BDP:

Hrvatska je prema procjenama u 20 stoljeću uvećala svoj BDP za čak 9 puta (mjeren tekućim dolarima iz 2000e )
2s prosječnom stopom rasta od 2,19%

Kako je broj pučanstva uvećan za 1.4 puta, BDP po stanovniku je narastao za više od 6 puta ( znatan napredak),
rezultirajući stoljetnom prosječnom godišnjom stopom rasta BDPa per capita od 1,85%

Stope rasta BDPa i BDP per capita može se ocijeniti relativno visokim u globalnim razmjerima gdje se sve stope
iznad 1,5% godišnje u dugom roku smatraju povoljnima.

Volatilnost BDPa: od -1,5% u 1990. do 6,39% u 1960. godinama

1952 – 1980 – proces ubrzanog razvoja

1980 – desetljeće stagnacije s prosječnom stopom -0,8%

Rast u drugoj polovini 1990ih nije uspio nadoknaditi gubitke tranzicije i Domovinskog rata

INFLACIJA:

1950 – nakon reforme cijena 1953. godine kretala se ispod 10%

1960- prosječna godišnja stopa inflacije iznosi 12,3% ( od 1.4% 1959 godine do 24% 1965. godine )

1967 – nakon velike privredne reforme i stabilizacijskog programa smanjena na 6,3%

1968 sa stopom od 5.4% kreće akceleracija inflacije

1975- inflacija 25%

1976 – ponovno ubrzanje inflacije

1970 - 1980 prosječna stopa inflacije iznosi 17,6%

1980-1990 prosječna godišnja stopa inflacije iznosi 187,87%

1981-1982 i 1990. – stabilizacijski programi nakratko zaustavili inflaciju

1993** - inflacija rekordnih 1486% na godišnjoj razini

1994 – novi stabilizacijski program – inflacija 3,7% krećući se u rasponu od 1,6% do 6%

Tijekom razdoblja od 1952 do 2008 promjenile su se 3 valute a razina cijena se povećala skoro 200,000,000
puta. Zbog praktičnih razloga, s novčanica i kovanica obrisano je 9 nula.

Dvije nule su maknute 1965., četiri nule 1990., te tri nule 1994. godine prilikom zamjene dinara za kune

TRŽIŠTE RADA
Za razliku od BDPa, broj zaposlenih tijekom predtranzicijskog razdoblja je konstantno rastao

1980ih BDP stagnira , rast zaposlenosti smanjivao je produktivnost rada odnosno BDP po zaposlenom

Produljena tranzicija tržišta rada posljedica je načina na koji su 1990ih izvedene tranzicijske reforme, koje su
dovele do opadanja broja zaposlenih koje je trajalo sve do 2000 godine.

Starenje i opadanje broja stanovnika – Domovinski rat, migracije i demografska tranzicija

U prve 2. godine tranzicije zatvaranje 500,000 radnih mjesta dovelo je do porasta broja nezaposlenih za samo
100,000 jer je velik broj ljudi prijevremeno umirovljen, određen broj je prestao tražiti posao ili je emigrirao

Predtranzicijsko razdoblje – nezaposlenost ispod 7%

Početkom tranzicije – nezaposlenost 18%

2002 godine – 24% ( 389,000 nezaposlenih)

2007 – vraćena na 17% ( uz rigidniju definiciju nezaposlenosti – osobe koje aktivno ne traže posao su izbrisane
iz evidencije, ili koje se ne jave Zavodu za zapošljavanje dulje od 2 mjeseca )

INDUSTRIJA

Industrija je najznačajnija prerađivačka djelatnost. Bila je „vukuća“ djelatnost razvoja nacionalnih

gospodarstava u zemljama koje su u 21. stoljeće ušle kao visokorazvijene ili zemlje srednje razvijenosti

Industrija je djelatnost koja najbrže i u najvećoj mjeri prihvaća rezultate razvoja znanosti

Snabdijevajući druge djelatnosti suvremenim proizvodnim sredstvima , omogućuje povećanje proizvodnosti

rada.

