KEMIJA

DODATAK SKRIPTI ZA DRAVNU MATURU,

ZA PRIJEMNI ISPIT NA MEDICINSKOM
FAKULTETU U ZAGREBU

Kristina Kuanda

listopad 2012.
 2

Ovaj dodatak Skripti za dravnu maturu iz kemije namijenjen je uenicima koji polau (i)
prijemni ispit za Medicinski fakultet u Zagrebu te donosi "teorijske" nastavne sadraje koji su
obuhvaeni katalogom za taj ispit (prema Katalogu znanja iz kemije objavljenog na web
stranicama MEFa, www.mef.unizg.hr/druga.php?grupa=040106030000 ), a nisu katalogom
za dravnu maturu te stoga nisu u dovoljnoj mjeri dotaknuti u skripti, prvenstveno iz podruja
anorganske kemije i biokemije. Slino kao i u skripti, zelene su osnove koje bi trebali poznavati
svi koji namjeravaju pristupiti tom ispitu, naranasto ono to bi bilo preporuljivo da dodatno
usvoje oni koji prieljkuju sjajan rezultat, a crveno najnapredniji detalji za koje nije vjerojatno
da e se pojaviti (ali nije ni posve iskljueno). Budui da nemam primjere ispita nego samo
katalog objavljen na stranicama Fakulteta, teko mi je procijeniti koliko sam pogodila razinu
zahtjevnosti. Ostali ispitni sadraji obuhvaeni su u Skripti za dravnu maturu iz kemije,
objavljenoj na www.drzavna-matura.com gdje se objavljuje i svaka najnovija verzija ovog
dodatka, pa preporuam da se i njome sluite. Bilo bi lijepo da nakon ispita javite (na mail
streberica.gimnazijalka@yahoo.com ) koliko su sadraji skripte i ovog dodatka u skladu s
ispitom, koliko su vam pomogli, kako bih ih za sljedee generacije mogla poboljati. Takoer,
na isti mail moete javiti uoene greke, nejasnoe i primjedbe kako biste dobili razjanjenja.
Sretno!
autorica

Sadraj
a) Opa i fizikalna kemija.................................................................................................... 2
b) Anogranska kemija......................................................................................................... 4
c) Organska kemija ............................................................................................................ 9
d) Biokemija ....................................................................................................................... 9

a) Opa i fizikalna kemija

temeljni stehiometrijski zakoni (vjerojatno ih je prvenstveno potrebno znati primijeniti u
kemijskom raunu, a sve to se moe preko njih izraunati moe se i preko onog to bi vam
odavno trebalo biti poznato vidi poglavlje Raunanje u kemiji u skripti)
zakon o odranju mase ukupna masa reakcijskog sustava prije i nakon reakcije je
stalna = ukupna masa reaktanata jednaka je ukupnoj masi produkata (do na onoliko
precizno koliko moemo mjeriti)
zakon stalnih omjera masa isti kemijski spoj uvijek sadri iste kemijske elemente
spojene u istom omjeru masa = maseni udjeli elemenata u istom spoju su stalni (ako
nisu, nije spoj nego smjesa, npr. zato se legure smatraju smjesama a ne
spojevima)
zakon umnoenih omjera kad dva elementa tvore vie nego jedan kemijski
spoj, mase (odnosno mnoine, odnosno volumeni plinova) jednog elementa koje
se spajaju u te razliite spojeve s istom masom drugog elementa meusobno se u
omjeru odnose kao mali cijeli brojevi
zakon stalnih volumnih omjera plinovi koji meusobno reagiraju i daju isti
spoj uvijek reagiraju u istom meusobnom volumnom omjeru (jer je volumen
plina proporcionalan mnoini)
 3

toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti da se uzorku ili sustavu temperatura
povisi za 1 K (=1C):

specifini toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti jednom gramu tvari
da mu se temperatura povisi za 1 K

molarni toplinski kapacitet = toplina koju je potrebno dovesti jednom molu tvari da
mu se temperatura povisi za 1 K

napetost povrine = sila kojom molekule iz unutranjosti tekuine djeluju na molekule na

njenoj povrini nastojei smanjiti ukupnu povrinu tekuine tom silom dakako djeluju sve
molekule tekuine meusobno, ali se sile na molekule u unutranjosti meusobno
ponitavaju:

kao posljedica napetosti povrine, tekuine se skupljaju u kapljice kuglastog oblika

