Hvala svim djevojkama koje su radile na knjizi: Vatrenoj

na prijevodu, novim adminkama Zvončici i Storm koje su

se odmah prihvatile posla i radile obradu te Mary na
finalnoj obradi.

Hvala svima na podršci.

Admin tim
 Kad je točno udaranje pokorne po guzici počeo gledati kao obvezu? Derrick se
borio da sakrije dosadu. Pokorna koja se trenutno nalazila zavezana za stol je zaslužila
njegovu punu pažnju, sve manje od toga bi bila uvreda.

“Kako se osjećaš, Taro?” upitao ju je dok je odlagao veslo.

Tara je bila jedna od konobarica u klubu Propast. Otkad se preselio u

Austin, Derricku je klub postao drugim domom. Njegov stari prijatelj, Roarke Landon
je bio vlasnik tog BDSM kluba.

“Dobro sam, Gospodine“, zadovoljno je promrmljala i blago uzdahnula kad joj

je rukom prešao preko stražnjice.

Udario ju je po guzi.

“Ponovi mi boju, pokorna”, rekao je dubokim glasom.

“Oprostite, Gospodine. Zelena, Gospodine.”

Obično bi mu kurac otvrdnuo i nabrekao od samog pogleda na vezanu pokornu,

znajući da čeka na njegovo zadovoljstvo, ali ovoga puta jedva da je i osjetio uzbuđenje
dok joj je milovao dupe.

Prišao je stolu na kojem je bio veći broj seksualnih igračaka i izabrao je Hitachi
šibu. Šiba je bila jako dugačka, lako je dosezala do stola za kojeg je vezao Taru.

Derrick joj je razdvojio noge pa je šibom prešao preko njenih stidnih usana. Tara
je ispustila tihi jecaj dok joj je tijelo drhtalo od uzbuđenja. Bila je mokra od potrebe, bio
je svjestan toga da je blizu vrhunca.

“Nemoj svršiti bez moje dozvole”, zapovijedio joj je.

“Oh, oh, molim vas, Gospodine.”

“Možeš ti i bolje od toga”, strogo joj je odgovorio, trljajući debljim krajem

šibe njezin nateknuti klitoris. Zadrhtala je od uzbuđenja, znoj je prekrio njeno tijelo.
 “Molim vas, Gospodine. Dozvolite mi da svršim.”

“Ne.”

“Ohhhhh.”

Osjetio je malu dozu zabavljenosti zamišljajući kakvim ga sve imenima trenutno

naziva u sebi. Kada je počela ubrzano disati i dizati bokove u želji za olakšanjem, znao
je da više ne može izdržati.

“Gospodine, molim vas, dozvolite mi da svršim.”

“Svrši.”

Prošla je jedna, dvije, tri sekunde a zatim je eksplodirala, ljuljajući se uz klupu,

natapajući šibu svojom vlagom. Derrick je držao vibrirajuću glavu uz njenu pičkicu
dovoljno dugo, produžujući njezin orgazam. Pogledao ju je, ležala je iscrpljeno na klupi.

Sklonio joj je kosu s lica. “Jesi li dobro, pokorna?”

Kimnula je glavom. “Jesam, Gospodine.” Odgovorila je dok je otvarala umorne

oči. “Hvala vam, Gospodine.”

“Nema na čemu.”

Odvezao ju je i poželio da prema njoj osjeća nešto više od blage naklonosti, ona
bi mu bila savršena pokorna. Njegovo srce ne bi bilo u igri dok bi joj pružio sve što joj
je potrebno, bio je svjestan da to ne bi bilo u redu prema njoj i da bi mu brzo dosadila.
Pomogao joj je da sjedne, prekrio je prekrivačem i počeo spremati za njima. Oko njih
su počeli oživljavati zvukovi i mirisi Propasti dok je Tara i dalje s poštovanjem držala
svoj pogled spušten.

“Gospodaru Derrick”, rekla je dok je prihvaćala ponuđenu bocu vode i čokoladu

od njega.

“Reci, Taro.”

“Mogu li nešto učiniti za vas? Dali ste mi veliki užitak, voljela bih i ja vas
zadovoljiti.”
 Stavio je prst pod njenu bradu, prisilio ju je da ga pogleda. “Ti samo trebaš slušati
moje zapovijedi, tako me činiš zadovoljnim. Jesi razumjela?”

Kimnula je glavom dok joj se razočaranje odražavalo u očima, zbog čega se

osjećao kao šupak.

Uzdahnuo je i protrljao joj je ramena. “Želiš li da ti pronađem drugog Doma?

“Ne treba, hvala vam, Gospodine. Večeras ima puno posla u klubu, trebala bih
otići pomoći Tilly.”

Lagano se namrštio kad je osjetio po njenom glasu da je umorna, izgledala mu je

previše blijedo. “Mislio sam da si za večeras gotova s poslom.”

Svi zaposlenici Propasti su bili pokorni pa su se mogli igrati kada završe s poslom
ili kada su imali slobodan dan.

“Jesam, Gospodine, ali mislim da bi Tilly dobro došla pomoć.”

“Prvo se trebaš odmoriti.” Rekao joj je. “Hajde, potražit ću ti slobodan kauč da
se malo odmoriš.”

“Ne trebam odmor, imam posla.” Tvrdoglavo mu je odgovorila.

Prstom joj je obuhvatio bradu i podigao joj glavu da ga pogleda. “Pokorna, to nije
bila molba. Odmah ćeš sići s te klupe i slijediti me.”

Teško je progutala i spustila pogled. “Da, Gospodine. Ispričavam se, Gospodine.”

Tako je već bilo bolje. Okrenuo se, ne osvrćući se više za sobom. Kada je u tihom
dijelu kluba pronašao slobodni kauč, pokrio ju je i natjerao je da se odmori.

“Idem ti po piće, nemoj da mrdaš odatle.”

Zaputio se do obližnjeg bara gdje je zatekao Alexa i Dylana kako razgovaraju.

Dylan, bivši marinac s građom tijela poput bika je vodio klub. Alex, muškarac nježnog
glasa i jakih crnih kostiju je bio zadužen za zaposlenike. Barmen James je posluživao
Doma na drugom kraju šanka.

“Je li sve u redu?” Alex ga je upitao. Bio je idealan Dom za brigu oko pokornih
koje rade u klubu, bio je beskrajno strpljiv, ali je također znao kad ne treba popustiti.
 “Sve je u redu, Tara mi djeluje malo blijedo. Željela se vratiti na posao, ali sam
joj rekao da se malo odmori.”

Alex se namrštio. “Odnijet ću joj sok od naranče i provjeriti je li dobro.”

Dylan je kimnuo glavom, pogleda prikovanog na Tilly, ugodno zaobljenu i

stidljivu pokornu koja je malo dalje od njih, pogrbljenih ramena i spuštene glave, brisala
stolove. Alex je uzdahnuo prinoseći usnama čašu soka. “Pobrinut ćeš se za štogod da
se događa s Tilly ?” Upitao je, a Dylan je potvrdno kimnuo glavom.

Alex je zastao dok je prolazio pored Tilly i nakratko pričao s njom. Tilly je
pogledala prema njima, kimnula glavom i zatim se zaputila prema njima.

“Gospodine, gospodar Alex mi je rekao da želite sa mnom razgovarati.” Rekla je

stojeći ispred Dylana, pogleda prikovanog za pod.

Dylan je dugo samo tiho stajao. Tilly je neugodno prebacivala težinu s noge na
nogu pa naglo prestala kao da je shvatila što radi.

“Tilly, kaži mi što nije u redu?” Dylan je zahtijevao.

“Sve je u redu, Gospodine.”

Lagani osmijeh je prešao Dylanovim licem. Mala pokorna nije znala lagati. Svaki
dio njenog tijela je vrištao da ju je nešto muči. Sjeo je u barsku stolicu i zagledao se u
nju. Barmen mu je natočio viski. Iako nikada nije pio alkohol prije odigrane scene, često
je nakon nje znao uživati u kojoj čašici.

“Tilly”, Dylan ju je upozorio “Želiš li promijeniti svoj odgovor?”

Tilly je odmahnula glavom, pri čemu je njena kovrčava kosa veselo poskakivala.

“Pogledaj me.” Rekao joj je.

Iste sekunde je podigla glavu, Dylan se zabrinuo zbog tuge koju je uočio na
njenom licu. Izvlačila je iz njega njegovu zaštitničku stranu.

“Šećeru, dajem ti posljednju šansu da promijeniš svoj odgovor.”

 Derrick je upitno podigao obrvu. Do sada, Dylan nikada nije pružio pokornoj
više od jedne šanse. Kada je pogledao u Tilly, shvatio je koliko se jadno osjećala i odmah
mu je bilo jasno zašto joj Dylan daje još jednu šansu da kaže istinu.

Odmahnula je glavom, a Dylanov pogled je otvrdnuo.

“Skini majicu.” Naredio joj je.

Na sebi je imala majicu bez rukava i kratku suknju. Tilly je pogledala u Dylana
širom otvorenih usta. Koliko je Derrick znao, ova pokorna se nije osjećala ugodno kada
je bila gola.

Svukla je svoju majicu bez riječi, otkrivajući crveni čipkasti grudnjak. Derrick
nije očekivao takav komad rublja ispod tako skromne odjeće.

“Skini i grudnjak, Tilly.”

Oklijevala je jedno vrijeme.

“To je već peti put da me odbijaš poslušati.” Dylan je rekao. “Očekujem od tebe
da me odmah poslušaš kada ti dam zapovijed.”

Podigla je pogled, u očima joj se nazirao inat, ali ubrzo je spustila pogled i skinula
grudnjak, oslobađajući svoje grudi.

Dylan je ispružio ruke i obuhvatio rukama njene grudi. Tilly je jedva primjetno
poskočila. Derrick je uočio kako joj divlje udara puls na vratu. Unatoč tome, mirno je
stajala dok je Dylan prelazio prstima preko njenih bradavica.

“Što mislite o ovim grudima, gospodaru Darrick?” Upitao ga je. Tillyin dah se
ubrzao, a bradavice su joj promijenile boju i ukrutile se.

“Prelijepe su.” Odgovorio je i prisilio se da se ne nasmije kada je vidio da ga

pokorna gleda u čudu. Toj curi je stvarno nedostajalo samopouzdanja.

“Stvarno su prelijepe. Pune, okrugle i osjetljive na dodir. Ipak, mislim da im nešto

nedostaje.”

Tilly je zabrinuto pogledala u Dylana.

 “James, dodaj mi moju torbu.” Dylan je rekao ne skidajući pogled s tjeskobne
pokorne.

Barmen mu je dodao torbu s igračkama, Dylan je iz nje izvadio par štipaljki za

bradavice koje su bile spojene velikim, srebrnim lancem.

“Može mala pomoć?” Dylan je pitao Derricka.

“Naravno.” Rekao je, ustajući sa stolca i zauzimajući mjesto iza pokorne.

Zadrhtala je kada je prsima očešao njena leđa.

“Polako, ljubavi.” Derrick joj je šapnuo u uho dok joj je podizao pune grudi i
držao ih tako za Dylana. Polako, Dylan joj je postavio štipaljku na lijevu bradavicu i
potom je učvrstio. Tilly je oštro uvukla dah, a onda ga polako ispustila.

“Jesi dobro, Tilly?” Pitao ju je.

“Jesam, Gospodine.”

Postavio je drugu štipaljku na njenu desnu bradavicu, a zatim kimnuo glavom

Derricku.

Derrick joj je lagano stisnuo ramena pa se vratio i sjeo u svoju stolicu. Dylan je
lagano povukao lance koji su povezivali štipaljke. Tilly je uvukla dah dok su se izrazi
boli i užitka izmjenjivali na njenom licu. Za lance je bio pričvršćen mali uteg. Dylan je
pustio lance, a težina utega je izvukla njene bradavice.

Dylan je izvukao barski stolac. “Nagni se nad njim.”

Dok se naginjala, Tilly je grizla svoju donju usnu. Dylan joj je rukama obuhvatio
struk i podigao je tako da su joj noge bile u zraku, a lanci su joj povukli bradavice.

“Zaslužila si pet udaraca. Brojat ćeš svaki udarac i tražiti još.”

“Da, Gospodine.”

Podigao je njenu suknju pritom otkrivajući čipkasto crveno donje rublje. Dylan
je spustio rublje ispod njenog napetog dupeta i rukom prešao preko njega.

