Standardi i normativi zdravstvenih usluga predstavljaju stručno, naučno i iskustveno
dogovorene norme, kojima se na realnim osnovama objektivizira rad u zdravstvu i garantuje određeni kvalitet usluga. Realni normativi u zdravstvenoj zaštiti obezbjeđuju standardizovanost zdravstvenih usluga. Dobri, kvalitetni i realni normativi su preduslov svakog planiranja, utvrđivanja zdravstvene politike i preduslov svih reformi u oblasti zdravstva. Standardi i normativi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja podrazumjevju osiguranje zdravstvenog standarda pod jednakim uslovima i jednakog kvaliteta za sve osigurane osobe. Standarde i normative zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja donosi federalni ministar zdravlja. Standard je uslovljen ekonomskim mogućnostima društva, demografskom strukturom stanovništva, vitalno-statističkim podacima, patologijom i potrebama stanovništva. Novčana vrijednost zdravstvenog standarda određuje se na osnovu standarda i normativa zdravstvene zaštite izražene u bodovima. Vrijednost boda se određuje na osnovu Plana prihoda i rashoda sredstava za finansranje Osnovnog paketa zdravstvenih prava, a u okviru osiguranih sredstava. Praćenje i primjenu standarda i normativa zdravstvene zaštite osigurava se putem Stručne komisije koju formira federalni ministar, a koja u svom radu surađuje sa zdravstvenim ustanovama, zdravstvenim profesionalcima, komorama, stručnim udruženjima, zavodima zdravstvenog osiguranja. Stručna komisija bar jednom godišnje revidira standarde i normative zdravstvene zaštite.