JU MSŠ „Hasan Kikić“ Gradačac

Srednja stručna škola

Zanimanje: Automehaničar
Nastavni predmet: Praktična nastava

PRAKTIČNI ISPITNI RAD

TEMA: Sateliti-trkači diferencijala

Mentor: Učenik:
Hazim Jukan Agan Mehić

Gradačac, maj 2018.godine

Sadrzaj

Contents
Uvod ........................................................................................................................................... 3
1. Pogon osovine i diferencijal ................................................................................................ 4
1.1. Diferencijal ................................................................................................................... 4
1.2. Rad diferencijala i uticaj diferencijala na točkove ....................................................... 5
1.3. Sateliti (planetari, trkači) u diferencijalu ..................................................................... 6
1.4. Ponašanje satelita kod diferencijala sa uređajem za kočenje ..................................... 6
1.5. Kvarovi diferencijala i satelita ...................................................................................... 7
1.6. Rad satelita .................................................................................................................. 8
1. Planetarni zupčanici ............................................................................................................ 8
Uvod
Diferencijal je dio transmisije koji se ugrađuje između pogonskih točkova i između pogonskih
mostova ako vozilo ima više pogonskih mostova. Pod pogonskim mostom podrazumijeva se
noseća konstrukcija vozila koja preuzima težinu vozila preko ovješenja i prenosi je preko
kotača na tlo te transformira i prenosi okretni moment na pogonske točkove. Diferencijal
omogućuje okretanje pogonskih točkova različitim brzinama. Između pogonskih točkova
ugrađuje se tzv.simetrični diferencijal koji omogućuje približno ravnomjernu raspodjelu
okretnog momenta. Između pogonskih mostova često se ugrađuje nesimetrični diferencijal
koji prenosi različite okretne momente na pojedine pogonske mostove ovisno o opterećenju.
 1. Pogon osovine i diferencijal
Pogon osovine ima trostruku zadaću:
 smanjuje broj okreta kardanskog vratila na mjeru koja odgovara pogonu točka,
 omogućava različite okrete unutrašnjeg i vanjskog pogonskog točka u krivini,
 za 90° preusmjerava prijenos snage s kardanskog vratila ka točkovima.

Ta posljednja zadaća otpada u automobilima s motorom ugrađenim poprečno na smjer

vožnje. Ako pomislimo na to da suvremeni automobilski motori imaju vise od 6000 okreta u
minuti, a sportski automobili čak 7500 očito je da broj okreta za pogon točka treba smanjiti.
Naime, ovisno o veličini točka, oni se pri brzini 150 km/h okrenu u minuti samo oko 1300 do
1500 puta. Prijenosni odnos u pogonu osovine je oko 6.5:1 do 3:1; većina osobnih
automobila ima prijenosni odnos oko 4:1. To znači da kardansko vratilo mora napraviti četiri
okreta da bi se pogonski točkovi okrenuli jedanput. Automobili s pogonom na sva četiri točka
(npr. terenska vozila) imaju takav stupanj prijenosa za sporije okretanje na prednjoj i
stražnjoj osovini. Prijenosne odnose osigurava zupčanički prijenos, koji pokreće kardansko
vratilo okretanjem u pogonu osovine uležajenog stožastog zupčanika (maloga), koji je pak
spregnut s velikim tanjurastim zupčanikom. Iz odnosa broja zubaca pogonskog stožastog
zupčanika i tanjurastog zupčanika vidi se prijenosni odnos.