“Opusti se.” Rekao joj je.

 Lagano je frknula i Derrick se morao obuzdati da se ne nasmije. Pogledao je
prema Dylanu, na njegovom licu je zapazio izraz zabavljenosti, ali to nije dalo naslutiti
u njegovom glasu kada je progovorio.

“Želiš nešto reći, pokorna?” Pitao je čvrstim glasom.

“Ne, Gospodine.” Odgovorila je duboko udišući zrak.

Dylan je zamahnuo rukom i udario jednu polutku njene guze uz glasan zvuk.

“Oh .. Jedan, Gospodine. Mogu li, molim vas, dobiti još jedan?” pitala ga je.

Jednaki tretman je uslijedio i na drugom guzu i to nikako nije bilo nježno tapkanje
po guzi.

“Dva, Gospodine. Mogu li dobiti još jedan, molim vas?”

Dylan je nastavio nizati udarce. Kada je došao do petog, Tilly se počela opuštati.
Dylan joj je pomogao da se digne sa stolca i pridržao ju dok nije postala sigurna na
nogama. Uzdahnula je, brzo je navukla gaćice i spustila suknju. Dylan se nagnuo i
predao joj praznu tacnu.

“Pokorna, natrag na posao.” Grubo joj je rekao.

Tillyine oči su se raširile, pune šoka i nevjerice. “Ne mogu ovakva hodati okolo.”

Dylan je spustio pogled na nju. “Molim?” zarežao je.

Istog trenutka, spustila je pogled kada je njena pokorna strana isplivala na

površinu. Derricka je iznenadila njena borbenost, inače je ostavljala dojam plahe osobe.

“Gospodine, ne mogu ovakva hodati okolo.” Promrmljala je.

“Možeš i hoćeš. Ako čujem još samo jedan tvoj protest, neće samo tvoje
bradavice biti ukrašene, jasno?”

Pogledala u njega i nervozno grickala usnicu.

“I, koji je tvoj odgovor?”

“Da, Gospodine. Hvala vam, Gospodine.”

“Onda kreni polako, već si u zaostatku s poslom.”

 Uzdahnula je pa se pognutih ramena okrenula.

Dylan je nešto nerazgovjetno promrmljao. “Tilly.” Rekao je. Zastala je i okrenula

se prema njemu. Dylan joj se primakao. “Izravnaj leđa, podigni glavu. Prava si ljepotica,
šećeru, samo trebaš sama postati svjesna toga. Kada budeš spremna za razgovor, bit ću
tu da te poslušam. Jasno?”

“ Da, Gospodine. Hvala vam, Gospodine.”

“Ima jako malo samopouzdanja, zar ne?” Darrick je rekao kada je Tilly otišla.

Dylan je potišteno kimnuo glavom. “Radimo na tome, ali nije lako probiti kroz
sve te zidove koje je podigla oko sebe.”

Darrick se složio s njim.

“Jesi li dobro?” Dylan ga je upitao.

“Zašto me to pitaš?”

“Djeluješ nekako nezainteresirano, kao da nisi tu.”

Iznenadio se da je Dylan to primjetio, mislio je da dobro skriva svoje osjećaje.

“Kako je Roarke? Nisam ga dugo vidio.” Rekao je, pokušavajući promijeniti

temu.

Dylan mu je dobacio pogled kojim mu je dao do znanja da zna što pokušava, ali
mu je ipak odgovorio na pitanje. “Zauzet je useljavanjem Ave i Sama u njihovu novu
kuću. Kupili su ogromnu kuću koja se nalazi izvan centra grada. Nikada ih nisam vidio
sretnije. Stvarno bolesno”, rugao se.

Darrick se sjetno osmjehnuo. “Takva sreća može biti blagoslov, ali i prokletstvo.”

Dylan ga je iznenađeno gledao. “Bio si oženjen?”

“Jesam, prije mnogo godina. Još dok sam živio u Engleskoj.” Spustio je čašu,
boreći se s uspomenama koje su navirale. Ništa dobro ne donose. I dalje živi s
osjećajem krivnje i kajanja, iako je prošlo skoro 20 godina otkad je Cara ubijena.
Shvatio je da samokažnjavanje nema smisla. Mogao se jedino osigurati da ne ponovi
opet iste pogreške.
 “Kako je Holly?” Dylan ga je pitao mijenjajući temu, na čemu mu je Darrick bio
zahvalan.

Darrick se nasmijao. Njegova šogorica je bila jedina obitelj koju je imao i

obožavao ju je.

“Odlično je. Brax i ona su kupili kuću u blizini Austina. Braxu se ne sviđa
pomisao da dugo putuje do posla iako to radi samo tri puta tjedno.”

Holly se protivila selidbi i iako joj je Brax volio udovoljavati u većini stvari, u
ovom slučaju joj nije popustio jer je vrlo ozbiljno shvaćao brigu oko njezine sigurnosti
i zdravlja. Brax joj nije bio samo muž, bio joj je i Dom. Njena dobrobit mu je bila na
prvom mjestu.

Darrick je bio zahvalan na tome što je pronašla muškarca koji se brine o njoj i
koji je čini sretnom.

“Alex djeluje zabrinuto.” Dylan je rekao. Darrick je okrenuo glavu i ugledao

namrštenog Alexa kako im prilazi.

“Tara mora ići kući.” Alex je rekao. “Iscrpljena je, ali odbija to priznati.”

“Zamijenit ću te ovdje dok je odvedeš.” Dylan je ponudio.

“Ne želi da je ja vodim. Tvrdoglavo malo derište.” Alex je rekao odmahujući

glavom.

Derrick je ustao. “Ja ću je odvesti.”

Alex je oklijevao, gledajući ga ozbiljno. “Pobrinut ćeš se za nju? Možda će biti

potrebno da ostaneš s njom nakratko.”

Derrick je podigao obrve. “Dobro, majko. Ušuškat ću je i otpjevati joj

uspavanku.” Potapšao je Alexa po ramenu. “Opusti se, pobrinut ću se za nju. Obećavam
ti.”

***
 “Hvala vam što ste me doveli kući, Gospodine. Dobro sam sada.”

Derrick nije bio tako siguran u to. Tara je bila ugodno ušuškana na kauču,
pokrivena dekom i ispijala je toplu čokoladu koju joj je napravio. Imala je tamne
podočnjake koji su se isticali u odnosu na njenu mliječnu boju kože. Pogledom je
prelazio po stanu i nimalo mu se nije svidjelo ono što je vidio. Iako je stanje stana
pokušala prekriti ukrasnim jastuci i jeftinim slikama, stan je i dalje izgledao star i vidjelo
se da je u lošem stanju. Zidovi su bili oblijepljeni tapetama koje su se ogulile, na zidu
iznad njene glave se nalazila ogromna rupa, a i tepih je vidio bolje dane.

“Ne sviđa mi se pomisao da te ostavim ovdje. Ne djeluje mi sigurno.”

“Bit ću sasvim u redu, Gospodine. Ovdje živim već dvije godine.”

Susjedstvo nije bilo savršeno, ali nije bilo ni poznato po čestim zločinima. “U
redu”, složio se nevoljko. “Sutra ću poslati prijatelja da ti postavi bolje brave na vrata i
da ti postavi sigurnosni alarm.”

“Ne mogu si to priuštiti.”

“Ali ja mogu. I prije nego počneš protestirati, znaj da ću pozvati gospodara Alexa
da dođe ako odbiješ ponudu. Onda, što si odlučila?”

Oči su joj se raširile “Sigurnosni sistem“, odgovorila je tihim glasom.

Da, i mislio je da će tako odlučiti. “U redu, ljubavi. Idem sada. Želim da za sobom
čujem zvuk zaključavanja vrata.” Derrick je pričekao ispred stana i krenuo tek kada je
čuo zvuk zaključavanja.

Dok je sjedao u auto, osjetio je kako ga umor svladava. Obično ga je njegov vozač
vozio do kluba, ali on je trenutno bio u posjeti svojoj obitelji.

Otjerao je umor, upalio je auto i zaputio se kući.

 Glasna škripa guma je probudila Jacey iz laganog sna. Podigla se u sjedeći
položaj, bila je znojna, a srce joj je lupalo kao ludo. Pogledavala je oko sebe, ali nije baš
puno vidjela iz prolaza u kojem je spavala. Ustala je i na drugoj strani ulice ugledala
mali automobil koji se nekontrolirano vrti. Jacey se zgrčila kada se automobil zabio u
stup. Trgnula se iz šoka, stavila ruksak na leđa i potrčala prema mjestu nesreće, usput
bacajući sa sebe stari pokrivač.

Auto se prevrnuo na krov. Jacey je kleknula na pločnik kako bi pogledala

vozačevo mjesto. Trgnula se i teško progutala kada je čula zvuk zatvaranja vrata nekog
auta i ugledala ogromnog muškarca kako joj brzo prilazi. Jacey se borila s porivom da
se okrene i pobjegne.

“Što se dogodilo?” Upitao je dubokim glasom. “Gospođo, jeste li dobro?

Gospođo?” upitao je čvrstim glasom.

“Dobro sam”, odgovorila je. “Nisam ja doživjela nesreću.” Tiho mrmljanje je

došlo iz unutrašnjosti auta i Jacey je odahnula. “Vozač je živ. Moramo mu pomoći.”

Posegnula je da otvori vrata auta, ali ju je muškarac uhvatio za ruku i spriječio ju

u tome. Iznenađeno ga je pogledala.

“Moramo pozvati pomoć”, rekao je dok je vadio mobitel iz džepa. “Ako je

budemo dirali, mogli bi pogoršati ozljede.”

Naravno, kako se nije toga sjetila? Jacey je kimnula glavom. Pažljivo je kleknula
na pod i provirila kroz vozačev prozor. “Čini se da se radi o ženi. Ne miče se.”

“Pusti me da pogledam.”

Bacila je pogled prema njemu i ugledala ga pored sebe u čučećem položaju sa

svjetiljkom u ruci. Gdje je samo pronašao svjetiljku?

“Imao sam je u autu”, rekao je blagim engleskim naglaskom. Jako privlačno.

Jacey se sklonila u stranu da mu napravi mjesta, a on je uperio svjetiljku u unutrašnjost
auta. “Čini se da je u autu samo vozač. Žena. Ne mogu vidjeti koliko su ozbiljne njene
ozljede.”

Još jedno mrmljanje je doprlo iz unutrašnjosti auta. “Barem znamo da je živa.”

Jacey je odgovorila. “Što ćemo učiniti ako vatra zahvati auto?”

Derrick se ogledao oko auta. “Ne vidim nikakve iskre. Obavijesti me ako osjetiš
da nešto gori. Kola hitne pomoći bi trebala ubrzo stići. Najbolje je da ih pričekamo.”

“Čini mi se pogrešnim da samo stojimo tu i ništa ne učinimo.” Jacey je rekla

zabrinuto.

“Znam.” rekao je. “U autu imam pokrivač, donesi ga, a ja ću za to vrijeme

pokušati otvoriti vrata auta. Možemo ju barem pokušati ugrijati.”

Jacey je kimnula glavom i digla se, zahvalna što nešto može učiniti. Otrčala je do
stražnjeg dijela luksuznog auta parkiranog odmah iza unesrećenog auta i brzo je zgrabila
pokrivač. Kad je došla do Derricka, vidjela je da je uspio otvoriti vrata auta. Pokušala je
pokriti unesrećenu ženu bez da je dodatno ozlijedi, ali opet dovoljno čvrsto da pokrivač
ne spadne s nje kada čuje zvukove sirene hitne pomoći.

***
Derrick je skinuo svoju jaknu i prebacio je preko drhtećih ramena žene koja je
stajala uz njega. Temperatura je bila prilično niska, ali njeno drhtanje je prepisao više
adrenalinu nego hladnoći. Jedan od policajaca ih je zamolio da pričekaju dok ne bude u
mogućnosti da uzmu njihove izjave.

“Ohh, dobro sam”, rekla je, i pokušala skinuti jaknu, ali ju je Derrick spriječio u
tome položivši svoje ruke preko njenih.

“Zadrži je na sebi, sva drhtiš.”

“Ali tebi će onda biti zima”, protivila se.

Podigao je jednu obrvu. “Tvoje je zdravlje na prvom mjestu.”

Namrštila se. “Zašto?”

