SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

ZAVOD ZA PRIMIJENJENO RAČUNARSTVO

Ergonomija računalne i programske opreme

Seminarski rad
Mjerenje umora

Ana Živić

Zagreb, srpanj 2006.

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................3
Definicija umora ..................................................................................................................3
Fizički umor................................................................................................................................4
Kako spriječiti pojavu tjelesnog umora..................................................................................5
Psihički umor..............................................................................................................................7
Proljetni umor.............................................................................................................................8
Radni umor..................................................................................................................................9
Metabolički umor......................................................................................................................10
Dugotrajni oblici umora............................................................................................................11
Starački umor........................................................................................................................12
Sindrom kroničnog umora....................................................................................................13
Tumorski umor......................................................................................................................14
Ankete o umoru.........................................................................................................................15
Anketa za bolesnice Službe za ginekološku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu........16
Anketa za studentice i studente Fakulteta prometnih znanosti.............................................17
Zaključak...............................................................................................................................22
Literatura...................................................................................................................................23
Uvod

Definicija umora

Umor je pojava koja prati svaku čovjekovu

aktivnost, smanjuje radnu učinkovitost i negativno
utječe na stav prema radu.Ako se gleda kroz
proizvodnju, umor je definiran smanjenjem radnog
učinka tijekom vremena.

Umor se očituje subjektivnim i objektivnim znakovima. Subjektivni znakovi ne moraju

biti povezani sa smanjenjem radnog učinka, a očituju se opadanjem kritičnosti u radu,
slabljenjem pozornosti, promjenom ponašanja i raspoloženja. Zbog poremećaja
emocionalne ravnoteže umoran čovjek češće dolazi u sukobe s okolinom, razdražljiv je i
lako se uzbuđuje.

Objektivni znakovi umora očituju se u smanjenju radnog učinka. Smanjenje kvalitete i

kvantitete radnog učinka izravni su pokazatelji umora. Umor se može mjeriti različitim
psihološkim testovima. Drugi objektivni pokazatelji umora su spontani prekidi radne
aktivnosti i nehotično, neplansko, ubacivanje odmora, učestalo mijenjanje brzine rada kao
i povećana potrošnja energije u organizmu. Umor također smanjuje spretnost pa čovjek
slabije koordinira pokrete i radi suvišne kretnje tijekom rada.

Pojavi umora pogoduje slaba organizacija rada, neprikladno radno mjesto, dugotrajan i
intenzivan rad, nedovoljna stručna sprema radnika, slaba prehrana, različite bolesti,
nemotiviranost za rad, nezadovoljstvo u privatnom životu i loši međuljudski odnosi u
radnom kolektivu.

Brojna su istraživanja pokazala da je brzina obavljanja posla veća što je radni dan kraći.
Tijekom dugog radnog dana radnik se od umora aktivno brani češćim i dužim pauzama te
sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno
djelovanje umora. Kad se radnik umori, učinkovitost mu je niska, a troši mnogo energije.
Zato je korist od skraćivanja radnog vremena veća što je rad teži i što više umara.
Dugotrajno umaranje troši organizam i skraćuje radni život. Nagomilavanje učinka umora
tijekom godina dovodi do povećanog trošenja organizma i skraćenja radnog života. Na to
djeluju i društveno-ekonomske prilike u kojima radnik živi.
Fizički umor

