Professional Documents
Culture Documents
Mentor:
________________
prof. dr. Safet Krki
Sadraj
1. Uvod ..................................................................................................................... 1
2. Robotika ................................................................................................................
2.1. Prvo koritenje rijei robot i robotika .........................................................
2.2. Tri zakona robotike ............................................................................................
2.3. Istorija robota .....................................................................................................
2.3.1. Prvi pravi robot ..............................................................................................
2.3.2. Moderni industrijski roboti .............................................................................
2.4. Tipovi robota ......................................................................................................
2.4.1. Industrijski roboti ............................................................................................
2.4.1.1. Zavarivanje ..................................................................................................
2.4.1.2. Bojenje .........................................................................................................
2.4.1.3. Operacije montae .......................................................................................
2.4.1.4. Paletiziranje i rukovanje materijalom ..........................................................
2.4.1.5. Generacije industrijskih robota ....................................................................
2.4.2. Mobilni roboti .................................................................................................
2.4.3. Roboti u obrazovanju ......................................................................................
2.4.4. Roboti u poljoprivredi .....................................................................................
2.4.5. Roboti u svemiru .............................................................................................
2.4.6. Roboti i hendikepirani .....................................................................................
2.4.7. Humanoidni roboti ..........................................................................................
2.5. Definicija robota i umjetne inteligencije ............................................................
2
2
3
3
4
5
6
6
6
6
7
7
7
9
10
10
10
11
11
13
ii
1. Uvod
Zadnjih nekoliko decenija nauka i tehnologija napreduju rapidnim, skoro zastraujuim
tempom. Ljudska vrsta svakim danom postaje sve ovisnija o tehnologiji, a ve se danas
normalna svakodnevica ne moe zamisliti bez brojnih luksuza koje tehnologija prua.
Robotika je danas veoma napredna tehnologija sa veoma dobrim komercijalnim izgledima
za razvoj. Razvojne mogunosti lee u injenici svakodnevnog poboljanja performansi uz
smanjenje trokova, to je rezultat iskustava steenih u kompjuterskoj industriji koja je
veoma slina robotici. Tu se prije svega misli na standardizaciju mehanikih komponenti
uz istovremeno stvaranje univerzalnih operativnih sistema (softvera) koji upravljaju
mehanikim komponentama, tako da gotov proizvod (robot) zadovoljava sve zahtjeve
kupaca.
Meutim, iako je ovjeiji genije dao velianstvene pronalaske, pogotovo u posljednje
vrijeme na polju robotike, ipak je javnost posebno fascinirana mainama koje na neki nain
oponaaju svog tvorca. Ideja i izvedaba mehanikih automata bilo je jo u antiko doba, u
srednjem vijeku, pa sve do danas.
U tom smislu, danas u svijetu u kakvom ivimo glavno pitanje je svakako ekonomski
aspekt uvoenja robota i robotizacije, odnosno kakav uticaj ima procesor, kao elektronski
ureaj, i umjetna inteligencija, kao softverski proizvod, na ukupnu svjetsku ekonomiju i
kvalitet ljudskog ivota uopte.
Ovaj rad jeste pokuaj da se da odgovor na ovo veoma vano pitanje. Koncipiran je na
nain da je u poglavu koje slijedi prikazan istorijski razvoj robotike kao nauke, zatim,
tipovi robota, sa akcentom na definisanje robota i umjetne inteligencije (2. poglavlje).
U treem poglavlju je prikazano kako, kao i za razvoj informatike i raunara, vrijedi
Moore-ov zakon, dok su u petom prikazani usponi i padovi koji prate svaki oblik ljudskog
djelovanja pa i robotiku kao naunu disciplinu i granu industrije.
U estom poglavlju dati su ekonomski pokazatelji u industriji robota u posljednjih 30
godina, te predvianja za razvoj ove industrijske grane u narednih 15 20 godina, i kako
porast broja robota u upotrebi utie na ukupan GDP (ukupan nacionalni dohodak).
2. Robotika
Savremeni roboti nastali su 1950.-ih u SAD-u, a potiu od pronalazaka teleoperatera, s
jedne, te numeriki upravljanih alatnih maina, s druge strane. Teleoperateri su razvijeni za
vrijeme 2. svjetskog rata radi potrebe daljinskog rukovanja nuklearnim sirovinama, a
numerike alatne maine pojavile su se nakon rata kao rjeenje problema izrade sloenih
avionskih dijelova.
Meutim, ovjekova elja da maina u potpunosti zamijeni fiziki rad ovjeka, see jo i
dalje u prolost.
Rije robotika prvi put se koristi u njegovoj kratkoj prii Runaround, objavljenoj 1942.
godine. Njegova zbirka pripovjedaka ovog tipa Ja, Robot, objavljena je 1950. g.
Jedan od prvih robota o kojima je pisao bio je roboterapist. Moderni pandan Asimovom
izmiljenom liku je Eliza. Njen otac, profesor Joseph Weizenbaum sa Massachusetts
Institute of Technology (MIT), napisao je Elizu kompjuterski program za prouavanje
prirode jezika komunikacije izmeu ovjeka i maine. U poetku je programirana sa 240
linija koda, kako bi simulirala psihotarapeuta odgovarajui pitanjem na pitanje.
http://www.sri.com/about
2.4.1.1. Zavarivanje
Vjerovatno najpoznatija upotreba robota je industrijsko zavarivanje.
Ponovljivost, uniformni kvalitet i brzina robota pri zavarivanju su
bez premca. Dva su osnovna tipa zavarivanja, takasto i luno, u
kojima se koriste roboti, kao, i u novije vrijeme, kod laserskog
zavarivanja. Uspjene operacije podrazumjevaju i odreene zahtjeve
okoline.
Slika 4. Robot u zavarivanju
Slika 5. Zavarivaki roboti
u proizvodnji
Auto industrija je najvei korisnik robota za takasto zavarivanje. Fabrike Chrysler Motor
kompanije 1985. godine imale su populaciju od 900 robota, od kojih je 670 bilo za takasto
zavarivanje. Ukupan broj 1990. godine bio je oko 2350. Drugi veliki zavarivaki zadaci
koje izvravaju roboti je luno zavarivanje (zavarivanje avom). U ovom sluaju dva
susjedna dijela se spajaju stapanjem jednog u drugi, kreirajui na taj nain av.
2.4.1.2. Bojenje
Jo jedna popularna i efikasna upotreba robota je kod bojenja sprejanjem. Dosljednost i
ponovljivost robotskih pokreta omoguilo je skoro savren kvalitet bez rasipanja boje.
Upotreba u bojenju idealan je primjer primjene robota, pri kojoj olakavaju operateru
opasan, i veoma zahtjevan posao, dok se u isto vrijeme poveava kvalitet rada,
jednolinost, te smanjuju trokovi.
dosadne i ponovljive
mogunost pravilnog
njihov visok stepen
razvoja nekin novih
Slika 6. Robot u montai
Osim gore navedenih, u upotrebi su i drugi tipovi industrijskih robota za sloene operacije,
labaratorijsku upotrebu, podvodno rezanje, te za radne elije.
