motiv za sudjelovanje, voditelj intervjua mora ipak paziti
da tu potrebu "disciplinira" u okvire koji su relevantni za ciljeve istraivanja;
7. Prethodno obavjetavanje: za poveanje motiviranosti ispitanika vrlo je korisna i
prethodna obavijest o dolasku intervjuera, kao i o osnovnim ciljevima i svrsi istraivanja.
Takva se obavijest moe uputiti potom (kao ljubazno, osobno obraanje potencijalnom
ispitaniku) ili pak putem masovnih medija.
Stvaranje prvog kontakta.- pokuaji utjecaja na pozitivnu

motiviranost ispitanika
Uspjenost intervjua uvelike ovisi o njegovom poetku, odnosno o prvom kontaktu izmeu
intervjuera i ispitanika. Za stvaranje dobrog prvog kontakta vano je voditi rauna o nekoliko
pojedinosti.
1.U ostvarenju poetnog kontakta i njegovu daljnju uspjenost osobito vanu ulogu ima tzv.
halo-efekt (uinak "aureole") koji intervjuer moe pobuditi kod ispitanika. Halo-efekt se
oituje u stvaranju cjelovitog suda o nekoj osobi na temelju samo jedne ili nekoliko
percipiranih osobina (pozitivnih ili negativnih), a njegovi su izvori obino najbre i najlake
uoljive karkteristike procjenjivane osobe - njezin fiziki izgled (ili ak samo jedna pojedinost
76
Vesna Lamza Posavec
izgleda), odijevanje, ponaanje i slino. Dosljedno tome, za ostvarenje uspjenog kontakta s

ispitanikom osobito je vano voditi rauna o izboru intervjuera i ponaanju (vano je da
izgledom i ponaanjem kod veine ljudi ne pobuuje negativne reakcije).
2. Radi stvaranja potrebnog povjerenja ispitanika treba informirati o ustanovi koja provodi
istraivanje te mu objasniti zato je ba on izabran kao sugovornik u intrevjuu (npr. objasniti
mu da je izabran sluajno i na temelju primjene znanstvenih metoda, grantirati mu
anonimnost itd.)
3. Radi mogunosti pozitivnog utjecaja na motiviranost ispitanika iznimno je vano objasniti
ispitaniku cilj i svhu istraivanja te namjeravani nain koritenja njegovih rezultata.
Objanjenje mora biti informativno, jasno i saeto.
4. Za vrijeme kontakta s ispitanikom intervjuer mora voditi rauna i o zakonitosti
reflektiranog ponaanja odnosno o mogunosti da se njegovo raspoloenje i ponaanje
odrazi na raspoloenje i ponaanje ispitanika. Zbog toga je poeljno da bude vedar i
nasmijeen jer e tako reflektirati svoje raspoloenje na ispitanika i lake ga pridobiti za
intervjuiranje. Pri tome intervjuer mora biti aktivan a ne pasivan ako ga ispitanik doeka
neraspoloeno i mrko, treba ga pokuati udobrovoljiti vedrim raspoloenjem i ponaanjem.
Mogue tekoe u voenju intervjua

U tijeku voenja intervjua moe se pojaviti mnotvo neoekivanih situacija koje oteavaju ili
ak ugroavaju uspjenost intervjua. Vjet intervjuer mora raunati na takve mogunosti i
unaprijed biti pripremljen na mogunost njihova prevladavanja.
1) Ispitanik odgovara mimo pitanja (okolia, ne daje izravan odgovor)
U mnogim sluajevima ljudi ne odgovaraju izravno na postavljeno pitanje, bilo zato to su bili
nedovoljno koncentrirani i nisu ga dobro sasluali, bilo zato to im se pitanje moe uiniti
suvie osobnim i osjetljivim.
- Primjer: Intervjuer pita ispitanika bi li odobrio odluku svog sina da se bavi
lijenikim zanimanjem, a on poinje govoriti o njegovom osobnom iskustvu s
lijenicima, prednostima i nedostacima lijenikog zvanja itd. (npr. to je teak i
odgovoran posao; lijenici esto zapackaju ovjeka; lijeniko zanimanje je dobro
jer je ugledno i mnogo se zarauje itd.). Tada intervjuer treba navesti ispitanika da
odgovori na postavljeno pitanje bez obzira to on misli o tom pozivu, bi li odobrili
77
Vesna Lamza Posavec
takvu odluku ili ne. U tom bi sluaju odgovor mogao glasiti: Da, odobrio bih, ako bi
ga to jako privlailo ja se ne bih u to mijeao.
2) Ispitanik ne razumije postavljeno pitanje
Ono to je jasno i razumljivo istraivau i intervjuerima, ne mora biti jednako jasno i na isti
nain shvaeno od ispitanika. Zbog toga intervjur mora dobro pratiti ponaanje ispitnika te
ako na temelju njegovih verbalnih ili neverbalnih reakcija zakljui da mu postavljeno pitanje
nije dovoljno jasno, treba ga pokuati objasniti dodatnim objanjenjima.
- Primjer: U sklopu nekog medijskog istraivanja ispitanika moemo upitati to misli o
komentarima u televizijskom Dnevniku, misli li da su oni u takvoj emisiji potrebni ili
nepotrebni? Iz zbunjenosti i oklijevanja ispitanika intervjuer bi mogao ocijeniti da on
nije dobro razumio postavljeno pitanje odnosno da uope ne zna to znai pojam
komentar. U tom e mu sluaju objasniti da je rije o prilozima u kojima novinar
iznosi svoj osobni stav odnosno svoje vienje problema o kojemu govori te mu tada
ponoviti poetno pitanje misli li da su takvi prilozi u sredinjoj informativnoj emisiji
potrebni ili nisu potrebni?
3) Ispitanik se ne moe sjetiti podatka koji se od njega trai
U nekim sluajevima istraivau moe biti vano da ispitanik navede neki podatak iz svoje
prolosti, iako to moe biti prilino teak zadatak. U tom e mu sluaju voditelj intervjua
pokuati pomoi dodatnim pitanjima kojima e potaknuti odgovarajue asocijacije i pomoi
mu da se dosjeti traene pojedinosti.
- Primjer: Recimo da u sklopu nekog istraivanja o tritu automobila elimo doznati
kad je ispitanik kupio svoj prvi automobil ali se on tog podatka ne moe dosjetiti. U
tom bi mu sluaju intervjuer mogao postaviti nekoliko potpitanja kojima bi mu
nastojao u tome pomoi. Primjerice: Jeste li tada stanovali na ovoj adresi? Jeste li ve
bili oenjeni? Je li va sin tada ve iao u kolu? Gdje ste tada radili? Mogue je da
mu neko od tih potpitanja doista pomogne da se sjeti godine kupnje i da, na primjer,
odgovori: Da, sad se sjeam, sin mi je tada polazio prvi razred osnovne kole, a to je
onda bilo 1972. godine.
4) Ispitanik odgovara povrno ili brzopleto

Voditelj intervjua moe zapaziti da ispitanik odgovora nepromiljeno, tek toliko "da neto
odgovori". Razumljivo je da se takvim iskazima ne moe zadovoljiti, pa e ga stoga
odgovarajuim potpitanjima pokuati potaknuti da bolje razmisli i smislenije odgovori na
postavljeno pitanje.
- Primjer: Na upit to misli o ideji da se u njegovom naselju izgradi teren na kojemu bi
se mladi mogli rekreativno baviti sportom, ispitanik odgovara da o tome nema
78
Vesna Lamza Posavec
odreeno miljenje jer dosad uope nije uo za tu ideju. Intervjuer potom pokuava
nastaviti razgovor na sljedei nain: Budui da imate djecu, sigurno idete na
roditeljske sastanke. Zar nisu nita o tome govorili u koli? To bi ispitanika moglo
potaknuti da se zainteresira za postavljeno pitanje i o njemu bolje razmisli te da,
primjerice, odgovori: Da, sad se sjeam, supruga mi je o tome neto govorila kad se
posljednji put vratila sa sastanka u koli. Mislim da bi to bilo dobro, ali od toga
sigurno nee biti nita jer nema dovoljno novaca za takve stvari. Intervjuer dalje
inzistira: Biste li vi osobno to podrali ili ne biste podrali? Ispitanik bi, na kraju,
mogao odgovoriti: Svakako bih podrao, moda bih ak bio spreman dati i neki
novani prilog da se to realizira.
5) Ispitanik se gubi u nevanim pojedinostima ili skree na drugu temu
Mogue je da ispitanik odgovara opirnije nego to je to potrebno, da se gubi u nevanim
pojedinostima ili previe povodi za svojim asocijacijama. U tom ga sluaju intervjuer mora
taktiki prekinuti (paziti da ga ne uvrijedi) i vratiti na temu razgovora.
- Primjer: Pitamo ispitanika to misli o regulaciji gradskog prometa, a on kae: Ba
sam juer o tome priao sa svojim susjedom Josipom. Ah, da JosipZnate, on je
voza u jednom poduzeu i kae mi da ve dva mjeseca nije primio plau, zamislite to!
Tada voditelj intervjua oprezno odgovara, kao na primjer: Da, to je stvarno grozno
kad netko radi a ne prima plau, to je jako vana tema ali molim vas da se mi ipak
vratimo na ono o emu smo razgovarali
79
Vesna Lamza Posavec
6) Ispitanik ne zna odgovoriti jer mu je tema razgovora nepoznata ili nije o tome
razmiljao
Ponekad istraivai postavljaju pitanja na koja pojedini ispitanici ne mogu odgovoriti jer im je
tema nepoznata ili o njoj nisu nikad razmiljali. Procijeni li da je tako, voditelj intervjua treba
odustati od pitanja (to je bolje nego da daljnjim inzistiranjem iznudi neki pseudo-odgovor), ali
pri tom treba paziti da ga ne obeshrabri i tako osujeti daljnji nastavak intervjua.
- Primjer: Ispitanika smo pitali to misli o stranakoj tolerantnosti u Saboru - misli li
da se pripadnici pojedinih stranaka odnose jedan prema drugome s uvaavanjem, jesu
li spremni sasluati razliita miljenja o nekom pitanju i sl. Ako ispitanik ne prati rad
Sabora ili ga politika uope ne zanima, sigurno je da na to pitanje nee znati
odgovoriti. Kad to zakljui, intervjuer mu treba rei neto poput: U redu, niste o tome
razmiljali, ne mora sve ljude zanimati politika, no moete li mi zato neto rei o
sljedeem pitanju
Osim navedenih, u tijeku intervjua mogu se pojaviti jo i mnoge druge tekoe koji mogu
oteati komunikaciju izmeu intervjuera i ispitanika ili ugroziti ukupnu uspjenost intervjua.
Vano je da intervjuer rauna na mogunost pojavljivanja takvih problema te da ih ne prihvati
olako nego se za njih dobro pripremi kako bi pronaao najbolji nain za njihovo uspjeno
prevladavanje.
Biljeenje odgovora u intervjuu

Za ukupnu uspjenost primjene ove metode, osobito je vano paljivo i obuhvatno biljeiti
odgovore ispitanika, tim vie to u veini sluajeva odgovore ne obrauje ista osoba koja ih je
i biljeila. Danas, dakako, za tu svrhu raspolaemo tehnikim pomagalima poput magnetofona
ili videokamere kojima voeni razgovor moemo potpuno vjerno zabiljeiti pa, ako je to
potrebno, ak i nekoliko puta presluati ili pregledati. Ipak, u nekim sluajevima (osobito kad
je tema intervjua vrlo osjetljiva) snimanje razgovora izaziva nelagodu, podozrivost pa ak i
izrazitiju nepovjerljivost ispitanika, ponajprije zato to moe dovesti u pitanje dojam o
anonimnosti intervjuiranja odnosno poveavati moguu bojazan od zloupotrebe odgovora.
Razumije se da tada ne preostaje drugo do klasinog postupka zapisivanja odgovora, no u tom
je sluaju potrebno odluiti kada e se odgovori biljeiti - u tijeku intervjua ili nakon
njegovog zavretka. Obje od tih mogunosti imaju i prednosti i nedostataka: jedna od glavnih
prednosti istodobnog biljeenja ispitanikovih odgovora ogleda se u veoj mogunosti njihove
tone reprodukcije (odgoeno biljeenje - makar uslijedilo i odmah po zavretku intervjua uvijek krije odreenu opasnost da se neke vane pojedinosti odgovora zaborave ili u nekom
80
Vesna Lamza Posavec
smislu reinterpretiraju) te u mogunosti pozitivnog utjecaja na motiviranost ispitanika

(ispitanik lake stie dojam da je ono to govori vano), a glavni su nedostaci mogua
nelagoda i sputanost ispitanika (zbog dojma da se svaka njegova rije biljei) te mogue
ometanje panje intervjuera (mogunost da zbog biljeenja odgovora preuje neku vanu
pojedinost); i obratno, glavne su prednosti naknadnog biljeenja leernija atmosfera i laka
koncentriranost voditelja na odgovore ispitanika, a glavni su nedostaci opasnost od netone
reprodukcije odgovora i mogui dojam ispitanika da su njegovi odgovori "otili u vjetar" te da
je cijeli intervju besmislen ili nedovoljno ozbiljan. Izbor optimalne mogunosti biljeenja
odgovora uvelike ovisi o temi i okolnostima intervjua (npr.u sluaju vrlo osjetljivih tema
moe biti prikladnije naknadno biljeenje dok je u razgovorima o strunim temama svakako
prikladnije istodobno zapisivanje odgovora) te o uvjebanosti i sposobnostima njegovog
voditelja.
81
Vesna Lamza Posavec
ANKETA
Nema nikakve sumnje da metoda ankete danas pripada meu najuestalije koritene postupke
prikupljanja podataka u razliitim vrstama drutvenih istraivanja. Ujedno, zbog prividne
lakoe provoenja, ta je metoda i meu najuestalije zlorabljenima u brojnim laikim
"istraivanjima", kojima nedovoljno upuene i struno osposobljene osobe nastoje prikupiti
razliite informacije o ljudskom ponaanju, osobinama ili miljenju. Kao to smo ve
istaknuli u uvodnom dijelu, prava "poplava" razliitih pseudo-anketa, kojoj sve uestalije
svjedoimo i u naem drutvenom okruenju, obino je rezultat uvjerenja da je rije o vrlo
jednostavnom postupku koji bi mogla uspjeno provesti svaka donekle obrazovanija osoba
ako je u stanju smisliti nekoliko pitanja, postaviti ih nekoj skupini ljudi te zbrojiti dobivene
odgovore i preraunati ih u postotne vrijednosti. Ve je iz dosadanjeg teksta jasno da to
nipoto nije tako - uspjeno provoenje bilo kojeg znanstveno-istraivakog postupka, pa tako
i ankete, zahtijeva ne samo dobru upuenost u problematiku koja se eli ispitati ve i
odgovarajue metodologijsko predznanje i iskustvo u provoenju takvih istraivanja te pomno
planiranje i paljivu provedbu svih pojedinanih ukljuenih koraka.
U irem smislu, pojam ankete oznaava sve istraivake postupke kojima se prikupljaju
informacije o nekim karakteristikama pojedinaca i drutvenih skupina, kao to su razliiti
demografski, ekonomski, socioloki, psiholoki podaci i sl. Sukladno takvom odreenju, koje
se obino koristi u neto starijoj znanstvenoj literaturi, pojam ankete ne podrazumijeva neku
specifinu istraivaku metodu ve ukljuuje vrlo razliite postupke prikupljanja podataka
koji omoguuju "pregled" (engl. survey) neke pojave ili stanja, kako one iz skupine fieldmetoda tako i one koje moemo svrstati meu desk-istraivanja.
U uem smislu, koji se danas najee rabi, anketa je standardizirani postupak s pomou
kojeg se potiu, prikupljaju i analiziraju izjave odabranih ispitanika s namjerom da se dobije
uvid u njihove stavove, miljenja, preferencije, motive ili oblike ponaanja. Izjave se potiu
unaprijed predvienim i oblikovanim anketnim pitanjima koja se mogu postaviti u pisanom ili
usmenom obliku, a prikupljeni se podaci obrauju razliitim oblicima preteno kvantitativne
obrade. Prema osnovnom pristupu anketa je nalik metodi strukturiranog intervjua, a od nje se
razlikuje ponajprije po tome to sadrava preteno tzv. zatvorena pitanja i to dobiveni
rezultati imaju u pravilu kvantitativni znaaj. Iako se neki od anketnih podataka mogu
obraivati i metodama kvalitativne analize, zakljuci su obino kvantitativni jer otkrivaju ne
samo to se u svezi s nekim pitanjem pojavljuje (npr. to ljudi misle o nekom drutvenom
82
Vesna Lamza Posavec
problemu) nego i koliko se to uestalo pojavljuje (npr. koliko ljudi zastupa o tome odreeno
miljenje). Ukratko, rezultati se mogu generalizirati (poopiti) na neku iru drutvenu skupinu
i, pod uvjetom da su dobiveni na ispravan nain, u granicama statistike tolerancije vjerno
odraziti stanje u toj skupini.
RAZVITAK ANKETNE METODE

Prema nekim podacima, prvi postupci prikupljanja podataka slini dananjoj anketi pojavili su
se potkraj 18. stoljea u Engleskoj. U sklopu ispitivanja socijalnih problema, nazvanih
studijama siromatva, poelo se razvijati sustavno prikupljanje podataka o stanovnicima
specifinih drutvenih okruenja, pa je za tu svrhu po prvi put primijenjen obrazac nalik
anketnom upitniku. Podaci su bili namijenjeni dravnoj administraciji, a tek su poslije
koriteni i u znanstvene svrhe.
Prema nekim izvorima, tvorcem moderne ankete smatra se francuski inenjer Frederic Le
Play koji je sredinom 19. stoljea u razliitim europskim zemljama prikupljao podatke o
nainu ivota brojnih, osobito radnikih obitelji. Gotovo istodobno, neki oblici prikupljanja
podataka, nalik anketnim istraivanjima, primjenjivani su i u sklopu razvitka tzv.
istraivakog novinarstva u 19. stoljeu u SAD-u. S pozicija kritike amerikog drutva, a
osobito kritike odnosa prema depriviranim drutvenim slojevima, reformistiki orijentirani
novinari poeli su intervjuirati nasumce odabrane predstavnike razliitih socijalnih kategorija,
pobudivi svojim nalazima znatno zanimanje iroke italake publike. Takav oblik
prikupljanja podataka o drutvu i ivotu njegovih lanova ujedno se moe smatrati i prvim
oblikom istraivanja javnoga mnijenja, koja su poslije najvie pridonijela razvitku ankete kao
znanstvene metode. Uskoro zatim pojavljuju se i razliite novinske ankete kojima se nastojalo
predvidjeti izborne rezultate u pojedinim okruzima ili dravama Amerike ili SAD-u u cjelini,
kao i razliita trina istraivanja voena sa svrhom boljeg plasmana razliitih roba i usluga
iroke potronje. Ipak, u toj fazi jo ne moemo govoriti o anketi kao o pravoj znanstvenoj
metodi jer je u brojnim bitnim elementima jo bila daleko od kriterija znanstvenoga
istraivanja.
Neto ira primjena ankete i njezino metodologijsko usavravanje datira od tridesetih godina
20. stoljea. Svojevrsna je prekretnica pri tom bila danas ve iroko poznata anketa amerikog
lista The Literary Digest 1936. godine kojom su prognozirani rezultati predsjednikih izbora
izmeu demokratskog kandidata Roosevelta i republikanca Landona. Prema rezultatima te
83
Vesna Lamza Posavec
ankete, na izborima je trebao pobijediti Landon s 55 posto dobivenih glasova dok je Roosevelt
trebao osvojiti 41 posto. Izbori su, meutim pokazali da je Roosevelt osvojio 60 posto
glasova, a Landon 37 posto. Dakle, izborni pobjednik je potpuno pogreno prognoziran, a
greka prognoze za pobjednikog kandidata iznosila je 19 postotnih bodova. Naknadne su
analize pokazale da su glavni razlozi pogreke proizlazili iz naina izbora uzorka istraivanja i
tehnike provedbe ankete. Anketa je provedena putem pote, a kao okvir za izbor uzorka
koriteni su popisi vlasnika automobila i telefonskih prikljuaka poslano je ak 10 milijuna
anketnih upitnika od ega se anketi odazvalo oko 2,4 milijuna potencijalnih ispitanika (oko 24
posto). Iako u apsolutnom smislu gotovo neponovljivo velik, uzorak je bio izrazito
selekcioniran i autoselekcioniran ve je u nacrtu ukljuio samo imunije slojeve
stanovnitva (preteno naklonjene republikanskom kandidatu), a uz to su na anketu,
proporcionalno ee od ostalih, odgovarali mukarci, stanovnici urbanih sredina i
naobraenije osobe, takoer uestalije glasai republikanskog nego demokratskog kandidata.
Zahvaljujui tom debaklu s iznimno velikim drutvenim odjekom - zbog kojega je The
Literary Digest odmah prestao izlaziti, a novinske su ankete izgubile svoj dotadanji
kredibilitet - pojavila se potreba za razradom znanstveno utemeljenih anketnih istraivanja.
Prve znanstvene ankete povezane su sa imenima tada vodeih istraivaa javnoga mnijenja Georgea Gallupa, Archibalda Crossleya i Elmoa Ropera - koji su bitno odredili daljnji tijek
znanstvenoga razvoja i drutvenog tretmana te istraivake metode.
Osim spomenutih okolnosti, na razvitak metode znanstvene ankete uvelike je utjecao razvitak
odgovarajuih tehnika psiholokog mjerenja, osobito razvoj instrumenata za mjerenje stavova
koje su razvili tada vodei ameriki socijalni psiholozi Thurstone, Likert i Guttman. Znaajan
preduvjet za razvitak znanstvene ankete povezan je i s razvitkom tzv. induktivne statistike,
osobito s razvitkom znanstvene teorije uzorkovanja i njezinom aplikacijom na razliita
podruja drutvene znanosti.
Primjena znanstvenih postignua u mjerenju psihikih procesa i uzorkovanju stanovnitva
omoguila je istraivaima da ispitivanjem relativno malog broja ispitanika sa
zadovoljavajuom pouzdanou zakljuuju o stavovima, preferencijama ili namjerama
ponaanja vrlo velikih drutvenih skupina. Zahvaljujui tome, spomenuti pioniri istraivanja
javnoga mnijenja mogli su ve 1936. godine (usporedo s neuspjehom The Literary Digesta),
temeljem anketiranja samo etiri do pet tisua ispitanika, sa zadovoljavajuom sigurnou
predvidjeti izbornu pobjedu Roosevelta, s odstupanjima od 6,4 (Gallup i Crosseley) odnosno
samo 1,5 postotnih bodova (istraivanje Roopera) od stvarnih izbornih rezultata. (Gallup i
84
Vesna Lamza Posavec
Crossley su procijenili da e Roosevelt dobiti 54,3 posto glasova, Rooper mu je predviao

61,7 posto, a u stvarnosti je na izborima dobio 60,2 posto.) Daljnjim usavravanjem ove
anketne metode greka prognoze je vie ili manje dosljedno smanjivana pa je tako od poetka
50-ih godina u istraivanjima Gallupove korporacije u prosjeku iznosila 1 do 2 postotka. To
ipak ne znai da se, zbog razliitih metodologijskih i nekih drugih razloga, povremeno ne
biljee i vea odstupanja, no o tome e biti rijei u daljnjem tekstu.
Od tridesetih godina dvadesetog stoljea do danas anketna je metoda nailazila na sve iru
primjenu u razliitim podrujima drutvenog ivota. Uskoro su osnovane brojne istraivake
ustanove, ne samo u SAD-u nego i irom svijeta, koje koriste anketnu metodu za razliite
svrhe i namjene od trinih istraivanja te istraivanja javnoga mnijenja i medija do
razliitih ekonomskih, sociolokih, socio-psiholokih i drugih istraivanja, rezultati kojih se
nastoje generalizirati na neku iru socijalnu skupinu.
I usprkos velikim metodologijskim problemima koje je trebalo rijeiti, i jo ih i sad treba
rjeavati da bi se postigla zadovoljavajua valjanost anketnih rezultata (jer se mogui izvori
greaka i pristranosti, a time i odgovarajui metodoloki zahtjevi, neprestano mijenjaju),
mnogim nedovoljno strunim osobama, koje nisu upoznate s takvim tekoama, moe se
uiniti da svatko moe provesti anketu. Zbog ve spomenute prividne lakoe anketnih
istraivanja s jedne, i velike drutvene potrebe za takvim rezultatima s druge strane, u
mnogim se zemljama (ponajprije SAD-u) razvila prava anketomanija. I kod nas se uestalost
provoenja anketa uoljivo poveava, no, na alost, njihova je strunost zasad jo nerijetko
ispod zadovoljavajue razine.
Znanstveno utemeljena anketa mora biti paljivo pripremljena i provedena, u skladu s
odgovarajuim znanstveno-metodologijskim zahtjevima, a rezultati statistiki obraeni i
struno interpretirani. U ostalim je sluajevima opravdanije govoriti o pseudo-anketi nego o
anketi u znanstvenom ili strunom smislu.
VRSTE ANKETE
Kao ni ostale istraivake metode, ni anketa nije neki jedinstveni postupak prikupljanja
podataka ve je mogue razlikovati njezine razliite vrste. Iako je klasifikaciju anketnih
postupaka mogue provesti prema razliitim kriterijima, u ovoj emo ih prilici razlikovati s
85
Vesna Lamza Posavec
obzirom na vrstu, opseg i spoznajni domet podataka koje elimo zabiljeiti te tehniku
njihovog prikupljanja.
A. S obzirom na vrstu podataka koje bismo eljeli prikupiti razlikujemo tri osnovne skupine
anketa:
1. Faktografske ankete cilj im je doi do nekih objektivnih podataka o ispitaniku ili
odreenoj drutvenoj zajednici kao to su razliiti demografski podaci (spol, dob, obrazovni
status i sl.) te podaci o ponaanju i navikama ponaanja (npr. potroake navike, orijentiranost
na odreene vrste medijskih sadraja, orijentiranost na razliite oblike kulturne potronje,
glasanje na prijanjim izborima).
2. Usmjerene na ispitivanje informiranosti ili znanja cilj je doznati to ljudi znaju o
odreenim pitanjima, kakvim informacijama raspolau (npr. ako provodimo istraivanje radi
planiranja edukacije u vezi s ponaanjem u prometu vano je znati koliko ljudi poznaju
saobraajne propise; elimo li saznati to ljudi misle o radu pojedinih ministara vano je
najprije utvrditi znaju li tko su ministri pojedinih resora itd.)
3. Usmjerene na ispitivanje stavova, miljenja, interesa, preferencija, oekivanja,
namjera i sl. - cilj je saznati kako se ljudi odnose prema odreenom pitanju koje je predmet
istraivanja ili kako se u vezi s tim pitanjem namjeravaju ubudue ponaati.
Veina se anketa provodi s posljednjim od spomenutih ciljeva iako upravo u tom sluaju
anketna metoda nailazi na najvie tekoa i spoznajnih ogranienja. Glavni je problem u tome
da su stavovi, miljenje, preferencije, oekivanja i namjere ponaanja psihologijski konstrukti
koji se ne mogu izravno mjeriti ni opaati (za razliku od razliitih oblika ponaanja,
demografskih karakteristika i sl.) ve se o njima zakljuuje posredno, na temelju verbalne ili
neverbalne manifestacije odnosno ponaanja. U razliitim anketnim postupcima, o miljenju,
stavovima i namjerama ispitanika najee zakljuujemo na osnovi njegovih izjava, koje
mogu ali i ne moraju odgovarati onome to on stvarno misli ili osjea i kako se stvarno
namjerava ubudue ponaati. Zbog toga ankete, kao uglavnom i druge vrste drutvenih
istraivanja, u veini sluajeva ne mogu osigurati sasvim precizne i vjerodostojne podatke kao
to to obino mogu prirodna istraivanja, u kojima su opaanja i mjerenja puno izravnija.
B. S obzirom na opseg podataka i spoznajni domet anketa moe biti:
1. Ekstenzivna cilj je prikupiti relativno ogranien broj odgovora od velikog broja
ljudi. Takve ankete najee imaju statistiki znaaj odnosno omoguavaju poopavanje
podataka na cijelu drutvenu skupinu kojoj pojedinac pripada (tzv. populaciju) pa se jo
nazivaju i reprezentativnim anketama.
86
Vesna Lamza Posavec
2. Intenzivna cilj je prikupiti relativno veliki broj informacija od relativno malog

broja ispitanika. Takva anketa ima preteno kvalitativni znaaj i po spoznajnim se dometima
ne razlikuje bitno od strukturiranog intervjua (konstrukcija pitanja je drukija) pa se stoga
njezini rezultati najee i koriste u sline svrhe kao i rezultati intervjua, a to su orijentacijska
ili dopunska istraivanja te ona koja nemaju za cilj poopavanje rezultata.
C. S obzirom na tehniku primjene odnosno tehniku prikupljanja podataka anketa moe biti :
1. Terenska
- usmena
- pisana (grupna, individualna)
- kombinirana
2. Potom
3. Telefonom
-
klasina telefonska anketa
CATI
Call in poll
Tele-voting
87
Vesna Lamza Posavec
4. Provedena primjenom novih tehnika .

-
Qube -sustav
Internet
1. Terenska anketa
Ova se anketna tehnika moe primijeniti na razliitim mjestima u kuanstvima, poduzeima,
kolama, na ulici, u trgovinama i sl. Izbor mjesta ovisi o osnovnom cilju i svrsi istraivanja te
s njima usklaenom vrstom koritenog uzorka. Na primjer, ako istraivanje mora biti
provedeno na reprezentativnom uzorku stanovnitva (npr. istraivanje javnoga mnijenja),
anketu je najbolje provesti u kuanstvima; ako se moemo zadovoljiti tzv. prigodnim
uzorkom ili nemamo drugog izbora (npr. istraivanje miljenja studenata, srednjokolaca,
itatelja novina) onda to moe biti i na fakultetu, koli, na random mjestu, pokraj novinskog
kioska i sl.
Terenska se anketa provodi prema definiranom planu izbora ispitanika i nainu postavljanja
pitanja, a tijekom njezine provedbe potrebno je precizno evidentirati tekoe, uestalost i
razloge odbijanja anketne suradnje i slino.
S obzirom na oblik, terenske ankete mogu biti usmene i pisane, a svaka od tih tehnika
ima odreenih prednosti i nedostataka.
Mogue prednosti usmene ankete (u odnosu prema pisanoj):
- Mogunost boljeg razumijevanja anketnih pitanja (osobito vano za slabije obrazovane
ispitanike);
- Lake odravanje motiviranosti ispitanika;
- Kvalitetnije ispunjavanje upitnika (manje preskakanja pitanja, nepotpunih odgovora itd.).
Mogui nedostaci usmene ankete (u odnosu prema pisanoj):
- Vea nepovjerljivost ispitanika (tee je ispitanika uvjeriti u anonimnost ankete);
- Sloenija primjena (zahtijeva vie vremena, trokova, bolju uvjebanost anketara i sl.)
- Vea mogunost greaka anketara (sugeriranja odgovora, preoblikovanja, skraivanja ili
namjernog isputanja nekih pitanja, nesavjesnog biljeenja odgovora itd.).
U nekim je situacijama najbolje koristiti kombiniranu metodu usmene ankete i tajnog
(pisanog) izjanjavanja. To se osobito odnosi na ankete s osjetljivim pitanjima (kao to je npr.
u istraivanjima javnoga mnijenja pitanje o namjerama glasovanja na izborima) na koja neki
88
Vesna Lamza Posavec
ispitanici nerado odgovaraju usmeno ili u prisustvu drugih ljudi, pa im je potrebno omoguiti
neki oblik tajnog izjanjavanja.
2. Anketa potom
Glavne prednosti (u odnosu prema ostalim tehnikama):
- Niski trokovi provedbe;
- Mogua primjena opsenijih anketnih upitnika;
- Vea garancija anonimnosti.
Mogui nedostaci:
-Izrazita autoselekcija ispitanika (u odnosu prema broju poslanih anketnih upitnika povrat
obino iznosi do 30 posto, a oni koji odgovore u pravilu se razlikuju od onih koji se nisu
odazvali - ee se odazivaju mukarci, obrazovanije osobe, ispitanici iz urbanih sredina itd.);
- Nemogunost kontrole anketne situacije (ne zna se tko je i u kakvim uvjetima zapravo
ispunio upitnik, koliko je osoba sudjelovalo u ispunjavanju itd.)
Zbog spomenutih nedostataka, ankete putem pote ne omoguavaju poopavanje rezultata ve
su obino pogodne za kvalitativna istraivanja u kojima se trae neke ideje, razmiljanja ili
prijedlozi. Takoer mogu biti korisne u orijentacijskim istraivanjima i onima koja e
kvalitativno dopuniti kvantitativne podatke prikupljene reprezentativnim anketama.
3. Anketa telefonom
a) Klasina telefonska anketa i CATI
Anketa telefonom moe biti provedena na klasian nain, pri emu se najprije odabiru
telefonski brojevi iz telefonskog imenika ili se generiraju uz pomo kompjutora, potom se
kontaktiraju ispitanici i njihovi odgovori biljee u anketni upitnik, a na kraju se podaci unose
u kompjutor i na odgovarajui nain obrauju. Druga je mogunost primjena tzv. CATItehnike (Computer Asisted Telephone Investigation) pri emu se telefonski brojevi generiraju
uz pomo komjutora, a anketar ita pitanja s ekrana i odmah ih unosi u kompjutor. U oba
sluaja, postupak se mora provesti vrlo paljivo pa je potrebno izraditi dobar plan
uzorkovanja (najbolji je probabilistiki uzorak o kojemu e biti rijei poslije), paljivo
89
Vesna Lamza Posavec
evidentirati i kontrolirati odbijanje ankete, ponavljati inicijalno neuspjele pokuaje

kontaktiranja ispitanika itd.
Obje vrste telefonskih anketa imaju sline prednosti i nedostatke.
Mogue prednosti (u odnosu prema terenskoj anketi):
-
Bra provedba;
Manji trokovi;
Vea disperziranost (rasprenost) uzorka;
Laka kontrola anketarskog rada.
Mogui nedostaci (u odnosu prema terenskoj anketi):

-
Selekcioniran anketni uzorak;
Slabija motiviranost ispitanika;
Izrazitije nepovjerenje ispitanika u vezi s anketnim postupkom;
Vei postotak neizjanjavanja na osjetljiva anketna pitanja;
Manja "ozbiljnost" odgovora;
Slabija kontrola anketne situacije;
Ogranienja u vezi s duinom i sloenou anketnih pitanja.
b) Call in poll, tele-voting

Posebne vrste telefonskih anketa su automatsko telefonsko anketiranje izvorno nazvane callin-poll i tele-voting.(u slobodnom prijevodu: poziv-anketa i telefonsko glasovanje). Tehnika
call-in-poll se provodi temeljem kompjutorskog izbora telefonskih brojeva koji se aktiviraju
posebnim ureajem. Osobi koja se odazove automat postavlja pitanja, a ispitanik odgovara
biranjem odreenog broja koji oznaava njegov odgovor. Uz ve spomenute ope nedostatke
ankete telefonom, dodatni je nedostatak ove tehnike nekontrolirani izbor anketirene osobe
(izbor krajnjeg ispitanika nije sluajan nego pseudo-sluajan jer je anketiran onaj tko se javio
na telefon, a ne onaj tko je izabran metodom sluajnog uzorkovanja).
90
Vesna Lamza Posavec
Mogue prednosti tehnike call-in-poll

-
Brza provedba;
Niski trokovi.
Mogui nedostaci tehnike call-in-poll:

-
Pseudo-sluajni izbor ispitanika;
Izrazita autoselekcija ispitanika;
Velika ogranienja u broju i sloenosti anketnih pitanja
U tehnici tele-votinga (ponekad jo nazvanoj tele-referendum) ispitaniku su ponuena dva ili

vie telefonska broja od kojih svaki oznaava jedan od moguih odgovora na odreeno pitanje
koje se obino postavlja putem nekog masovnog medija (najee na televiziji, ali ponekad i
novinama ili na radiju). Najvei nedostatak je vrlo velika i u potpunosti nekontrolirana
autoselekcija ispitanika zbog koje taj anketni postupak nema nikakve znanstvene i strune
vrijednosti.
3.Nove tehnike
a) Qube sustav je jedna od tehnika kojom se pokualo osigurati vrlo brzu rekciju javnosti
na neke vane drutvene dogaaje. Koristi posebnu opremu sastavljenu od kablovski
povezanog televizijskog prijemnika na koji se prikljuuje kompjuterski terminal s pomou
kojega ispitanik odgovara na pitanja ispisana na ekranu. Uzorak ispitanika je reprezentativan
za populaciju iz koje je izabran, a isti ispitanici sudjeluju u veem broju takvih anketa (tzv.
panel-uzorak) i za to im se isplauje odreena naknada. Sustav je promovirala amerika
televizijska mrea NBC instalirajui ga eksperimentalno u 29.000 domainstava u amerikoj
dravi Ohio 1979. godine da bi brzo ispitala i objavila reakcije graana na jedan znaajan
govor tadanjeg predsjednika Cartera.
Prednosti Qube-sustava
-
Mogunost vrlo brzog biljeenja reakcija na drutvene dogaaje;
Reprezentativni uzorak ispitanika (omoguava poopavanje rezultata).
91
Vesna Lamza Posavec
Mogui nedostaci:
-
Neprikladan za longitudinalna istraivanja (zbog mogue inertnosti panel-uzoraka u

biljeenju eventualne promjene miljenja i stavova);
Veliki trokovi provedbe.
b) Anketa putem Interneta najee se provodi instaliranjem anketnih pitanja na web-stranice

ili njihovom distribucijom putem elektronske pote. Zbog drastine i pristrane reduciranosti
osnovnog skupa (prema procjenama, u Hrvatskoj Internet koristi desetak posto stanovnika
koji su u prosjeku mlai i obrazovaniji nego stanovnitvo u cjelini) ta je tehnika jo sasvim
neupotrebljiva za sve vrste istraivanja, rezultati kojih se namjeravaju generalizirati na
ukupno stanovnitvo bilo kojeg podruja. Uz to, vrlo je znaajan problem i velika
autoselekcija ispitanika, koja je u sluaju anktiranja putem web-stranica jo izrazitija i
pristranija nego u anketama potom, bilo klasinim bilo elektronskim (sasvim je izvan
kontrole tko e odgovoriti na anketu). Ipak, zbog niskih trokova provedbe, ta se tehnika u
svijetu ve uestalo koristi u marketinkim i slinim vrstama istraivanja (osobito onima koja
su ciljana na mlae potroae), a intenzivno se usvravaju i razliite mogunosti za
korigiranje pristranosti koje proizlaze iz njezine primjene i u drugim vrstama drutvenih
istraivanja.
Prednosti ankete Internetom:

-
Niski trokovi provedbe;
Mogua primjena relativno opsenih anketnih upitnika.
Mogui nedostaci:
-
Izrazita i pristrana reduciranost osnovnog skupa;
Velika autoselekcija ispitanika;
Potpuna nemogunost kontroliranja anketne situacije.
92
Vesna Lamza Posavec
UZORAK
Da bismo proveli anketu potrebno je odrediti kome emo postaviti pitanja koja nas zanimaju i
na koga e se odnositi dobiveni rezultati odnosno zakljuci istraivanja. S tim u vezi potrebno
je definirati dva osnovna pojma: populaciju i uzorak.
Populacija je skupina jedinki na koje se istraivanje odnosi i na koju se poopavaju
(generaliziraju) dobiveni rezultati. Populacija obuhvaa sve lanove neke skupine, definirane
prema odreenim kriterijima, odnosno sve jedinice neke skupine na koju se dobiveni rezultati
odnose.
Na primjer, ako istraujemo miljenje zagrebakih srednjokolaca o nekom pitanju,
populaciju ine svi stanovnici Zagreba koji polaze bilo koju srednju kolu; ako elimo utvrditi
stranake preferencije glasakoga tijela Hrvatske populaciju ine svi stanovnici Hrvatske s
pravom glasa (hrvatski dravljani stariji od 18 godina); ispitujemo li miljenje ukupne
italake publike novina XY o kvaliteti toga lista, populaciju ine sve osobe koje barem
povremeno itaju novine XY itd.
Budui da u drutvenim istraivanjima uglavnom nije mogue obuhvatiti cijelu populaciju,
istraivanja se obino provode na njezinome dijelu koji nazivamo uzorkom. Obuhvat cijele
populacije najee nije ni potreban jer - kao to je to jo etrdesetih godina prologa stoljea
rekao ugledni istraiva javnoga mnijenja George Gallup - da bismo utvrdili koliko je juha
slana nije potrebno pojesti cijeli lonac juhe ve je dovoljno kuati samo jednu njezinu licu.
Uzorak je dio populacije na kojemu se provodi istraivanje i temeljem kojega se zakljuuje o
cijeloj populaciji. No, da bi rezultati dobiveni na uzorku doista odraavali stanje u populaciji,
uzorak ne moe biti bilo koji njezin dio nego onaj koji sadrava sve karakteristike
populacije vane za predmet istraivanja odnosno koji u cijelosti reprezentira populaciju iz
koje je izabran. Uzorak mora biti populacija u malom.
Dakle, da bi omoguio opravdano poopavanje rezultata na cijelu populaciju, uzorak mora
biti reprezentativan, a to znai da mora imati ista svojstva (koja su relevantna za predmet
istraivanja) kao i populacija. Reprezentativnost uzorka se obino utvruje s pomou tzv.
kontrolnih varijabli odnosno karakteristika za koje se ve prije utvrdilo ili je opravdano
pretpostaviti da utjeu na pojavu koja je predmet istraivanja. U drutvenim istraivanjima to
93
Vesna Lamza Posavec
su obino demografske karakteristike poput spola, dobi, naobrazbe, urbanog odnosno ruralnog
podrijetla i sl., a ovisno o predmetu istraivanja, to jo mogu biti i razliite druge varijable
(npr. brani status, veliina obitelji, visina prihoda, vjeroispovijest, i sl.).
Ako uzorak nije reprezentativan u odnosu prema populaciji iz koje je izabran, rezultati
istraivanja su nuno pristrani, jer ne odraavaju pravo stanje u skupini na koju se
poopavaju. Jedan od takvih primjera ve je opisan u sluaju istraivanja The Literary
Digesta, provedenog u SAD-u, u povodu predsjednikih izbora 1936. godine. .
KARAKTERISTIKE UZORKA o kojima treba voditi rauna da bi se ostvarila njegova
reprezentativnost i preciznost dobivenih rezultata u osnovi se mogu svesti na plan i realizaciju
uzorka:
PLAN UZORKA
Prije izbora jedinica populacije koje e initi uzorak i provoenja istraivanja potrebno je
precizno definirati sljedee elemente plana uzorka:
1.1. Ciljana populacija
1.2. Osnovni skup i okvir za izbor uzorka
1.3. Nain izbora uzorka
1.4. Veliinu uzorka
1.5. Disperziranost (rasprenost)uzorka
2. REALIZACIJA UZORKA:
Oznaava to je od planiranog ostvareno, u kojem je smislu ostvareni uzorak odstupio od
plana. To obuhvaa sljedea pitanja:
2.1. Odsutnost ispitanika
2.2. Odbijanje ankete
2.3. Neizjanjavanje na pojedina anketna pitanja
2.4.Greke anketara prilikom realizacije postavljenog plana uzorka (samo za neke anketne
tehnike)
94
Vesna Lamza Posavec
PLAN UZORKA
1. CILJANA POPULACIJA
U prvom je koraku potrebno precizno definirati na koju se tono populaciju istraivanje
odnosi tj. na koju emo skupinu poopiti njegove rezultate. Ako u sadanjim okolnostima
elimo istraiti javno mnijenje Hrvatske populaciju e initi svi stanovnici Hrvatske stariji od
18 godina (odnosno svi stanovnici koji imaju pravo glasa i stoga su relevantni za istraivanja
javnoga mnijenja). S druge strane, za rata u Hrvatskoj populaciju je u slinim istraivanjima
trebalo definirati kao punoljetno stanovnitvo Hrvatske koje ivi na trenutno neokupiranim
podrujima (jer je samo taj dio stanovnitva bio dostupan u anketama). Jednako tako moramo
biti precizni i u sluajevima kad se istraivanje odnosi na neke specifine segmente ope
populacije (npr. stanovnike nekog grada ili regije, studente Zagrebakog sveuilita, majke
predkolske djece, potroae odreenog proizvoda, itatelje odreenih novina i sl.) .
2. OSNOVNI SKUP (i okvir za izbor uzorka)