(to okruglije to je napetost povrine vea u odnosu na ostale sile; u besteinskom
stanju kapljica je savrena kugla jer je to oblik s najmanjom povrinom), a
predmeti relativno velike povrine a male mase mogu stajati na povrini tekuine
premda imaju veu gustou od nje (npr. kovanica od 1 lipe, spajalica ili kukac na vodi)
napetost povrine ovisi o jakosti privlanih sila meu molekulama tekuine, jakosti
privlanih sila izmeu molekula tekuine i tvari s kojima tekuina granii (posuda, zrak)
te temperaturi; napetost povrine vode smanjuje se povienjem temperature (kao i
veine drugih tekuina) ili dodatkom sapuna ili deterdenta (tzv. povrinski aktivne
tvari jer su amfipatske molekule, okreu svoj polarni kraj prema vodi a
nepolarni prema van)
viskoznost unutarnje trenje meu slojevima tekuine koja se giba (i rubnog sloja
tekuine sa stijenkama posude ili to god dodiruje), ovisi o jakosti privlanih sila meu
molekulama tekuine i temperaturi (slino kao viskoznost) te o obliku i veliini molekula (vee
i razgranatije molekule daju veu viskoznost jer se lake zapetljaju, sudaraju, zato npr. med i
motorno ulje imaju znatno veu viskoznost nego voda a tekui duik ima manju)
dijaliza odvajanje otopljenih estica na temelju njihove razliite mogunosti prolaska kroz
polupropusnu membranu ioni mogu proi, a koloidne estice su vee pa ne mogu u
medicini i svakodnevnom ivotu najee se misli na hemodijalizu proiavanje krvi
bolesnika kojima su otkazali bubrezi pomou izotonine otopine (kroz polupropusnu
membranu tetne tvari ioni u suviku izlaze iz krvi u otopinu za dijalizu, a potrebni
ioni ulaze iz otopine u krv, dok krvne stanice ne mogu proi kroz membranu)
 4

emulzija vrsta koloidnog sustava tekuina rasprena u tekuini (tekuine koje se

meusobno ne mijeaju)
emulgator tvar koja omoguuje stabilnost emulzije (inae bi se kapljice rasprene
tekuine meusobno spojile pa bi se tekuine odvojile) npr. umanjak jaja u
majonezi (ulje raspreno u vodi), bjelanevina kazein u mlijeku
pufer otopina slabe kiseline ili baze i njene soli koja ima sposobnost odravanja priblino
konstantnog pH pri dodatku odreene (ne neograniene, ali znaajne) koliine jake kiseline
ili baze (jer dodatkom kiseline anion slabe kiseline prima proton i nastaje slaba kiselina koja je
ve ionako prisutna, a dodatkom baze slaba kiselina otputa proton i nastaje anion slabe
kiseline koji je ve ionako prisutan, odnosno analogno za baze) dobiva se mijeanjem
jednake koliine slabe kiseline/baze i njene soli vrlo vani u biolokim sustavima jer je za
djelovanje veine enzima potreban pH u tono odreenom uskom rasponu, npr. karbonatni
pufer (ugljina kiselina tj. otopljeni CO2/prvenstveno natrijev hidrogenkarbonat) jedan je od
glavnih imbenika koji odravaju pH krvi:
dodatkom kiseline: HCO3(aq) + H+(aq) H2CO3(aq) CO2(aq) + H2O(l)
dodatkom baze: H2CO3(aq) + OH(aq) HCO3(aq) + H2O(l)
tj. CO2(aq) + OH(aq) HCO3(aq)
acidoza unoenjem previe kiselih tvari ili zbog poremeaja u njihovom izluivanju
ili usporenim disanjem (nagomilavanje CO2) smanjuje se pH organizma
alkaloza unoenjem previe lunatih tvari ili zbog poremeaja u njihovom
izluivanju ili ubrzanim disanjem (prebrzo izbacivanje CO2) poveava se pH organizma
(ako se dogode u veoj mjeri nego to krvni pufer moe kompenzirati, ta su stanja
opasna)
b) Anogranska kemija
rasprostranjenost kemijskih elemenata na Zemlji najvei maseni udio u Zemljinoj kori (=u
neivoj prirodi): O, Si, Al, Fe, (Ca, Na, K, Mg)
najvei maseni udio u ljudskom organizmu: O, C, H, N, (Ca, P)
alkalijski i zemnoalkalijski metali
alkalijski samo jedan valentni elektron (ns), zemnoalkalijski 2 (ns2) najslabije od
metalnih veza, mala energija ionizacije i elektronski afinitet tvore uglavnom ionske
spojeve u kojima su kationi s pozitivnim oksidacijskim brojem (i to alkalijski uvijek I,
zemnoalkalijski II) vrlo reaktivni, alkalijski su znatno reaktivniji od zemnoalkalijskih,
reaktivnost raste u skupini prema dolje nalaze se u prirodi samo u spojevima
negativan standardni redukcijski potencijal ("tipini metali") osobito alkalijski
najjai reducensi reagiraju s vodom (Li, Be i Mg slabo, samo s vruom) pri emu
nastaje luina (odnosno netopivi amfoterni Be(OH)2) i vodik
lako reagiraju s kisikom iz zraka (gore) nastaju oksidi (Li2O), peroksidi (Na2O2,
BeO2), superoksidi (KO2 i nie) kao i ti sami metali, svi ti spojevi su jako bazini
(samo BeO je amfoteran), reagiraju s vodom i daju luine
izravno egzotermno reagiraju s halogenim elementima halogenidi
Mg i Li ("dijagonalna slinost") gorei na zraku reagiraju i s N2 ( Li3N, Mg3N2)
nisko talite (i vrelite) alkalijski nie nego zemnoalkalijski, uglavnom pada u skupini
prema dolje
mala gustoa (Li, K, Na plivaju na vodi) alkalijski manja nego zemnoalkalijski,
uglavnom raste u skupini prema dolje
mala tvrdoa (osobito alkalijski)
 5