Iako je čovjek najsloženiji živi stvor na našem planetu,

njega se ipak u pogledu tjelesnog umora može usporediti sa
strojem. Ljudsko tijelo, taj vrlo zamršeni stroj, radi u prosjeku
70 godina, a da se rad njegovih vitalnih organa ne zaustavlja.
Pritom središnju ulogu, tj. ulogu motora ima srce koje
neprestano radi uz faze usporavanja ritma tijekom odmora i
ubrzavanja tijekom naporna rada. Za taj je rad te za rad ostalih dijelova tijela potrebna
energija koju srce putem krvi raspoređuje tamo gdje je najpotrebnija. Tu energiju, odnosno
gorivo za rad ljudskog stroja i njegovih dijelova treba u potrebnoj količini dopremiti do svake
tjelesne stanice. To pogonsko gorivo iz kojeg organizam dobiva energiju stvara se iz hrane
koju jedemo i pijemo, a za njezino sagorijevanje trošimo kisik koji udisanjem kroz pluća
unosimo u krv. Unesena se hrana u probavnom sustavu razgrađuje u sastavne dijelove –
ugljikovodike, bjelančevine, masti, mineralne soli, oligominerale, vitamine i vodu.
Kisik (O2) iz zraka ulazi u krvni optjecaj kroz pluća, gdje se veže na crvena krvna
tjelešca (eritrocite) i to na krvnu boju (hemoglobin) koja se u njima nalazi. Glavni sastojak te
boje je željezo i na njega se kisik veže labilno tako da ga stanice mogu upotrebljavati pri
sagorijevanju (oksidaciji) koje završava stvaranjem ugljičnog dioksida (CO2). Tako stvoreni
CO2 veže se na hemoglobin na mjestu potrošenog O2, i to labilno kako bi se u plućima
mogao odvojiti i izdahom izbaciti iz organizma.
U tom procesu dobivanja i iskorištavanja energije nastaju i druge tvari koje organizmu
nisu korisne, nego, štoviše, mogu i štetiti pa ih se organizam nastoji riješiti. Pritom sudjeluju
ne samo pluća nego i probavni sustav, jetra, bubrezi, pa i koža, kroz koju se izlučuju putem
znoja. Pri teškom fizičkom radu potrošnja energije se povećava pa to zahtijeva i pojačani
srčanožilni optjecaj. U prvo vrijeme organizam povećanu potrošnju energije nastoji
nadoknaditi povećanim dotokom krvi u radno područje na štetu ostalih dijelova tijela.
Prekomjerno iskorištavanje ovih mehanizama uzrokuje pojavu umora, koji je u inače zdravih
ljudi prolaznog karaktera i nazivamo ga tjelesnim (fizičkim umorom).
U stvaranju energetske rezerve potrebne za život i rad bitnu ulogu ima probava.
Tijekom probave hrane iz nje se stvaraju jednostavniji kemijski sastavi, pa tako iz
ugljikovodika nastaje glukoza, iz masti masne kiseline, iz bjelančevina aminokiseline koje
onda stanice mogu iskoristiti za svoju izgradnju, dobivanje potrebne energije za rad, ali i čitav
niz proizvoda koji sudjeluju u procesima bitnim za održavanje života, obranu i reprodukciju.
Voda, vitamini i minerali koji su u organizam uneseni hranom upotrebljavaju se za stvaranje i
ubrzanje biokemijskih procesa, među njima i za sintezu energetskog koncentrata koje
nazivamo adenozin trifosfat (ATP).
Sam mehanizam kontrakcije mišićnih vlakana počiva u prvome redu na
elektrokemijskim procesima i stvaranju akcijskog potencijala na površini mišićne stanice na
mjestu gdje na nju pristupa završetak motornog živca. To se mjesto naziva sinapsa ili
živčano-mišićna ploča. Svaki podražaj koji putem živca stigne na sinapsu normalno stvara
akcijski potencijal, tj. podražaj koji pobuđuje mišićno vlakno na skraćivanje. Kad su podražaji
prečesti ili predugo traju, onda dolazi do smanjenja količine tvari koja omogućuje prijenos
tzv. neurotransmitera (acetilkolin) sa završetka živca na mišićnu stanicu. Zbog toga se
prijenos ne može obaviti pa to stanje onda nazivamo umorom živčano-mišićne veze ili
umorom sinapse.
 Takvo stanje ne nastaje u normalnim uvjetima, odnosno dok broj živčanih podražaja
ne prelazi 150/sek. Ono nastaje tek nakon teškog i dugotrajnog rada te kod zloporabe droga,
tj. sredstava za nedopušteni doping špotraša. Osim umora sinapse, mišićni, tj. fizički umor
može biti posljedica iscrpljenja energetskog potencijala samih mišićnih stanica.

Osnovna snaga je karakteristična za svakog pojedinca,

dok je drugi dio aktualne snage promjenjiv i ovisi o brojnim
čimbenicima koji su odgovorni za optimalni mišićni rad, ali i za
nastavak tjelesnog (fizičkog) umora ili premora, kako neki
nazivaju tu vrstu umora.

