Mancur Olson: Logika kolektivne akcije (1965)

Uvod

Barem kada je rije o ekonomskim ciljevima, esto se smatra samorazumljivim da skupina

pojedinaca sa zajednikim interesima obino pokuava ostvariti te zajednike interese. Od
skupine pojedinaca sa zajednikim interesima oekuje se da djeluju tako da promoviraju svoje
zajednike intrese, ba kao to i od pojedinaca esto oekujemo da djeluju tako da
unaprijeuju vlastite interese. To miljenje o ponaanju skupine esto nalazimo i u popularnim
raspravama i u akademskim spisima. Mnogi ekonomisti najrazliitijih metodolokih i
ideolokih tradicija implicitno ili eksplicitno ga prihvaaju. Takav je stav primjerice bio vaan
u mnogim teorijama o sindikatima, u Marxovoj teoriji klasne borbe, u pojmovima
suprotstavljenih sila, i u raznim raspravama o ekonomskim institucijama. Nadalje, on je
zauzimao vano mjesto u politologiji, barem u Sjedinjenim dravama, gdje je prouavanjem
grupa za pritisak dominirala poznata teorija grupa utemeljena na ideji da e grupe djelovati
kada je potrebno unaprijediti njihov zajedniki ili grupni cilj. Napokon, takav je stav odigrao
znaajnu ulogu u mnogim dobropoznatim sociolokim studijama.

Stav da skupine unaprijeuju vlastite interese navodno je utemeljena na pretpostavci da

pojedinci u skupinama djeluju u skladu s vlastitim interesima. Ako pojedinci u skupini
altruistino zanemaruju vlastitu dobrobit, onda nije ba vjerojatno da e kolektivno traiti neki
sebini, zajedniki ili grupni cilj. Meutim, takav se altruizam smatra iznimnim, i obino se
misli da je zadovoljavanje vlastitih sebinih interesa pravilo, barem kada je rije o
ekonomskim temama; nitko se ne iznenauje kada pojedinac, poslovni ovjek eli poveati
profite, kada pojedinani radnici ele vee plae ili kada pojedinani potroa trai nie
cijene. Ideja da skupine djeluju tako da ostvaruju svoje grupne interese navodno logino
slijedi iz ope prihvaene premise o racionalnom, sebinom ponaanju. Drugim rijeima,
smatra se da kada lanovi neke skupine imaju zajedniki interes ili cilj, i kada bi im svima
bilo bolje ako bi se ti ciljevi ostvarili, logino slijedi da e pojedinci u skupini, ako su
racionalni i ako ele zadovoljiti vlastite interese, djelovati tako da postignu taj cilj.

Ali u stvari nije istina da iz pretpostavke o racionalnom i vlastito-interesnom ponaanju

logino slijedi da e grupe djelovati tako da ostvaruju grupni interes. Ako bi svi pojedinci u
skupini dobili time to bi se ostvario grupni cilj, iz toga ne slijedi da e oni doista djelovati
tako da ostvare taj cilj, ak i kada bi svi bili racionalni i slijedili svoj interes. tovie, ako broj
pojedinaca u grupi nije mali, ili ako ne postoji prisila ili neki posebni mehanizam koji e
potaknuti pojedince da djeluju tako da ostvare zajedniki interes, racionalni, samo-
zainteresirani pojedinci nee djelovati tako da postignu zajedniki ili grupni interes. Drugim
rijeima, ak i kada bi svi pojedinci u velikim skupinama bili racionalni i slijedili vlastiti
interes, i kada bi im bilo bolje da kao grupa djeluju tako da ostvare svoj zajedniki interes i
cilj, oni ipak nee svojevoljno djelovali tako da ostvare zajedniki ili grupni interes. Ideja da
skupina pojedinaca djeluje tako da ostvari svoje zajednike ili grupne interese, ne samo da
nije logina implikacija pretpostavke da pojedinci u skupini racionalno promoviraju svoje
pojedinane interese, ve je u stvari neuskladiva s tom pretpostavkom. Tu u nekonzistentnost
objasniti u sljedeem poglavlju.