Razvoj industrije ima brojne značajne društvene posljedice, od kojih je ključna

porast kvalitete života ljudi

Obilježja industrije su:

1. Proizvodnja uz pomoć strojeva i složenih tehnoloških postupaka

2. Pretežito proizvodnja u velikim serijama, odnosno masovna proizvodnja
3. Standardizacija proizvoda ( utvrđivanje karakteristika proizvoda ( oblik, dimenzije itd. )
4. Neprekidan proces razvoja tehničke podjele rada - što rezultira specijalizacijom u proizvodnji te podiče
na razvoj druge gospodarske djelatnosti
5. Tržišna proizvodnja i neprestano širenje tržišta industrijskih proizvoda usporedno s rastućom
specijalizacijom u proizvodnji

Zemlja se može smatrati industrijaliziranom ako:

1. 25% dokotka izvorno ostvaruje u industrijskom sektoru

2. 60% ukupne industrijske proizvodnje ostvaruje u prerađivačkoj industriji
3. Ako je 10% ukupnog stanovništva zaposleno u industriji

U procesu daljnjeg razvoja industrije značenje industrije postupno se smanjuje.

Kao posljedica, razvijaju se nove, uslužne djelatnosti.

U visokorazvijenim zemljama industrijska proizvodnja se ne smanjuje. Naprotiv, vrijednost ostvarene

proizvodnje industrije po stanovniku kontinuirano raste, ali sporije od rasta proizvodnje u uslužnom sektoru.
Stoga uslužne djelatnosti dominiraju u gospodarskoj strukturi visokorazvijenih zemalja, one su najzastupljenije
u strukturi bruto domaćeg proizvoda i u strukturi zaposlenosti

HRVATSKA INDUSTRIJA OD DRUGOG SVIJETSKOG RATA DO 1990.

Nakon 2.svj. rata ubrzana industrijalizacija predstavljala je osnovnu metodu gospodarskog razvoja. Primjenjivao
se tzv. Socijalistički model industrijalizacije.

U početnoj fazi prednost je dana izgradnji energetskog sektora posebice elektrifikaciji i iskorištavanju prirodnih
resursa

Razvila se crna i obojena metalurgija, metaloprerađivačka industrija a potom i kemijska industrija

U ovoj fazi cilj je bio razvijanje proizvodnje investicijskih dobara, te zapošljavanje radne snage koja je potjekla iz
poljoprivrede u radno intenzivnim djelatnostima

U razdoblju od 40 godina razvoj industrije zasnivao se na ekspanziji proizvodnih kapaciteta i porastu

zaposlenosti.

Podizane su energetski i sirovinski intenzivne proizvodnje koje su sve do 1970tih godina prvenstveno bile
usmjerene na potrebe domaćeg tržišta.

Od 1980-1990 – opadanje stopa industrijske proizvodnje zbog stagnacije , prosječna godišnja stopa rasta
industrijske proizvodnje bila je jedva 1%, ali ipak nešto viša od ostvarene u nacionalnog gospodarstvu koje se
nalazilo u krizi.

Od 1950-1990 industrija je bilježila više stope rasta od ukupnog gospodarstva

Industrija je omogućila modernizaciju poljoprivrede, razvoj prometa, trgovine, financijskih usluga i svih
djelatnosti uslužnog sektora.

Hrvatska se u 40 godina uspjela preobratiti iz agrarne zemlje u srednje razvijenu zemlju

Razdoblje od 1990 – ....

Od 1990 do 1995 značajno se usporavaju industrijski rast i razvoj, U tom su periodu ostvarene prosječne
godišnje stope pada bruto domaćeg proizvoda industrije od 10.9%, dok je proizvodnja ukupnog hrvatskog
gospodarstva opadala po stopi od 6.3%
 Zbog takvih je tijekova smanjen udio
industrije u ostvarenom bruto domaćem
proizvodu. Njen prosječni strukturni udio
od 1990. do 1995. bio je 22,5%

Jedina industrijska grana koja u tom

razdoblju nije zabilježila pad bila je
proizvodnja naftnih derivata

Nešto povoljniji rezultati u odnosu na

prosječne u industriji ostvarile su
djelatnosti koje su bile izvozno usmjerene.
To su tradicionalne proizvodnje klasičnih
tehnologija: tekstilna, drvo-prerađivačka i
prehrambena industrija te proizvodnja
bazičnih kemijskih proizvoda.

Velik pad zabilježen u brodogradnji,

strojogradnji i crnoj metalurgiji.

