ZAČARANO OGLEDALO

STILSKA ODREĐENJA

Detoni Dujmić
-struktura posljedična naratorovu oponašanju secesijskog panlinearizma => dovela do nadrealističkog
slobodnog bilježenja slika podsvijesti, iako nije posve prekinuo povezanosti mašte i stvarnosti ni
automatski dozivao podsvijest
- jezična inertnost u prozi => razlika u odnosu na nadrealiste
-bajkoviti dio građe odlikuje se plošnošću likova i sadržajima iz usmene književnosti
-združivanje kontrasta => secesijska prostodušnost (najčešće san i java, svjetlost i tama, život i smrt,
napučenost i pustoš) => fantastična vizualizacija => Igra s osobom i perspektivom naratora dovela je
Galovića ovoga puta na tlo fantastike (pripovjedačem se ne upravlja logički, već emocionalno)

PRIRODA
- pejzaž je s jedne strane idealan, arkadijski prikazan krajolik u kojem se vrijeme ne mjeri, no u
takvom idealnom krajoliku, gaju, sjenici ili vrtu, generalno je i susret s demonom ili smrću => s druge
strane on predstavlja mračan prostor
- godišnja se doba ne redaju redom
Detoni Dujmić
-kada narator izlaže o određenoj prirodnoj slici koja je vizualni izdanak i sažetak neke apstrakcije =>
prag simboličke manire
-junak ovisan o kretanju Sunca => kad Sunce stoji, stoji i vrijeme, ono biva dokinuto, kaotično, vrijeme
karakteristično za onoga tko o njemu govori (Solar bi to nazvao subjektivnim, psihološkim vremenom
pojedinca koje nema dimenzije, ima samo sadašnji trenutak)
Žimbrek
-pejzaž kontaminirao viši stupanj vremenske i prostorne nemjerljivosti
-slika kataklizmi i ništavila te pretežno nagrđen okoliš => puno simbolike
-simboli u Začaranom ogledalu najprije obećavaju neke tajne, ali im ipak nedostaje sugestivnosti =>
njihova se konotatitvnost slama na prostodušnosti bajke u kojoj se čudesnost podiže na razinu zbilje
pa je zato i nema => nepotpuni simboli koji su sukladni efektima bizarnog i stiliziranog

IDENTITET
-tragač s nesretnom analitičkom sviješću koja teži sve dubljem poniranju u tajnu vlastite iracionalne
osobe
-Marcel je Petrović tjeskoban => Beatrice neobjašnjivo umire => utjecaj na perspektivu
-svi su likovi osim glavnog bezimeni, informacije o njima dobivamo preko Marcela
- ne znamo je li jedini junak umro razbivši ogledalo, je li se probudio ili je ušao u svijet sna zato što
radnja završava naglim mukom pripovjedača
Detoni-Dujmić
- on je utjelovljenje patiensa koji trpi pasivno tumarajući kroz svijet nestvarnoga, ali njegov je
demonizam gotovo realistički motiviran
OGLEDALO

Detoni Dujmić
-ogledalo je prag između dva svijeta
- njegova reverzibilna moć pomaže imaginaciji pripovjedača da odstupi od ranijeg jednostavnog
podvostručenja lika, ogledalo dobiva šire ovlasti jer se uzima kao sadržajniji vremensko-prostorni
sažetak te se uz njegovu pomoć sučeljavaju unutarnji i vanjski prostori u jednodimenzionalnom
trajanju te dolaze u nove odnose i neku vrstu optičke igre križanja i lomova (da bi se uzdigli na viši
stupanj zamjene i dubljeg viđenja)
-ogledalo uvedeno stereotipnim opisom interijera, a zatim je fokus preseljen na ogledalo kao
scenografski rikvizit te je potom smješten u sferu metafizičkog, a njegova nam je tajnovita i bajkovita
pretpovijest zapravo uvod u oniričku zadanost u strukturi

FANTASTIKA

-fantastika dominira u osam poglavlja

-fantastični su elementi bez početka i kraja, odvijaju se sami za sebe, traju predugo, a naposljetku
završe naglo i neizvjesno
Skok
-fantastična slika prelaska iz života u smrt
Detoni Dujmić
-snaga se fantastičnog označuje kao „nešto“ te je imenovana kao „neki glas“, „glasovi koji donose
smrt“, „okrutna sila“, „gluhi korak“, „nepomično oko“, „mukli uzdah“
-motiv bezrazložnog putovanja, odnosno traženja ili bježanja od sebe samoga => putnik je po bespuću
nekog zagrobnog svijeta (Marcel) => kreće se kružno; započinje i završava u vrtu-domu, a prilikom
putovanja junak spoznaje da ljubav nadilazi smrt