Ako lanovi neke velike skupine racionalno pokuavaju maksimalizirati osobnu korist, oni
nee djelovati tako da unaprijeuju zajednike ili grupne ciljeve, osim ako ne postoji neka
prisila koja e ih nagnati na to, ili ako ne postoji neka posebna inicijativa ili poluga, razliita
od postignua zajednikog ili grupnog interesa, koja e se ponuditi lanovima skupine
ponaosob pod uvjetom da pomognu pri podnoenju trokova i optereenja ukljuenih u
ostvarenje grupnih ciljeva. Isto tako velike skupine nee oblikovati organizacije kojima e se
promovirati zajedniki ciljevi, bez prisile ili posebnih inicijativa koje sam netom spomenuo.
Navedene su poante istinite ak i kada postoji jednoduno slaganje u skupini o tome to
predstavlja zajedniko dobro i koja je metoda za njegovo postizanje.

Stoga je potpuno neopravdan proireni stav, uobiajen u drutvenim znanostima, da skupine

unaprijeuju i ostvaruju vlastite interese, barem onda kada je utemeljen, kao to je to
uobiajeno, na katkada implicitnoj pretpostavki da skupine djeluju u skladu s vlastitim
interesima zato to to ine pojedinci. Isto tako, postoji i paradoksalna logina mogunost da
skupine koje se sastoje od altruistinih ili iracionalnih pojedinaca katkada djeluju u skladu sa
zajednikim ili grupnim interesima. Ali kao to emo u kasnijim, empirijskim dijelovima
studije pokazati, ta logina mogunost najee nije od praktine vanosti. Stoga uobiajen
stav da skupine pojedinaca sa zajednikim interesima obino unaprijeuju te zajednike
interese nema gotovo nikakvoga znaaja.

Nijedna dosad izreena tvrdnja ne moe se u potpunosti primijeniti na male skupine, jer je
situacija u malim skupinama bitno sloenija. U malim skupinama doista moe postojati neka
svojevoljna akcija kojom e se unaprijediti zajedniki ciljevi pojedinaca u skupini, ali u veini
sluajeva ta e akcija prestati prije negoli dosegne optimalnu razinu za lanove skupine u
cjelini. Prilikom podjele trokova za postizanje zajednikih ciljeva u malim skupinama postoji
meutim neoekivana tendencija da mali eksploatiraju velike.

Teorija grupa i organizacija

A. Cilj organizacije

Budui da se veina (premda ne i sve) akcije koje poduzimaju skupine ili koje se poduzimaju
u ime grupe pojedinaca odvijaju pomou organizacija, bit e nam od pomoi da openito ili
teorijski razmotrimo organizacije. Logino mjesto za poetak sistematske studije organizacija
je njihov smisao odnosno cilj. Ali postoje brojne vrste i oblici i veliine organizacija, ak i
ekonomskih, pa se onda postavlja pitanje postoji li neki jedinstveni cilj koji bi bio
karakteristian za sve. Meutim, za veinu organizacija, a zasigurno za sve organizacije s
nekim vanim ekonomskim obiljejem, karakteristian je cilj da unaprijeuju interese svojih
lanova. ini se da je to oito, barem iz perspektive ekonomiste. Naravno, neke organizacije
iz neznanja mogu promaiti taj cilj, a druge mogu zavriti tako da poslue ciljevima svojeg
rukovodstva. Ali organizacije esto nestaju kada ne ine nita da unaprijede interese svojih
lanova, a taj faktor ozbiljno e ograniiti broj organizacija u sluajevima kada na poslue
interesima svojih lanova.
....
Od vrste organizacija u sreditu ove studije oekujemo da unaprijeuju interese svojih
lanova. Od sindikata oekujemo da pokuaju ostvariti vie plae i bolje radne uvjete za svoje
lanove; od seljakih organizacija oekujemo da pokuaju ostvariti povoljne zakone za svoje
lanove; od kartela oekujemo da pokuaju ostvariti vie cijene za poduzea koja u njima
participiraju; od korporacije oekujemo da unaprijede interese svojih dioniara; a od drave
oekujemo da unaprijede zajednike interese svojih graana (premda u ovo nacionalistino
doba drava esto ima interese i ambicije koje su potpuno odvojeni od graana).