Kako je poznato, fizički se rad odvija na dva osnovna načina: aerobni i anaerobni.
Aerobni način rada odvija se uz potrošnju kisika i organizam se njime koristi u skladu sa
srčano-dišnnim sustavom, dakle s usklađenim radom srca, pluća i krvotoka. Pritom potrošenu
energiju organizam uspijeva pravodobno obnoviti.
Anaerobni se rad odvija bez prisutnosti kisika kada srce, pluća i krvotok tijekom
napornog rada mišića ne uspijevaju regenerirati poteošenu energiju. Zbog toga je organizam
primoran trošiti zadnje minimalne količine energetske rezerve u mišićima. No, to je moguće
samo kratkotrajno, jer se unutar par sekunda i te rezerve iscrpe pa mišići postaju nesposobni
za nastavak rada, pojavljuju se bolovi i grčevi radne muskulature uz osjećaj općeg umora i
iscrpljenosti. Tada treba prestati s radomi spas potražiti u odmoru.
Za održavanje normalnog mišićnog rada važna je određena rehidratacija, odnosno
nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita. Time se ne samo omogućuje brzi prijenos kisika
putem krvi nego se istodobno brzo iz tijela uklanjaju štetne tvari i višak topline nastao pri
oslobađanju energije potrebne za mišićni rad. Taj se višak topline uklanja putem znoja i time
se sprječava mogućnost nastanka toplotnog udara. Osim znojenjem, tijelo odaje toplinu i
respiracijom kroz pluća.

Višak topline mora se ukloniti iz tijela pri

čemu nastaje znatan gubitak tekućine koji
uz nepovoljne klimatske uvjete i naporan
rad može prouzročiti tzv. prerani umor
(engl. premature fatigue).

Kako spriječiti pojavu tjelesnog umora

U prevenciji tjelesnog umora postoje određene razlike u pristupu, ovisno o zome je li

riječ o športašima i ljudima koji se pripremaju za teški tjelesni rad ili o ljudima čije se
energetske potrebe svode na prosječnu svakodnevnu aktivnost.
 Za prvu skupinu ljudi s povećanom potrošnjom energije u prevenciji umora se
primjenjuju ovi postupci:

1) Odgovarajućom vježbom ili prehranom povećati aksidativni potencijal mišića

 povećanjem broja mitohondrija u mišićnim stanicama
 povećanjem aktivnosti enzima (tvari) koji sudjeluju u aerobnom i anaerobnom
procesu stvaranju energije
2) Povećati razinu energenata i elektrolita u tijelu
 povećanjem sadržaja glikogena u mišićima
 povećanjem zalihe masti u mišićnim stanicama
3) Maksimalno povećati dovod kisika u odgovarajućim mišićnim stanicama
 poboljšanjem prokrvljenosti samih mišića
 povećanjem sadržaja mioglobina u mišićima i hemoglobina u eritrocitima
4) Poboljšati učinkovitost mišićnog rada usklađenom suradnjom pojedinih mišićnih skupina.
Psihički umor

Psihički, psihogeni ili duševni umor je polivalentnog karaktera

jer i reakcije na moždano-živčane podražaje ovise o brojnim
čimbenicima i nisu vezane samo za psiholabilne osobe. Uistinu,
psiholabilne su osobe sklonije razvoju psihogenog umora kojem je
povod strah koji u takvih osoba prelazi u paniku. Na to oni reagiraju
psihomotornom imobilizacijom, pa se tuže na slab vid, utrnulost u
rukama i nogama te da zbog toga nisu sposobni ni za uobičajeni
svakodnevni rad. Najčešće i tjelesni umor prati manje ili više izraženi
manjak psihološke motivacije pa se zbog toga uz druge znakove
umora pojavljuje i pojačana razdražljivost, poremećaj sna,
bezvoljnost, gubitak teka, ubrzana srčana frekvencija, vrtoglavica i osjećaj težine u udovima.
Tim je ljudima uz odgovarajuću psihoterapiju bitan i odmor, pritom valja isključiti
organsku bolest kao uzrok takvom stanju. U športaša se duševni umor često zamjenjuje
izrazom istrošenost, osobito kada su ti športaši izloženi nedovoljno kontroliranim i teškim
treninzima te čestim natjecanjima gdje se traži ne samo sudjelovanje nego i pobjeda.

Nedovoljna tjelesna pripremljenost i s tim u svezi brzo

nastali tjelesni umor sa znakovima mentalne iscrpljenosti i pojave
emocijskog stresa uzrokuje u športaša gubitak samopouzdanja i
potrebne koncentracije. To se može pojaviti ne samo tijekom
natjecanja nego još češće nakon što natjecatelj mora odustati ili
kad postigne rezultat ispod očekivanog. Tada ga neuspjeh ne samo
duševno deprimira nego često gubi postojeći ili obećani položaj u
klubu, društvenoj javnosti pa i među prijateljima i obitelji. Takav
neuspjeli športaš postaje sve razdražljiviji, ne može kontrolirati
svoje ponašanje prema suigračima, dolazi u sukob s trenerom i
upravom kluba. Ako mu se tada ne pomogne, športaš će potražiti
izlaz u promjeni kluba, napuštanju športske karijere, a krajnost je odavanje alkoholu i
drogama.

