Professional Documents
Culture Documents
Pregovaranje Diplomski
Pregovaranje Diplomski
SEMINARSKI RAD
I.
Uvod u pregovaranje...............................................................................3
I.1 Odreenje pojma
I.2
II.
Cilj pregovora
Pitanja u pregovorima............................................................................4
2.1
2.2
2.3
2.4
III.
Podjela pregovaraa................................................................................8
IV.
V.
VI.
IV.1
Distributivno pregovaranje
IV.2
Integrativno pregovaranje
Pregovaraki proces...............................................................................10
V.1
Priprema i planiranje
V.2
V.3
Pojanjavanje i opravdavanje
V.4
V.5
Zakljuivanje i primjena
Komunikacija u pregovaranju..............................................................12
VI.1
VII.
VIII.
IX.
Zakljuak................................................................................................16
X.
Literatura................................................................................................17
XI.
I. UVOD
1.1-Odreenje pojma pregovaranje
Pregovaranje je kontrolirani komunikacijski proces s ciljem rjeavanja sukoba interesa
dviju ili vie razumnih pregovarakih strana. Snaga pregovaranja lei u sposobnosti utjecanja
na neiju odluku. Ukoliko jedna strana ne moe blokirati postizanje ciljeva druge strane, tada
nije rije o pregovaranju. Pregovori se mogu smatrati uspjenim samo onda kada su obje
pregovarake strane zadovoljne ishodom. Pregovaranje se obino smatra kompromisom kojim
se dolazi do dogovora o nekoj stvari ili predmetu razgovora, a koji nam koristi koliko god je
to mogue. Komunikacija je uvijek poveznica koja se koristi u pregovaranju, bilo da se radi o
komunikaciji licem u lice, preko telefona, ili pisanim putem. Pregovaranje se ne vri uvijek
izmeu dvoje ljudi, ve moe ukljuivati nekoliko lanova sa razliitih strana.
1.2-Cilj pregovora
3
Svaki iskusni pregovara mora znati svoje ciljeve i svoje mogunosti da bi mogao
odrediti i svoja oekivanja. Pregovaranje nije nametanje svoje volje, niti je iskljuivo
ispunjavanje vlastitih ciljeva. Taktika pregovaranja ne smije biti negativna niti se svoditi na
nagovaranje. Cilj pregovaranja treba biti zajedniki dogovor. Samo suradnjom i
kompromisom dolazi se do zakljuka prihvatljivog za sve sudionike pregovaranja. Stoga se
ponekad kae da je pregovaranje umjetnost prilagoavanja.
na
proces
pogaanja
ni
na
ishode
pregovaranja
Postavlja se pitanje:
Pregovaraju li mukarci i ene razliito? I utjee li spol na ishode pregovora? Odgovor
na drugo je kvalificirano Da. Prevladavaju stereotipi da ene vie surauju i ugodnije su u
pregovorima
od
mukaraca.
Dokazi
ne
podupiru
ovo
uvjerenje(www.fer.hr/_download/repository/14_Sukob%20i%20pregovaranje.doc). Meutim,
utvreno je da mukarci postiu bolje pregovarake ishode od ena, iako je razlika vrlo mala.
Pretpostavljalo se da ova razlika moda postoji jer mukarci i ene daju drukije vrijednosti
ishodima. "Mogue je da je par stotina dolara vee plae ili ured na uglu zgrade manje vaan
enama od stvaranja i odravanja interpersonalnog odnosa.Vjerovanje da su ene "ugodnije"
od mukaraca u pregovorima vjerojatno se dogaa zbog mijeanja spola i nedostatka moi
koji je za ene obino prisutan u veini velikih organizacija. Istraivanja upuuju da
menaderi koji imaju malo moi, bez obzira na spol, pokuavaju kupiti preutni pristanak
protivne strane i radije koristiti mekane taktike uvjeravanja nego neposredno sukobljavanje i
prijetnje. Ne bi trebale postojati znaajnije razlike u pregovarakim stilovima u situacijama
kada ene i mukarci imaju sline temelje moi. Dokazi upuuju da izgleda kako su stavovi
ena prema pregovorima i prema pregovaraima prilino drukiji od stavova mukaraca.