Prva generacija (programirani roboti) obuhvata robote koji se i sada primjenjuju. Njih
karakterizira isto upravljanje. Prema slici 9. to je upravljaki lanac upravljaki ureaj
prigon mehanizam ruke prihvatnica, pa nema povratne informacije (slika 10a). Ti
roboti su bez osjetila i s vrlo ogranienom inteligencijom. Ustvari, od osobina
inteligencije imaju samo pamenje (memoriju), u koje je pohranjen program. Uz
ogranienu inteligenciju i osjete, znatno zaostaju u spretnosti i pokretljivosti u odnosu na
ovjekovu ruku. Ipak, djelotvorno mogu obavljati samo niskokvalifikovani rad, pa i
okolina mora biti visokoorganizovana. Postoji mogunost da se ugradi i pokoji senzor, to
bitno ne mijenja svojstva robota prve generacije.
Druga generacija robota (senzitivni roboti) opremljena je nizom senzora (vizualni,
taktilni, sile), a mogu imati i sisteme za raspoznavanje. Roboti preko senzora dobivaju
informacije o stanju okoline, a pomou jednostavne logike ugraene u raunar takvi roboti
imaju mogunost reagovanja. U tim sluajevima ve je rije o regulaciji s petljom
povratne veze (slika 10b). Uz pamenje, ti roboti imaju mogunost donoenja jednostavne
logike odluke: da ili ne. Na taj nain se kontrolom sile mogu zatiti ureaji, smanjiti
sloenost organizacije okoline (slaganje, orjentacija predmeta), a konani cilj je da robot
moe predmete vaditi iz kutije.
Sistem za mjerenje
poloaja
Povratne sile i momenti
Upravljaki
Raunar
Prigoni
signali
Prigonske
Kinematiki sistem
+ prihvatnica
sile i momenti
Kretanje
Okolina
prihvatnice
Senzori
Sistem za
raspoznavanje
Robot
Okolina
b)
Raunar
(program)
Robot
Okolina
Raunar
Senzori za raspoznavanje
a)
Robot
Model okoline
Okolina
Sistem za raspoznavanje
c)
Raunar
Neke nove konstrukcije koriste nadzemne ine umjesto konvencionalnih vozila, a neka su
zapravo hodajue maine. Umjesto da su dio scenarija filma naune fantastike, oni e se
moda prvi koristiti za istraivanje ili posjete podrujima pogoena nuklearnim nesreama.
Neki slini industrijskim robotima razliitih geometrija, i neki slini automatski voenim
vozilima oznaavaju se kao lini roboti. Roboti koji se koriste u obrazovanju odreeni su
potrebama poetnika.
10
postojanju vode na crvenoj planeti. Roboti se ve kreu suprotnim stranama planete koji su
izgleda u prolosti sadravali vodu u tekuem stanju. Jedno od tih mjesta je Gusev krater,
koji je vjerovatno u prolosti bio jezero, i Meridiani Planum, gdje talozi minerala hematita
ukazuju da je Mars imao vlanu prolost.
Roveri ve alju snimke povrine, koje e naunicima dati informacije potrebne za
odreivanje geolokih ciljeva koji sadravaju dokaze o prolosti Marsa. Nakon toga, e se
odvesti na ta mjesta gdje e provesti nauna ispitivanja na licu mjesta.
Njihov radijus kretanja je od 40 metara do jednog kilometra dnevno. Svaki Rover je
mehaniki ekvivalent geologa koji hoda povrinom Marsa. Opremljen je kamerom, koja je
postavljena na 1.5 metar visine i moe se okretati za 360 stepeni, ime se dobija
stereoskopska slika terena veoma slina ovjekovoj predodbi okoline. Ruka robota je u
mogunosti pokretanja, slino ovjekovoj sa laktom i runim zglobom, u koju moe
postaviti instrument za direktno ispitivanje stijena i tla. U mehanikoj aci postavljena je
mikroskopska kamera koja se koristi kao povealo koje geolog dri u ruci. Takoe je
opremljen i ekiem za razbijanje kako bi se vidjela struktura unutranjosti stijena.
11
12
http://www.robotics.utexas.edu
isto
13
ono to se nalazi u ovom krugu. Kako bi se robot pokrenuo, kompjuter ukljuuje potrebne
motore i ventile. Veina dananjih robota je reprogramibilna; tj., mogue je promjeniti
ponaanje robota jednostavnim pisanjem novog programa za njegov kompjuter.
Mnogi roboti su opremljeni senzorima, meutim ne svi. Samo neki od njih imaju
mogunost da vide, uju, i da miriu, a u novije vrijeme ima onih i sa razvijenim ulom
okusa. Najuobiajniji osjeaj koji roboti posjeduju je osjeaj za kretanje, tj. njegova
mogunost da kontrolie svoje vlastite pokrete. Standardna konstrukcija robota koristi
kotaie sa urezima postavljenim na dijelovima robota. Svjetlosna dioda isijava snop
svjetla koji prolazi kroz urez do svejtlosnog senzora s druge strane. Kada robot pokree
odreeni dio, okree se i njegov toki. Okretanjem on lomi zralu svjetla. Senzor ita
zakonitost pojavljivanja zrake i alje podatke komjuteru. Isti ovakav sistem koristi se i kod
kompjuerskog mia.
Ovo su sastavni dijelovi robota i prikaz njegov uprotenog rada. ovjek moe kombinovati
ove elemente na beskonaan broj naina kako bi stvorio robota neograniene sloenosti.
Na osnovu prethodno navedenog koncepta rada robota, doao sam do zakljuka da se robot
moe definisati na sljedei nain: robot je ureaj koji koristi reprogramibilni mozak
(komjuter) za pokretanje svoga tijela.
Po ovoj definiciji, robot se razlikuje od ostalih pokretnih maina, kao to je npr. auto, zbog
njegovog kompjuterskog mozga. Iako mnoga nova auta imaju ugraen komjuter, njegova
upotreba je ograniena. Veinu elemenata kontrolie ovjek preko brojnih mehanikih
ureaja. Roboti se razlikuju i od komjutera svojom fizikom prirodom, jer obini
kompjuteri nemaju fiziko tijelo.
Mogunost stvaranja inteligentnih maina zaokuplja panju ovjeanstva jo od antikog
doba, i danas sa pedesogodinjim iskustvom u podruju kompjuterske nauke, san o
pametnim mainama postaje stvarnost. Naunici stvaraju sisteme koji mogu oponaati
ljudsko razmiljanje, razumjeti govor, pobjediti ljudskog ahistu, i bezbroj drugih pothvata
koji nisu bili prije mogui. Podruje kompjuterske nauke i robotike koje se bavi stvaranjem
maina koje mogu misliti je umjetna inteligencija (AI), i danas je uvjerljivo
najinteresantnija nauna disciplina.