K, Na, Ca, Mg vani biogeni elementi Na+K+ crpka, Ca u kostima i zubima, Ca2+ za
kontrakciju miia (srce!), Mg u klorofilu, mioglobinu i enzimima; topivi spojevi Be i
Ba vrlo su otrovni, netopivi BaSO4 koristi se pri rendgenskom snimanju eludca jer
apsorbira rendgensko zraenje
spojevi natrija
NaCl (natrijev klorid, kuhinjska sol) kamena sol (mineral halit rudnici), morska sol
(uparavanje) (solana na Pagu) morska je zdravija za prehranu jer sadri i druge
vane soli; ovjeku dnevno treba do 2 g soli (vei unos je tetan jer poveava krvni
tlak); osim u prehrani, koristi se za posipanje cesta zimi i u kemijskoj industriji;
fizioloka otopina = NaCl(aq) izotonina s meustaninom tekuinom (w(NaCl)=0,9%)
NaOH (natrijev hidroksid, kaustina soda) higroskopan, dobro topiv u vodi (otapanje
je jako egzotermno) i daje jaku luinu; reakcija s CO2 iz zraka: NaOH(s) + CO2(g)
NaHCO3(s); industrijska proizvodnja: elektroliza koncentrirane vodene otopine NaCl
(s anodnim i katodnim prostorom odvojenim polupropusnom membranom koja
ne proputa negativno nabijene ione); vaan u kemijskoj industriji (npr. sapuni i
deterdenti, papir)
Na2CO3 (natrijev karbonat, soda) dobro topiv u vodi, otopina jako lunata (pa kao i
NaOH nagriza kou, osobito opasan za oi i sluznicu) u industriji esto zamjena za
skuplji NaOH; industrijski se dobiva amonijanim Solvayevim postupkom (tj. tako
se dobiva NaHCO3 a njegovim arenjem nastaje Na2CO3); kristalizira kao
Na2CO310H2O (natrijev karbonat dekahidrat)
NaHCO3 (natrijev hidrogenkarbonat, soda bikarbona) slabije topiv u vodi, otopina
slabo lunata u praku za pecivo (reakcijom s kiselim sastojcima i povienjem
temperature oslobaa se CO2(g)); koristio se za uklanjanje vika klorovodine kiseline u
eludcu (antacid)
spojevi kalcija
CaCO3 (kalcijev karbonat) alotropske modifikacije kalcit i aragonit (razliite kristalne
strukture), kalcit = vapnenac, mramor, dvolomac, sige; slabo topiv u vodi, bolje ako
voda sadrava otopljeni ugljikov dioksid: CaCO3(s) + CO2(g) + H2O(l) Ca2+(aq) +
2HCO3(aq); aranjem nastaje CaO: CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g)
Ca(OH)2 (kalcijev hidroksid) nastaje reakcijom CaO s vodom, jaka baza ali slabo
topiv u vodi, gusta suspenzija u vodi je gaeno vapno a neto razrjeenija vapneno
mlijeko (u sastavu buke; suenje buke: Ca(OH)2(s) + CO2(g) CaCO3(s) + H2O(l))
CaSO4 2H2O (kalcijev sulfat dihidrat) gips; sadra
Ca3(PO4)2 i slini spojevi koji sadre F u kostima i zubima
CaCl2 (kalcijev klorid) sredstvo za suenje
klor
fizikalna svojstva: plin utozelenkaste boje, tei od zraka
kemijska svojstva: vrlo reaktivan, jak oksidans (ali moe biti i reducens) istiskuje
Br2 i I2 iz otopina njihovih soli, nadraujui (vrlo neugodnog otrog mirisa), otrovan,
razara sluznicu dinih organa jer s vlagom tvori HCl(aq) (klorovodinu kiselinu): Cl2(g) +
H2O(l) H+(aq) + Cl(aq) + HOCl(aq) (HOCl je nestabilna i dalje se raspada na HCl
i O vrlo reaktivan atomarni kisik, "radikal kisika", "nascentni kisik")
spojevi klora
klorovodina kiselina nastaje otapanjem u vodi klorovodika koji je plin dobro topiv
u vodi, maksimalni maseni udio klorovodika u klorovodinoj kiselini je neto preko
36%; solna kiselina za ienje (otapa kamenac: 2HCl(aq) + CaCO3(s) Ca2+(aq) + 2Cl
 6