Treba primijetiti da su interesi u svim tim raznolikim vrstama organizacije koje bi one trebale
podupirati, uglavnom zajedniki interesi: zajedniki interes lanova sindikata jesu vie plae,
zajedniki interes seljaka jest povoljno zakonodavstvo, zajedniki interes lanica kartela jesu
vie cijene, zajedniki interes dioniara jesu vie dividende i cijene dionica, zajedniki interes
graana je dobra vlada. Nije sluajno to bi sve te razliite vrste organizacija trebale djelovati
prvenstveno u skladu sa zajednikim interesima svojih lanova. isto osobni ili pojedinani
interes moe se ostvariti ili unaprijediti, najee i najsvrsishodnije pomou individualne,
neorganizirane akcije. Oito nema smisla imati organizaciju kada individualna, neorganizirana
akcija moe postii interes pojedinca isto tako ili bolje od organizacije; stoga primjerice, ne bi
imalo smisla organizirati neku organizaciju za pasijans. Ali kada vei broj pojedinaca ima
zajedniki ili kolektivni interes, kada dijeli zajedniki i jedinstveni cilj, individualna,
neorganizirana akcija (kao to emo uskoro vidjeti) ili uope nee moi promovirati
zajedniki interes, ili ga nee biti sposobna adekvatno promovirati. Organizacije stoga mogu
izvoditi funkciju kada postoje zajedniki ili grupni interesi, i premda se pomou nje mogu se
ostvariti i isto osobni, pojedinani interesi, njihovo je obiljeje da promoviraju zajednike
interese skupina pojedinaca.
.....
Ba kao to se moe pretpostaviti da lanovi organizacija i skupina imaju zajedniki interes,
oni oito imaju i isto pojedinani interes, razliit od interesa drugih u organizaciji ili skupini.
Svi lanovi sindikata primjerice imaju zajedniki interes u viim plaama, ali istodobno svaki
radnik ima jedinstveni interes prema svojoj plai, koja ne ovisi samo od platnoj stopi, ve i o
duini radnoga staa.

B. Javna dobra i velike skupine

Kombinacija pojedinanih i zajednikih interesa u organizaciji upuuje nas na analogiju s

konkurentnim tritem. Poduzea u savreno kompetitivnoj industriji, primjerice, imaju
zajedniki interes za postizanje vie cijene proizvoda te industrije. Kako na takvom tritu
moraju prevladati jedinstvene cijene, poduzee ne moe za sebe oekivati vie cijene za sebe
a da sva druga poduzea nemaju tu viu cijenu. Ali poduzee na konkurentnom tritu takoer
ima i interes da proda to je vie mogue, sve dok troak proizvodnje druge jedinice ne
prestigne cijenu za tu jedinicu. U tome nema nikakvog zajednikog interesa; interes svakog
poduzea je izravno suprotan onome svih drugih poduzea, jer to e druga poduzea vie
prodati, to e cijena i profit za svako drugo biti manja. Ukratko, premda sva poduzea imaju
zajedniki cilj da postignu viu cijenu, oni imaju i suprotstavljeni interes kada je rije o
profitu. Moemo to prikazati jednostavnim modelom ponude i potranje....

Zbog svih tih razloga danas se openito zna da kada poduzea u nekoj industriji
maksimaliziraju profite, onda e profiti za tu industriju u cjelini biti manji negoli bi inae bili.
I gotovo se svi slau da se taj teorijski zakljuak slae s injenicama za ona trita koja
karakterizira ista konkurencija. Vana poanta jest to da je to tono zato to je, premda sva
poduzea imaju zajedniki interes prema vioj cijeni za taj industrijski proizvod, ipak u
interesu svakog poduzea da druga poduzea plate troak (mjeren nunom redukcijom
proizvodnje i profita) koji je potreban da se postigne via cijena.

