Doc. dr. sc.

Davor Babi
Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu

12. ETIKA MEDIJACIJE

Uvod
Medijatori i medijacijske organizacije sve vie govore o etikim pitanjima koja
se postavljaju u vezi medijacije. U praksi se postavljaju sve sloenija pitanja o tome
kakve su moralne dunosti medijatora, organizacija za medijaciju, stranaka i njihovih
zastupnika.
Veina vodeih medijacijskih organizacija u SAD i Zapadnoj Europi, bez obzira
je li rije o sudskoj ili izvansudskoj medijaciji, u nekom obliku usvajaju etike
standarde za medijaciju. Obrazovanje medijatora o etici postalo je sastavni dio obuke
za medijatora. Sve vei broj organizacija za medijaciju provode treninge posveene
iskljuivo etikim pitanjima u medijaciji. O etici medijacije sve vie se raspravlja i u
znanstvenoj i strunoj literaturi.
Ovakav razvoj medijacije djeluje pomalo razoaravajue. Zar ne bi medijacija
trebala biti neformalna i neoptereena pravilima? Zar u medijaciji ne vrijedi da je
jedino pravilo da pravila nema? Poinje li medijacija isuvie sliiti sudskim
postupcima kojima bi trebala biti alternativa?
Bez obzira na to da li vjeruju da je razgovora o etici u medijaciji previe ili
premalo, medijatori i medijacijske organizacije danas nipoto ne mogu zanemarivati
etika pitanja.
Organizacije koje administriraju ili promoviraju medijaciju nastoje popisati
etika pravila koja se primjenjuju u medijaciji. Uglavnom se to ini usvajanjem
kodeksa odgovornog ponaanja medijatora.
Evo nekoliko primjera iz podruja izvansudske medijacije:
Code of Conduct (Centre for Effective Dispute Resolution - CEDR)1
Model Standards of Conduct for Mediators (American Bar Association, Association
for Conflict Resolution, American Arbitration Association) 2
Mediators Ethics Guidelines (JAMS)3
1

Vidi http://www.cedr.co.uk/library/documents/code_of_conduct.pdf
Vidi http://www.adr.org/si.asp?id=2095
3
Vidi http://www.jamsadr.com/mediation/ethics.asp
2

2
Code of Conduct for NMI Registered Mediators (Netherlands Mediation Institute)4
Code of Conduct for Mediators (Camera Arbitrale Nazionale e Internazionale Milano) 5
Objavljeni su i neki kodeksi koji su ponueni irem krugu medijatora, naelno
bez obzira na to gdje se medijacija provodi. Tako je npr. u okrilju Europske komisije
skupina zainteresiranih organizacija usvojila European Code of Conduct for
Mediators, koji se moe primjenjivati u svim vrstama medijacije bez obzira na to pri
kojoj se organizaciji vodi medijacija.6
Postoje i kodeksi koji ureuju etika pravila za medijacijske organizacije, kao
to je npr. Principles for ADR Provider Organisations, CPR-Georgetown Commission
on Ethics and Standards of Practice in ADR. 7
Kodeksi ponaanja medijatora razlikuju se po svojoj obvezujuoj snazi. Neki
kodeksi primjenjuju se u svakoj medijaciji pri instituciji koja je usvojila kodeks i po
tome se puno ne razlikuju od institucionalnih pravila za medijaciju. Drugi kodeksi
primijenjuju se ako su ih stranke izriito ugovorile. Neke pak kodekse medijator moe
prihvatiti kao osobna pravila ponaanja i primjenjivati ih bez da su se stranke o njima
sporazumjele.
Kodeksi se razlikuju i po tome kakva je sankcija predviena za njihovu
povredu. Povreda nekih pravila moe, ovisno o pravnom ureenju medijacije, dovesti
i do odgovornosti medijatora ili medijacijske organizacije za tetu dok za druga
pravila nije predviena posebna sankcija.
Pravila etikih kodeksa vrlo esto su po svom sadraju, obveznoj snazi ili
sankciji slina pravilima medijacijskih organizacija, sporazumima o mirenju te
pravilima zakona o medijaciji. Nerijetko ih je teko razlikovati od pravnih pravila,
posebno onda kada njihova povreda dovodi do konkretnih pravnih posljedica (npr.
odgovornost za tetu).
Usredotoit emo se na ona pravila koja su u pravom smislu etika ili
deontoloka pravila, odnosno pravila morala koje obvezuju one koji se bave
medijacijom, bez obzira na to da li za njihovu povredu pravo predvia neku sankciju.
Neemo razmotriti sva etika pravila koja vrijede u medijaciji, ve samo nekoliko
najvanijih koja su uglavnom postala opeprihvaena.
DOBROVOLJNOST
Temeljno naelo medijacije je da sve stranke u postupku, kao i sam medijator,
u njemu sudjeluju dobrovoljno. Svaka stranka je slobodna povui se iz medijacije.
ak i onda kada je medijacija za stranke obvezna, npr. ako su se stranke u ugovoru
unaprijed sporazumjele o obveznoj medijaciji, stranke u konanici moraju imati
slobodu od nje odustati. Medijator ne moe zahtijevati od stranaka da sudjeluju u