(aq) + CO2(g) + H2O(l)); eludana kiselina (razgradnja hrane, djelovanje enzima

pepsina i apsorpcija nekih sastojaka samo pri niskom pH)
kloridi, npr. NaCl soli klorovodine kiseline kloridni ioni Cl su vaan sastojak ivih
stanica
dokazivanje klorida: bijeli talog s ionima srebra iz otopine srebrova nitrata:
Ag+(aq) + Cl(aq) AgCl(s); za razliku od AgBr i AgI otapa se dodatkom
otopine amonijaka (nastaje kompleksni diaminsrebrov ion): AgCl(s) +
NH3(aq) [Ag(NH3)2]+(aq) + Cl(aq)
kisik
svojstva: topljiv u vodi ali slabo, paramagnetian (premda formalno ima dvostruku
vezu zapravo djelomino ima svojstva kao da ima nesparene elektrone), nije reaktivan
pri sobnoj temperaturi, vrlo reaktivan pri povienoj temperaturi (moe se spojiti sa
svim elementima osim plemenitih plinova), tvori okside, perokside i superokside, u
istom kisiku tvari gore tj. sve se reakcije s kisikom odvijaju puno bolje i bre nego u
zraku (volumni udio kisika 21%) (zato je isti kisik opasan)
primjena: za postizanje visoke temperature plamena (autogeno zavarivanje), u
proizvodnji elika i stakla, kao oksidacijsko sredstvo u raketama, za oksidaciju
organskih spojeva...
primjena u medicini u ureajima za umjetno disanje pri trovanju otrovnim
plinovima, za lijeenje plunih bolesti, pri kirurkim zahvatima
ozon alotropska modifikacija kisika bezbojan/blijedoplavi plin karakteristina
mirisa, najjai oksidans osim fluora, dobiva se proputanjem kisika kroz jako elektrino
polje, koristi se za dezinfekciju, osim u vrlo malim koliinama tetan je za zdravlje,
nalazi se u niim slojevima atmosfere u malim koliinama (nastaje uslijed elektrinih
izbijanja u olujama munja) a u viem sloju atmosfere (stratosferi) vaan je ozonski
sloj (ozonski omota; nastaje fotokemijskim cijepanjem O2) jer apsorbira ultraljubiasto
zraenje (freoni ozonske rupe!) rezonantne strukture:

duik
svojstva: plin bez boje i mirisa, slabo reaktivan, slabo topiv u vodi, ne gori i ne
podrava gorenje, neznatno laki od zraka, glavni sastojak atmosfere (volumni udio
78%), vaan biogeni element (sastojak proteina, nukleinskih kiselina i drugih spojeva),
industrijski se dobiva frakcijskom destilacijom tekueg zraka, tekui duik koristi se za
brzo smrzavanje i odravanje vrlo niskih temperatura
spojevi duika
amonijak (NH3) otrovan plin neugodna mirisa, laki od zraka, dobiva se sintezom iz
elemenata pri visokom tlaku i umjereno visokoj temperaturi uz katalizator (jer je
reakcija endotermna; HaberBoschov postupak); jako se dobro otapa u vodi (vodikove
veze!) i nastala otopina je slaba luina
amonijeve soli sadre NH4+ kation, nastaju neutralizacijom amonijaka (plin ili
vodena otopina) kiselinama, najvaniji amonijev klorid NH4Cl, nastaje izravnom
 7