Kao i termin robot, i umjetnu inteligenciju je teko definisati. Osnova umjetne
inteligencije bi trebala biti stvaranje ljudskog procesa miljenja maina sa intelektualnim
sposobnostima ovjeka, to ukljuuje vjetinu uenja, sposobnost zakljuivanja, koritenja
jezika i sposobnost formulisanja sopstvenih ideja. Robotika je danas blizu postizanja ovih
ciljeva, ali potrebni su jo veliki napori na pojedinim poljima. Dananje maine sa
umjetnom inteligencijom mogu replicirati samo neke specifine intelektualne sposobnosti.
U biti, rjeavanje problema pomou umjetne inteligencije je veoma jednostavno, ali je
izvoenje veoma komplikovano. Prvo, robot odnosno njegov elektronski mozak
(kompjuter) prikuplja injenice o odreenoj situaciji putem senzora ili ovjekovog unosa
podataka. Komjuter uporeuje ove informacije sa skladitenim podacima i odluuje ta
dobivena informacija znai, te razmatra razliite mogue akcije i predvia koja bi akcija
bila najuspjenija s obzirom na prikupljene informacije. Naravno, kompjuter moe rijeiti
samo zadatke za koje je programiran, jer nema nikakvu optu sposobnost analize. Svakako
da elektronski mozak robota ne moe absorbovati i skladititi informacije kako to ovjekov
14
mozak moe. Roboti esto ue oponaajui ljudske akcije. Npr., u Japanu naunici su
nauili robota da plee tako to mu prvo oni pokau pokrete.
Postoje i roboti koji djeluju drutveno. Kismet, robot kojeg je razvio MIT, prepoznaje
ljudski govor i modulaciju glasa, i primjereno odgovora. Tvorci Kismeta bave se
prouavanjem interakcije izmeu ljudi i beba, zasnovanog samo na tonu glasa i migovima.
Ova interakcija niskog nivoa mogla bi biti temelj sistema ljudskog uenja. Kismet i njemu
slini humanoidni roboti koriste nekonvencionalni sistem kontrole. Umjesto usmjeravanja
svake aktivnosti koristei centralni kompjuter, roboti kontroliu akcije nieg nivoa
kompjuterima nieg nivoa, to je taniji model ljudskog mozga. Veinu stvari ovjek radi
automatski, tj., ne donosimo odluku o njihovom izvoenju na najveem nivou svijesti.
Pravi izazov umjetne inteligencije je razumjevanje kako prirodna inteligencija radi.
Razvijanje umjetne inteligencije nije pravljenje umjetnog srca, jer naunici nemaju
jednostavan i konkretan model od kojeg bi poeli. Ono to znamo je da se mozak sastoji od
milijardi neurona, da razmiljamo i uimo uspostavljajui elektrinu vezu meu razliitim
neuronima, ali tano ne znamo kako se sve ove veze pretvaraju u zakljuivanje vieg
nivoa, ak i kod veoma jednostavnih operacija. Kompleksna ljudska elektronika nije jo
u potpunosti razumljiva. Zato su istraivanja na polju umjetne inteligencije vie teoretska.
Naunici postavljaju hipoteze kako ovjek misli i ui, i razvijaju svoje ideje koristei
robote. Lake je za ljude da stupaju u interakciju s robotom, ime potencijalo postaje lake
robotu da ui.
Istraivanja na polju umjetne inteligencije su korisna za shvatanje djelovanja prirodne
inteligencije. To i jeste temeljni cilj kreiranja robota, stvaranje inteligentnih maina koje e
osloboditi ovjeka fizikog rada, te mu olakati ivot. Inteligencija sama po sebi jeste
uspjeno postizanje postavljenih ciljeva i nain pomou kojeg se dolo do ostvarenja cilja.
Uzimajui ovo u obzir, AI ne simulira uvijek ljudsku inteligenciju, ve ukljuuje
prouavanje problema koje inteligencija treba rijeiti.
Normalna ljudska bia imaju iste intelektualne mehanizme, a razlike su povezane sa
kvantitetom biohemijskih i psiholokih uslova, to sa informatikog stajalita predstavlju
razlike u brzini, kratkoronoj memoriji i mogunou formiranja tanih i dugoronih
memorija koje se mogu nadograditi.
Kod umjetne inteligencije sluaj je obrnut. Komjuterski programi imaju dovoljnu brzinu i
dovoljno memorije, ali njihove mogunosti zavise od programerovog poznavanja
odgovarajuih intelektualnih mehanizmima koje je ugradio u programe. Kad god ljudi
urade neki zadatak bolje od kompjutera, ili kompjuteri koriste vie kalkulacija da izvre isti
zadatak kao i ljudi, to pokazuje da programeru nedostaje razumjevanja o intelektualnim
mehanizmima potrebnim za uspjeno rjeenje zadatka. Cilj umjetne inteligencije je
dostizanje ljudske inteligencije. Krajnji cilj je napraviti kompjuterske programe koji mogu
rijeiti probleme i postii iste rezultate kao i ovjek. Umjetna inteligencija je
multidisciplinarna nauna oblast usko povezana sa neurolokim naukama, psihologijom,
matematikom logikom i inenjerstvom. Posmatrana iskljuivo sa informatikog aspekta
ona je dio kompjuterske nauke koji pokriva algoritme, baze podataka i teoretski dio
kompjuterske nauke. Zato, umjetnu inteligenciju mogu definisati kao dio kompjuterske
nauke koji prouava raunarske zahtjeve za zadatke kao to su percepcija, razumjevanje i
uenje, i razvija sisteme za izvoenje tih zadataka.
15
3. Moore-ov zakon
Moore-ov zakon kae da mo CPU-a se udvostruava otprilike svakih 18 do 24 mjeseci.
Istorija veoma lako dokazuje Moore-ov zakon. Npr., ako se samo posmatra razvoj
Intelovog ip seta od 1971. godine:
1971., Intel je izbacio mikroprocesor 4004. Bio je to 4-bitni ip koji je radio na 108
kHz. Imao je oko 2300 tranzistora. Sa dananje take gledita, veoma je
jednostavan, ali je bio dovoljno jak da pokree jedan od prvih elektronskih
raunara.
1981., IBM je izbacio prvi IBM PC, koji je zasnovan na Intelovom 8088 procesoru,
koji je radio na 4.7 MHz (43 puta bri od 4004 procesora) i imao je skoro 30000
tranzistora (10 puta vie).
1993., Intel je izbacio prvi Pentium procesor, koji je radio na 60 MHz (13 puta bri
od 8088) i imao preko 3 miliona tranzistora (10 puta vie).
2000., se pojavio Pentium 4 brzine 1.5 GHz (25 puta bri nego Pentium) i imao je
42 miliona tranzistora (13 puta vie).