Menaderice pokazuju manje vjere u oekivanja od pregovaranja i manje su zadovoljne sa
svojim radnim uinkom po zavretku procesa, ak i kad su njihov radni uinak i ishodi koje
ostvare slini onima od mukaraca. Ovaj zadnji zakljuak sugerira da se ene mogu
neprikladno kanjavati neuputanjem u pregovore mada bi takav smjer djelovanja bio u
njihovom najboljem interesu.
poseu za pregovorima, ali to je zato to vjeruju da oni nikad ne prestaju. Kao Japanci, Kinezi
radije pregovaraju kako bi razvili odnose i predanost zajednikom radu nego da bi rijeili
svako nerijeeno pitanje.Amerikanci su poznati u svijetu po svojem nestrpljenju i njihovoj
elji da se svide drugima. Pronicavi pregovarai iz drugih zemalja esto pretvaraju ovu
znaajku u svoju prednost odugovlaenjem pregovora i uvjetovanjem konanog namirenja
kako bi se ostvarilo prijateljstvo. Kulturalni kontekst pregovora znaajno utjee na koliinu i
vrstu priprema za pogaanje, relativni naglasak na zadatak nasuprot interpersonalnim
odnosima, koritene taktike pa ak i gdje bi se pregovori trebali voditi. Razmotrimo dvije
studije koje usporeuju utjecaj kulture na poslovne pregovore kako bi bolje predoili neke od
ovih razlika.
Prvom studijom usporeivani su Sjeverni Amerikanci, Arapi i Rusi. Meu
imbenicima koji su bili promatrani su: pregovaraki stil, kako su odgovarali na protivnikove
argumente, njihov pristup davanja ustupaka i kako su se nosili s krajnjim rokovima za
pregovaranje. Pokazalo se da su Sjeverni Amerikanci pokuali uvjeravati ostale oslanjajui
se na injenice i primamljivu logiku. Argumentima protivnika suprotstavljali su se pomou
objektivnih injenica. Davali su male ustupke rano u pregovorima kako bi uspostavili vezu i
obino su reciprono djelovali na protivnikove ustupke. Sjeverni Amerikanci su se vrlo
ozbiljno ponaali prema krajnjim rokovima. Arapi su pokuali uvjeravati pozivajui se na
emocije. Suprotstavljali su se argumentima protivnika subjektivnim osjeajima. Davali su
ustupke kroz proces pogaanja i gotovo uvijek bi reciprono djelovali na protivnikove
ustupke. Arapi su imali vrlo leeran pristup krajnjim rokovima. Rusi su temeljili svoje
argumente na isticanim idealima. Davali su malo, ako imalo, ustupaka. Na svaki ustupak
kojeg je dao protivnik gledalo se kao na slabost i gotovo nikad nisu djelovali reciprono. I na
kraju, Rusi su obino zanemarivali krajnje rokove.
U drugoj studiji promatrale se verbalne i neverbalne pregovarake taktike koje su
izloili Sjeverni Amerikanci, Japanci i Brazilci tijekom polusatnih sesija pogaanja. Neke od
razlika pokazale su se znaajnim. Na primjer, Brazilci su u prosjeku rekli 83 puta "Ne" u
usporedbi s pet puta koliko su rekli Japanci i devet puta Sjeverni Amerikanci. Japanci su
prikazali vie od pet razdoblja utnje koji su trajali due od deset sekundi tijekom 30-minutnih
sesija. Sjeverni Amerikanci su u prosjeku imali 3.5 takvih razdoblja; Brazilci ih nisu imali.
Japanci i Sjeverni Amerikanci prekidali su svog protivnika otprilike isti broj puta, ali Brazilci
su prekidali 2.5 do 3 puta ee od Sjevernih Amerikanaca i Japanaca. Naposljetku, dok
6
Japanci i Sjeverni Amerikanci nisu imali fizikog kontakta sa svojim protivnicima tijekom
pregovora, osim rukovanja, Brazilci su se dodirivali gotovo pet puta svaka pola sata.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
pregovaranju osoba nije spremna pristati na kompromis i obje strane trae razliite ishode
pregovaranja.
