Francis Bacon (Januar 22. 1561.godine / April 9. 1626.

godine)

Novi Organon ( 1620.g.)

Francis Bacon u samom predogovoru njegovog djela govori kako je dosadašnji pristup u
potrazi za odgovorima unutar prirode bio u potpunosti pogrešan, te da su time znanosti veliku
štetu napravili. Govorio je kako um ne treba prepustiti samom sebi, te da je za njega potrebna
nova obnova, pomocu kojeg ce izucavati prirodu. On se u brojnima tezama Aristotelove logike
kao i u odredenim drugim mišljenjima nije slagao, jedan od tih bivajuci je to da je svoju Veliku
Obnovu napisao s ciljem kako bi ljudi mogli dublje produbjeti u prirodu. S ciljem da covjek
shvati i nauci kako da bolje iskoristi prirodu je bila njegova namjera u Novom Organonu, dok
je Aristotel svoj kao i njegova druga djela pisao radi intrinzicne vrijednosti samog znanja.
Pocetak svog djela je pisao u aforizmima namjeravajuci sa njima da razjasni prirodu. Francis
Bacon je smatrao da istinstko zlo u znanostima jeste to sto covjek pokusava sve kroz um da
shvati bez neke istinske pomoci njem pri tome. To što treba pomoci u pronalazenju znanosti
je logika, ali dotadašnju logiku je smatrao beskoristnom. Aristotelova dedukcija i silogizmi su
po Baconu, u primjeni se moze naici na greške u pojmovima, te je samim time to neadekvatno.
On je zatim spomenuo kako se induktivno trebaju zakljucni donositi. Smatrao je da se um i
razum vode istim putem, zakljucivanjem od osjeta i pojedonosti najopcenitijeg. Ali dok um
nastoje da pronade srednji sud, što je uobicajeno, razum zeli da se uzdigne od onog što je
najopcenitije ljudsko prosudivanje unutar prirode, bez jasnog uporišta, anticipira stvari koje
su nepromišljene. Tu se covjek oslanja na aksiome koji proisticu iz prostog i oskudnog iskustva.
Na ispravan nacin se razmišljanjem rasuduje. Kako bi ljudi mogli novo sredstvo za pravilno
rasudivanje kao i napredak naci, potrebna je velika obnova do najdubljih temelja. Stare
zablude se trebaju odbaciti, kao npr. one od skeptika. Stare idole i lazne pojmove takoder
treba odbaciti, jer ljudskom duhu zatvara pristup ka spoznaju. Bacon tu razliku cetri vrste idola,
idoli plemena, špilje, trga, festivala. Idoli plemena su ono pogrešno mišljenje što je inherentno
ljudskoj zajednici, ali generalno svim ljudima. Govori kako covjek svoju prirodu sa prirodom
stvari miješa, pa je time iskrivljuje. Idoli trga, lazni pojmovi koji nastaju medusobnim
razgovorom gdje se rijeci odreduju puckim shvatanjem. Idoli teatra su pogrešna mišljenja koja
proisticu iz pogrešnog dokazivanja, filozofskim dogmama. Ubrajaju se i univerzalni filozofski
principi i aksiomi koji su ucvršcene preko tradicije vjere. Idoli špilje su idoli pojedinca. „Svatko
naima ima posebnu špilju ili rupu koja lomi i kvari svijetlo prirode“. Pogrešno prihvacena
mišljenja individualnog covjeka, bilo zbog odgoja, citanja pogrešnih knjiga, autoriteta, dogme
itd. Ljudski razum je pod uticajem volje i afekta, što proizvodi proizvoljno znanje. Kako bi
oslobio osjetila svog razuma on ne treba da se oslanja samo na to sta culno opaza, nego
duhovno opazanje onog što je apstraktno. Pukim videnjem, kaze Bacon, gotovo prestaje
promatranjem. „ Ljudski razum po prirodi leti prema apstraktnom pa ono i što je prolazno
zamišlja kao stalno“. Demokrita je opisao kao primjer idola plemena, Aristotela kao idola špilje,
jer je logikom neuravnotezio fizis. Najgori su idoli trga, jer rijeci prodiru u razum. Ljudi misle
da im um vlada rijecima. Kako se ne bi u pokušaju popravljanja tog problema stvorio novi,
Bacon je stoga dao postupak postavljanja pojmova i aksioma. Kako bi pogrešne idole uklonili,
moramo napraviti cetverostruk postupak. Shvatiti da utisci samih osjetila su pogresni, pojmovi
se apstrahiraju od utisaka, pogresna je indukcija pomocu koje se prosto nabraja, a ne iskljucuje
rijesava i odvaja. Dedukcije, po Baconu ne valja i treba ju odbaciti potpuno.