Zaštita generatora

Kada imamo otcjep za sopstvenu potrošnju koja se napaja sa sabirnica genaratora,

mora se povesti računa o tome kako se povezuje diferencijalna zaštita. To se mora
uzeti u obzir jer ne želimo nepotrebno reagovanje zaštite bloka za kvarove u sopstvenoj
potrošnji. Moramo nekako tu struju sopstvene potrošnje da eliminišemo, odnosno da je
uračunamo kod definisane diferencijalne struje na koju će da reaguje ovaj relej. To se
radi tako što se u relej uvodi razlika ne između struje generatora i mreže nego imeđu
struje generatora i mreže u koju je dodata struja sopstvene potrošnje. Na taj način smo
uspjeli da kada se desi kvar u sp to će ovdje da bude tretirano kao normalno pogonsko
stanje.
Zaštita zemljospoja statorskog namotaja
Pod uslovom da je izolovano zvjezdište kod generatora, struja zemljospoja će se
zatvarati preko kapaciteta. Javlja se nulta komponenta struja, struje su kapacitivnog
karaktera prednjače naponu.
Kada se uzemlji peko otpornika imamo još jednu komponentu struje kvara, ato je
aktivna komponenta struje kvara. Kapaciteti i dalje postoje. Koja komponenta je
izražejnija: u ovim situacijama će aktivna komponenta da bude izražejnija zato što
uzimamo neki konačan otpor, aovamo su ogromni kapacteti.
Nije bitno ko će da izdominira, bitno je da se struja detektuje. Struja će se detektovati
bilo detekcijom napona zvjezdišta koji je inače nula u normalnom pogonu, bilo
detekcijom struje nulte komponente.
Struja zemljospoja kod izolovanog zvjezdišta nije velika 3-5 A. Svaki zemljospoj je
praćen nultom komponentom napona i struje.
Kvarovi od interesa su kvar u samom generatoru, kvar na spoju između generatora i tr i
kvar na tom namotaju na koji je generator priključen (sve se manifestuje kao
zemljospoj).
Kada zvjezdište nije uzemljeno preko otpornika priključit ćemo mjerni tr (filter nulte
komp napona), sekundar mu je otvoreni trougao. To je najpouzdanijii način detekcije
zemljospoja.
Problem ove zaštite je što ova zaštita vidi više zemljospoja, više nego što nas zanima,
čak i one koje se desi u mreži. On bi trebao da je selektivan, da djeluje samo kao zašita
generatora a ne cijelog sistema. Problem zbog kojeg se prenosi napon je kapacitet koji
postoji između primara i sekundara tr. Možemo da utičemo na R jer je on eksterni
uređaj koji mi priključujemo na zvjezdište tr, a svi ostali parametri su konstrukcioni.
Izbor :da na nekinačin smanjimo osjetljivost ovog releje odnosnno povećamo prag
reagovanja da bi t0e male napone koje se prenose na zvjezdište generatora usled
zemljospoja u mreži preskočili za detekciju. Umjesto da nam je podnaponski relej
podešen na nulto podešavanje, mi podižemo taj prag za 5-15% od faznog napona. Ova
zaštita zove se 85-95%-tna zaštita generatora. Mi smo podizanjem praga, ugrubili
zaštitu i time smo onemogućili našu zaštitu da vidi neke manje kvarove, kvarove na
određenom dijelu namotaja. Kada smo ugrubili zaštitu, podesili od 5-15% Uo, mi bi time
praktično napravili da relej ne vidi kvarove koje su blizu zvjezdišta.
100%-tna zaštita se priključuje na isti način kao prethodna. Razlika je u tome što je
ovdje dodat filter trećeg harmonika koji izoluje treći harmonik.
Pokazuje se da uvijek kod generatora u mreži generalno imamo u normalnom pogonu
treće harmonike koji cirkulišu, koji su neznatni, ali postoje. Kada nema zemljospoja na
namotaju onda ti treći harmonici ne izazivaju ništa, ne mogu da se zatvore između ova
dva zvjezdišta. Ako bi se desio zemljospoj, pa makar blizu zvjezdišta, sa malim alfa,
uspostavio bi se put da se zatvori struja trećeg harmonika kroz ova dva zvjezdišta,
odnosno mjernog transformatora.
Mora se blokirati djelovanje zaštite zemljospoja, ako je zemljospoj u sopstvenoj
porošnji, jer zemljospoj u sopstvenoj zaštiti mora da štiti neka druga zaštita. Postoje dva
načina kako se to može realizovati. Jedan je sa diferencijalnom a jedan sa usmjerenom
zaštitom, relejem snage. Kada se desi zemljospoj i jedan i drugi strujni transformator će
da detektuju Io, u toj situaciji zaštita zemljospoja neće reagovati zato što zna da je kvar
u sopstvenoj potrošnji, biće blokiran. Biće blokiran sa relejem koji odlučuje oće li ili neće