reakcijom plinovitih klorovodika i amonijaka, na koje se pri povienoj temperaturi

raspada, takoer su vani sulfat, karbonat, fosfat i nitrat
oksidi duika
N2O (duikov(I) oksid, diduikov monoksid) "rajski plin" (nekad se koristio
kao anestetik; potisni plin za lag)
NO (duikov(II) oksid, duikov monoksid) bezbojan, vrlo otrovan; vrlo
reaktivan, na zraku se odmah oksidira u NO2
NO2 (duikov(IV) oksid, duikov dioksid) crvenkastosmei, vrlo otrovan, pri
snienoj temperaturi (egzoterman proces!) tvori dimere N2O4 (duikov
tetraoksid bezbojan plin)
fotokemijski smog u automobilskim motorima nastaje NO koji odmah
postaje NO2, koji uzrokuje nastajanje ozona i moe tvoriti otrovne
organske spojeve te je jedan od plinova koji tvore kisele kie
duina kiselina (HNO3) vrlo jaka kiselina i vrlo jak oksidans, koristi se za
proizvodnju umjetnih gnojiva, eksploziva, nitriranje organskih spojeva, dobiva se
reakcijom NO2 s vodom (pri toj reakciji nastaje i NO) (ali anhidrid joj je N2O5),
ista je bezbojna tekuina, no na svjetlu se raspada isputajui NO2(g) pa posmei
("dimea duina kiselina")
soli duine kiseline nitrati sadre NO3 anion dobro topivi u vodi, jaki oksidansi
npr. NH4NO3, KNO3, koriste se kao umjetna gnojiva i eksplozivi
ugljik
alotropske modifikacije
grafit najstabilnija modifikacija ugljikovi atomi u slojevima (ravninama)
povezani meusobno s po 3 kovalentne veze, preostali valentni elektroni
delokalizirani su izmeu slojeva i meu slojevima vladaju slabe privlane sile
(van der Waalsove) dobra toplinska i elektrina vodljivost (i elektrokemijski
nije reaktivan pa se koristi kao inertne elektrode), mala tvrdoa (velika
kalavost), vrlo visoko talite

dijamant ugljikovi atomi meusobno povezani s po 4 kovalentne veze

rasporeene u tetraedar najtvra tvar (od njega se rade vrhovi otrica
noeva za rezanje vrlo tvrdih materijala), najvieg talita, jako dobro provodi
toplinu, ne provodi elektrinu struju
 8

fulereni ugljikovi atomi meusobno povezani u "lopte" prvi otkriven

buckministerfuleren, C60 (graa poput nogometne lopte) topivi u
nepolarnim organskim otapalima i daju obojene otopine

ugljikova vlakna (nanocijevi) graa slina kao fulereni (jo nije odlueno
jesu li posebna alotropska modifikacija ili vrsta fulerena), ali nisu lopte nego
cjevice (otvorene ili zatvorene)

amorfni ugljik (ne smatra se pravom alotropskom modifikacijom jer nema

kristalnu strukturu) ugljen, aa
anorganski spojevi ugljika
CO (ugljikov monoksid) plin bez boje i mirisa, vrlo otrovan jer se vee uz hemoglobin
puno jae nego kisik pa onemoguuje prijenos kisika (karbonilhemoglobin je puno
stabilniji od oksihemoglobina), nastaje nepotpunim izgaranjem organskih tvari u
 9