1.1. Diferencijal

Važnu ulogu u pogonu osovine ima s tanjurastim zupčanikom povezani diferencijal ili
prijenosnik za izjednačavanje. Obično diferencijalom nazivamo sav pogon osovine, iako je u
užem smislu to samo onaj dio koji u zavoju omogućava unutrašnjem pogonskom točku
manju brzinu od brzine vanjskoga. Pogonski točkovi se moraju u zavoju okretati s različitim
brojem okreta, a da se pri tome ne prekida prijenos snage. Budući da su veliki tanjurasti
zupčanik i stožasti zupčanik namješteni pod pravim uglom, omogućavaju i preusmjerenje
prijenosa snage za 900. Ozubljenje na stožastom i tanjurastom zupčaniku može biti ravno ili
spiralno lučno. Najčešće je riječ o takozvanom hipoidnom ozubljenju: zupci su isto tako lučni,
ali je os stožastog zupčanika niže od osi tanjurastog zupčanika. Kad automobil prolazi kroz
krivinu, točak na vanjskoj strani mora preći dulji put nego točak na unutrašnjoj strani krivine.
Da su oba točka na samo jednom pogonskom vratilu, različne brzine u zavoju mogle bi se
izjednačavati samo proklizavanjem jednog točka. Diferencijal obavlja tri funkcije:

 usmjerava energiju motora na točkove,

 ukazuje na krajnje smanjenje opreme u automobilu, usporavajući rotacionu brzinu
prenosa pre nego što udari u točkove,
 prenosi energiju na točkovima sve dok im dozvoljava da se okreću različitim
brzinama (odatle je dobio ime DIFERENCIJAL).

4
 1.2. Rad diferencijala i uticaj diferencijala na točkove

U automobilski i ostalim vozilima na točkove, diferencijal je uređaj, koji se najčešće sastoji

od zupčanika, koji omogućava da se svaki pogonski točak obrće različitim brzinama, dok u
iste dovodi podjednak obrtni moment. Točkovi vozila obrću se različitim brzinama, posebno
pri skretanju. Diferencijal je dizajniran da pogoni par točkova sa jednakom silom, dok im,
istovremeno, omogućava da se obrću različitim brzinama. U vozilima bez diferencijala, kao
što su karting vozila, oba pogonska točka se
moraju obrtati istim brzinama, najčešće oko
zajedničke osovine, koju pogoni jednostavni
motorni mehanizam. Pri skretanju, unutrašnji
točak prelazi kraću udaljenost od vanjskog
točka, što uzrokuje obrtanje untrašnjeg točka
i/ili vučenje vanjskog točka. Rezultat je
otežano i nepredvidivo kontrolisanje vozila,
oštećenje na gumama i cesti i dr. Smisao
diferencijala u automobilu je spriječiti
prevrtanje auta u situacijama kad se točkovi na Slika 1. Položaj diferencijala na autu
automobilu zbog vožnje u zavoju ne okreću
istom brzinom sa svake strane.

Kad automobil prolazi kroz

zavoj, točak na vanjskoj
strani mora preći duži put
nego točak na unutrašnjoj
strani zavoja. Da su oba
točka na samo jednom
pogonskom vratilu, različite
brzine u zavoju mogle bi se
izjednačavati samo
proklizavanjem jednog
točka. Da se to ne bi
dogodilo, pogonsko je vratilo
podijeljeno na polovice, tako
da svaki točak ima svoje
pogonsko vratilo
(poluvratilo). Diferencijal Slika 2. Rad diferencijala

pokreće oba nezavisno jedan

o drugome. Kada se jedan pogonski točak okreće brže od drugoga, veliki se tanjirasti
zupčanik u pogonu osovine okreće prosječnom brzinom oba točka.

5
 2. Sateliti (planetari, trkači) u diferencijalu
Svaki diferencijal ima planetare (trkače) koji služe da bi točak okretali sporije ili brže u
trenutku,to jest da prilikom okretanja uspori ili ubrza točak, ako toga ne bi bilo nemoguce je
skretanje ni na jednu stranu. Blokada diferencijala znači da se snaga prenosi direkno sa
reduktora -mjenjača na točkove i točkovi se okreću potpuno istom brzinom i u datom
trnutku je zabranjena nagla promjena pravca, da ne bi došlo do loma u samom diferencijalu.
Ovo vazi za sve auta i znači uključivanje blokade samo po potrebi a kasnije obavezno
isključiti. Reduktor služi da bi se redukovala brzina, to jest da se brizina okretanja točkova
smanji pri velikom broju obrtaja motora. U velikoj većini slučajeva vozilo sa dva diferencijala
daje 60% i vise snage na zadnje točkove a prednja osovina služi kao pomoćna.