Da bi uzorak bio reprezentativan iznimno je vano definirati dio populacije iz kojeg emo ga
izabrati. Glavni izvor greke istraivanja The Literary Digesta bila je upravo pogrena
definicija tzv. osnovnoga skupa odnosno njegova pristrana reduciranost u odnosu prema
populaciji iz koje je izabran.
Osnovni skup je skupina jedinki iz koje biramo uzorak, a okvir za izbor uzorka je popis
jedinica osnovnoga skupa odnosno podaci iz kojih emo uzorak izabrati. Npr. ako populaciju
definiramo kao punoljetno stanovnitvo Hrvatske u sluaju provoenja terenske ankete u
kuanstvima osnovni skup moe biti ukupno popisano stanovnitvo starije od 18 godina, a
okvir za izbor uzorka popis stambenih jedinica ili biraki popisi; u sluaju ankete telefonom,
osnovni skup ine sve osobe starije od 18 godina koje ive na podruju Hrvatske i u svom
kuanstvu raspolau telefonskim prikljukom, a okvir za izbor uzorka popis telefonskih
brojeva navedenih u imeniku.
95
Vesna Lamza Posavec
U naelu bi osnovni skup trebao biti isto to i populacija, ali zbog odreenih razloga, u praksi
provoenja istraivanja on se obino od nje u veoj ili manjoj mjeri razlikuje. U tom sluaju
valja postaviti pitanje koliko ve osnovni skup reprezentira populaciju na koju se istraivanje
odnosi?
Npr. ako elimo utvrditi glasake preferencije stanovnika Hrvatske, a anketu provodimo
telefonom, potpuno je jasno da je osnovni skup ue definiran od populacije jer obuhvaa samo
imatelje telefona, a rezultate generaliziramo na sve stanovnike Hrvatske. Kad se imatelji i neimatelji telefona ne bi razlikovali prema relevantnim osobinama (koje su povezane s
glasakim preferencijama) onda bi i bez obzira na pokrivenost kuanstava telefonom tako
definirani osnovni skup mogao dobro predstavljati populaciju. No kako to nije sluaj,
istraivanje telefonom moe biti valjano samo u sredinama u kojima je pokrivenost
kuanstava telefonom toliko visoka da reduciranost osnovnoga skupa na imatelje telefonskog
prikljuka vie ne utjee bitno na dobivene rezultate.
Naa istraivanja iz devedesetih godina 20. stoljea su pokazala da su ne-imatelji telefonskog
prikljuka u prosjeku slabije naobraeni, stariji te nieg imovinskog statusa nego osobe s
telefonom te da se bitno razlikuju i prema mnogim drutvenim stavovima koje zastupaju.
Ipak, ve na razini 80 postotne pokrivenosti kuanstava telefonom, koja je u Hrvatskoj
postignuta krajem devedesetih godina, spomenute razlike izmeu imatelja i ne-imatelja
telefonskog prikljuka vie nisu znaajno utjecale ni na rezultate tako osjetljivih istraivanja
kao to su to ankete o javnome mnijenju i izbornim preferencijama. U sadanjoj situaciji, kad
telefonskim prikljukom raspolae i vie od 90 posto svih hrvatskih kuanstava, reduciranost
osnovnoga skupa na imatelje telefona nema vie praktiki nikakvoga utjecaja na valjanost
istraivanja javnoga mnijenja, a vjerojatno ni na valjanost veine ostalih drutvenih
istraivanja. Za razliku od toga, telefonske ankete s poetka devedesetih godina, kad je
telefonski prikljuak u Hrvatskoj imalo tek priblino 40 posto svih kuanstava, u
predizbornim su se istraivanjima javnoga mnijenja pokazale nedovoljno valjanima, a takve
su vjerojatno bile i u ostalim tako provedenim istraivanjima (valjanost kojih, zbog
pomanjkanja odgovarajueg objektivnog kriterija, nije bilo mogue precizno provjeriti).
Kao to je ve reeno, primjer drastino reduciranog osnovnog skupa koji je doveo do
pristranih rezultata ve je nekoliko puta spominjan primjer istraivanja The Literary Digesta
1936. godine koje je provedeno samo meu vlasnicima automobila i telefonskih prikljuaka,
dakle u imunijem dijelu amerikoga drutva. Slino bismo tako pogrijeili kad bismo, na
primjer, istraivanje miljenja zagrebakih srednjokolaca o kulturnom ivotu grada ograniili
96
Vesna Lamza Posavec
samo na uenike gimnazije i ekonomske kole ili kad bismo eljeli ispitati miljenje ena o
njihovom poloaju u drutvu, a anketom bismo obuhvatili samo ene na njihovim radnim
mjestima i tako zanemarili miljenje domaica, umirovljenica, uenica, studentica i
nezaposlenih ena. Glavna je nevolja u tome to se dio populacije koji nije obuhvaen
osnovnim skupom, pa prema tome ni uzorkom na kojemu emo provesti istraivanje, u
svakom od spomenutih sluajeva bitno razlikuje od obuhvaenog dijela, i to upravo prema
osobinama koje su relevantne za predmet istraivanja.
U praksi provoenja istraivanja osnovni se skup tek u iznimnim sluajevima u potpunosti
podudara s populacijom na koju se odnose istraivaki rezultati. ak i u terenskim
istraivanjima u kojima se kao okvir za izbor uzorka koriste podaci popisa stanovnitva,
osnovni skup nije nikada identian populaciji ukupnog stanovnitva, jer ni popisom
stanovnitva ne mogu biti obuhvaene sve osobe koje trenutno ive na odreenom podruju
(neki su pojedinci u meuvremenu doselili a neki odselili, neki nisu ni bili popisani i sl.).
Potpuno izjednaavanje populacije i osnovnoga skupa mogue je tek u sluaju relativno malih
populacija o kojima postoje potpuni popisi, kao to je npr. sluaj s istraivanjima kojima
elimo ispitati miljenje studenata odreenog fakulteta, osoba zaposlenih u nekom poduzeu i
sl.
U nekim vrstama istraivanja nedovoljna valjanost dobivenih rezultata moe biti posljedica
preiroke definiranosti osnovnoga skupa u odnosu prema populaciji na koju se rezultati
poopavaju. Primjer su istraivanja javnoga mnijenja kojima se nastoje predvidjeti rezultati
nekih buduih izbora. Takva se istraivanja obino provode na uzorcima ukupnog glasakoga
tijela (ukupnog punoljetnog stanovnitva), a rezultati se odnose samo na dio koji e glasati na
izborima. Radi vee preciznosti i valjanosti rezultata u ovom je sluaju potrebno reducirati
osnovni skup samo na tzv. vjerojatne glasae odnosno na one za koje se pretpostavlja da e
odazvati izborima i o ijem e glasu ovisiti izborni rezultati.
97
Vesna Lamza Posavec
3. NAIN IZBORA UZORKA

Nain na koji je uzorak izabran jedan od najvanijih elemenata plana uzorka o kojemu najvie
ovisi njegova reprezentativnost, a time i ukupna valjanost rezultata istraivanja.
Prema nainu izbora razlikujemo dvije osnovne vrste uzoraka:

1. Probabilistiki uzorci - matematiki konstruirani uzorci izabrani na temelju prorauna
vjerojatnosti koju za izbor u uzorak ima svaka pojedina jedinica populacije (osnovnoga
skupa).
2. Neprobabilistiki uzorci - sve ostale vrste uzoraka koji nisu izabrani prema kriteriju
matematike vjerojatnosti nego u skladu s odreenim kriterijima istraivaa - nekim
njegovim pretpostavkama, oekivanjima, znanjem o populaciji i slino.
1. Probabilistiki uzorci
Da bi se neki uzorak mogao nazvati probabilistikim potrebno je zadovoljiti sljedee uvjete:
1. Za svakog lana populacije (osnovnoga skupa) mora biti poznata vjerojatnost da bude
izabran u uzorak;
2. Izbor svih jedinica uzorka mora biti lien bilo kakvog utjecaja, namjere ili odluke
istraivaa.
U odnosu prema neprobabilistikima, probabilistiki izabrani uzorci imaju neke bitne
prednosti zbog kojih su nezamjenjivi u istraivanjima koja zahtijevaju reprezentativnost i
visoki stupanj preciznosti rezultata, kao to su, primjerice, istraivanja javnoga mnijenja.
Glavne prednosti probabilistikih uzoraka:
-
U dosljednoj primjeni probabilistikog uzorkovanja, iskljuena je bilo kakva pristranost u

planu njegova izbora;
Probabilistiki uzorci omoguavaju procjenu tzv. standardne greke uzorka odnosno

razlike izmeu rezultata dobivenih na uzorku i rezultata koji bi se dobili obuhvatom cijele
populacije.
98
Vesna Lamza Posavec
Vrste probabilistikih uzoraka:

A. Jednostavni sluajni uzorak
B. Sluajni sustavni (sistematski) uzorak
C. Sluajni stratificirani uzorak
D. "Cluster" uzorak
A. Jednostavni sluajni uzorak

Prilikom izbora te vrste uzorka, svi lanovi populacije (osnovnoga skupa) imaju, u
matematikom smislu, u potpunosti jednake izglede da budu izabrani u uzorak.
Mogunosti izbora jednostavnog sluajnog uzorka jesu:
(1) Izbor jedinica populacije (osnovnoga skupa) iz bubnja
(2) Izbor na temelju tablice sluajnih brojeva
(3) Kompjutorsko generiranje sluajnih brojeva iz kompjutora
Iako se, zbog iroke uporabe kompjutora, tablice sluajnih brojeva danas gotovo vie ni ne
koriste, radi ilustracije logike sluajnog uzorkovanja prikazat emo primjer izbora jedinica
uzoraka koji se temelji na primjeni takve tablice.
Primjer za ilustraciju: Izbor uzorka uporabom tablice sluajnih brojeva
Tablica sluajnih brojeva sastoji se od niz brojeva generiranih sluajno (temeljem odreenih
matematikih kombinacija) i poredanih u redove i kolone. U prikazanom sluaju tablica
sadrava tri kolone s po 30 redaka peteroznamenkastih brojeva. Takva tablica doputa izbor
iz populacije koja ne prelazi 99.999 jedinki.
Recimo da, u naem primjeru, elimo intervjuirati 20 sluajno odabranih studenata od

ukupno 60 koliko ih je upisano na prvu godinu nekog studijskog smjera. Raspolaemo
popisom imena svih studenata uz koja su pridrueni redni brojevi od 1. do 60.
99
Vesna Lamza Posavec
Tablica sluajnih brojeva

(s oznaenim brojkama izabranima u primjeru)
____________________________________________
01
02
03
04
05
49432
82831
16692
63578
55317
18853
30241
92385
90844
88165
63048
31946
91015
83666
88249
06
07
08
09
10
35355
75342
57378
14127
75446
44564
82715
56810
05376
03025
09301
02439
34382
78594
33593
11
12
13
14
15
48503
42659
16805
50352
21612
79823
57963
04221
18411
06216
14074
10500
64622
38079
15674
16
17
18
19
20
29481
96565
88793
39330
83153
93667
81286
26011
01528
64530
16544
48035
19286
04126
13489
21
22
23
24
25
42303
57509
48893
19553
19635
45936
54025
36280
14750
16138
81112
02371
55985
33869
31502
26
57178 20102 49640
27
52200 80509 69319
28
57198 78295 73935
29
52901 40878 18613
30
64395 43003 83940
____________________________________________
Koraci u koritenju tablice su sljedei:
1. Budui da brojevi u tablici sadravaju pet znamenki, a naa populacija je brojka od dvije
znamenke, najprije moramo izabrati dvije znamenke koje emo koristiti za izbor. Recimo da
su to i prve dvije znamenke, polazei s lijeva. Moemo izabrati i bilo koju drugu mogunost,
ali je vano da ju dosljedno provodimo u cijeloj proceduri izbora.
100
Vesna Lamza Posavec
2. Potom moramo izabrati smjer u kojem emo birati brojke u tablici. Recimo da smo izabrali
smjer prema dolje od poetnoga broja. Moe biti izabran i smjer prema gore, na lijevo ili na
desno ali i tad je vano da izabrani princip dosljedno provodimo u cijelom postupku)
3. I na kraju treba izabrati od kojeg emo broja poeti. Poetni broj mora biti izabran
sluajno - npr. iz eira, kompjutorski ali i tako da zatvorimo oi, zarotiramo papir s
tablicom i izaberemo broj koji smo sluajno taknuli olovkom. Vano je da izbor ni u kojem
smislu ne bude namjeran.
Primjer izbora:
- Recimo da je olovka pala na jedanaestu brojku u prvoj koloni (48503).
- Budui da u obzir uzimamo samo prve dvije brojke gledajui s lijeva, na prvi izabrani
student je onaj koji je na popisu studenata naveden pod brojem 48.
- Budui da smo odluili kretati se prema dolje drugi izabrani student je na popisu pod
rednim brojem 42, zatim studenti pod brojevima 16, 50, 21, 29.
- Nakon toga dolazimo do problema: sljedea brojka je 96 a naa populacija ima samo 60
jedinica-studenata. Da bismo to rijeili, brojeve koji premauju veliinu populacije naprosto
preskaemo. Isti je sluaj i sa sljedeom brojkom (88), pa je na naredni izabrani broj 39.
Potom preskaemo broj 83.
- Potom dolazimo do novog problema: naredna brojka je 42 koju smo ve ukljuili u uzorak
pa ju takoer moramo preskoiti. To znai da je sljedea izabrana brojka 57, (preskaemo
ponovljeni 48), potom uzimamo brojku 19, (preskaemo ponovljene brojke 19 i 57) pa brojku
52 (preskaemo 57, 52, 64). Zatim prelazimo u novu kolonu i biramo brojku 18, pa 30
(preskaemo 92, 90 i 88), zatim uzimamo 44 (preskaemo 82) te 56, 5, 3, (preskaemo 79 i
57), potom brojke 4 (preskaemo ponovljeni 18) i 6 (preskaemo 93, 81), potom 26 i 1
(preskaemo 64) i na kraju brojku 45.
- Radi lakeg izbora imena s popisa, izabrane brojke moemo poredati po redoslijedu pa
raspolaemo sljedeim nizom: 1, 3, 4, 5, 6, 16, 19, 21, 26, 29, 30, 39, 42, 45, 48, 50, 52, 56,
57. U uzorak emo izabrati studente ija su imena oznaena tim brojkama.
Kad bi populacija i uzorak bili mnogo vei (npr. elimo izabrati 2000 ispitanika iz neke vee
populacije) morali bismo koristiti veu tablicu sluajnih brojeva jer ova tablica ima manje od
2000 brojeva (30x3=90). U tom je sluaju manja vjerojatnost da bi se neke brojke ponovile
pa ne bi trebalo toliko brojaka preskoiti.
Takoer, za populacije s vie od 99 999 jedinica potrebno je imati tablicu brojaka s vie od
pet znamenki. Na primjer, za izradu uzorka punoljetnog stanovnitva Hrvatske bila bi
101
Vesna Lamza Posavec
potrebna tablica sa sedmeroznamenkastim brojkama koje doputaju veliine populacije do

9.999.999 jedinki (Hrvatska ima oko 4.000.000 punoljetnih stanovnika). Zato se u pravilu
tablice sluajnih brojeva koriste za manje uzorke ili pak u sluaju kad njime ne izabiremo
izravno krajnje ispitanike. (Npr. elimo izabrati sluajni uzarak svih hrvatskih studenata pa
na ovaj nain najprije izaberemo odreeni broj fakulteta u Hrvatskoj, a potom unutar njih
odreene studente koji e biti nai ispitanici).
Prednosti jednostavnog sluajnog uzorka:
- Nije potrebno nikakvo prethodno znanje o populaciji;
- Nema mogunosti pristranog izbora koje mogu nastati zbog uvoenja nekog kriterija
klasifikacije;
- Omoguava veliko rasprenje (disperziju) jedinica uzorka pa je pogodan za telefonske
ankete, ankete potom i sl.
Nedostaci i ogranienja:
- Potreban je popis jedinica osnovnoga skupa (biraki popisi, liste studenata, popisi
telefonskih brojeva, adresa i sl.);
- Jedinice uzorka mogu biti previe "rasprene" pa je stoga sasvim neprikladan za provedbu
terenskih istraivanja (ako bi se, na primjer, takav uzorak konstruirao na temelju podataka iz
popisa stanovnitva nekog veeg podruja ili cijele Hrvatske, nuno bi se dogaalo da bi u
nekim, moda i vrlo udaljenim naseljima, bio obuhvaen samo po jedan ispitanik, a to bi za
realizaciju uzorka bilo vrlo neracionalno);
- Iako je izabran probabilistiki, takav uzorak ne mora biti reprezentativan prema svim
relevantnim karakteristikama, osobito ako nije osobito velik. (Na primjer, ako nemamo pod
kontrolom urbano-ruralnu distribuciju mogue je da uzorak obuhvati previe gradskog
stanovnitva; ili, ako ne kontroliramo naobrazbu ispitanika, moe se dogoditi da je nedovoljno
reprezentativan prema tom obiljeju itd.).
U vezi s reenim mogli bismo zakljuiti da je jednostavni sluajni izbor opravdano koristiti
samo kad su uzorci dovoljno veliki te u situacijama kad je anketu mogue realizirati i uz vrlo
veliku teritorijalnu disperziranost jedinica uzorka, kao to je to npr. u anketama telefonom,
potom ili Internetom.
102
Vesna Lamza Posavec
B. Sluajni sustavni (sistematski) uzorak

Sluajni sustavni uzorak prema osnovnim je karakteristikama nalik jednostavnom sluajnom
uzorku (i u sustavnom uzorku svi lanovi osnovnoga skupa imaju, u matematikom smislu, u
potpunosti jednake izglede da budu izabrani), ali se moe izabrati bez koritenja "bubnja",
tablice sluajnih brojeva ili kompjutorskog generiranja sluajnih brojeva. Za konstrukciju tog
uzorka potreban je popis jedinica osnovnoga skupa iz kojeg se, u skladu s odreenim
intervalom, u uzorak izabire svaka n-ta jedinica. Pri tome je najvanije da prva jedinica koja
e ui u uzorak bude izabrana sluajno (iz "bubnja", kompjutorski i sl.) jer samo tako sve
jedinice imaju matematiki iste izglede da budu izabrane u uzorak. (Na primjer, kad bismo
kao poetnu jedinicu, umjesto sluajno izabrane, odredili prvu jedinicu s raspoloivoga
popisa, a interval izbora bi iznosio pet jedinica, tada jedinice pod rednim brojevima 2., 3. i 4.
uope ne bi imale izgleda da uu u uzorak). Veliina izbornog intervala odreuje se
dijeljenjem veliine osnovnoga skupa s veliinom planiranog uzorka. Npr., ako neki osnovni
skup ima 300 jedinica, a mi elimo intervjuirati 10, u uzorak emo izabrati svaku tridesetu
jedinicu, raunajui od sluajno izabranog poetka.
Primjer:
Osnovni skup = 12 jedinica
Potreban broj jedinica uzorka = 4
Interval = 3 (12/4)
Sluajno izabrana poetna jedinica = 2 (izabrana iz bubnja)
U uzorak ulaze sljedee jedinice (oznaeno *): 1 2* 3 4 5* 6 7 8* 9 10 11* 12
Sluajni sustavni izbor obino se koristi u konstrukciji uzorka telefonskih anketa, temeljenoga
na podacima iz telefonskog imenika, a moe se koristiti i u svim ostalim sluajevima kad
raspolaemo potpunim popisom osnovnoga skupa. U terenskim anketama najee se koristi
kao dio procedure sluajnih stratificiranih ili "cluster" uzoraka (npr. za izbor adresa unutar
ve odabranih naselja ili ulica).
Prednosti sustavnog uzorka:
- Nije potrebno predznanje o populaciji;
- Jednostavni izbor;
- Moe osigurati nepristrani (sluajni) izbor jedinica uzorka.
103
Vesna Lamza Posavec
Potreban je popis cijele populacije (npr. adresar, imenik i sl.);
Ne mora biti reprezentativan prema svim karakteristikama (osobito ako uzorak nije
osobito velik).
C. Sluajni stratificirani uzorak

Pojam stratifikacije oznaava grupiranje jedinica populacije u homogene skupine ili
stratume (odnosno skupine sa slinim karakteristikama) iz kojih se biraju jedinice uzorka.
Sluajni stratificirani uzorak se upotrebljava u situacijama u kojima istraiva eli imati pod
kontrolom odreene karakteristike, segmente ili stratume u populaciji koje smatra
relevantnima u odnosu prema ciljevima istraivanja. Te karakteristike mogu biti: teritorijalna
pripadnost, spol, dob, nacionalni sastav, socio-kulturne i socio-ekonomske osobine i slino.
Osnovna logika izbora stratificiranog uzorka:
U prvom se koraku osnovni skup (npr. ukupno popisano punoljetno stanovnitvo Hrvatske)
podijeli
prema
karakteristikama
koje
smatramo
vanim
kontrolnim
varijablama
reprezentativnosti uzorka (npr. podjela na ruralna i urbana naselja), a potom se unutar svake
cjeline probabilistiki biraju nie jedinice uzorka (npr. naselja). Unutar tako izabranih jedinica
(naselja) mogue je provesti daljnju stratifikaciju (npr. prema stupnju naobrazbe stanovnitva)
te na kraju provesti sluajni izbor ispitanika unutar svakog obrazovnog stratuma.
Prednosti sluajnog stratificiranog uzorka:
- Osigurana reprezentativnost s obzirom na relevantne varijable;
- Mogua izravnija usporedba rezultata s drugim uzorcima, strukturiranima na isti nain.
- Potrebno je predznanje o karakteristikama populacije i njihovom utjecaju na istraivanu
pojavu;
- Procedura je sloena i skupa.
U istraivanjima javnoga mnijenja i drugim drutvenim istraivanjima koja zahtijevaju
pouzdano poopavanje rezultata na cijelu populaciju odreenog podruja obino se
upotrebljava vie-etapno stratificirani uzorak, izbor kojega se temelji na vie varijabli ili
indikatora. Za primjer prikazujemo mogue razine i nain izbora uzorka koji, u skladu s
odabranim kriterijem, reprezentira ukupno stanovnitvo Hrvatske.
104
Vesna Lamza Posavec
Primjer sluajnog stratificiranog uzorka:

Populacija: punoljetno stanovnitvo Hrvatske
Kriterij teritorijalne stratifikacije: socio-ekonomska razvijenost
Indikatori kriterija: naobrazba stanovnitva, dohodak po stanovniku, odnos urbanih i
ruralnih naselja
Faze (razine) izbora uzorka:
1. Hrvatska - popisano punoljetno stanovnitvo s ukupnog podruja Republike;
2. Regije - prema kriteriju stratifikacije (socio-ekonomska razvijenost) ukupno podruje
Hrvatske podijelimo na devet razmjerno homogenih regija: Istra; Primorje-Gorski Kotar;
Dalmacija; Lika-Kordun-Banovina; Moslavako-podravska regija; Zagreb i okolica;
zapadna Slavonija; istona Slavonija. U uzorak e ui sve regije, a svaka e od njih biti
zastupljena proporcionalno svojoj veliini tj. broju stanovnika s kojim sudjeluje u
ukupnom stanovnitvu Hrvatske.
3. Opine - unutar svake regije izvrimo podjelu opina u tri skupine-slabije razvijene,
osrednje razvijene, bolje razvijene, a svaka od tih skupina sudjelovat e u uzorku
proporcionalno svojoj veliini (broju stanovnika) u odnosu prema regiji koja pripada.
Npr. ako u regiji Lika-Kordun-Banovina ukupno 60 posto stanovnitva ivi u
nerazvijenim, 20 posto u slabije razvijenim, 10 posto u osrednje razvijenim, a 10 posto u
razvijenim opinama, onda e te kategorije opina u istom odnosu biti zastupljene i u
dijelu uzorka koji se odnosi na tu regiju. Izbor konkretnih opina unutar svake skupine
provest e se prema vjerojatnosti pojavljivanja, definiranoj brojem stanovnika u odnosu
prema ukupnom broju stanovnika pojedine skupina opina. Tako emo dobiti popis
opina u kojima emo provesti anketiranje.
4. Naselje unutar svake opine po istim se kriterijima provodi stratifikacija naselja koja e
se prema razvijenosti takoer podjeliti u tri skupine, a svaka e od tih skupina biti
zastupljena proporcionalno svojoj veliini (broju stanovnika). Unutar svake skupine
prema istom e se naelu provesti izbor konkretnih naselja. Tako emo dobiti popis
naselja u kojima emo provesti anketiranje.
5. Kuanstva - unutar svakog izabranog naselja provodi se sustavni izbor kuanstava (ulica,
kuni broj, broj stana), a ako je naselje jako veliko, onda se najprije provodi sustavni
izbor ulica te potom izbor kuanstava (kuni broj i broj stana). Tako se dobiva popis
kuanstava u kojima e se provesti anketiranje. Kao okvir za izbor kuanstava mogu
posluiti adresari iz popisa stanovnitva (s popisom stambenih jedinica na odreenoj
adresi), karte gradova (uz dodatnu uputu o nainu izbora stambenih jedinica) i sl.
6. Ispitanici unutar svakog izabranog domainstva provodi se sluajni izbor ispitanika, na
primjer, metodom Troldahla i Cartera (sluajni izbor s pomou odgovarajuih tablica uz
105
Vesna Lamza Posavec
kontrolu spola i dobi ispitanika), s pomou tablica sluajnih brojeva, izborom lana
kuanstva koji (uzevi u obzir samo punoljetne osobe) ima najprije roendan i sl.
Ako su nam u odreenim naseljima dostupni aurni popisi biraa, evidencija MUP-a ili
neki slini podaci, fazu izbora kuanstava moemo preskoiti pa odmah provesti izbor
ispitanika (ime, prezime, adresu). Ipak, u praksi rijetko raspolaemo takvim popisima, a
ako ih i dobijemo na uvid, obino su neaurni pa stoga i nedovoljno upotrebljivi za izbor
valjanog uzorka. Uz to, kad je tema istraivanja osobito osjetljiva (npr. ispitivanje
politikih stavova, imovinskog stanja, intimnih stavova i sl.) takav je izbor obino
neprikladan jer umanjuje dojam anonimnosti i poveava nepovjerljivost prema anketi,
budui da se prilikom obraanja ispitaniku sluimo njegovim punim imenom i
prezimenom.
D. Klaster ("cluster") uzorak
Tu vrstu uzorka koristimo kad ne raspolaemo relevantnim podacima o populaciji odnosno
osnovnome skupu (demografska, socijalna i druga obiljeja temeljem kojih bi se provela
stratifikacija), a ipak elimo provesti probabilistiki izbor kojim su kontrolirane odreene
karakteristike populacije. U tom sluaju razine izbora uzorka mogu slijediti administrativnu
podjelu nekog podruja (npr. podruje Hrvatske podijeliti na upanije, upanije na opine,
opine na naselja itd.) pa na tim razinama provesti jednostavni sluajni izbor jedinica uzorka
(npr. unutar svake upanije jednostavni sluajni izbor opina, unutar svake opine sluajni
izbor naselja, unutar svakog naselja sluajni izbor kvartova ili ulica itd.). Na taj se nain u
konanoj fazi izabire odreeni broj toaka uzorka (poeljno je da on bude to vei) i na
svakoj od njih se anketira odreeni broj ispitanika. Naziv uzorka potjee od rijei grozd
(cluster) jer je shema njegovoga izbora razgranata poput grozda.
Iako je izabran probabilistiki, klaster-uzork ne mora osigurati reprezentativnost prema svim
relevantnim obiljejima populacije jer ta obiljeja nisu, kao u sluaju stratificiranog uzorka,
koritena kao elementi razlikovanja pojedinih skupina iz kojih se biraju jedinice uzorka. Zato
je klaster-uzorkovanje prikladnije u sluaju relativno homogenih populacija nego u sluaju
izbora uzorka iz ukupnog stanovnitva nekog podruja. Npr. ako, umjesto iz ope populacije,
elimo u Hrvatskoj izabrati uzorak samo iz kategorije studenata, mogli bismo najprije provesti
sluajni izbor odreenog broja fakulteta (s popisa svih fakulteta u dravi), a unutar izabranih
fakulteta, s popisa svih polaznika, imena studenata koje emo anketirati. Da bismo osigurali
106
Vesna Lamza Posavec
veu reprezentativnost, pritom bismo jo mogli voditi rauna o eventualnim studijskim

smjerovima unutar izabranih fakulteta, godini studiranja ili nekim drugim podacima.
Prednosti klaster-uzorka:
-
Ne zahtijeva predznanje o populaciji;
Izbor je jednostavniji nego u sluaju stratificiranog uzorka.
-
Ne mora osigurati reprezentativnost prema svim relevantnim karakteristikama populacije;
Zahtijeva raspolaganje potpunim popisom jedinica na svim razinama izbora.
2. Neprobabilistiki uzorci
Kao to je ve reeno, neprobabilistiki se uzorci ne biraju prema kriteriju matematike
vjerojatnosti nego u skladu s
nekim kriterijima istraivaa - njegovim pretpostavkama,
oekivanjima ili znanjem o populaciji na koju se rezultati poopavaju.

Glavne vrste neprobabilistikih uzoraka jesu:
a) Kvotni uzorak
b) Prigodni uzorak
c) Uzorak dobrovoljaca
d) Namjerni uzorak
e) Pseudo-sluajni (nasumini) uzorak
107
Vesna Lamza Posavec
A. Kvotni uzorak
Ta se vrsta uzorka najee upotrebljava kao (loija) zamjena za probabilistiki stratificirani
uzorak. U osnovi je slian sluajnom stratificiranom uzorku, jer moe sadravati iste faze
odnosno razine izbora, ali izbor jedinica uzorka unutar pojedinih skupina (stratuma) nije
probabilistiki nego namjeran ili pseudo-sluajan budui da istraiva sam odluuje o izaboru
jedinica koje pripadaju u odreenu kategoriju. Na primjer, istraiva najprije moe izabrati
opine unutar pojedine upanije, potom naselja i na kraju ispitanike, s time da je izbor
ispitanika obino preputa anketarima koji ih sami biraju na temelju zadanih kvota(zadanog
broja jedinica s odreenim svojstvima).
Primjeri kvotnih uzoraka:
Navodimo dva jednostavna primjera za izbor ispitanika prema logici kvotnog uzorkovanja.
Recimo da anketu provodimo samo na podruju nekog manjeg grada a unutar njega elimo
obuhvatiti uzorak koji e biti reprezentativan za ukupno stanovnitvo grada u odnosu prema
spolu i dobi (prvi primjer) odnosno prema spolu, dobi i naobrazbi graana (drugi primjer).
Podaci o populaciji (primjer):
Spol:
M = 50 %
= 50 %
Dob:
Mlaa (do 30 g)
= 20 %
Srednja (30 do 50 god) = 40 %

Starija (50 god. ili vie)= 40 %
kolska sprema:
Osnovna
= 50 %
Srednja
= 35 %
Via, visoka
= 15 %
108
Vesna Lamza Posavec
Prvi primjer: Izbor prema dva kriterija ( spol i dob)

Veliina uzorka (N) = 100
Mukarci
ene
UKUPNO
Mlai
10
10
20
Srednji
20
20
40
Stariji
20
20
40
UKUPNO
50
50
100
Drugi primjer: Izbor prema tri kriterija - spol, dob, kolska sprema
Veliina uzorka (N) = 100
Osnovna
Mlai
10
M=5
Srednji
=5
UKUPNO
20
M=25 =25
M=2
14
M=7
20
50
=4
M=3
20
M=10 =10
UKUPNO
Via, visoka
M=10 =10
Stariji
Srednja
6
=7
M=3
14
M=7
=3
M=3
35
M=8
M= 20 =20
40
=3
15
=14
M=10 =10
40
6
=7
M=13
=1
M=20
=20
100
=7
M=50
=50
Prednosti kvotnog uzorka:

-
Jednostavnija izrada plana uzorka (nego u sluaju sluajnog stratificiranog uzorka);
Jednostavniji izbor ispitanika (jednostavnija realizacija ankete);
Osigurana reprezentativnost uzorka prema kontroliranim karakteristikama ispitanika

(definiranima izborom kvota).
-
Potrebno je precizno poznavati promatrane kvote u populaciji (za stanovnitvo u cjelini to

obino omoguavaju podaci popisa stanovnitva, ali je ve za stanovnitvo pojedinih
regija ili naselja takve podatke tee osigurati);
Mogua je znaajna pristranost uzorka prema karakteristikama koje nisu kontrolirane

zadanim kvotama (izborom kvotnog uzorka mogue je imati pod kontrolom samo neke,
109
Vesna Lamza Posavec
ali nipoto ne i sve nezavisne varijable odnosno sve relevantne karakteristike ispitanika o
kojima ovise rezultati istraivanja).
Drugi od spomenutih nedostataka dobro ilustriraju prognostiki promaaji istraivanja
javnoga mnijenja to su ih jo davne 1948. godine doivjeli George Gallup, Archibald Crosley
i Elmo Roper. Sva trojica od spomenutih istraivaa, koji su temeljem prve ozbiljnije
znanstvene razrade anketne metode s uspjehom predvidjeli rezultate amerikih predsjednikih
izbora 1936. godine (za razliku od prije opisanog neznanstvenog istraivanja The Literary
Digesta), ve su desetak godina poslije i sami doivjeli istraivaki neuspjeh, predvidjevi
pobjedu republikanca Deweya umjesto demokratskog kandidata Trumana koji je pobijedio na
tadanjim predsjednikim izborima. Naknadne su analize otkrile da je glavni razlog tome bila
uporaba kvotnih uzoraka koji su osigurali reprezentativnost prema kontroliranim osnovnim
demografskim osobinama ispitanika, ali ne i prema njihovom imovinskom statusu koji je, po
svemu sudei, znaajno utjecao na rezultate izbora. (Ve smo naglasili da su Republikanskoj
stranci i njihovim kandidatima tradicionalno skloniji imuniji, a Demokratskoj stranci manje
imuni slojevi amerikog stanovnitva). Budui da u izboru konkretnih osoba koje e biti
anketirane kvotni uzorci ostavljaju anketarima previe slobode (potrebno je obuhvatiti
odreeni broj mukaraca i ena, odreeni broj osoba pojedine dobne ili obrazovne kategorije i
sl., ali ni na koji nain nije zadano koje e to osobe biti), realno je pretpostaviti da su, na
zadanom podruju, anketari bili skloniji ulaziti u bolje kue i stanove i tako proporcionalno
ee anketirali predstavnike vieg i srednjeg nego siromanijeg sloja stanovnitva. Izravna
posljedica toga bio je istraivanjem precijenjen izborni rezultat republikanca Deweya, a
podcijenjen rezultat demokratskog kandidata Trumana.
Budui da ni u jednom istraivanju nije mogue predvidjeti ni kvotno kontrolirati sve
znaajne nezavisne varijable (ve na sljedeim su izborima rezultati glasanja mogli u
znaajnoj mjeri ovisiti o nekim drugim osobinama ispitanika) na temelju opisanog sluaja
zakljueno je da je istraivanja javnoga mnijenja opravdano provoditi samo na probabilistiki
izabranim uzorcima koji bi, ako su ispravno realizirani, morali osigurati reprezentativnost
prema svim bitnim populacijskim parametrima. Slian zakljuak vrijedi i za ostala anketna
istraivanja, rezultati kojih se ele poopiti na ukupnu populaciju nekog podruja.
110
Vesna Lamza Posavec
B. Prigodni (raspoloivi) uzorak