 Derrick ju je tek upoznao, a već je izvlačila iz njega njegovu zaštitničku stranu.
Bilo je nečega u osjećaju žene naslonjene na njega, nečega što je ispunjavalo osjećaj
praznine u njemu i budilo želju da bude snažniji i bolji muškarac.

Nježne građe tijela, djelovala je osjetljivo, a opet je vidio i snagu u njoj. Nije
paničarila kada je naišla na nesreću. Proučavao ju je namrštenog izraza lica. Stajali su
ispod ulične rasvjete pa ju je mogao bolje pogledati. Velike oči su krasile njeno vitko,
blijedo lice. Tamna, kovrčava kosa je okruživala njeno lice dajući joj izgled vile. Bila je
jako vitka, njena glava je jedva dosezala do sredine njegovih prsa.

Kako da joj odgovori, a da ne ispadne pravi neandertalac? Da se radilo o Holly

ili jednoj od pokornih iz kluba ne bi uopće morao objašnjavati svoje ponašanje; one su
razumjele njegovu želju da brine o njima.

“To je samo jedan od dobrih manira koje mi je majka usadila, malena. Ako mi
vratiš jaknu, razočarat ću majku, a to ne želiš, zar ne?”

Njegovo objašnjenje joj je očito bilo dovoljno jer se uvukla dublje u jaknu.
Svidjela mu se pomisao na to da ju njegov miris okružuje. K vragu, o čemu on to
razmišlja? Nije joj čak ni ime znao.

“Usput, ja sam Jacey”, ispružila je ruku prema njemu dok je drugom pridržavala
jaknu.

Primio je njenu ruku i zadržao je jedno vrijeme. “Ja sam Derrick. Drago mi je što
sam te upoznao, Jacey.”

“Također”, poklonila mu je zagonetni osmijeh i izvukla svoju ruku iz njegove.

Derrick se ogledao oko sebe pokušavajući pronaći nešto što će mu odvući

pažnju od Jacey. Bolničari su unosili vozačicu u kola hitne pomoći.

Prišao im je policajac koji je trebao uzeti njihove izjave. “Ispričavam se što ste
toliko dugo čekali”, rekao im je dok je izvlačio blok i kemijsku. “Ja sam policajac Mast.
Molio bih da mi date vaše izjave o nesreći kao i vaša imena i adrese.”

“Hoće li vozačica biti dobro?” Jacey je tiho pitala.

 “Vjerujem da hoće, gospođice”, policajac je odgovorio. “Čini se da je dobila
udarac u glavu, boljet će je sve i imat će masnice, ali osim toga, mislim da će biti dobro.”

“Ima puno sreće s obzirom da je vozila tu konzervu od auta.” Derrick je

namršteno rekao, razmišljajući o tome koliko je mali auto njegove šogorice i o tome
kako nikada nije bio sretan što ga ona vozi.

“Vrlo skupu konzervu od auta.” Policajac je komentirao klimajući glavom u znak

slaganja.

“Vozačicu vode u bolnicu, sada samo trebamo posložiti što se točno dogodilo. Je
li ono Vaš automobil?” Pokazao je glavom u smjeru Derrickovog auta.

“Je, ali nažalost, nisam vidio nesreću. Auto je već bio prevrnut kada sam došao.”

“A vi, gospođice? Također ste bili u autu?”

“Ne. Šetala sam ovuda kad se dogodila nesreća.”

“U redu. Pozvat ću kolegu da uzme vašu izjavu, gospođice. Joe”, pozvao ga je.
“Dođi.”

“Slažeš li se s tim?” Derrick je pitao Jacey dok su dvojica policajaca međusobno

pričala. “Nije mi problem ostati s tobom ako to želiš.” Ne bi je ostavio samu u slučaju
da se boji i osjeća ranjivo.

Dugi trenutak je samo gledala u njega. “Vrlo ste zanimljiv muškarac. Mislim da
je vaša žena prava sretnica.”

“Nisam oženjen.” Odgovorio je. „Želiš li nazvati nekoga da dođe po tebe?”

Jacey je odmahnula glavom. “Ne, nemam koga nazvati.” Na trenutak, izraz tuge
je prešao njenim licem.

Kako osoba koja je tako slatka i lijepa nema nikoga da brine o njoj? Derrick je
otvorio usta da je to pita kada su im prišli policajci i razdvojili ih kako bi uzeli izjave.

Dok je odgovarao na postavljena pitanja, stalno je bacao pogled na Jacey.

Obrambeno se obgrlila rukama i izbjegavala je policajčev pogled. Nešto mu je tu bilo
čudno, ali nije mogao skužiti što.
 “U redu. Hvala gospodine Ashdown. Mislim da bi to bilo sve, kontaktirat ćemo
vas u slučaju da još nešto zatrebamo.”

Derrick je kimnuo glavom policajcu čija je pažnja bila usredotočena na kombi

koji je upravo došao.

“Nije im dugo trebalo”, policajac je promrmljao i okrenuo se da zaustavi ljude

koji su izlazili iz kombija, jedan od njih je nosio tv kameru. Što se dovraga događa?
Okrenuo se i dugim koracima se zaputio prema Jacey.

Jacey nije mogla vjerovati da je upravo lagala policiji, dala im je lažno ime i
detalje o kontaktu. Nije imala drugog izbora jer im nije mogla dati svoje pravo ime niti
im je željela reći da je beskućnica i da je razlog zašto je bila prva na mjestu događaja taj
što je spavala na ulazu u kuću preko puta ulice. Mora pobjeći odavde! Odmah!

“Jesmo li gotovi?” pitala je.

“Da, hvala vam. Bit ćemo u kontaktu ako budemo još nešto trebali.”

Jacey je kimnula glavom i pokušala ne izgledati krivo kao što se osjećala. Je li

shvatio da je lagala? Je li primijetio da ga ne može pogledati u oči?

“Jacey, jesi li dobro?”

Trgnula se i okrenula te pogledala u Derricka koji ju je zabrinuto gledao. “Da,

dobro sam.” Ogledala se okolo i ugledala novinara koji je uperio kameru prema njima.
“Stvarno bih voljela otići odavde.”

Derrick je gledao uokolo. “Gdje ti je auto? Otpratit ću te do njega.”

“Oprostite gospodine, gospođice, jeste li vidjeli sudar? Jeste li pričali s Cece?

Koliko teško je ozlijeđena?”

Derrick je srdito pogledao u niskog novinara koji je žurio prema njima.

“Cece? Pjevačica?” Jacey je iznenađeno rekla. “Wow, uopće ju nisam

prepoznala.”
 “Ja sam iz tv kanala 7. Možemo li vas intervjuirati?”

Jacey se brzo pogledala prema Derricku. Rukom ju je obgrlio oko struka i

povukao ju u zagrljaj. Odmah se osjećala sigurno.

“Na žalost, moramo krenuti.” Kao da je osjetio njenu nelagodu, Derrick je rukom
prelazio gore, dolje po njenim leđima, smirujući ju.

“Hajde, ljubavi.”

Dok ju je vodio prema svom autu, rukom ju je zaštitnički obgrlio zaklanjajući je

od pogleda. Jacey je glavu držala okrenutu prema njegovim prsima.

“Gdje ti je auto?”

“Umm, nemam ga.”

“Kako si onda došla ovdje?” pitao ju je zaustavljajući se pored auta. Okrenuo ju

je prema sebi.

“Pješke.”

Dugi trenutak je gledao u nju, morala se prisiliti da ostane mirna pod njegovim
pogledom. “Jacey, nije sigurno da šetaš sama usred noći”, ukorio ju je.

Wow, stvarno je bio dobar u tome. Morala se ugristi za jezik da se spriječi da mu

se ne ispriča. “Znaš, nisi mi otac.”

“Čini se kao da bi ti dobro došao jedan.” Otvorio je suvozačeva vrata. “Uđi,

odvest ću te kući.”

“Nema potrebe,” rekla je. “Prošetat ću…” zaustila je i zaustavila se kada je

ugledala odlučan izraz njegovog lica . “Ili možda neću.”

Sjela je u auto.
 Što je radila u autu čovjeka kojeg ne poznaje? Ništa nije znala o Derricku, mogao
bi biti silovatelj, serijski ubojica, zar do sad nije naučila da ne smije vjerovati ljudima?
Ipak, nije mogla negirati da se uz njega osjeća sigurno što je bilo stvarno čudno, s
obzirom da nije znala ništa o njemu.

Jacey se namrštila kad je Derrick zaustavio auto ispred zalogajnice. “Zašto si

stao?” pitala ga je. Ovo nije bilo mjesto na koje ga je zamolila da ju ostavi. Dala mu je
adresu nekog stana koji se nalazio blizu zalogajnice u kojoj je radila.

“Ne znam za tebe, ali trenutno bi mi dobro došla kava i komad pite. Hoćeš li mi
se pridružiti?”

Želudac joj se stisnuo na tu pomisao, nije se mogla sjetiti kada je zadnji put pojela
komad pite. Većinom je jela u skloništu za beskućnike ili bi si kupila jeftin komad pizze
ili sličnu hranu u restoranu brze hrane. “Hoću.”

Derrick je izašao iz auta dok je otkopčavala pojas. Uzela je svoj ruksak, u njemu
je bilo sve što je trenutno posjedovala. Derrick joj je otvorio vrata auta. Koliko je
vremena prošlo otkad joj je muškarac držao vrata?

Stephan joj je otvarao vrata auta kada su bili cura i dečko, a i tijekom njihovog
braka se u prisutnosti drugih ponašao kao kavalir, ali to je bila gluma. Glupa kučko,
dobra si jedino za pušenje kurca.

“Jacey, što nije u redu?”

Derrickov zabrinuti glas ju je trgnuo iz njene prošlosti pa ga je iznenađeno

pogledala. “Molim? Ohh, ništa. Oprosti, misli su mi negdje drugdje.”

“Nije izgledalo kao da razmišljaš o nečemu lijepom.” Odgovorio je dok je otvarao

vrata zalogajnice i pridržao ih da ona uđe. Unutrašnjost zalogajnice je izgledala bolje
nego izvana iako to nije ništa značilo, ali bilo je toplo i davalo je osjećaj udobnosti
unatoč istrošenim separeima i tome što nije obnovljena od osamdesetih godina.
 Jacey je sjela u jedan dio separea dok se Derrick stiskao u drugom dijelu. Separei
jednostavno nisu izrađeni za nekoga tako visokog poput Darricka. Sjeo je i jednu ruku
prebacio preko naslona.

“Ovo se ne čini kao tip mjesta gdje inače ideš”, prokomentirala je. Bilo je očito
da Derrick ima novca. Njegov auto, njegova odjeća, način kako se ponašao, sve je
ukazivalo da je on netko tko je bogat. Zato joj nije bio jasan razlog zašto bi odabrao ovo
mjesto?

Stephen ne bi nikada nogom kročio na ovakvo mjesto, bio bi previše zabrinut da

će isprljati svoje Armani odijelo ili da će se otrovati hranom. Otkako ga je napustila,
Jacey je otkrila da su na ovakvim mjestima obično najbolji ljudi i hrana.

“A kakav je to točno moj tip mjesta?” upitao je zabavljeno se smiješeći. Bio je

prezgodan. Imao je tijelo napeto od mišića, lice mu je krasila trodnevna brada čineći ga
još privlačnijim dok su njegove tamne oči gledale u nju.

Trnci su joj prolazili kroz cijelo tijelo. Smiri se. Možda je bio najprivlačniji muškarac
kojeg je ikad vidjela, ali je također bio i stranac. Mora biti oprezna, ne smije mu
vjerovati. Ne smije nikome vjerovati.

“Ne znam, klub namijenjen muškarcima pun kožnih sofa gdje muškarci puše
cigarete i piju skupi viski.”

Glasno se nasmijao. “Moram te razočarati dušo, ali ne pušim niti sam ikad bio u
klubu za muškarce.”

“Derrick!”

Jacey je podigla pogled i iznenađeno gledala kako im prilazili konobarica s

ogromnim osmijehom na licu. Derrick se nasmiješio ženi koja je izgledala kao da je u
kasnim četrdesetima.

“Kako si, Alice?”

“Dobro sam, hvala na pitanju. Kako je Holly?”

“Dobro je. Preselila se u novu kuću.” Derrick je odgovorio.

 Tko je Holly? Možda njegova žena?

“Pozdravi je kada je vidiš.” Konobarica se okrenula i pogledala u Jacey.

“Alice, ovo je moja prijateljica Jacey.”