prisutstvu nedovoljno kisika, npr. u motoru automobila; reaktivan, reducens, lako se dalje
oksidira u CO2 (npr. gori)
CO2 (ugljikov dioksid) plin bez boje i mirisa, ne gori i ne podrava gorenje (koristi se za
gaenje poara), izaziva guenje, otapa se u vodi i otopina je slaba kiselina; sublimira (suhi
led)
karbonati sadre CO32 anion najvaniji alkalijskih i zemnoalkalijskih metala, osobito
CaCO3 (vidi alkalijski i zemnoalkalijski metali)
c) Organska kemija
benzen (C6H6) lako hlapljiva tekuina, karakteristina mirisa, manje gustoe od vode i ne
mijea se s njom; benzen i veina jednostavnijih aromatskih spojeva otrovni su i kancerogeni
metanol (CH3OH) bezbojna tekuina, lako hlapljiv i lako zapaljiv, mijea se s vodom u svim
omjerima, otrovan (najotrovniji od svih alkohola) (njegovom oksidacijom u jetri nastaje
otrovni metanal) glavobolja, vrtoglavica, povraanje, sljepoa, smrt; dobiva se oksidacijom
metana, suhom destilacijom drveta ili sintezom CO i H2 pri povienoj temperaturi i tlaku uz
katalizator (oksid prijelaznog metala); koristi se u sintezi organskih spojeva (najvie kao
otapalo) i kao biogorivo
etanol (CH3CH2OH) bezbojna tekuina, lako hlapljiv (manje nego metanol) i lako zapaljiv,
mijea se s vodom u svim omjerima, najmanje otrovan od svih alkohola, unoenje u organizam
utjee na psihomotoriku (promjene raspoloenja i percepcije, vrtoglavica, oteano kretanje,
gubitak svijesti, smrt), uestalo pretjerano konzumiranje izaziva ovisnost i dugorono oteuje
mozak, jetru i druge organe; dobiva se alkoholnim vrenjem a industrijski adicijom vode na
eten pri povienoj temperaturi i tlaku uz katalizator fosfornu kiselinu, destilacijom se moe
dobiti volumni udio etanola do 96% (4% vode) pa se takav etanol uobiajeno koristi,
apsolutni etanol moe se dobiti dodatkom tvari koja kemijski vee vodu; koristi se kao
reaktant i otapalo u sintezi organskih spojeva, za dezinfekciju, biogorivo, u alkoholnim
termometrima, u alkoholnim piima...
fenoli (spojevi s OH skupinom izravno vezanom uz benzenski prsten) svojstva: fenol je
bezbojna kristalna vrsta tvar, higroskopan, vlaan postaje crvenkast, dobro se otapa u vruoj
vodi i u organskim otapalima, mnogi fenoli tetni su za zdravlje i okoli, denaturiraju proteine
( izazivaju opekline); primjena: fenol se koristio za dezinfekciju rana kao razrijeena vodena
otopina ("karbolna kiselina") jer djeluje baktericidno ali vie se ne koristi jer i oteuje tkivo,
fenoli se koriste u prehrambenoj industriji kao konzervansi (antioksidansi) jer se lake
oksidiraju nego hrana, za sintezu plastinih masa (bakelita)
eteri svojstva: najpoznatiji eter, dietileter, bezbojna je tekuina karakteristinog mirisa,
vrlo lako hlapljiv, pare su mu vrlo lako zapaljive; primjena: dietileter koristio se za opu
anesteziju, ali vie se ne koristi zbog zapaljivosti i nuspojava, no koriste se neki drugi eteri,
dietileter se esto koristi kao organsko otapalo
d) Biokemija
monosaharidi jednostavni eeri, sadre 3 do 7 (najee 6) atoma ugljika (trioze, tetroze,
pentoze, heksoze, heptoze), u aciklikom obliku imaju jednu karbonilnu (aldehidnu aldoze
ili ketonsku ketoze) skupinu te vie hidroksilnih skupina (polihidroksialdehidi,
polihidroksiketoni), no one s vie C atoma u otopinama su preteno u ciklikom obliku koji
nastaje unutarmolekulskom reakcijom karbonilne i jedne od od nje najudaljenijih hidroksilnih
skupina (tako da nastane peterolani ili esterolani prsten) (takvi spojevi koji na istom C
 10

atomu imaju alkoholnu i etersku skupinu nazivaju se poluacetali ili poluketali, ovisno jesu li
nastali iz aldehida ili ketona)
glukoza aldoheksoza u vou, osobito grou (grodani eer), krvi (krvni eer najvaniji
eer u metabolizmu) naziva se dekstroza jer zakree ravninu polarizirane svjetlosti
udesno graevna jedinica kroba, glikogena i celuloze
fruktoza ketoheksoza (strukturni izomer glukoze) voni eer, slaa od glukoze (najslai
prirodni eer) naziva se levuloza jer zakree ravninu polarizirane svjetlosti ulijevo (ali
isto je D eer, to nema veze s tim!)
med je smjesa glukoze i fruktoze
galaktoza aldoheksoza (dijastereomer glukoze)
stereoizomerija monosaharida: svi prirodni monosaharidi su D po relativnoj
konfiguraciji, to znai da ako crtamo Fisherovu formulu na standardni nain, tako da je
aldehidna ili ketonska skupina gore, OH skupina najudaljenija od aldehidne ili ketonske
skupine je desno (to odgovara apsolutnoj Rkonfiguraciji na tom zadnjem kiralnom C) (kod
Lmonosaharida je lijevo), npr. Dglukoza, Dfruktoza