Gotovo jedina stvar koja moe sprijeiti da cijene padnu u skladu s upravo opisanim
procesom na savreno konkurentnim tritima, jest izvanjska intervencija. Vladino
sufinanciranje, carine, kartelski dogovori i sl. moe sprijeiti poduzea da djeluju u skladu s
vlastitim interesima. Takva je pomo ili intervencija vrlo uobiajena. Stoga je vano zapitati
se kako ona nastaje. Kako konkurentna industrija dobiva vladinu pomo u odravanju cijene
za svoj proizvod?
Zamislimo hipotetinu, konkurentnu industriju, i pretpostavimo da veina proizvoaa u toj
industriji zahtijeva carine, program vladine pripomoi, ili neki drugi oblik dravne
intervencije kako bi poveala cijenu svojem proizvodu. Kako bi dobili takvu pomo od
drave, proizvoai u toj industriji oito e morati organizirati lobistiku organizaciju; oni e
morati postati aktivna grupa za pritisak. Ta lobistika organizacija morat e imati veliku
kampanju. Ako se suoi s velikim otporom, bit e potrebno mnogo novca. Bit e potrebni
eksperti za medije kako bi se utjecalo na novine, a bit e potrebne i reklame. Vjerojatno e biti
potrebni i profesionalni organizatori kako bi organizirali spontane grass roots
demonstracije i susrete ugroenih proizvoaa u toj industriji, i privoljeti djelatnike u toj
industriji da piu svojim kongresnicima. Kampanja za pomo drave zahtijevat e od nekih
proizvoaa te industrije vrijeme a isto tako i novac.

Postoji vana paralela izmeu problema s kojim se suoava konkurentna industrija kada eli
dobiti podrku drave i vlade, i problema s kojim se suoava na tritu kada poduzea podiu
razinu proizvodnje i dovode do pada cijena. Ba kao to za pojedinanog proizvoaa nije
bilo racionalno da smanji svoju proizvodnju kako bi podigao cijenu za taj proizvod, tako isto
za njega nee biti racionalno da rtvuje svoje vrijeme i novac kako bi potpomogao logistiku
organizaciju da dobije dravnu pomo za svoju industriju. Ni u jednom sluaju u interesu
pojedinanog proizvoaa nije da na sebe prihvati bilo koji dio trokova. Lobistika
organizacija, pa ni sindikat, ni bilo koja druga organizacija koja djeluje u interesu neke
velike skupine poduzea ili radnika u nekoj industriji, od racionalnog, samo-zainteresiranog
pojedinca u toj industriji ne bi dobila podrku. To vrijedi ak i kada bi se svi slagali i bili
apsolutno uvjereni da je navedeni program u njihovome interesu (premda neki mogu misliti
drukije i zakomplicirati ciljeve organizacije).

Premda je lobistika organizacija samo jedan primjer logine analogije izmeu organizacije i
trita, ona ima velik praktini znaaj. Danas postoje brojni moni i bogati lobiji s masovnom
podrkom, lobistike organizacije ne dobivaju podrku zbog svojih postignua na podruju
zakonodavstva. Najmonije lobistike organizacije danas dobivaju fondove i sljedbenike zbog
drugih razloga, kao to emo pokazati kasnije.