“Drago mi je što sam te upoznala, Jacey. Derrick, za tebe uobičajeno jelo?”

“To bi bilo odlično. Jacey, šta bi ti željela naručiti?”

“Ja ću samo kavu, hvala”, odgovorila je. Postidjela se što je sudila o Derricku na
temelju njegovog izgleda.

Derrick je jedno vrijeme samo gledao u nju. “Alice, donesi nam molim te i dva
komada pite.”

Jacey ga je pogledala. “Rekla sam da želim samo kavu.”

Slegnuo je ramenima. “Ako ne budeš mogla pojesti onda ponesi kući.”

Jacey je duboko udahnula, pokušavajući se smiriti. Mrzila je kada ju netko

kontrolira. Već je to iskusila i nikada to ne bi ponovila.

“I, tko je Holly?” K vragu, nije planirala postaviti to pitanje.

Derrickovo lice je osvijetlio osmijeh. “Holly je moja šogorica iako smo mnogo
prisniji, odnos nam je sličniji odnosu brata i sestre. Ona radi za mene. Udala se prije par
mjeseci. Istina, njen muž živi miljama dalje, u blizini Wacoa, ali je dobar čovjek.

“Nedostaje ti.”

Kimnuo je glavom. “Dolazi tri puta tjedno zbog posla, a ostatak tjedna radi od
kuće.”

Alice je donijela njihove kave pa se vratila s dva velika komada pite od jabuke.
Od mirisa pite, Jacey je počela sliniti i prije nego je shvatila što radi, vilicom je stavila
komadić pite u usta i zatvorila oči, uživajući u njenom ukusu.

“Ukusna je, zar ne?” Derrick je rekao.

Otvorila je oči i lagano pocrvenila kada je shvatila kakav je dojam ostavila.

 “Jako je slasna, najbolja koju sam ikad probala.” U svom životu, samo je par
puta jela pitu. Njena majka, a poslije i Stephan su strogo pazili da se pridržava dijete, ali
sada nisu bili ovdje i mogla je jesti što je željela. Iako se trudila da uštedi što više novaca,
ova pita je vrijedna svakog novčića kojeg će dati za nju.

Morat će pitati Jimmya može li odraditi još koju smjenu u zalogajnici. Nije mogla
raditi nigdje gdje su potrebni njezini osobni podaci ili njena adresa. Jimmy je nikada
nije tražio osobne podatke, plaćao ju je gotovinom i dobila bi besplatan obrok kad god
bi odradila smjenu. To je trenutno bilo najbolje čemu se mogla nadati.

“Nadam se da će Cece biti dobro”, rekla je dok je odgurivala napola pojeden

komad pite. Bila je sita.

“Tko je ta Cece i zašto su tamo bili reporteri?”

“Stvarno ne znaš tko je ona?” Jacey ga je pitala.

Odmahnuo je glavom.

“Ona je pjevačica i trenutno je vrlo popularna. Znaš, pjeva onu pjesmu, Raven’s
Heart?”

Opet je odmahnuo glavom pa mu je Jacey otpjevala par stihova pjesme.

Intenzivno ju je promatrao. “To je zvučalo prelijepo.”

Složila se s njim. “Cece piše odlične pjesme.”

“Ne mislim na pjesmu. Tvoj glas, imaš prelijep glas.”

Jacey je slegnula ramenima, lagano crveneći.

“Policajac Mast misli da će biti dobro.” Darrick je rekao, stavljajući u usta zadnji
komad svoje pite. “Volio bi znati šta je uzrok sudara.”

“Vjerojatno ćemo saznati sutra, sigurna sam da će biti na svim vijestima.”

“Primijetio sam da nisi htjela ostati kada su novinari došli.” Darrick je rekao,
naginjući se unazad. Polako je pio svoju kavu. “Neugodno ti je biti pred kamerom?”
 “Tako nekako.” oprezno je rekla. “Umorna sam, bismo li mogli krenuti?”

“Naravno, dušo. Ispričavam se. Nisam te smio zadržati toliko dugo. Reći ću Alice
da ti spremi ostatak tvoje pite.”

Ustao je i odnio njihove tanjure do pulta. Kada se vratio, držao je malu smeđu
kutiju u rukama. Ispružio je ruku prema njoj, nakon kratkog oklijevanja, prihvatila ju je,
dozvoljavajući mu da joj pomogne da ustane.

“Sve u redu?” upitao je.

“Umm, da. Samo da pripremim novac.”

Derrick je položio ruku na donji dio njenih leđa i lagano ju gurao prema izlazu.
“Nema potrebe. Sve je već riješeno.”

“Ohh, pa, dozvoli mi da ti vratim dio novca.”

“Nemoj da ti padne na pamet da posegneš za novčanikom. Kad si sa mnom, ja

plaćam.”

“Nismo bili na spoju”, rekla je dok su izlazili van. K vragu, vani je zahladilo.
Ubuduće će morati ranije odlaziti u sklonište kako bi osigurala krevet za sebe. Derrick
joj je pridržao vrata auta, pričekao je da zaveže pojas pa joj je predao kutiju s ostatkom
pite.

“Znam da nismo na spoju i to mi nije bitno. Kada sam sa ženom vani, ja plaćam,
bez obzira o kome se radi.” Zatvorio je suvozačeva vrata i obišao auto do vozačevih
vrata.

“Derrick?” rekla je, odjednom se osjećajući jako nezahvalno.

“Da?”

“Hvala ti. Pita je bila jako ukusna i bila je točno ono što sam trebala.”

Obasjalo ih je lagano svjetlo koje je dopiralo iz zalogajnica i vidjela je da se

opustio. “Nema na čemu. Možda se nismo upoznali u najboljim uvjetima, ali drago mi
je da sam te upoznao, Jacey.”

“I meni.” Iznenađujuće, stvarno je to i mislila.

 “Ahh, evo moje omiljene cure.” Ljigavi glas je dopirao iza njenih leđa. “Kako
si, Jacey?”

Jacey je sakrila izraz gađenja, odlučna da ne pokaže reakciju. Kako je samo uspio
da njeno ime zvuči kao nešto prljavo?

Nastavila se kretati, osmjehujući se zahvalno kad je hrana stavljena u njen tanjur.

Nekada joj dođe da iskoristi gotovinu i plati si noćenje u hotelu pa makar u nekom
jeftinom, negdje gdje bi bila sama. Negdje gdje ne bi bila u sobi punoj žena koje hrču i
prde, negdje gdje ne bi morala trpjeti maltretiranje ljigavca poput Ronalda.

Trenutno bi dala sve da se može vratiti na večeru s Derrickom. Jednostavno ga

nije mogla izbaciti iz glave, te duboke smeđe oči, njegov seksi glas i široka ramena.
Pitala se kakav bi bio osjećaj da ju dodirne, da ju poljubi.

“Zar ćeš me ignorirati? Mačka ti je pojela jezik? Možda ti se zaledio zato što si
hladna kuja.” Zadnju rečenicu joj je šapnuo na uho.

Samo ga ignoriraj, samo ga ignoriraj. Okrenula se od njega i zaputila se prema

dugačkim klupama u području skloništa za beskućnike koje je bilo namijenjeno za jelo.

Sjela je, a Ronald je sjeo pored nje, toliko blizu da se od njegovog smrada počela
gušiti. A mislila je da se navikla na smrad neopranih tijela. Njen želudac se
stisnuo, teško je progutala boreći se s mučninom. Stavila je ruku preko želuca
pokušavajući se smiriti. Nije doručkovala i bila joj je potrebna hrana, ne toliko radi sebe
koliko radi bebe. Trudnoća ju je učinila osjetljivijom na mirise, a Ronaldov smrad joj je
gadio hranu pa nije mogla jesti.

“Molim te, pusti me na miru.” Bio je nasilnik. Nemoj reagirati i otići će.

“Stvarno, Jacey, zar se tako priča s prijateljem?” Primakao joj se bliže, prstima
je prešao preko njene ruke. “Kada bi bila dobra prema meni, mogli bi biti jako dobri
prijatelji.”
 Začuo se udarac kada je netko sjeo s njegove druge strane, Jacey je podigla
pogled sa tanjura i ugledala Cady kako se naginje naprijed. Cady je redovito dolazila u
sklonište i držala se uvijek sa strane. Bila je mala poput nje, ali je bila jaka. Nikome nije
dozvoljavala da se zeza s njom.

“Znaš Ronnie, mogao bi tu i tamo koristiti osvježivač daha jer doslovno pričaš
sranja.” Cady mu je dobacila pa se bacila na jelo.

Prostorijom se prolomio tihi smijeh, a Ronald je pocrvenio od bijesa. Pogledao

je svakog prisutnog čovjeka u prostoriji sve dok im nije postalo neugodno pa je smijeh
brzo zamro.

“Požalit ćeš to što si rekla, kučko.” Prosiktao je na Cady.

“Ne toliko koliko je tvoja majka požalila što te rodila.” Cady je odgovorila.
“Znaš, sve i da si duplo pametniji nego što jesi, opet bi bio glup.”

Jacey je poželjela da je brza na jeziku kao Cady, ali odgojena je tako da se ne

brani, da ne pokazuje emocije, a Stephan je samo učvrstio te lekcije. Nije znala kako da
se bori, branila se jedino šutnjom. Možda bi se trebala naučiti ponašati poput Cady.

Bijes je ispunio Ronaldovo lice, na njegovom čelu je iskočila vena, a ruke su mu

se stisnule u šake. Bio je jako ljut, bila je sigurna da će udariti Cady. Očito su to pomislili
i ostali za stolom jer su ih tiho promatrali.

“Još deset minuta.” Viknuo je jedan od volontera, trgnuvši ih sve.

Ronald je još jednom pogledao Cady, a potom je izjurio iz prostorije, ostavljajući

pun tanjur hrane iza sebe.

“Šteta bi bilo da propadne.” Stariji čovjek s dugom, sijedom bradom je sjeo na

njegovo mjesto i bacio se na jelo.

Jacey se prisilila da nešto pojede. Zadnji put kada se pogledala u ogledalo

primijetila je koliko je smršavila. Bebi i njoj su potrebni vitamini.

Kada je završila s jelom, odnijela je svoje tanjure do kuhinjskog prozora pa se

zaputila do prostorije namijenjene za spavanje.
 “Moraš se zauzeti za sebe kada su u pitanju ljudi poput Ronalda”, rekla je Cady
hodajući za njom.

“Znam ali mislila sam da će me pustiti na miru ako ga ignoriram.”

Cady se nasmijala. “I, kako djeluje ignoriranje?”

“Baš i ne djeluje.”

“Drugačija si od ostalih. Nisi jaka kao oni, govoriš hvala i molim. Ističeš se, a
vjeruj mi da to ne želiš kada si na ovakvom mjestu.”

“Jako lijepo od tebe što se brineš za mene.”

Cady je frustrirano izdahnula. “Opet ti s tim. Ne brinem se za tebe, mi nismo

prijateljice. Nećemo ići na manikuru, čišćenje lica i slična sranja na koja si išla s
prijateljicama. Ovdje sam kako bih preživjela, samo ti pokušavam dati par savjeta kako
da i ti preživiš. Moraš ojačati.

Jacey je zastala i uhvatila Cady za ruku. “Mislila sam da se sasvim dobro

snalazim.” Nije se slomila, nije se prepustila očaju i nije odustala.

Candy ju je odmjerila. “Moram priznati, snašla si se bolje nego što sam očekivala.
Mislila sam da nećeš izdržati ni tjedan dana. Moraš naučiti uzvratiti i boriti se. Ljudi
poput Ronalda igraju prljavo pa moraš i ti.”

Jacey je malo razmislila o tome. “U pravu si. Nauči me tome.”

Cady je stavila ruke na bokove. “Zar sam ja socijalni radnik?”

“Nisi, ali si dobra osoba i uz to sam ti draga.”

“Mi nismo prijateljice.” Cady joj je ponovila dok je ulazila u žensku spavaonicu
skloništa.

Jacey se nasmijala. “Ali ćeš mi svejedno pomoći?”

“Hoću.”

***
 Derrick je sjedio u svom dnevnom boravku i lupkao prstima po naslonu fotelje.
Je li moguće da je opsjednut ženom koju je tek upoznao? Počeo je misliti da nešto
stvarno nije u redu s njim. Nije mogao prestati razmišljati o maloj vili s velikim smeđim
očima i neurednim kovrčama.

“Derrick? Derrick? Derrick!”