Lako je uoiti da postoje dva trenda koji se meusobno isprepliu kako bi se poveala mo
ipova. Prvi je poveanje njihove brzine (posljedica dvostrukog poveanja brzine je
dvostruko poveanje broja operacija koje mogu biti izvrene u sekundi), a drugi je
poveanje broja tranzistora po ipu (vie tranzistora vee obavljenih zadataka u jednom
ciklusu). Npr., sa 8088 procesorom potrebno je oko 80 ciklusa da se izmnoe dva 16-bitna
cijela broja, dok danas se mogu izmnoiti dva 32-bitna broja sa plutajuom takom u
svakom ciklusu. Neki dananji ipovi omoguavaju ak izvravanje vie od jedne operacije
izmeu brojeva sa plutajuom takom u toku jednog ciklusa.
Ako se Moore-ov zakon shvati bukvalno, oekivati je onda uveanje procesorske moi
1000 puta svakih 15 do 20 godina. Izmeu 1981. 2001. godine, to je doslovno bio takav
sluaj. Brzina se, tokom tog razdoblja, poveala 300 puta, dok se broj tranzistora u ipu
uveavao 1400 puta. Procesor iz 2002. godine je 10000 puta bri od onog iz 1982. Ovakav
trend traje ve decenijama, i ne postoje nikakve indikacije da e se usporiti. Naunici i
ininjeri, razvijajui nove tehnologije, uvijek doseu granice koje ugroavaju Moore-ov
zakon.
Isto se dogodilo i sa RAM memorijom, te kapacitetom hard diska. 10 MB disk kotao je
oko 1000 $ 1982., dok danas 250 GB disk kota 350$ ili ak manje, to znai da je
dananji disk 25000 puta veeg kapaciteta i kota treinu cijene onog iz 1982., naravno,
zbog Moore-ovog zakona. U istom periodu standardni RAM za kuna raunala poveao se
sa 64 kB na 256 MB, to je poveanje od 4000 puta.
Jednostavnom ekstrapolacijom dolazi se do injenice da se svakih 20 godina stvari
poboljavaju 1000 ili 10000 puta, pa e prema toj teoriji, PC 2020. godine pokretati
procesor koji izvrava 10 triliona operacija u sekundi, ima RAM od jednog terabajta i disk
od 1 2 petabajta kapaciteta (petabajt = kvadrilion bajta). Ovakva maina je skoro
16
nepojmljiva danas postoje samo dvije ili tri ovakve maine na planeti (npr., mostruozni
NEC Earth Simulator sa 5000 procesora koji rade zajedno). 2020. godine svako dijete e
igrati video igre na maini koja ima ove karakteristike, a kota 500 $, sve zbog Moore-vog
zakona.
ta e onda biti 2040.? Tipino kuno raunalo e biti 1000 puta bre nego ono iz 2020.
Ljudski mozak moe procesirati oko jednog kvadriliona operacija u sekundi. Dakle, prema
Moore-ovom zakonu, raunar iz 2040. mogao bi imati mo procesiranja ljudskog mozga i
kotao bi oko 1000 $, sa petabajtom RAM-a i exabajtom disk prostora (exabajt = 1000
kvadriliona bajta).
Procesor
Kapacitet diska
RAM
1981.
330000 op/s
10 MB
64 kB
2001.
1 milijarda op/s
250 GB
256 MB
2021.
10 triliona op/s
1 petabajt
1 terabajt
2041.
10 kvadriliona op/s
1 exabajt
1 petabajt
Tabela 1. izmeu 1981. 2002. mo procesora, kapacitet diska i RAM tipinog desktop komjutera
dramatino se poveao zbog Moore-ovog zakona. Ekstrapolacija za 2021. i 2041. pokazuje
zapanjujui rast komjuterske moi. Naglasak je da e mo jeftinijh kompjutera dosei mo
ljudskog mozga u narednih nekoliko decenija.
Kompjuterska mo kunog raunara oko 2050. godine bie stvarno zapanjujua. Imae
procesor i memorijski kapacitet koji prevazilaze ljudski mozak. ta e onda biti 2100.,
raunar sa snagom od milion ljudskih mozgova? Nemogue je i zamisliti, ali ne i
nevjerovatno.
Ljudi ve optimistino priaju o stvaranju tima humanoidnih robota fudbalera koji e biti u
stanju pobjediti najbolje ljudske fudbalere. Ti bi roboti trali i utali loptu kao ljudski
fudbaleri zvijezde ili ak bolje, ali koji se nikad ne povrijede i nisu umorni.
Poenta je veoma jednostavna, oko 2050. oekuje se kuno raunalo od 1000 $ sa
kompjuterskom moi i memorijom ljudskog mozga. Ono to im nedostaje danas je svakako
mo ljudskog mozga, ali ve od 2030. imaemo toliko silikonskih mozgova da neemo
znati ta emo s njima.
Trenutno je jedno od kljunih ogranienja ekspanzije robota procesiranje slike tj.,
sposobnost robota da gleda prizor kao ovjek i da detektuje sve objekte. Bez optih,
fleksibilnih algoritama vida, veoma je teko za robota da uradi mnogo. Npr., teko je za
slijepog robota da oisti toalet ili da vozi auto. Dio problema je nerazvijena mo CPU-a, ali
problem e biti rijeen u narednih 20 30 godina, naravno, zbog Moore-ovog zakona.
Drugi dio je softverski problem. Jo nemamo dovoljno dobre algoritme. Procjene su da e
do znaajnog napretka doi u narednih 20 godina.
Ako se zamisle promjene kad jednom osnovna istraivanja dosegnu algoritme koje
trebamo, iznenada e robotima biti lako hodati okolo i manipulisati stvarima u bilo kojem
ljudskom okruenju:
robotizirana auta i kamioni su oita primjena ovakvih sistema. Ljudski nemar uzrok
je veine saobraajnih nesrea. Sa robotima vozaima, broj nesrea e znaajno
opasti i eliminisae se jedan od vodeih uzroka smrtnosti u svijetu.
17
Samo jedno podruje istraivanja komjuterski vid e imati golem uticaj, naravno, kad
jednom dosegne ciljeve optih, fleksibilnih algoritama procesiranja slike. Ovo je analogno
razvoju aviona. Nita se nije dogodilo u polju avijacije dok braa Wright nisu napravila
vaan napredak prvim uzlijetanjem aviona. Nakon samo 44 godine bili su mogui
supersonini letovi. Kad jednom roboti budu imali fleksibilan i taan vidni sistem, tempo
promjena e postati nevjerovatno brz i nezaustavljiv.