Za rad moždanih stanica energiju daje glukoza, a u stanje razdražljivosti mogu ih

dovesti ne samo doživljene stresne situacije nego i tvari kao što je primjerice kava sa šećerom.
Duševni (psihički) umor vrlo se često pojavljuje kao tzv. intelektualni umor, i to u ljudi
koji obavljaju odgovorne dužnosti, osobito onih koji odgovorni za zdravlje, sudbinu i život
pojedinaca i raznih skupina, pa i čitavih naroda. U biti, duševni umor počinje osjećajem
nepovjerenja u suradnike, ali i u samoga sebe što često nazivamo malodušnošću. Iz povijesti
znamo da su se često veliki vođe u takvim situacijama prepuštali raznim stručnjacima pa i
zaštiti nadnaravnih sila. No, psihogeni umor nije svojstven samo toj kategoriji ljudi i može se
pojaviti u svakoga tko osjeti da neće moći udovoljiti preuzetim obvezama ili tko već
doživljava neuspjeh u radu. Početne trenutke poleta i zadovoljstva zbog povjerenih mu
zadataka tada počinju potiskivati trenuci potištenosti, zatvaranje u sebe, i na kraju osjećaj
umora, opća tjelesna slabost pa katkad i psihičko rastrojstvo. U tom procesu razvoja psihičkog
umora tim je ljudima potrebno razumijevanje najbliže okoline, koja pritom ne bi trebala
izražavati samilost, nego u razgovoru nastojati doznati što takvoga čovjeka tišti, pa onda
taktično pokazati mogući izlaz. U športskim društvima tu ulogu danas sve više preuzimaju
klupski psiholozi.
Proljetni umor

Proljetni umor s osjećajem iscrpljenosti najčešća je vrsta

umora na koju se ljudi tuže, i to češće žene nego muškarci.
Općenito, preko 20% ljudi koji dolaze liječniku opće prakse
tuži se na umor i uglavnom tijekom proljeća ili početkom ljeta.
To im se obično ponavlja svake godine pa se takve osobe ne
raduju tom, inače radosnom godišnjem dobu, kad se sva živa
priroda budi i obnavlja. Kandidati za proljetni umor su pretežito
osobe preosjetljive na vremenske promjene koje se ne mogu
uklopiti u njihov bioritam.
Zašto je tome tako, teško je naći jednostavan odgovor jer toj pojavi pridonose brojni
čimbenici o kojima u stručnoj literaturi još nije rečena zadnja riječ. Razlog takvome stanju
treba tražiti u tome što su istraživanja teško izvediva, a podaci su uglavnom subjektivni pa
time i teško usporedivi.
Ljudi s proljetnim umorom obično se tuže na klonulost, bezvoljnost i pospanost, dakle
sve su to znakovi koji više upućuju na psihogeno podrijetlo umora nego na tjelesni umor.
Ipak, nije posve riječ ni o jednom ni o drugom jer dolaskom ljeta znakovi proljetnog umora
spontano nestaju.
Ima raznih teorija kojima se pokušava odgonetnuti podrijetlo proljetnog umora. Tako
neki misle da je uzrok proljetnom umoru dugi boravak u zatvorenim i zagrijanim prostorima
tijekom zimskih mjeseci. Drugi pak uzrok nalaze u jelovniku u kojem su pretežito zastupljena
tzv. teška jela, tj. jela s mnogo masnoća. Te su teorije bile prihvatljive u nekim prošlom
vremenima, ali sada se ljudi kreću i ljeti i zimi, a zimska prehrana ne oskudijeva u voću i
povrću ili svježem ili na odgovarajuć način konzerviranom. Štoviše, na proljetni se umor
češće tuže ljudi dobrog materijalnog stanja nego oni koji si zbog siromaštva ne mogu sve to
priuštiti. U novije vrijeme za pojavu proljetnog umora sve se više optužuje hormon melatonin
koji izlučuje moždana pinealna žlijezda, a njegovo je izlučivanje povezano s ciklusom svjetlo-
tama.
Radni umor