Ovom je vrstom uzorka obuhvaena skupina pojedinca, dostupnih u odreenoj prigodi, koji su
dio populacije na koju se odnose rezultati istraivanja. Na primjer, ako elimo ispitati
miljenje studenata druge godine Pravnog fakulteta o programu toga studija, mogue je
anketirati sve studente prisutne na nekom predavanju namijenjenom studentima druge godine.
U tako izabranom uzorku odmah se uoava moguu pristranost vjerojatno je da predavanja
redovitije pohaaju motiviraniji studenti te da e stoga provedena anketa u veoj mjeri
odraziti miljenje boljih nego svih studenta druge godine Pravnog fakulteta. Slina bi se
pristranost mogla oekivati i u istraivanju javnoga mnijenja provedenom na uzorku osoba
prisutnih na nekom politikom ili drugom javnom skupu koji se odrava u odreenom gradu
jer bi tako dobiveni rezultati u veoj mjeri odraavali miljenje politiki zainteresiranih
pojedinaca (odnosno osoba zainteresiranih za drugu aktivnost koja je razlog okupljanja) nego
stanovnitva toga grada u cjelini. Potpuno je jasno da bi u oba od spomenutih sluajeva
nepristrane rezultate mogli osigurati samo reprezentativni, probabilistiki izabrani uzorci
ukupne populacije na koju se poopavaju anketni rezultati.
Ipak, u nekim vrstama istraivanja prigodni su uzorci optimalni ako ne i jedini mogui izbor.
Rije je o istraivanjima koja se odnose na neke posebne i razmjerno homogene populacije,
definirane nekom zajednikom osobinom ili ponaanjem, a koje su razmjerno malen ali
raspren dio ope populacije i za koje ne raspolaemo odgovarajuim popisima, kao moguim
okvirom za izbor uzorka. Takav su primjer istraivanja koja se provode meu kupcima nekog
proizvoda,
itateljima
odreenih
novina,
publikom
sportskih
priredbi,
osobama
zainteresiranima za odreene kulturne ili druge sadraje i aktivnosti i sl. Budui da za tako
definirane populacije nemamo odgovarajuih popisa, a one ine razmjerno malen dio
ukupnog stanovnitva (ope populacije), probabilistiko bi uzorkovanje ukupnog stanovnitva
bilo potpuno neracionalno jer bi podrazumijevalo previe "praznoga hoda".
Na primjer, ako neke novine u Hrvatskoj ita oko sto tisua osoba to je u naim uvjetima
vrlo visoka itanost - u probabilistiki izabranom uzorku ukupnog punoljetnog stanovnitva
Hrvatske (oko 4.000.000) itatelj toga lista tek je priblino svaki etrdeseti potencijalni
ispitanik. To drugim rijeima znai da bi u realizaciji terenskog istraivanja o stavovima
itatelja spram sadraja tih novina trebalo obii u prosjeku etrdeset adresa, da bi se pronala
samo jedna osoba koja ih ita i stoga moe o njima izraziti svoje miljenje. Umjesto toga,
anketa se moe provesti uz novinske kioske i druga mjesta na kojima se te novine prodaju
(izbor prodajnih mjesta i vrijeme anketiranja moraju biti reprezentativni za uobiajenu
111
Vesna Lamza Posavec
distribuciju i dinamiku njihove prodaje), a ispitanici e biti osobe koje se pojavljuju kao kupci
tih novina. U pokuaju generaliziranja rezultata na cijelu italaku publiku tako izabrani
uzorak moe imati odreenih nedostataka, jer preteno odraava miljenje osoba koje
najee odlaze u nabavku novina, a to su u pravilu njihovi najzaintresiraniji itatelji. Ipak, u
pomanjkanju obuhvatnog popisa italake publike (u Hrvatskoj se tek neznatni dio novinske
naklade prodaje putem pretplate) takav je izbor ispitanika prikladniji od bilo kojeg drugog
postupka uzorkovanja. Spomenuti se nedostatak moe umanjiti pravilnom interpretacijom
rezultata u sklopu koje valja istaknuti da je preteno rije o stavovima tzv. primarnih itatelja
(najvie zainteresiranih za kupnju novina) miljenje kojih je vjerojatno i najrelevantnije za
trinu poziciju i drutveni utjecaj nekih novina.
Na slian nain moemo anketirati i kupce nekog proizvoda iroke potronje kao i publiku
sportskih priredbi, kazalinih i filmskih predstava, koncerta i sl. I u tim je sluajevima
potreban reprezentativan izbor mjesta (trgovine, sportska igralita, kazaline, filmske i
koncertne dvorane) i termina anketiranja (dosljedno uobiajenoj dinamici prodaje proizvoda,
odravanja sportskih, kazalinih i drugih priredbi itd.).
Prednosti prigodnih uzoraka:
-
Mogunost izbora predstavnika manjih i rasprenih populacija bez odgovarajuih popisa;
Jednostavna izrada plana uzorka;
Jednostavni izbor ispitanika (jednostavna realizacija).
-
Neopravdanost generaliziranja rezultata na opu populaciju (neprikladni za istraivanja

javnoga mnijenja ili drugih pojava koje se odnose na ukupno stanovnitvo nekog
podruja);
Mogue odreene manjkavosti glede reprezentativnosti ak i manjih i razmjerno

homogenih populacija.
C. Uzorak dobrovoljaca
Kao to se moe zakljuiti ve iz njegovoga naziva, ovom su vrstom uzorka obuhvaeni samo
oni predstavnici promatrane populacije koji se dobrovoljno javljaju za sudjelovanje u
istraivanju. Primjeri takvih uzorka su skupine ispitanika koji se odazivaju na ankete
primjenom tele-votinga te one objavljene u novinama ili web-stranicama Interneta, anketne
112
Vesna Lamza Posavec
upitnike priloene odreenom proizvodu, distribuirane putem pote i sl. Iako se, zbog
jednostavnosti i niskih trokova provedbe, takvi uzorci mogu initi vrlo privlanima (osobito
nedovoljno strunim istraivaima), zbog vrlo izrazite autoselekcije (samo-izbora)
ispitanika i znaajnih razlika izmeu onih koji ele i onih koji ne ele sudjelovati u takvim
anketama (dob, naobrazba, zainteresiranost i stavovi prema predmetu istraivanja itd.), uzorak
dobrovoljaca je sasvim neprikladan za bilo koje istraivanje kojim se dobiveni rezultati
namjeravaju poopiti na cijelu populaciju kojoj pripadaju anketirani pojedinci, ak i ako je
populacija relativno mala i homogena. Na primjer, ako u istraivanju kvalitete studijskoga
programa od svih studenta druge godine Pravnog fakulteta (relativno mala i homogena
populacija) ispitamo samo miljenje onih koji su se dobrovoljno javili kao sudionici ankete,
vrlo je vjerojatno da e dobiveni rezultati preteno odraziti miljenje najkritinijih polaznika s
jedne, i najzadovoljnijih s druge strane, dok e se miljenje veine, koji o studiju imaju
umjerenije ili slabije definirane stavove, vjerojatno uti rjee nego to je to realno. Pristranost
dobivenih rezultata jo je izrazitija ako se oni poopavaju na veliku i heterogenu populaciju.
U naim uvjetima, jedan od najoitijih primjera te vrste je primjena tehnike tele-votinga
kojom novinari televizije ili nekih dnevnih listova istrauju miljenje hrvatske javnosti o
razliitim politikim i drugim drutvenim pitanjima i problemima.
Zbog oite nereprezentativnosti za populaciju iz koje su izabrani, uzorke dobrovoljaca je
stoga opravdano koristiti samo u orijentacijskim, dopunskim i kvalitativnim istraivanjima,
primjerice onima kojima je cilj prikupljanje polaznih informacija o pojavi koja je predmet
istraivanja,
spoznajno
dopunjavanje
kvantitativnih
podataka
prikupljenih
na
reprezentativnom uzorku ili pak produkcija razliitih prijedloga i ideja za pokretanje ili
poboljanje odreenih aktivnosti (npr. ideje o organizaciji i ureenju nekog gradskog prostora,
nazivu nekog novog proizvoda, pokretanju novih rubrika u novinama, nainu organiziranja
slobodnog vremena mladih itd.)
113
Vesna Lamza Posavec
Prednosti uzoraka dobrovoljaca:

-
Jednostavna priprema (ne zahtijevaju neki posebni plan uzorkovanja);
Niski trokovi realizacije;
Prikladni su za kvalitativna (produkcija ideja, prijedloga, primjedbi i sl.), orijentacijska i

dopunska istraivanja.
-
Neopravdanost poopavanja rezultata na cijelu populaciju (ak i kad je populacija mala i

razmjerno homogena).
D. Namjerni uzorak
Pri konstrukciji ove vrste uzorka, istraiva sam izabire ispitanike na osnovi kriterija koje
smatra vanima za ciljeve istraivanja. Obino je rije o strunjacima za odreena podruja na
koja se istraivanje odnosi pa se tako strukturirani uzorci ponekad jo nazivaju i uzorcima
eksperata. Na primjer, u sklopu istraivanja koje prethodi pripremi nekog novog proizvoda
istraiva moe odabrati nekoliko poznatih tehnologa i strunjaka za pitanja marketinga da bi
ispitao njihovo miljenje o optimalnim karakteristikama toga proizvoda i najprikladnijem
nainu njegove trine prezentacije. Jedno od takvih istraivanja, provedenih na podruju
Hrvatske, prethodilo je pokretanju svojedobno utjecajnog politikog tjednika Danas (1978.
godine), u sklopu kojega je ispitano miljenje tada najuglednijih novinara, politikih,
kulturnih, znanstvenih i ostalih drutvenih djelatnika o poeljnim karakteristikama toga
tjednika.
Razumije se da rezultati istraivanja provedenih na namjernom uzorku ne mogu biti
reprezentativni za bilo koju populaciju iz koje su izabrani, pa stoga ni na kojoj razini ne
omoguavaju poopavanje dobivenih rezultata. Ipak, takvi uzorci mogu biti vrlo korisni za
produkciju ideja i prijedloga te dobro posluiti u orijentacijskim i dopunskim istraivanjima
temeljem kojih bi se osigurala spoznajno relevantna osnova za konceptualizaciju daljnjih
istraivanja (npr., u opisanom sluaju Danasa, za konceptualizaciju ankete kojom bi se
ispitalo miljenje potencijalnih itatelja o poeljnim karakteristikama tog tjednika) ili pak
spoznajno obogatili kvantitativni podaci prikupljeni na reprezentativnim uzorcima promatrane
populacije. Jedna od glavnih tekoa u realizaciji takvih uzoraka odnosi se na uspostavu
kontakta s potencijalnim ispitanicima (obino je rije o prezaposlenim i teko dostupnim
osobama) te njihovu moguu slabu motiviranost za sudjelovanje u takvim istraivanjima.
114
Vesna Lamza Posavec
Prednosti namjernog uzorka:

-
Mogunost izbora ispitanika koji su kompetentni za predmet istraivanja;
Prikladan za kvalitativna (produkcija ideja, prijedloga, primjedbi i sl.), orijentacijska i

dopunska istraivanja.
-
Neopravdanost poopavanja rezultata na cijelu populaciju iz koje je uzorak izabran;
Potreban popis eksperta te poznavanje vrste i razine njihove kompetencije;
Razmjerno sloena provedba istraivanja (mogue tekoe u uspostavi kontakta s

potencijalnim ispitanicima).
E. Pseudo-sluajni (nasumini) uzorak

Ova se vrsta uzorka odabire po naelu "sluajno sam ga sreo" i stoga daje privid sluajnog
izbora iako ni u kojem pogledu ne zadovoljava kriterijima statistiki sluajnog odnosno
probabilistikog uzorkovanja. Kao to ve znamo, da bi neki uzorak bio doista sluajan ili
probabilistiki potrebno je svim jedinicama populacije osigurati odreenu, matematiki
poznatu vjerojatnost da budu izabrani u uzorak, a u postupku izbora ni jedan element ne smije
biti namjeran.
Za razliku od toga, pseudo-sluajni uzorak izabire se tako da istraiva
(anketar) odabere neko frekventno mjesto (vei gradski trg, veliku trgovinu i sl.) i anketira
"sluajne", njemu nepoznate prolaznike, a da bi dojam "sluajnosti" bio potpuniji, ponekad
jo odbrojava svaku n-tu (npr. treu, petu, desetu itd.) osobu i obraa joj se radi anketiranja.
Razumije se da je pritom sam odluio o izboru termina i mjesta anketiranja i time u velikoj
mjeri odredio tko e biti izabran u uzorak. Na primjer, ako elimo doznati to graani Zagreba
misle o nekom drutvenom pitanju ili dogaaju, a anketu provedemo u utorak izmeu 10 i 12
sati na Trgu bana Jelaia, u uzorak mogu biti ukljueni samo graani koji su toga dana i u to
vrijeme proli preko toga trga. Svi ostali graani Zagreba, koji u to vrijeme rade, borave kod
kue ili uope ne izlaze u centar grada, nemaju nikakvih izgleda da postanu nai ispitanici.
Tako prikupljene izjave stoga ne moemo poopavati na ukupno stanovnitvo grada ili bilo
koju drugu drutvenu skupinu jer oni samo pokazuju to o dotinom pitanju ili dogaaju misle
anketirani pojedinci. Zato je rezultate dobivene takvim uzorcima opravdano koristiti samo u
orijentacijskim istraivanjima ili kao ilustraciju moguih stajalita i naina razmiljanja o
odreenoj temi ili pitanju.
115
Vesna Lamza Posavec
Zbog jednostavnosti i niskih trokova primjene te prividne nepristranosti, pseudo-sluajni

uzorci su vrlo popularni u razliitim laikim "istraivanjima". Primjer su razne ankete koje
provode novinari da bi uli "glas naroda" o razliitim pitanjima i rezultate objavili u
medijima, ali i brojna nedovoljno struna marketinka istraivanja kojima se ispituju stavovi,
prferencije i ponaanje potroaa.
Prednosti psudo-sluajnih uzoraka:
-
Jednostavni izbor;
Niski trokovi provedbe;
Prikladni za orijentacijska istraivanja ili kao ilustracija moguih stajalita.
-
Privid sluajnosti i nepristranosti iako je izbor vrlo pristran;
Nemogunost generaliziranja rezultata na bilo koju drutvenu skupinu.
Zakljuak o nainu izbora uzorka

Kao to je iz dosadanjeg prikaza mogue zakljuiti, svaka vrsta uzorka ima nekih prednosti
ali i odreenih nedostataka i ogranienja. Iako se u probabilistikom uzorkovanju izlaemo
najmanjem riziku od nedovoljne reprezentativnosti i pristranosti rezultata, pa su stoga takvi
uzorci u metodologijskom smislu najbolji izbor, zbog razliitih, preteno praktinih razloga u
nekim ih prilikama ipak ne moemo primijeniti.
Naelno uzevi, odluka o nainu izbora uzorka ovisi o:
1. Vrsti i ciljevima istraivanja
2. Potrebnoj reprezentativnosti i preciznosti rezultata
3. Raspoloivom vremenu
4. Raspoloivim financijskim mogunostima
U skladu s ovim kriterijima, u razliitim vrstama drutvenih istraivanja koristit emo
sljedee vrste uzoraka:
1. Probabilistiki uzorci su nuni u svim istraivanjima koja zahtijevaju osobito precizne
rezultate (koji se bez veih rezervi mogu poopiti na ukupnu populaciju na koju se
istraivanje odnosi). U tu skupinu pripadaju, primjerice, istraivanja javnoga mnijenja
(osobito ona kojima nastojimo prognozirati rezultate izbora), istraivanja uestalosti i navika
116
Vesna Lamza Posavec
praenja odreenog medija i strukture njihove publike, istraivanje temeljnih interesa

stanovnitva, vrijednosne orijentiranosti, stila ivota i sl.
2. Neprobabilistiki uzorci se mogu koristiti u sljedeim sluajevima:
-
Kvotni uzorci su prikladni u svim istraivanjima kojima elimo ispitati razlike u miljenju
ili ponaanju pojedinih kategorija stanovnitva (eventualna pristranost u izboru bit e ista
u izboru svih kategorija pa stoga nee onemoguiti uoavanje meusobnih razlika);
Prigodni uzorci se koriste u istraivanjima razmjerno homogenih i disperziranih

populacija o kojima nemamo odgovarajueg popisa, kao to je istraivanje odnosa publike
prema sadraju novina (obino se provodi uz novinske kioske), miljenja potroaa o
nekom proizvodu (obino se provodi u trgovinama), zadovoljstva nekim kulturnim
manifestacijama (provodi se na izlobama, koncertima i u drugim odgovarajuim
prilikama), zadovoljstvo odreenim vrstama usluga i sl. Uz to se mogu koristiti u
orijentacijskim istraivanjima ili kao dopuna kvantitativnim rezultatima reprezentativnih
anketa;
Namjerni uzorak je prikladan za preliminarna istraivanja (omoguava uvid u raspon

moguih pitanja i problema na temelju ega se planira sadraj anketnog upitnika) i sve
sluajeve u kojima
se istraivanjem nastoje prikupiti neke ideje ili prijedlozi (npr.
ispitivanje miljenja ekspertnih skupina u povodu pokretanja nekih novina, osmiljavanja

neke kulturne akcije, poetka proizvodnje nekog artikla i sl.).
-
Uzorak dobrovoljaca i pseudo-sluajni (nasumini) uzorci mogu se koristiti u iste svrhe

kao i prigodni s time da ni u kom smislu ne omoguavaju poopavanje dobivenih rezultata
na ukupnu populaciju iz koje su izabrani.
Istraivanja javnoga mnijenja, temeljem kojih se donose zakljuci o odnosu javnosti spram
odreenih drutvenih ili politikih pitanja, osoba ili procesa u pravilu bi se trebala provoditi
na probabilistiki izabranim uzorcima istraivanja. U terenskim istraivanjima je u tu svrhu
najprikladniji sluajni stratificirani uzorak, a u istraivanjima telefonom jednostavni sluajni
ili sluajni sustavni uzorak. U orijentacijskim, dopunskim ili nekim specijalnim
istraivanjima, kojima se nastoji stei osnovni uvid u stavove i miljenje javnosti, kvalitativno
dopuniti rezultati reprezentativne ankete ili upoznati miljenje nekih posebnih drutvenih
skupina (npr. politikih elita) prema potrebi se mogu koristiti i neke vrste neprobabilistikih
uzoraka (prigodni, kvotni, namjerni i sl.).
117
Vesna Lamza Posavec
4. VELIINA UZORKA
Veliina uzorka je jedna od vanih ali nipoto ne i najvanija karakteristika uzorka. Pod
uvjetom da je uzorak reprezentativan u odnosu prema populaciji, o njegovoj veliini ovisi
koliko e rezultati biti precizni, ali se ni vrlo velikim uzorkom ne mogu ispraviti pristranosti u
njegovom izboru ili realizaciji. Vrlo je uestala zabluda da veliki uzorak jami valjanost
istraivanja, a to je najoitije demantirano primjerom istraivanja The Literary Digesta koje je
provedeno na neponovljivo velikom ali nereprezentativnom uzorku ciljane populacije.
Utjecaj veliine uzorka na preciznost rezultata istraivanja najbolje se moe objasniti pojmom
standardne greke uzorka.
Standardna greka uzorka pokazuje koliko, u teorijskom smislu, rezultati dobiveni na
uzorku odstupaju od stvarnih vrijednosti u populaciji odnosno od rezultata koje bismo dobili
kad bismo istraivanjem obuhvatili cijelu populaciju. U okviru odreene populacije,
standardna greka uzorka ovisi iskljuivo o njegovoj veliini pa stoga nipoto nije pokazatelj
ukupne greke uzorka (a jo manje istraivanja u cjelini), nego samo sluajnog varijabiliteta
rezultata koji nastaje zato to istraivanjem nije obuhvaena cijela populacija nego samo
njezin dio. Uz tu, u istraivanju se mogu pojaviti jo i brojne druge greke i pristranosti, od
onih koje su povezane s ostalim karakteristikama uzorka (definicija osnovnog skupa, nain
izbora, rasprenost i realizacija plana uzorka) pa do onih koje nastaju kao posljedica
neodgovarajueg istraivakog instrumenta i naina njegove primjene te neodgovarajue
obrade i interpretacije rezultata.
to je uzorak iz odreene populacije vei standardna greka je manja ali taj odnos nije
linearan kod vrlo malog uzorka greka je velika i s njegovim se poveanjem smanjuje
relativno brzo sve do odreene veliine (700 do 800 ispitanika), nakon koje je daljnje
smanjenje greke proporcionalno sve manje. Evo, radi primjera, maksimalnih vrijednosti
standardne greke na uzorcima razliite veliine:
__________________________________________________
Broj ispitanika
Maksimalna veliina standarne

greke (za rezultat 50%, p<0,05)
__________________________________________________
25
+/- 20,0 %
118
Vesna Lamza Posavec
50
+/- 14,2 %
75
+/- 11,5 %
100
+/- 10,0 %
150
+/- 8,2 %
200
+/- 7,1 %
250
+/- 6,3 %
300
+/- 5,8 %
400
+/- 5,0 %
500
+/- 4,5 %
600
+/- 4,1 %
800
+/- 3,5 %
1000
+/- 3,2 %
2000
+/- 2,2 %
5000
+/- 1,4 %
__________________________________________________
U statistikom smislu, standardna greka uzorka je mjera rasprenosti rezultata dobivenih na
uzorku uzorku (odnosno njihovog odstupanja u pozitivnom ili
negativnom smjeru) oko pravih vrijednosti populacije. Rauna se prema formuli:
SG = standardna greka
P = rezultat ankete u postotku
N = broj ispitanika u uzorku
SG =
p(100 - p )
s
=
N
N
Standardnu greku je opravdano raunati samo za probabilistike uzorke (jer kod ostalih
uzoraka varijabilitet nije sluajan nego je rezultat tzv. sisetmatskih faktora) i treba ju
izraunati za svaki rezultat posebno. Izraunavamo ju u postocima, a taj postotak pokazuje u
kojem se rasponu moe oekivati prava vrijednost u populaciji. Npr. ako se u uzorku od
1000 ispitanika za neku stranku opredijelilo njih 50,0 posto, a uz taj se rezultat vezuje
standardna greka od +/- 3,2 posto, to onda znai da se za tu stranku najvjerojatnije
opredjeljuje izmeu 46,8 i 53,2 posto ukupne populacije iz koje je uzorak izabran.
Distribucija veliine greke slijedi normalnu krivulju pa je greka najvea kod rezultata od 50
posto, jer je rasprenje rezultata u tom sluaju najvee.
119
Vesna Lamza Posavec
Slika 2. Distribucija standardne greke uzorka u ovisnosti o postotnoj vrijednosti rezultata
Veliina standardne greke uvijek se iskazuje u odreenim granicama statistike pouzdanosti

zakljuivanja. U tu se svrhu obino koristi kriterij pouzdanosti od 95 posto (odnosno rizik u
zakljuivanju jednak ili manji od pet posto). Budui da granice pouzdanosti od 95 posto
pokrivaju raspon od +/- 2 standardne devijacije (preciznije: 1,96 s), da bismo odredili greku
unutar toga raspona veliinu do koje smo doli prema formuli za standardnu greku treba
pomnoiti s 1,96. elimo li poveati pouzdanost zakljuivanja na 99 posto (odnosno rizik od
pogrenog zakljuka smanjiti na jedan posto) tu emo vrijednost pomnoiti s 2,96 jer granice
pouzdanosti za koje smo se odluili u tom sluaju pokrivaju raspon od 3 standardne devijacije
(preciznije: 2,96 s).
120
Vesna Lamza Posavec
Slika 3. Granice pouzdanosti zakljuivanja
Na temelju tako odreene veliine standardne greke odreuje se raspon u kojemu, uz

preuzeti rizik u zakljuivanju, na uzorku odreene veliine oekujemo pravu vrijednost
populacije odnosno rezultat koji bismo dobili da smo istraivanjem obuhvatili cijelu
populaciju (dakako, zu pretpostavku da je uzorak potpuno reprezentativan i da istraivanje ne
sadri neke druge greke i pristranosti).
Primjer:
Recimo da anketom elimo utvrditi koliko se punoljetnih Zagrepana zalae za skraenje
radnoga tjedna s 42 na 35 sati. Da bismo to utvrdili konstruirali smo sluajni sustavni uzorak
ciljne populacije od 500 ispitanika i na njemu utvrdili da se za skraenje radnoga tjedna zalae
njih 20 posto. Da bismo, uz preuzeti rizik u zakljuivanju jednak ili manji od pet posto,
utvrdili do kojeg bismo rezultata doli da smo umjesto 500 ispitanika anketom obuhvatili sve
punoljetne stanovnike Zagreba, potrebno je izraunati sljedee:
SG =
20 x(100 - 20)
x 1,96 =
500
20x80
x 1,96 =
500
1.600
x 1,96 =
500
3,2 x 1,96
= 1,78 x 1,96 = +/- 3,5

121
Vesna Lamza Posavec
Interpretacija: Postoji 95 posto vjerojatnosti (ili 5 posto rizika) da je, u sluaju kad smo na
uzorku od 500 ispitanika zabiljeili 20 posto onih koji se zalau za skraenje radnoga tjedna,
u cijeloj populaciji takvih izmeu 16,5 i 23,5 posto. Ili jednostavnije:
uz vjerojatnost od 95 posto (odnosno rizik od 5 posto) zakljuujemo da se za skraenje
radnoga tjedna zalae izmeu 16,5 i 23,5 posto punoljetnih Zagrepana.
Vrlo je uestala zabluda da bi odluka o veliini uzorka trebala ovisiti o veliini populacije na
koju se istraivanje odnosi. To u veini sluajeva nije tono jer je, u drutvenim
istraivanjima, uzorak u pravilu samo vrlo malen, numeriki beznaajni dio populacije pa se s
poveanjem uzorka tek beznaajno poveava njegov udio u ukupnoj populaciji.
Na primjer, na podruju Hrvatske koja ima oko 4 milijuna punoljetnih stanovnika, uzorak od
1.000 ispitanika ini tek 0,00025 posto ukupne populacije pa je njegov udio u statistikom
smislu jednak nuli (0,0 posto); uzorak od 5.000 ispitanika, iako pet puta vei, ini tek 0,00125
posto populacije, a uzorak od 10 000 ispitanika samo 0,0025 posto - u oba sluaja, njihov je
udio u populaciji takoer 0,0 posto.
Zato je u pogledu odluke o veliini uzorka praktiki svejedno radi li se o istraivanju u zemlji
veliine SAD-a ili Hrvatske. Za istraivanje javnoga mnijenja i sline drutvene pojave,
nacionalni uzorci u SAD-u najee obuhvaaju oko 1000, a najvie do 4000 ispitanika,
ovisno o tome to se ispituje i kako se rezultati namjeravaju obraditi.
U naelu, uzorak u anketama ne bi trebao obuhvatiti manje od 1.000 ispitanika, bez obzira na
veliinu populacije iz koje je izabran. U tom sluaju, na uobiajenoj razini znaajnosti od 5
posto, maksimalna standardna greka uzorka (za rezultat od 50 posto) iznosi +/-3,2 posto, a to
je za drutvena istraivanja uglavnom zadovoljavajua preciznost. to je uzorak vei rezultati
su pouzdaniji i doputaju vie analiza. Ipak, veliko poveanje broja ispitanika uglavnom je
neracionalno jer vie ne pridonosi bitno smanjenju standardne greke, a krije opasnost od
dodatnih pristranosti koje mogu nastati zbog tekoa u kontroliranju realizacije istraivanja na
vrlo velikim uzorcima. Velike uzorke (npr. vie od 2.000 ispitanika) ima smisla koristiti samo
u sluaju kad se planiraju sloenije analize rezultata, kao to su ukriavnja prema veem broju
klasifikacijskih varijabli, ili se ele zasebno promatrati i neki manje zastupljeni segmenti
populacije. U tom sluaju svaku klasifikacijsku kategoriju ili populacijski segment treba
promtrati kao zasebni uzorak (tzv. subuzorak) uz koji se, ovisno o njegovoj veliini, takoer
122
Vesna Lamza Posavec
vezuje odreena standardna greka pa stoga mora obuhvatiti barem minimalno

zadovoljavajui broj ispitanika.
U skladu s reenim, mogli bismo rei da odluka o veliini uzorka ovisi o:
1. Homogenosti populacije prema ispitivanoj pojavi odnosno o varijablilnosti pojave koja je
predmet istraivanja.
Uzorak mora biti to vei to je populacija heterogenija odnosno to se njezini lanovi
meusobno vie razlikuju prema ispitivanoj pojavi. Budui da su karakteristini predmeti
drutvenih istraivanja - kao to su miljenja, stavovi, preferencije, oblici ponaanja i slino. u naelu vrlo varijabilni, istraivanja drutvenih pojava obino zahtijevaju puno vee uzorke
nego istraivanje bioloki ili fizioloki uvjetovanih pojava (npr. intenzitet osjeta, reakcije
organizma na odreeni podraaj i sl.). No i mogui predmeti drutvenih istraivanja u tom se
smislu mogu bitno razlikovati, pa tako preteno situacijski uvjetovane pojave (npr. javno
mnijenje o odreenim drutvenim pitanjima, vrednovanje nekih drutvenih dogaja i slino) u
pravilu vie variraju u populaciji, pa za dostatnu preciznost istraivakih rezultata zahtijevaju
vee uzorke nego razliiti stavovi i miljenja utemeljeni na moralnim naelima, drutvenim
normama ili vrijednostima (npr. stavovi prema ratu, kriminalu) i slino.
2. Potrebnoj preciznosti rezultata
U nekim se vrstama istraivanja moemo zadovoljiti podacima koji ukazuju samo na osnovne
tendencije ili osnovnu distribuciju miljenja i stavova (npr. izjanjava li se veina ljudi za ili
protiv izgradnje neke tvornice, je li veina ili manjina itatelja zainteresirana za neku temu u
novinama itd.) dok druga zahtijevaju vrlo precizne podatke (npr. istraivanja kojima se
prognoziraju rezultati izbora ili predvia mogui trini plasman nekog proizvoda) pa ih
stoga, radi manjeg variranja rezultata odnosno manje standardne greke, treba u pravilu
provoditi na veim uzorcima nego istraivanja nekih drugih drutvenih pojava. .
3. Planiranoj obradi rezultata
Ako rezultate ankete namjeravamo prikazati samo kao frekvencijsku ili postotnu vrijednost na
razini cijelog uzorka, broj obuhvaenih ispitanika moe biti manji nego u sluaju kad
planiramo opsenije i sloenije obrade kao to je, na primjer, prilino uobiajeno ukriavanje
(klasifikacija) rezultata prema socio-demografskim obiljejima ispitanika, regionalnoj
pripadnosti, nekim specifinim stavovima i preferencijama i sl. U tom sluaju za svaku
klasifikacijsku kategoriju treba osigurati dostatni broj ispitanika odnosno zadovoljavajuu
preciznost rezultata, pa e stoga i ukupno obuhvaeni uzorak biti vei nego u sluaju kad ne
planiramo takve obrade.
123
Vesna Lamza Posavec
Iako, dakle, ne uklanja niti umanjuje pristranosti istraivanja, pa stoga sama po sebi ne utjee
na glavne uzroke nedovoljne valjanosti istraivanja, veliina uzorka ipak moe do neke
granice poveati preciznost dobivenih rezultata i to zbog dva glavna razloga:
1. Uz vee se uzorke vezuje manja standardna greka, a to je osobito vano u sluaju
istraivanja koja zahtijevaju veliku preciznost. ak se i predizborna istraivanja javnoga
mnijenja, koja ve u naelu zahtijevaju vrlo precizne rezultate, mogu u tom smislu znaajno
meusobno razlikovati - ako su vodee izborne stranke ili kandidati vie ili manje izjednaeni
po snazi (primjer su brojni predsjedniki izbori u SAD-u, osobito oni na kojima je Kennedy
pobijedio Nixona s razlikom od samo jednoga postotka) rezultati moraju biti precizniji, a
uzorak vei nego u sluaju kad se njihov "rejting" znaajno razlikuje. Kad je dobivena razlika
u rezultatima za pojedine izborne mogunosti tijesna, istraivanjem se uope ne moe
predvidjeti koja bi od njih mogla prevladati. Na primjer, ako se u uzorku od 1000 ispitanika
za stranka X opredijelilo 35 posto ispitanika, a za stranku Y 38 posto, a standardna greka za
te rezultate iznosi +/- 3 posto, na izborima bi teorijski mogla pobijediti bilo koja od tih dviju
stranaka. Na uzorku te veliine pobjednika bi se stranka mogla sa sigurnou prognozirati
tek kad bi razlika bila vea od 6 postotnih bodova (dakako, pod uvjetom da istraivanje nije
bilo izloeno drugim grekama i pristranostima).
2. Vei uzorci omoguavaju bolju teritorijalnu disperziranost jedinica uzorka, a to je
osobito vano u sluaju terenskih istraivanja koja se, zbog praktinih razloga, u naelu
provode na slabije rasprenim uzorcima nego, na primjer, ankete telefonom.
5. RASPRENOST (DISPERZIRANOST) UZORKA

Ve je teorijski predvidivo da teritorijalna disperziranost uzorka moe bitno utjecati na
ukupnu valjanost istraivanja. Poeljno je, dakako, da istraivanjem bude obuhvaeno to je
mogue vie lokaliteta, jer koncentriranost na razmjerno mali broj teritorijalnih jedinica, ak i
kad su dobro rasporeene na cijelom obuhvaenim podruju, ne moe dostatno odraziti realni
varijabilitet pojave koja se istrauje, osobito ako je sloena i nestabilna kao npr. javno
mnijenje ili neki drugi osjetljiviji i izrazitije kontekstualno determinirani drutveni stavovi.
Zbog toga iskusni istraivai puno vie panje posveuju rasprenosti nego veliini uzorka, pa
je tako standardni uzorak za podruje SAD-a, koji je osamdesetih i devedesetih godina u
124
Vesna Lamza Posavec
istraivanjima javnoga mnijenja koristila Gallupova organizacija, obuhvaao 1810 ispitanika i

ak 362 lokaliteta (sample points) na kojima je anketirano samo po pet osoba.
REALIZACIJA UZORKA
Osim o bitnim elementima plana uzorka, valjanost istraivakih rezultata uvelike ovisi o
nainu na koji je taj plan ostvaren u postupku provedbe istraivanja. Najveu vanost u tom
pogledu imaju odsutnost izabranog ispitanika, uestalost odbijanja ankete, neizjanjavanje na
pojedina anketna pitanja i mogue greke anketara u realizaciji predvienoga plana.
1. ODSUTNOST ISPITANIKA
Prvi problem s kojim se moemo susresti u pokuaju realizacije planiranog uzorka je

nedostupnost nekih osoba koje smo predvidjeli kao ispitanike. Ta je potekoa osobito
uestala i znaajna u sluaju probabilistiki planiranih uzoraka na temelju kojih se u pravilu
izabiru sasvim odreeni ispitanici (uporabom birakih ili nekih drugih popisa, tablica poput
one Troldahla i Cartera i sl.), a moe se pojaviti i prilikom realizacije prigodnih i namjernih
uzoraka. Vrlo je vjerojatno da, u trenutku anketiranja, dio predvienih ispitanika neemo
zatei kod kue, na radnom mjestu, predavanju na fakultetu ili u nekoj drugoj situaciji u
kojoj elimo provesti anketiranje. To samo po sebi ne bi bio problem kad se oni koji su
uestalije odsutni prema nekim vanim karakteristikama ne bi razlikovali od onih koji su
obino dostupni. Npr. prilikom anketiranja u kuanstvima, bilo da je rije o terenskim ili o
telefonskim anketama, prioporcionalno ee emo zaticati radno neaktivne (domaice,
umirovljenike, nezaposlene i sl.) i starije nego aktivne i mlae osobe, prilikom ankretiranje
studenata na predavanju ee smo u prilici obuhvatiti bolje i motiviranije nego loije studente
itd. Kad se na tu okolnost ne bismo osvrtali pa bismo u sluaju odsutnosti probabilistiki
izabranog ispitanika u kuanstvu odmah od njega odustali i izabrali rezervnog ispitanika u
drugom kuanstvu, odnosno anketu meu studentima ograniili samo na one koji dolaze na
predavanja, vrlo je vjerojatno da ne bismo osigurali reprezentativne uzorke ukupnog
stanovnitva (i na rezervnim bismo adresama takoer proporcionalno ee zaticali radno
neaktivno stanovnitvo) odnosno svih studenata nekog fakulteta. Da bismo izbjegli ili barem
umanjili tako uzrokovane pristranosti uzorka nastojat emo ipak doi do tee dostupnih
ispitanika - u sluaju kad nikoga nema kod kue ponovit emo posjetu ili telefonski poziv
125
Vesna Lamza Posavec
(uobiajena su barem tri pokuaja), ako smo uspostavili kontakt s nekim lanom kuanstva ali
je izabrani ispitanik trenutno odsutan raspitat emo se kad bismo ga mogli nai, ako svi
studenti koje elimo anketirati nisu na predavanju nastojat emo doi do odsutnih na neki
drugi nain (npr. raspitati se za njihove adrese, telefonske brojeve, e-mail i sl.). Slina je
upornost potrebna i prilikom realizacije namjernih uzoraka (npr. odabranih strunjaka za neko
podruje miljenje kojih bi svakako eljeli uti) kao i u svim ostalim sluajevima u kojima je
planom precizno predvien izbor konkretnih ispitanika.
2. ODBIJANJE ANKETE (SPONTANA SELEKCIJA)
Jedan od najveih metodologijskih problema anketnih istraivanja povezan je sa spontanom
selekcijom ispitanika nastalom zbog odbijanja anketne suradnje. To osobito vrijedi za
istraivanja koja zahtijevaju reprezentativne i precizne rezultate (npr. istraivanja javnoga
mnijenja osobito ona kojima nastojimo predvidjeti izborne rezultate i sl.). Kad bi dio
potencijalnih ispitanika koji ne ele sudjelovati u anketi po svojem sastavu i relevantnim
stavovima bio jednak onima koji anketu prihvaaju, odbijanje bi bio tek tehniki problem koji
bi se mogao relativno jednostavno rijeiti izborom rezervnog ispitanika. No kako je ve davno
ustvrdio znani statistiar Moser (1958.), problem je u tome da se dio koji nedostaje u pravilu
razlikuje od ostatka, pa stoga odbijanje ankete moe znaajno naruiti ak i najbolji plan
uzorka i znaajno ugroziti reprezentativnost dobivenih rezultata (jo mnogo vie nego
uestalija odsutnost odreenih kategorija ispitanika). Iako nije mogue precizno utvrditi na
kojoj razini tako nastala autoselekcija ispitanika poinje znaajno utjecati na dobivene
rezultate, izvan svake je sumnje da je veliina pristranosti to vea to je vea proporcija
odbijanja ankete.
U sociolokim i slinim istraivanjima na probabilistiki izabranim uzorcima anketu odbija u
prosjeku izmeu 30 i 35 posto potencijalnih ispitanika odnosno osoba izabranih planom
uzorka. Sline se proporcije biljee i u mnogim drugim zemljama, ali se razlozi odbijanja
mogu bitno razlikovati - tako se npr. pokazalo da je u Hrvatskoj odbijanje ankete u
istraivanjima javnoga mnijenja znaajno povezano s politikim stavovima i preferencijama
dok je u zemljama poput SAD-a puno je ee rije o zasienosti anketama, strahu od
kriminala i drugim razlozima koji nisu izravno povezani s tematikom istraivanja.
Openito uzevi, veliina odbijanja anketne suradnje moe ovisiti o:
1. Osjetjivosti teme istraivanja (vee je kad je tema osjetljivija, kad se ispitanik o njoj nerado
oituje u javnosti ili ima o njoj negativne stavove);
126
Vesna Lamza Posavec
2. Zainteresiranosti ispitanika za temu istraivanja (to je tema udaljenija od ivotnog

iskustva i potreba ispitanika vjerojatnost odbijanja je vea i obratno);
3. Opem stavu prema anketama (odbijanje je vee u sluaju kad ispitanik ne vjeruje u
smisao i korist anketa, smatra da one slue kao sredstvo manipulacije javnou ili da mu
ometaju privatnost, ugroavaju njegovu sigurnost, nepotrebno mu oduzimaju vrijeme i sl.);
4. Tehnici istraivanja (vee je u anketama potom, Internetom i prilikom primjene ostalih
tehnika kojima se ne ostvaruje izravni kontakt s ispitanikom, nego to je u terenskim ili
telefonskim anketama);
5. Osobinama potencijalnih ispitanika (u naelu, ankete ee odbijaju slabije naobraeni i
stariji ispitanici nego obrazovaniji ili oni mlae i srednje dobi, neto ee ene nego
mukarci te ee propadnici nacionalnih manjina ili drutveno marginaliziranih skupina nego
veinskog stanovnitva);
6. Urbaniziranosti naselja (to je naselje vee i urbaniziranije uestalost odbijanja je vea);
7. Osobinama anketara (u terenskim anketama odbijanje u prosjeku ee biljee anketari
mukog nego enskog spola te neto ee mlai nego oni neto zrelije ivotne dobi, a
uestalost odbijanja ovisio i o halo-efektu koji anketar pobuuje kod ispitanika, meusobnoj
slinosti u pogledu naina govora, regionalne pripadnosti i sl.);
8. Dobi dana ili danu u tjednu (odbijanje je manje u kasnijim popodnevnim satima i u tijeku
vikenda nego u ostalim dnevnim terminima i radnim danom) .
Razumije se da odbijanje ankete utjee na valjanost istraivanja u onoj mjeri u kojoj je
povezano s glavnim varijablama istraivanja. To se ponajprije odnosi na razloge koji su
povezani sa stavovima prema temi istraivanja te demografskim osobinama ispitanika
(urbano-ruralnu distribuciju je mogue kontrolirati planom uzorka) dok ostali razlozi imaju
preteno znaaj tehnikih tekoa na koje se nailazi u realizaciji ankete.
U naim uvjetima, odbijanje ankete je osobito znaajno povezano s dobi i naobrazbom
ispitanika, a u istraivanjima opsjetljivih drutvenih pitanja jo i sa specifinim stavovima
prema toj problematici. Dosljedno tome, znaajnija uestalost odbijanja anketne suradnje u
pravilu e rezultirati poremeenom reprezentativnou uzorka u smislu prenaglaene
zastupljenosti razmjerno mlaih i naobraenijih ispitanika - na raun osoba starije dobi i nieg
obrazovanja - a time i poremeenim odnosom u zastupljenosti odgovarajuih stavova i
preferencija. (precjenjivanjem znaajnosti stavova ili sklonosti koje proporcionalno ee
zastupaju mlai i obrazovaniji stanovnici, a podcjenjivanjem onih koji su svojstveniji starijim
i slabije obrazovanim osobama.) Vrlo znaajne nepovoljne posljedice na valjanost rezultata
imat e i autoselekcija planiranoga uzorka na razini interesa za temu istraivanja i specifinih
127
Vesna Lamza Posavec
stavova ispitanika. Tako e u predizbornim istraivanjima anketnu suradnju proporcionalno

ee odbijati osobe koje su manje zainteresirane za izbore i politiku uope, zbog ega je u
takvim anketama mogui izborni odziv u pravilu precijenjen. S druge strane, anketu bi mogle
relativno ee odbijati osobe naklonjene nekoj od oporbenih stranaka nego trenutno
vladajuoj stranci, a to bi izravno rezultiralo istraivaki podcijenjenom pozicijom stranaka ili
kandidata koji se u javnosti doivljavaju kao najizravnija opreka aktualnoj vlasti.
Zbog moguih nepovoljnih uinaka uestalog odbijanja ankete na postupak realizacije
istraivanja i valjanost dobivenih rezultata, istraivai pokuavaju pronai razliite naine
kako bi proporciju odbijanja to uspjenije otklonili ili barem umanjili njezin nepovoljni
utjecaj na anketne rezultate.
Neke od mogunosti smanjivanja proporcije odbijanja ankete i korigiranja nastalih
pristranosti su sljedee:
1. Pravilan izbor termina anketiranja (vikend, popodnevni termini);
2. Pravilan izbor i rasporeivanje anketara;
3. Odgovarajue uvodno obraanje (objanjenje ciljeva i svrhe istraivanja);
4. Najava anketiranja (pisana ili telefonska obavijest);
5. Ponavljanje neuspjelih pokuaja anketiranja (u sluaju trenutne zauzetosti ispitanika ili
nekog drugog "mekeg" razloga);
6. Pokuaj anketiranja s kraom verzijom anketnog upitnika (npr. u marketinkom
istraivanju samo s nekoliko kljunih pitanja o upoznatosti s nekim proizvodom i njegom
eventualnom kupovanju; u predizbornom istraivanju javnog mnijenja samo s pitanjima o
namjeri glasovanja i demografskim osobinama ispitanika; u sociolokim istraivanjima samo
s nekoliko najvanijih varijabli povezanih s osnovnom temom ankete itd. ).
7. Primjena ponderiranja rezultata tj. posebnog postupka obrade kojim se daje relativno vea
teina odgovorima nedostatno zastupljenih kategorija ispitanika (postupak omoguava
djelomino uravnoteenje socio-demografske strukture uzorka ali ne i korekciju odbijanja na
razini politike zainteresiranosti i stavova ispitanika).
128
Vesna Lamza Posavec
3. NEIZJANJAVANJE NA POJEDINA PITANJA