Derrick se ustao iz fotelje, iznenađen što vidi Holly ispred sebe.

“Oprosti dušo, jesi li nešto rekla?”

Naboranog čela gledala je u njega. “Dozivam te posljednjih par minuta. Što ti je?
Ovakav si zadnja dva tjedna. Na trenutak si normalan, a već sljedeći si u drugom
svijetu.”

Nasmiješio joj se. “Sve je u redu, samo sam prezaposlen. Nešto si me pitala?”

Holly se nastavila mrštiti, ali svejedno mu je odgovorila. “Brax će doći za

otprilike 40 minuta pa sam mislila naručiti hranu, ima li nešto određeno što želiš?”

“Svejedno mi je, jest ću što i vi.”

“Jesi li siguran da ti ne smeta što Brax i ja ostajemo večeras?” upitala je

sramežljivo.

Sranje. Sigurno se ponašao kao idiot čim ga je to pitala. Holly je godinama živjela
s njim i on se jako trudio da joj dokaže da mu nije teret. Da, pomogao joj je da prođe
tešku rehabilitaciju i razvod od njegovog brata kretena. Da, dao joj je mjesto za život i
posao, ali je on tu sebe smatrao sretnikom.

“Dođi ovamo.” Povukao ju je pored sebe na fotelju, prebacio ruku preko njenog
ramena i ušuškao ju u svoj zagrljaj.

“Holly, znaš da je ova kuća tvoja koliko i moja, dobrodošla si ovdje u bilo koje
doba. Jasno?” Pričao je tiho, ali odlučno jer je želio da ona shvati koliko je ozbiljan.

Holly se okrenula prema njemu tako da mu može vidjeti lice. “Znam, ali stvari
su drugačije sad kad sam udana za Braxa pa sam pomislila da možda ne bih trebala
dolaziti i odlaziti kad poželim.”
 “Holly, ti si uvijek bila i uvijek ćeš biti moja sestra. Gdje god budem živio, znaj
da je to i tvoj dom, što god se dogodilo u našim životima, to se nikad neće promijeniti,
u redu?”

Nasmiješila se i čvrsto ga zagrlila. “Hvala, Derrick.”

“Ne trebaš mi zahvaljivati.” Rukom joj je pogladio obraz. “Izgledaš malo blijedo,
je li sve u redu s tobom? Vožnja ti teško pada?”

Naslonila se i zakolutala očima. “Počinješ zvučati kao Brax. Znaš, mnogi ljudi
putuju na posao puno dalje nego ja.”

“Istina, ali oni mi nisu rodbina”, rekao je, gledajući ju zabrinuto. Definitivno je
bila blijeda i umorna.

“Kakav to pregled imaš sutra?”

Brax i ona su spavali kod njega zato što su ujutro bili naručeni na pregled. Derrick
ju nije ispitivao o tome, ali pomislio je da je možda pogriješio, sudeći po načinu na koji
je izbjegavala njegov pogled. Alarm se oglasio u njemu.

“Oh, ma ništa bitno.” odgovorila je.

“Holly”, rekao joj je upozoravajućim glasom i okrenuo je prema sebi. “Ispričaj

mi sve.”

Udahnula je. “Brax i ja smo se dogovorili da nećemo ništa govoriti dok ne

budemo sigurni, ali, pa, mislim da sam trudna!”

Derrick je šokirano sjeo. Ovo nije očekivao. Digao se i povukao Holly u veliki
zagrljaj i zavrtio je. “Dušo, pa to je odlična vijest.” Spustio ju je. “Postat ću ujak.”

“Pa, za sad smo napravili samo kućni test i iako su prilično pouzdani, želimo da
nam i doktor potvrdi trudnoću.”

“Sutra imaš zakazan pregled kod ginekologa? Jesi li ga provjerila? Ima li dobar
ugled?”

“Polako.” Holly se nasmijala i ispružila ruke. “Istraživala sam, dr. Francis ima
savršen ugled i jako je tražena pa smo kod nje zakazali prvi slobodan termin.”
 “Odlično. Izvoli, sjedni. Dovraga, nisam te smio tako vrtjeti. Jesi li dobro?”

“Dobro sam, samo sam malo umorna. Još uvijek nemam mučnine iako sam
sigurna da ću ih uskoro imat.”

Derrick se namrštio. “Koliko si dugo trudna?”

“Otprilike šest tjedana.”

“Ne bi smjela toliko putovati, moraš više odmarati.”

Frustrirano je izdahnula. “Molim te, Derrick, dobro sam. Nije potrebno da me i

ti i Brax nadgledate.”

Znao je kada treba popustiti. Svakako će prvom prilikom pričati s Braxom o tome.
Holly mora malo usporiti. Vrijeme je da potraži novu asistenticu. Možda nekoga tko bi
radio pola radnog tjedna tako da Holly može raditi od kuće. Jako će mu nedostajati, ali
njeno zdravlje i sigurnost su mu važniji.

“Dobro, dušo. Hajmo naručiti nešto za jelo. Koja hrana je zdrava za trudnice?”

***
Na kraju su naručili pizzu. Brax je došao par minuta nakon što je pizza
dostavljena. Kada su pojeli, sjeli su u dnevni boravak. Derrick je zijevnuo i naslonio se
na kauč.

“Čovječe, izgledaš umorno. Je li se nešto dogodilo?” Brax ga je pitao.

Holly se ugnijezdila na kauču uz Braxa. “Takav je zadnja dva tjedna.” Lupkala

se po bradi i razmišljala. “Da možda nemaš noćne more zbog nesreće kojoj si
svjedočio?”

Derrick je zadržao osmijeh. Lijepo je imati nekoga tko se brine o tebi. “Ne dušo,
nemam noćne more.”

“Što je onda u pitanju, zabrinuta sam za tebe.”

 Brax ga je pogledao pogledom kojim mu je dao do znanja da mu je bolje da sve
kaže tako da se Holly više ne brine. Derrick je kimnuo glavom, dajući mu do znanja da
se i on slaže s tim.

Derrick je duboko udahnuo. “Razmišljam o djevojci koju sam upoznao na dan

nesreće.”

“O Cece?” Holly je pitala raširenih očiju.

“Ne.” Kao da bi ikada poželio nešto imati s tim razmaženim derištem.

Uspostavilo se da je vozila pijana. Vrlo je lako mogla udariti Jacey ili neki drugi auto i
tako ubiti nekoga. Ne, nije gubio svoje vrijeme razmišljajući o njoj. To je još jedan od
razloga zašto Jacey nije trebala pješačiti usred noći. Da je njegova, tako nešto joj nikada
ne bi dozvolio.

“Mislim na Jacey, drugu ženu koju sam upoznao te noći.”

“Ohh!” rekla je Holly i pogledala prema Braxu.

“Ne mogu ju izbaciti iz glave. Volio bih znati kako je.”

“Imaš li razloga sumnjati da nije dobro?” Brax ga je pitao namrštenog izraza lica.
Brax je također bio Dom i bila mu je poznata ta izluđujuća potrebu da zaštiti nekoga
ranjivog i manjega od sebe.

“Ne znam, imam samo takav osjećaj.”

“Možda ne bi bilo loše da ju probaš pronaći. Znaš li kako se preziva?” Holly ga

je pitala.

Odmahnuo je glavom. “Jedino što znam o njoj je adresa zgrade u kojoj živi.”

“Pa i to je početak, zar ne?” Brax je rekao. “S obzirom da toliko razmišljaš o njoj,
bilo bi najbolje da ju probaš pronaći. Ako ništa drugo, barem ćeš se smiriti.”

***
“Mislim da sam ju pronašao.” Stephan Worthington je uspravno sjeo, rukama
stežući svoj mobitel.
 “Molim? Jesi ozbiljan?”

Njegov polubrat se nasmijo. Bio je to nizak, mehanički smijeh. Stephan je

zadržao drhtaj. Iako je korisno to što ima Evana uz sebe, pogotovo kada se radilo o poslu
u kojem je trebalo zaprljati ruke, Stephan mu nikada nije potpuno vjerovao. Nešto nije
bilo u redu s Evanom.

Kada su bili djeca, po susjedstvu su počeli nestajati kućni ljubimci poput zečeva i
pasa. Stephan je znao da ti nestanci imaju veze s Evanom, ali njegov otac nikada nije
posumnjao da je njegov posinak kriv za to. Evanova majka, Stephanova maćeha je
možda i znala za to, ali nikada ne bi optužila svog dragocjenog sina za tako nešto.

Kako su odrastali, Stephan je našao način kako da iskoristi Evanov manjak

savjesti u svoju korist, ali znao je da će doći trenutak kada će se morati učiniti nešto po
pitanju Evana. Nešto trajno.

“Kako si je uspio pronaći?”

“Bilo je jako jednostavno. Glupa kučka je dospjela u novine. Poslao sam svoj tim
da je pronađu. Prije dva tjedna, pojavila se u novinama u Austinu, u Texasu.”

“Molim? Zašto je bila u novinama?”

Ne bi se usudila pričati novinama o njemu, zar ne? Morala je biti svjesna toga da
će si time potpisati smrtnu presudu.

“Oh, ma izigravala je dobrog samaritanca. Bila je jedna od prvih ljudi koji su se

zatekli na mjestu nesreće koju je doživjela ona glupača Cece.”

“Čekaj, rekao si da se to dogodilo prije dva tjedna, mogla je otići negdje drugdje.
Zašto je tvom timu toliko dugo trebalo da joj uđu u trag?” Stephan uopće nije bio siguran
tko je točno njegov tim i iskreno, nije ni želio znati.

“To je velika država, mnoga mjesta smo morali provjeriti.” Evanov glas je
ukazivao na sve veću uzrujanost.

“U pravu si, ispričavam se.” Stephan ga je smirivao. “Odlično si odradio posao.

I što sad imaš u planu, misliš poslati nekoga tamo?”

Dovraga, što je uopće radila u Texasu?

 “S obzirom da si mi ti brat, planiram sam otići tamo. Ne brini, pobrinut ću se za
taj problemčić.”

***
“Doktor je rekao da je sve u redu?” Derrick je pitao gledajući u Holly koja se
odmarala na ležaljci uz vanjski bazen.

“Da, sve je savršeno. Morat ćemo opet doći na ultrazvuk kako bi doktorica
provjerila bebu, dala nam je i neke informacije da čitamo.” Brax je listao brojne brošure.
“Ovdje ima mnogo informacija. Navedeno je sve što ne smiješ konzumirati. Nema više
ni kave.”

Derrick je bio iznenađen. “Stvarno? Kako ćeš preživjeti bez kave? Nisi li ti ovisna
o njoj?”

“Pametnjakoviću.” Holly ga je udarila po ruci. “Smijem popiti šalicu kave

dnevno.”

Brax je nešto tiho progunđao.

“Vrijeme je da se spremimo i da pođemo kući.” Holly je rekla i ustala.

“Ne tako brzo. Kupio sam ti nešto.”

“Derrick, nisi mi morao ništa kupiti.”

“Jesam. Već neko vrijeme to želim. Slijedi me.” Slijedili su ga do garaže, do

najnovijeg modela Volva S60.

“Kupio si novi auto?” Holly je upitala zbunjeno ga gledajući.

“Ne, kupio sam tebi novi auto. Ima najviše ocjene iz sigurnosti, kontrolu vuče,
zračne jastuke i dao sam ugraditi navigacijski sistem. Ta kanta koju voziš nije sigurna.
Svjedočio sam tome kako izgleda kada auto poput tvoga doživi sudar i vjeruj mi, uopće
nije lijep prizor. Puno putuješ, a još si i trudna pa želim da se voziš u nečem sigurnijem.”
 “I ja to želim.” Brax se složio.

Holly se okrenula i pogledala u njega. “Znao si za ovo?”

Brax je slegnuo ramenima. “Derrick me je nazvao da me pita za mišljenje. Zato

sam sinoć kasnio, na putu sam stao u autokuću da pogledam ovaj auto.”

“I nije vam palo na pamet da pitate mene, i ja imam pravo na mišljenje. Sviđa mi
se auto koji imam.”

“Dušo, a kako točno planiraš staviti u taj auto autosjedalicu, kolica i sve ostalo
što će biti potrebno?” Brax ju je pitao.

Holly je grickala svoju donju usnu. “U redu, u pravu si, ali imam još dosta
vremena da izaberem novi auto.”