Razvoj industrija robota je veoma slian razvoju industrije raunara u prethodnih 20 30
godina. Mogunosti robota brzo rastu, isto to se dogodilo i sa raunarima. 1.5 kg teak
ovjekov mozak moe obraditi oko 100 triliona instrukcija u sekundi to je tri puta vie
nego najmoniji raunar na svijetu Earth Simulator. Prema Moore-vom zakonu
performanse procesiranja mogu se poboljati tako da dosegnu taku kad e maina raditi
skoro kao i ovjekov mozak. Ali nama jo ne trebaju takvi roboti. Komercijalna i
istraivaka iskustva su pokazala da procesna mo od 1000 MIPS-a (miliona instrukcija u
sekundi) je dovoljno da vodi mobilne robote u nepoznatom okruenju, prilagoavajui ih
stotinama hiljada poslova u industriji ili domainstvima.
U prilog injenici da i u industriji robota vrijedi Moore-ov zakon jesu ekonomski i tehniki
pokazatelji za period 1990. 2000., u kojem su cijene industrijskih robota naglo padale
dok su se u isto vrijeme njihove osobine poboljavale, gledano sa stajalita njihovih
mehanikih i elektronskih karakteristika:
lista cijena jedne jedinice 43%
broj isporuenih jedinica +782%
broj varijanti koje mogu biti isporuene kupcima +400%
ukupna nosivost +26%
tanost ponavljanja +61%
brzina 6 osa +39%
maksimalni domet +36%
srednje vrijeme izmeu dva zastoja +137%
RAM (MB) preko 400 puta
jaina procesora +117%
maksimalan broj osa koji moe biti kontrolisan +45%.
Cijene, izraene u kontekstu amerikog dolara iz 1990., pale su sa indexa 100 na 57 u
istom periodu, ne uzimajui u obzir da roboti stavljeni u upotrebu 2002. imaju mnogo
bolje performanse nego oni iz 1990. Kad se i uzmu u obzir i promjene u kvalitetu
procjenjuje se da bi indeks pao na 27. Drugim rijeima, prosjean robot prodan 2002. imao
bi jednu etvrtinu vrijednosti robota 1990. istih karakteristika ako bi ikako bilo mogue
tada proizvesti takvog robota.
18
U isto vrijeme, npr., u SAD-u indeks zamjene radne snage robotima, porastao je sa 100 na
151, to za sobom povlai injenicu da je relativna cijena robota u odnosu na radnu snagu
u SAD-u pala sa indeksa 100 u 1990. na 24 u 2002., ne uzimajui u obzir golema
poboljanja tokom ovog perioda, a ako se uzmu u obzir onda indeks iznosi 12. I ostale
visoko razvijene zemlje imaju sline pokazatelje. Npr., u Njemakoj, relativne cijene
robota prema radnoj snazi su pale sa 100 u 1990. na 34 2002., odnosno na 17 ako se uzmu
u razmatranje velika poboljanja karakteristika robota. Pad ili stabilizacija cijena robota,
poveanje cijena radne snage i stalna poboljanja u tehnologiji su glavne pokretake snage
koje govore u prilog stalnoj masovnom ulaganju u robotizaciju industrijskih pogona. ak i
u zemljama u razvoju, kao to su Brazil, Meksiko i Kina, ulaganja u robote pokazuju
znaajan skok.
Danas u svijetu preovladava strahovanje od gubitka radnih mijesta zbog uvoenja robota u
razliite grane industrije. Meutim, ta konstatacija nema utemeljenu osnovu. Kad god
tehnologija eliminie jednu kategoriju poslova, ona istovremeno ini druge poslove
profitabilnijim. Tako je i u sluaju industrije robota koja stvara mnogo zanimljivija radna
mjesta koja zaokupljaju ovjekovu panju, kao to su robotski tehniari, ininjeri,
softverski programeri itd., ije radno mjesto nije povezano sa dosadnim radom na
proizvodnoj traci.
Ako se samo pogleda podruje Pittsburg-a (Pensilvanija SAD), sa jednom od najveih
koncentracija robotske industrije u svijetu. Otkako je Westhouse zapoeo razvoj robotskog
programa u Carnegie Mellon-u prije 25 godina, priblino 30 robotskih preduzea
pokrenulo je samo svoje trgovine u tom podruju, a da se ne govori o broju novootvorenih
pogona industrije robota.
Milenijima veina ovjeanstva je radila na nabavci hrane. Kad je mehanizirana
poljoprivreda unitila veinu ovih poslova, ipak nismo propali. ta vie, moderna
poljoprivreda omoguila je ovjeanstvu pokretanje industrijskih i informacijskih
revolucija. Ljudski rad je nae najvee bogatstvo, stoga kad je tehnologija eliminirala
potrebu za njim u podruju poljoprivrede, ekonomija je izvukla koristi, tako to je ljudski
rad usmjeren u pravcu ostvarivanja drugih vidova bogatstva.
Ako se naa ekonomija aproksimira tako da proizvodi samo dva proizvoda: X i Y. Svaki
ovjek proizvodi jedan od ovih artikala i mijenja ga za drugi.
Neka npr., proizvod X kota 5 KM i prizvod Y 5 KM, onda je prava cijena prozvoda X
jedan prozvod Y. Stvarno, klju oslobaanja straha od robota lei u injenici da ne treba
misliti o cijenama izraenim u novcu, ve u ovim relativnim izrazima.
Sljedea pretpostavka je da u naem jednostavnom X/Y svijetu roboti ponu veliku
proizvodnju. Oni mogu jednostavno promijeniti relativne cijene X-a i Y-a. Eventualno, ako
proizvode samo proizvod X, onda e on postati jeftiniji i moe se kupiti 1000 proizvoda X
za samo jedan proizvod Y. U takvom svijetu jeftinih proizvoda X, ljudi mogu unosno
proizvoditi proizvod Y. S druge strane, roboti mogu proizvoditi velike koliine proizvoda
X i na taj nain uiniti proizvod Y vrednijim od proizvoda X, podstiui ljude da proizvode
Y. U svakom sluaju, za ovjeka uvijek mora biti profitabilno da pravi bar jedan od ovih
proizvoda.
19
Jedini sluaj u kojem ljudi ne bi eljeli proizvoditi Y je ako bi se za njega moglo kupiti
malo proizvoda X, tj. ako Y vrijedi ekstremno malo proizvoda X, onda bi X vrijedi puno
Y-a. Drugim rijeima, ljudi ne bi proizvodili Y jedino ako bi vrijedio relativno malo prema
X-u. Ali kad X vrijedi mali dio Y-a, razmjena jednog Y-a donijela bi ovjeku mnogo
proizvoda X. Zato, manje profitabilni roboti omoguavaju ovjeku uspjenu proizvodnju
jednog proizvoda, tj. profitabilnije postaje za ovjeka proizvoditi Y proizvod.
Isto kao i to dva ovjeka ne mogu biti manji jedan od drugog nego to jesu, tako i dva
proizvoda ne mogu biti jeftinija jedan od drugog. Zato, bez obzira ta roboti pravili u
naem X/Y svijetu, za ovjeka e uvijek biti profitabilno proizvoditi najmanje jednu vrstu
proizvoda. ak i kad bi roboti pravili velike koliine oba proizvoda, oni bi i pored toga
imali neke relativne cijene po kojima bi jedan proizvod bezuslovno imao najmanje
vrijednost jednog proizvoda druge vrste.