Vidi http://www.nmi-mediation.nl
Vidi http://www.camera-arbitrale.com
6
Vidi http://ec.europa.eu/civiljustice/adr/adr_ec_code_conduct_en.pdf
7
Vidi http://www.cpradr.org/pdfs/finalProvider.pdf
5

3
medijaciji niti koristiti indirektna sredstva pritiska kao to su nagovaranje, iznoenje
razloga zbog kojih bi bilo dobro da se medijacija ipak nastavi i sl.
Nagodba postignuta u medijaciji mora biti rezultat volje stranaka. Nagodba se
ne smije temeljiti na nedozvoljenom pritisku, prijetnji ili zabludi. Medijator treba
nastojati da nagodba proizlazi iz informirane odluke stranaka. Dakako, od medijatora
se ne trai da se osobno uvjeri da su svakoj stranci u potpunosti poznate sve
relevantne informacije vezane uz spor. No, dobra praksa trai od medijatora da, onda
kada je to primjereno, obrati strankama panju na to da se o pojedinim pitanjima
mogu konzultirati sa strunim osobama.
Iz naela dobrovoljnosti proizlazi i to da se medijator ne smije iznositi svoje
miljenje o spornim pitanjima osim ako su s time suglasne sve stranke. Ako medijator
iznese svoje miljenje a neka stranka ga ne eli uti, ta stranka s pravom to moe
doivjeti kao nametanje rjeenja koje medijator smatra primjerenim. Medijator koji
bez pristanka stranaka iznosi svoje miljenje moe razoarati jednu stranku time to
daje argumente drugoj strani, doprinijeti tome da se stranke uvrste u svojim
pozicijama, izgubiti njihovo povjerenje i umanjiti izglede za nagodbu. Davanjem
miljenja suglasnosti stranaka medijator preuzima kontrolu nad komunikacijom
izmeu stranaka i usmjerava je prema odreenom cilju koji odgovara njegovom
miljenju. Ma kako opravdano njegovo miljenje bilo medijator mora biti svjestan da
ono za stranke nije odluujue ve da sadraj nagodbe ovisi o samim strankama.
Slijedom toga, naelo dobrovoljnosti medijacije podrazumijeva da medijator bez
suglasnosti stranaka ne iznosi svoje miljenje o spornim pitanjima.
Medijator posebno mora odoljeti iskuenju da u odvojenom sastanku priopi
stranci svoje miljenje, ako na to nije pristala druga strana.
NEZAVISNOST, NEPRISTRANOST I NEUTRALNOST
Medijator mora stranke obavijestiti o svim okolnostima koje u oima stranaka
mogu utjecati na njegovu nezavisnost, nepristranost ili neutralnost.
Nezavisnost znai odsustvo objektivnih poslovnih, privatnih ili drugih veza
medijatora sa strankama i njihovim punomonicima. Npr. medijator je zastupao jednu
stranku u nekom ranijem predmetu; medijatorica je najbolja prijateljica supruge
jednog od odvjetnika koji zastupa jednu stranku u medijaciji; medijator je dioniar
drutva koje je stranka u sporu i sl.
Medijator je nepristran ako nije subjektivno naklonjen nekoj od stranaka.
Osobni stavovi, miljenja i predrasude medijatora ne smiju utjecati na ponaanje
medijatora. Medijator treba iznijeti strankama okolnosti za koje bi stranke razumno
mogle smatrati da e utjecati na njegovu nepristranost. Npr. ako je medijator gorljivi
aktivist za prava ivotinja, trebao bi tu okolnost iznijeti ako se spor tie naknade tete
zbog okrutnosti prema ivotinji.
Neutralnost medijatora podrazumijeva nepostojanje interesa medijatora za
odreeni ishod medijacije. Medijator ne smije biti zainteresiran za to da se stranke
nagode, da se ne nagode ili za to da postignu odreeni sadraj nagodbe. Npr. u
sporu izmeu drave i vlasnika zemlje u podruju na kojemu bi trebala biti graena