da proslijedi plus. U svim drugim slučajevima kroz kabl nema nikakve detekcije,
potpuno beznačajna struja. Kroz kabl protiče struja samo kada se desio zemljospoj u
sopstvenoj potrošnji. U drugom slučaju umjesto razlika struja posmatramo smjer snage.
Imamo relej Uo i relej Jo. Uo detektuje samo da se zemljospoj negdje desio, jel u
sopstvenoj potrošnji ili negdje u ovom kolu potpuno je svejedno, a Jo mu je dovedeno
sa kabla. Jo će biti kada je kvar kod njih, on će detektovati smjer te snage i na taj način
on detektuje da li je došlo do zemljospoja u sopstvenoj potrošnji i da treba blokirati
reagovanje relejne zaštite. U slučaju kada je zemljospoj na generatoru ili transformatoru
neeće biti nikakve struje, relej neće detektovati nikakav smjer i neće blokirati.
Svaka zaštita bi detektovala Uo i bila bi spremna za reagovanje, odnosno za isključenje
svih generatora, a treba da isključi samo onaj koji je pogođen zemljospojem.Na slici je
prikazan samo jedan generator ali je ista zaštita za sve paralelne generatore. Imamo
sumarni spoj mjernih transformatora, izlaz je 3Io i vodi se u usmjereni relej i njegov
zadatak je da detektuje smjer, da li generator napaja kvar ili njemu napajaju kvar. Za
detekciju su nam potrebne dvije veličine-napon i struja nulte komponente. Moramo imati
mjerni naponski transformator koji je u sprezi otvoreni trougao i 3Io. Uo nam je za
signalizaciju-desio se zemljospoj ali ne znamo gdje (na kojem generatoru).Za Io kada je
na tom generatorumi znamo da će biti velika struja 3Io, ,kroz sve tri fazeće da teče , ali
ona faza koja je pogođena će biti najveća jer se ta faza puni iz svih kapaciteta, a druge
dvije faze će biti manje i zna se tačno njen smjer i znamo da je kvar kod njega. Kada je
kvar kod nekog drugog generatora ona faza koja je pogođena kvarom neće imati
nikakvu struju nego će samo one druge dvije nekim svojim kapacitetima, ograničenim,
pomalo puniti to mjesto kvara, ali to su mnogo manje struje jer će se imati praktično
prazne dvije faze i jedna faza koja je nula i ta struja je mnogo manja i u suprotnom
smjeru i na taj način se vrši selekcija kod kojeg generatora je zemljospoj i on se može
sama selektirati upotrebom usmjerenih članova. Detekcija zemljospoja nije problem već
indentifikacija zaštite od spoja između navojaka statorskog namotaja.Potencijalno može
doći zbog raznih mehaničkih naprezanja (centrifugalne sile) ili do habanja, do preskoka
ili kratkog spoja. Što se desi tada? Neće doći do ogromnih struja jer dolazi do preskoka
nekoliko navojaka i dolazi do nesimetrije namotaja. Nesimetrija kod generatora nije
prihvatljiva. Kada dođe do nesimetrije poremetiti će se i napon zvjezdišta, postojati će
razlika naponaizmeđu težišta gdje bi trebalo da bude i težište naponskog trougla pri
kvaru. Ideja je kreirati vještačko zvjezdište koje će biti pod ovim naponom Uo i
napravimo naponsku razliku između stvarno zvjezdišta i zvjezdišta vještački kreiranog i
kada dođe do protoka struje(postoji naponska razlika zbog protoka struje) detektujemo
to jer protoka struje i naponske razlike ne bi trebalo biti u normalnom pogonu.
Strujni mjerni transformator zmeđu zvjezdišta mjeri struju osnovnog harmonika i ako
dođe do te struje to je znak da je nesimetrija nastupila odnosno kratki spoj.
2 način: Mjerimo napon na otvorenom trouglu Uo.Kod generatora velikih snaga namotaj
se ne pravi iz jednog komada nego iz polunamotaja. Velika snaga znači velika struja,
provodnik većeg presjeka i zbog toga se prave dva paralelna provodnika pa je
konstrukcija mnogo lakša.Kod takvih konstrukcija se ugrađuju zaštite-diferencijalna
zaštita(III-13). Spojeni su u osmicu da bi se oduzimale struje jer u normalnom pogonu
diferencijalna struja je nula. Ova zaštita može da detektuje i zemljospoj, ali ne može
kratki spoj između namotaja jer je van zone štićenja, spoljašnji kvar za tu zaštitu.
Umjesto tri može samo jedan da se upotrijebi-razlika struja između lijevih polunamotaja
i desnih. Generator daje istu struju po fazi i čim dođe do bilo kakvih razlika bilo koje faze
imamo reagovanje. Mana-ne znamo gdje se kvar desio, već moramo da otvorimo
generator i da vidimo u kojoj fazi se desio kvar i na kom polunamotaju.