U suvremenom svijetu radni umor aktivnih sudionika u

prometu sve više zabrinjava, jer broj nesreća, bez obzira na
vrstu prometa, zabrinjavajuće raste. Tako se o uzrocima
prometne nesreće često govori kao o slučajnoj nepažnji, a ako
se svaki takav slučaj malo bolje ispita, onda ćemo nerijetko
zaključiti da je uzrok bio umor čovjeka koji je upravljao
vozilom ili koji je regulirao promet. Kad je riječ o prevenciji,
bitno je na posao dolaziti dobro naspavan i odmoren te
prigodom prvih znakova umora bar se nakratko odmoriti ili
zatražiti smjenu ako se posao ne može prekinuti.

U radni umor se ubraja i tzv. umor od kompjutora

(računala), koji Svjetska zdravstvena organizacija definira kao
'sindrom videa'. To je umor koji se pojavljuje pri radu na
kompjutoru, a dobiva sve više na značenju povećanjem uporabe
kompjutora ne samo u poslovnom svijetu nego i u
domaćinstvima. Pojavljuje se u ljudi koji svakodnevno provode
mnogo vremena za kompjutorom. Tegobe na koje se ti ljudi tuže
su na početku glavobolja i to osobito uvečer, žarenje u očima,
napetost kralježničnih mišića i potom opći umor. Točno je da
noviji tipovi kompjutora odašilju manje elektromagnetskog
zračenja u okoliš pa je i njihov učinak na oči, bijela krvna tjelešca i reproduktivne organe
manji, ali umor koji se pojavljuje pri radu na kompjutoru ostaje i dalje aktualan problem.
Pritom se postavlja pitanje koliko vremena učenik, odrastao čovjek, muškarac ili žena smiju i
mogu ostati raditi za kompjutorom. Prilagodba organizma na taj rad, osim toga, ovisi o
pojedincu. Zbog toga u rješavanju tog problema još uvijek vlada velika zbrka među onima
koji brane i onima koji kude ne samo zastarjele tipove računala nego i najnovije, čiji program
postaje sve izazovniji i čovjek se tome 'sirenskom' izazovu teško može oduprijeti.
Metabolički umor

Već su i stari Rimljani znali da obilna i

nekontrolirana prehrana čini čovjeka tromim i
umornim pa su jeli u ležećem položaju, a oni
bogatiji odlazili su na banjska liječenja kako bi se
oslobodili tako nastalog umora. Sada smo i mi
svijesni da se s prepunim želucem ne može dobro
raditi ni fizički, a još manje psihički, i zato, htjeli
mi to ili ne htjeli, nakon obilatok obroka osjećamo
potrebu za odmorom. Regulatorni tjelesni mehanizmi raspodjeljuju krv tamo gdje je ona u
datom trenutku najpotrebnija, a to je tijekom probave trbuh. U sklopu probave ulogu
središnjeg laboratorija preuzima jetra. Zbog toga pojava metaboličkog umora ovisi u prvome
redu o radnoj sposobnosti jetre. U suvremenom scijetu prirodna prehrana postaje sve teže
dostupna, a vremenom će se taj problem još i pogoršati. Zbog toga se postavlja pitanje mogu
li se jetra i njezini suradni organi prilagoditi tako nastalim promjenama. Genetski inženjering,
razni aditivi i arome koji se u manjim količinama upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji
hrane, kako to piše na omotnicama - u dopuštenoj količini. Ipak jetra, iako zauzima središnje
mjesto u razvoju metaboličkog umora, nije jedina, jer i drugi organi koji sudjeluju u probavi
te žlijezde s unutarnjim izlučivanjem mogu biti odgovorni za njegovu pojavu.
Dugotrajni oblici umora

Smatra se da trećina ljudi pati od dugotrajnog ili

kroničnog umora. Većina stručnjaka misli da postoje različite
vrste umora koje, ako se na vrijeme ne izliječe, prelaze u
kronični umor. Smatra se da se kronični umor u suvremenom
svijetu uglavnom može pripisati činjenici da se suvremeni
čovjek na poslu više umara od svojih predaka. Tome su
posebice izložene zaposlene žene koje dsnju moraju biti i na
radnome mjedtu i brinuti se o djeci i kućanstvu pa nemaju vremena za odmor i rekreaciju. To
je osobito izraženo u žena koje se bave intelektualnim radom i koje su za dopunu svoga
umnog rada primorane raditi do kasno u noć jer samo tada mogu imati mira koji takav rad
zahtjeva. Život je tome dijelu populacije postao presložen da bi se na sve izazove moglo
idealno odgovoriti. To je donekle i posljedica ženske borbe za jednakost s muškarcima.
Starački umor