“Sada ga ne moraš tražiti.” Derrick je rekao. “Našao sam ti jedan od najsigurnijih

auti dostupnih na tržištu. Nazovi ga ranim rođendanskim poklonom.”

“Moj rođendan je u studenom, Derrick.” Okrenula se prema Braxu. “Siguran si

da je ovo za mene?”

Brax se nasmijao. “Derrick zna biti jako uvjerljiv, želio je ovo učiniti za tebe,
pogotovo sada kada je tu i beba.”

“Holly, ti si jedina obitelj koju imam. Jedina osoba koju volim. Najmanje što
mogu učiniti je dati ti ovaj auto da te zadržim sigurnom.”

Derrick je znao da je pobijedio kada mu se bacila u zagrljaj. “Hvala ti, brate iako
si previše zaštitnički nastrojen i voliš zapovijedati.”

“Nema na čemu.”
 Bilo je kao da traži iglu u plastu sijena. Nije znao odakle da krene. Zašto ju nije
otpratio do vrata? Inzistirala je na tome da sama prošeta do stana, a on ju nije želio dalje
nagovarati. Bila je nepovjerljiva prema njemu i razumio je to jer se nisu znali.

Zgrada je imala samo 250 stanova. Sitnica, zar ne?

Frknuo je. “Sigurno je neću pronaći ako nastavim sjediti ovdje”, promrmljao je i
otvorio vrata svog auta.

Iz zgrade je izašla niska djevojka, a on je zastao dok mu je srce divlje udaralo.

“Ne, to nije ona. Njena kosa je bila duža i tamnija od Jaceyjine. Pogledom je pratio ženu
niz ulicu sve dok nije ušla u restoran. Stvarno, kako se nije sjetio toga? Sigurno je dosta
ljudi iz zgrade dolazilo u taj restoran, a nadao se da je i Jacey jedna od njih.

Derrick je prešao cestu i ušao u restoran.

Zaledio se u mjestu, šok ga je paralizirao dok je gledao u konobaricu na drugom

kraju prostorije. Bila mu je okrenuta leđima, ali bi je prepoznao bilo kada.

“Ispričavam se.” Iza njega se netko oglasio.

“Ohh, ispričavam se.” Rekao je i sklonio se s puta. Zadovoljstvo ga je ispunilo.

K vragu, sreća mu se osmjehnula.

Jacey je žudila za odmorom, da konačno sjedne, podigne noge i popije čašu

ledenog čaja. Radila je već približno deset sati pa je bila jako iscrpljena. Nije da se žalila
na radno vrijeme. Više radnih sati je značilo i više novaca, a njoj je bio potreban svaki
novčić. Jedna od konobarica je javila da je bolesna pa je uspjela ugrabiti par dodatnih
radnih sati. Izdržat će nekako do kraja smjene koja joj je završavala za dvadeset minuta.

“Jacey.”

Istog trena se zaustavila. Taj glas ju je proganjao noćima.

 “Jacey.” Zvuk njegovog glasa je poslao trnce niz njena leđa, preplavio ju je
osjećaj potrebe centrirajući se među njenih nogu, tjerajući njen klitoris da pulsira.

Nikada ovako nije reagirala na Stephana. Polako se okrenula, jedva se usudila

povjerovati vlastitim očima.

Derrick joj se nasmiješio. “Nadao sam se da ću te opet vidjeti.”

Pročistila je svoje grlo. “Stvarno?”

Potvrdno je kimnuo glavom. “Imaš li ubrzo pauzu? Možda da sjedneš sa mnom

nakratko?”

Što da učini? Trebala bi odbiti njegovu ponudu. Nema šanse da s njim produbi
odnos, u njenom životu nije bilo mjesta ni za koga, pogotovo ne za nekog tako
dominantnog i moćnog poput Derricka.

Unatoč svemu tome, bilo je nečeg neodoljivog u njemu, nešto poput želje za
cijelim pakovanjem čokoladica onda kada si na dijeti. Loša ideja, ali, ohh, bilo bi tako
ukusno.

“Završavam za dvadeset minuta. Mogu li ti donijeti nešto za jelo ili piće?”

“Može malo ledenog čaja.”

Jacey je kimnula glavom i osmjehnula se gledajući ga kako sjeda u sapare.

Tjerajući od sebe osjećaj iznenađenja, odšetala je do kuhinje i natočila mu veliku čašu
ledenog čaja.

“Vauu curo, onaj muškarac koji sjedi u tvom dijelu je pravi pastuh.” Frankie je
ušla u kuhinju, rashlađujući se. “Da sam koju godinu mlađa, slinila bih po njemu.”
Frankie je imala barem šezdeset godina.

Jacey se nasmijala. “O čemu ti to pričaš, da si barem mlađa? Ne bi ti dala ni dana

više od dvadeset pet godina.”

“Da bar.” Frankie je odgovorila smiješeći se pa je propustila Jacey da prođe.

Jacey je uzela čašu čaja i odnijela je Derricku. Frankie je bila u pravu, bio je pravi
pastuh s tim intenzivnim očima i tamnom kosom. Ostatak smjene joj je prošao u magli
i ubrzo se našla u stražnjem dijelu zalogajnice, u malom skladištu i presvlačila se u svoju
odjeću.

Zbog povremene povećane potrebe za radnicima, vlasnik je imao par rezervnih

uniformi. Nije bila sigurna koliko ih često pere, ali je bila zahvalna što ih ne mora nositi
sa sobom. Poravnala je uniformu dok ju je vješala. Sve bi bilo puno lakše kada bi imala
stalni posao, ali onda bi morala ispuniti porezne obrasce i otkriti svoje osobne podatke
što bi opet značilo da bi imala Stephana za vratom. Imao je dovoljno novca da ju lako
pronađe.

Jacey je nabrzinu zgrabila svoj ruksak i vratila se u dio zalogajnice namijenjen

za jelo. Val mučnine je prošao kroz nju pa je duboko udahnula i stavila ruku preko trbuha
da se smiri. Hitno je morala nešto pojesti.

“Sjedni.” Frankie joj je doviknula. “Donijet ću ti hamburger.” Zahvalno joj se

nasmiješila pa se zaputila prema Derricku.

“Zdravo”, rekla je kada je došla do njegovog separea. Derrick se brzo pomakao i

ustao.

“Sjedni, dušo. Mogu li ti naručiti piće ili nešto drugo?”

“Nema potrebe. Frankie će mi donijeti nešto.” Jutros je počela raditi u šest sati i
uspjela je ubaciti svega par zalogaja sendviča u usta. Sada se tresla od gladi i umora.
Frankie im je prišla noseći veliki hamburger i čašu ledenog čaja. Jacey je neugodno
pogledala u Derricka.

“Oprosti, kasni doručak. Želiš li ti nešto pojesti?” Dugovala mu je za pitu koju je

pojela neku večer.

Odmahnuo je glavom i nagnuo se na naslon. “Molim te, samo ti jedi.”

Natjerala se da se ne baci na hranu. Ako prebrzo pojede zbog praznog želuca, bit
će joj muka. To je naučila na teži način.

Derrick ju je tiho promatrao dok je jela, ali tišina nije bila neugodna. Iznenadila
se koliko se ugodno osjeća u njegovom društvu.
 “Izađi sa mnom na večeru”, napokon je progovorio.

“Umm.” Pogledala je u svoj poluprazan tanjur.

Derrickove usne su se trznule. “Možda ne večeras. Sutra navečer. Doći ću po

tebe.”

“Derrick, mi se uopće ne znamo.”

“Upravo to je razlog zašto bi trebali otići na večeru. Kako bi se bolje upoznali.

Tebe je teško pronaći, nisam mogao vjerovati koliko imam sreće kada sam ušao ovdje i
zatekao te unutra. Ne mogu prestati razmišljati o tebi, želim te bolje upoznati.”

Iznenađeno ga je pogledala. Ovo nije ni najmanje očekivala. “Ahh, Derrick.”

Digao je ruku. “Vidim da me planiraš odbiti pa želim da dobro razmisliš. Kada ti

je sljedeća smjena?”

Ovaj tjedan je imala dosta smjena za odraditi jer je mijenjala jednu konobaricu.

“Radim prvu smjenu cijeli ovaj tjedan.” Vjerojatno mu to nije trebala reći, a opet,
bilo je nečega u njemu zbog čega mu nije mogla lagati.

“Dobro.” Nasmijao se i izvukao novčanik, ostavljajući na stolu više nego

dovoljno novca da plati naručeno i da ostavi velikodušnu napojnicu. Ustao je pa se
sagnuo i poljubio je u obraz. “Vidimo se sutra.”

O Bože, u što se to upustila? Trgnula se iz šoka i pokupila novac koji je ostavio,

gledajući ga u nevjerici. Pedeset dolara? Ledeni čaj je koštao samo dolar i pola.

Odmahnula je glavom, stavila pedeset dolara u džep i izvadila nešto sitno novca
za čaj. Sutra će mu vratiti novac. Zapravo, radovala se tome.

***
Jacey je grickala usnicu dok je išla prema zalogajnici da odradi jutarnju smjenu.
Nije naviknula na spavanje u skloništu, tamo je bilo previše ljudi, previše buke, previše
se brinula da će ju netko prokužiti ako si dozvoli da se opusti. Jacey je kratko spavala
jer je radila prvu smjenu na poslu, plus bila je umorna zbog trudnoće i osjećala se jako
iscrpljeno. Nije pomoglo ni to što je drastično smanjila unos kofeina.
 Oh dijete, šta sve radim za tebe. Potapšala je rukom svoj još uvijek ravan trbuh
pa je obukla uniformu. Nije požalila što se skriva od nasilnog muža, nije joj bilo teško
ništa što je morala učiniti da bi zaštitila sebe i bebu. Kada je napustila Stephana, nije
znala da je trudna, ali joj je bilo drago što ga je napustila. Ne bi nikada dozvolila da
njeno dijete odgaja taj gad.

Otjerala je Stephana iz svojih misli i bacila se na posao. Satima poslije, stisnula

je čeljust. Prošao je još jedan sat, a Derrick se još nije pojavio. Potisnula je val
razočarenja. Tako je bilo najbolje. Derrick je dolazio na doručak svako jutro i pokušao
ju je nagovoriti da ide s njim na večeru. Dosad ga je svaki put odbila, ali osjetila je da
slabi pod utjecajem njegovog šarma.

Nije mogla poreći da se svaki dan radovala što će ga vidjeti, a to je bila ludost.
Pametnije bi bilo da ga otjera od sebe a ne da pleše okolo kao budalasta tinejdžerica
svaki puta kada pomisli na njega.

Nije mislila prihvatiti njegovu ponudu. Ne može hodati s njim, među njima je
bilo previše prepreka. Previše laži je bilo između njih, kao na primjer njena adresa
stanovanja i to tko je ona zapravo. A da, tu je i činjenica da je udana i da je pobjegla od
muža i još je uz to trudna deset tjedana. Da, to nije nešto što možeš samo tako reći.

Pokušala mu je vratiti pedeset dolara koje je ostavio neki dan, uzeo ih je samo da
bi sljedeći dan ostavio sto dolara. Nakon toga mu je rekla da ju ne može kupiti novcem.
Po njegovom izrazu lica jasno je vidjela da mu to uopće nije bilo na pameti pa ju je to
malo smirilo. Prestao je ostavljati tolike napojnice, ali i dalje su bile jako velikodušne.

Bilo bi bolje da konačno odustane bez obzira na to koliko je uživala u njihovim

susretima. Stavila je tanjur kobasica, jaja i biskvita pred čestog kupca pa se zaputila da
očisti stol za kojim je maloprije sjedila grupica ljudi.

Stavila je napojnicu u pregaču i počela čistiti nered koji su ostavili za sobom.

Balansirajući sa par tanjura u rukama, Jacey se okrenula i iznenađeno zastala. Tanjuri
su joj zadrhtali u rukama. Velike ruke su uhvatile tanjure i spriječile njihovo razbijanje.
 “Derrick, uplašio si me!”

Dugo ju je gledao. “Oprosti, ljubavi. Zvao sam te, ali si bila zadubljena u
mislima.”

“Oh, u pravu si. Daj mi, umm, da odnesem tanjure u kuhinju pa ću uzeti tvoju
narudžbu.”