Ova logika vrijedi i u svijetu sa mnogo proizvoda. Uopte, kad se proizvodi jedan
proizvod, onda se on koristi za razmjenu za druge proizvode. Ako roboti jeftino proizvode
jedan, onda oni ne ine jeftinijim samo taj proizvod, ve i njegovu proizvodnju. Ali
proizvodei proizvod X jeftinijim, roboti obavezno ine proizvode Y i Z skupljim, jer e
proizvodnja proizvoda Y i Z omoguiti ljudima kupovinu vee koliine proizvoda X.
Stoga, kad se razmatraju relativne cijene vidi se da roboti ne mogu unititi druge poslove.
Dakle, kad god tehnologija eliminie jednu kategoriju poslova, ona istovremeno ini druge
poslove profitabilnijim.
U svakom sluaju, osnove za strah nema. Jedino to treba uraditi jeste uskladiti dananju
ekonomiju prema zahtjevima trita i kupaca, a to svakako vodi smanjenju cijena gotovih
proizvoda robotizacijom postojeih proizvodnih pogona, te razvoj novih djelatnosti, prije
svega u robotskoj industriji.
20
4. Usponi i padovi
Veina naunika vjeruje da emo konano stvoriti ljudsko bie od plastike, kablova i
silikona, ali dok jedni tvrde da je to bliska budunost, drugi tvrde da je put jo dug i
trnovit.
Danas su u fazi razvoja upotrebe robota kao beba za obuku majki, za kuno ienje,
podrku starim osoboma, za pomo u katastrofama, kao osoblje u restoranima brze hrane,
roboti kao medicinske sestre, protivnici u igrama na tabli (ah, tavla itd.), za obezbjeenje i
ienje prozora. Prema izvjetaju analitikog asopisa Future Horizonts6, predvia se
porast ukupnih prihoda od robota sa 4.4 milijardi dolara u 2003.godini, na 59.3 milijarde
2010. godine.
Uprkos tome, male su anse da e nae domove nastaniti humanoidni roboti u bliskoj
budunosti. Trenutno veina takvih robota ima veoma malu praktinu vrijednost. Glavne
kune upotrebe robota su usisivai i kosilice za travu. Prodaja 2003. godine dosegla je
39000, a procjenjuje se da e dostii 20 miliona do 2008. godine.
Ako se razmilja o najsloenijem i najsofisticiranijem robotu koji danas djeluje, onda su to
svakako dva rovera, Spirit i Oppertunity, koji se trenutno vozaju po povrini crvene
planete. Oni imaju prilino veliku autonomiju, i doli su do velikih otkria, ali oni imaju
stvarna ogranienja.
Izrada i lansiranje ova dva mala rovera veliine kolica u supermarketu kotaju vie od
600 miliona dolara, a jo nisu otkrili dokaze o postojanju vode na Marsu u prolosti. Osim
toga to je veoma spor posao.
Kada Spirit ili Oppertunity dou do stijene ili velikog kamena, robot mora stati i paljivo
pregledati, sporo se kotrljajui okolo, i onda tek nastavlja dalje. Komjuterski umjetni
mozak svakog rovera procjenjuje razdaljinu koju prelazi brojei okretaje tokova. Ali oni
esto proklizaju u pijesku Marsa, i roboti ustvari prelaze kraa rastojanja od programiranih.
Sad ih kontrolori nastoje reprogramirati da koriste vizuelnu orjentaciju.
Spirit-u i Opportunity-u treba itav dan da urade ono to ovjek moe za 45 sekundi.
Stvarno, treba im 6 mjeseci da pokriju teren koji je pokrivao mjeseev rover kojeg su vozili
astronauti Apollo-a na istraivanju Mjeseca.
Problem je to robot moe pokriti 60% odreenih aspekata ljudskog ponaanja relativno
lako, ali da dosegne 70% treba dvostruko vie poetnog napora i trokova. Zatim je
potreban isti takav napor da se dosegne 75%, pa onda 80%. Svako naredno poveanje od
1% zahtjeva istu koliinu napora potrebnog za dostizanje 60%. Primjer ovoj tvrdnji je
svakako podruje razvoja vozila bez posade.
6
http://electronics.howstuffworks.com
21
Dananji veliki ljudski gubici koje meunarodne snage trpe u podrujima zahvaena
ratnim dejstvima, nagnali su za rjeavanjem ovog problema. Ameriki Konkres poverio je
Ministarstvu odbrane zadatak smanjenja kopnenih snaga za jednu treinu do 2015. godine
kako bi se zatitilo vojno osoblje. Agencija za napredna istraivanja7 (DARPA) zajedno sa
Agencijom za istraivanje Ministarstva odbrane, organizirali su trku u martu ove godine
kako bi podstaknuli razvoj vozila bez ljudske posade. Za nagradu od milion dolara bilo je
potrebno prei 154 milje pustinje od Barstow-a u Kaliforniji do Las Vegasa u Nevadi za 10
sati.
Na konkurs se prijavilo 106 timova, dok ih je za trku startalo samo njih 13. Oekivano, ni
jedno vozilo nije zavrilo trku. Najdui prevaljeni put bio je 7,4 milje. Posljednje vozilo
upalo u jarak i zapalilo se. Izgleda da je pred naukom o robotima-vozilima jo dug i bolan
put.
Meutim, tu nije kraj ljudskim nastojanjima. Ve je otvoren konkurs za narednu godinu, ali
je nagrada poveana na 2 miliona dolara.
http://www.darpa.mil/
22
odrediti poloaj bilo kojeg objekta na Zemlji unutar 10 cm, te stalno se nastavlja
poboljanje osobina procesora koji upravljaju pokretima robota.
Dijelovi postaju mnogo jeftiniji. Iako su u prolosti naunici morali sami razvijati dijelove
robota, dananje poslovanje sve vie privlai jeftine dobavljae i firme za razvoj softvera
kao to su Intel, Microsoft i Taxas Instruments, te veliki broj manjih firmi kao i pokretanje
novih firmi u tim granama industrije.
Isto tako se i mehaniki dijelovi rade u kooperaciji sa mainskom
industrijom kako bi se smanjili proizvodni trokovi. Npr., Roomba
(robot usisiva) nastao je kao rezultat razvoja robota ve maine u
firmi iRobot, koja je pola godine radila besplatno za Hasbro kako bi
stekla iskustvo jeftine proizvodnje u industriji igraaka.