4
cesta, medijator nije neutralan ako bi mu izgradnja ceste omoguila da za upola
manje vremena doputuje do svoje vikendice na moru.
esto je teko odrediti je li nezavisnost, nepristranost ili neutralnost medijatora
izvan sumnje. No vano je da medijator razumije da odluka o tome nije na njemu ve
na strankama. Medijator treba strankama iznijeti okolnosti koje bi u oima stranaka
mogle dovesti u pitanje njegovu nezavisnost, nepristranost ili neutralnost. Medijatori
su esto stavljeni pred kunju da pomisle da se mogu "izdii iznad situacije" i biti
nepristrani iako postoje okolnosti koje bi stranke mogle navesti da posumnjaju u
njihovu nezavisnost i nepristranost. Etika zahtijeva od medijatora da odole toj kunji i
da odluku o svom imenovanju prepuste strankama.
Ako medijator sam smatra da se ne moe dovoljno distancirati od spora da bi
mogao voditi medijaciju, mora odbiti imenovanje ak i onda kada stranke pristaju na
njegovo imenovanje nakon to su obavijetene o svim okolnostima koje utjeu na
njegovu nezavisnost, nepristranost ili neutralnost.
POVJERLJIVOST
Povjerljivost u medijaciji je eksterna i interna. Eksterna povjerljivost obvezuje
medijatora i medijacijsku organizaciju da sve to su saznali ili uoili u postupku
medijacije smatraju povjerljivim prema treim osobama. Medijator i sve osobe koje
sudjelujuju u administriranju medijacije moraju se suzdrati od toga da treim
osobama prenesu da je dolo do spora izmeu odreenih stranaka, da je medijacija
izmeu njih u tijeku ili da je provedena, kao i sve informacije, stavove ili reakcije
stranaka koje su u povjerenju saznale tijekom medijacije. Eksternu povjerljivost
medijator i organizacija duguju prema svim strankama zajedno.
Stranke se u medijaciji mogu sporazumno odrei eksterne povjerljivosti prije ili
nakon medijacije. Ako je medijacija uspjeno okonana, mnoge stranke e rado
pristati na to da se objavi da je neki spor rijeen medijacijom, posebno ako su o
sporu izvjetavali mediji. Za medijacijske programe, sudske ili izvansudske, takva
objava moe biti marketinki korisna. Standardni sporazumi o medijaciji koje koriste
neke medijacijske organizacije predviaju da se povjerljivom ne smatra sama
injenica da je izmeu stranaka provedena medijacija.
Interna povjerljivost jest povjerljivost koju medijator i organizacija duguju
svakoj stranci u odnosu na drugu stranku. Medijator i osobe koje administriraju
medijaciju ne smiju prenijeti nita to su saznali od jedne stranke drugoj stranci, osim
ako ih je prva stranka izriito na to ovlastila. Interna povjerljivost odnosi se prije
svega na odvojene sastanke u medijaciji, ali i na drugu komunikaciju medijatora ili
organizacije sa strankama npr. razgovore sa strankama tijekom zakazivanja
medijacije ili pripreme za medijaciju. Interna povjerljivost u medijaciji nije univerzalno
prihvaena. Neki medijatori smatraju da je neetina ili da nije korisna tako da stranke
upozoravaju na to da e sve to saznaju u eventualnom odvojenom razgovoru
obavijestiti drugu stranku. Ipak, velika veina medijatora i medijacijskih organizacija
prihvaaju internu povjerljivost i smatraju je vrlo korisnim alatom medijatora.
Kako u pogledu eksterne tako i u pogledu interne povjerljivosti, medijator mora
paziti ne samo na to da izriito ne prenosi informacije ve i na to da svojim izjavama,