Osim odbijanja sudjelovanja u anketi, jedan od najveih metodologijskih problema u provedbi
drutvenih istraivanja povezan je s uskraivanjem odgovora na osjetljiva anketna pitanja.
Iako se ispitanike koji na takva pitanja ne odgovaraju u dijelu strune literature obino
nazivaju "neodlunim" ispitanicima, istraivako iskustvo pokazuje da je pomanjkanje
definiranoga miljenja o postavljenom pitanju samo jedan od moguih razloga izostanka
pravog odgovora. Iza odgovora "ne znam" vrlo se esto kriju i ispitanici koji se u anketi ne
ele oitovati o upitanom miljenju ili preferencijama ili prema njemu imaju neki specifian
osobni odnos. No, kako i ovdje vrijedi pravilo da se dio koji nedostaje razlikuje od ostatka, i
to ponajprije prema varijablama koje su relevantne za valjanost istraivanja, radi ispravnije
interpretacije i moguih korekcija istraivakih rezulta vano je otkriti prave razloge zbog
kojih neki ispitanici uestalije uskrauju odgovore na pojedina anketna pitanja.
U skladu s metodologijskim istraivanjima i iskustvom, naelno bi se moglo rei da
uestalost uskraivanja odgovora na pojedina anketna pitanja ovisi o:
1.Osjetljivosti pitanja (npr. u istraivanju drutvenih dimenzija alkoholizma ispitanici e se
rjee izjanjavati o sluajevima alkoholizma u njihovoj uoj obitelji nego to e odgovarati na
naelna pitanja o tom problemu; u istraivanjima javnoga mnijenja neizjanjavanje je znatno
vee u sluaju pitanja o namjerama glasovanja na izborima nego u sluaju veine ostalih
anketnih pitanja itd.).
2.Zainteresiranosti za pitanje koje se istrauje (osobe koje su slabije zinteresirane za temu
istraivanja rjee e o njima imati izgraene stavove);
3.Primijenjenoj tehnici istraivanja (proporcija neizjanjavanja na osjetljiva pitanja, npr. o
spolnom ponaanju, asocijalnom ponaanju, politikim stavovima i sl. znaajno je manja u
sluaju tajnog izjanjavanja nego bilo kojeg oblika usmene ankete te je stoga puno vea u
anketama telefonom ili usmenom terenskom anketiranju nego u pisanim anketama ili onima u
kojima je kombinirano usmeno i tajno izjanjavanje);
4.Okolnostima provedbe anketiranja (u usmenim anketama neizjanjavanje je vee u
prisutnosti drugih ljudi nego u sluaju kad je ispitanik sam s anketarom).
Budui da se neizjanjavanje na osjetljiva anketna pitanja barem u nekom dijelu moe
smatrati i metodologijskim artefaktom, pokuaji rjeavanja ovog problema usmjereni su
ponajprije na definiranje optimalnih modaliteta u primjeni anketne procedure. O tome
svjedoe brojni metodologijski eksperimenti provedeni u sklopu istraivanja javnoga
mnijenja, meu ostalim i onoga to ga je proveo Institut Ivo Pilar u povodu saborskih i
129
Vesna Lamza Posavec
predsjednikih izbora 1992. godine. U sklopu neto due usmene ankete ispitanicima su
urueni listii s popisom stranaka odnosno predsjednikih kandidata s uputom da ih ispune u
tajnosti (iza nekog zaklona ili u drugom dijelu sobe), stave u kuverte te po zavretku anketnog
postupka pomijeaju s drugim kuvertama koje je anketar donio sa sobom. Ve je preliminarna
provjera takvog postupka na ukupno 200 ispitanika u Zagrebu - od kojih je stotina odgovarala
usmeno, a drugoj je stotini omogueno tajno "glasovanje" - pokazala da se prilikom tajnog
oitovanja proporcija neizjanjavanja smanjuje na priblino polovicu te da se odgovori
promatranih skupina o namjerama glasovanja za odreenu izbornu mogunost statistiki
znaajno razlikuju. Primjenom ove tehnike u istraivanjima javnoga mnijenja 1992. godine
proporcija neizjanjenih ispitanika o namjerama glasovanja za stranke smanjena je s prvotnih
40 na 17 posto, a neizjanjavanje za predsjednike kandidate sa 30 na 15 posto (ni u daljnim
istraivanjima u pravilu nije prelazila udio od dvadesetak posto). Zahvaljujui ponajprije
tome, a donekle vjerojatno i odreenom poveanju iskrenosti odgovora, preciznost
istraivake procjene izbornih rezultata poboljana je za nekoliko postotnih bodova u odnosu
prema rezultatima koji bi, u istim uvjetima istraivanja, bili postignuti usmenim
izjanjavanjem.
4. GREKE I PRISTRANOSTI ANKETARA U REALIZACIJI UZORKA

Osim tekoa koje proizlaze iz moguih reakcija ispitanika, u terenskim i telefonskim
anketama ispravnu realizaciju plana uzorka donekle mogu ugroziti i razliite greke,
pristranosti i propusti osoba kojima je povjereno anketiranje. Iako to, razumije se, u velikoj
mjeri ovisi o pravilnom izboru te odgovarajuim instrukcijama, uvjebanosti i motivirnosti
anketarske ekipe, mogunost greaka anketara u naelu je to vea to je istraivaka
procedura slabije definirana i to je anketarskoj ekipi preputeno vie slobode u nainu
izbora ispitanika. Tako su greke i pristranosti osobito vjerojatne u primjeni kvotnih i
prigodnih uzoraka u izboru kojih, pridravajui se zadanih kvota ili samo opega plana,
anketar sam odluuje koju e konkretnu osobu anketirati. to se pak primjene probabilistikih
uzoraka tie, mogunost greaka i pristranosti je vea u sluaju kad je zadan "korak" za
odbrojavanje i izbor kunih brojeva na kojima e provesti anketiranje nego u sluaju kad
anketar raspolae tonim popisom adresa. Izbor uzorka je nepouzdaniji i u primjeni slabije
strukturiranih mogunosti probabilistikog izbora ispitanika unutar odreenog kuanstva (npr.
izbor osobe koja e sljedea imati roendan) nego u sluaju primjene tablice sluajnog izbora
ili nekog drugog metodologijski definiranijeg postupka.
130
Vesna Lamza Posavec
Razumljivo je da se velike greke mogu pojaviti i zbog nesavjesnog rada i nepotivanja uputa
za izbor ispitanika, no njih se razmjerno lako moe ukloniti temeljitom i pravodobnom
kontrolom anketarskog rada.
KONSTRUKCIJA ANKETNOG UPITNIKA

Na sasvim naelnoj razini, prilikom sastavljanja anketnog upitnika valja imati na umu da je
odgovor funkcija pitanja odnosno da e odgovori dobiveni primjenom odreenog anketnog
upitnika u velikoj mjeri ovisiti o postavljenim pitanjima. Tako e besmislena pitanja
rezultirati besmislenim odgovorima, sugestivna ili neprecizna pitanja pristranim i nepreciznim
odgovorima
itd.
Upravo
stoga,"umjetnosti
sastavljanja
pitanja"
posveuje
se
metodologijskoj literaturi iznimna pozornost. Iako nema univerzalnog "recepta" prema

kojemu bi se, u svakoj prilici, moglo postaviti zadovoljavajue valjano i precizno anketno
pitanje - jer to uvelike ovisi o inventivnosti, znanju i iskustvu istraivaa - mogue je ipak
izdvojiti nekoliko osnovnih pravila kojih bi se u tom smislu trebalo pridravati i bez
uvaavanja kojih zasigurno nema dobrog anketnog upitnika.
Pri sastavljanju anketnog upitnika vano je voditi rauna o:
1. Sadraju pitanja
2. Vrsti pitanja prema osnovnom obliku
3. Formulaciji (verbalizaciji) pitanja
4. Jednoznanosti pitanja
5. Odvajanju stavova od argumentacije
6. Redoslijedu pitanja
7. Duini anketnog upitnika (broju pitanja)
8. Sadraju uvodnoga dijela
131
Vesna Lamza Posavec
1. SADRAJ PITANJA
Na podruju drutvenih istraivanja, u anketama se obino koriste sljedee vrste pitanja:
a) Pitanja o objektivnim (fizikim) svojstvima ispitanika ili njegove okoline u veoj su ili
manjoj mjeri zastupljena u veini anketnih istraivanja ili kao pitanja povezan s ciljevima
istraivanja ili kao kontrolne odnosno nezavisne varijable za provjeru strukture realiziranoga
uzorka te obradu i razumijevanje dobivenih rezultata. Rije je ponajprije o upitima koji se
odnose na demografska i socijalna obiljeja ispitanika te karakteristike njegovog ivotnog
okruenja - poput onih o spolu, dobi, naobrazbi, radnom statusu, visini prihoda, veliini
kuanstva, karakteristikama naselja ili regije u kojima ivi itd. Ovisno o ciljevima
istraivanja, nekim odreenim anketnim upitnikom mogue je, dakako, obuhvatiti jo i brojna
druga faktografska pitanja.
b)Pitanja o znanju i informiranosti ispitanika najee se postavljaju u sluaju kad je, radi
postavljanja nekih drugih pitanja, potrebno procijeniti koliko je ispitanik upuen u neko
podruje ili koliko zna o nekim dogaajima, osobama, aktivnostima i slino. Na primjer,
elimo li ispitati to graani misle o radu Hrvatskoga sabora, bit e korisno postaviti nekoliko
uvodnih pitanja s pomou kojih emo najprije provjeriti koliko su ispitanici uope upoznati s
radom toga tijela. Neka od takvih pitanja mogu biti: Tko je predsjednik Hrvatskog sabora?
Koja stranka ima veinu u Saboru? Koje je od sljedeih zakona (navesti samo osobito vane
primjere) Sabor usvojio u posljednje vrijeme?. Itd.
Osim kao "filteri" za procjenu opravdanosti nekih drugih upita, pitanja o znanju i
informiranosti ispitanika ponekad su izravno povezana s ciljevima istraivanja. Na primjer, u
istraivanju poznatosti neke marke proizvoda mogli bismo uz ostalo provjeriti ispitanika moe
prepoznati naziv ispitivane marke (pitanje bi npr. moglo glasiti: to se krije iza naziva
"Lancome"?), koliko ih se moe sjetiti glavnih karakteristika njezine ambalae i slino.
c) Pitanja o ponaanju ili namjerama ponaanja razmjerno su uestalo zastupljena u
razliitim vrstama drutvenih istraivanja. U istraivanjima javnoga mnijenja u tu skupinu
pripadaju pitanja kojima se nastoji utvrditi namjera izlaska na izbore ili glasovanja za
odreenu izbornu mogunost, uestalost odazivanja prijanjim izborima i prijanje izborno
opredjeljenje, aktivnost ispitanika u politikim strankama, sudjelovanje u razliitim
drutvenim akcijama i sl.; u marketinkim istraivanjima to mogu biti pitanja o dosadanjoj
kupnji ili namjerama kupnje odreenih proizvoda, praenju promidbenih poruka u masovnim
medijima, uobiajenom nainu nabavke odreenih proizvoda i sl.; u istraivanjima medijske i
132
Vesna Lamza Posavec
kulturne "potronje" to su pitanja o duini i redovitosti praenja novina, uestalosti gledanja

televizije, prosjenom broju sati koji se dnevno provode uz televizor, uestalosti odlaska u
kino, kazalite, izlobe i slino; u istraivanjima ivotnoga stila to mogu biti pitanja o nainu
provoenja slobodnog vremena, uestalosti prakticiranja odreenih aktivnosti, potronji
odreenih vrsta roba i usluga i sl.
d) Pitanja o stavovima, miljenjima, oekivanjima i drugim pokazateljima vrednovanja
odreenih pojava, osoba ili situacija sadrajno su najuestalija u svim vrstama drutvenih
istraivanja. Takva su, primjerice, pitanja o odnosu ljudi prema nekim drutvenim pojavama i
procesima, osobinama nekog medijskog ili kulturnog sadraja, pojedinim vrstama proizvoda
ili usluga, miljenju o aktualnoj vlasti i njezinim akterima itd.
Neovisno o osnovnoj sadrajnoj vrsti, prilikom odabira konkretnih pitanja koja e
postaviti u anketnom upitniku, istraiva bi morao voditi rauna o sljedeem:
1.Ciljevima i svrsi istraivanja

Anketna pitanja moraju biti usklaena s ciljevima i svrhom istraivanja. To s jedne strane
znai da je prilikom definiranja sadraja anketnoga upitnika osobito vano procijeniti koliko
e predviena pitanja omoguiti izravan i dostatno podroban odgovor na problem istraivanja
te koliko e udovoljiti razlozima zbog kojih se istraivanje provodi. S druge je strane gotovo
jednako vano izbjegavati suvina pitanja, koja se zbog nekog razloga mogu istraivau
uiniti zanimljivima, ali nisu relevantna za ciljeve i svrhu istraivanja. Na primjer, elimo li
obuhvatno opisati profil italake publike nekih novina - da bismo potencijalne oglaivae
snabdjeli s vanim informacijama za odluku o oglaavanju u tom listu te sadrajno
usklaivanje promidbenih poruka s ukusom i kriterijima publike - nastojat emo ispitati ne
samo glavna demografska i socijalna obiljeja itatelja nego i njihova dominantna interesna
usmjerenja, temeljne vrijednosti i stilove ivota, specifine stavove prema oglasnim
sadrajima i slino. Istodobno, u istraivanju emo ispustiti razliita pitanja o odnosu prema
sadrajnim specifinostima lista kao to je miljenje o njegovoj tematskoj strukturi,
zastupljenosti pojedinih urnalistikih vrsta priloga, zadovoljstvu grafikim izgledom i sl.
Iako bi u nekoj drugoj prilici takva pitanja mogla biti vrlo korisna (npr. u profiliranju
ureivake koncepcije lista) za ciljeve i svrhu spomenutog istraivanja ona bi znaila samo
optereivanje nepotrebnim informacijama.
133
Vesna Lamza Posavec
2. Moguem znanju i iskustvu potencijalnih ispitanika u vezi s predmetom istraivanja

Prije no to odlui o izboru pitanja, istraiva mora dobro promisliti kome e predviena
pitanja postaviti odnosno paljivo ocijeniti kakve su stvarne mogunosti potencijalnih
ispitanika da na predviena pitanja odgovore. Postavimo li ispitaniku pitanje koje sadrajem
prelazi mogunosti njegove procjene ili okvire njegovoga znanja, iskustva i razmiljanja,
traeni e odgovor izostati ili e se, to je jo i gore, temeljiti na pseudo-miljenju i pseudoprocjenama, a ne na stvarnoj prosudbi o predmetu pitanja. Npr. upitamo li odrasle ljude koji
su ih novinski sadraji najvie zanimali u razdoblju izmeu dvanaeste i etrnaeste, etrnaeste i
esnaeste te izmeu esnaeste i osamnaeste godine ivota, mnogi e od upitanih dati neki
odgovor iako se takvih pojedinosti uope ne mogu sjetiti. Slino se moe dogoditi i u sluaju
kad traimo miljenje o razliitim pojavama ili dogaajima o kojima veina ispitanika nema
dovoljno informacija. Na primjer, ako u istraivanju javnoga mnijenja upitamo za miljenje o
nekoj polemici u Hrvatskom saboru, vrlo je realno pretpostaviti da e tek mali dio ispitanika
imati o tome dostatno detaljne informacije da bi na upit mogli doista odgovoriti. Dio e
neinformiranih ispitanika priznati da ne znaju o emu je rije, ali dio e ipak odgovoriti
(osobito ako im se omogui izbor nekog od ponuenih odgovora), kako bi ostavili dojam
kakve-takve upuenosti u aktualna zbivanja. O takvoj mogunosti valja voditi osobita rauna
u koncipiranju anketnih upitnika koji e se primjenjivati na uzorku ukupne populacije.
Potrebno je, naime, podsjetiti da priblino polovica punoljetnog hrvatskog stanovnita ima tek
osnovnu ili niu naobrazbu te da je u ukupnoj populaciji vrlo znaajan udio ruralnog
stanovnitva i osoba starije ivotne dobi koje, poput ostalih spomenutih skupina, ne moraju
biti osobito upuene u aktualna drutvena zbivanja.
134
Vesna Lamza Posavec
2. VRSTA PITANJA PREMA OSNOVNOM OBLIKU
Prema osnovnom obliku u kojem su postavljena, u anketnim istraivanjima obino

prevladavaju pitanja tzv. zatvorenog tipa (uz koja su ponuena dva ili vie moguih
odgovora) iako nisu rijetkost ni otvorena pitanja (na koja ispitanik mora sam pronai i
oblikovati traeni odgovor) kao ni pitanja u obliku ljestvica ili skala. Izbor i zastupljenost
odreenog oblika pitanja ovise ponajprije o vrsti i ciljevima istraivanja, sloenosti
istraivane tematike te predznanju istraivaa u vezi s temom i predemtom istraivanja.
Zatvorena nasuprot otvorenim pitanjima

Prilikom odluke o izboru izmeu zatvorenih i otvorenih pitanja, vano je voditi rauna o
njihovim glavnim komparativnim prednostima i nedostacima.
Prednosti zatvorenih pitanja u odnosu prema otvorenima:
1. Laka su za obradu;
2. Omoguavaju bolju organiziranost odgovora (lake usmjeravaju ispitanika na
relevantne aspekte istraivanog problema);
3. Biljee manju uestalost uskraivanja odgovora;
4. Kriju manju opasnost od greaka u biljeenju i interpretaciji odgovora.
Nedostaci i ogranienja zatvorenih pitanja:
1. Ograniavaju raspon razmiljanja o pojedinim pitanjima;
2. Prisiljavaju ispitanika na izbor izmeu ponuenih odgovora;
3. Kriju veu opasnost od sugestivnosti;
4. Mogu poticati izraavanje pseudo-stavova i lanih informacija i sl. (omoguavaju
ispitanicima da se opredijele i za ono o emu su neto saznali tek iz anketnog pitanja);
5. Sloenija su za konstrukciju i zahtijevaju vie predznanja o predmetu pitanja.
Prednosti otvorenih pitanja u odnosu prema zatvorenima:
-
Omoguavaju realniji raspon odgovora (a ne samo onaj koji je predvidio istraiva);
Manje su sugestivna (ostavljaju veu slobodu ispitaniku da se samostalno opredijeli);
Jednostavnija su za konstrukciju;
Istraiva ih moe postaviti i kad vrlo malo zna o predmetu pitanja.
135
Vesna Lamza Posavec
Nedostaci i ogranienja otvorenih pitanja:

-
Biljee vei postotak izostanka odgovora (na takva pitanja u prosjeku ne odgovori oko 30
posto ispitanika, a ovisno o njihovoj vrsti, u nekim sluajevima i znatno vie od toga);
Dobiveni odgovori mogu biti nedostatno precizni ili informativni (previe openiti,
nepotpuni, nedovoljno jasni);
Dobiveni odgovori mogu biti previe raspreni pa ih je teko kvantificirati (mogu je velik
broj sadrajno razliitih odgovora s malom frekvencijom pojavljivanja);
U sluaju osobito osjetljivih pitanja odgovori mogu biti manje iskreni, osobito ako ih
ispitanik ocjenjuje drutveno nepoeljnima (ispitanik mora sam reproducirati odgovore pa
moe biti sputaniji u izraavanju vlastitih stavova ili preferencija nego u sluaju kad je
njegov odgovor ve predvien zatvorenim pitanjem);
Kriju veu opasnost od greaka u biljeenju, analizi i interpretaciji odgovora (veu

vjerojatnost pogrene reinterpretacije i drugih intervencija anketara ili analitiara);
Sloenija su za obradu.
Imajui u vidu spomenute prednosti i nedostatke, u naelu bismo mogli rei da su zatvorena
pitanja prikladniji izbor u anketama koje se provode na velikom broju ispitanika i zahtijevaju
preciznu kvantifikaciju rezultata. Za razliku od toga, otvorena su pitanja osobito prikladna u
orijentacijskim istraivanjima i ostalim sluajevima kad ne raspolaemo s dostatnim znanjem
o predmetu istraivanja, kao provjera ili dopuna zatvorenim pitanjima te u sluaju razliitih
kvalitativnih istraivanja usmjerenih na produkciju ideja, prijedloga i slino. Ponekad je o
istom predmetu ili temi potrebno postaviti i otvoreno i zatvoreno pitanje, osobito kad je rije
iznimno vanim (vezanima uz glavne ciljeve istraivanja) ili vrlo osjetljivim podacima te kad
smo nedostatno sigurni da su ponuenim modalitetima obuhvaene sve vanije mogunosti
razmiljanja o istraivanoj temi.
U zatvorenim je pitanjima potrebno izbjegavati mnogo ponuenih odgovora, osobito kad je
rije u usmenim anketama u kojima je puno tee pratiti sadraj pitanja nego u pisanim
anketama. To ponajprije vrijedi za pitanja s viestrukim izborom ili dugim i sloenim
odgovorima, koji sadravaju podrobne opise i obrazloenja odreenoga stava ili miljenja.
Ako se viestruki izbor izmeu veeg broja ponuenih odgovora ipak ne moe izbjei (npr.
traimo od ispitanika da u ponuenom registru razliitih drutvenih problema oznai one koje
smatra znaajnima), dobro je posluiti se dodatnim karticama na kojima e ispitanik i sam
pratiti mogue odgovore. Druga, jo prikladnija zamjena za pitanja s viestrukim izborom je
upotreba tzv. ljestvica ili skala.
136
Vesna Lamza Posavec
Ljestvice
Ljestvice su posebna vrsta zatvorenih pitanja u kojima se za svaki ponueni odgovor odreuje
smjer i/ili intenzitet. Na primjer, umjesto da na ponuenom popisu od dvadesetak drutvenih
problema ispitanik izabere one koje smatra najznaajnijima, od njega se moe zahtijevati da,
na odgovarajuoj ljestvici, za svaki od navedenih problema oznai koliko ga smatra
znaajnim. Takav oblik anketnog pitanja znaajno olakava odgovore na sadrajno opsene i
sloene upite, a ujedno se moe koristiti i kao vrlo ekonomina zamjena za vei broj
pojedinanih zatvorenih pitanja.
Ljetvicama su oznaeni pozitivni i negativni odgovori na pojedina pitanja koji jo dodatno
mogu biti stupnjevani prema intenzitetu, i uz koje je, u nekom obliku, obavezno naveden i
neutralan odgovor.
Ljestvice s pet stupnjeva:
U drutvenim se istraivanjima najee koriste ljestvice od pet stupnjeva nazvane Likertovim
ljestvicama. (Autor im je znameniti socijalni psiholog Likert.) Tipino pitanje u kojemu se
primjenjuje takva ljestvica sastoji se od niza tvrdnji ili sudova za koje se na sljedeem
kontinuumu odreuje intenzitet slaganja ili neslaganja:
1. Izrazito se slaem
2. Uglavnom se slaem
3. Nemam odreeno miljenje
4. Uglavnom se ne slaem
5. Uope se ne slaem
Jedna od moguih varijanti Likertove ljestvice je npr. pitanje kojim elimo zabiljeiti
miljenje graana o vodeim javnim djelatnicima. U tom emo sluaju uz uvodno pitanje
(Kakvo je vae miljenje o pojedinoj od ovih osoba?) i odgovarajui popis drutvenih aktera
koji nas zanimaju, ispitanicima ponuditi sljedeu ljestvicu:
1. Vrlo povoljno
2. Uglavnom povoljno
3. Nemam odreenog miljenja
3. Uglavnom nepovoljno
4. Vrlo nepovoljno
137
Vesna Lamza Posavec
U obliku Likertove ljestvice su i odgovori na sljedee pitanje: Kako ocjenjujete svoj osobni
ivotni standard u odnosu prema ostalim stanovnicima Vaega grada?
1. Znatno viim prosjeka
2. Neto viim prosjeka
3. Prosjenim
4. Neto niim od prosjeka
5. Znatno niim prosjeka
Ako u nekom sluaju smatramo zadovoljavajuima i manje precizne odgovore, pri
postavljanju pitanja moemo koristiti i ljestvice s etiri ili tri stupnja.
Ljestvice s etiri stupnja (primjer):
Koliko hrvatska vlast poduzima da bi se rijeili sljedei problemi (slijedi dui ili krai popis
razliitih drutvenih problema):
1. Najvie koliko moe
2. Prilino, ali bi mogla i vie
3. Ni priblino koliko bi mogla
4. Ne znam, ne mogu ocijeniti
Ljestvice s tri stupnja (primjer):

S kojima se od ovih tvrdnji slaete a s kojima se ne slaete ? (Slijedi popis razliitih tvrdnji
koje nas zanimaju u istraivanju)
1. Da
2. I da i ne
3. Ne
Numerike ljestvice
Umjesto verbalnih, u anketama se mogu koristiti i numerike ljestvice na kojima se intenzitet
nekog odgovora oznaava izborom odgovarajue brojke na duem ili kraem numerikom
kontinuumu. Takvo bi pitanje, na primjer, moglo glasiti: Ocijenite na ljestvici od 1 do 5 svoje
zadovoljstvo kulturnim ivotom grada, pri emu ocjena 1 oznaava najnii, a ocjena 5 najvii
stupanj zadovoljstva. elimo li dobiti osjetljivije odgovore (prema kojima e se ispitanici vie
meusobno razlikovati) za nas uobiajenu ljestvicu od pet stupnjeva, koja odgovara registru
kolskih ocjena, moemo zamijeniti i ljestvicama od 1 do 10 ili s nekim drugim rasponom
138
Vesna Lamza Posavec
koji smatramo najprikladnijim. Prilikom koritenja ljestvica s veim brojem jedinica potrebno
je prethodno provjeriti mogu li osobe, kojima su ljestvice namijenjene, doista tako precizno
stupnjevati svoje odgovore.
3. FORMULACIJA (VERBALIZACIJA) PITANJA
Osim o sadraju i osnovnom obliku pitanja, prilikom konstrukcije anketnoga upitnika osobitu
pozornost valja posvetiti formulaciji pitanja i izboru rijei koje e se u njemu koristiti. Brojna
su istraivanja pokazala da odgovori na neko, osobito osjetljivije pitanje, u velikoj mjeri ovise
o njegovoj formulaciji te da ak i izbor jedne jedine rijei moe znaajno utjecati na vrstu
dobivenih odgovora.
U svezi s verbalnim oblikovanjem pitanja najvanije je pridravati se pravila da pitanje ne
smije biti sugestivno odnosno da ne smije usmjeravati ispitanika na odreenu vrstu odgovora.
elimo li, npr. ispitati miljenje o kvaliteti televizijskog Dnevnika, zabiljeene proporcije
pozitivnih i negativnih oitovanja zasigurno e se razlikovati u ovisnosti o sljedeim
formulacijama:
-
Smatrate li televizijski Dnevnik dobrom emisijom?

-
1 Da
2. Ne
3. Ne znam
Smatrate li televizijski Dnevnik loom emisijom?

1. Da
2. Ne
3. Ne znam
Obje formulacije favoriziraju odreeno miljenje o kvaliteti Dnevnika kojemu se dio

ispitanika, osobito onih koji o toj emisiji nemaju osobito vrsto miljenje, moe svjesno ili
nesvjesno prikloniti. Zbog toga je realno oekivati da e u prvom sluaju biti zabiljeena
neto vea uestalost povoljnih, a u drugome neto vea uestalost nepovoljnih miljenja. Da
bi se izbjegla slina sugestivnost, najispravnije je ve u pitanju navesti obje mogunosti
odgovora, uz eventualni dodatak neutralnog oitovanja.
139
Vesna Lamza Posavec
Smatrate li televizijski Dnevnik dobrom ili loom emisijom ili o njemu nemate odreenoga
miljenja?
1. Dobrom
2. Loom
3. Nemam odreenoga miljenja
Brojni primjeri iz metodologijske literature nedvosmisleno pokazuju da i naoko beznaajne
razlike u formulacijama pitanja mogu znaajno utjecati na zabiljeenu proporciju pojedinih
odgovora. Tako su 1978. godine istraivai amerikog dnevnog lista The Washington Post"
ispitali mogui utjecaj razliitog oblikovanja pitanja o podrci amerikom predsjedniku na
proporciju povoljnih i nepovoljnih oitovanja o njegovom radu. U tu su svrhu koristili
uobiajene formulacije dviju uglednih institucija za istraivanje javnoga mnijenja- Gallupove
i Harrisove organizacije:
Pitanje Gallupove organizacije:
Podravate li ili ne podravate nain na koji Predsjednik obavlja svoju funkciju?
1. U potpunosti podravam
2. Uglavnom podravam
3. Uglavnom ne podravam
4. Uope ne podravam
Pitanje Harrisove orgnizacije:
Kako biste ocijenili nain na koji Predsjednik obavlja svoj posao? Mislite li da ga obavlja
odlino, prilino dobro, tako-tako ili loe?
1. Odlino
2. Prilino dobro
3. Tako-tako
4. Loe
Pitanja su primijenili u sklopu istog istraivanja, s time da su polovici sluajno podijeljenog
probabilistikog uzorka postavili pitanje Gallupove, a drugoj polovici pitanje Harrisove
organizacije. Rezultati su pokazali da je na Gallupovo pitanje Predsjednika podralo 15 posto
ispitanika vie nego na Harrisovo pitanje. Vrlo je vjerojatno da je Gallupova formulacija bila
140
Vesna Lamza Posavec
neutralnija, pa stoga i manje sugestivna, dok je Harrisova poticala na veu kritinost u ocjeni
Predsjednikova rada.
U oblikovanju anketnih pitanja potrebno je vrlo paljivo odvagnuti svaku rije koja se
namjerava upotrijebiti, a osobito je vano izbjegavati "teke" rijei koje bi kod nekih
ispitanika mogle izazvati neeljenu reakciju. Za primjer navodimo rezultate jednog amerikog
istraivanja politikih stavova s kraja osamdesetih godina prologa stoljea u kojemu je
polovici sluajno podijeljenog probabilistikog uzorka postavljeno pitanje: Mislite li da bi
Sjedinjene Amerike Drave trebale dopustiti govore u prilog komunizmu?, dok je u drugom
dijelu pitano: Mislite li da bi Sjedinjene Amerike Drave trebale zabraniti govore u prilog
komunizmu? U prvom sluaju, kad je upotrijebljena formulacija "trebalo bi dopustiti",
antikomunistiki je stav izrazilo 55 posto upitanih, a u drugome ("trebalo bi zabraniti") samo
njih 39 posto. Zabiljeena razlika u zastupljenosti istoga stava iznosila je, dakle, ak 11
postotnih bodova i tumaila se tradicionalnim protivljenjem Amerikanaca bilo kojem obliku
restrikcija i nesloboda. Dosljedno tome, upotrijebljena rije zabraniti mogla je kod nekih
ispitanika antikomunistikog raspoloenja izazvati odreeni otpor u izraavanju vlastitoga
stava. U ispravnom obliku pitanje je trebalo sadravati obje od suprostavljenih mogunosti, uz
eventualni dodatak neutralnog stava, i trebalo je koristiti samo formulaciju dopustiti. Takvo je
pitanje moglo glasiti:
Mislite li da bi trebalo dopustiti ili ne bi trebalo dopustiti govore u prilog komunizmu ili o
tome nemate odreenog miljenja?
1. Trebalo bi dopustiti
2. Ne bi trebalo dopustiti
3. Nemam odreenoga miljenja
Dakako da upotreba pojedinih rijei ovisi i o situaciji na koju se pitanje odnosi. Da su, u
spomenutom primjeru, Sjedinjene Amerike Drave ve kojim sluajem bile donijele zakon o
zabrani komunistikih skupova, pa se tek nakon toga pokualo utvrditi reakciju javnosti, rije
zabraniti bila bi u metodologijskom smislu sasvim ispravan izbor.
U sluaju osobito vanih i osjetljivih tema, opasnost od pogrene formulacije pitanja mogue
je donekle umanjiti koritenjem tzv. multiplih indikatora odnosno postavljanjem vie razliito
oblikovanih upita o istoj temi ili problemu. Pritom je preporuljivo da neka od predvienih
pitanja budu tzv. projektivnog tipa, u odgovore kojih e ispitanici, procjenjujui obino
141
Vesna Lamza Posavec
stavove i miljenje drugih ljudi, barem djelomice projicirati i svoje osobne stavove i miljenja.
elimo li, na primjer, utvrditi opu prihvaenost neke politike stranke, zbog vee bismo
sigurnosti u ispravnost dobivenih rezultata mogli koristiti nekoliko izravnih i neizravnih upita,
s pomou kojih bismo istu temu ispitali na razliite naine. Neki od takvih upita bi mogli
glasiti:
-
Mislite li da je stranka takvih osobina i uvjerenja potrebna ili nije potrebna na naoj
politikoj sceni? (izravno pitanje);
Prema onome to moete zapaziti, smatrate li da veina ljudi misli dobro ili loe o toj
stranci?(neizravno pitanje);
Mislite li da e znaajniji postotak glasaa glasovati za tu stranku na sljedeim izborima?

(neizravno pitanje);
to Vi osobno mislite o toj stranci? (izravno pitanje);
Biste li Vi osobno glasovali ili ne biste glasovali za tu stranku na sljedeim izborima?

(izravno pitanje);
Itd.
4. JEDNOZNANOST PITANJA
Da bi neko pitanje osiguralo zadovoljavajue valjane odgovore, sve ga anketirane osobe
moraju razumijeti na isti nain.Upitamo li, na primjer, ispitanike - Koje novine itate?- vrlo je
vjerojatno da e neki od njih pomisliti samo na dnevni tisak dok e drugi shvatiti da ih se pita
za novinska izdanja openito (ukljuujui dnevne novine, tjednike, mjesenike i ostale
periodine edicije koje se prodaju na novinskim kioscima). Na isti bismo nain mogli
pogrijeiti postavimo li u istraivanju javnoga mnijenja pitanje poput sljedeeg: Smatrate li da
je sadanja vlast dovoljno ili nedovoljno demokratina? Vrlo je, naime, vjerojatno da pojam
demokratinosti razliiti ljudi razumijevaju na razliite naine (u rasponu od uvaavanja
"glasa naroda" do preputanja volji pojedinca i omoguavanja apsolutnih sloboda) te da, uz to,
dio slabije obrazovanih ispitanika uope nee razumijeti to ih se pita.
Da bi prvo od spomenutih pitanja bilo jednoznano za sve ispitanike, ono bi, primjerice,
moglo glasiti: Koje dnevne novine itate? (ako mislimo samo na dnevni tisak) odnosno Koja
novinska izdanja itate - raunajui dnevne listove, revije magazine i slino? (ako mislimo na
tiskani medij openito). U drugom bismo sluaju mogli upitati: Smatrate li da sadanja vlast
dovoljno uvaava miljenje naroda ili uglavnom provodi vlastitu volju? Bez obzira na mogue
definicije demokratinosti, tako bismo oblikovanim pitanjem znaajno poveali vjerojatnost
da ga svi ispitanici razumiju na isti nain te da i sami razumijemo smisao dobivenih odgovora.
142
Vesna Lamza Posavec
5. ODVAJANJE STAVOVA OD ARGUMENTACIJE

Prilikom sastavljanja anketnog upitnika valja imati na umu da bi svako pitanje (ili svaka
stavka u pitanju-ljestvici) trabalo sadravati samo jednu varijablu odnosno jednu vrstu
informacije. Pritom je osobito vano zasebnim pitanjima razdvojiti stavove ili miljenje o
nekoj temi od njihove mogue argumentacije, kao i stavove ili miljenja od upuenosti u temu
o kojoj je rije.
Evo primjera jednog pitanja u kojemu su sadrane dvije vrste informacija - miljenje o
kvaliteti televizijske emisije i praenje te emisije:
to mislite o kvaliteti emisije Forum?
1. Mislim da je kvalitetna
2. Mislim da nije kvalitetna
3. Ne gledam tu emisiju
Tako postavljeno pitanje krije realnu opasnost da e emisiju ocijeniti i neki ispitanici koji je
slabo poznaju ili je uope ne gledaju, jer je mogunost nepoznavanja emisije ponuena tek
nakon miljenja o njezinoj kvaliteti. Umjesto navedenog, u upitniku bismo morali predvidjeti
dva odvojena pitanja, pri emu bismo prvim utvrdili koji ispitanici uope gledaju emisiju, a
tek drugim i to oni misle o njezinoj kvaliteti.
Za primjer navodimo i pitanje u kojemu su stavovi o odreenoj temi pomijeani s njihovim
obrazloenjem:
Mislite li da bi trebalo ili ne bi trebalo legalizirati lake droge?
1. Trebalo bi jer ih ionako nije mogue kontrolirati
2. Trebalo bi jer se time smanjuje opasnost od uporabe tekih droga
3. Ne bi trebalo jer su i lake droge tetne
4. Ne bi trebalo jer su one samo stepenica prema tekim drogama
5. Ne znam, ne mogu ocijeniti
Tako sroeno pitanje znaajno oteava mogunost njegovog razumijevanja, a uvelike oteava
i interpretaciju dobivenih rezultata jer je za uoavanje osnovne poruke potrebno zbrojiti
odgovore sa stavovima istoga smjera. U ovom bi sluaju bilo naispravnije postaviti ak tri
odvojena pitanja:
143
Vesna Lamza Posavec
(1). Mislite li da bi trebalo ili ne bi trebalo legalizirati lake droge?