Slika 17. Roomba
23
5. Ekonomski pokazatelji
Svjetska prodaja industrijskih robota viestruke namjene postigla je vrhunac 1990., kad je
dostigla brojku od 80000 jedinica, praena padom tokom 1991.-1993., na 53000 jedinica
1993. Nakon toga slijedi snaan oporavak, koji je kulminirao 1997., kad je postignut nivo
od 82000 jedinica. Ipak, 1998. dolazi do pada od 15% na samo 69000 jedinica. Trite se
naglo oporavilo 1999., kad je prodano skoro 80000 jedinica to predstavlja poveanje od
15% u odnosu na 1998. 2000. dolazi do ubrzanog rasta od 24% kad je prodaja dosegla broj
od 99000 prodanih jedinica. 2001.i 2002. dolazi do pada za 21% odnosno 12% dostiui
68600 jedinica.
Nakon dvije godine stagnacije prodaje, u Japanu dolazi do naglog oporavka u 2000.
Prodaja svih tipova industrijskih robota bila je vea 32% u odnosu na 1999., dostiui
skoro 47000. Ipak, 2001. i 2002. prodaja u Japanu je pala skoro 11% na oko 25400
jedinica.
Od 1995. do 2000. trite robota u SAD-u doivljava nagli razvoj svake druge godine, sa
laganim padom u godinama izmeu. 1995. 1997. i 1999. prodaja je poveana 32%, 28%,
odnosno 37%. S druge strane, 1996. i 1998. prodaja je pala 5% odnosno 13%, dok je 2000.
porasla svega 1%. Ipak, te godine, prodaja industrijskih robota dostigla je najvei
zabiljeeni broj do tada od 13000 jedinica. 2001. prodaja je pala skoro 17% na 10800,
praena padom i 2002. od 8% na neto ispod 10000 jedinica.
Uprkos tome, trite robota je prolo mnogo bolje nego trita drugih slinih proizvoda.
Npr., trite alatnih maina u SAD-u 2002. pretrpjelo je pad od 36%, dakle vie od tri puta
u odnosu na robote. Isti je trend u Japanu i Njemakoj, gdje je pad iznosio 32% odnosno
20%, u odnosu na pad od 11% odnosno 7% na tritu robota.
U EU prodaja industrijskih robota narasla je 19% 2000. na 29800 jedinica. 2001. prodaja
raste svega 3% na 30700. Sa izuzetkom 1997. kad je bio pad od 1%, trite EU raste od
1994. godine, te 2001. godine dostie dvocifreni broj. Dolazi do zaustavljanja rasta 2002.,
kad je zabiljeen pad od 16% na neto manje od 26000 jedinica. U svim zemljama EU
dolo je do pada, dok u Velikoj Britaniji je zabiljeen pad od 61%.
UNECE/IFR kvartalni izvjetaj o nivou prodaje robota irom svijeta za 2003., koji
ukljuuje najvea svjetska preduzea, pokazuje na poveanje od 26% u odnosu na isti
period 2002. godine. To je najvei nivo narudbi industrijskih robota ikad zabiljeen. Nivo
narudbi po regionima tokom prve polovine 2003. godine u poreenju sa istim periodom
2002., izgleda: Sjeverna Amerika +35%, Evropa +25%, Azija +18%, ostali regioni 19%.
Izvjetaj ukazuje da je na vidiku veoma snaan oporavak kao rezultat poveanih ulaganja u
robotizaciju proizvodnih pogona razliitih grana industrije. Ukupna prodaja za prvu
polovinu 2003. iznosi 80000 robota u odnosu na 68600 u 2002.
24
Ranih 90.-ih broj industrijskih robota u EU i SAD-u iznosio je svega 23% odnosno 12% od
broja u Japanu, dok taj broj danas iznosi 67% odnosno 30%.
Ukupna akumulirana svjetska prodaja, praena od poetka koritenja industrijskih robota
60.-ih do kraja 2002. iznosi oko 1328000 jedinica. Mnogi od starijih tipova robota su
uklonjeni iz procesa proizvodnje, zbog ega je njihov broj u upotrebi znatno manji.
Procjenjuje se ih je krajem 2002. u svijetu bilo izmeu 770000 i 1050000 jedinica.
Minimalan broj dobijen je na osnovu pretpostavke da prosjean vijek trajanja industrijskog
robota je 12 godina. Meutim, dananje studije ukazuju da bi taj vijek mogao biti ak 15
godina, to za posljedicu ima maksimalan broj od 1050000 jedinica.
Minimalni broj od 770000 moe se uporediti sa brojem od 756000 na kraju 2001., to je
porast neto manji od 2%. Od toga je 350000 u Japanu, 233000 u EU i oko 104000 u
Sjevernoj Americi. U Evropi na prvom mjestu je Njemaka sa neto manje od 105000
jedinica, a slijede je Italija sa 47000, Francuska 24000, panija 18000 i Velika Britanija sa
14000.
Trite robota u Japanu doivjelo je procvat 80.-ih i ranih 90.-ih. Optimizam je bio
neogranien. ini se da sve to je moglo biti robotizovano, je robotizovano. Tako da je
nastupio trend pada od 1998, a 2002. dostigao svega 85% instalacija 1997. Od sredine
1990.-ih zamah se pomjerio prema Evropi i Sjevernoj Americi. 2002., gdje se broj poveao
6% u oba regiona.
Predvia se poveanje na svjetskom tritu industrijskih robota sa 68600 jedinica 2002. na
neto preko 91000 2006., ili prosjeno oko 7.4% godinje.
Oekuje se porast prodaje i u Japanu zbog zahtjeva za izmjenom dotrajalih jedinica.
Procjenjuje se porast sa 25400 2002. na 34000 2006., imajui na umu veliki pad proteklih
nekoliko godina, ovo predstavlja veoma slab oporavak.
Oekivani porast u EU sa 25900 2002. za 2006. iznosi oko32000, to predstavlja prosjeni
godinji porast od 5.3%., dok se za Sjevernu Ameriku predvia porast od 9.9% ili izmeu
14000 i 15000 jedinica 2006.
S obzirom na broj jedinica, predvia se da broj industrijskih robota u upotrebi u svijetu e
narasti sa 770000 na kraju 2002. na 875000 na kraju 2006., ili prosjeni godinji porast od
4.5%.
1997. je bila vrhunac u Japanu, kad je broj industrijskih robota u upotrebi dostigao 413000
jedinica. Do kraja 2002. taj broj je pao na 350000 i predvia se pad na 333000 do kraja
2006.
Ne raunajui Japan i Republiku Koreju, predvia se porast broja industrijskih robota u
upotrebi u ostatku svijeta sa 375000 na 542000 u periodu 2002-2006 ili 9.5% godinje.
U SAD-u prognoza je 135000 jedinica u 2006, dok je za EU taj broj 304000, od kojih
136000 u Njemakoj, 62000 u Italiji, 32000 u Francuskoj i 14000 u Velikoj Britaniji.