Uzrok negativnih kretanja:

1. Ratne štete ( razaranje postrojenja kemijske, tekstilne, drvne i metalne industrije, te kože i obuće )
2. Negativne posljedice privatizacije
3. Gubitak ranijih tržišta na prostoru Jugoslavije

Nakon 1995. dolazi do postupnog oživljavanja industrijske proizvodnje pa su pozitivne stope rasta
zabilježene sve do 2007 godine

2008. godine industrija je u Hrvatskoj imala podjednak udio u strukturi bruto domaćeg proizvoda kao u
većini europskih zemalja jednake razine razvijenosti ( Poljska, Mađarska, Slovačka ), no Hrvatska je u
odnosu na te zemlje imala višestruko manji izvoz po stanovniku.

Od 1995. do 2009. hrvatski izvoz po stanovniku se povećao 2.7 puta, slovački 10 puta, mađarski 7.3 puta,
poljski gotovo 7 puta, a češki 6 puta. Te zemlje imaju značajno veći izvoz po stanovniku nego Hrvatska, pri
čemu je on osobito porastao od njihova ulaska u EU

Takvo zaostajanje je posljedica nedovoljne izvozne usmjerenosti industrije.

Nakon 1990. u Hrvatskoj se odvijao proces deindustrijalizacije pod kojim podrazumijevamo smanjenje
značaja industrije u nacionalnom gospodarstvu mjereno njenim udjelom u BDPu

PET FAZA RAZVOJA INDUSTRIJE

 1) POČETNA INDUSTRIJALIZACIJA tijekom koje je osnovni cilj povećati proizvodnju radi zapošljavanja
stanovništva
2) KVANTITATIVNA EKSPANZIJA – ubrzanje proizvodnje koja ima obilježja ekstenzivnosti
3) BALANSIRANJE RAZVOJA – cilj je ispravljati debalanse nastale ubrzanim razvojem i prijelaz na
intenzivni način privređivanja
4) SPECIJALIZACIJA – povećanje efikasnosti svih proizvodnih činitelja, biraju se smjerovi u smislu trajnog
jačanja pozicije u svjetskoj ekonomiji, uvodi se robotika, informatika, i automatizacija
5) MEĐUSEKTORSKA DIVERSIFIKACIJA u kojoj je dominantna uloga znanosti – najviši stupanj razvoja
industrije. Visoka se industrijalizacija kao metoda rada širi na druge djelatnosti
Razvojne faze nemože se preskakati, te se njihovo trajanje razlikuje od zemlje do zemlje

Hrvatska je 1980ih ušla u treću fazu, jer je već tada bilo moguće primjetiti da je potrebno s ekstenzivnog načina
proizvodnje prijeći na intenzivni. Ova faza se nastavila i nakon 1990, a traje još uvijek.Zadaci koje treba
ostvariti:

Povećanje uključenosti u međunarodnu podjelu rada radi aktiviranja postojećih resursa, uklanjanje strukturnih
neusklađenosti, povećanje intenzivnosti korištenja proizvodnih faktora, porast sektorske proizvodnosti rada

Nakon 1990 – smanjenje broja zaposlenih. Njihov je broj do 1997 prepolovljen što je posljedica privatizacijskog
procesa tijekom kojeg radna mjesta nisu bila zaštićena te tranzicijskih problema.

Ekonomisti koji se bave razvojnim problemima procjenjuju da će smanjenje zaostajanja biti moguće ulaganjem
u ljude radi povećanja sposobnosti usvajanja i primjene znanja

2008. – proizvodnost rada bila za 2.3 puta veća od ostvarene 1990e. Rast proizvodnosti bio je rezultat bržeg
pada zaposlenosti od pada fizičkog obujma proizvodnje u razdoblju do 1995. godine

Nakon toga dolazi do pada i potom stagnacije broja zaposlenih u uvjetima oživljavanja industrijske proizvodnje
do 2008 godine. Stoga proizvodnost rada kontinuirano raste

Do 2007 godine 42,48% zaposlenih nije imalo ni srednju stručnu spremu

Udio prerađivačke industrije u 1996 = 26.55%

Udio prerađivačke industrije u 2009 = 16.20%

Povećanje vrijednosti proizvodnih fondova i rast proizvodnje u industriji omogućuju INVESTICIJE koje su jako
bitne u sadašnjoj razvojnoj fazi

Utjecaj izravnih inozemnih investicija na razvoj industrije bio je mali.