1. Da
2. Ne
3. Ne znam
(2) (Samo za ispitanike koji se izjanjavaju za legalizaciju)
Zato mislite da bi ih trebalo legalizirati?
1. Jer smatram da ih ionako nije mogue kontrolirati
2. Jer se tako smanjuje opasnost od uporabe "tekih"droga
3. Neki drugi razlog:______________
4. Ne mogu ocijeniti
(3).(Samo za ispitanike koji se izjanjavaju protiv legalizacije)
Zato mislite da bi ih ne bi trebalo legalizirati?
1. Jer su i "lake" droge tetne
2. Jer su one samo stepenica prema "tekim" drogama
3. Neki drugi razlog:_____________
4. Ne mogu ocijeniti
6. REDOSLIJED PITANJA
Poto su pitanja sastavljena, vano je odrediti i redoslijed kojim e biti postavljena. S tim u
vezi valja voditi rauna o:
1. Logikom redoslijedu tj.o poretku pitanja kojim e se sauvati kontinuitet razmiljanja o
odreenom probemu ili e se tematski srodna pitanja grupirati u blokove odnosno zasebne
dijelove upitnika;
2. Psiholokom redoslijedu odnosno o pravilu da je osjetljiva pitanja (kao to su npr. i osobni
podaci o ispitaniku) potrebno smjestiti pri kraju upitnika kako bi se umanjila opasnost
odustajanja od ankete, nepovoljnog utjecaja na iskrenost i motiviranost ispitanika i sl.;
3. Mogunosti kontekstualizacije odgovora odnosno moguoj opasnosti da e odgovori na
neko od prethodnih pitanja kontaminirati odgovore na sljedea, stvaranjem odreenog
konteksta koji e na njih utjecati.
U istraivanjima javnoga mnijenja, i njima slinim drutvenim istraivanjima, osobito je
vano voditi rauna o mogunostima meusobnog utjecaja odgovora na pojedina anketna
pitanja. Koliko je ta opasnost realna, vrlo dobro ilustriraju rezultati metodologijskog
144
Vesna Lamza Posavec
istraivanja L. Harrisa iz 1984. godine kojim su ispitane razlike u odgovorima o moguem

izbornom opredjeljenju za tadanje predsjednike kandidate Reagana i Mondalea, kao
posljedice razliitog smjetaja pitanja u upitniku. U sluajno izabranoj polovici uzorka
primijenjen je upitnik u kojemu je pitanje o namjeri glasanja za pojedinog kandidata stavljeno
na poetak, dok je druga polovica ispitanika odgovarala na upitnik u kojemu je pitanje o
izbornom opredjeljenju uslijedio nakon desetak upita o moguim prednostima i nedostacima
svakog kandidata. U prvom je sluaju Reagan vodio s razlikom od 10 postotaka, dok je u
drugome ta razlika iznosila samo 4 postotna boda. Temeljem spomenutih rezultata moglo se
zakljuiti da je kritiko vrednovanje kandidata navelo neke ispitanike na preispitivanje
vlastitog opredjeljenja i njegovu promjenu "na licu mjesta", a budui da je Reagan ve bio
predsjednik u prijanjem mandatu (pa su neki njegovi nedostaci u obavljanju predsjednike
funkcije ve bili poznati), takva je promjena bila uglavnom na njegovu tetu. Da bi se izbjegla
slina kontekstualizacija, pitanje o namjeri glasovanja u pravilu bi trebalo uvrstiti u poetni
dio anketnoga upitnika, nakon nekoliko uvodnih i neutralnih pitanja koja ne utjeu na daljnje
odgovore.
Osim redoslijeda pitanja, na neke rezultate istraivanja znaajno utjee i redoslijed ponuenih
modaliteta odgovora unutar pojedinog pitanja. To je, meu ostalima, pokazalo istraivanje
Roperove organizacije u povodu amerikih predsjednikih izbora 1988. godine (DukakisBush) koje je takoer provedeno metodom sluajno podijeljenoga uzorka. Kad je uz pitanje o
namjeri glasovanja najprije spomenut Dukakis, taj je kandidat bio jai od Busha za 12
postotaka, a kad je najprije spomenut Bush, Dukakisovo se vodstvo smanjilo na samo 4
postotka. Budui da je u ovom sluaju nemogue odrediti koji bi redoslijed bio ispravniji, u
istraivanju je najbolje ponoviti poredak kandidata koji e vrijediti na izborima. (Ako
redoslijed utjee pristrano na rezultate istraivanja onda e isto tako utjecati i na rezultate
izbora.) U sluaju nekih drugih vrsta pitanja (npr. o izboru najpozitivnije linosti s nekog
popisa ili najzanimljivije teme od vie navedenih itd.) redoslijed je najispravnije varirati pa u
pojedinim dijelovima uzorka primjenjivati razliite varijante. Ako se takva mogunost ini
previe sloenom, uz pitanja koja to zahtijevaju potrebno je barem naglasiti da je redoslijed
ponuenih odgovora sluajan te da ni na koji nain ne odraava njihovu vanost.
145
Vesna Lamza Posavec
7. DUINA ANKETNOG UPITNIKA

U sluaju predugakih anketnih upitnika, sasvim je opravdan upit o valjanosti dobivenih
rezultata, osobito u vezi s pitanjima smjetenima pri kraju upitnika koja su mogla uslijediti tek
nakon znaajnog poputanja panje i motiviranosti ispitanika. Iako je vrlo teko naelno
odrediti metodologijski opravdanu duinu anketnoga upitnika - jer to u velikoj mjeri ovisi o
zainteresiranosti ispitanika za temu istraivanja, vrsti i sloenosti anketnih pitanja te
primijenjenoj anketnoj tehnici i uvjetima anketiranja - istraivako iskustvo ipak pokazuje da
bi, ak i u optimalnim uvjetima, usmena anketa "licem u lice" smjela trajati najvie
etrdesetak minuta, a anketa telefonom najvie 10 do 15 minuta.
8. UVODNI DIO UPITNIKA

I na kraju, za konstrukciju dobrog anketnog upitnika vano je i oblikovanje njegovog
uvodnog dijela jer e o uvodnim informacijama uvelike ovisiti odluka ispitanika o
prihvaanju ili odbijanju ankete kao motiviranost s kojom e odgovarati na predviena
pitanja.
Da bi udovoljio svojoj svrsi, uvodni bi dio upitnika morao sadravati sljedee informacije:
1. Tko provodi istraivanje;
2. Zato ga provodi (to je svrha i cilj istraivanja);
3. Koliko e osoba biti anketirano;
4. Zato je upravo odreena osoba izabrana kao ispitanik;
5. Kako e odgovori biti upotrijebljeni;
6. Jamstvo anonimnosti (povjerljivog odnosa prema odgovorima pojedinaca);
7. Zahvala za suradnju.
Radi stvaranja potrebnog povjerenja, uz to je jo poeljno (osobito u anketama telefonom) da
se anketar predstavi punim imenom i prezimenom. U sluaju terenskih anketa, predstavljanje
moe jo dodatno potkrijepiti predoenjem identifikacijske iskaznice i/ili pisane informacije o
ciljevima i svrsi istraivanja.
Evo jednog od moguih primjera uvodnoga dijela ankete u kojemu su uvaena sva spomenuta
pravila:
146
Vesna Lamza Posavec
Dobar dan, ja sam .......(ime i prezime), suradnik Instituta drutvenih znanosti iz Zagreba.
Provodimo anketu o stavovima ljudi prema poloaju ena u Hrvatskoj. U anketu je ukljueno
oko 1.500 osoba, a Vi ste u na uzorak izbrani sluajno, uz pomo kompjutora. Anketa je
anonimna a to znai da je ne potpisujete i da nitko nee provjeravati Vae odgovore. Sve to
ete rei ostaje strogo povjerljivo i koristit e se iskljuivo kao skupina podataka za
statistiku obradu.
Molimo Vas da odvojite malo vremena i iskreno odgovorite na pitanja ankete. Unaprijed
zahvaljujemo i srdano Vas pozdravljamo!
PROVJERA VALJANOSTI ANKETNOG UPITNIKA

Usprkos dosljednom uvaavanju spomenutih pravila, ak bi i vrlo iskusni istraivai, prije
provedbe ankete, morali obavezno provjeriti ispravnost pojedinih pitanja i opu valjanost
konstruiranog upitnika. Rezultati takvih provjera zasigurno e ukazati na barem neke
pojedinosti koje jo valja poboljati - od mogue suvinosti pojedinih pitanja ili potrebe za
uvoenjem dodatnih, preko nedostatne ili nejednoznane razumljivosti pojedinanih upita, do
mogueg preklapanja ili isputanja vanih modaliteta odgovora uz neka odreena pitanja.
Iako je iznimno vana za ukupnu valjanost istraivanja, prethodna provjera anketnoga
upitnika u praksi se nerijetko preskae, osobito kad je rije o nedostatno iskusnim i upuenim
istraivaima koji - zbog vie puta spomenutog privida o lakoi anketnih istraivanja - sline
provjere nerijetko smatraju suvinima.
Koliko je konstrukcija anketnog upitnika sloen i osjetljiv posao, vrlo dobro ilustrira stajalite
svjetski poznatih strunjaka Sudmana i Bradburna koji u svojoj knjizi Asking Questions
(1987) predlau ak 18 koraka za njegovu pripremu. U poneto prilagoenom obliku,
spomenute korake navodimo u cijelosti:
1. Odluite koja vrsta informacija vam je potrebna;
2. Ispitajte to o tome ve postoji u raspoloivim upitnicima i istraivanjima;
3. Napiite nova pitanja ili preoblikujte postojea;
4. Oblikujte blokove logiki povezanih pitanja;
5. Uobliite upitnik (odredite redoslijed pitanja);
6. Grafiki oblikujte upitnik, predvidite prostor za kodiranje;
7. Provjerite upitnik na sebi samima, poznanicima, ukuanima i sl.
8. Povjerite upitnik na manjoj grupi ispitanika ili individualno;
147
Vesna Lamza Posavec
9. Pripremite instrukcije anketarima za pilot-testiranje;

10. Provedite pilot-testiranje na manjoj skupini ispitanika u istim uvjetima u kojima e biti
provedeno anketiranje i na jednako strukturiranom uzorku;
11. Analizirajte informacije dobivene svim pred-testiranjima;
12. Iskljuite pitanja koja nedovoljno diferenciraju ispitanike ili nisu osigurala informacije
koje vas zanimaju;
13. Preispitajte i preoblikujte pitanja koja su stvarala tekoe;
14. Ponovno provedite pilot-testiranje;
15. Prikupite i analizirajte primjedbe anketara;
16. Korigirajte upitnik u skladu s rezultatima pilot-testiranja;
17. Izradite konanu verziju upitnika;
18. Izradite upute za anketiranje kao sastavni dio upitnika.
PRIPREMA PROVEDBE ANKETE
Nakon razrade plana uzorka, pilot-testiranja i izrade definitivne verzije anketnog upitnika,
potrebno je razraditi pojedinosti realizacije ankete. Kao i ostali, i ta je skupina poslova
iznimno vana za ukupnu valjanost rezultata jer ni najbolje planirano istraivanje ne moe
osigurati zadovoljavajue valjane rezultate ako nije dobro realizirano. Postupak i sloenost
realizacije ankete ovise ponajprije o izabranoj tehnici anketiranja. Tako su, na primjer, ankete
putem pote ili Interneta puno jednostavnije za realizaciju nego to je to terenska ili telefonska
anketa, jer ne ukljuuju poslove anketiranja odnosno angairanje posebne ekipe koja e
prikupiti anketne podatke; anketa u pisanom obliku je jednostavnija za primjenu nego usmena
jer je uloga anketara manja nego u izravnom kontaktu s ispitanikom i sl.
U sluaju tehnike koja ne ukljuuje poslove anketara, priprema provedbe ankete sastoji se
samo u odgovarajuim tehnikim poslovima (npr. distribuiranje anketnih upitnika potom ili
e-mailom i organizacija prijema odgovora, instalacija anketnog upitnika na web-stranicama i
sl.). Ako pak tehnika anketiranja ukljuuje anketarski rad, a to je najee ipak sluaj,
priprema provedbe ankete obuhvaa sljedee korake:
1. Izbor i rasporeivanje anketara
2. Instruiranje anketara
3. Uvjebavanje i provjera anketarskog rada
148
Vesna Lamza Posavec
4. Tehnika priprema anketiranja

5. Priprema koordinacije i nadzora tijeka anketiranja
6. Priprema kontrole provedenog anketnog postupka
7. Priprema prijema i kontrole kvalitete anketne grae
1. IZBOR I RASPOREIVANJE ANKETARA

Budui da kvaliteta podataka na kojima e se temeljiti konani rezultati i zakljuci
istraivanja u velikoj mjeri ovisi o postupku njihovog prikupljanja, za ukupnu vrijednost
istraivanja od velike je vanosti pravilan izbor osoba koje e provesti anketiranje.
U izboru anketara vano je voditi rauna o sljedeem:
a) Sposobnosti i osobine linosti
Razumije se da uspjeno obavljanje anketarskih poslova zahtijeva barem prosjene
intelektualne sposobnosti koje e omoguiti pravilno razumijevanje prirode i vanosti
povjerenog zadatka, kao i osobine linosti poput emocionalne stabilnosti, komunikativnosti i
etinosti. Spomenute je sposobnosti i osobine mogue utvrditi odgovarajuim psihologijskim
testiranjem i intervjuiranjem, kao i u selekcijskim postupcima za obavljanje drugih
intelektualnih poslova, a takvo bi testirnje osobito trebalo provoditi u sluaju kad o
potencijalnim aneketarima nemamo drugih informacija na kojima bi se takav izbor mogao
temeljiti.
b) Socio-demografske osobine
Brojna su istraivanja pokazala da, u odreenim okolnostima, uspjeh u provedbi anketiranja u
velikoj mjeri ovisi i o razliitim formalnim osobinam anketara poput spola, dobi,
nabaobrazbe, profesije, regionalne ili etnike pripadnosti i slino. Tako se npr. pokazalo da,
uzevi u prosjeku, ene-anketari pobuuju neto vie povjerenja ispitanika, nailaze na manje
odbijanja ankete (osobito u urbanim sredinama) i openito su savjesnije u provoenju anketne
procedure nego anketari-mukarci. Ipak, to pravilo u velikoj mjeri ovisi o vrsti istraivanja i
sredini u kojoj se anketa provodi - npr. u istraivanjima politikih stavova i drugih "mukih"
tema, ispitanici-mukarci, osobito oni iz ruralnih sredina, neto bolje prihvaaju muke
anketare, smatrajui ih vjerojatno kompetentnijim sugovornicima za takve teme.
to se pak dobi anketara tie, iskustvo pokazuje da su mlae osobe obino neto prodornije i
uinkovitije, ali su starije savjesnije i temeljitije; u odnosu na naobrazbu se pokazalo da je za
149
Vesna Lamza Posavec
anketarske poslove nuna barem srednja kolska sprema dok osobe sa steenim visokim
stupnjem naobrazbe mogu, u nekim sluajevima, biti nedovoljno motivirane za obavljanje
anketarskog posla; to se zanimanja tie, u naim uvjetima ankete najee provode studenti
pri emu je poeljno da studiraju neke drutvene discipline, iako se i studenti prirodnih
znanosti esto pokazuju iznimno dobrim anketarima, a osim studenata, anketarske poslove
vrlo dobro obavljaju i mlai obrazovaniji umirovljenici, obrazovanije kuanice i sl.; u pogledu
regionalne pripadnosti, poeljno je da anketar bude iz istoga kraja u kojemu provodi
anketiranje jer to podrazumijeva veu vjerojatnost njegovog dobrog prijema i manje
komunikacijskih problema s ispitanikom zbog vee slinosti u mentalitetu, govoru i slino.
U cjelini uzevi, to je po nekim demografskim i socijalnim osobinama anketar sliniji
potencijalnom ispitaniku, vjerojatnije je da e s njime uspostaviti bolju komunikaciju, biti
bolje prihvaen i dobiti iskrenije odgovore. Ove osobine anketara nisu stoga toliko presudne
za odluku o njihovom angairanju koliko za njihov raspored na terenu (npr. u velikim je
gradovima bolje povjeriti ankete enama, a na selu mukarcima; ako je mogue tako planirati,
bolje je da mlae ispitanike anketiraju mlai anketari, a starije stariji itd).
c) Izgled i ponaanje
Kao i uspjenost intervjua, i uspjenost ankete u velikoj mjeri ovisi o njezinom poetku,
odnosno o prvom kontaktu izmeu anketara i ispitanika. U tom je smislu osobito vaan ve
prije spomenuti halo-efekt (uinak "aureole") koji anketar moe pobuditi kod ispitanika. Da
podsjetimo, halo-efekt se oituje u stvaranju cjelovitog suda o nekoj osobi na temelju samo
jedne ili nekoliko percipiranih osobina (pozitivnih ili negativnih), a njegovi su izvori obino
najbre i najlake uoljive karkteristike procjenjivane osobe, kao to su njezin fiziki izgled
(ili ak samo jedna pojedinost izgleda), odijevanje, ponaanje i slino. Dosljedno tome, za
ostvarenje uspjenog kontakta s ispitanikom potrebno je voditi rauna o fizikom dojmu
anketara i njihovom ponaanju pri emu je osobito vano da, kod veine ljudi, ne pobuuju
neke izrazitije negativne reakcije.
d) Motiviranost
Kao i za obavljanje bilo kojeg drugog posla, i za obavljanje anketarskog rada iznimno je
vana motiviranost i zainteresiranost osobe koja e provoditi anketu. Ako smo u prilici,
izabrat emo one anketare koji pokazuju vie sklonosti za obavljanje takvog posla i koji su
izrazitije zainteresirani za temu istraivanja ili anketiranje uope. Na motiviranost suradnika
moe se dodatno utjecati prikladnim objanjenjem ciljeva i vanosti istraivanja, njihovim
150
Vesna Lamza Posavec
aktivnijim ukljuivanjem u istraivaku problematiku, odgovarajuom materijalnom

stimulacijom i sl.
e) Iskustvo
Dakako da e iskusniji anketari lake i bolje obaviti povjereni posao nego oni koji jo ne
poznaju sve probleme s kojima se mogu susresti prilikom provedbe ankete. Ipak, pokazalo se
da su poetnici obino motiviraniji i savjesniji dok iskusniji anketari mogu biti zamoreni i
zasieni tom vrstom posla pa stoga skloniji suvie rutinskom obavljanju anketnoga postupka,
pronalaenju "kraih putova" njegovog provoenja i sl. Stoga je u sluaju dugotrajnih
istraivanja poeljno barem povremeno obnavljati anketarsku mreu te uz provjerene i
iskusne suradnike u provedbu ankiranja ukljuivati i odreeni udio poetnika ili manje
iskusnih osoba, izabranih prema prije spomenutim kriterijima sposobnosti, osobina linosti,
motiviranosti i opega dojma.
2. INSTRUIRANJE ANKETARA
Za pravilno provoenje ankete i odravanje odgovarajue motivirnosti anketarske ekipe,
iznimno je vano dobro i podrobno instruirati anketare o ciljevima i svrsi ankete te nainu i
uvjetima njezine provedbe. Pritom je osobito vano da se prema anketaru odnosimo kao
prema suradniku u istraivanju, o radu kojega uvelike ovisi njegova ukupna kvaliteta, a ne
kao prema osobi koja samo treba obaviti dio predvienih poslova. To znai da anketare treba
dobro upoznati s osnovnom idejom istraivanja i razlozima zbog kojih se ono planira provesti
na odreeni nain te mu omoguiti postavljanje pitanja, iznoenje eventualnih primjedbi i
prijedloga i slino.
Iako sadraj instruiranja anketara ovisi o vrsti i sloenosti konkretnog istraivanja, upute bi u
naelu morale sadravati sljedee:
* Informaciju o cilju i svrsi istraivanja;
* Pojedinosti u vezi s nainom izbora ispitanika;
* Podrobnu informaciju o sadraju anketnog upitnika i objanjenje smisla i specifinosti
pojedinih anketnih pitanja;
* Pojedinosti o nainu provedbe ankete, upozorenje na oekivane tekoe i mogunosti
njihovog rjeavanja;
* Opis voenja evidencije o pojedinostima realizacije ankete: nain evidentiranja adresa na
kojima je anketa realizirana i evidentiranje odbijanja ankete (uestalost odbijanja,
percipirane osobine ljudi koji su odbili, okolnosti i uoeni razlozi odbijanja itd.);
151
Vesna Lamza Posavec
Informaciju o planiranoj dinamici rada i roku za zavretak anketiranja;
* Informaciju o visini honorara i podmirenja eventualnih trokova;

* Informacija o kontroli anketarskog rada te eventualnom nagraivanju iznimnog zalaganja
i sankcioniranju nesavjesnog rada.
3. UVJEBAVANJE I PROVJERA ANKETARSKOG RADA (pilot-anketiranje)
Sljedei je korak provedba pilot-anketiranja s ciljem uvjebavanja anketarske ekipe i provjere
njihovog rada prije nego to se pristupi pravom anketiranju.. Takav se pokusni postupak
provodi na puno manjem uzorku nego to je predvien za stvarnu realizaciju ankete, ali prema
svim pojedinostima predvienima planom i opercionalizacijom istraivanja. Ako se to pokae
potrebnim, na temelju rezultata pilot-ankete mogu se planirati dodatne upute i uvjebavanje
ekipe, eventualna modifikacija nekih pojedinosti realizacije, zamjena ili drukiji raspored
pojedinih anketa i slino.
4. TEHNIKA PRIPREMA ANKETIRANJA

Za uspjenu realizaciju ankete vrlo su vane ak i naizgled banalne tehnike pojedinosti kao
to su pravodobna priprema anketnog materijala (tiskanje anketnog upitnika, razliitih uputa,
obrazaca i sl.) te njihova pravodobna dostava anketarskoj ekipi.
Svaki anketar mora dobiti komplet anketarskog materijala koji bi u sluaju terenske ili
telefonske ankete morao sadravati:
- Upute o izboru ispitanika i/ili popis adresa odnosno telefonskih brojeva; popis rezervnih
adresa ili brojeva ili uputu o nainu izboru rezervnog ispitanika;
- Anketne upitnike i ostalu anketnu grau (listie, kartice i sl.);
- Uputu za primjenu upitnika (objanjenje pojedinih pitanja, nain upotrebe listia i kartica i
sl.);
- Listove za evidenciju realiziranih anketa (adresa ili telefonskih brojeva);
- Listove za evidenciju odbijanja;
- Listove za upisivanje primjedbi, tekoa u radu i sl.
- Identifikacijsku iskaznicu;
- Pismo organizatora istraivanja namijenjeno ispitaniku (s ukratko opisanim ciljem, nainom
realizacije, molbom za suradnju, telefonskim brojevima za kontakt i provjeru identiteta
anketara i sl.);
152
Vesna Lamza Posavec
- Listove za evidenciju trokova anketiranja (putne karte, benzin i sl.)

- Pribor (olovke, fascikli I sl.);
- Informaciju o sadraju paketa.
5. PRIPREMA KOORDINACIJE I NADZORA TIJEKA ANKETIRANJA
Budui da provedba istraivanja ovisi uvelike o anketarima, istraiva mora s njima odravati
stalne kontakte, davati im dodatne upute i objanjenja, provjeravati postupak anketiranja i sl.
Da bi realizacija ankete tekla kako valja, ve je i prije poetka njezine provedbe potrebno
organizirati koordinaciju i kontrolu anketarskog rada, angairanjem posebnih suradnika koji
e distribuirati poslove na terenu i dodatno instruirati anketare te biti s njima u stalnom
konatku, pomagati im u rjeavanju eventualnih problema u realizaciji ankete, nadzirati tijek
provedbe i slino.
6. PRIPREMA KONTROLE ANKETNOG POSTUPKA

Ve prije poetka anketiranja valja predvidjeti opseg i nain nain kontrole prikupljene grae
U sluaju svakog anketara potrebno je provjeriti je li bio na oznaenoj kunoj adresi (ili
drugom predvienom mjestu anketiranja odnosno je li proveo anketu na navedenom
telefonskom broju), kako je birao ispitanike i provodio anketni postupak (je li postavljao sva
predviena pitanja, primjenjivao eventualne dodatne listie i kartice) itd. Opisanim se
postupcima obino kontrolira oko deset posto ukupno prikupljene anketne grae, a kontrola se
moe provesti terenski (u sluaju terenskih anketa), telefonom (u telefonskim ali i terenskim
istraivanjima, ako teme nisu jako osjetljive pa je ispitanik pripravan dati telefonski broj radi
provjere), a mogue je i svakom anketaru podmetnuti nekoliko lanih ispitanika, zapravo
kontrolora provedbe ankete. Bez obzira koji nain kontrole primijenili, potrebno je vrlo ga
paljivo isplanirati i unaprijed pripremiti, a o izabranom postupku kontrole obavezno
informirati anketarsku ekipu ve u tijeku instruiranja o nainu provedbe ankete.
7. PRIPREMA PRIJEMA I KONTROLE KVALITETE ANKETNE GRAE

I na kraju jo valja organizirati najpogodniji nain dostave i preuzimanja anketne grae te
kontrolu njezine kvalitete. Prema potrebi, uz to je jo nuno predvidjeti mogunost
ponavljanja onih dijelova anketne akcije za koje se eventualno pokazalo da nisu provedeni na
153
Vesna Lamza Posavec
propisani nain ili je prikupljena anketna graa zbog nekog drugog razloga nedostatno
kvalitetna.
Tek nakon paljive pripreme, koja mora ukljuivati sve od navedenih poslova, mogue je
pristupiti postupku realizacije ankete odnosno prikupljanju i obradi podataka temeljem kojih
e se, u zavrnom istraivakom izvjeu ili studiji, nastojati odgovoriti na ciljeve istraivanja
predviene njegovim idejnim nacrtom.
EKSPERIMENT
Eksperiment je znanstveno-istraivaki postupak kojim se, u strogo kontroliranim i

ponovljivim uvjetima, namjerno izaziva neka pojava ili se ona namjerno mijenja u svrhu
opaanja i prouavanja.
Dakle, eksperiment je posebna vrsta opaanja, no u eksperimentu su svi relevantni elementi
pod kontrolom, a pojavu sami izazivamo ili utjeemo na njezinu promjenu. Za razliku od
toga, u primjeni metode opaanja, istraiva samo prati tijek dogaaja ili promatra neku
pojavu, bez bilo kakvog utecaja na njihov razvitak.
Preama Woodworthu, tri su glavne prednosti metode eksperimenta u odnosu prema
metodi opaanja:
1. Eksperimentator se moe bolje pripremiti za opaanje jer sam bira vrijeme i mjesto
dogaanja;
2. Eksperimentator moe ponoviti opaanje, i tako utvrditi pouzdanost dobivenih rezultata,
jer su mu u potpunosti poznati uvjeti dogaanja;
3. Eksperimentator moe varirati uvjete dogaanja (nezavisnu varijablu) i tako s veom
pouzdanou utvrditi njihov utjecaj na zavisnu varijablu odnosno iskljuiti sluajna dogaanja
koja su mogla na nju utjecati;
4. Drugi istraivai mogu provjeriti dobivene rezultate jer mogu eksperiment ponoviti u istim
uvjetima.
U eksperimentalnim istraivanjima u drutvenim znanostima istraiva potie ili mijenja
odreene imbenike da bi ispitao njihov utjecaj na psihike procese (miljenje, stavove,
uvjerenja) i/ili ponaanje ljudi. Za razliku od ostalih metoda, eksperimentalna istraivanja su
usmjerena na ispitivanje uzroka pojava odnosno ispitivanja okolnosti koje mogu dovesti do
odreenih promjena u ponaanju, miljenju i stavovima ljudi. Ako, u ponovljenim
154
Vesna Lamza Posavec
eksperimentima, manipuliranje odreenim imbenikom dovodi do istih promjena u

psihikim procesima ili ponaanju ljudi taj se imbenik moe smatrati uzrokom opaenih
promjena. U tom smislu, eksperimenti vie pridonose razumijevanju odreenih pojava ili
ponaanja nego bilo koja druga istraivaka metoda.
U eksperimentima obino razlikujemo eksperimentalnu i kontrolnu situaciju. U
eksperimentalnoj situaciji ispitanici su izloeni djelovanju odreenog podraaja odnosno
utjecaju nezavisne varijable, dok u kontrolnoj tome nisu izloeni. Nain provoenja
eksperimenta ovisi o tzv. eksperimentalnom nacrtu odnosno planu njegova provoenja.
Glavni oblici eksperimentalnih nacrta su sljedei:

1. Sukcesivni nacrt (nacrt jedne skupine)
Prilikom primjene ovog nacrta utjecaj nezaviasne varijable na zavisnu varijablu ispituje se na
istim ispitanicima. Eksperiment se provodi prema shemi:
ZV1NVZV2
Objanjenje simbola:
ZV1 = stanje zavisne varijable prije eksperimenta (izlaganja nazavisnoj
varijabli)
NV = nezavisna varijabla
ZV2 = stanje zavisne varijable poslije izlaganja nezavisnoj varijabli
Primjer: Tema eksperimenta je ispitivanja utjecaja rezultata predizbornih istraivanja na
namjere glasanja za odreene stranke. U tu svrhu nekom metodom probabilistikog izbora
odaberemo iz odreene populacije skupinu ispitanika na kojoj emo primijeniti eksperiment
(eksperimentalna skupina) i najprije ispitamo koju stranku preferiraju odnosno za koju bi
stranku glasali na buduim izborima. (ZV1). Zatim ispitanicima prikaemo rezultate
istraivanja javnoga mnijenja o popularnosti (rejtinzima) pojedinih stranaka (NV) i ponovno
ispitamo njihove namjere glasanja za odreene stranke (ZV2). Ako se nakon prikazivanja
rezultata istraivanja stranake preferencije ispitanika razlikuju od prvotnih, zapaena se
promjena moe pripisati utjecaju prezentiranih rezultata, pod uvjetom da su sve ostale
relevantne okolnosti pod kontrolom istraivaa odnosno da je iskljuen mogui utjecaj bilo
kojeg drugog imbenika (npr. meusobne rasprave o toj temi meu sudionicima
155
Vesna Lamza Posavec
eksperimenta) na rezultate eksperimenta. Da bi se openi utjecaj nezavisne varijable mogao

dokazati, potrebno je u vie istovjetnih eksperimenata dobiti iste rezultate.
Glavne prednosti sukcesivnog nacrta oituju se u njegovoj jednostavnosti i lakoj kontroli
relevantnih imbenika (budui da je rije o istim ispitanicima, ne postavlja se pitanje
opravdanosti usporeivanja stanja u zavisnoj varijabli prije i poslije izlaganja nezavisnoj
varijabli).
Glavni nedostatak: mogue je da ispitanici u drugom testiranju izraze drukije namjere
glasovanja nego u prvome iako se, u stvari, njihove preferencije nisu promijenile jer su npr.
shvatili to se namjerava ispitati pa su odgovore u drugom testiranju prilagodili
pretpostavljenim oekivanjima eksperimentatora. Mogu je i obratan sluaj - ispitanici mogu
izraziti iste preferencije kao i na prvom testiranju, iako su se one pod utjecajem filma
promijenili, jer time ele pokazati da su dosljedni, "otporni" na utjecaje miljenja drugih ljudi
i sl. Bez obzira na smjer mogue pristranosti, ni u jednom od ovih sluajeva na zavisnu
varijablu nije utjecala (samo) nezavisna varijabla ve i okolnost da je ipitanik svjestan kako
sudjeluje u eksperimentu (to bi, u ovom sluaju, imalo funkciju intervenirajue varijable).
2. Kontrolni nacrt (nacrt paralelnih skupina)

U ovoj vrsti nacrta, u eksperiment uvodimo kontrolnu skupinu ispitanika koja bi, prema
svim bitnim karakteristikama koje mogu utjecati na istraivanu pojavu, morala biti
izjednaena s eksperimentalnom skupinom (tzv. ekvivalentna skupina). Da bi se to postiglo,
istraiva mora probabilistiki izabrane ispitanike daljnjim postupkom sluajnoga izbora
podijeliti u dvije skupine - eksperimentalnu i kontrolnu - te temeljem odgovarajuih
kontrolnih varijabli provjerili jesu li te skupine izjednaene prema svim osobinama koje
smatra relevantnima za istraivanu pojavu. Eksperimentalna skupina se izlae odreenom
podraaju (utjecaju nezavisne varijable) dok se kontrolna ne izlae, a sve okolnosti koje bi
mogle utjecati na rezultate eksperimenta moraju biti izjednaene za obje skupine (to znai da
na kontrolnoj skupini treba primijeniti isti postupak kao i s eksperimentalnom ali se izostavlja
izlaganje nezavisnoj varijabli).
Eksperiment se provodi po shemi:
Eksperimentalna skupina:
ZV1 NV ZV2
Kontrolna skupina:
ZV1
ZV2
156
Vesna Lamza Posavec
Primjer: U prije spomenutom primjeru, najprije je u obje skupine ispitanika potrebno utvrditi
njihove poetne izborne preferencije, potom eksperimentalnoj skupini prikazati rezultate
istraivanja (kontrolnoj skupini se ne prikazuje nita) i na kraju se ponovno u obje skupine
ispitati namjere glasovanja na buduim izborima
Da bi se uklonio eventualni utjecaj razlike u istraivakoj proceduri primijenjenoj u pojedinim
skupinama, u nacrt je poeljno uvesti tzv. slijepu varijablu. Toj varijabli izlaemo samo
kontrolnu skupinu, i to istodobno kad i eksperimentalnu izlaemo nezavisnoj varijabli. Slijepa
varijabla ima formalnu slinost s nezavisnom ali nema utjecaja na zavisnu varijablu, a uvodi
se radi formalnog izjednaavanja eksperimentalne i kontrolne situacije. U tom se sluaju
eksperiment odvija prema sljedeoj shemi:
Eksperim. skupina:
ZV1 NV ZV2
Kontrolna skupina:
ZV1 SV ZV2
Objanjenje:
SV= slijepa varijabla
Primjer: Najprije testiramo utvrujemo izborne preferencije u eksperimentalnoj i kontrolnoj

skupini, zatim eksperimentalnoj skupini prikazujemo rezultate istraivanja o popularnosti
pojedinih stranaka , a kontrolnoj istraivake rezultate o ne koj drugoj temi (npr. uestalosti
kupnje odreenih roba iroke potronje). Nakon toga u obje skupine ispitanika ponovimo
ispitamo namjhere glasovanja za odreenu stranku.
U biomedicinskim znanostima tipian primjer primjene takvog nacrta je testiranje utjecaja
novih lijekova na organizam. U tu se svrhu obino formiraju se dvije skupine ispitanika koje
su meusobno izjednaene po dobi, spolu, zdravstvenom stanju i ostalim relevantnim fizikim
karakteristikama. Da bi se eliminirao eventualni utjecaj autosugestije, obje skupine dobivaju
neto nalik na lijek (tebletu, injekciju i sl), s time da se eksperimentalnoj skupini stvarno daje
lijek, a kontrolnoj se daje tzv. placebo (tableta bez djelovanja na organizam, destilirana voda i
sl.). Ako se odreene promjene u organizmu (npr. promjena razine kolesterola) znaajno
ee dogaaju u eksperimentalnoj nego u kontrolnoj skupini, temeljem eksperimenta se
moe zakljuiti da je ta promjena posljedica primijenjenoga lijeka. Da bi zakljuak bio
pouzdan, eksperiment se mora vie puta ponoviti i uvijek mora dati isti rezultat.
157
Vesna Lamza Posavec
3. Komparativni nacrt
I u primjeni ovog nacrta raspolaemo s eksperimentalnom i kontrolnom skupinom, ali u ovom
se sluaju u svakoj skupini ispitanika provodi samo po jedno mjerenje zavisne varijable. U
eksperimentalnoj se skupini stanje u zavisnoj varijabli odreuje nakon izlaganja nezavisnoj
varijabli, a u kontrolnoj se ispituje bez njezinog djelovanja odnosno nakon izlaganja slijepoj
varijabli. Usporedbom pokazatelja o stanju u zavisnoj varijabli (npr. stavova o narkomaniji) u
eksperimentelnoj i kontrolnoj skupini zakljuujemo o eventualnom utjecaju nezavisne
varijable (prezentiranju rezultata istraivanja o popularnosti stranaka) na zavisnu.
Shema eksperimenta:
Kontrolna skupina:
NV ZV
ZV
ili:
NV ZV
Kontrolna skupina:
SV ZV
Takav se nacrt primjenjuje u sluajevima kad je opravdano pretpostaviti da bi prvo mjerenje

zavisne varijable moglo utjecati na drugo mjerenje (npr. zato to ispitanici ele biti dosljedni
prije izraenim preferencijama).
Glavni je nedostatak komparativnog nacrta u tome to nikada ne moemo biti sasvim
sigurni jesu li usporeivane skupine, i usprkos formalnoj ekvivalentnosti (prema
demografskim karakteristikama, iskustvu s ispitivanom pojavom i sl.), doista ekvivalentne i u
pogledu poetnoga stanja nezavisne varijable (npr. stranakih preferencija).
4. Kombinirani nacrt (Solomonov nacrt etiri skupine)

Rije je o kombinaciji kontrolnog i komparativnog nacrta kojom se ele provjeriti
eventualni utjecaj prvoga mjerenja zavisne varijable na rezultate drugog mjerenja (mogui
nedostatak kontrolnog nacrta) kao i eventualne razlike u poetnom statusu zavisne varijable u
eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini (mogui nedostatak komparativnog nacrta).
Shema eksperimenta:
158
Vesna Lamza Posavec
1. skupina (prva eksperimentalna):
ZV1 NV ZV2
2. skupina (prva kontrolna):
ZV1
3. skupina (druga eksperimentalna):

4. skupina (druga kontrolna):
ZV2
NV ZV
ZV
Dakle, u ovom sluaju u eksperimentu sudjeluju dvije eksperimentalne i dvije kontrolne

skupine, s time da se u prvoj eksperimentalnoj i prvoj kontrolnoj skupini provode po dva
mjerenja zavisne varijable (kao u kontrolnom nacrtu), a u drugoj eksperimentalnoj i drugoj
kontrolnoj samo po jedno mjerenje. Obje eksperimentalne skupine se izlau nezavisnoj
varijabli dok se kontrolne ne izlau njezinom utjecaju. Ako su, u odnosu na kontrolne, u obje
eksperimentalne skupine zabiljeene iste razlike u zavisnoj varijabli, zakljuuje se da je na
zapaenu promjenu utjecalo izlaganje ispitanika nezavisnoj varijabli, a ne prethodno mjerenje
ili pak razlike u poetnom stanju zavisne varijable u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini.
5. Rotirajui nacrt
Ovim se nacrtom predviaju dvije faze eksperimenata s dvije eksperimentalne skupne. U
prvom se dijelu u obje skupine ustanovi stanje zavisne varijable (ZV1) potom se prva skupina
izloi utjecaju jedne nezavisne varijable (NV1), a druga skupina utjecaju druge nezavisne
varijable (NV2) i na kraju se u obje skupine ponovno utvrdi stanje u zavisnoj varijabli (ZV2).
U drugom se dijelu nezavisne varijable rotiraju - prva se skupina izlae djelovanju druge
nezavisne varijable (N2), a druga djelovanju prve varijable (N1). Ako obje nezavisne
varijable izazovu iste uinke u obje skupine ispitanika, zakljuuje se da su one uzroci
promjena u zavisnoj varijabli.
Shema:
Skupina 1:
ZV1 NV1 ZV2
Skupina 2:
ZV1 NV2 ZV2
-------------------------------------------Skupina 1:
ZV1 NV2 ZV2
Skupina 2:
ZV1 NV1 ZV2
Na primjer, ispituje se utjecaj razliitih rezultata istraivanja popularnosti stranaka na

izborne preferencije ispitanika. U tu se svrhu u prvom dijelu eksperimenta prvoj skupini
prikau rezultati prema kojima vodi stranka X (N1), a drugoj skupini rezultati prema kojima
je najpopularnija stranka Y (N2). U drugom se dijelu rezultati istraivanja zamijene, s
obrazloenjem da je da je prema najnovijem istraivanju dolo do promjene u popularnosti
159
Vesna Lamza Posavec
vodeih stranaka. Ako je u obje skupine izlaganje prvoj varijanti istraivakih rezultata (N1)
proizvelo poveanu sklonost glasanju za stranku X, a izlaganje drugoj varijanti rezultata (N2)
poveanu sklonost izboru stranke Y, zakljuujemo da prikazivanje rezultata istraivanja o
rejtinzima politikih stranaka utjee na glasaki izbor. Na slian se nain moe, primjerice,
ispitati i utjecaj militaristikog i anti-ratnog filma na stavove prema ratu u tom sluaju se u
obje skupine najprije ispitaju stavovi o ratu, zatim se jednoj prikazuje pro-ratni a drugoj antiratni film, ponovno se ispitaju stavovi o ratu, filmovi se zamjene pa se opet ispitaju stavovi o
ratu. Ako su filmovi u obje skupine izazvali iste promjene stavova, zakljuuje se da oni mogu
utjecati na oblikovanje stavove o ratu.
Vrste eksperimenta
S obzirom na mjesto i ope okolnosti izvoenja, mogue je razlikovati laboratorijski i field
eksperiment.
1. Laboratorijski eksperiment se provodi se u umjetnom okruenju, najee u posebno
opremljenoj prostoriji koja se naziva laboratorij.
Glavna prednost ove vrste eksperimenta sastoji se u mogunosti lake i sigurnije kontrole
nezavisne varijable nego to je to u sluaju eksperimenta koji se provodi prirodnom okruenju
odnosno realnim ivotnim okolnostima. Kad je rije o drutvenim istraivanjima, glavna
slabost laboratorijskih eksperimenata proizlazi iz njihove artificijelnosti pa se tako moe
dogoditi da se promjene koje su zabiljeene u laboratorijskoj situaciji ne moraju na isti nain
odvijati i u prirodnom okruenju i obratno. Uz to, u laboratorijskom eksperimentu ispitanik je
svjesniji eksperimentalne situacije nego u prirodnom, a to moe jo i dodatno utjecati na
eventualne promjene stavova, miljenja ili ponaanja.
2. Field eksperiment se provodi u prirodnom okruenju ili u realnim ivotnim
okolnostima. U realnoj ivotnoj situaciji eksperimentator manipulira nezavisnom
varijablom i ispituje njezin utjecaj na zavisnu varijablu.
Prvi primjer: elimo ispitati utjecaj uoene sobraajne nesree na brzinu vonje autoputom.
U tu svrhu najprije izmjerimo prosjenu brzinu vonje, insceniramo nesreu i potom ponovno
mjerimo prosjenu brzinu vonje. Na isti nain moemo ispitati i ostale mogue reakcije
vozaa na nesreu - njihovu pripravnost da pomognu "unesreenima", izraavanje znatielje i
sl.
160
Vesna Lamza Posavec
Drugi primjer: Ispitujemo utjecaj medijske prezentacije rezultata istraivanja o popularnosti

politikih stranaka na stranake preferencije glasaa. U tu svrhu najprije ispitamo stavove
glasaa o prema pojedinim politikim strankama, prikaemo rezultate istraivanja u nekom
masovnom mediju, i potom ponovno ispitamo stavove istih ispitanika. Ako su uoene
statistiki znaajne promjene u smjeru usklaivanja osobnih preferencija s medijski
prezentiranim podacima, zakljuujemo da objavljivanje istraivakih rezultata utjee na
stranaku opredijeljenost glasaa.
Glavna je prednost "field" eksperimenta realnije opaanje ponaanja u stvarnoj ivotnoj
situaciji i ako se pravilno provodi, izbjegavanje mogueg utjecaja saznanja o provoenju
ekperimenta na dobivene rezultate nego to je to sluaj u laboratorijskom eksperimentu.
Glavni je nedostatak mnogo manja mogunost kontrole eksperimentalne situacije. Npr. kod
ispitivanja utjecaja objavljivanja rezultata istraivanja javnoga mnijenja na stranake
preferencije nije mogue pouzdano utvrditi koliko su na eventualnu promjenu opredijeljenosti
ispitanika utjecale neke druge informacije o strankama, aktualni drutveni dogaaji, izborna
kampanja, sugestije drugih ljudi i sl.
B. DESK- METODE (ARHIVSKE METODE)
Kao to govori ve i sam naziv, desk-istraivanja se provode "za stolom, a ne u realnom

ivotnom okruenju u kojemu se neka pojava dogaa kao to je to sluaj s istraivanjima koja
se temelje na primjeni field-metoda. Desk-istraivanja se sastoje u analizi ve postojeih,
najee objavljenih podataka, prikupljenih s nekom drugom svrhom, pa se takvi podaci
ponekad nazivaju i sekundarnim podacima, a desk-istraivanja sekundarnim analizama. U
postupcima desk-istraivanja ve prije zabiljeeni podaci se analiziraju i sistematiziraju prema
kriterijima koje postavlja istraiva i koji su u skladu s ciljevima i svrhom istraivanja.
Desk ili arhivske metode ponekad se provode kao samostalna istraivanja, a ponekad kao
dopuna field-metodama ili kao orijentacijsko istraivanje. Iako svaka istraivaka metoda ima
odreenu svrhu, pa ih stoga nije opravdano meusobno usporeivati u smislu bolje ili loije
metode, moglo bi se ipak rei da, u odnosu prema field-metodama, desk-metode imaju
odreenih prednosti i odreenih nedostataka.
161
Vesna Lamza Posavec
Glavne prednosti desk-metoda su sljedee:

1. Primjena takvih metoda omoguava, na relativno brz i jednostavan nain, usporeivanje
podataka u vremenskome slijedu i prostornim odnosima, ili odreenije, omoguava
prouavanje moguih promjena drutvenih pojava i ponaanja u odreenom vremenskom
razdoblju i odreenim drutvenim sredinama. Do takvih spoznaja moemo doi i uz pomo
field-metoda no njihova primjena u pravilu zahtijeva puno vie vremena (longitudinalna
istraivanja) i znatno vee trokove (npr. istodobna istraivanja u vie sredina, zemalja i sl.)
nego to je to sluaj s primjenom desk-metoda.
2. Desk-metode je mogue primijeniti i u sluajevima kad field-metode nisu primjenjive.
Na primjer, ako elimo prouavati slobodu medija u nekoj zemlji to ne moemo uiniti ni s
kojom od field-metoda kao to su, primjerice, anketa ili intervju (primjenom takvih metoda u
najboljem sluaju moemo ispitati to ljudi o misle o slobodi medija, ali ne i kakvo je
objektivno stanje) ali moemo provesti analizu sadraja medija, usporeivati podatke o
stvarnim dogaajima i njihovom prikazu u medijima i sl.
3. Primjena desk-metoda ni na koji nain ne utjee na predmet istraivanja (bez obzira
kako mi analizirali neki sadraj ili podatke oni se u procesu analize ne mijenjaju) dok se u
sluaju primjene field-metoda to u veini sluajeva barem donekle dogaa, bilo da je utjecaj
na predmet istraivanja nenamjeran (intervju, anketa, sudjelujue opaanje) ili pak namjeran
(eksperiment). Zato neki autori (E. Webb) nazivaju desk-metode nenametljivim mjerenjima
(unobtrusive measures), jer njihova primjena nema nikakvoga utjecaja na jedinicu istraivanja
odnosno pojavu koju se ispituje, dok veinu field-metoda naziva nametljivima (obtrusive), jer
se njihovom primjenom, u komunikaciji s ispitanikom, barem donekle utjee na istraivanu
pojavu ili njezinu manifestaciju. U skupini field-metoda u tom je smislu najizrazitiji izuzetak
izravno tajno opaanje koje takoer pripada u kategoriju nenametljivih mjerenja.
U usporedbi s field-metodama glavni je nedostatak desk-istraivanja njihova limitiranost

raspoloivim odnosno ve postojeim podacima zbog ega ih u brojnim sluajevima uope
nije mogue primijeniti. To u pravilu vrijedi u svim sluajevima u kojima elimo ispitati kako
se ljudi odnose prema nekim pitanjima, dogaajima ili pojavama (to o njima misle ili to u
vezi s njima osjeaju, oekuju i sl.) jer o tome obino ne postoje ve otprije zabiljeeni podaci
ve ih moramo sami otkriti primjenom neke od field-metoda.
Meu glavne vrste desk-metoda ubrajamo:
1. Analizu statistikih podataka
162
Vesna Lamza Posavec
2. Analizu sluajeva (case analysis)