“Zapravo nemam vremena za jelo. Samo sam želio s tobom nakratko popričati.”
Odložio je prljave tanjure na stol i pokazao joj je da sjedne. Jacey se ogledala okolo,
činilo se da su svi njeni kupci zasad zadovoljni pa je sjela. Derrick je posegnuo preko
stola i uhvatio ju za ruku, palcem prelazeći preko njenog ručnog zgloba.

“Moram otputovati na par dana. Krećem sutra ujutro i ne znam kad ću se točno
vratiti.”

“Ohh, pa lijepo se zabavi.” Opet je osjetila razočarenje, previše se vezala za

njega.

Drsko se nasmijao. “To je poslovno putovanje šećeru, nije ljubavno. Izađi večeras
sa mnom na večeru, prije puta.”

Iskušenje je bilo veliko. Znala je da ne treba pristati, ali to je možda zadnji put da
će ga vidjeti. Trebala bi otići u drugi grad, ostanak u jednom gradu nije pametna ideja.

“Ne znam…”

“Molim te, preklinjem te.” Raširio je oči, a ona se nasmijala. Derrick nije bio
čovjek kojem je dobro išlo preklinjanje. Zaključila je da to nije često radio.

“Nemam što obući.”

“Ići ćemo gdje god želiš, ti izaberi.”

Možda bi trebala ići. Uživala je u njegovom društvu, a bila je usamljena, izlazak

s njim bi mogao biti točno ono što joj je potrebno.

“Naći ćemo se na mjestu gdje je Cece doživjela nesreću. Iza ugla je dobar
Tajlandski restoran.” Bio je to jeftin restoran, jela je tamo par puta kada nije bilo mjesta
u skloništu za beskućnike.
 “Doći ću po tebe.” Namrštio se.

“Naći ćemo se tamo ili dogovor otpada.”

“Ok, ljubavi, s tobom je teško pregovarati. Onda se vidimo večeras u sedam.”

Poljubio ju je u obraz, zadržavajući usne na njemu duže nego je to potrebno.
 Jacey je stajala na ćošku ulice i čekala Derricka. Znala je da je uranila, ali je svaka
minuta koju je provela čekajući budila u njoj sumnju i nervozu. Nervozno je prebacivala
težinu s noge na nogu. O čemu je mislila kada je pristala na ovo? Nije imala što raditi
na večeri s bilo kime. Trebala se spustiti na zemlju i koncentrirati se na sebe i bebu, ali
Derricku je bilo teško odoljeti. Samo se nadala da ne ponavlja opet istu pogrešku.

Kad je tek upoznala Stephana, bilo je nečega u njegovom ponašanju, vodio je

računa o svemu, što ju je zaintrigiralo. Smatrala ga je zaštitnički nastrojenim, pažljivim
i snažnim. Kako se samo prevarila.

Što ako se isto tako prevarila u procjeni Derricka? Je li moguće da je i on šupak?

Možda su svi dominantni muškarci to bili. Možda je sve ono što je pročitala o tome
koliko dominantni muškarci mogu biti dobri zaštitnici i puni ljubavi upravo to, samo
jedna izmišljena priča. Osjećajući sve veću nervozu, okrenula se da ode. Ovo je stvarno
bilo glupo.

“Jacey.” Derrick ju je zvao.

Zastala je, slaba da odbije zapovijed u njegovom glasu. K vragu. Okrenula se,
grlo joj se osušilo dok je gledala Derricka kako joj prilazi. Teško je progutala i pokušala
vratiti svoj glas. Bio je tako zgodan da joj je oduzimao dah.

Stao je ispred nje i ispružio ruku. Unatoč zdravom razumu, dozvolila mu je da

ju uhvati za ruku. Trnci užitka su prošli kroz nju, bradavice su joj se isti tren napele.
Stephan nikada nije imao ovakav učinak na nju.

“Nisi valjda planirala otići?” pitao ju je.

“N- nisam.” Promucala je.

Pogledao ju je dajući joj do znanja da zna da laže. Mislila je da je naučila lagati,

ali Derrick kao da je vidio kroz nju. Nasmijao i ispružio lakat da se uhvati za njega.
 “Dobro”, rekao je. “Ovom sam se radovao čitav dan. Ne bih volio da sam ostao
lišen tvoga društva.”

“Vjerojatno ćeš se razočarati, nisam toliko zanimljiva.”

“Hej, pogledaj me.” Jacey je podigla glavu prema njemu. “Nikada me ne bi mogla
razočarati.”

Oh, kada bi samo znao. Nije ništa rekla, samo mu je poklonila osmijeh i izravnala
ramena. Koji joj je klinac sa svim tim silnim samosažaljevanjem? Mora da je to od
trudnoće, a i uvijek bi postala jako emocionalna kada bi bila umorna.

“Ajmo nešto pojesti. Umirem od gladi.” Derrick je potapšao svoj trbuh, a Jacey
se nasmijala i odvela ga do restorana. Izvana nije bio ništa posebno, bacila je pogled na
njega dok ga je uvodila u restoran.

Derrickov izraz lica se nije promjenio, samo je posegnuo rukom i otvorio joj
vrata. “Dame imaju prednost.”

***
Jacey se smijala dok su ona i Derrick izlazili iz restorana. Veći dio večere je
provela jedući i u smijehu. Osjećala se ugodno punom i sretnom. Kada su stali na
pločnik, stvarnost ju je udarila. Derrick nije bio njen. Ovo je bilo samo na jednu noć. I
sada mu je morala reći zbogom.

“Bilo mi je baš lijepo”, rekla je, zastajkujući da ga pogleda. Tko bi rekao da ima
tako dobar smisao za humor?

“Zvučiš kao da se opraštaš od mene.” Promrmljao je rukom obuhvaćajući njezin

obraz. “Dozvoli mi da te odvezem do tvog stana. Otpratit ću te do stana, možemo se
malo družiti pa kada nam bude dosta, možeš mi reći zbogom.”

“Koliko dugo živiš u SAD - u?” promijenila je temu, ali činilo se da mu ne smeta.

“Gotovo 13 godina, dovoljno dugo da izgubim naglasak.”

“Nedostaje li ti?” upitala ga je.

Zamislio se. ”Ponekad.” Tuga mu je prošla licem.

 Jacey ga je uhvatila za ruku. ”Povedi me sa sobom kući.” To je bilo nevjerojatno
hrabro od nje. Nešto što stara Jacey nikad ne bi napravila. Ali bilo je vrijeme da prigrli
novu sebe, Jacey koja je pobjegla od nasilnog muža, koja je pokušavala napraviti bolji
život za sebe i dijete. Bila je odlučnija i snažnija no što je ikad mislila da će biti.

Mogla je odbiti vožnju kući s njim. Mogla mu je reći da ju ostavi na istom mjestu
kao sinoć, ali bila je usamljena. Željela je samo jednu noć da se osjeća sigurno i sretno.
Derrick joj to može pružiti. Možda ga ne zna dobro i možda njeni instinkti o muškarcima
nikad nisu bili dobri, ali u tom trenutku bila je spremna odbaciti ih.

Njegove oči su se raširile gledajući u nju. “Jesi li sigurna”? pitao ju je.

Kimnula je potvrdno. ”Sigurna sam. Idemo.” Prije nego se predomislim.

Omotao je ruku oko njenog struka i poveo ju niz ulicu do svog auta.

***
Kada se Derrick zaustavio ispred velike dvokatnice, primijetio je da je Jacey
nervozna. Bila je blijeda u licu, a ruke je čvrsto stisnula u krilu. Ruksak kojeg je uvijek
imala sa sobom se nalazio stisnut među njenim nogama. Nogom je mrdala gore-dolje
dok je nervozno gledala u njegovu kuću.

Činilo se da ne posjeduje mnogo, odjeća joj je bila iznošena, ruksak istrošen, vrlo
je lako moguće da ju je izgled njegove kuće zastrašio. Bacio je pogled na kuću i pitao
se je li možda trebao kupiti manju. Volio je imati mnogo prostora i mrzio je imati
susjede.

“Je li previše?” pitao ju je.

Jacey se okrenula i pogledala ga. “Molim?”

Dobro, sad je barem bila usredotočena na njega. “Kuća. Je li prevelika? Previše

kitnjasta?“

Nasmijala se. “Kitnjasta?”

“Što, zar je to još jedna riječ koja se prestala koristiti pedesetih godina?”
 “Ne.” odmahnula je glavom. “Mislim da se ta riječ prestala koristiti puno prije
toga.”

“Pametnjakovička.” Rekao joj je i nasmijao se. Uhvatio ju je za ruku. “Jacey, ovo

je samo kuća. Obećavam ti da se u njoj neće dogoditi ništa što ti ne želiš. Možemo popiti
nešto, možda pogledati neki film. Možeš prespavati u sobi za goste ako želiš, a mogu te
i odvesti kući. Na tebi je...”

“Derrick,” prekinula ga je.

“Da?”

“Prestani pričati i poljubi me.” Nagnula se prema njemu, rukama mu obuhvatila

lice i poljubila ga. Ubrzo je preuzeo poljubac i gurnuo jezik u njena usta. Primakao ju
je k sebi želeći upiti svaki djelić nje.

Kada se konačno odmakao od nje, oboje su teško disali, a njegov kurac je bio
pritisnut uz njegove hlače i zahtijevao oslobođenje.

Jaceyini obrazi su bili crveni, a oči zamagljene. “Wow.”

“Upravo tako”, složio se pokušavajući smiriti otkucaje svog srca. “Ajmo unutra.”

Čvrsto ju je držao za ruku dok ju je vodio prema kući, kao da se bojao da bi

svakog trena mogla nestati. Zastala je na ulazu kako bi izula svoje cipele.

“Ne moraš se izuti”, rekao joj je.

Slegnula je ramenima i gurnula ih u stranu.

“Živi li netko s tobom?”

Odmahnuo je glavom. “Imam domaćicu, ali ona ne živi ovdje. Robert, moj
majstor, živi iznad garaže. Nekad Holly prespava kod mene, ali jako rijetko.”

“Znači, ova čitava kuća je samo tvoja?”

“Da, kuća, dvorište, bazen.”

“Ohh, imaš i bazen.”

 Osjetio je želju u njenom glasu. “Dođi”, zapovjedio joj je, vukući je kroz
ogroman dnevni boravak do velikih francuskih vrata koja su vodila do vanjskog bazena.
Upalio je vanjska svjetla i okrenuo se prema njoj.

Jaceyino lice je bilo ispunjeno željom dok je zurila u kristalnu vodu bazena. Noć
je bila dovoljno topla za kupanje.

“Ajmo plivati.” Već je svlačio svoju majicu.

Odmahnula je glavom. “Nemam kupaći.”

“Imaš grudnjak i gaćice, to je isto.” Pozitivna strana toga je bila ta što će morati
ostati tu sve dok se ne osuše.

Promatrala ga je, napela se kad se svukao i ostao samo u donjem rublju.

Zadovoljno je gledao kako joj se oči šire, a disanje ubrzava u trenutku kada je uočila
njegov dignuti kurac tijesno pritisnut uz donje rublje. Derrick joj je dozvolio dug pogled
na sebe prije nego se konačno okrenuo i skočio u bazen. Možda će mu voda pomoći da
se malo smiri. A opet, možda ipak neće.

Gledao je Jacey dok se svlačila. Skinula je svoju rozu majicu i uredno ju složila.
Trenutak je oklijevala, a zatim je svukla i svoje hlače.

Bože moj, prelijepa je. Sjela je na rub bazena i noge umočila u vodu.

“Uđi u vodu ili si možda prevelika kukavica za to”, viknuo je.

Namrštila se na te njegove riječi, odgurnula se i potpuno uronila u bazen. Dok je

izranjala odgurnula je kosu s lica na kojem je bio ogroman osmijeh. “Ovo je tako dobar
osjećaj.”

Derrick je zaronio i zgrabio ju, bacajući je u zrak prema sredini bazena. Vrišteći,
pala je u vodu i kašljajući izronila iz nje.

“Prevarantu jedan, platit ćeš za ovo.”

Jedno vrijeme su se tako zezali i igrali, što Derrick nije godinama učinio.

Konačno, uhvatio ju je i odvukao prema plićem dijelu bazena. Prikovao ju je

tijelom uz rub bazena. Jednom rukom je zarobio njena zapešća i zločesto se nasmijao.
 “Sad si moja.”

Zaigrano se pokušala izvući.

“Predaješ li se?”

“Nikada!” rekla je široko se osmjehujući.

“Izazivam te.” Poslužio se slobodnom rukom i škakljao ju ispod pazuha.