Prema podacima HNBa – od 1993. do 2007. u vrijednosti ukupnih inozemnih ulaganja značajniji udio imale su
sljedeće grane prerađivačke industrije: proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda ( 11,7% ), proizvodnja
naftnih derivata (4,05%), proizvodnja hrane i pića ( 3,17%)

-farmaceutski pripravci, naftni derivati, proizvodnja cementa i proizvodnja piva

Investicije su bile preusmjerene na preuzimanje poduzeća u procesu privatizacije

Razvoj snažnih i samostalnih tržišnih institucija, restrukturiranje javne uprave radi porasta njene efikasnosti,
smanjivanje korupcije i neslužbenog gospodarstva te stvaranje pretpostavki za poboljšanje poduzetničke klime
uvjeti su razvoja koji traže učinkovitije djelovanje nositelja ekonomske politike

KONKURENTNOST – sposobnost suočavanja s konkurencijom na svjetskom tržištu, odnosno sposobnost

opstanka na postojećim i osvajanja novih tržišta

Zapreke ka bržem razvojnom iskoraku hrvatske industrije:

 - Zakašnjelo prestrukturiranje, odnosno izostanak modernizacije proizvodne strukture
- Nedovoljna izvozna usmjerenost
- Tehničko-tehnološko zaostajanje za ekonomski najrazvijenim zemljama
- Nedovoljna razina izgrađenosti institucionalnih uvjeta za efikasno funkcioniranje tržišnih odnosa

Strategija razvoja hrvatske mora biti osmišljena tako da omogući:

- modernizaciju proizvodne strukture

- jačanje izvozne orijentacije
- porast konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu
- manji stupanj državne intervencije u gospodarstvu
- viši stupanj decentralizacije

Sektorski pristup (vertikalni)– usmjeren na davanje potpora sektorima od kojih se očekuje visoka stopa rasta ili
koji su u gubitcima, pa im država pomaže u obliku subvencija, povoljnih kredita, jamstava i poreznih povlastica

Horizontalni pristup – „nevidljive investicije“- rezultira angažiranjem visokostručne radne snage, poboljšanje
upravljačkih procesa

POLJOPRIVREDA

Uzgoj biljaka i životinja u cilju zadovoljenja prehrambene potrebe stanovništva

Napredak poljoprivrede: mehanizacija i kemizacija poljoprivrede, nove visokoproduktivne sorte biljaka i sorte
domaćih životinja, nove spoznaje o ishrani životinja

Transformirala se od tradicionalne nerazvijene djelatnosti u visokoproduktivnu i kapitalom intenzivnu

proizvodnju

Posljednja 2 desetljeća fizički volumen poljoprivredne proizvodnje kreće se silaznom putanjom. Uzroci su:

- usitnjeni i isparcelizirani posjedi, porast neobrađenih površina, ratna zbivanja, nedovoljne investicije

Privrednim rastom se smanjuje značenje poljoprivrede

Pokazatelji značenja poljoprivrede:

1. Udio aktivnih poljoprivrednika u ukupnoj radnoj snazi

2. Doprinos poljoprivrede u BDPu
3. Zastupljenost poljoprivrednih proizvoda u vanjskotrgovinskoj razmjeni

Zadaće poljoprivrede:

1. Prehraniti domaće stanovništvo

2. Opskrbiti industriju sirovinama poljoprivrednog podrijetla ( prehrambeni proizvodi: piće, duhan,stočna
hrana..)
3. Izvozna funkcija – izvozom ostvariti što veći devizni priljev

Hrvatska s 0,21 Ha obrađenog zemljišta po stanovniku spada među zemlje koje su siromašne zemljištem

80% posjeda je u vlasništvu kućanstava, a 20% u vlasništvu poslovnih subjekata

Stočni fond se do drugog svijetskog rata povećavao do početka 1960ih, otkad se počeo kretati silaznom
putanjom, koji je prekinut tek u prvim godinama ovog stoljeća.