4.2-Integrativno pregovaranje
Integrativno pregovaranje je pregovaranje koje trai jedan ili vie dogovora koji
mogu stvoriti rjeenje dobivam-dobiva. Ovakvo pregovaranje je vie prijateljski i obje strane
tee postizanju dogovora. Ovakav nain pregovaranja obino dovodi do ishoda u kojem obje
strane dobivaju.
Integrativno pogaanje gradi dugorone odnose i pospjeuje zajedniki rad u
budunosti. Ono spaja pregovarae i omoguuje svakome da otie s pregovarakog stola
osjeajui se da je on ili ona postigao pobjedu. S druge strane, distributivno pregovaranje
ostavlja jednu stranu gubitnikom. Sklono je izgradnji neprijateljstava i produbljenih podjela
kad ljudi moraju neprestano zajedno raditi.
Zato onda ne vidimo vie integrativnog pogaanja u organizacijama? Odgovor lei u
uvjetima koji su neophodni da bi ova vrsta pregovora uspjela. U te uvjete ukljuene su strane
koje su otvorene s informacijama i iskrene o svojim brigama, osjetljivost obje strane na tue
potrebe, sposobnost posjedovanja povjerenja jedno u drugoga i spremnost obje strane da
odre prilagodljivost. Budui da ovi uvjeti u organizacijama esto ne postoje, nije
iznenaujue da pregovori esto poprime pobjedi-po-svaku-cijenu dinamiku.
(Tomaevi Lianin M. 2004)
V. PREGOVARAKI PROCES
Pregovaraki proces ukljuuje pet koraka:
(1) priprema i planiranje,
(2) definiranje osnovnih pravila,
(3) pojanjavanje i opravdavanje,
(4) pogaanje i rjeavanje problema; i
(5) zakljuivanje i primjena.
10
11
12
Svaki iskusan pregovara sam kroji svoj stil govora, ukljuujui svoje znanje
gramatike, poznavanja znaenja rijei i umijee oblikovanja reenica. Dobro pripremljen
govor, ali loe prezentiran imat e manje uspjeha od loe pripremljenog, ali dobro izvedenog
govora. Vai sugovornici od vas unaprijed oekuju strunost, poznavanje gramatike, koja je
vidljiva iz ispravnog slaganja rijei u reenici, pravilnog razdvajanja rijei i pravilnog
koritenja stanki. Retorike pauze zadravaju pozornost sugovornika, dramatske pauze
naglaavaju vanost tog dijela govora, a pauze za uzimanje zraka ne smiju ometati tenost
rasprave.
Brzogovoree pregovarae, rijetko tko e razumjeti, a moe se stei dojam da ele
samo to bre zavriti pregovore. Preporuuje se ne gomilati nepotrebne rijei u raspravi kako
biste ostavili dojam obrazovanih osoba. Govor treba biti bez nepotrebnih rije, jasan,
jednostavan i lak za razumijevanje, no ne i suhuparan. Kod pripremanja za pregovore morate
biti sigurni da znate znaenja rijei koje mislite koristiti. Nije dobro koristiti rijei, ije
znaenje nam nije poznato ako istima niste provjerili znaenje u rjeniku. Isto tako, ne
koristite rijei koje bi u lokalnom slengu mogle imati drugaije znaenje ( najee vulgarno i
uvredljivo ).
Vano obiljeje dobrog pregovaraa je osjeaj za vrijeme, zato je vano znati koliko e
va govor trajati prije no to progovorite. Neki pregovarai namjerno ne ele imati osjeaj za
vrijeme kako bi stvorili pritisak na sugovornika. Prilikom pregovora preporuuje se najvie
jednu etvrtinu vremena predvidjeti za uvodni dio, dvije etvrtine za glavni dio pregovora, a u
posljednjoj etvrtini potrebno je izvesti zakljuak. ak i u pregovorima koji nisu ogranieni
vremenom, preporuka je da za zakljuak ostavite vie od 10 minuta. Uvijek je dobro ostaviti i
nekoliko sigurnosnih minuta za nepredvidive situacije tijeka razgovora.
13
predvidjeti i jasno rei kako emo reagirati ako ta oekivanja ne budu ispunjena
14
Navodimo
preporuke
za
uspjeno
pregovaranje
koje
se
nau
literaturi
(www.poslovniforum.hr/management/osnove_pregovaranja.asp9).
IX. ZAKLJUAK
15
X. LITERATURA
16
17