Zbog svojih osobina starački umor je jedan od oblika kroničnog

umora iako svaki umor koji se pojavi u starijeg čovjeka ne mora biti
dugotrajnog karaktera nego samo prolaznog, pa je prema tome
razmjerno lako izlječiv. Razlog pojave kroničnog staračkog umora
najčešće je nagla promjena životnih okolnosti koja nastaje odlaskom u
mirovinu i osjećaj da se time postaje manje vrijedan i za društvo i za
obitelj. Takva se starija osoba počinje osjećati manje vrijednom,
osobito ako je njezina radna sredina potpuno zaboravi ili se prema njoj
neljubazno odnosi. Takav čovjek može doživjeti razočaranja kad se ne
ostvare njegovi planovi da će se nakon odlaska u mirovinu baviti
nečim što je oduvijek želio, jer zbog poodmakle dobi ne može više ni fizički ni psihički na
takvu poslu zadovoljiti, pa ili to sam zapaža, ili ga, što je za njega još uvredljivije, drugi na to
upozore. U staračkoj životnoj dobi važan utjecaj na pojavu kroničnog umora može imati i
odvajanje od voljene osobe, ili zbog zbog njezine smrti ili pak zbog nekih drugih razloga.
Kako bi se održala kvaliteta života takve starije osobe potrebne su akcije društva i rodbine
koje imaju savjetodavno-dijagnostičko terapijski učinak.
Sindrom kroničnog umora

Ono o čemu se u zadnje vrijeme mnogo raspravlja u stručnoj

literaturi i u sredstvima javnog priopćavanja jest kronični umor ili
sindrom kroničnog umora. Umor tijekom najmanje 6 mjeseci, blago
povišena temperatura ili zimica, bol u grlu/upala, natečeni i bolni
limfni čvorovi na vratu, neobjašnjiva slabost mišića, bol u mišićima,
umor nakon tjelesne aktivnosti koji traje 24 sata ili dulje, glavobolja,
bol u zglobovima, kognitivne smetnje, slabo pamćenje nedavnih
događaja, zaboravljivost, depresija, smetnje sa spavanjem. Za
postavljanje dijagnoze od navedenih simptoma moraju tijekom
najmanje 6 mjeseci istodobno postpojati barem četiri. Što na to reći
ako se najprije ne postavi pitanje, ima li mogućnosti oporavka, jer je to upravo zastrašujuće
stanje organizma. To stanje je pogotovo teško kad se navedu neke procjene da se sindrom
kroničnog umora pojavljuje u troje od tisuću ljudi i to uglavnom u onih koji su u najaktivnijoj
životnoj dobi od 30-50 godina. I tu je, kao i kod drugih oblika umora, u 70% slučajeva riječ o
ženama. Podatak da jedna trećina ljudi pati od kroničnig umora pokušava se tumačiti
nepripremljenošću na suvremeni način života. Neki stručnjaci koji se bave ovom
problematikom smatraju da svaki umor koji se pravodobno ne spriječi ili ne liječi može prijeći
u kronični umor, pa i u sindrom kroničnog umora.
Tumorski umor

Tumorski umor karakterističan je po tome što je kod te vrste umora u

većoj ili manjoj mjeri zastupljena i psihička i fizička komponenta,
ovisno o vrsti tumorske bolesti, samom bolesniku i njegovoj okolini.
Premda je stajalište Svjetske zdravstvene organizacije da je tumorska
bolest ili kraće rak kronična bolest kao i druge kronične bolesti, još
uvijek više ili manje prevladava strah od spoznaje da netko boluje od
raka. Uzrok takvom stanju na prvom mjestu treba tražiti u nedovoljnoj
obaviještenosti pučanstva da je rak u određenim uvjetima ne samo
izliječiv nego da se i njegova pojava može i spriječiti. Osim toga,
proglašenje da netko boluje od raka često je završavalo gubitkom radnog
mjesta, poremećenim obiteljskim odnosima i općebito strahom pred budućnosti. Ta spoznaja i
strah od zloćudne pa i dobroćudne tumorske bolesti stvara stanje u kojem može doći do
uzajamnog potenciranja ili minorizacije psihičke komponente u nastanku i kroničnosti
tumorskog umora. Tome pridonosi nedovoljno poznavanje suvremenih dostignuća u
onkologiji, grani medicine koja se bavi zloćudnim bolestima.
Ankete o umoru