reducirajua svojstva: aldehidni monosaharidi (aldoze, npr. glukoza) oksidiraju se blagim

oksidansima (aldehid u karboksilnu kiselinu) koje pritom reduciraju pa se nazivaju reducirajui
eeri, ketonski monosaharidi (ketoze, npr. fruktoza) tako reagiraju slabije i sporije samo
uz zagrijavanje (jer zagrijavanjem djelomino prelaze u prijelazni oblik prema
odgovarajuoj aldozi), a veina oligosaharida i polisaharidi ne reagiraju jer su u njima
monosaharidne podjedinice fiksirane u ciklikom obliku koristi se za dokazivanje aldoza, npr.
Fehlingov i Tollensov reagens (vidi dodatak Razne boje i promjene boja u skripti)
disaharidi dva monosaharida povezana glikozidnom vezom = eterska veza izmeu 1. ugljika
jednog monosaharida i bilo kojeg ugljika drugog, oba u ciklikom obliku (odnosno openito
eterska veza tog 1. ugljika monosaharida s bilo im, taj monosaharid pritom je
zarobljen u ciklikom obliku)
saharoza disaharid glukoze i fruktoze obini eer u prehrani iz eerne trske i eerne
repe
laktoza disaharid glukoze i galaktoze mlijeni eer (u mlijeku sisavaca) jest reducirajui
eer!
maltoza disaharid glukoze i glukoze eer u jemenom sladu, nastaje hidrolizom kroba
(prije potpune hidrolize u glukozu)
polisaharidi mnogo monosaharida povezanih glikozidnim vezama
krob polisaharid glukoze u biljkama kao rezerva energije sastoji se od amiloze (linearni
polisaharid, spiralna struktura, topiva u vodi, udio 1/5) i amilopektina (razgranati polisaharid,
netopiv u vodi, udio 4/5)
glikogen polisaharid glukoze strukturom slian amilopektinu, ali nalazi se kao rezerva
energije u ivotinjskim stanicama (miii, jetra)
 11

celuloza polisaharid glukoze izgrauje staninu stijenku biljnih stanica nerazgranati,

vrsta vlakna jer se lanci meusobno povezuju vodikovim vezama
alkaloidi heterocikliki amini sadre jedan ili vie aminskih N atoma u ugljikovodinom
prstenu (ako je organski spoj heterocikliki znai da sadri prsten u kojem najmanje jedan
atom nije C), nazivaju se alkaloidi zbog bazinih svojstava (bazini su kao i ostali amini)
prirodni (u biljkama) i sintetski mnogi imaju fizioloko djelovanje primjeri: kofein, nikotin,
morfin (morfij), heroin, kinin, kodein
aminokiseline sadre i karboksilnu i amino skupinu sve prirodne (ima ih 20 u
eukariotskim proteinima, od toga ih je oko pola za ovjeka esencijalno ne moemo ih
sintetizirati u organizmu pa ih moramo unositi hranom) su aminokiseline, to znai da su
karboksilna i amino skupina vezane uz isti C (ugljikov atom):

*u jednoj prolinu nije primarni amin nego sekundarni u prstenu:

sve prirodne aminokiseline osim najmanje (glicina) kiralne su na ugljikovom atomu i to L

(to odgovara S, osim kod cisteina), neke su kiralne na jo nekom C
prema strukturi bonog ogranka R aminokiseline se dijele na:
neutralne alkilni lanac, moe sadravati i OH, SH, CONH2...
aromatske
kisele sadri dodatnu karboksilnu skupinu/e
bazine sadri dodatnu amino skupinu/e
fizikalna i kemijska svojstva svojstva i kiselina i baza (karboksilna skupina je kisela, a amino
skupina bazina) amfoternost; pri sobnoj temp. u vrstom stanju, visoko talite (gotovo kao
ionski spojevi), topljive u vodi, netopljive u nepolarnim organskim otapalima; u kemijskim
reakcijama reagiraju slino kao karboksilna skupina, amino skupina i skupine u bonim
ograncima odvojeno
izoelektrina toka pH vrijednost vodene otopine karakteristina za pojedinu
aminokiselinu pri kojoj je ona posve u obliku dipolarnog iona (zwitterion) (disocirana je i
aminoskupina u NH3+ (primila je proton) i karboksilna skupina u COO (otpustila je proton))
pri tom pH topljivost aminokiseline je najmanja (jer je cijela aminokiselina tad ukupno
nenabijena)
 12