3. Analizu sadraja
ANALIZA STATISTIKIH PODATAKA

Rije je o analizi odreenih slubenih podataka kao to su podaci iz popisa stanovnitva,
statististiki podaci o razliitim djelatnostima (privreda, kolstvo, kultura, sport), medicinska,
kriminalistika, izborna statistika itd. Takve analize mogu posluiti kao:
(1) osnova za definiranje predmeta istraivanja i/ili dopuna primarnim podacima
prikupljenima nekom drugom metodom;
(2) osnova za operacionalizaciju i kontrolu anketnih i drugih vrsta istraivanja;
(3) samostalno (glavno) istraivanje.
(1) Osnova za definiranje predmeta istraivanja i dopunski izvor podataka
U nekim sluajevima, statistiki podaci mogu posluiti kao konceptualni kontekst odreenog
istraivanja, bilo da pridonose boljem definiranju predmeta istraivanja bilo pak potpunijoj i
smislenijoj interpretaciji dobivenih rezultata. Na primjer, provodimo li istraivanje politikih
stavova u nekoj sredini, u fazi konceptualizacije je korisno raspolagati sa statistikim
podacima o rezultatima dotadanjih izbora, odzivu izborima ili nekim drugim pokazateljima
koji govore o politikoj zainteresiranosti ljudi i dominantnim politikim preferencijama u
odreenoj sredini; elimo li ispitati zanimanje publike za razliite vrste novinskih izdanja
poeljno je raspolagati podacima o njihovoj nakladi ili pak o nakladama slinih izdanja u
zemlji i inozemstvu; ispitujemo li npr. stavove o smrtnoj kazni, korisno je analizirati
statistike podatke o broju izvrenih smrtnih kazni u nekoj sredini, vrstama zloina za koje su
takve kazne dodijeljene itd.
163
Vesna Lamza Posavec
(2) Osnova za operacionalizaciju i kontrolu metode istraivanja

Relevantni statistiki podaci nuna su osnova za izradu i kontrolu reprezentativnosti uzoraka
anketnih istraivanja jer na temelju njih zakljuujemo o osobinama populacije na koju se
istraivanje odnosi. Na primjer, provodimo li istraivanje stavova srednjokolske mladei o
nainu provoenja slobodnog vremena, a rezultate elimo pooopiti na ukupnu populaciju
srednjokolaca u Hrvatskoj, za izradu plana uzorka kao i za kontrolu njegove
reprezentativnosti nuni su statistiki podaci o broju polaznika pojedinih srednjih kola,
strukturi srednjokolaca prema spolu, zastupljenosti pojedinih dobnih kategorija, broju
srednjokolaca prema regijama, veliini naselja u kojima ive itd.
(3) Samostalno (osnovno) istraivanje
Razliiti statistiki pregledi mogu posluiti i kao izvor podataka za neko samostalno
istraivanje. Najpoznatije istraivanje te vrste je klasina studija Emila Durkheima
Samoubojstvo s kraja devetnaestoga stoljea u kojoj je autor, temeljem analize statistikih
podataka o broju samoubojstava u odreenim drutvenim sredinama, pokuao otkriti
specifine okolnosti koje potiu pojedinca na oduzimanje vlastitog ivota odnosno koje
pridonose uestalijem pojavljivanju tog nepoeljnog ponaanja u rezliitim drutvenim
sredinama. Radi ilustracije, evo kratkog opisa te analize.
Primjer Durkheimove analize:
Na prvoj razini, Durkheim je analizirao uestalost samoubojstava u pojedinim europskim

zemljama u duem vremenskom razdoblju te uoio da stope samoubojstava u pojedinim
zemljama imaju odreenu stabilnost u nekim su zemljama te stope dosljedno vee nego
u drugima.
U sljedeoj je etapi pokuao otkriti okolnosti koje na to utjeu pa je najprije analizirao

stope samoubojstva prema godinjim dobima i uoio da je ta pojava uestalija u
proljetnom i ljetnom razdoblju. Na temelju toga
temperature mogle biti
je postavio hipotezu da bi vie
povezane sa sklonou samoubojstvima. Da je doista tako,
uestalost samoubojstava bi bila vea u junim nego u sjevernim krajevima, no analize

statistikih podataka su pokazale da to nije tono. Dakle, temperaturne razlike nisu bile
odgovor na postavljeni problem (tzv. slijepa ulica u analizi).
Zatim je analizirao ulogu dobi i spola i uoio da je dominantna dob samoubojica 35

godina te da je odnos mukaraca i ena priblino 4:1. Na temelju toga ipak nije mogao
nita zakljuiti o uzrocima samoubojstava (druga slijepa ulica).
164
Vesna Lamza Posavec
Prouavajui stabilnost stope samoubojstva kroz vrijeme Durkheim je uoio da ni u

jednoj zemlji ta stopa nije sasvim stabilna, te da je u mnogim europskim zemljama bila u
pravilu najvea u razdoblju politikih nemira oko 1848. godine. Na temelju toga je
postavio hipotezu da bi samoubojstvo moglo biti povezano s naruavanjem socijalne
stabilnosti, i obratno, da bi socijalna stabilnost i socijalna integracija mogli utjecati na
smanjivanje pojave samoubojstava.
Ovu opu hipotezu Durkheim je zatim provjeravao drugim dostupnim podacima.

Ustanovio je da razliite zemlje i regije u Europi imaju bitno razliite stope
samoubojstava. Npr. u saksonskom dijelu Njemake stopa je bila deset puta vea nego u
Italiji i takav je odnos bio dosljedan u duem vremenskom razdoblju. Analizirajui
razliite drutvene, kulturoloke i ostale okolnosti u zemljama s razliitim stopama
samoubojstava Durkheim je na kraju zakljuio da preteno protestantske zemlje imaju
viu stopu samoubojstava nego preteno katolike zemlje: dominantno protestantske
zemlje imale su 190 samoubojstava na milijun stanovnika, mjeovite protestantskokatolike 96, a dominantno katolike 58.
Durkheim je nadalje pretpostavio da bi i neki drugi imbenici poput razine ekonomskog i

kulturnog razvitka mogli takoer utjecati na uoene razlike, pa one
moda i nisu
posljedica religijskih nego tih imbenika. Kad bi religijska pripadnost doista imala
presudan utjecaj na pojavu samoubojstava (a ne kulturoloki, ekonomski i drugi
imbenici) tada bi se sline razlike u uestalosti samoubojstava meu protestantima i
katolicima morale uoiti i unutar iste zemlje. Da bi provjerio tu hipotezu, analizirao je
razlike meu pojedinim saveznim dravama Njemake pa ak i meu pojedinim
provincijama unutar tih drava. Pokazalo se da preteno katolika Bavarska ima znatno
niu stopu samoubojstava nego preteno protestantska Prusija te da se iste razlike
zapaaju i meu preteno katolikim i preteno protestantskim provincijama unutar tih
drava. Dakle, na osnovi takvih podataka je dokazao povezanost dominantne religijske
pripadnosti odreene sredine i uestalosti samoubojstava.
Na vioj analitikoj razini, Durkheim je na kraju povezao ove nalaze sa zapaanjem o

porastu stope samoubojstava u nestabilnim politikim razdobljima. Na temelju tih
zapaanja zakljuio je da su samoubojstva povezana s opim osjeajem socijalne
nestabilnosti i dezintegracije koji je nazvao anomijom. U anominim razdobljima ljudi
mogu osjeati da su stare vrijednosti sruene, to bi ih moglo demoralizirati i rezultirati
samoubojstvom, dok bi ih, suprotno tome, socijalna integracija i stabilnost mogli na neki
165
Vesna Lamza Posavec
nain zatititi od opasnosti samoubojstva. U tom bi smislu i religijske razlike mogle

imati veliku ulogu: katolicizam, kao u veoj mjeri strukturiran i integriran religijski
sustav, mogao bi vjernicima dati snaniji osjeaj koherencije i stabilnosti nego mnogo
labavije strukturirani protestantizam.
Ovaj, pojednostavljeni prikaz sloene Durkheimove socioloke analize samoubojstva imao je
tek za cilj da ilustrira mogunosti istraivanja naoko suhoparnih statistikih podataka kojima
raspolae svaka donekle ureenija zemlja. Sline bi se analize mogle provesti i u prouavanju
kriminaliteta, prometnih nesrea, razliitih oboljenja, narkomanije i slino. Na primjer, kad
bismo na takav nain istraivali pojavu narkomanije mogli bismo postaviti pitanja: zato je u
nekim zemljama narkomanija rairenija pojava nego u drugima, kakve su razlike prema
regijama i veliini naselja, demografskoj strukturi i ekomomskom statusu stanovnitva koje
ivi na pojedinim podrujima? Itd.
Analize statistikih podataka svojedobno su obilno koritene i u prouavanju politikih
stavova i politikoga ponaanja. Rije je o analizi statistikih pokazatelja o demografskim
osobinama, socijalnom i ekonomskom statusu te razliitim aktivnostima stanovnitva koji se
dovode u vezu s podacima o izbornoj participaciji i izbornim rezultatima da bi se s pomou
takvih veza pokualo objasniti politike preferencije i izborno ponaanje stanovnika. Budui
da takve analize nisu usmjerene na pojedince (jer rezultati glasovanja na izborima nisu
iskazani na razini pojedinaca) ve na odreene kategorije stanovnitva (npr. odreene etnike
skupine, skupine odreenog stupnja naobrazbe itd.) ili populaciju nekog teritorijalnog
podruja u cjelini, takve se analize u literaturi obino nazivaju studijom agregata.
Primjer:
Jednu od klasinih studija te vrste izradili su poetkom dvadesetog stoljea ameriki autori
Kay i Munger koji su na temelju podataka o glasovanju na izborima 1890. i 1896. godine
pokuali opisati tradicionalne obrasce glasakog ponaanja u dravi Indiana, u usporedbi s
glasakim ponaanjem u drugim dravama SAD-a. Jedinice analize bili su agregati (skupine)
glasaa za kandidate pojedinih stranaka, promatrani prema dominantnim socijalnim
karakteristikama, religijskoj pripadnosti, ruralno-urbanom nainu ivota i drugim
populacijskim karakteristikama pojedinih drava. Glavni je zakljuak studije da socijalne
karakteristike birakoga tijela ne mogu same po sebi objasniti glasake preferencije
stanovnitva odnosno da politiko ponaanje u nekoj sredini nije izravno povezano s
odgovarajuim socijalnim imbenicima.
166
Vesna Lamza Posavec
Dakle, takvim se analizama pokuava razumjeti meusobna povezanost politikih preferencija

i osobina glasaa kao i njihova povezanost s okruenjem u kojemu djeluju (stoga ih politiki
znanstvenik Ranney naziva ekolokim studijama). Kao to smo spomenuli, predmet takvih
studija najee je analiza rezultata o izbornoj participaciji i izbornoj preferenciji na nekom
izbornom podruju te njihovo povezivanje s demografskim, socijalnim, ekonomskim i drugim
relevantnim podacima o stanovnitvu toga podruja.
Glavne prednosti i nedostaci analize statistikih podataka:
U sluaju prouavanja izbornog ponaanja, glavne prednosti u primjeni ove metode oituju
se u razmjerno lakoj dostupnosti podataka kao i u mogunostima zakljuivanja o statusu
javnoga mnijenja na temelju stvarnih rezultata izbora, a ne na temelju zapaanja o glasakim
namjerama stanovnitva ili izjavama ispitanika. Nedostatak im je to ne mogu otkriti za koga
se opredjeljuju odnosno kako se na izborima ponaaju pojedinci (izlaemo se greci da na
temelju podataka o grupi zakljuujemo o pojedincu), a analize su pokazale da se rezultati
istraivanja, utemeljeni na agregatnim podacima, znaajno razlikuju od odgovarajuih
anketnih rezultata prikupljenih na razini pojedinca.
Ni u Durkheimovoj studiji samoubojstava jedinice analize nisu pojedinci nego drutvene
skupine, odnosno politiko-geografske cjeline (zemlje, regije, drave, gradovi). Budui da
Durkheim nije mogao raspolagati sa statistikim podacima o vjerskoj pripadnosti osoba koje
su izvrile samoubojstvo (jer takve statistike nisu postojale) morao je o povezanosti tih
imbenika zakljuivati na temelju podataka o grupi. U tom je smislu teorijski mogue da vea
uestalost samoubojstava u protestantskim podrujima nije posljedica uestalije pojave tog
ponaanja meu protestantski orijentiranim pojedincima ve da su samoubojstvo ee
izvravali katolici koji nisu bili dobro integrirani u protestantsko religijsko okruenje. U tom
smislu, pojava samoubojstva ne bi bila povezana s protestantskim religijskim svjetonazorom
nego sa slabom integriranou manjinskih katolikih zajednica u drugo religijsko okruenje.
Sline opasnosti od pogrenog zakljuivanja kriju i ostale usporedive analize jer je i u
njihovom sluaju vrlo vjerojatno da se podaci na grupnoj razini znaajno razlikuju od
podataka na razini individuuma.
167
Vesna Lamza Posavec
U svezi s analizom statistikih podataka kao samostalnim istraivakim postupkom mogli

bismo na kraju naglasiti da tako dobiveni rezultati obino ne mogu obuhvatno i pouzdano
objasniti - pa ak ni dostatno opisati - socijalne pojave i ponaanja koji su predmet analiza.
Upravo stoga, takve je analize opravdanije koristiti u orijentacijskim istraivanjima ili kao
dopunu rezultatima primjene nekih drugih istraivakih metoda nego kao samostalno
istraivanje temeljem kojega donosimo konane zakljuke o predmetu prouavanja.
ANALIZA (STUDIJ) SLUAJA

Prema definiciji, studij sluaja je istraivaka metoda kojom se nastoje zabiljeiti
podrobne i obuhvatne informacije o jednom ili vie pojedinanih sluajeva odreene
skupine ili kategorije pojava te na temelju donositi zakljuke o svim sluajevima iste
kategorije.
Metoda studija sluaja je osobito rairena u klinikoj i razvojnoj psihologiji u sklopu kojih se,
prouavanjem ponaanja i psihikog razvitka pojedinaca, pokuava doi do opih zakljuaka
o ljudskom ponaanju i opim razvojnim zakonitostima. Da bi takvi zakljuci bili opravdani,
primijenjeni je postupak analize potrebno nekoliko puta ponoviti i provjeriti, uz nunu
kontrolu razliitih okolnosti koje bi mogle utjecati na predmet prouavanja. Osim u klinikoj i
razvojnoj psihologiji, ta se metoda primjenjuje i u prouavanju brojnih drutvenih pojava i
ponaanja, kako u sociologiji i socijalnoj psihologiji, tako i u komunikologiji, ekonomiji,
marketingu i drugim podrujima.
U primjeni metode analize sluajeva najvaniji je izbor konkretnog sluaja koji e postati
predmetom prouavanja, jer svi sluajevi iz iste kategorije zasigurno nemaju istu spoznajnu
vrijednost. Na primjer, u istraivanju mogunosti pokretanja uspjenog novinskog izdanja
korisno je istraiti uspjene i manje uspjene primjere iz sline novinske kategorije te
analizirati relevantne okolnosti koje su mogle rezultirati razlikama u njihovoj uspjenosti
(sadrajne i grafike osobine, naziv izdanja, primijenjene promotivne aktivnosti, struktura
publike, distribucija, nain prodaje, cijena, ope drutveno okruenje i sl.), a slinu je analizu
mogue provesti i za razliite proizvode iroke potronje, razliite kulturne sadraje i slino.
Osim desk-metoda, u studijama sluaja mogu se kombinirati ili samostalno primijeniti i neke
druge metode i tehnike prikupljanja podataka kao to su opaanje, intervjui, anketiranje i sl.
Metoda analize sluajeva moe se primijeniti i u svrhu usavravanja znanstveno-istraivakih
metoda. U tu je svrhu potrebno analizirati glavne metodologijske elemente uspjenih i manje
168
Vesna Lamza Posavec
uspjenih istraivanja i tako nastojati uoiti glavne prednosti i manjkavosti pojedinih

istraivakih pristupa.
Primjer:
U jednom od takvih istraivanja to ga je provela V. Lamza Posavec analizirana je
prognostika valjanost predizbornih istraivanja javnoga mnijenja, provedenih u Hrvatskoj u
razdoblju od 1990. do 1993. godine, sa stajalita relevantnih elemenata primijenjene
istraivake metodologije.
U tu su svrhu najprije prikupljeni rezultati svih objavljenih predizbornih istraivanja

1990., 1991., 1992. i 1993. godine i odgovarajuim statistikim metodama usporeeni s
rezultatima izbora. Na toj se razini analize pokazalo da su neka od provedenih
istraivanja statistiki valjanija (da bolje predviaju rezultate izbora) dok su neka manje
valjana.
Potom su prikupljeni podaci o bitnim elementima metodologije istraivanja: osnovnome

skupu, nainu izbora, veliini te teritorijalnoj obuhvatnost i disperziranosti uzorka,
postotku odbijanja ankete, reprezentativnosti realiziranog uzorka s obzirom na relevantne
demografske i socijalne varijable, opsenosti anketnih upitnika, smjetaju (redoslijedu) i
vrsti pitanja (otvoreno-zatvoreno) o namjerama glasovanja, tehnici
istraivanja,
prosjenom broju ispitanika po anketaru, terminu provoenja istraivanja, ponderiranju

rezultata te nainu interpretacije i razini poopavanja rezultata.
Nakon analize bitnih elementa primijenjene metodologije i njihovog povezivanja sa

stupnjem valjanosti pojedinih istraivanja izdvojeni su mogui razlozi greaka i
pristranosti istraivanja.
Radi usporedbe, analiza je proirena i na neka usporediva istraivanja u svijetu a u

interpretaciju su ukljuena i odgovarajua metodologijska iskustva svjetskih istraivaa,
objavljena u knjigama, studijama i znanstvenim lancima.
I na kraju, temeljem raspoloivih podataka doneseni su zakljuci o glavnim razlozima

ostvarenog stupnja valjanosti pojedinih istraivanja te oblikovane preporuke za
poboljanje metodologije predizbornih istraivanja javnoga mnijenja u naim drutvenim
okolnostima.
169
Vesna Lamza Posavec
ANALIZA SADRAJA
U najirem smislu, analizom sadraja smatra se postupak prouavanja i ralanjivanja nekog
pisanog ili slikovnog materijala kojim se nastoje uoiti neke osobine odnosno poruke toga
sadraja.
VRSTE ANALIZE SADRAJA
Dvije su osnovne vrste analize sadraja:
1. Kvalitativna ili nefrekvencijska analiza: u sluaju ove analize, primijenjeni postupak
nije zadan nekim vre definiranim metodologijskim kriterijima ve se temelji na vie ili
manje subjektivnom vrednovanju analiziranog sadraja pa se stoga obino i ne smatra
"pravom" znanstvenom metodom. U primjeni kvalitativne analize za donoenje
zakljuaka o osobinama analiziranoga sadraja puno je vanije postojanje ili nepostojanje
odreenih svojstva nego uestalost njihovog pojavljivanja.
2. Kvantitativna analiza sadraja je sustavni i objektivizirani postupak koji u veoj mjeri
udovoljava kriterijima prave znanstvene metode. Kao i u sluaju ostalih kvantitativnih
metoda, i u sluaju primjene kvantitativne analize sadraja cilj je utvrditi ne samo
postojanje ili nepostojanje odreene sadrajne osobine, nego te osobine i kvantitativno
izraziti odreivanjem njihove zastupljenosti u cijelom analiziranom sadraju.
Prema uobiajenoj definiciji, kvantitativna analiza sadraja je objektivizirana metoda
koja omoguava da se odreene kvalitativne osobine tekstualnog ili vizualnog materijala
izraze u kvantitativnim pokazateljima. Na temelju takvog postupka mogue je doi do
razmjerno preciznih pokazatelja o udjelu promatranih osobina u cijeloj prouavanoj grai.
Pravilnom primjenom kvantitativne metode analize sadraja mogue je izbjei
impresionistike i paualne ocjene, kojima je uestalo izloena kvalitativna analiza, a koje
nerijetko upuuju na neprecizne i vie ili manje nerealne zakljuke.
Metoda kvantitativne analize sadraja razvila se i poela uvelike primjenjivati nakon Prvog
svjetskog rata i danas ima iroku primjenu u prouavanju razliitih, najee pisanih
materijala. Za razvoj te metode najzasluniji su autori Lasswell, Lazarfeld i Berelson koji su
je prvi puta primijenili u prouavanju karakteristika i poruka ratne propagande u tijeku Prvog
svjetskog rata prouavanjem razliitih pisanih materijale koji su sluili u ratno-propagandne
svrhe.
170
Vesna Lamza Posavec
MOGUNOSTI PRIMJENE I CILJEVI ANALIZE SADRAJA

Metodu analize sadraja, kako kvalitativnu tako i kvantitativnu, mogue je primijeniti
u prouavanju razliitih oblika komunikacije kao to su knjige, novine, pjesme, filmovi,
televizijske i radio emisije, pisma, zakoni i drugi pravni propisi, tekstovi pjesama, razliita
slikovna graa i slino.
Lazarfeld (1948) i Berelson (1952) navode tri glavna cilja primjene analize sadraja
odnosno tri glavna polazita prema kojima je mogue analizirati neku verbalnu ili neverbalnu
grau. To su:
1. Istraivanje osobina sadraja: u ovom sluaju, rezultati provedene analize ukazuju na
razliite osobine i poruke analiziranoga sadraja koje su predmet prouavanja (tema kojom se
bavi, nain na koji je tema obraena, lingvistike ili likovne karakteristike i sl.);
2. Istraivanje osobina autora: rezultati analize ukazuju na osobine autora analizirane grae
(npr. intelektualna razina pisca neke knjige, njegovva naobrazba, moralna naela, vrijednosti
koje zastupa i sl.);
3. Istraivanje osobina publike: rezultati analize mogu neto rei i o osobinama korisnika
analiziranoga sadraja odnosno osobinama publike koju taj sadraj privlai (npr. rezultati
analize sadraja Arene vjerojatno e sugerirati da taj tjednik prati u prosjeku slabije
obrazovana publika te ee osobe iz ruranih podruja nego to je to sluaj s publikom
Globusa ili dnevnog Vjesnika).
Analizom sadraja novina, i ostalih pisanih materijala mogu se provoditi razliite socioloke,
politoloke i sline analize: mogue je ispitati koji su drutveni problemi u odreenom
razdoblju dominirali medijima, koje su politike aktivnosti bile najzastupljenije itd. Za razliku
od veine ostalih istraivakih pristupa, primjena ove metode omoguava i retrogradne
analize drutvenih dogaaja i procesa u nekom prijanjem razdoblju kao i razmjerno
jednostavne komparativne analize u razliitim drutvenim okruenjima.
171
Vesna Lamza Posavec
POSTUPAK KVANTITATIVNE ANALIZE SADRAJA
Kvantitativna analiza sadraja obuhvaa sljedee faze:

1. Formuliranje predmeta, cilja i hipoteza istraivanja
2. Definiranje populacije i osnovnog skupa
3. Izbor uzorka (odreivanje veliine i naina izbora)
4. Izbor i definiranje jedinice analize
5. Definiranje kriterija za kvantifikaciju jedinice analize
6. Definiranje jedinice sadraja i konstrukciju analitike matrice
7. Postupak analize (prikupljanja podataka)
8. Obradu i interpretaciju rezultata
1. Predmet, cilj i hipoteze analize
Kao i u sluaju bilo kojeg drugog istraivanja, i u sluaju analize sadraja potrebno je jasno
definirati predmet, cilj, svrhu i hipoteze istraivanja. Svaki se sadraj moe analizirati s
razliitih stajalita pa stoga u konceptualizaciji istraivanja valja izabrati onaj pristup koji
smatramo spoznajno relevantnim u odnosu prema odabranom predmetu istraivanja.
2. Definiranje populacije i osnovnog skupa
Da bi proveli valjanu znanstvenu analizu potrebno je vrlo precizno definirati populaciju na
koju elimo generalizirati dobivene rezultate kao i osnovni skup iz kojeg emo izabrati uzorak
za analizu. Na primjer, elimo li analizirati sadrajne karakteristike televizijskog Dnevnika u
tijeku 1996. godine, populaciju e initi sve emisije Dnevnika emitirane u tijeku te godine. Ili,
ako je cilj analize istraivanje karakteristika vanjskopolitikih priloga Vjesnika u razdoblju od
1990 do 1995 godine, populacija e obuhvatiti sve napise o vanjskopolitikim zbivanjima i
temama, objavljene u tom listu u razdoblju od 1. sijenja 1990. do 31. prosinca 1995. godine.
Kao i inae, osnovni se skup i u ovom sluaju moe ali i ne mora u potpunosti podudarati s
populacijom. Da bi se umanjila mogunost sluajnoga odabira nekih atipinih djelova
sadraja (osobito u sluaju kad je analitiki uzorak relativno malen) neki se dijelovi
populacije mogu namjerno ispustiti iz osnovnoga skupa (npr. u analizi sadaja novina, kojom
elimo istraiti njihove uobiajene karakteristike, opravdano je ispustiti specijalna izdanja
koja su posveena nekim iznimnim drutvenim dogaajima kao to su npr. proglaenje
samostalnosti drave, smrt predsjednika drave i sl.).
172
Vesna Lamza Posavec
3. Veliina i nain izbora uzorka

Kao i u sluaju ankete, i u ovom sluaju valja definirati glavne karakteristike plana uzorka,
prije svega njegovu veliinu i nain izbora.
Odluka o veliini uzorka (opseg materijala koji e se uzeti u analizu) ovisi o:
(1) konkretnim osobinama analiziranog materijala odnosno stupnju njegove homogenosti ili
heterogenosti (npr. u sluaju dnevnih novina ija se izdanja koncepcijski razlikuju u
ovisnosti o danima u tjednu uzorak bi morao biti vei nego u sluaju analize tjednih
novina koje imaju koncepcijski ujednaeniji sadraj);
(2) potrebnoj preciznosti rezultata (kad su potrebni precizni podaci o zastupljenosti pojedinih
karakteristika analiziranog sadraja uzorak mora biti vei nego u sluaju kad se moemo
zadovoljiti priblinim informacijama odnosno openitom slikom);
(3) planiranoj obradi rezultata (elimo li prouavane osobine sadraja promatrati i u nekim
meusobnim odnosima npr. osobine vanjskopolitikih priloga u ovisnosti o zemlji na
koju se odnose - uzorak mora biti vei nego u sluaju kad ih promatramo na razini cijelog
obuhvaenog uzorka).
Nain izbora uzorka u pravilu je puno jednostavniji nego u sluaju primjene anketne
metode. Za potrebe analize sadraja u veini je sluajeva mogue primijeniti jedan od oblika
probabilistikog uzorkovanja kao to su jednostavni sluajni ili sluajni sustavni uzorak (u
uzorak se ukljuuje svaka n-ta jedinica osnovnoga skupa raunajui od nekog sluajno
izabranog poetka). Ovisno o cilju istraivanja, u nekim sluajevima izbor uzorka moe biti i
namjeran (npr. kad elimo analizirati novinske napise o privatizaciji u uzorak emo ukljuiti
samo one primjerke novina koji su sadravali takve napise).
4. Definiranje jedinice analize
Potrebno je vrlo precizno definirati koje emo dijelove sadraja unutar obuhvaenog uzorka
analizirati odnosno to e nam biti jedinica analize. Jedinica analize je relativno samostalna
sadrajna cjelina koja je predmet prouavanja i kojoj emo u analitikom postupku
postaviti odreena pitanja. U anketnim istraivanjima jedinica analize je ispitanik (tj. osoba
koja je obuhvaena uzorkom i kojoj se postavljaju anketna pitanja), a u analizi sadraja to
mogu biti razliite sadrajne cjeline poput novinskoga priloga, radijske ili televizijske emisije,
poglavlja u knjizi, pojedinane pjesme u nekoj zbirci, neke umjetnike slike i sl. Ako je rije o
analizi sadraja novina, pod prilogom najee podrazumijevamo cjelinu koju ine tekst,
naslovi, ilustracije, meunaslovi, eventualne fotografije, ilustracije i sl. ali jedinicu analize
moemo definirati i puno ue (to moe biti novinski naslov, fotrografija, potpis pod slikom,
jedna reenica itd.) Dosljedno tome, u analizi poezije jedinica analize moe biti pojedina
173
Vesna Lamza Posavec
pjesma ali i strofa, stih ili pojedina rije u pjesmi, a u analizi televizijskog Dnevnika cijela
emisija kao i pojedini prilog unutar nje, najava pojedinog priloga i slino.
5. Definiranje kvantitativnih kriterija:
Kriteriji za kvantifikaciju jedinica analize mogu biti:
- frekvencija (uestalost pojavljivanja) jedinica analize;
- u sluaju tiskane grae: prostorna zastupljenost jedinica analize (izraena u cm2) ili
broj znakova (slova) sadranih u tekstu ;
- u sluaju televizijskih i radio-emisija ili druge audio-vizualne grae: vremenska
zastupljenost (sekunde, minute, sati).
6. Definiranje jedinice sadraja:
U narednoj je fazi potrebno definirati sadrajne karakteristike koje nas zanimaju tj. odrediti
jedinice sadraja ili kriterije prema kojima e se odabrani sadraj analizirati. Prema definiciji,
jedinica sadraja je kriterij prema kojemu provodimo analizu odnosno pitanje koje
postavljamo jedinici analize.
Definiranje jedinice sadraja je najosjetljiviji dio analitikoga rada analitiki kriteriji moraju
biti dovoljno osjetljivi da omogue identificiranje bitnih karakteristika sadraja ali istodobno
moraju biti prikladni (dovoljno jednostavni i jednoznani) za objektiviziranu analizu. U tu je
svrhu potrebno konstruirati mjerni instrument odnosno analitiku matricu (pandan anketnom
upitniku u anketi) koja e obuhvatiti vei ili manji broj analitikih kriterija odnosno pitanja
koja e se postaviti odabranom sadraju. Osim analitike matrice potrebno je izraditi i tzv.
kodni list u koji e se, sukladno prosudbi analitiara, unositi oznake za pojedine od
promatranih osobina odnosno jedinica sadraja. Za svaku jedinicu analize (novinski prilog,
radijsku emisiju, pjesmu i sl.) predvien je zaseban primjerak kodnoga lista (kao to je, u
anketnom istraivanju, za svakog ispitanika predvien zaseban primjerak anketnog upitnika).
Kao primjer navodimo jednu od moguih matrica za analizu sadraja dnevnih novina te
odgovarajui kodni list.
ANALIZA SADRAJA DNEVNIH NOVINA: ANALITIKA MATRICA
1. Naziv novina
2. Datum izdavanja
3. Naslov analiziranog priloga
4. Stranica (od-do)
174
Vesna Lamza Posavec
5. Ukupna povrina priloga (cm2)

6. Od ukupne povrine odnosi se na tekst (cm2)
7. Veliina testa izraena brojem znakova
8. Glavna tema priloga:
0.Ne moe se odrediti
1.Politika
2.Gospodarstvo
3.Kultura/umjetnost
4.Sport
5.Crna kronika, kriminalitet
6.Komunalne teme, gradska kronika
7.Znanost, tehnika
8.Ekologija
9.Masovni mediji
10.Zabava, estrada, show-bussines
11. ivotna svakodnevica, ivot "obinih"ljudi
12. Ostalo: ______________
13. Ravnopravno zastupljeno vie tema
9. Glavni predmet priloga:
1.Dogaaj
2.Osoba
3.Pojava, proces
4.Ostalo:______
5.Ravnopravno zastupljeno vie elemenata
10. Aktualnost priloga (vremenska dimenzija):

1.Peilog je preteno vezan uz tekua dogaanja
2.Prilog je preteno vezan uz prola dogaanja
3.Prilog preteno govori o buduim dogaanjima
4.Kombinacija ravnopravno zastupljenih elemenata
11. Aurnost priloga:
1.Auran (reagira na dogaaj nakon najkasnije jednoga dana)
2.Nije auran
3.Aurnost nije bitna za temu priloga
175
Vesna Lamza Posavec
12. Teritorijalna orijentiranost priloga:

1.Preteno se odnosi na domae dogaaje, pojave, osobe i sl.
2.Preteno se odnosi na strane (meunarodne) dogaaje, pojave, osobe i sl
3.Podjednako se odnosi na domae i meunarodne dogaaje, pojave, osobe i sl.
13. Veza izmeu naslova i teksta:
0.Ne moe se odrediti, nema naslova
1.Naslov odgovara tekstu
2.Naslov i odgovara i ne odgovara tekstu
3.Naslov ne odgovara tekstu
14. Kritiki/vrijednosni odnos priloga
0.Nema kritikog/vrijednosnog odnosa (prilog se zadrava na deskripciji, neutralan
odnos prema predmetu napisa)
1.Dominira povoljan (odobravajui) odnos prema predmetu napisa
2.Dominira nepovoljan odnos (kritika, osuda, ismijavanje i sl.) prema predmetu
napisa
3.Podjednako je zastupljen povoljan i nepovoljan odnos prema predmetu napisa
15. Izraenost kritikog odnosa:
0.Ne moe se odrediti, nema kritikog/vrijednosnog suda
1.Eksplicitan (oigledan, jasno verbalno formuliran) kritiki odnos
2.Implicitan ("izmeu redaka") kritiki odnos
16. "Otvorenost" prema stavovima itatelja:
0.Ne moe se odrediti, nema kritikog/vrijednosnog odnosa
1.Stavovi izneseni u napisu nameu se kao jedini relevantni
2.itatelju je ostavljena mogunost zauzomanja vlastitog stava
17. "Dubina" obrade teme:
1.Preteno "povrinski" (zadrava se samo na deskripciji pojave, dogaaja ili osobe)
2.Preteno "dubinski" (ulazi u uzroke, predvia posljedice, obrauje temu u irem
kontekstu)
18. Orijentiranost na itatelje:
1.Napis je preteno usmjeren na ui (struniji, specifino orijentiran i obrazovan) dio
itateljske publike
2.Napis je preteno orijentiran na iri krug publike
176
Vesna Lamza Posavec
19. Broj slikovnih priloga (fotografije, crtei, grafiki prikazi i sl.):

0.Nema slikovnih priloga
1.Jedan slikovni prilog
2.Vie slikovnih priloga
20. Povezanost slikovnog priloga i teksta:
0.Ne moe se odrediti, nema slikovnih priloga
1.Slikovni prilog je u skladu s tekstom
2.Slikovni prilog i jest i nije u skladu s tekstom
3.Slikovni prilog sadri oprene informacije u odnosu prema tekstu
ANALIZA SADRAJA DNEVNIH NOVINA: KODNI LIST

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
Naziv novina:_________________________________________________
Datum izdavanja:______________________________________________
Naslov analiziranog priloga:_____________________________________
Stranica (od-do):_______________________________________________
Povrina priloga (cm2): _________________________________________
Povrina teksta (cm2): _________________________________________
Broj znakova (tekst): _________________________________________
Glavna tema:
(
)
_______________________
Glavni predmet:
(
)
_______________________
Aktualnost:
(
)
Aurnost:
(
)
Teritorij. orijentiranost:
(
)
Naslov-tekst:
(
)
Kritiki odnos:
(
)
Izraenost krit. odnosa:
(
)
Otvorenost:
(
)
Dubina obrade:
(
)
Orijentiranost na itatelja:
(
)
Broj slikovnih priloga:
(
)
Veza slika-tekst:
(
)
7. Postupak analize:
Postupak analize mora biti to je mogue vie objektiviziran odnosno lien subjektivnih
dojmova i procjena analitiara. Taj postupak obuhvaa sljedee korake:
(1) Izbor analitiara :
Da bi se kriteriji analize to je mogue vie objektivizirali i ujednaili optimalna je
skupina od 10 do12 analitiara. Analitiari moraju biti odgovarajue obrazovani
177
Vesna Lamza Posavec
(studenti ili fakultetski naobraene osobe) i osposobljeni za taj posao (poznavati

materiju koja je predmet analize);
(2) Instruiranje i uvjebavanje analitiara:
Analitiarima treba podobrno objasniti svrhu i ciljeve analize kao i pojedinosti u vezi s
definiranjem jedinica analize odnosno sadrajem analitike matrice. Potom valja
provesti vie pokusnih analiza, radi upoznavanja i ujednaavanja kriterija analize. Sve
nedoumice u vezi s primjenom pojedinih kriterija i izborom odgovarajuih kodova
valja raspraviti u cijeloj skupini analitiara. Tek kada voditelj istraivanja ocijeni da su
svi kriteriji potpuno jasni i ujednaeni (shvaeni na isti nain) moe se pristupiti
provedbi analize.
(3) Provedba analize:
Svakom se analitiaru dodijeljuje odreeni broj jedinica analize (u naem primjeru
novinskih priloga) koje mora paljivo prouiti i ocijeniti prema predvienim
kriterijima. Kodove (brojeve) kojima su oznaene izabrane ocjene upisuje u kodne
listove, zasebno za svaku jedinicu analize (u naem primjeru u prostor oznaen
zagradama).
Da bi rezultati bili to objektivniji svaku jedinicu analize moraju neovisno analizirati
najmanje dva analitiara (poeljno je da ih bude i vie). Njihove ocjene valja potom
usporediti, a eventualna razilaenja razjasniti i usuglasiti. Ako se analitiari ne mogu
sloiti u vezi s primjenom odreenog kriterija u analizi iste jedinice, nastali problem
valja raspraviti pred cijelom skupinom analitiara i usvojiti ocjenu s kojom se veina
slae.
8. Obrada i interpretacija rezultata:

Planom obrade analitikih podataka potrebno je definirati:
(1) U kojim e se jedinicama izraziti rezultati analize - u postotnim vrijednostima
odreenima prema ukupnom broju analiziranih jedinica analize i/ili ukupnom opsegu
analiziranih jedinica (u naem primjeru prema ukupnoj povrini svih analiziranih
priloga);
(2) Prema kojim e se kriterijima dobiveni rezultati razvrstavati (ukriavati) - na
primjer, u sluaju analize sadraja novina mogua je klasifikacija rezultata prema
dominantnoj temi, rubrikama, teritorijalnoj orijentiranosti, izvorima informacija,
novinskoj formi (vjest, izvjetaj, komentar i sl), autorima i sl.
178
Vesna Lamza Posavec
(3) Koje e se statistike analize koristiti u interpretaciji rezultata i donoenju

zakljuaka (usporeivanje apsolutnih vrijednosti/postotaka, testiranje statistike
znaajnosti razlika, odreivanje korelacije i sl.);
(4 ) Kako e se rezultati prikazati (tablino, grafiki itd).
Na kraju je potrebno izraditi zavrno istraivako izvjee ili studiju uvaavanjem istih
naela koja vrijede i u sluaju primjene bilo koje druge istraivake metode, a o emu e biti
rijei u daljnjem tekstu.
179
Vesna Lamza Posavec
REALIZACIJA ISTRAIVANJA
Nakon definiranja koncepcije istraivanja i operacionalizacije postupaka njezine primjene,
preostaje jo provesti istraivanje prema zamisli i planu koji su razraeni u pripremnim
fazama ukupne istraivake procedure. Da podsjetimo, faza realizacije (provedbe) istraivanja
obuhvaa poslove prikupljanja podataka, kontrolu postupka prikupljanja, pripremu podataka
za obradu (kodiranje, logika kontrola, unos podataka, kontrola unosa), obradu i analizu
podataka, izrada analitikih tablica i/ili grafikih prikaza te interpretaciju rezultata i izradu
istraivakog izvjea ili studije.
1. PRIKUPLJANJE PODATAKA
Nakon provedbe i primjene rezultata pilot-istraivanja, te eventualne korekcije odgovarajuih
elemenata realizacije istraivanja (dopunjavanje pojedinosti u vezi s nainom izbora uzorka,
istraivakim instrumentom i tehnikom provedbe istraivanja, davanje eventualnih dodatnih
uputa ili uvjebavanje ekipe zaduene za provoenje ankete ili drugog istraivakog
postupka) mogue je pristupiti glavnoj fazi istraivakoga rada prikupljanju podataka koji bi
trebali odgovoriti na predviene ciljeve istraivanja, provjeriti njegove hipoteze i udovoljiti
svrsi zbog koje se ono provodi. Budui da je u ispitivanjima drutvenih pojava najee rije
o anketnom istraivanju, u ovoj e se fazi, primjenom zavrne verzije anketnoga upitnika i
uvaavanjem svih predvienih pojedinosti, obino provesti anketiranje osoba izabranih
definiranim planom uzorka. Provodi li se pak istraivanje primjenom metode individualnog
intervjua ili fokus-grupa, prema predvienom e se planu provesti razgovori i zabiljeiti izjave
izabranih ispitanika itd. Ako koristimo metodu analize sadraja , na temelju konstruirane
analitike matrice na predvienoj emo grai analizirati obuhvaene jedinice analize, a
traene podatke biljeiti u pripremljene kodne listove; i na kraju, ukljuuje li nae istraivanje
analizu nekih statistikih podataka, na odgovarajui emo nain analizirati podatke koje
koristimo za potrebe istraivanja.
Kao to je ve spomenuto u odjeljku o pripremi provedbe istraivanja, u tijeku prikupljanja
podataka koordinatori istraivanja moraju osigurati stalni doticaj s osobama kojima je taj
posao povjeren (anketarima, intervjerima, opaaima, analitiarima i sl.) kako bi nadzirali
180
Vesna Lamza Posavec
njihov rad i, ako je to potrebno, intervenirali dodatnim uputama, objanjenjima, eventualnom

zamjenom nekih lanova ekipe i sl.
2. KONTROLA POSTUPKA PRIKUPLJANJA PODATAKA

Osim u tijeku postupka prikupljanja podataka, provedbu te istraivake faze potrebno je
pomno provjeriti i nakon njezinog zavretka. Kontrolu valja provesti u skladu s prije
postavljenim planom, definiranim jo u sklopu operacionalizacije istraivanja, a ako se to
pokae potrebnim, taj se plan moe dopuniti i nekim novim pojedinostima. Na primjer, ako na
temelju raspoloivih informacija imamo razloga sumnjati u zadovoljavajuu kvalitetu
anketnih podataka, poveat emo udio kontrolirane grae (recimo, s planiranih deset na
petnaest ili dvadeset posto) te proiriti provedenu kontrolu na jo neke elemente zadanoga
postupka (npr., provjerit emo je li anketar uope bio na zadanoj adresi, je li potivao
dogovorenu proceduru izbora ispitanika unutar kuanstava, je li postavljao sva predviena
pitanja, sluio se eventualnim dodatnim listiima i karticama za preciznije oznaavanje
odgovora i sl.).
3. PRIPREMA GRAE ZA OBRADU
Poto su prikupljeni potrebni podaci a kontrolom utvreno da je dogovoreni postupak
proveden na ispravan nain, potrebno je pripremiti grau za obradu. Ako je rije o anketi ili
nekoj od ostalih kvantitativnih metoda (npr. kvantitativna analiza sadraja) obrada se obino
provodi kompjutorski pa priprema grae za obradu obuhvaa sljedee poslove:
1. Opa kontrola kvalitete prikupljenih podataka - na primjer, u sluaju anketnog
istraivanja potrebno je utvrditi jesu li svi upitnici pravilno ispunjeni - je li odgovoreno na sva
pitanja, jesu li odgovori na otvorena pitanja dovoljno raznovrsni da bi se inili
vjerodostojnima ili su moda previe openiti i ablonizirani (posljednje bi upuivalo na
stereotipnu reinterpretciju odgovora od strane anketara ili ak na lairanje ankete) itd.
2. Logika kontrola podataka - ako je rije o anketi, potrebno je utvrditi jesu li odgovori na
pojedina pitanja dosljedni ili su logiki nekonzistentni (npr. ako je ispitanik na nekom pitanju
odgovorio da nikad nije uo za neki proizvod, na drugom ne moe donositi sud o njegovim
karakteristikama; u vezi s odreenim pitanjem ne mogu biti zaokrueni odgovori koji se
181
Vesna Lamza Posavec
meusobno iskljuuju recimo, slaem se i ne znam itd.). Tu je vrstu kontrole mogue

provesti i komjutorski, nakon zavretka unosa podataka.
3. Kodiranje podataka - obino se primjenjuje u analizi odgovora na otvorena pitanja koja
prije kompjutorske obrade treba sadrajno ralaniti i svakoj kategoriji pripisati odgovarajui
kod (ifru); ifre odgovora na zatvorena pitanja obino su ve predviene anketnim
upitnikom.
4. Izrada programa obrade - odnosno dopuna ili specifina prilagodba ve postojeih
programa potrebama ove obrade;
5. Unos podataka u kompjutor - koritenjem posebnog programa podaci se unose u komjutor
da bi se potom, prema predvienom planu, mogli i obraditi.
Dio prikupljene grae koja se pokae nedostatno kvalitetnom ili logiki nedosljednom
potrebno je iskljuiti iz obrade (bolje je izgubiti odgovore nekolicine ispitanika nego
analizirati nekvalitetne podatke) ili na odgovarajui nain korigirati (npr. ako su u nekom
upitniku na odreeno pitanje zaokrueni odgovori "slaem se" i "ne znam" mogue je oba
prekriiti i zaokruiti mogunost "bez odgovora"). Pokae li se da je udio nedostatno
kvalitetnih podataka razmjerno velik (da prelazi nekoliko postotaka ukupne grae) te je
podatke potrebno zamijeniti novima, koji e se prikupiti dodatnim istraivanjem, primjenom
istog istraivakog instrumenta i postupka te na ispitanicima s istih lokacija i izabranima na
isti nain.
U sluaju primjene individualnih intervjua ili fokus-grupa obrada istraivake grae ne

zahtijeva neku posebnu pripremu, osim transkripcije razgovora te provjere ope kvalitete
podataka i odgovarajue logike kontrole.
4. OBRADA (ANALIZA) PODATAKA
U najopenitijem smislu, prikupljene podatke moemo obraditi na dva osnovna naina:

kvalitativnim i kvantitativnim postupcima.
a) Kvalitativna obrada (analiza)
Kvalitativna obrada se obino koristi kad su podaci prikupljeni kvalitativnim metodama (npr.
metoda opaanja, individualni ili grupni intervju itd.) ali se moe primijeniti i u obradi
182
Vesna Lamza Posavec
kvalitativnih podataka prikupljenih nekom od kvantitativnih metoda (npr. analiza odgovora na

otvorena pitanja u anketi). Rije je o svojevrsnoj analizi sadraja kojom se prikupljeni
odgovori razvrstavaju u odreene kategorije, prema nekim unaprijed odreenim kriterijima ili
pak onima koji sami proizlaze iz analizirane grae. Kriteriji moraju biti jednoznani i u skladu
s ciljevima istraivanja odnosno onime to istraivanjem elimo utvrditi.
Ako na primjer, u sklopu nek ankete postavimo otvorena pitanja o glavnim zaslugama i
nedostacima aktualne hrvatske vlasti, vrlo je vjerojatno da e se dobiveni odgovori grupirati u
nekoliko kategorija kao to je voenje gospodarske politike, rjeavanje socijalnih problema,
rjeavanje pitanja ivotnog standarda, vanjska politika, demokratinost vlasti, kompetentnost,
etinost i sl.. Ako je broj prikupljenih odgovora dovoljno velik, izdvojenim se kategorijama
mogu pridruiti odreeni kodovi i potom kvantitativno iskazati njihova zastupljenost. Ipak,
zbog uobiajeno velike rasprenosti odgovora na otvorena pitanja, kao i znatne proporcije
izostanka bilo kakvog odgovora, rezultati takvih analiza najee doputaju samo kvalitativnu
interpretaciju. To, drugim rijeima, znai da temeljem kvalitativnih podataka moemo
odgovoriti to se u vezi s nekim pitanjem pojavljuje ali ne i koliko se to esto pojavljuje. Na
primjer, takvi podaci mogu ukazati na raspon miljenja u vezi s nekim problemom ali ne i
kakva je zastupljenost pojedinih miljenja u populaciji na koju se istraivanje odnosi.
b. Kvantitativna obrada
Za razliku od kvalitativne, kvantitativna ili statistika obrada odgovara i na pitanje koliko je
neto zastupljeno u uzorku na kojemu se provodi istraivanje odnosno u populaciji na koju se
generaliziraju dobiveni rezultati. U odnosu na kvalitativne, prednosti kvantitativnih metoda
su sljedee:
1. Preciznije su od kvalitativnih (npr. podatak prema kojemu je na nekom fakultetu upisano
40 posto studenata i 60 posto studentica puno je precizniji nego konstatacija da je na tom
fakultetu vie studentica nego studenata);
2. Omoguavaju generalizaciju (poopavanje) zakljuaka: rezultati kvantitativne obrade
pokazuju u kojoj mjeri neto vrijedi za odreene drutvene skupine (populacije) i ne
zadravaju se na individualnim sluajevima kao veina kvalitativnih metoda (npr. otkrivaju
kakvo miljenje o nekom pitanju prevladava u javnosti);
3. Omoguavaju otkrivanje veza ili "skrivenih" odnosa unutar prouavanih pojava:
dodatnim obradama (tzv. ukriavanjem podataka, izraunom korelacija, posebnim postupcima
183
Vesna Lamza Posavec
kao to su faktorska analiza i druge multivarijatne metode) otkrivaju i mogue razlike izmeu
skupina podataka ili skupina ispitanika (tzv. subuzoraka), latentne strukture ispitivane pojave
(koje nisu uoljive u osnovnim podacima) itd.
Ipak, potrebno je pripaziti da se neopravdano ne kvantificiraju i oni podaci koji to ne

doputaju jer se temelje na premalom broju opaanja odnosno premalom broju ispitanika ili
drugih jedinica analize.
Uobiajeni postupci obrade podataka u istraivanjima drutvenih pojava:
1. Odreivanje frekvencija (uestalosti) odreene kategorije podataka, npr. odgovora na
pojedina anketna pitanja. Takvi se podaci jo nazivaju apsolutnim i osnova su za sve ostale
oblike obrade.
2. Ponderiranje podataka radi korigiranja nedostatne reprezentativnosti uzorka, nastale zbog
neodgovarajueg plana uzorkovanja ili velike proporcije odbijanja ankete, a u nekim
sluajevima i zbog uravnoteenja odreenih vrsta uzoraka (npr. neproporcionalnih
stratificiranih uzoraka). Ta se vrsta obrade vrlo uestalo koristi u istraivanjima javnoga
mnijenja i drugim drutvenim istraivanjima rezultati kojih se namjeravaju poopiti na
ukupno stanovnitvo odreenog podruja. Rije je o matematikom postupku u sklopu kojega
se mnoenjem originalno dobivenih frekvencija odgovarajuim koeficijentima ("ponderima")
daje vea "teina" odgovorima onih kategorija ispitanika koje su u realiziranom uzorku
zastupljene proporcionalno manje nego u populaciji iz koje je uzorak izabran, a dijeljenjem
(ili preciznije, mnoenjem s brojkom manjom od 1,0) se oduzima "teina" odgovorima onih
skupina ispitanika koje su zastupljene vie nego u populaciji. Na primjer, zbog uobiajeno
uestalijeg odbijanja ankete u skupini nie-obrazovanih ispitanika ta je kategorija u
realiziranim uzorcima istraivanja javnoga mnijenja obino zastupljena znaajno manje nego
u cijelom glasakom tijelu (npr. 25 posto umjesto priblino 50 posto koliko je takvih osoba u
ukupnom punoljetnom stanovnitvu Hrvatske) zbog ega se zabiljeena uestalost njihovih
odgovora mnoi odgovarajuim koeficijentom (u ovom sluaju 2,0) i tako dovodi na razinu na
kojoj bi bila zabiljeena da je prema zastupljenosti nie-obrazovanih ispitanika ostvareni
uzorak bio u potpunosti reprezentativan. Iskustvo je pokazalo da su na taj nain "dotjerani"
rezultati u pravilu precizniji (npr. omoguavaju bolju prognozu izbornih rezultata) nego to to
bi bili kad se sline korekcije ne bi provodile.
184
Vesna Lamza Posavec
3. Odreivanje relativne uestalosti, izraene u obliku postotka ili proporcije, s kojim se neko
obiljeje ili neki odgovor javljaju u odreenom uzorku ili populaciji. Zbog uobiajene
primjene postotnih rauna u svakodnevnom ivotu, tako izraeni podaci razumljivi su i
pristupani i najiroj publici, olakavaju uoavanje odnosa u zastupljenosti pojedinih obiljeja
ili odgovora, a uz to (za razliku od apsolutnih vrijednosti) omoguavaju i lake usporeivanje
podataka dobivenih na uzorcima razliitih veliina.
4. Ukriavanje ili krostabulacija podataka (cross-tabulation = viedimenzionalno
tabeliranje) upotrebljava se u brojnim drutvenim istraivanjima da bi se na jednostavan nain
uoili odnosi izmeu zavisnih i nezavisnih varijabli odnosno uoile neke razlike u
odgovorima pojedinih skupina ispitanika (najee izmeu ispitanika razliitih demografskih i
socijalnih osobina - mukaraca i ena, ruralnog i urbanog stanovnitva, pripadnika odreenih
dobnih, obrazovnih ili profesionalnih kategorija, stanovnika odreenih regija itd., ali i izmeu
pojedinih skupina ispitanika definiranih razliitim stavovima, sklonostima ili ponaanjem potroaa odreenih proizvoda, glasaa pojedinih stranaka, itatelja odreenih vrsta novina,
pristalica odreenih ivotnih stilova itd.). Takva vrsta obrade omoguava bolji uvid u
strukturu pojave koja se istrauje te ukazuje na mogue smjerove uzronih veza koje se potom
mogu istraiti drugim istraivakim i statistikim metodama.
5. Odreivanje statistike znaajnosti razlika izmeu razliitih skupina podataka pokazuje
jesu li razlike meu razliitim kategorijama ispitanika ili meu rezultatima dobivenima
istodobnim ili uzastopnim istraivanjima na usporedivim uzorcima posljedica stvarnih razlika
(odnosno utjecaja tzv. sistematskih faktora) ili pak sluajnog variranja rezultata, ovisnog o
veliini obuhvaenog uzorka (rezultati dobiveni na uzorku uvijek su samo procjena "prave"
vrijednosti u populaciji i kreu se u granicama standardne greke uzorka). Ovisno o vrsti
podataka, za odreivanje statistike znaajnosti razlika na raspolaganju su razliiti postupci
poput hi-kvadrat testa, t-testa, analize varijance itd.
Ako se istraivanje provodi za znanstvene svrhe, podaci se mogu obraivati i postupcima
poput izrauna korelacije (kojim se odreuje stupanj meusobne povezanosti varijabli
obuhvaenih istraivanjem) faktorske analize (kojom se vei broj varijabli moe reducirati na
manji broj "faktora" a oni otkrivaju tzv. skrivene ili latentne strukture prouavanih pojava) i
drugih vrsta multivarijatnih analiza kojima se takoer otkrivaju meusobni odnosi veeg
broja obuhvaenih varijabli. (diskriminativna, kanonika, multipla regresijska analiza itd.).
185
Vesna Lamza Posavec
5. PRIKAZ REZULTATA
Da bi rezultati istraivanja bili uoljivi i ispravno interpretirani, potrebno je izabrati nain na
koji e biti prikazani. Uobiajeni naini su tablice i i razliite vrste grafikih prikaza (okomiti
i poloeni histogrami, kruni dijagrami, krivulje itd.).
1.Tablice moraju sadravati iscrpnu informaciju o numerikim odnosima dobivenima
istraivanjem i mogu ukljuiti vie podataka nego grafiki prikazi. Za tablicu vrijedi pravilo
da mora biti samostalna i potpuna i informacija odnosno sadravati sve podatke koji su
relevantni za interpretaciju, usporeivanjerezultata, razliita preraunavanja i slino.
To znai da tablica mora imati:
1. Jasan naslov (ili citirano cijelo pitanje)
2. Opis kategorija koje su obraene
3. Opis numerikog pokazatelja (frekvencija, postotak, promil, sadraj u cm2 i sl.)
4. Numerike pokazatelje (frekvencije, postoci i sl.)
5. Broj svih jedinica opaanja (broj ispitanika, broj odgovora, broj analiziranih priloga i sl.)
Primjer osnovne (jednodimenzionalne) tablice s prikazanim frekvencijama i postocima:

Tablica 1.
Zadovoljstvo kulturnom rubrikom Dnevnih vijesti
Stupanj zadovoljstva
Frekvencija Postotak
Vrlo zadovoljan
103
51,5
Uglavnom zadovoljan
22
11,0
Uglavnom nezadovoljan
35
17,5
Vrlo nezadovoljan
14
7,0
Nema odreenog miljenja
26
13,0
UKUPNO
200
100,0
186
Vesna Lamza Posavec
U svom osnovnom obliku, tablica ne mora sadravati apsolutne vrijednosti (frekvencije) nego
samo podatke iskazne u postocima, pod uvjetom da sadri informaciju o broju jedinica
(ispitanika, odgovora i slino) u odnosu prema kojemu su postoci odreeni.
Primjer osnovne (jednodimenzionalne) tablice s prikazanim postocima:
Tablica 2.
Postotak
Vrlo zadovoljan
51,5
Uglavnom zadovoljan
11,0
17,5
Vrlo nezadovoljan
7,0
13,0
UKUPNO
100,0
Ako su podaci ukriani prema nekoj nezavisnoj varijabli, tablica bi trebala izgledati kao u
primjeru tablice 3.
187
Vesna Lamza Posavec
Primjer tablice s ukrianim podacima:

Tablica 3.
Zadovoljstvo kulturnom rubrikom Dnevnih vijesti u odnosu prema naobrazbi ispitanika
Osnovna
kola
Srednja
kola
Via kola,
fakultet
Postotak ispitanika
Vrlo zadovoljan
52,0
35,2
25,3
Uglavnom zadovoljan
10,6
14,6
24,8
19,3
21,4
10,5
Vrlo nezadovoljan
10,1
14,8
28,3
8,0
14,0
11,1
100,0
100,0
100,0
105
65
30
UKUPNO
BROJ ISPITANIKA
(apsolutno)
3. Grafiki prikaz
U odnosu prema tablinom, grafiko prikazivanje podataka je mnogo receptivnije jer
omoguava bre i lake uoavanje njihovih glavnih karakteristika kao i odnosa meu
razliitim skupinama podataka. Osobito je prikladno u sluaju kad se podaci izlau iroj
publici koja nije navikla na analizu brojanih vrijednosti, kao npr. prilikom njihovog
objavljivanja u razliitim publikacijama, novinama, televiziji i slino.
Jedna od mogunosti grafikog prikazivanja rezultata je uporaba histograma. Rije je o
grafikom prikazu uestalosti (frekvencija ili postoci) odreenih podataka ili skupina
podataka s pomou stupaca. Stupci su prikazani u koordinatnom sustavu pri emu su na
apscisi oznaeni podaci (ili skupina podataka), a na ordinati njihova uestalost. Histogrami se
mogu prikazati okomito i poloeno kao to je to vidljivo na slikama 1. i 2.
188
Vesna Lamza Posavec
Primjer okomitog histograma:

Slika 1.
60,0
50,0
Postotak
40,0
30,0
20,0
Nema
odreenog
miljenja
Vrlo
nezadovoljan
Uglavnom
nezadovoljan
Uglavnom
zadovoljan
0,0
Vrlo
zadovoljan
10,0
Primjer horizontalnog (poloenog) histograma:

Slika 2.
Nema odreenog
miljenja
Vrlo nezadovoljan
Uglavnom
nezadovoljan
Uglavnom
zadovoljan
Vrlo zadovoljan
0,0
10,0
20,0
30,0
40,0
50,0
60,0
Postotak
189
Vesna Lamza Posavec
Umjesto okomitim ili poloenim histogramom, podaci se u nekim sluajevima mogu prikazati
i tzv. krunim dijagramom (popularno nazvanim "torta"). U tom se sluaju uestalost
pojavljivanja odreenih kategorija podataka prikazuje veliinom krunih isjeaka. Glavni je
uvjet za koritenje ovog prikaza da zbroj postotaka svih kategorija iznosi 100 posto.
Iako se danas kruni dijagrami mogu lako nacrtati uz pomo odgovarajuih kompjutorskih
programa, korisno je prikazati i postupak njihovog runog izrauna.
Kut isjeka koji u krunom dijagramu zauzima pojedina kategorija podataka mogue je
izraunati prema formuli: kut = frekvencija x 360/N
Primjer krunog dijagrama:
Slika 3.
Nema
odreenog
miljenja
13%
Vrlo
nezadovoljan
7%
Vrlo zadovoljan
51%
Uglavnom
nezadovoljan
18%
Uglavnom
zadovoljan
11%
Osim spomenutih, jedan od uestalih naina grafikog prikazivanja podataka je i koritenje

krivulja (poligona frekvencija). Taj je nain osobito prikladan za prikazivanje podataka u
vremenskome slijedu, za prikaz odnosa izmeu zavisne i nezavisne varijable ili u sluaju kad
se istodobno prikazuju podaci za vie promatranih kategorija.
190
Vesna Lamza Posavec
Primjer krivulje za prikazivanje podataka u vremenskome slijedu:

Slika 4.
Zadovoljstvo kulturnom rubrikom Dnevnih vijesti u razdoblju od 1998. do 2003. godine
(postotak odgovora "vrlo zadovoljan")
80,0
70,0
Postotak
60,0
50,0
40,0
30,0
20,0
10,0
0,0
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
Godina
Primjer krivulje za prikazivanje podataka vie promatranih kategorija:

Slika 5.
Zadovoljstvo kulturnom rubrikom Dnevnih vijesti u razdoblju od 1998. do 2003. godine u
odnosu prema spolu ispitanika (postotak odgovora "vrlo zadovoljan")
100,0
90,0
80,0
Postotak
70,0
60,0
Mukarci
50,0
ene
40,0
30,0
20,0
10,0
0,0
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
Godina
191
Vesna Lamza Posavec
6. INTERPRETACIJA REZULTATA:
Poto su podaci prikupljeni i na odgovarajui nain obraeni i prikazani, potrebno ih je
osmisliti odnosno pomno analizirati sa stajalita glavnih ciljeva, hipoteza i svrhe istraivanja.
Budui da interpretacija rezultata u velikoj mjeri ovisi o vrsti pojave koja se istrauje,
postojeim spoznajama o njezinoj naravi i osobinama (teorijama, rezultatima prijanjih
istraivanja) te specifinom znanju i sposobnostima interpretatora, nemogue je navesti neki
univerzalni "recept" koji bi vrijedio za sve istraivake situacije. Ipak, osnovno je pravilo da
interpretaciju ne bi trebalo svesti samo na prepriavanje rezultata (oni se mogu vidjeti iz
tablica i/ili grafikih prikaza) ve njome izdvojiti informacije koje su vane sa stajalita
postavljenih ciljeva istraivanja, povezati pojedine skupine podataka u logike i spoznajno
vane cjeline te ih tumaiti u svijetlu odgovarajuih teorija, rezultata prijanjih istraivanja,
mogue znanstvene ili pragmatine spoznaje itd.
Prije no to dobivene rezultate na ovaj nain osmislimo, u nekim je sluajevima - osobito kad
je rije o numerikim podacima - potrebno najprije interpretirati osnovnu informaciju koju ti
podaci sadravaju. Na primjer, ponekad je vano ak i pravilno ocijeniti to je to velika, a to
mala uestalost neke pojave, stava ili ponaanja odnosno to je to veliki, a to mali postotak?
Iako se to na prvi pogled moe uiniti samo po sebi razumljivim, valja ipak naglasiti da u tom
smislu nema jedinstvenog kriterija, jer takvo tumaenje podataka u velikoj mjeri ovisi o
naravi pojave koja se ispituje, polaznim hipotezama, poeljnim osobinama i uestalosti
pojave, njezinim moguim posljedicama i sl. Npr. ako se u nekom istraivanju za odreenog
predsjednikog kandidata izjasnilo 60 posto anketiranih graana rei emo da je to velik
postotak ne samo zato to u numerikom smislu oznaava veinu nego i zato to takva
podrka glasaa moe osigurati izbornu pobjedu i preuzimanje predsjednike funkcije. No, s
druge strane, ako je u nekoj anketi 80 posto ispitanika izjavilo da raspoloivim novcem mogu
prehraniti obitelj, a 20 posto da njihova obitelj gladuje, nipoto neemo zakljuiti da je 80
veliki , a 20 mali postotak jer je poeljno da svi ljudi raspolau s dovoljno sredstava za
podmirenje svojih osnovnih ivotnih potreba. ak i numeriki vrlo mali postoci mogu
ponekad biti vrlo znaajni: ako je, na primjer, "samo" tri posto stanovnika Hrvatske izjavilo
da je pripravno organizirati se i svoje probleme rijeiti silom, to ini priblino 120 tisua ljudi,
a to ve moe bi vrlo realna opasnost za odravanje mira i stabilnosti u drutvu.
Ukratko, kvantitativne je podatke nuno interpretirati logiki (u skladu s prirodom pojave,
poeljnim odnosima, hipotezama, teorijama i sl.), a ne mehaniki ili samo matematiki (u
smislu da je ono to prevladava uvijek znaajno, a ono to je u manjini nije znaajno).
192
Vesna Lamza Posavec
7. IZRADA ISTRAIVAKOG IZVJEA ILI STUDIJE:

Ako se istraivanje provodi za potrebe objavljivanja rezultata u nekom masovnom mediju ili
za neku slinu pragmatiku svrhu, rezultati se mogu iskazati samo tablino ili grafiki uz
prikaz osnovnih metodologijskih podataka i eventualnu dodatnu interpretaciju u obliku
popratnoga lanka ili komentara. No ako je rije o znanstvenom ili strunom istraivanju, koje
bi trebalo proiriti znanje o nekom podruju ili pridonijeti poboljanju neke praktine
aktivnosti, rezultate istraivanja valja prikazati u obliku istraivakoga izvjea ili studije.
Glavna razlika izmeu tih oblika prezentiranja sastoji se u sloenosti interpretacije i ukupnoga
konteksta u kojemu se rezultati istraivanja promatraju - istraivako se izvjee preteno
zadrava na prikazu, prepriavanju, logikoj interpretaciji i meusobnom povezivanju
podataka dok se istraivaka studija naglaenije oslanja i na odreena teorijska znanja i
usporeivanje s rezultatima drugih istraivanja, a eventualno i na neke sloenije statistike
analize podataka. Dosljedno tome, istraivaka su izvjea uobiajeni oblik prikazivanja
rezultata strunih istraivanja ili preliminarnog izvjetavanja o rezultatima znanstvenoga rada
dok su studije po svojoj atribuciji uobiajeni zavrni oblik istraivanja s primarno
znanstvenom svrhom.
Iako se razlikuju prema stupnju sloenosti i interpretaciji rezultata, istraivaki izvjetaj i
studija imaju istu osnovnu strukturu. U oba sluaja, ona ukljuuje sljedee dijelove:
STRUKTURA ISTRAIVAKOG IZVJEA ILI STUDIJE:
0. Naslovna stranica
Naziv institucije koja je provela istraivanje
Autor (autori) istraivanja
Naslov istraivanja
Mjesto i godina izrade izvea
1.Uvod
U uvodnom dijelu izvjea ili studije treba ukratko opisati osnovnu ideju i uporita
istraivanja - ime se istraivanje bavilo, emu bi ono moglo posluiti, na kojim se teorijama
eventualno temeljila koncepcija istraivanja, koliko je problem istraivanja dosad prouavan i
193
Vesna Lamza Posavec
to su pokazala dosadanja istraivanja, koja su pitanja ostala otvorena i sl. Uvodni dio nije
strogo zadan prema elementima koje bi trebao obuhvatiti ve uglavnom sadri slobodnu
interpretaciju ukupne ideje istraivanja, a to uvelike ovisi o sposobnostima promiljanja
istraivaa te o njegovom predznanju i iskustvu vezi s predmetom istraivanja.
2. Ciljevi i hipoteze istraivanja
U ovom je dijelu potrebno precizno navesti pitanja na koja je istraivanje trebalo govoriti.
Pritom valja razlikovati osnovni ili generalni cilj (temeljno pitanje istraivanja) i
specificirane ciljeve (razraen osnovni cilj na vie poblie definiranih pitanja). Uz to, u svezi
s oekivanim rezultatima, potrebno je navesti opu ili generalnu hipotezu od koje se polo u
istraivanju (pretpostavljeni odgovori na opi cilj istraivanja) te potom i odgovarajue
razraene ili specifine hipoteze (pretpostavljene odgovore na specificirane ciljeve
istraivanja).
3. Metoda
Uzorak
Osim opisa populacije na koju se istraivanje odnosi i na koju e se dobiveni rezultati
poopiti.(Ako je rije o anketi; to moe biti ukupno punoljetno stanovnitvo Hrvatske, regije
ili grada, studenti odreenog fakulteta, itatelji odreenih novina i sl.), potrebno je navesti
glavne elemente plana i realizacije uzorka i to:
-
osnovni skup iz kojeg je uzorak izabran (npr. punoljetni stanovnici Zagreba obuhvaeni
Popisom stanovnitva 2001. godine, svi studenti odreenog fakulteta i sl.)
-
nain izbora uzorka (npr. prigodni, sustavni, kvotni, pseudo-sluajni uzorak i sl.);
veliina uzorka (npr. 1000 ispitanika);
teritorijalni obuhvat (npr. 55 naselja iz svih regija Hrvatske)
postotak odbijanja ankete ( u odnosu na ukupni broj kontaktiranih osoba)
reprezentativnost uzorka (ako postoje podaci prema kojima se mnoe utvrditi)
Instrument
Ukratko navesti vrstu primjenjenog instrumenta (npr. anketni upitnik, analitika matrica,
vodi za fokus-grupu) i njegove glavne karakteristike. Ako je rije o anketnom upitniku
navesti sadrajnu organizaciju pitanja (glavne tematske blokove), zastupljenost pojedinih
vrsta pitanja (otvorenih, zatvorenih, ljestvica i sl.), broj obuhvaenih pitanja, smjetaj osobito
vanih pitanja ili tematskih blokova prema redoslijedu i sl.
194
Vesna Lamza Posavec
Provedba istraivanja
U ovom dijelu treba navesti osnovnu, kao i eventualne dodatne metode i tehnike koje su
koritene u provedbi istraivanja. (npr. usmena terenska anketa, telefonska anketa,
kvantitativna analiza sadraja, individualni intervju, fokus-grupe, sudjelujue opaanje i sl.) te
termine (npr. od 23. svibnja do 15. lipnja 2003.) i relevantne okolnosti njegove provedbe (u
kakvim je uvjetima istraivanje provedeno, to je moglo utjecati na valjanost istraivanja itd.).
Nain obrade i prikazivanja rezultata

Navesti uporabljene postupke obrade podataka (npr. frekvencijsko proporcijska analiza za
cijeli uzorak te obrada prema spolu, dobi i naobrazbi ispitanika, uz primjenu hi-kvadrat testa
za odreivanje znaajnosti razlika izmeu pojedinih promatranih kategorija), oblik
prezentiranja rezultata (npr. tablice, grafiki prikazi i sl.) te nain njihove konane
interpretacije i predoenja (npr. tablini prikaz uz saetak najvanijih nalaza, istraivako
izvjee, istraivaka studija itd.)
4. Rezultati
U ovom dijelu treba tablino i/ili grafiki predoiti sve rezultate istraivanja, kako za uzorak u
cjelini tako i prema eventualno promatranim klasifikacijskim kategorijama (npr. u anketnom
istraivanju- prema demografskim osobinama ispitanika; u analizi sadraja novina- prema
pojedinim rubrikama ili tematskim cjelinama i sl.) uz navoenje rezultata eventualnih
dodatnih statistikih obrada (npr. hi-kvadrat test, korelacija i sl.). Ako je to potrebno, objasniti
logiku nekih podataka, ogranienja u njihovoj interpretaciji i sl.
5.Rasprava (diskusija, interpretacija)

U ovom odjeljku valja interpretirati rezultate na nain koji je opisan uz toku 6. realizacije
istraivanja.
6.Zakljuak
U zakljuku je potrebno odgovoriti na ciljeve istraivanja i navesti koje su hipoteze
potvrene, a koje odbaene.
7.Saetak
195
Vesna Lamza Posavec
Iza zakljuka ili prije uvoda moe se (ali i ne mora) navesti saetak najvanijih rezultata
istraivanja te njihovo znaenje u odnosu prema postavljenim ciljevima i hipotezama,
eventualne polazne teorijske postavke, rezultate usporedivih istraivanja itd. Uz to se moe
navesti i nekoliko osnovnih podataka o primijenjenoj metodi istraivanja.
8.Literatura
Na kraju je potrebno navesti popis literature koja se koristila u istraivanju. Posebno valja
navesti citiranu literaturu (na koju se pozivamo u dijelovima istraivakog izvjea ili
studije,
bilo doslovnim citiranjem bilo prepriavanjem), a posebno ostalu koritenu
literaturu (koja nam je posluila za bolje upoznavanje problema istraivanja ali se nismo na
nju izravno referirali). Popis literature se navodi po odreenim pravilima koje smo naveli i
prilikom opisa idejnog nacrta.
a) Citiranje ili navoenje knjiga:
Potrebno je navesti prezime i inicijal imena autora (ili cijelo ime), godinu izdavanja knjige,
naslov, mjesto izdavanja i naziv izdavaa. Grafiki se posebno istie naslov knjige - kurzivom
(italic), boldom ili podcrtavanjem. Nain isticanja koji se izabere treba dosljedno provoditi u
cijelom popisu literature.
Primjeri (s razliitim varijantama isticanja naslova knjige):
Lake, C. (1987), Public Opinion Polling, Washington: Island Press.
iber, I. (1992), Politika propaganda i marketing, Zagreb: Alinea
Sudman, S., Bradburn, N. M. (1987), Asking Questions, San Francisco: Jossey-Bass
Publishers.
b) Citiranje ili navoenje poglavlja u knjizi ili rada u zborniku:
U tom se sluaju navodi prezime i inicijal imena autora (ili cijelo ime) poglavlja ili rada,
godina izdavanja, naslov citiranog poglavlja, oznaka "u:" (to znai "u kojoj knjizi"), prezime i
inicijal imena urednika knjige sa znakom "(ur.)", naslov knjige ili zbornika u kojima se
poglavlje ili rad nalaze (istaknuto kurzivom, boldom ili podcrtavanjem), oznaka stranica na
kojima se nalaze (od-do), mjesto izdavanja i naziv izdavaa.
Primjeri (s razliitim varijantama isticanja naslova knjige):
196
Vesna Lamza Posavec
Paen, J. (1991), Prometni sustav u funkciji regionalnog razvoja, u: ulji, S. (ur.),

Regionalizam u politiko-gospodarskom ustrojstvu Hrvatske, str. 17-34, Zagreb: Ekonomski
institut.
Cifri, I. (2002), Zagaivanje i ugroavanje seoskog okolia, u: Prostor iza, tambuk, M.,
Rogi, I., Mieti, A. (ur.), str. 265-285, Zagreb: Institut Ivo Pilar
Frankovic, K. (1992), Media Polls, u: Mann, T., Orren, G. (ur.), Media Polls in American
Politics, str. 32-53., Washington D.C.: Brookings Institution
c) Citiranje ili navoenje lanaka u znanstvenim ili strunim asopisima:
Navodi se prezime i inicijal imena (ili cijelo ime) autora lanka, godina izdavanja, naslov
lanka, naziv asopisa u kojemu je lanak objavljen (istaknut kurzivom, boldom ili
podcrtavanjem), broj volumena (godina ukupnog izlaenja asopisa), broj navedenog asopisa
u volumenu, oznaka stranica na kojima je lanak objavljen (od-do).
Primjeri (s razliitim varijantama isticanja naziva asopisa):
Lamza Posavec, V. (1998), Odbijanje ankete u istraivanjima javnoga mnijenja, Drutvena
istraivanja, 6 (32): 747-772.
Dillman, D., Gallegos, J., Frey, J. (1976), Reducing Refusal Rates in Telephone Interviews,
Public Opinion Quarterly, 40(1): 66-78.
Fan, D. P., Timms, A. R. (1989); The Impact of the News Media on Public Opinion,
International Journal of Public Opinion Research, 1 (2): 151-163.
d) Citiranje ili navoenje lanaka u novinama:
Potrebno je navesti naziv novina (kurzivom, boldom ili podcrtano), godinu objavljivanja,
naslov lanka, datum izlaskla novina i broj stranice na kojoj je lanak objavljen.
Primjeri (s razliitim varijantama isticanja naslova novina):
Slobodna Dalmacija (1992), Biraka igra na sigurno, 12. rujna 1992., str. 11
The New York Times (1992), Clinton Poll Lead Narrows, October 29, str. 2.
Globus (2000), Posljednji tjedan predsjednike kampanje, 21. sijenja 2000., str. 4-5.
e) Citiranje ili navoenje priloga s Interneta
Potrebno je navesti autora priloga, godinu objavljivanja (ako postoje podaci), naslov priloga,
instituciju u kojoj je izraen (ako postoji) i Web-adresu.
197
Vesna Lamza Posavec
Primjer:
Newport, F., Saad, L., Moore, D- (2003), Frequently Asked Questions, The Gallup
Organization, http//:www.gallup.com
9. Dodaci
Uz osnovno izvjee ili studiju mogu se navesti i neki dodatni podaci koji nisu navedeni u
prikazu rezultata (npr. tablice s nekim ukrianim podacima koje smo samo opisali ali ih nismo
naveli u odjeljku s rezultatima, nalazi nekih drugih istraivanja, neki statistiki podaci i sl.).
METRIJSKE KARAKTERISTIKE ISTRAIVANJA

Poto smo proveli istraivanje, valja se upitati koliko dobiveni rezultati odraavaju pravo
stanje stvari u svezi s pojavom koja je predmet istraivanja, a koliko su proizvedeni samim
istraivanjem odnosno u kojoj su mjeri pokazatelj realnosti a u kojoj tzv. istraivaki artefakt.
S tim u vezi valja analizirati metrijska svojstva istraivanja i o njima voditi rauna u svim
fazama istraivake procedure - od konceptualizacije preko operacionalizacije i provedbe
istraivanja pa sve do interpretacije dobivenih rezultata.
Pojam metrijskih svojstava preteno se rabi u vrednovanju kvantitativnih istraivanja, jer su
takva istraivanja svojevrsno mjerenje pojava, procesa, miljenja ili ponaanja kojima
utvrujemo ne samo njihovu prisutnost nego i izrazitost ili intenzitet te prisutnosti. Ipak,
analiza metrijskih svojstava u nekom se smislu primijenjuje i u sluaju kvalitativnih
istraivanja koja takoer moraju otkriti "pravo stanje" prouavane pojave, a ne smiju se
temneljiti na zapaanjima i podacima proizvedenima samim istraivanjem.
S pomou metrijskih svojstava prosuujemo dijagnostiku, a u nekim sluajevima i
prognostiku uporabljivost nekog istraivakog postupka odnosno rezultata do kojih smo
doli primjenom takvog postupka.
Glavna metrijska svojstva istraivakog postupka ili rezultata istraivanja jesu:
1. Valjanost (validnost)
2. Pouzdanost (relijabilnost)
3. Objektivnost
4. Osjetljivost (diskriminativnost)
198
Vesna Lamza Posavec
Valjanost se openito definira kao svojstvo istraivakog postupka ili rezultata primjene toga
postupka koji pokazuje da li, i u kojem stupnju, taj postupak ispituje ono za to se
pretpostavlja da ispituje odnosno koliko dobiveni rezultati odraavaju pojavu koja je predmet
istraivanja. Utvruje se na razliite naine koji su opisani u daljnjem tekstu.
Pouzdanost se odnosi na tonost ili preciznost istraivanja. To je svojstvo mjernog postupka
da u ponovljenim mjerenjima daje iste rezultate. Odreuje se usporedbom rezultata vie
uzastopnih istraivanja provedenih u istim okolnostima.
Objektivnost oznaava stupanj nezavisnosti postupka istraivanja ili njegovih rezultata od
mogueg utjecaja istraivaa. Odreuje se usporeivanjem (utvrivanjem povezanosti)
rezultata koje su primjenom istoga postupka i na istim ispitanicima dobili razliiti istraivai.
Osjetljivost ili diskriminativnost je svojstvo istraivakog postupka da, prema ispitivanoj
osobini, dobro razlikuje jedinice istraivanja (npr. ispitanike) odnosno da vjerno zabiljei
razlike meu jedinicama prouavane populace. Odreuje se temeljem veliine rasprenosti
rezultata, a ovisi o pojavi koja se istrauje i osobinama mjernoga instrumenta. Na primjer,
pitanja u upitniku moraju biti dovoljno diskriminativna da bi se uz njihovu primjenu mogle
otkriti razlike u stavovima ili miljenju ispitanika u svezi s odreenim pitanjem. Upravo stoga
neke sloenije stavove i miljenja nije mogue precizno utvrditi temeljem zaokruivanja
odgovora "da ili ne" ve je potrebno primijenito ljestvice s vie stupnjeva pozitivnih i
negativnih odgovora.
Sredinje pitanje metrijskih svojstava istraivanja je valjanost. Iako se pojmovno
razlikuje od ostalih spomenutih mjernih svojstava, valjanost je s njima u uskoj vezi jer
istraivaki postupak ne moe biti valjan ako ujedno nije pouzdan, objektivan i osjetljiv. Kao
i valjanost, i ostale su metrijske karakteristike pokazatelj tonosti i uporabljivosti
istraivakog postupka odnosno sve su, s odreenog polazita, usmjerene na otkrivanje i
objanjenje greka i pristranosti istraivanja.
Ipak, istraivaki postupak moe biti u potpunosti nezavisan od istraivaa (objektivan),
dobro diskriminirati ispitanike (osjetljiv) i u ponovljenoj primjeni dati iste rezultate
(pouzdan), a da ujedno nije i dostatno valjan, tj. da njime nije ispitano ono za to se
pretpostavljalo da je ispitano. Dosljedno tome mogue je rei da su pouzdanost, osjetljivost i
objektivnost nuni preduvjeti ali ne i jamstvo valjanosti odnosno da je valjanost kao
pojam, na neki nain, nadreena ostalim metrijskim svojstvima.
Budui da je pojam valjanosti sloeniji i obuhvatniji od bilo kojeg drugog metrijskog
svojstva, ukupna tonost i uporabljivost nekog istraivakog postupka i njime dobivenih
199
Vesna Lamza Posavec
rezultata nerijetko se svode samo na pitanje njihove valjanosti. Stoga emo se i u sklopu ovog
prikaza poblie baviti valjanou kao glavnim pokazateljem
uporabljivosti nekog
istraivakog postupka i rezultata koji su dobiveni takvim postupkom.
OSNOVNE VRSTE VALJANOSTI