Za nepogonske točkove automobila ― prednji točkovi kod automobila na sa pogonom na

zadnje točkove ili zadnji točkovi kod automobila sa pogonom na prednje točkove – ovo nije
problem. Ne postoji veza između njih, tako da se oni okreću nezavisno. Ali, pogonski točkovi
su međusobno povezani, tako da motor i prijenosni sistem mogu da okreću oba točka. Ako
automobil nema diferencijal, točkovi bi bili “zaključani” , tj. bili bi prisiljeni da se okreću
istom brzinom. Ovo bi stvorilo teško i naporno okretanje automobila: Za automobil koji se
kreće, jedna guma bi mogla da prokliza. Sa savremenim gumama i konkretnim putevima,
veliki dio snage je potreban za proklizavanje gume. Ta snaga bi se prenosila sa točkova na
osovine i do snažnog naprezanja svih dijelova na osovini.

2.1. Ponašanje satelita kod diferencijala sa uređajem za kočenje

Diferencijal ima i slabe strane: ako se na ledu jedan točak okreće u prazno, on se doduše
okreće dvostrukom brzinom velikog tanjurastog zupčanika, ali zato drugi točak stoji.
Objašnjenje: oba točka dobivaju jednaki okretni moment od diferencijala. Ako jedan točak
proklizava u prazno, on pri tome ne obavlja svoju zadaću, i zato ni drugi točak ništa ne radi.
To se može izbjeći ugrađivanjem uređaja za kočenje. To znači da se u diferencijal između
zupčanika pogonskih vratila i kućišta ugrade stožaste spojke. Opruge drže stožaste površine
zajedno. Trenje koje pri tome nastaje pruža otpor razlikama medu okretima kućišta
diferencijala i zupčanika pogonskih vratila. Trenje je odmjereno tako da pri vožnji u zavojima
uređaj za kočenje ne radi. Ali kada diferencijal dobije veliki okretni moment, na primjer kad
motor radi punom snagom u jednom od donjih stupnjeva prijenosa, povećava se pritisak na
stožaste površine a s tim i otpor protiv različitih okreta pogonskih vratila. Diferencijal s
uređajem za kočenje imaju i trkaći i neki sportski automobili, da bi donekle spriječio
proklizavanje pogonskih točkova pri klizanju automobila kroz zavoje.

6
 2.2. Kvarovi diferencijala i satelita i njihova opravka

Postoji više kvarova diferencijala, mnogi od njih su lahko dijagnosticirani putem zvuka koji
diferenicijal proizvodi ili putem ponašanja diferencijala i njegovih pojedinih dijelova.
Najčešće kvarovi koje možemo prepoznati i po zvuku kod već oštećenog diferencijala su:
jaki udari polomljenih dijelova zupčanika i osovina, brujanje oštećenih zupčanik, huk
ležajeva, osovina i zupčanika, kompletna blokada diferencijala. Pri pojavi prvih znakova
oštećenja koji su najčešće brujanje i duboki huk može se spriječiti mnogo veća šteta
posjetom mehaničarske radionice i dijagnosticiranjem već postojećeg kvara. Iskusniji
mehaničari mogu već po prvim kontrolama uočiti i procijeniti kvar pojedinih dijelova.