peptidi polimeri koji nastaju povezivanjem aminokiselina peptidnom vezom uz izdvajanje

vode dipeptidi (2 aminokiseline), tripeptidi, oligopeptidi, polipeptidi (>10) karboksilna
skupina jedne aminokiseline povezuje se s amino skupinom druge:

proteini veliki polipeptidi u biolokim sustavima, neki sadre i neproteinski dio (prostetiku
skupinu, npr. hem u hemoglobinu koji sadri eljezo)
struktura proteina
1) primarna redoslijed aminokiselina
2) sekundarna nastaje meusobnim povezivanjem (prvenstveno karbonilnog kisika
i amidnog vodika) raznih aminokiselina (meusobno razmaknutih za nekoliko
aminokiselina) vodikovim vezama uzvojnica ili nabrana ploa
3) tercijarna nastaje meusobnim povezivanjem bonih ogranaka meusobno
udaljenijih aminokiselina: kovalentne disulfidne veze ( SS nastaju povezivanjem SH
iz dvaju cisteina), vodikove veze, van der Waalsove sile meu nepolarnim hidrofobnim
skupinama... globularni (kuglasti) ili fibrilarni (vlaknasti)
4) kvaterna kod proteina koji se sastoje od dvaju ili vie polipeptidnih lanaca
(podjedinica), nain na koji su ti lanci meusobno nekovalentno povezani i rasporeeni
u prostoru
denaturacija proteina naruavanje prirodne konformacije (strukture, prvenstveno
tercijarne) proteina, to onemoguuje njegovu bioloku aktivnost
najee ireverzibilno (nepovratno) visoka temperatura, jake kiseline i baze, soli
tekih metala, neka organska otapala
reverzibilno (povratno, protein se uklanjanjem uzroka s vremenom renaturira i vraa
mu se bioloka aktivnost) soli lakih metala, neke organske tvari kao to je razrijeeni
alkohol, mehaniko djelovanje (npr. tuenje bjelanjka u snijeg)
enzimi (vidi u skripti potpoglavlje Brzina kemijske reakcije)
podjela prema tipu reakcije koju kataliziraju:
1) oksidoreduktaze redokse
2) transferaze prijenos skupina (npr. metilne skupine)
 13

3) hidrolaze cijepanje veze uz pomo vode npr. proteaze (peptidna veza),

esteraze (esterska veza)
4) izomeraze prijelaz u drugi izomer
5) ligaze spajanje veih molekula
6) liaze prekidanje kemijske veze a da se ne moe ubrojiti ni u jednu od
prethodnih skupina
prvi otkriveni enzim nazvan je katalaza (raspad H2O2), naziv enzima uobiajeno se
tvori nastavkom aza na supstrat (npr. peptidaza, celulaza) ili reakciju (npr. oksidaza,
dehidrogenaza) koju kataliziraju, no neki imaju drukiji naziv (npr. pepsin u eludcu,
cijepa peptidne veze u kiselom)
veina enzima po grai su proteini (neki su RNA ribozimi) i to globularni
(kuglasti), neki sadre i neproteinski dio = prostetiku skupinu (npr. atom metala kao
to je Zn, Mg)
uglavnom vrlo specifini kataliziraju samo tono odreenu reakciju s tono
odreenim supstratom, i to ako je supstrat kiralan samo jedan odreeni stereoizomer
jer su i enzimi za takve supstrate kiralni (stereospecifinost), a odreeni stereoizomer
takoer i nastaje
princip djelovanja enzima model kljua i brave supstrat(i) prostornim oblikom
pristaje u molekulu enzima tako da se moe vezati na odgovarajue mjesto (najee
nekoliko aminokiselina) u molekuli enzima koje se naziva aktivno mjesto (na
odreeno aktivno mjesto samo tono odreeni supstrat ili strukturno vrlo slini
supstrati) (najee se ne vee kovalentno, nego slabijim interakcijama, npr. van
der Waalsovim), nakon toga se molekula enzima izvije tako da i supstrat(i) doe u
oblik povoljniji za reakciju, reakcija se odvije te se produkti odvoje od enzima
npr. ako iz jednog supstrata nastaju 2 produkta

ili ako iz 2 supstrata nastaje jedan produkt

naravno, postoji i jo mogunosti, npr. da se pri reakciji samo promijeni struktura jedne
molekule (jedan reaktant jedan produkt), ali generalna ideja je uvijek ista
14