ZAŠTITA OD ZEMLJOSPOJA U POBUDNOM NAMOTAJU

Zemljospoj DC namotaja i nije problematičan. Za razliku od AC mreže gdje se struje

zatvaraju preko kapaciteta, kod DC se neće zatvarati preko kapaciteta, pa eto zato nam
zemljospoj uopšte nije problematičan. Problem nam nije prvi zemljospoj, već drugi zemljospoj.
Kada se dese dva zemljospoja tada postoji prostor da dodje do kratkog spoja i viška navojaka
na samom DC namotaju, i onda samim tim smanjuje se reaktansa, odnosno impedansa tog
namotaja i povećava se struja i to može da bude problematično. Mi nećemo čekati da se dese
dva zemljospoja da bi reagovala zaštita, mi čekamo da se desi prvi zemljospoj i tada
signaliziramo da se desio, znači nećemo isključivati generator, jer taj jedan zemljospoj nije
problem, ali mi znamo da je opasno pogonsko stanje i da imamo problem sa rotorom i da želimo
što je prije moguće da zaustavimo taj generator da bi vidjeli o čemu se radi i da bi sanirali taj
kvar, da ne bi došlo do veće havarije.
 Na slici je prikazano kako se to može detektovati. Prikazan je namotaj pobude i mi taj
namotaj nekako napajamo. Ta pobuda se realizovala preko DC mašine, odnosno generatora.
Dakle ovo se zove pobudnica i njen zadatak je da pobuđuje generator, i mi upravljamo sa tom
pobudnicom (pojačavamo, smanjujemo). Dakle kako ćemo djelovati kada se desi prvi
zemljospoj? Postavlja se naponski djelitelj, dva otpornika, na taj djelitelj napona se priključuje
kondenzator, na njega obični prekostrujni relej koji će da detektuje struju, imamo jedan
transformator koji je povezan na AC i spojeno sa zemljom. Čim se desi prvi zemljospoj proteći
će struja kroz relej, a da bi nam protekla ta struja pomaže nam AC izvor. S obzirom na to da
nam je kondenzator konstantno pod naizmjeničnim naponom, zbog toga će uvjek da postoji
neka minorna struja čak i kada nije zemljospoj kroz pobudni namotaj,a ona izaziva habanje
ležajeva.
Postoji mogućnost da popravimo ovaj problem, a ta mogućnost se pojavila sa primjenom
novih savremenih sistema koji su bazirani na sistemu samopobude ili pobude pomoću
tiristorskog mosta ondosno tiristorskog ispravljača i pobudnog transformatora. Dakle
transformator dovedemo na ispravljač. Imamo otpornik, detekciju napona, ispravljač i izvor. S
obzirom na to da smo AC izvor povezali sa ispravljačem i dobili DC, sada više nemamo problem
sa strujama koje teku kroz ležajeve. Izvor nam takođe pomaže da kada dođe do zemljospoja,
protekne veća struja nego što bi inače protekla i onda ju je lakše detektovati.

ZAŠTITA OD STRUJA KRATKIH SPOJEVA U MREŽI

Zaštita od spoljašnjih kvarova se ugrađuje posebno i njen zadatak je da detektuje kvar u

mreži. S obzirom da to nije primarna zaštita generatora možemo koristiti neke jednostavnije
releje kao recimo prekostrujni relej. Ovdje moramo voditi računa o koordinaciji djelovanja ove
zaštite sa svim ostalim zaštitama. Moramo da koordinišemo u pogledu selektivnosti, tj.
vremensko zatezanje i zone štićenja. Da bi definisali zonu kako treba to znači da se podesi
proradna struja kako treba. Za podešavanje ove struje imamo dva kriterijuma:

 S obzirom na to da je ovo spoljašnji kvar prag reagovanja mora biti veći

nego što je najveća normalna pogonska struja, zato što mi želimo nekad
da nam generator na neko kratko vrijeme bude preopterećen, a da nam
pritom ne proradi zaštita. Formula 3.17. Koeficijent sigurnosti nam je
bitan, on se uzima empirijski, a on zapravo znači koliko ćemo povećati
prag reagovanja u odnosu na ono što smo sami preračunali. Uz svo
dužno poštovanje koje ima Zoki prema našim proračunima, ipak nam ne
treba vjerovati nego dodati još nekih 5-10% iznad toga. Prenosni odnos
podesimo. Koeficijent spoja nam više nije bitan kao što je bio prije, sada
je 1. Koeficijent otpuštanja kotve je a - takođe nije bitan.
  Posmatramo minimalnu struju kvara, a ona se nalazi na kraju štićene
zone jer je impedansa kvara najveća. Sada opet koeficijent sigurnosti
(osjetljivosti) podešavamo, ali tako da nam proradna vrijednost bude
manja od one izračunate, kako bi sigurno uhvatili tu minimalnu struju
kvara. Taj koeficijent nam je sada 1.5 zato što moramo uzeti u obzir da
nam kvarovi mogu biti preko prelaznih otpora. Dakle što ćemo uraditi ako
nam je na kraju štićene zone kvar preko prelaznog otpora (npr. preko
luka)? Vidite li kako možemo doći potencijalno u problem!? Da dobijete da
vam je na kraj štićene zone struja niža od struje normalnog pogona od
maksimalne struje normalnog pogona, šta onda usvojiti? Hoćete li usvojiti
ovu manju vrijednost struje!? Ne bogomi. Znači moramo dozvoliti da
struja maksimalnog pogona bude sigurno dozvoljena, a šta nam to znači?
Skratili ste zonu štićenja. Znači ako se desi neki kvar na kraju štićene
zone preko nekog otpora neće je detektovati i to je problem. Postavlja se
pitanje šta da radimo? Prekostrujni relej nam neće dati odgovor. Imamo
način da se ovo prevaziđe, a to je uvođenjem novih releja.

Slika III-20 - Dio šeme je isti kao kod obične prekostrujne, ali ovo podnaponsko
blokiranje je sada uslovno. Na osnovu ovog mi selektiramo da li je normalno pogonsko stanje ili
je stanje kvara. Kada se desi kvar naponske prilike su lošije nego kada je preopterećenje, bez
obzira što su skoro iste struje. Kod KS dolazi do drastičnog pada napona (što je bliži kvar to
više). Kod preopterećenja nemamo tolike padove napona. Upravo tu razliku izmedju KS i
normalnog pogonskog stanja mi koristimo ovdje da uslovimo reagovanje ovih zaštita. Dakle,
samo ako su detektovali pad napona oni će proslijediti plus relejima. Ovdje su izvučene neke tri
žice, tu su priključeni naponski mjerni transformatori, nije crtano da se slika ne opterećuje. Prvi
relej je za inverznu struju i to je još jedan način da mi selektiramo šta je normalni pogon, a šta je
kvar. Mi znamo da se inverzna komponenta struje ne pojavljuje u režimu preopterećenja, i mi
možemo čak samo nju da koristimo bez ovog podnaponskog blokiranja.
Ponekad kada ne možemo da dostignemo dovoljnu osjetljivost u smislu brzine kada je
zaštita u pitanju, mi ne možemo koristiti prekostrujni relej, pa tada koristimo distantnu zaštitu.
Ima bolje vremensko zatezanje. Na ovoj slici imamo tri zone reagovanja, i svakoj zoni pripada
odgovarajuća impedansa i odgovarajuće vrijeme djelovanja. U prvom stepenu distantne zaštite
štiti se čitav generator i primarni namotaj transformatora. U drugoj zoni štiti se ostatak
transformatora, sabirnice i početak voda. U trećem stepenu je ostatak sistema. Ova distantna
zaštita je čak osjetljiva i brza rezerva diferencijalne zaštite. Ako su kvarovi malo dalji neće
reagovati ova zaštita u trećem stepenu, već druga distantna zaštita voda (donja stepeničasta
karakteristika) u prvom stepenu.
Da se ne bi zbunili zadnja rečenica zapravo znači da kad god koristimo distantnu zaštitu
moramo obezbijediti odgovarajući priključak mjernih članova ( za detekciju međufaznih kratkih
spojeva, jednofaznih kratkih spojeva) ali ovo se prije radilo, danas se samo prepodešava.