Kvarovi na diferencijalu se odklanjaju jednostavno zamjenom oštećenih dijelova,

štelovanjem zupčanika i štelujućih dijelova. Mogući su kvarovi trošenje stjenke zupčanika koji
mogu dovesti do brujanja u diferencijalu, a trošenjem stjenke zupčanika najčešće stradavaju
i ležajevi jer šperna dolazi u kontak sa ležajevima i košuljicama ležajeva putem ulja. Pucanje
zupčanika i samih zubaca zupčanika usred velikih opterećenja ili naglih sila koje su
uzrokovane nepravilnim rukovanjem automobila bitno je tacno utvrditi kvar i ispravno
namontirati dotični dio. Kod mnogih kvarova satelita pa i samog diferencijala potrebno je
rasklopiti čitav sklop diferencijala, potom obilježiti rasklopljene dijelove i ustanoviti kvar na
pojedinom dijelu, zatim oprati demontirane dijelove i očistiti ih od zaostale šperne.

2.3. Izgradnja satelita

Izgradnja satelita se sastoji od nekoliko koraka:

 ispustiti ulje iz diferencijala,
 odvrnuti poluosovine i izvući iz osovine,
 odvrnuti zadnji poklopac diferencijala,
 odvrnuti šarafe polutki bočnih ležajeva,
 pozorno držati srce diferencijala i odvojiti polutke sa obje strane, zatim izvaditi srce
diferencijala na radni stol,
 kod nekih modela se kompletan diferencijal mijenja jer je srce u jednom sklopu a kod
nekih se može sve rastaviti,
 ako je moguće rastaviti diferencijal onda se počinje sa bilježenjem pojedinih dijelova i
rastavljanjem snopa zupčanika sa osiguračima,
 nakon što sve osigurače povadimo i snop po snop skidamo na stranu i prristupamo
ustanovljavanju kvara.

7
 2.4. Rad satelita
Na ilustraciji 1. prikazana je principijelna shema simetričnog diferencijala s koničnim
zupčanicima. On se sastoji od kućišta (2), osovinice (3), satelitskih zupčanika (4) i planetarnih,
odnosno bočnih zupčanika (5). Na bočne zupčanike učvršćena su vratila (6) pogonskih
kotača. Pri okretanju tanjurastog zupčanika glavnog
prijenosnika (1) okreće se i kućište diferencijala. Zajedno s
kućištem okreće se i osovinica te satelitski zupčanici oko
zajedničke osi vratila kotača (6). Sila kojom osovinica
djeluje na satelitske zupčanike prenosi se na bočne
zupčanike. Okretni moment bočnih zupčanika prenosi se
na vratila (6) pogonskih kotača, odnosno na pogonske
kotače. Pri kretanju vozila po pravcu, odnosno kada su
brzine vrtnje pogonskih kotača jednake, satelitski zupčanici
se ne okreću oko osovinice (3). Pri kretanju vozila u zavoju,

odnosno kada su brzine vrtnje pogonskih kotača različite, Ilustracija 1. Principijelna šema
sateliti se okreću i oko osovinice (3) omogučujući bočnim diferencijala
zupčanicima različite brzine vrtnje.

3. Planetarni zupčanici
Planetarnim nazivamo one prijenosnike kod kojih barem jedan glavni član, osim gibanja oko
vlastite osi, obavlja i gibanje oko neke druge osi. Sastoje se od najmanje tri člana, uz
planetarni, od kojih jedan mora biti reakcijski u slučaju prijenosnika snage. Planetarni član
pritom ne može biti reakcijski. Većina jednostavnih planetarnih prijenosnika snage građena
je od dva centralna (sunčana) zupčanika, jednog ili više planetarnih zupčanika s njihovim
nosačem (ručicom) te kučišta. Dijelovi su dobili imena prema karakteru gibanja, što je
prikazano na slici 3. gdje je:

 P – planetarni zupčanik (satelit),

 R – ručica (nosač planetarnog zupčanika),
 S – sunčani zupčanici (centralni)

Planetarni prijenosnici se najčešće koriste tamo

gdje se traži prijenos što većih snaga i brzina uz
što manji volumen i težinu prijenosnika. To je kod

njih omogućeno grananjem snage na više Slika 3. Jednostavni planetarni prijenosnik

planetarnih zahvata zupčanika, a osim manjeg
volumena prijenosnika to može imati za posljedicu i manje brzine klizanja, manje dinamičke
sile i manju buku. Područje primjene im je kod mobilnih postrojenja (automobili, brodovi,
avioni), kod stacionarnih postrojenja (turbinski prijenosnici, kompresori) te u općoj