25
S obzirom na gustou robota prema ukupnom broju zaposlenih, drave mogu biti
razvrstane u 5 grupa, iskazanu brojem robota na 10000 zaposlenih u proizvodnji. Prva
grupa obuhvata Japan i Republiku Koreju. 2002. gustoa za ove dvije drave iznosila je
310, odnosno 130. Dok gustoa u Koreji biljei brz rast, u Japanu pada od dostignutog
vrhunca 1998.
Na vrhu druge grupe je Njemaka sa gustoom 2002. od 135 u, a prate je Italija sa 109,
vedska 91 , Finska 68, Francuska 67, i panija 66.
Treu grupu ine SAD, zemlje Beneluksa, Danska, Austrija i Velika Britanija ije gustoe
se nalaze u intervalu od 58 do 36.
U Norvekoj i Australiji iznosi 21, odnosno 33, dok je posljednji u etvrtoj grupi Portugal
sa 9. Zemlje centralne i istone Evrope izuzimajui eku imaju veoma malu gustou.
Bez obzira na velike razlike u EU, dobro je zapaziti da je gustoa EU vea oko 50% od one
u SAD-u.
26
U industriji motornih vozila gustoa robota prema zaposlenim iznosi: Japan je vodei sa
1700 robota na 10000 radnika, slijedi Italija sa gustoom 1130, Njemaka 1000, SAD 770,
panija 760, Francuska 630, vedska 570 i Velika Britanija 550. Zato ove zemlje imaju
veoma slian tehnoloki nivo s obzirom na upotrebu robota u industriji motornih vozila.
Osim robota za domainstvo i robota za zabavu, skoro svi usluni roboti koji su stavljeni u
funkciju do, ukljuujui i, 2002. su roboti za pojedine tipove poslova. Najvea podruja
upotrebe ovih tipova robota su podvodni, medicinski, roboti za ruenje, mobilne robotske
platforme za viestruku upotrebu, labaratorijski roboti i roboti za ienje.
Oko 18600 robota za pojedine tipove poslova je stavljeno u upotrebu do kraja 2002. Na
prvom mjestu su podvodni roboti sa 3680 jedinica ili 20% od ukupnog broja, zatim slijede
roboti istai 18%, roboti za ruenje 15% i medicinski roboti sa 12%, te mobilne robotske
platforme sa 10% i labaratorijski roboti sa 6%, dok roboti koji se koriste u industriji
mlijeka uzimaju 4%.
Kako vrijednosti jedinica se znatno razlikuju u zavisnosti od podruja djelovanja, od
stotina hiljada pa i do nekoliko miliona dolara za podvodne i medicinske robote do
nekoliho hiljada za labaratorijske robote ili nekoliko stotina dolara za robote u
domainstvu i za zabavu, trini podaci, izraeni u ameriki dolarima, mogu se znatno
razlikovati od trinih podataka izraenih u jedinicama proizvoda.
Usluni roboti za linu upotrebu posmatraju se odvojeno, jer vrijednost jedinice ovog tipa
je samo mali dio vrijednosti grupe za profesionalnu upotrebu. Oni se takoe proizvode za
iroko trite sa potpuno razliitim trinim kanalima.
Do sada, ovi tipovi robota u najveem broju obuhvataju robote za domainstvo, koji
ukljuuju robote usisivae i kosilice, te roboti za zabavu (igrake i roboti za hobi). Prodaja
robota kosilica je u naglom porastu i prelazi 10000 jedinica sa tendencijom rasta.
Potencijal trita je veoma velik. Prodaja robota usisivaa poela je krajem 2001., sa
velikim proirenjem trita 2002. i 2003.
Do kraja 2002. procjenjuje se da je prodano oko 54000 jedinica svih tipova robota za
domainstvo, dok taj broj za robote za zabavu iznosi skoro 550000 jedinica.
Predvianja za period 2003.-2006.: 30000 novih jedinica uslunih robota za pojedine
tipove poslova e biti stavljeno u funkciju. Podruja upotrebe sa snanim rastom su
medicina sa 6000 novih jedinica, roboti za nadgledanje i sigurnost 3800, podvodni roboti
3000, mobilne robotske platforme za viestruku upotrebu 2800, roboti za ienje 1700 i
roboti za industriju mlijeka 1450.
Za isti period oekuje se prodaja preko 2.1 milion jedinica robota za linu upotrebu.
Prodaja robota za kuanstvo (usisivai, kosilice, perai prozora itd.) dostie 638000
jedinica.
Trite robota za zabavu preie 1.5 milion jedinica, od kojih velika veina je vrlo jeftina.
Prije par decenija 90% ukupnog broja robota bilo je koriteno u automobilskoj industriji,
obino na proizvodnim linijama radei razliite ponovljive poslove. Danas je situacija
27
http://epp.eurostat.cec.eu.int/
28
6. Zakljuak
Prednosti robota u industriji ukljuuju poboljanje upravljanja kontrolnom, produktivnosti
uz osiguranje ponovljivosti visokog kvaliteta proizvoda. Primjer je jedan obini robot za
luno zavarivanje. Vrijeme zavarivanja prelaskom sa runog na rad robota smanjilo se za
80%, a sa automata za zavarivanje na robote za 66%, pri emu je kvaliteta svakog
zavarenog spoja ista. Roboti mogu raditi bez prestanka dan no na radnim linijama bez
gubitka performansi, a ne uzimajui u obzir humanizaciju rada.
Dakle, roboti mogu uveliko smanjuje trokove proizvodnje. Kao rezultat njihovog
koritenja, drave koje uspjeno koriste robote imae ekonomske prednosti na svjetskom
tritu.
Uvedeni na pravi nain, roboti mogu unaprijediti kvalitet ivota oslobaajui ovjeka
prljavtine, dosade, opasnih i tekih poslova. Istina je da roboti mogu izazvati
nezaposlenost zamjenjujui ovjeka kao radnika, ali oni u isto vrijeme usmjeravaju ljudsko
poslovanje prema otvaranju novih radnih mjesta: robotski tehniari, prodavai, ininjeri,
programeri i nadzornici.
Ne mogu a da ne spomenem i dravu u kojoj ivim. U tom pogledu vie od rijei govori
karikatura O. Reisingera prikazana na donjoj slici.
29
7. Literatura
Udbenici:
1. Prof. dr. Tugomir urina, mr. Mladen Crnekovi, Industrijski roboti, kolska
knjiga, zagreb 1990.
2. v. prof. dr. Remzo Dedi, Humanoidni roboti, udbenik u izradi
Web stranice:
1. http://www.cs.bham.ac.uk
2. http://www.robotics.utexas.edu
3. http://free-os.htnet.hr
4. http://www.marshallbrain.com
5. http://electronics.howstuffworks.com
6. http://news.com.com
7. http://library.thinkquest.org
8. http://www.cs.indiana.edu
9. http://www.research.ibm.com
10. http://www-formal.stanford.edu
11. http://www.unece.org
12. http://www.darpa.mil/
13. http://www.travelblog.org
14. http://www.sandia.gov/events
15. http://epp.eurostat.cec.eu.int/
30