Prema najee prihvaenoj podjeli razlikujemo unutranju i vanjsku valjanost.
Unutranja ili interna valjanost obino se definira na nain kako je definiran i pojam
valjanosti uope kao svojstvo nekog istraivakog postupka da ispita ono za to se
pretpostavlja da ispituje. To znai da neki istraivaki postupak udovoljava kriteriju
unutranje valjanosti ako je zavisna varijabla funkcija nezavisne varijable, a ne neke vanjske
intervenirajue varijable ili istraivakog artefakta. Recimo, rezultati ankete su valjani ako na
njezine rezultate ne utjeu neke nekontrolirane okolnosti - poput sugeriranja odgovora,
neiskrenosti, povrnosti u odgovaranju i sl. - nego stvarno miljenje ispitanika o postavljenom
pitanju. Dosljedno tome, postupak istraivanja (kao ni njegovi rezultati) nije valjan ako smo
umjesto stavova ispitanika o nekom pitanju - a to smo eljeli utvrditi - zapravo ispitali
njihovu informiranost o tom problemu ili smo pak umjesto miljenja o osobinama nekih
poznatih osoba ispitali njihovu popularnost u javnosti itd.. Takvi primjeri ukazuju na slinu
nevalidnost istraivanja kao i rezultati psihologijskoga testiranja inteligencije koji su, zbog
odreenog udjela pitanja opega znanja, umjesto sposobnosti rjeavanja problema (kako se
najopenitije definira pojam inteligencije) u nekoj mjeri zapravo utvrdili opu naobrazbu
ispitanika.
Vanjska ili eksterna valjanost ukazuje na opravdanost poopavanja (generaliziranja) rezultata
istraivanja na odreene osobe, okruenje i vremensko razdoblje. Pitanje eksterne valjanosti
je zapravo pitanje reprezentativnosti rezultata istraivanja s obzirom na:
1. Populaciju na koju se istraivanje odnosi i na koju se poopavaju dobiveni rezultati
(pokazuje u kojoj mjeri rezultati vrijede samo za obuhvaeni uzorak, a koliko za sve jedinke
koje bi taj uzorak trebao reprezentirati).
2. Okruenje na koje se rezultati poopavaju (na primjer, pokazuje kolika je vjerojatnost da
e se stavovi ili ponaanje, izraeni u tijeku anketiranja u kuanstvu, na isti nain manifestirati
i u nekom realnom ivotnom okruenju kao, recimo, u radnoj sredini, nekom javnom nastupu,
glasakom mjestu i sl.)
3. Razdoblje na koje se istraivanje odnosi (pokazuje koliko dobiveni rezultati vrijede samo
za razdoblje obuhvaeno istraivanjem, a koliko se mogu generalizirati i na neko prolo ili
budue razdoblje).
200
Vesna Lamza Posavec
Vanjsku valjanost je mogue osigurati odgovarajuim izborom uzorka istraivanja te izborom

tipinog okruenja i razdoblja provoenja istraivanja. Za razliku od unutranje valjanosti
koju je mogue utvrditi relativno jednostavnom logikom analizom, vanjsku je valjanost
puno tee odrediti. To je mogue samo u sluaju kad je poznato "pravo" stanje u populaciji
odnosno kad se moe ispravo procijeniti i istraivaki replicirati tipino (reprezentativno)
razdoblje i okruenje na koja se odnose rezultati istraivanja. Kao to znamo,
reprezentativnost uzorka se odreuje analizom sukladnosti njegove realizirane strukture s
relevantnim populacijskim parametrima, dok je reprezentativnost okruenja i razdoblja
istraivanja mogue utvrditi samo poznavanjem sukladnosti osobina pojave, zabiljeenih
istraivanjem, i osobina iste pojave u okolnostima na koje se rezultati poopavaju.
Najei izvori istraivakih artefakata koji ukljuuju pitanja unutarnje i vanjske valjanosti,
prema autorima Campbellu i Stanleyu te Cooku i Campbellu su sljedei:
(1) Utjecaj nekontroliranog razvoja dogaaja na rezultate istraivanja (npr. u
istraivanjima javnoga mnijenja: utjecaj znaajnih zbivanja na domaem ili meunarodnom
planu na rezultate predizbornih istraivanja javnog mnijenja);
(2) Promjene u ispitanicima koje nisu predmet mjerenja, a utjeu na istraivake rezultate
(npr. utjecaj umora ili zasienja ispitanika u dugotrajnim anketnim postupcima);
(3) Utjecaj provoenja istraivakog postupka na rezultate (npr.oblikovanje miljenja na
licu mjesta, na temelju informacije sadranih u anketnom pitanju ili pod utjecajem
formulacije pitanja);
(4) Utjecaj promjena mjernog instrumenta ili metode istraivanja (kvarenje mjernog
instrumenta pod utjecajem istraivaa, npr. skraivanje formulacija i promjena redoslijeda
anketnih pitanja zbog umora ili zasienosti anketara);
(5) Tendencija pribliavanja prosjeku (tendencija uprosjeivanja ekstremnih miljenja
pod utjecajem anketnog postupka, osobito u opetovanim istraivanjima na istim ispitanicima);
(6) Greke u izboru uzoraka (pristrani izbor uzoraka ili, u opetovanim istraivanjima, izbor
uzoraka prema razliitim kriterijima);
(7) Osipanje uzorka (gubitak dijela ispitanika zbog odbijanja sudjelovanja, promjene
mjesta boravka, bolesti i slino, osobito u dugotrajnim ili opetovanim istraivanjima s istim
ispitanicima);
201
Vesna Lamza Posavec
(9) Reakcija ispitanika na percipirane ciljeve istraivanja odnosno tendencija davanja

odgovora koje ispitanik procjenjuje poeljnima s obzirom na raspoloive informacije o svrsi,
naruitelju ili organizatoru istraivanja;
(10) Pristranost istraivaa u opaanju, biljeenju podataka, statistikim operacijama ili
interpretaciji podataka koja proizlazi iz osobnih oekivanja istraivaa ili njegove procjene
ispitanika i situacije (Rosenthalov efekt). Bez obzira na to jesu li namjerne ili nenamjerne,
takve greke obino podupiru polazne hipoteze i preduvjerenja istraivaa pa se stoga mogu
smatrati subjektivnim izvorom pristranosti istraivanja.
(11) Izbjegavanje odgovora koji se procjenjuju nepoeljnima zbog straha ili nelagode
ispitanika. Ovaj izvor greke slian je artefaktu koji nastaje zbog percipiranih ciljeva
istraivanja, s time da podrazumijeva i nepovoljnu emocionalnu reakciju zbog koje ispitanik
uskrauje odgovor ili odgovara neiskreno, prilagoavajui svoj iskaz ope prihvaenim
stavovima i normama.
(12) Mogue greke statistike interpretacije rezultata odnosno nedovoljne valjanosti
statistikog zakljuivanja. Rije je o mogunosti donoenja lano pozitivnih ili lano
negativnih zakljuaka o povezanosti ili razlici izmeu rezultata koji ne udovoljavaju
kriterijima interne valjanosti. Tako se npr. promatrane pojave, usprkos zakljuku o statistiki
znaajnoj razlici u stvarnosti na moraju meusobno razlikovati ako su izmjerene nedovoljno
valjanim postupkom tj. ako nacrtom i realizacijom istraivanja nisu eliminirani bitni izvori
greaka i pristranosti.
VRSTE VALJANOSTI PREMA NAINU UTVRIVANJA

U odnosu prema postupku utvrivanja valjanosti, u literaturi se obino razlikuje teorijska i
praktina valjanost, a unutar svake od tih skupina mogue je razlikovati i odreene podvrste
valjanosti.
Teorijska valjanost pokazuje da li se, i u kojem stupnju, nekim istraivanjem ispituje
hipotetska osobina koja je predmet istraivanja odnosno koliko se dobiveni rezultati mogu
smatrati zadovoljavajuim pokazateljima istraivane osobine. Drugim rijeima, postupkom
teorijske validacije utvruje se koliko su rezultati nekog istraivanja u skladu s varijablama,
predvienim teorijom ili drugim spoznajama na kojima se temelji istraivanje. Ta se vrsta
valjanosti odreuje temeljem prosudbe kompetentne skupine analitiara i u velikoj mjeri ovisi
o njihovoj subjektivnoj prosudbi.
202
Vesna Lamza Posavec
Neke od podvrsta teorijske valjanosti su apriorna ili logika valjanost (odreuje se na

temelju logike analize osobina ili sadraja istraivakog postupka ili opega dojma o
njegovoj ispravnosti), empirijska valjanost (utvruje se usporeivanjem rezultata
istraivanja s rezultatima drugih istraivanja provjerene valjanosti ili pak analizom
povezanosti rezultata istraivanja iste pojave dobivenih koritenjem razliitih metoda i
tehnika i sl.) i faktorska valjanost (odreuje se utvrivanjem povezanosti rezultata
istraivanja i nekog faktora izluenog analizom rezultata vie istraivanja iste pojave).
Praktina ili kriterijska valjanost se odreuje usporeivanjem rezultata istraivanja s nekom
praktinom djelatnou. Kriterijska valjanost se moe izraziti numeriki, najee izraunom
koeficijenata korelacije koji govore o povezanosti istraivakih rezultata i rezultata u
odgovarajuoj praktinoj aktivnosti. Na primjer, kriterijska valjanost predizbornog
istraivanja javnoga mnijenja moe se utvrditi usporeivanjem rezultata o namjerama
glasovanja za odreene stranke ili kandidate i stvarnih izbornih rezultata; valjanost rezultata
istraivanja o moguem trinom plasmanu nekog proizvoda mogue je odrediti
usporeivanjem rezultata istraivanja o namjerama kupnje tog proizvoda i podataka o
njegovoj stvarnoj prodaji itd.
U literaturi se obino spominju dvije vrste praktine ili kriterijske valjanosti. Jedna je od njih
dijagnostika ili istodobna valjanost koja pokazuje koliko se nekim istraivakim
postupkom moe vjerno utvrditi (dijagnosticirati) trenutno stanje neke pojave. U sluaju ove
vrste valjanosti, kriterijski se podaci prikupljaju u isto vrijeme kad se provodi istraivanje (na
primjer, testiraju se intelektualne sposobnosti ljudi koji ve rade u nekoj profesiji te se
odreuje korelacija izmeu rezultata testova i ocjena njihove radne uspjenosti; ispituju se
stranake preferencije na dan odravanja izbora).
Druga je vrsta prognostika ili prediktivna valjanost koja ukazuje na prikladnost nekog
istraivakog postupka ili rezultata dobivenih takvim postupkom za prognoziranje nekog
budueg svojstva ili ponaanja. Ta se vrsta valjanosti odreuje na temelju povezanosti
rezultata istraivanja i rezultata kriterija koji su prikupljeni nakon provoenja istraivanja.
Prilikom odreivanja kriterijske valjanosti istraivakog postupka potrebno je definirati
prediktorsku i kriterijsku varijablu, pri emu je prediktorska varijabla rezultat primjene
odreene istraivake metode za predvianje budueg stanja ili ponaanja, a kriterijska
varijabla neko vanjsko, nezavisno stanje ili ponaanje o kojemu se zakljuuje na temelju
istraivakih rezultata.
Na primjer, o valjanosti istraivanja javnoga mnijenja obino se sudi utvrivanjem
prognostike valjanosti rezultata istraivanja o namjerama glasovanja za pojedine izborne
opcije (prediktorska varijabla) u odnosu prema stvarnim rezultatima izbora (kriterijska
203
Vesna Lamza Posavec
varijabla). Na slian nain moemo utvditi i valjanost nekih drugih drutvenih istraivanja
npr. ispitivanje namjere kupnje odreenog proizvoda (prediktorska varijabla) i njegovog
stvarnog kupovanja(kriterijska varijabla), ispitivanje interesa za odreeni studij (prediktorska
varijabla) i prijavljivanja na klasifikacijski ispit za taj studij (kriterijska varijabla) itd.
ANALIZA GREAKA I PRISTRANOSTI ISTRAIVANJA

Bitan je smisao validacijske analize da osim stupnja slaganja prediktorske i kriterijske
varijable utvrdi vrstu i razloge greaka koje su utjecale na opu valjanost istraivakih
rezultata. Pri tom je vano razlikovati sluajne od sustavnih greaka odnosno one koje su
rezultat sluajnog variranja rezultata (standardna greka uzorka) od onih koje su nastale zbog
nepravilnosti ili pristranosti u pripremi ili provedbi istraivanja (fazi (konceptualizacije,
operacionalizacije ili realizacije).
Bez obzira koliko struno i znanstveno bili utemeljeni, rezultati istraivanja uvijek ukljuuju
odreenu proporciju greke zbog koje se razlikuju od "pravih" vrijednosti predmeta
istraivanja. Kao to kau autori Wimmer i Dominick, valjanost nije "sve ili nita" kategorija
pa stoga u praksi istraivanje gotovo nikad nije sasvim validno ni sasvim nevalidno. Obino
je u pitanju odreeni stupanj valjanosti prema kojemu neko istraivanje ocjenjujemo
"istinitijim" i preciznijim, a drugo manje "istinitim" i manje preciznim.
Iako se razlozi nedostatne valjanosti kriju u svim istraivakim fazama i postupcima, glavni
izvori greaka i pristranosti mogu se svesti na sljedee elemente:
1. Plan uzorka
- Pogreno definiranje osnovnog skupa
-
Neodgovarajui nain izbora uzorka

Nedovoljna veliina uzorka
Nedovoljna ili neravnomjerna teritorijalna disperziranost
2. Istraivaki instrument
- Neodgovarajui sadraj pitanja
- Pogrean oblik formuliranja pitanja (sugestivnost, nejednoznanost itd)
- Pogrean redoslijed i kontekst pojedinih pitanja
- Neodgovarajua duina upitnika
3. Realizacija istraivanja
- Izbor neodgovarajue tehnike istraivanja
204
Vesna Lamza Posavec
Greke anketara
Greke u reakcijama ispitanika (odbijanje ankete, neizjanjavanje na pojedina pitanja,

nedovoljna iskrenost)
4. Razdoblje istraivanja
- Neprikladnost ili nedovoljna reprezentativnost izabranog termina istraivanja
5. Obrada, prezentiranje i interpretacija rezultata
- Greke u kodiranju i unosu podataka
- Izbor pogrene metode obrade podataka
- Greke u tabeliranju, grafikim prikazima itd.
-
Pogrena interpretacija rezultata i greke u formuliranju zakljuaka istraivanja

(subjektivnost, pristranost, povrnost, nekompetentnost)
Kad su rezultati istraivanja namijenjeni objavljivanju u medijima ili se njima slue druge
nedovoljno strune osobe, osobito je velika mogunost greaka u tumaenju rezultata i
ukupnom vrednovanju istraivanja. U tom bismo smislu meu najuestalije greke u
interpretaciji rezultata anketnih istraivanja, a koje su posljedica nedostatnog poznavanja
istraivake metodologije, mogli ubrojiti sljedee:
- Precjenjivanje vanosti veliine uzorka;
- Nerazumijevanje odnosa izmeu veliine populacije i veliine uzorka (subuzorka);
- Nerazumijevanje pojma "sluajni uzorak";
- Nerazumijevanje pojma reprezentativnosti uzorka;
-
Interpretacija tzv. greke uzorka;

Nerazumijevanje moguih greaka u konstrukciji pitanja;
Nepoznavanje prednosti i nedostataka pojedinih anketnih tehnika;

Precjenjivanje preciznosti rezultata istraivanja;
Interpretacija razlika meu usporeivanim rezultatima;

Pogrena interpretacija neizjanjenih ispitanika u sluaju osjetljivih ankretnih pitanja
(npr. o drutveno neprihvatljivom ponaanju, intimnim pitanjima, politikom
ponaanju i namjerama glasovanja na izborima i sl.).
O pojedinima od navedenih greaka i njihovim razlozima bilo je rijei u prijanjem dijelu

teksta, uz opise odgovarajuih istraivakih postupaka na koje se te greke odnose.
205
Vesna Lamza Posavec
ETIKA ISTRAIVANJA
Sve vrste istraivanja moraju biti provedena i primijenjena u skladu s profesionalnom etikom i
opim moralnim naelima odgovarajue drutvene zajednice. Kako bi uvele neka pravila u
praksu drutvenih i ostalih vrsta istraivanja, brojne su profesionalne udruge ustanovile etike
kodekse koji obavezuju istraivae na uvaavanje profesionalnih naela i pravila o ponaanju
prilikom provedbe istraivanja. Kao primjere navodimo neke od bitnih odrednica etikog
kodeksa Amerikog sociolokog drutva (1971) i Amerikog drutva psihologa (1992), s
napomenom da slini kodeksi postoje i u naoj zemlji.
Prema kodeksu Amerikog sociolokog drutva istraiva je duan:
1. Osigurati objektivnost i profesionalnost istraivanja;
2. Potivati privatnost i dostojanstvo ispitanika;
3. Zatititi ispitanika od moguih teta (nepovoljnih posljedica);
4. uvati diskreciju (povjerljivost) osobnih podataka;
5. Informirati o doprinosu suradnika u istraivanju;
6. Deklarirati sve izvore financijske podrke istraivanja.
Etiki kodeks Amerikog drutva psihologa predvia sljedee obaveze:
1. Psiholog mora poduzeti sve da bi se izbjeglo nanoenje tete sudionicima istraivanja
(ispitanicima);
2. U fazi planiranja istraivanja mora provjeriti etiku prihvatljivost istraivanja. Budui da
pojedinac ne mora biti objektivan sudac, dobro je zatraiti savjet kolega ili odgovarajuih
institucija (u SAD-u postoje posebni odbori sastavljeni od znanstvenika i ne-znanstvenika koji
procjenjuju etiku prihvatljivost istraivanja);
3. Psiholog mora, to je mogue detaljnije, informirati ispitanika o kakvom je istraivanju
rije i dobiti njegovu suglasnost za sudjelovanje u istraivanju;
4. Iznimka je mogua samo u sluaju kad je to u interesu metodologije istraivanja, a
istodobno se ocijeni (npr. od strane spomenutog odbora) da sudjelovanje u istraivanju ne
dovodi ispitanika ni u kakvu rizinu situaciju;
5. Svi ispitanici moraju biti informirani da u bilo kojem trenutku mogu odustati od
sudjelovanja u istraivanju;
206
Vesna Lamza Posavec
6. Svi podaci dobiveni od pojedinanih ispitanika moraju biti uvani u strogoj diskreciji, osim
ako sudionik istraivanja ne pristane na njihovo objavljivanje.
Razumije se da su objektivnost i profesionalnost istraivaa nuni u svim fazama i
postupcima istraivanja od konceptualizacije, preko operacionalizacije do faze prikupljanja,
obrade i interpretacije podataka. Bez obzira na konkretne kodekse, jedno od glavnih naela
istraivake etike odnosi se na obvezu potivanja privatnosti ispitanika odnosno jamstvo
anonimnosti i povjerljivosti pojedinanih odgovora i podataka. Razumije se da je to naelo
tim vanije to je ispitivana tematika osjetljivija, pa stoga ima osobiti znaaj u istraivanjima
politikih stavova, imovinskog statusa, obiteljskih odnosa, spolnog ponaanja i tome slinih
tema.
Etika pitanja drutvenih istraivanja povezana su ne samo s metodologijom prikupljanja i
uvanjem podataka nego i s nainom njihove interpretacije i prezentiranja u javnosti. To
ponajprije znai da je istraiva duan osigurati neutralnost istraivanja, ne dopustiti,
koliko je to mogue, da njegovi osobni stavovi utjeu na izbor i definiranje problema
istraivanja, izbor ispitanika ili interpretaciju rezultata i njihovo predoenje u javnosti. Rije
je o naelu kojega je sociolog Max Weber nazvao "vrijednosnom neutralnou istraivanja".
Nadalje, istraiva mora prihvatiti i korektno prezentirati rezultate istraivanja i kad oni nisu u
skladu s njegovim polaznim hipotezama, teorijama ili oekivanjima ili pak oekivanjima i
interesima naruitelja. To, dakako, ne znai da ih je u svakoj prilici duan objaviti u javnosti,
jer postoje i istraivanja za interne svrhe naruitelja, ali ako ih ve javno objavljuje to mora
initi korektno, sa svim pro i contra argumentima.
Istraivai drutvenih pojava esto dolaze u raskorak izmeu etikih naela i metodologijskih
ili ostalih razloga koji mogu utjecati na valjanost istraivanja. S jedne strane, istraiva bi
elio prikupiti to valjanije i realnije podatke, a s druge bi elio zatititi ispitanika od moguih
neugodnosti te potivati njegovo pravo da bude informiran o ciljevima i svrsi istraivanja.
Takva je dilema ve naznaena u jednom od spomenutih profesionalnih kodeksa koji doputa
mogunost prikrivanja naruitelja i prave svrhe istraivanja ako to pridonosi valjanosti
rezultata, a ne ugroava interese i integritet ispitanika. Mogunost da se ne otkrije pravi
naruitelj i svrha istraivanja ponekad je vana ne samo u istraivanju politikog javnog
mnijenja (npr. u istraivanjima na narudbu neke politike stranke, kojim se eli doznati
207
Vesna Lamza Posavec
njezin "rating" i vrednovanje u javnosti, otkrivanje naruitelja bi moglo znaajno utjecati na

dobivene rezultate) nego i u razliitim marketinkim istraivanjima kojima se ispituju stavovi
prema odreenom proizvoau ili miljenje o odreenom proizvodu kao i mnogim drugim
drutvenim istraivanjima. Ako pak postoji opasnost da bi osnovno etiko naelo ouvanja
integriteta i privatnosti ispitanika na bilo koji nain moglo biti ugroeno, istraiva mora
odustati od projekta.
Kodeksi Svjetskog udruenje za istraivanje javnoga mnijenja (WAPOR) i Europskog
udruenja za istraivanje marketinga i javnoga mnijenja (ESOMAR) sadravaju sline
postavke kao i spomenuti kodeksi sociolokog i psiholokog drutva. Uz to dodatno reguliraju
meusobna prava i obaveze istraivaa i naruitelja, kao i pravila za javno prezentiranje
rezultata istraivanja javnoga mnijenja i njima slinih drutvenih istraivanja.
Prema kodeksima ovih organizacija, svako javno objavljivanje rezultata istraivanja
moralo bi biti popraeno sljedeim informacijama:
-
Naziv organizacije koja je provela istraivanje;
Populacija na koju se poopavaju rezultati;
Veliina, nain izbora i teritorijalna disperziranost uzorka;
Termini prikupljanja podataka;
Tehnika prikupljanja podataka;
Proporcija odbijanja ankete i proporcija neizjanjenih ispitanika,
Veliina standardne greke uzorka;
Informacija o ponderiranju rezultata;
Sadraj anketnog upitnika i formulacija kljunih anketnih pitanja.
Uvaavanje ovih pravila osigurava uvid u najvanije pojedinosti primijenjene istraivake

metode, a to bi strunoj javnosti i drugim korisnicima istraivakih informacija moglo
omoguiti realnu procjenu valjanost i vjerodostojnost izloenih rezultata. Na alost, praksa
javnog objavljivanja rezultata istraivanja, osobito u masovnim medijima, u naim je
okolnostima jo daleko od modela WAPOR-a i ESOMAR-a .
Jedan od primjera relativno zadovoljavajueg, iako jo uvijek ne i potpunog uvaavanja ovih
naela, nalazimo u amerikom dnevniku The New York Times koji, uz objavljene rezultate
istraivanja javnoga mnijenja redovito objavljuje uokvireni tekst sljedee sadraja:
208
Vesna Lamza Posavec
"Istraivanje The New York Timesa i CBS News Poll provedeno je telefonskom anketom od
28. do 31. listopada, na uzorku od 1.445 ispitanika s cijelog podruja SAD-a, ukljuujui
Aljasku i Havaje. Uzorak je izabran kompjutorom s popisa telefonskih brojeva cijele zemlje.
Proporcije brojeva izabranih iz pojedinih dijelova zemlje reprezentirale su proporcije
populacije u istim regijama. Unutar svakog stratuma telefonski su brojevi izabrani
jednostavnim sluajnim izborom.
Rezultati su ponderirani da osiguraju uravnoteenost uzorka - prema regiji, rasnoj
pripadnosti, spolu, dobi i obrazovanju. Teorijski, u 19 od 20 sluajeva rezultati dobiveni na
primijenjenom uzorku nee se razlikovati vie od 3 posto u pozitivnom ili negativnom smjeru
od rezultata koji bi se dobili anketiranjem svih odraslih stanovnika SAD-a. Mogua greka
uzorka za manje subgrupe je vea. Na primjer, za pripadnike crnake rase iznosi +/- 9
postotnih bodova. Za pitanje kojim se trailo od ispitanika da procijene sadanju situaciju u
SAD-u na skali od 1 do 10, raspon greke uzorka je +/- 0,10. To znai da u 19 do 20
sluajeva, prosjena dobivena ocjena od 4,91 nee biti nia od 4,81 ni via od 5,01. Za
prosjene ocjene dobivene u manjim subgrupama raspon greke uzorka je vei. Osim greke
uzorka, mogui su i drugi izvori greaka kao posljedica praktinih tekoa u provoenju
istraivanja s kojima se susree svako istraivanje javnoga mnijenja."
209
Vesna Lamza Posavec
LITERATURA
Aronson, E., Wilson, T.D., Akert, R. M. (1994), Social Psychology: The Heart and the Mind,
New York: Harper Collins College Publishers.
Babbie, E. R. (2000), The Practice of Social Research, Belmont: Wadsworth Publishing
Company, Inc.
Babbie, E. R. (1998), Survey Research Methods, Belmont: Wadsworth Publishing Company,
Inc.
Bishop, G. F., Oldendick, R. W., Tuchfarber, A. J., Bennet, S. E. (1980), Pseudo-Opinions on
Public Affairs, Public Opinion Quaterly, 44(2): 198-209.
Blair, E. (1980), Using Practice Interviews to Predict Interviewer Behaviors, Public Opinion
Quaterly, 44, 257-260.
Bradley. N. (1999), Sampling for Internet Surveys. An examination of respondent
selection for Internet research, Journal of the Marketing Research Society,
4(41): 387-395.
Brady, E., H., Orren, G., R. (1992), Polling Pitfalls: Sources of Error in Public Opinion Surveys,
u: Mann, T. E., Orren, G. R. (Eds), Media Polls in American Politics, str. 55-93, Washington, D.
C.: The Brookings Institution
Breakwell, G. M. (2001), Vjetina voenja intervjua, Jastrebarsko: Naklada Slap
Brusati, E. (1992), Something new in in the '92 Italian elections: the exit poll, Marketing and
Research Today, The Journal of the European Society for Opinion and Marketing Research,
20(4): 274-286.
Campbell, D. T., Stanley, J. C. (1968), Experimental and Quasi-Experimental Designs for
Research, Chicago: Rand McNally & Company.
Campbell, J. P. (1976), Psychometric Theory, u: Dunnette, M. D. (Ed), Handbook of Industrial
and Organizational Psychology, str. 185-222, Chicago: Rand McNally College Publishing
Company.
Chirban, J. T. (1996), Interviewing in Depth: The Interactive-Relational Approach, Newbury
Park: Sage
Coney, K. A. (1977), Order-Bias: The Special Case of Letter Preference, Public Opinion
Quaterly, 41(3): 385-388.
Cook, T. D., Campbell, D. T. (1976), The Design and Conduct of Quasi-Experiments and True
Experiments in Field Settings, u: Dunnette, M. D. (Ed), Handbook of Industrial and
Organizational Psychology, str. 223-326, Chicago: Rand McNally College Publishing Company.
210
Vesna Lamza Posavec
Crespi, I. (1977), Attitude Measurement, Theory, and Prediction, Public Opinion Quaterly,
41(3): 285-294.
DeMaio, T. (1980), Refusals: Who, Where and Why, Public Opinion Quaterly, 44(2): 223-233.
Deming, W, E. (1950), Some Theory of Sampling, New York: John Wiley and Sons.
Dillman, D. A. (1978), Mail and Telephone Surveys, New York: John Willey and Sons.
Francis, J. D., Busch, L. (1975), What We Know About "I Don't Knows", Public Opinion
Quaterly, 75(2): 207-218.
Frankovic, K. A. (1992), Technology and the Changing Landscape of Media Polls, u: Mann, T.
E., Orren, G. R. (Eds), Media Polls in American Politics, str. 32-53, Washington, D. C.: The
Brookongs Institution.
Fuller, C. H. (1974), Weighting to Adjust for Survey Nonresponse, Public Opinion Quaterly,
38(2): 239-246.
Gallup, G. (1944), A Guide to Public Opinion Polls, Princeton: Princeton University Press.
Gawiser, S. R., Witt, E. G.(1994), A Journalist's Guide to Public Opinion Polls, Wesport:
Praeger Publishers.
Gilljam, M., Granberg, D. (1993), Should We Take Don't Know for an Answer, Public Opinion
Quaterly, 57(3): 348-357.
Groves, E. M. (1989), Survey Errors and Survey Costs, New York: John Wiley & Sons,
Hewson, C., Yule, P., Laurent, D., Vogel, C. (2003), Internet Research Methods: A Practical
Guide for the Social andBehivioural Sciences, London: Sage Publications.
Hoy, C. (1990), Margin of Error, Toronto: Seal Books McClelland-Bantam Inc.
International Code of Practice for the Publication of Public Opinion Poll Results and Guidelines
to its Interpretation (1983), Amsterdam: E.S.O.M.A.R.
Jilek, M., Mance, G. (???? ), Sport-novine-itaoci, Zagreb: NIRO Vjesnik ????
Jordan, L. A., Marcus, A., Reeder, L, G. (1980), Response Styles ih Telephone and Household
Interviewing: A Field Experiment, Public Opinion Quaterly, 44(2): 210-222.
Jowell, R., Hedges, B., Lynn, P., Farrant, G., Heath, A. (1993), The 1992 British Election: The
Failure of The Polls, Public Opinion Quaterly, 57: 238-263.
Kagay, M. R. (1992), Variability without Fault: Why Even Well-Designed Polls Can Disagree,
u: Mann, T. E., Orren, G. R.(Eds), Media Polls in American Politics, str. 95-123, Washington,
D.C.: The Brookings Institution.
211
Vesna Lamza Posavec
Klecka, W. R., Tuchfarber, A. J.(1978), Random Digit Dialing: A Comparison to Personal

Surveys, Public Opinion Quaterly, 42(2): 105-114.
Krippendorff, K. (1980), Content analysis: An introduction to its methodology, :...??????
Krueger, R. A. (1994), Focus Groups: A Practical Guide foe Applied Research, Newbury Park:
Sage
Kvale, S. (1996), Interviews, An Introduction to Qualitative Research, Thousand Oaks: Sage
Publications.
.
Ladd, E. C., Benson, J. (1992), The Growth of News Polls in American Politics, u: Mann, T. E.,
Orren, G. R. (Eds), Media Polls in American Politics, str. 19-31, Washington, D. C.: The
Brookings Institution.
Lake, C. (1987), Public Opinion Polling, Washington, D.C: Island Press.
Lamza, V. (1978), Analiza Starta, Zagreb: NIRO Vjesnik
Lamza, V. (1981), Sadraj Veernjeg lista, Zagreb: SOUR Vjesnik
Lamza, V. (1992), Pokuaj validacije predizbornog javnog mnijenja na temelju rezultata
izbora, Drutvena istraivanja, god 1, br. 2: 231-244.
Lamza Posavec, V. (1995), Javno mnijenje teorije i istraivanje, Zagreb: Alinea.Lamza
Posavec, V. (1997), Odbijanje ankete u istraivanjima javnoga mnijenja, Drutvena istraivanja,
god 6, br. 6(32): 747-772.
Lamza Posavec, V. (1999), Problem reduciranosti osnovnoga skupa u telefonskim
istraivanjima javnoga mnijenja, Drutvena istraivanja, god. 8, br. 4(42):635-656.
Lamza Posavec, V. (2004), Neki metrodologijski aspekti istraivanja javnoga mnijenja, u:
Kaliterna Lipovan, Lj., aki, V. (ur.), Hrvatsko drutvo danas: psihosocijalni procesi,
Zagreb: Institut Ivo Pilar
Lamza Posavec, V., Rimac, I. (1997), Dio koji nedostaje: problem neizjanjavanja u
istraivanjima o namjerama glasovanja, Drutvena istraivanja, god. 6, br. 6(32):729-746.
Lamza Posavec, V., Rimac, I. (2000), Primjena tehnike telefonskog anketiranja u istraivanju
namjera glasovanja na hrvatskim predsjednikim izborima 2000. godine: studij sluaja,
Drutvena istraivanja, god.9, br. 4-5(48-49): 601-629.
Lavrakas, P.J. (1993), Telephone Survey Methods, Newbury Park: Sage Publications.
Leon, J. L., Olabarri, E. (1993), The validity of consumer predicting variables used in marketing
research, Marketing and Research Today, The Journal of the European Society for Opinion and
Marketing Research, 21(1): 4-13.
Lin, I-F., Schaffer, N. C. (1995), Using Survey Participants to Estimate the Impact of
Nonparticipation, Public Opinion Quarterly, 59(2): 236-258.
212
Vesna Lamza Posavec
Mandell, L.(1974), When to Weight: Determining Nonresponse Bias in Survey Data, Public
Opinion Quaterly, 38(2): 247-252.
Manual for Interviewers (1985), Princeton: Princeton Survey Research Center, Inc.
Miller, R. L., Brewer, J. D., (ur.) (2003), The A-Z of Social Research, London: Sage
Publications.
Newport, F., Saad, L., Moore, D. (2003), Frequently Asked Questions, Question: How polls are
conducted, The Gallup Organization,
http//:www.gallup.com/help/FAQs/poll.asp
O'Dochartiagh, N. (2003), Internet Researsh Handbook: A Practical Guide for Students and
Researchers in the Social Sciences, London: Sage Publications.
Perry, P. (1979), Certain Problems in Election Survey Methodology, Public Opinion Quaterly,
43(3): 312-325.
Petz, B. (ur.), (1992), Psihologijski rjenik, Zagreb: Prosvjeta
Popping, R. (1998), Computer-assisted Text Analyses, Thousand Oaks: Sage
Presser, S., Traugott, M. (1992), Little White Lies and Social Science Models/Correlated
Response Errors in a Panel Study of voting, Public Opinion Quaterly, 56(1): 77-86.
Rasinski, K. A., Mingay, D., Bradburn, N. M. (1994.), Do Respondents Rally Mark All That
Apply On Self-Administered Questions, 58(3).: 400-408.
Riffe, D., Lacy, S., Fico, F. G. (1997): Analyzing Media Messages: Using Quantitative
Content Analysis in Research, Machwah: Lawrence Erlbaum Associates.
Rosenthal, R. (1966), Experimenter Effects in Behavioral Research, New York: Appleton
Century Crofts.
Rosnow, R. L., Rosenthal, R. (1989), Understanding Behavioral Science, Research Methods for
Research Consumers, New York: MacGraw-Hill, Inc.
Sanchez, M. E. (1992), Effects of Questionnaire Design on the Quality of Survey Data, Public
Sanchez, M. E., Marchio, G. (1992), Probing "Don't Know" Answers? Effects on Survey
Estimates and Variable Relationships, Public Opinion Quaterly, 56(4): 454-474.
Schuman, H., Presser, S. (1981), Questions and Answers in Attitude Surveys: Experiments on
Question Form, Wording, and Context, New York: Academic Press.
Schutt, R. K. (1996), Investigating the Social World, The process and Practice of Research,
Thousand Oaks: Pine Forge Press, A Sage Publications Company.
213
Vesna Lamza Posavec
Schonlau, M., Fricher, R., D., Elliott, M., N. (2001), Conducting Research Surveys via E-mail
and the Web, Rand Publicatons, http://www.rand.org./publications/MR/MR 1480.
Shaefer, R. T. (1989), Sociology, New York: McGraw-Hill.
Sigelman, l.(1981), Question-Order Effects on Presidental Popularuty, Public Opinion Quaterly,
45(2): 199-207.
Smith, P. C. (1976), Behaviors, Results, and Organizational Effectiveness: The Problem of
Criteria, u: Dunnette, M/ D. (Ed), Handbook of Industrial and Organizational Psychology, str.
745-775, Chicago: Rand McNally College Publishing Company.
Steeh, C. G.(1981), Trends in Nonresponse Rates, 1952-1979, Public Opinion Quaterly, 45(1):
40-57.
Sudman, S., Bradburn, N, M. (1987), Asking Questions, San Francisco: Jossey-Bass Publishers.
Thomas, R., Purdon, S. (1994), Telephone methods for social surveys, Social Research
Update, http://www.soc.surrey.ac.uk/sru/SRU8.html
Traugott, M. W., Katosh, J. P. (1979), Response Validity in Surveys of Voting Behavior, Public
Traugott, M. W., Price, V. (1992), Exit Polls in The 1989 Virginia Gubernatorial Race: Where
Did They Go Wrong?, Public Opinion Quaterly, 56(2): 245-253.
Troldahl, C. V., Carter, R. E. (1964), Random Selection of Respondents within Households in
Phone Surveys, Journal of Marketing Research, 1: 71-76.
Tyson, H. L. Jr., Kaplowitz, S. A. (1977), Attitudional Conformity and Anonymity, Public
Upshaw, H. S. (1971), Attitude Measurement, u: Blalock, H. M., Blalock, A. B. (Eds),
Methodology in Social Research, str. 60-111, London/Ljubljana: McGraw-Hill, Mladinska
knjiga.
Vander Zanden, J. W. (1990), The Social Experience, An Introduction to Sociology, New
York: McGraw-Hill.
Vogt, P. W. (1993), Dictionary of Statistics and Methodology, Newbury Park: Sage
Publications.
Voss, D.S., Gelman, A., King, G. (1995), Preelection Survey Methodology: Details from
Eight Polling Organizations, 1988 and 1992, Public Opinion Quarterly, 59 (1): 98-132.
Vujevi, M. (1990), Uvoenje u znanstveni rad u podruju drutvenih znanosti, Zagreb:
Informator.
Vujevi-Heimovi, V., Vujevi, M. (2003), Vjerodostojnost televizijskog referenduma,
Politika misao, 40 (2): 104 -113.
214
Vesna Lamza Posavec
Webb, E., Campbell, D., Scheartz, R., Sechrest, L., Grove J. B. (1981), Nonreactive Measures in
the Social Sciencies, Boston: Houghton Mifflin Company.
Weber, Ph. R. (1990), Basic Content Analysis, Newsbury Park: Sage
West, M. D. (ur.) (2001), Theory, Method and Practice in Computer Content Analysis,
Westport: Ablex, 2001.
Wildman, R. C. (1977), Effects of Anonimity and Social Settings on Survey Responses, Public
Willimack, D. K., Schuman, H., Pennell, B. E., Lepkowski, J. M. (1995), Effects of a prepaid
nonmonetary incentive on response rates and response quality in a face-to-face survey, Public
Opinion Quarterly, 59: 78-92
Wimmer, R. D., Dominick, J. R. (2000), Mass Media Research, Belmont: Wadsworth
Publishing Company.
Wiseman, F. (1972), Methodological Bias in Public Opinion Surveys, Public Opinion Quaterly,
36(1): 105-108.
Worcester, R. M. (1992), The performance of the political opinion polls in the 1992 British
General Election, Marketing and Research Today, The Journal of The European Society for
Opinion and Marketing Research, 20(4): 256-263.
Zinser, O. (1984), Basic Principles of Experimental Psychology, New York: McGraw-Hill.
Zvonarevi, M. (1989), Socijalna psihologija, Zagreb: kolska knjiga
215

Metode Drustvenih Istraživanja - V.L.posavec

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metode Drustvenih Istraživanja - V.L.posavec

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Institut drutvenih znanosti

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Definicija i karakteristike znanstvenog istraivanja

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

U svakom od spomenutih sluajeva mogue je govoriti o znanstvenim i neznanstvenim

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

U knjizi Foundation of Behavioral Research(1973), Kerlinger navodi nekoliko moguih

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Rije je o sljedeim metodama:

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

No, kako razlikovati znanstvene od neznanstvenih metoda? Wimmer i Dominick (Mass

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Prema ovim elementima, znanstvena se metoda razlikuje od spomenutih ne-znanstvenih

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Vanost teorije za empirijska znanstvena istraivanja

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Vanost empirijskih istraivanja za razvitak znanstvenih teorija :

Shema uzajamne povezanosti teorije i empirijskog znanstvenog istraivanja:

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Vesna Lamza Posavec

Slika 1. Povezanost teorije i empirijskog istraivanja

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

(podjednako je uestala u imunijim i obrazovanijim kao i u manje imunim i slabije

INDUKTIVNE I DEDUKTIVNE METODE SPOZNAVANJA

Faze induktivnog spoznavanja:

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

1. Svakodnevna zapaanja poetna faza ciklusa su svakodnevna, nesustavna zapaanja o

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

2. Formuliranje hipoteza postojee teorijske postavke oblikujemo u odgovarajue hipoteze

GLAVNE PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH METODA

omoguava spoznaju o slabo poznatim i istraenim pojavama;

Nedostaci induktivne metode:

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

Prednosti deduktivne metode:

polazi od relativno sreenog i organiziranog sustava spoznaja koji ima jasnu

Nedostatak deduktivne metode:

moe se primijeniti samo u sluaju teorijski obraenih ili ve istraivanih pojava;

Rosenthalov efekt opisuje mogui utjecaj preduvjerenja istraivaa (eksperimentatora,

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja (skripta)

VRSTE DRUTVENIH ISTRAIVANJA

spoznajni domet (svrha istraivanja)

A. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA OSNOVNOM CILJU

1. Eksplorativna (orijentacijska) istraivanja

Vesna Lamza Posavec