8
strojogradnji. Označavanje planetarnih prijenosnika obavlja se pomoću dva slova i dvije
brojke. Na prvo mjesto dolazi brojka 1 ili 2, što označava da li je prijenosnik jednostruk ili
dvostruk (odnosno da li mu je planetarno kolo jednostruko ili stupnjevano). Na drugo i treće
mjestu dolazi kombinacija slova U i V, koja simboliziraju jesu li centralni zupčanici s
unutrašnjim ili vanjskim ozubljenjem. Na slikama 4 i 5 su prikazani primjeri jednostrukog
odnosno dvostrukog planetarnog prijenosnika.

Slika 5. Primjer jednostrukog planetarnog zupčanka Slika 4. Dvostruki planetarni prijenosnik

Planetarni prijenosnici se koriste u raznim strojevima i konstrukcijama kao što su turbinski

motori, vjetroturbine, dizalice, u zglobovima robota, igračkama, tokarskim strojevima,
diferencijalima i automatskim mjenjačima vozila, reduktorima servo i step motora, u alatnim
strojevima i drugo.

9
 3.1. Materijali zupčastih prijenosnika i podmazivanje

Materijali koji se koriste za izradu zupčanika su različiti metali i nemetali te kombinacije

metal/nemetal. Materijal se izabire ovisno o opterećenju, brzini vrtnje, trajnosti, radnoj
temperaturi, otpornosti na kemikalije i drugim radnim uvjetima. Zupčanici od metala se
najčešće izrađuju lijevanjem te se zatim obrađuju ili se rade strojnom obradom sirovog
materijala. Najčešće korišteni metali za izradu zupčanika su:

• ugljični ili legirani čelici – upotrebljavaju se kod svih opterećenja i u svim radnim
uvjetima, a nakon izrade se dodatno toplinski obrađuju radi bolje otpornosti na
trošenje nekima od postupaka obrade kao što su kaljenje, cementiranje ili nitriranje
• aluminijske slitine – upotrebljavaju se za manja opterećenja i kada je važno da
zupčanici budu lagani
• bronca – upotrebljava se za male zupčanike, manja opterećenja i veće brzine vrtnje
• sinterirani materijali za strojne dijelove – upotrebljavaju se za velike serije malih
zupčanika, a materijali su najčešće sinterirane bronce i čelici.

Zupčanici od nemetala se izrađuju od raznim polimernih materijala kao što su resitex,

novotex, vulkan-fiber i raznih vrsta plastike. Takvi zupčanici se koriste kod manjih
opterećenja, lagani su, tihi, prigušuju udare i titranja, ne trebaju podmazivanje i otporni su
na velik broj kemikalija. Zbog razvoja 3D printera, danas se zupčanici vrlo često printaju od
raznih vrsta plastike [1]. Danas se sve češće počinju izrađivati i zupčanici od kombinacije
metalnih i kompozitnih materijala. Polimerni kompoziti imaju polimernu matricu koja je
ojačana staklenim vlaknima ili vlaknima ugljika, bora, berilija i drugih materijala. Zupčanici od
kompozita s metalnom matricom imaju odlična mehanička svojstva dok zupčanici od
polimernih kompozita imaju veliku čvrstoću, krutost, kemijsku otpornost i dobro prigušenje
titraja.

Literatura
 http://www.autocentarbh.ba/princip-rada-diferencijala-na-vozilu
 https://www.prometna-zona.com/pogon-osovine-i-diferencijal/
 https://repozitorij.vtsbj.hr/islandora/object/vtsbj:190/preview
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Planetarni_prijenos
 https://bib.irb.hr/datoteka/441234.Mehatroniki_dizajn_UT.pdf

10