Ankete i statističke obrade uobičajeni su način provjere kako ljudi

reagiraju, misle i proživljavaju neke iznimne ili svakodnevne pojave, na
sebi ili u svojoj okolini. Zato se, nakon dosta opširnog izlaganja
suvremene problematike u svezi s umorom anketom provjerava kakvo
stajalište o umoru imaju određene kategorije pučanstva. Anketirano je 2
različite skupine kako bi se dobio uvid u čemu se one slažu, a u čemu
nisu suglasne i zašto.
Anketa za bolesnice Službe za ginekološku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu

Anketirane su 64 bolesnice koje su bile hospitalizirane u velikoj službi

za ginekološku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu. Postavljena su
im sljedeća pitanja:

1. Jeste li se osjećali umorni prije odlaska u bolnicu, odnosno prije

nego što ste se razboljeli? DA NE
2. Ako je odgovor da, koliko je dugo trajao taj umor
a) povremeno
b) trajno
3. Što mislite koji je bio razlog za Vaš umor?
a) sadašnja bolest
b) psihostres
c) prezaposlenost
d) klimatske promjene
4. Što ste poduzeli u sprječavanju ili liječenju umora?
a) odlazili na počinak
b) uzimali vitamine
c) ili druge lijekove
5. Što vam je najviše pogodovalo u otklanjanju Vašeg umora?

Na postavljena pitanja bolesnice su odgovarale samostalno i slobodno, bez sugestija

bolničkog osoblja. Štoviše, nisu trebale upisivati puno ime i prezime, nego samo navesti
inicijale. Nisu traženi ni podaci o zanimanju, bračnom stanju i mjestu boravka jer se to potrebi
moglo doznati iz njihovih povijesti bolesti. Zamoljene su da prema vlastitoj spoznaji navedu
bolest zbog koje su hospitalizirane. Tako se moglo provjeriti znaju li svoje pravo stanje ili se
ono od njih krije, što se, kad je riječ o psihostabilnim ljudima, još uvijek prakticira.
Razmatrajući odgovore na postavljena pitanja upada u oči znatan nesrazmjer između
bolesnica koje su izjavile da pate od umora (37) i onih koje umor ne osjećaju (27).
Iznenađenje je bilo tim veće što su bolesnice koje navodno ne pate od umora, starije životne
dobi, tj. od 61-80 godina i to bez obzira na aktualnu zloćudnu bolest.
Anketa za studentice i studente Fakulteta prometnih znanosti

Pitanja za studentice i studente bila su jednaka. Pitanja su slijedeća:

1. Koliko Vam je sati noćnog sna potrebno da biste se osjećali odmornim

a) 4-6 sati
b) 6-8 sati
c) 8-10 sati
d) manje od 4 sata
e) više od 10 sati
2. U kojem dijelu dana se osjećate najumornijim
a) ujutro
b) oko podneva
c) poslijepodne
d) navečer
e) ništa od predloženog
3. Osjećate li umor:
a) nakon obilnog doručka
b) nakon obilnog ručka
c) nakon obilne večere
d) nakon propuštenog obroka
e) ništa od predloženog
4. U kojem se dijelu tjedna osjećate najumornijim?
a) ponedjeljak
b) srijeda
c) petak
d) vikend
e) ništa od predloženog
5. Koja Vas dnevna obveza čini najumornijim?
a) kućanski poslovi
b) učenje
c) bavljenje poslom
d) vrtlarenja
e) ništa od navedenog
6. Nakon koliko sati neprekidne vožnje osjećate umor?
a) 1 sat
b) 2-4 sata
c) 5-7 sati
d) 8-10 sati
e) ništa od predloženog
7. U svladavanju umora najviše Vam koristi:
a) alkoholno piće
b) crna kava
c) cigarete
d) lijekovi
e) šetnja i boravak u prirodi
f) san
8. Smatrate li umor bolešću koja zahtijeva liječničku pomoć?
 a) da
b) ne
9. Koji su Vaši znakovi umora?
a) nemogućnost koncentracije
b) glavobolja
c) gubitak teka
d) bol u mišićima
e) razdražljivost
f) ništa od navedenog
10. Prema Vašem mišljenju, tko danas pati od kroničnog umora?
a) učenici i studenti
b) zaposlene žene srednje dobi
c) zaposleni muškarci srednje dobi
d) nezaposlene žene i muškarci
e) muškarci i žene starije dobi