5
govorom tijela ili na bilo koji drugi nain ne navede druge na zakljuak da neto zna o
povjerljivim informacijama. Medijator mora paziti da davanjem openih informacija
upuenim osobama ne oda identitet stranaka ili spora, izjavama kao to su npr.:
Nedavno sam bio medijator u jednom velikom sporu izmeu dvije najvee
graevinske tvrtke u ovoj zemlji .
Obveza povjerljivosti nije neograniena. Odreene iznimke povjerljivosti
proizlaze iz zakona. Medijator i organizacija trebaju nastojati da se informiraju o
zakonskim granicama povjerljivosti te da o njima informiraju stranke.
SPOSOBNOST
Medijator mora udovoljavati razumnim oekivanjima stranaka u pogledu
sposobnosti da vodi medijaciju. Osoba koja prihvaa imenovanje za medijatora
preutno daje poruku strankama da smatra da je sposobna voditi medijaciju u
konkretnom sporu. Vano je da oekivanja stranaka u tom pogledu budu ispunjena.
Medijator prije svega mora imati primjerenu medijacijsku obuku. Danas je
uglavnom prihvaeno da je neetino voditi medijaciju bez primjerene obuke. Veina
medijacijskih organizacija, bilo sudskih ili izvansudskih, ne koristi medijatore koji nisu
proli adekvatnu naobrazbu. To to netko ima bogato iskustvo npr. u pregovorima ili u
voenju sudskih ili arbitranih postupaka moe biti vrlo korisno za voenje medijacije,
ali ne moe biti zamjena za medijacijsku obuku.
Stranke ponekad oekuju od medijatora i odreeno iskustvo u medijaciji.
Medijacijska organizacija i medijator moraju skrbiti o tome da i ta oekivanja stranaka
budu ispunjena.
Medijator mora ispunjavati standarde strunosti koje stranke mogu razumno
oekivati u pogledu pravnog ili tehnikog podruja na koje se spor odnosi. Strunost
u pojedinom podruju uvijek je potrebna kada stranke oekuju miljenje medijatora o
predmetu spora. No i onda kada se medijator, to je puno ee, suzdrava od toga
da kae strankama svoje miljenje o spornim pravnim ili injeninim pitanjima on
mora biti dovoljno upuen u materiju o kojoj je rije da bi mogao u potpunosti
razumjeti stranke, pospjeiti njihovu komunikaciju spora i pomoi im da postignu
meusobno prihvatljivo rjeenje spora.
Stranke trebaju biti pravodobno obavijetene o kvalifikacijama medijatora. Ako
medijator posumnja da nema kvalifikacije koje stranke od njega oekuju treba ih o
tome odmah obavijestiti. Ako stranke smatraju da im medijator moe pomoi da
mirno rijee spor, iako znaju da nije posebno upuen u materiju iz koje spor proizlazi,
nema razloga da medijator odbije imenovanje. Slino tome, ako medijator ima
primjereno struno znanje, ali nema iskustva u medijaciji, on moe prihvatiti
imenovanje, ako su stranke o tome obavijetene. Pravilo je dakle da medijator mora
omoguiti strankama da same odlue moe li im odreena osoba, s obzirom na
njezine kvalifikacije i iskustvo, pomoi da mirno rijee spor.
NENANOENJE TETE