Neki kritiari tvrde da e racionalna osoba doista pomoi velikim organizacijama, poput
lobistikih organizacija, koje djeluju u njegovome interesu, jer on zna da kada to ne bi inio,
onda to ne bi inili ni drugi, te e stoga organizacija propasti, a on e ostati bez koristi koje
mu je organizacija mogla pruiti. Taj argument pokazuje da se moramo vratiti na analogiju sa
savreno konkurentnim tritem. Bilo bi posve razlono tvrditi da cijene nikada nee pasti
ispod razine cijene koju bi postavio monopol na posve konkuretnom tritu, jer ako bi jedno
poduzee povealo svoju proizvodnju, i druge bi uinile isto, te bi cijene pale; ali kako svako
poduzee to jednostavno moe predvidjeti, ono nee zapoeti taj lanac poveanja proizvodnje
koji smanjuje cijene. Meutim, na savreno konkurentnome tritu, u velikima, to ne izgleda
tako. Kada je broj ukljuenih poduzea velik, nitko nee primijetiti uinke na cijenu ako jedno
poduzee povea proizvodnju, stoga nitko nee mijenjati svoje planove samo zbog toga.
Slino, u velikim organizacijama, gubitak zbog jednog lana koji ne plaa lanarinu nee
znaajno poveati lanarinu za drugoga, stoga racionalna osoba nee povjerovati da e
njegovo povlaenje iz organizacije povui i ostale da to isto uine.
....
Ma kako slino izgledali ciljevi razliitih organizacija, kritiari e moi prigovoriti da stavovi
takvih organizacija nipoto nisu nalik na one s trita. U organizacijama ukljuen je i
emocionalni i ideoloki element. Je li zbog toga ponueni argument praktino nevaan?
Najvaniji oblik organizacije nacionalna drava posluit e nam kao test za tu primjedbu.
Patriotizam je vjerojatno najjai neekonomski motiv za organiziranje u modernim
vremenima... Mnoge nacije dobivaju dodatnu snagu i jedinstvo iz neke snane ideologije,
poput demokracije ili komunizma, kao i iz zajednike religije, jezika ili kulturnog nasljea.
Drava ne samo to ima vane izvore podrke, ona je i ekonomski vrlo znaajna. Gotovo su
sve vlade ekonomski korisne za svoje graane, jer je zakon i red koji pruaju preduvjet bilo
kakve civilizirane ekonomske aktivnosti. Ali unato snagama patriotizma, poziva na
nacionalnu ideologiju, vezu zajednike kulture, i nezaobilaznosti sustava zakona i reda,
nijedna se velika drava u modernoj povijesti nije uspjela osloniti na svojevoljne donacije i
priloge. Filantropski prilozi u veini zemalja nisu ak niti znaajniji izvor poreznih prihoda.
Zbog toga je nuno imati sustav prisilne naplate. Doista, kao to kae stara poslovica, osim
smrti jedino je porez izvjestan.

Ako drava, sa svim emocionalnim sredstvima na raspolaganju, ne moe financirati svoje

temeljne i ivotne aktivnosti a da ne koristi prisilu, ini se da e i velike privatne organizacije
morati imati problema kako bi pojedince u skupini ije interese one pokuavaju ostvariti
nagnale na to da joj nune priloge daju dobrovoljno.
....
Temeljna i najelementarnija dobra koja prua drava, poput vojske i policije, i sustava zakona
i reda openito, takva se da se njima slue svi ili gotovo svi u jednoj dravi. Oito nee biti
mogue porei pravo na zatitu koju prua vojska, policija i sudovi, onima koji nisu platili
svoj dio trokova vladavine, stoga je prisilni porez nuan. Zajednike ili kolektivne koristi
koje prua vlada ekonomisti obino zovu javnim dobrima, i pojam je javnih dobara jedan
od najstarijih i najvanijih u prouavanju javnih financija. Zajedniko, kolektivno ili javno
dobro definirat u kao bilo koje dobro za koje vrijedi: ako neka osoba X i u skupini X1,.....Xn
koristi to dobro, ono se ne moe negirati nijednome drugom lanu te grupe. Drugim rijeima,
oni koji ne plate za neko javno ili kolektivno dobro ne mogu se izbaciti ili izdvojiti iz podjele
u potronji tog dobra, njima se ne moe porei pravo na to dobro, kao to se to moe kada je
rije o nekolektivnim dobrima.