Željeli smo doznati koliko spol utječe na pojavu umora u podjednakoj životnoj dobi i u
studenata koji žive i studiraju u podjednakim uvjetima. Anketirali smo 34 studentice i 123
studenta. Odgovori na većini pitanja bili su manje više podjednaki. Znatnije razlike su se
pojavile u odgovoru na pitanje o uzroku pojave umora. Tu je u studentica na prvome mjestu
obilan ručak (55,8%), koji je u studenata na drugom mjestu (31,7%).
 Propušteni obrok ima u studenata veći učinak na pojavu umora (19,5%), a u studentica
znatno manji (5,8%). Dosta velik postotak pokazuje da obje skupine u prehrani ne vide uzrok
umora (29,4% i 41,4%). Zašto su takve tazlike u odgovoru na učinak orehrane u pojavi
umora, nije jasno. Međutim, može se isključiti da žene više paze na tjelesnu liniju i težinu od
muškaraca, pa da od tuda potječe i određena doza stidljivosti koja je u žena jače izražena te
svjesno ili nesvjesni ističu kako manje jedu od muškaraca.
 Iznenađuje visok postotak studentica (35,8%) i studnata (43.9%) koji se osjećaju
umornima u ponedjeljak. To bi značilo da ni jedni ni drugi ne iskoriste vikend za odmor nego
ili pojačano uče ili na neki drugi način troše svoj energetski potencijal, umjesto da ga
akumuliraju kako bi bili sposobniji za novi radni tjedan. Pri tom, vjerojatno, prevladava
učenje jer studij nije lak i jer i studentice (55,8%) i studenti (30,8%) baš učenje smatraju
uzrokom umora. Veći postotak u studentica govori u prilog tome da se studentice žele
dokazati, ako ne boljima, a ono makar ravnporavnima, jer je studij donedavno smatran
studijem za muškarce. Kako se moglo i očekivati, i studentice i studenti se izjašnjavaju da im
je za uklanjanje umora najviše pomogao dobar san, slično kao i u bolesnica, dok crna kava i
šetnja imaju znatno manje povoljan učinak.
Zaključak

Na pitanje koje skupine ljudi pate od umora, studentice na prvo mjesto stavljaju
učenike, podrazumijevajući pod time i studente (70,5%), a potom osobe treće životne dobi
(29.4%). Studenti na prvo mjesto stavljaju osobe treće životne dobi (39,8%) i neznatno manje
učenike (39,0%). Razlike glede umora u trećoj životnoj dobi mogu se objasniti time što
studentice prigodom te procjene vjerojatno uzimaju u obzir samo žensku stariju populaciju, a
ona u odnosu na mušku živi duže i u većem je postotku motivirana da ostane radno aktivna u
kućanstvu, čuvanju unuka ili nekim specifičnim ženskim poslovima kao što su pletenje i
vezenje. Muška populacija u toj životnoj dobi gubi one značajke koje su isticale njihovu
muškost, pa se povlače u sebe, smanjuju svoju radnu aktivnost, više pobolijevaju od umora i
ranije umiru. Navedenim anketama prevladava subjektivizam i one su stoga zanimljive s
psiholoških gledišta. Za objektivniju procjenu učestalosti i značenja pojedinih oblika umora
bilo bi uputnije anketirati bolesnike u ambulanti primarne zdravstvene zaštite, gdje bolesnici s
kroničnim umorom dolaze po lijekove pa bi podaci bili objektivniji. Međutim, za kratkotrajne
oblike umora moramo se zadovoljiti prikupljenim podacima ma koliko oni bili subjektivni, jer
vrlo malo ljudi koji se povremeno i nakratko osjete umornima traže liječničku pomoć.
Literatura

Ovdje se može na jednostavan način doći do raznih članaka o određenom zdravstvenom pojmu

www.medicina.hr

Mnogi korisni savijeti o zdravlju i zanimljivi članci

www.zdravlje.hr

Stranica časopisa 'Vaše zdravlje - vodič za zdraviji život' sa mnogim korisnim člancima

www.vasezdravlje.com

Mlinarić Ivo, Damir Eljuga, Eduard Missoni

Umor, zamor, premor

Zagreb,2001.