- Pad broja konja bio je izravna posljedica rastućeg broja traktora

Ubiranje plodova obavlja se u pravilu jednom godišnje a potražnja za hranom je kontinuirana i stabilna

Zamrzavanjem i konzerviranjem produljuje se vrijeme ponude ali uz visoke troškove

Ekonomski cilj razvoja poljoprivrede može se definirati kao podmirenje agregatne potražnje za poljoprivrednim
proizvodima uz što niže ukupne troškove
ČINITELJI RAZVOJA POLJOPRIVREDE:

RADNA SNAGA: Ukupan broj aktivnih poljoprivrednika se od 1953 do 2007 smanjio za 1 miljun, godišnje u
prosjeku 21,6 tisuća, te se konstantno u strukturi aktivnih poljoprivrednika povećava udio starijih dobnih
skupina, te je njihova razina izobrazbe niska.

98,1% poljoprivrednika ima samo praktično iskustvo u bavljenju poljoprivredom.

POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE

Sve manje obradivih površina, u većoj mjeri zbog ubrzanog transfera radne snage iz poljoprivredne u druge
djelatnosti. 80% zemljišta je u vlasništvu kućanstava, a 20% u vlasništvu poslovnih subjekata. 0.21Ha obrađene
površine prema broju stanovnika – spada među zemlje siromašne poljoprivrednim zemljištem.

STOČNI FOND:

MEHANIZACIJA I KEMIJSKA SREDSTVA:

FISKALNA POLITIKA- usmjerena je na korištenje javnih ( državnih i društvenih ) prihoda i rashoda, kao
instrumenata financiranja općih i zajedničkih potreba kojima se ostvaruju širi ciljevi ekonomske politike

Značaj fiskalne politike proizlazi iz činjenice da je cilj svake države postići gospodarski rast uz istodobno visoku
zaposlenost i nisku inflaciju, a ti su instrumenti ostvarivi jedino uz kombinaciju instrumenata fiskalne i
monetarne politike.

Teži uspostavljanju pune zaposlenosti, stabilnosti cijena, poticanju proizvodnje i privrednoga rasta,
preraspodjeli dohotka i bogatstva, te ostvarenju eksterne ravnoteže

Instrumenti fiskalne politike: javni prihodi ( porezi, doprinosi i sl.) i javni rashodi ( naknade za nezaposlene,
subvencije i sl.)

Državni proračun se financira nizom prihoda – porez, PDV, trošarine

Rashodi: financiranje vojske, policije,obrazovanja – najveći udio imaju socijalne naknade i naknade za
nezaposlene

Problem fiskalne politike: kontinuirani proračunski deficit, visoka razina javnog duga zemlje; veći dio
proračunskih rashoda usmjeren na plaćanje kamata za postojeće dugove

Optimalna razina javnog duga je 40% - što je Hrvatska nadmašila još 2008., a 8 godina kasnije je isti prag
nadmašen za 2 puta. JAVNI DUG – dug općega proračuna ( - akumulirana pozajmljena novčana sredstva jedne
države odnosno zbroj svih potraživanja koja prema javnome sektoru imaju njegovi vjerovnici

Javni dug nastaje na nekoliko načina:

- Za potrebe financiranja kapitalne izgradnje

- Za pokrivanje tekućih rashoda države
- Radi budućih potencijalnih obveza države ( sanacije financijskih institucija i poduzeća, umirovljenici,
zdravstvo i dr.)

PRIVATIZACIJA

Pretvorba i privatizacija u Hrvatskoj dogodila se nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske. Dogodio
se prijelaz iz planskoga gospodarstva u tržišno gospodarstvo, tj. iz socijalizma u parlamentarnu demokraciju za
vrijeme Domovinskog rata.
Odigrala se tranzicija iz centralnoplanskoga socijalističkoga gospodarstva na tržišno, stavljanje socijalističkih
poduzeća na ravnopravni teren s novim tržišnim konkurentima te pokušaj, da se uz pomoć znanja i
modernizacije premosti civilizacijski jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja u relativnom kratkom
vremenskom roku od jednog do nekoliko desetljeća. Obilježja pretvorbe i privatizacije bila su: drastičan pad
industrijske proizvodnje, gubitak tržišta, sporo osvajanje novih tržišta i uključivanje u svjetske tokove robe i
usluga, nagli porast nezaposlenosti i osiromašenje većine stanovništva, prespora afirmacija policentričnoga
prostornoga razvoja i dr.