6
Svrha medijacije jest mirno rjeenje spora izmeu stranaka. No ako se spor i
ne rijei, medijator mora nastojati da odnos izmeu stranaka barem ne bude loiji
nego to je bio prije medijacije. Medijacija se ne smije voditi na nain koji e
strankama nanijeti tetu ili pogorati sukob.
Medijacija za stranke moe predstavljati vrlo intenzivno iskustvo. Neke stranke
mogu biti psiholoki nespremne da sudjeluju u medijaciji. Susret s drugom stranom,
ak i u prisustvu medijatora, za mnoge stranke moe biti izrazito neugodan. Zbog
svega toga medijator mora paziti da medijaciju vodi tako da ne dolijeva ulje na vatru i
ne raspiruje sukob. Dobro je poznato da je "ventiliranje" emocija jedna od uobiajenih
tehnika medijacije. Mnogi medijatori su svjesni da ono moe biti u konanici vrlo
korisno. Ipak, medijator mora biti dovoljno oprezan da medijaciju vodi tako ona u
konanici ne dovede do pogoranja spora.
Medijator svakako mora izbjei da se sam upusti u sukob sa strankama ili
njihovim punomonicima. Medijatoru se lako moe dogoditi da bude uvuen u sukob
izmeu stranaka, to moe dovesti i do konfrontacije s nekom od stranaka. Etika je
dunost medijatora da izbjegne da do toga doe te da prekine medijaciju kada
smatra da postoji velika vjerojatnost da e se neka stranka s njime upustiti u sukob.
PROMOCIJA MEDIJACIJE
Gotovo svi medijatori i medijacijske organizacije na ovaj ili onaj nain sudjeluju
u promociji medijacije, barem tako to medijaciju preporuuju prijateljima i
poznanicima. Promocija medijacije korisna je i nuna, ak i u zemljama u kojima
medijacija ima dugu tradiciju. No, etika je dunost svih koji promoviraju medijaciju
da to ine iskreno i poteno. Medijatori, medijacijske organizacije i svi drugi koji
sudjeluju u promociji medijacije ne smiju obeavati niti jamiti uspjeh medijacije.
Isuvie reklamerski pristup promociji medijacije je neetian, a moe biti i
izrazito kontraproduktivan. Naalost, esto se moe uti da medijacija u preko 90%
sluajeva dovodi do nagodbe pa ak i to da se u nekim zemljama medijacijom
rjeava preko 90% sporova. esto se pretjeruje s ocjenama da medijacija doprinosi
ne samo rjeenju spora ve i unapreenju odnosa izmeu stranaka. Nerijetko se
medijacija promovira kao jedno od najvanijih sredstava za rastereenje sudova tako
da od nje i politiari imaju svoja oekivanja. Treninzi za medijaciju ponekad se nude s
izriitom ili preutnom preporukom da je medijacijski trening put za obeavajuu
karijeru. Uglavnom, stjee se dojam da je medijacija arobni tapi koji svima
obeava puno bolju budunost.
Ovakva promocija medijacije moe dovesti do velikih razoaranja za stranke,
njihove zastupnike pa i javnost openito. U oima skeptika takva promocija moe
samo dodatno produbiti dojam da je ideja medijacije u najboljem sluaju naivna, a u
najgorem sluaju tetna. Odgovoran medijator i medijatorska organizacija moraju se
suzdravati od takve neiskrene i nepotene promocije.
PRIMJERI:
1. Vodite medijaciju u jednom graevinskom sporu. U zajednikom sastanku
izvoa od investitora zatrai isplatu neto veeg iznosa s obrazloenjem da mu

7
treba novac da ubrza stvari kod nadlenih inspektora. Niste sigurni, ali Vam se ini
da e investitor na to pristati. Kako dalje voditi medijaciju? Ako se uvjerite da e
stranke sklopiti nagodbu, hoete li ih prijaviti nadlenim tijelima?
2. Prije mjesec dana bili ste medijator u jednom sporu izmeu jednog
komunalnog poduzea i njihovog dobavljaa opreme. Spor je okonan nagodbom.
Dva mjeseca kasnije policija Vas obavjetava da sumnjaju da su u vezi s tim poslom
poinjene neke kriminalne aktivnosti i da ele s Vama razgovarati. to ete im rei?
3. Vodite medijaciju u sporu roditelja o uvanju i podizanju djece. Na
zajednikom sastanku, odvjetnik oca uvjerava majku da joj zbog njezinog
zdravstvenog stanja sud sigurno nee povjeriti dijete. Imate dvadeset godina iskustva
u suenju u obiteljskim predmetima i pouzdano znate da, s obzirom na okolnosti,
odvjetnik nije u pravu. ini Vam se da je odvjetnik uspio ozbiljno uzdrmati majku i da
joj se ini da bi izgubila spor. Hoete li upozoriti majku da odvjetnik njezinog biveg
supruga nije u pravu?
4. Pozvani ste da budete medijator u jednom velikom sporu izmeu dvije
velike banke. Stranke su Vam spremne ponuditi honorar u odreenom fiksnom
iznosu, a kao dodatni poticaj za Va rad, nude uveanje honorara za 50% ako
medijacija zavri nagodbom. Hoete li pristati na ovaj aranman?
5. Predloeni ste za medijatora u sporu izmeu drutva ABC, velike
graevinske kompanije i Petra Peria, malog graevinskog poduzetnika. Prije tri
godine bili ste sudac u predmetu u kojem je Petar tuio XYZ, jedno drugo veliko
graevinsko poduzee. Donijeli ste presudu kojom ste usvojili tubeni zahtjev, ali je
drugostupanjski sud Vau odluku preinaio i Petar je izgubio parnicu. Uvjereni ste da
je Petar bio u pravu i da presuda ne bi bila ukinuta da si je Petar mogao priutiti
boljeg odvjetnika. Sve to potvruje va dojam da mali graevinski poduzetnici uvijek
gube u parnicama protiv velikih. ini vam se da bi se Petru ponovno moglo da izgubi.
Hoete li prihvatiti imenovanje?