“Ne, ne, ne.” Skičala je i smijala se, pokušala se okrenuti.

“Predaješ li se?”

“Ne!”

Nagnuo se i duboko ju poljubio, slobodnom rukom joj je obuhvatio dojku. Dojka

je lijepo popunila njegov dlan, osjetio je pod prstima kako joj je bradavica očvrsnula.

“Predaješ li se sad?” šapnuo je.

“Da.”

“Dobra cura.” Ljubio ju je od vrata prema ramenu, grickajući meku kožu njenog
pregiba. Naslonila se na njega. Oslobodio joj je ruke kako bi je obuhvatio s obje strane.

“Omotaj noge oko mene”, rekao joj je dok ju je podizao. Obgrlila ga je nogama,
njena pička je bila u visini njegovog struka. Nosom je prelazio između njenih dojki,
zatim je posegnuo rukom iza, otkopčao joj grudnjak i skinuo ga, otkrivajući njene
prelijepe grudi. Nagnuo se i uvukao u usta jednu bradavicu dok je drugu stiskao između
palca i kažiprsta.

“Oh, oh,” jecala je i stisnula se još više uz njega. Derrick je slobodnom rukom
obuhvatio njenu stražnjicu, stiskajući je dok je u isto vrijeme vršio erotičko mučenje
njenih grudi. “Derrick, oh Bože.”

“Sviđa li ti se, malena?” upitao je.

“Ahaaaa,” odgovorila je i zabacila glavu unazad.

“Dobro. Ako želiš da prestanemo, reci mi sad.” Šapnuo je teškim glasom. Njegov
kurac je pulsirao, protestirajući na pomisao da prestanu, ali unatoč tome, zadnje što je
želio je da ju uplaši i otjera od sebe.
 “Ako samo pomisliš da prestaneš, ozlijedit ću te,” rekla je strastveno, iznenadivši
ga tim. Nestala je ona njena suzdržanost otkrivši strastvenu i poprilično živahnu ženu.
To mu se svidjelo.

Njena puna prsa su poskakivala iznad vode. U sebi se prokleo što nije postavio
više rasvjete, želio ju je cijelu vidjeti. Podigao ju je i prešao nosom između njenih sisa.
Usnama je prešao preko njene desne bradavice. Polizao ju je, gricnuo i uvukao u usta
pa ponovio postupak.

Apsolutno slasno. Prešao je na njenu drugu bradavicu. Jacey ga je povukla za

kosu, ne prejako, ali dovoljno jako da mu da do znanja kakav učinak ostavlja na nju.

“Prelijepa si. Moram okusiti svaki dio tebe.” Želja za njom ga je preplavila, jureći kroz
njega u valovima.

Podigao ju je i posjeo na rub bazena, ljubeći njen donji dio trbuha. “Legni na
leđa.”

“Derrick…” rekla je okljevajući.

“Molim te”, jedva je prozborio, zadržavajući svoju prirodnu potrebu da

zapovijeda.

Jacey nije bila njegova pokorna; nije bio siguran kako bi reagirala kada bi do
kraja preuzeo kontrolu nad njom.

Legla je na leđa.

“Reci mi ako ti postane hladno”, rekao je i rukom prešao niz njene glatke i čvrste
noge. Posegnuo je prema njenim malim gaćicama i skinuo ih, izloživši time njenu
pičkicu svom pogledu. Položio je dlan na nju i uživao u osjećaju njenog drhtanja.

“Sanjam o ovome od trenutka kad sam te upoznao, Jacey.”

“Stvarno?”

“O da.”

Nije mogao dočekati da ju okusi, da ju uzme. Tjerajući se da uspori, Darrick je

uhvatio njene gležnjeve, gurnuo joj noge prema gore i postavio njena stopala na rub
bazena. To ju je skroz izložilo za njega.
 “Derrick, ne znam…”

“Shh, dozvoli mi da se malo zabavim. Prestat ću ako ti se ne bude svidjelo ono

što radim.” Poljubio je jedno njeno bedro, a zatim i drugo. Razdvojio je njene usne i
polizao ju je cijelu.

“Jako si ukusna.”

“Jesam?” iznenađeno ga je pitala.

Par puta ju je lagano udario po klitorisu. “Zar ti to nitko nije rekao?”

Napela se.

“Jacey,” upozorio ju je, nije joj planirao dozvoliti da skriva nešto od njega.

“Nije”, odgovorila je. “Rečeno mi je da nemam baš dobar okus dolje.”

Mogao je čuti sramotu u njenom glasu pa je tiho prokleo osobu zbog koje je imala
takvo mišljenje o sebi. “Pa, tko god da je to rekao, nije u pravu”, rekao je. “Mogao bih
te kušati cijeli dan i opet mi ne bi bilo dovoljno tvog okusa.”

Malo se opustila, a on je točno znao kako da izbaci ta ružna sjećanja iz njene

glave. Nagnuo se i jezikom prešao gore - dolje uz njene nabore, a zatim ga uronio
duboko u njenu pičkicu.

“Oh,” uzdahnula je i podignula bokove prema njegovim ustima. Držao ju je kako

bi bila mirna dok je jezikom ulazio i izlazio iz nje. “Derrick!”

Pomaknuo se prema njenom klitorisu i uvukao ga u usta. Spustio je ruku pa

duboko u nju gurnuo dva prsta. Jezikom je prešao preko njenog klitorisa, gurao je svoje
prste unutra i van, oduševljeno slušajući njene strastvene uzdahe.

Osjetio je da se stisnula oko njegovih prstiju, drhtala je cijelim tijelom, ali još nije
svršila.

“Svrši za mene, malena.” Jacey je ispustila dubok uzdah.

“Svrši sada!”

Svršila je vrišteći.
 Jacey nije mogla vjerovati da je upravo svršila u Derrickovom dvorištu, i to
prilično glasno. Sa Stephanom je glumila orgazme dugo prije nego ga je ostavila i mislila
je da će to morati učiniti i večeras. Umjesto toga, doživjela je orgazam kakav nikada
prije nije doživjela.

Derrick ju je primakao bliže sebi dok se s njom u rukama penjao stepenicama.

Nagnuo se prema njoj i poljubio je u čelo.

“Je li sve u redu, malena?”

Privila se uz njegova gola prsa i kimnula glavom.

Omotao je oko nje debeli, mekani frotirni ručnik pa se tek onda posvetio brisanju sebe.
Nakon toga, uzeo ju je u naručje i odnio unutra. Kada su došli do vrha stubišta, nogom
je otvorio velika dupla vrata i unio je u najveću spavaću sobu koju je ikada vidjela. U
njoj se nalazio krevet toliko velik da je sigurno bio izrađen po narudžbi. Muževan
namještaj je bio razmješten s ukusom po sobi, a tu se nalazio i ogroman kamin ispred
kojeg se bio kauč.

“Ovdje je nevjerojatno.”

Derrick se ogledao oko sebe. “Da, pretpostavljam da je.”

Otišao je do drugog kraja sobe, ušao u veliku kupaonicu, spustio je pa se nagnuo

i pustio vodu u tušu u kojeg su lako mogle stati četiri osobe.

“Pripremio bih nam kupku”, rekao je dok je bacala pogled na jacuzzi kadu. “Ali
ne mogu čekati toliko dugo da te imam.”

Njen pogled je poletio prema njemu, točnije, prema mjestu na njegovim mokrim
boksericama na kojima se jasno isticala njegova impresivna erekcija.
 Jacey je teško progutala i krenula prema njemu. “Žao mi je. Trebala sam ponuditi
da ti pomognem s time.”

Ispružila je ruku da ga dodirne i šokirala se kada joj je uhvatio ruku, držeći je

tako dalje od sebe.

“Želim da me dodirneš, vjeruj mi i jako cijenim to što si željela učiniti, ali mislim
da bih tako svršio u roku od dvije sekunde, a kada to učinim, planiram biti zakopan
duboko u tebi.”

“Uvijek postoji i druga runda.”

Pogled mu se razvedrio, koža oko njegovih očiju se naborala dok se cerekao. “O

da, možeš se kladiti da će biti i druge runde. Iako, moram priznati, nisam više tako mlad
i ovo se ne diže tako brzo kao prije.” Pokazao je na svoju erekciju.

“Teško mi je u to vjerovati. Samo trebaš dati naredbu i neće se usuditi ostati

mlitav.”

Derrick se nasmijao i približio ju sebi, skidajući ručnik s nje. “Laskanjem ćeš

daleko dogurati.”

“Dovdje?” odgovorila je gurnuvši ruku između njih kako bi ju omotala oko

njegovog tvrdog kurca.

Derrick je zastenjao. Povukao se korak unatrag i okrenuo ju. “Ulazi pod tuš”,
prostenjao je.

Jacey je ušla u ogroman tuš i prilagodila jačinu mlaza prema svom ukusu. Derrick
je stao iza nje, posve gol. Jacey se okrenula prema njemu i upijala ga pogledom. Imao
je savršeno tijelo. Široka ramena, mišićava prsa, cijeli paket čvrstih trbušnih mišića, a
kao šlag na kraju, tu je bio i njegov kurac. Čvrst, dugačak i debeo.

Nije imala puno iskustva s muškarcima, ali Stephan se nije mogao usporediti sa
Derrickom i to na više načina.

“Sviđa ti se ono što vidiš, ljepotice?” upitao je, posežući preko nje da uzme malo
gela za tuširanje.

Bez riječi je kimnula glavom.

 Derrick se nacerio dok je na ruku izljevao malo gela za tuširanje. Razmazao ga
je pa ga počeo trljati po njenim ramenima i rukama.

“Znam se sama oprati”, rekla mu je.

“I mislio sam da znaš, s obzirom da ne smrdiš.” Zadirkivao ju je. “Ali sada to

želim ja učiniti. Zar bi mi uskratila to zadovoljstvo?”

Napravio je pauzu i pogledao dolje u nju. Žena bi morala biti puno jača od nje da
mu uskrati ono što želi. Jacey je odmahnula glavom, a on je nastavio sa sapunanjem,
kretao se niz njezin vrat sve do grudi. Kružio je nasapunanim rukama po njenim
grudima, pobrinuo se da opere svaki djelić njih, pogotovo njene bradavice koje je
masirao i lagano štipao sve dok Jacey nije počela psovati od užitka, ostajući bez daha.

Obuhvatio ih je rukama i palčevima prešao preko njih dok je promatrao. “Tvoje

grudi su jako osjetljive.”

Iako to nije bilo pitanje, potvrdno je kimnula glavom. “Male su”, rekla je.

“Male? Ne bih rekao, savršene su!”

Derrick je rukama prešao preko njenog trbuha. Trbuh joj je bio jedva primjetno
zaobljen, ali se svejedno napela kada je Derrick kleknuo i poljubio ga. Ništa nije
komentirao, samo ju je nastavio prati, raširio joj noge kako bi oprao njene intimne
dijelove tijela.

Jacey je pocrvenila, cijelo lice joj je gorjelo dok ju je temeljito prao. Kada je
napokon završio i podigao se, osjećala se kao da će svakog trena eksplodirati, nije znala
da tuširanje može biti tako erotično. Posegnula je za gelom za tuširanje i istisnula malo
na dlan.

“Moj red.”

Derrick se morao ugristi za usnu da se ne nasmije na Jaceyin odlučan izgled.

Raširio je ruke i prepustio joj se. “Daj najbolje od sebe, ljepotice.”

Koju minutu nakon toga, pomislio je kako će mu te riječi biti posljednje. Ne bi

bio toliko brzoplet u toj izjavi da je znao da će ga toliko mučiti. Njeni mali prsti su se
pomicali svuda po njemu, sapunajući njegove ruke, prsa, njegove bradavice. Onda je
kleknula, licem udaljenim svega koji centimetar od njegovog napetog kurca pa se
zatekao kako se moli da ne svrši istog trena na taj prizor. Polako je pomicala ruke uz
njegove noge. Derrick se ugrizao za usnu. Svaki mišić u njegovom tijelu je bio napet od
želje da ju jednostavno podigne, pritisne uz zid i zabije se u nju.

A onda je uzela njegov kurac u ruke.

“Jacey,” protestirao je.

“Što je bilo?” rekla je praveći se nevinom. “Samo te perem, kao što si i ti mene.”

Pokvareno malo derište, kada izađe odavde on će... Pa, planirao ju je uzeti brzo i
žestoko, a onda nježno i polako, a onda, nadao se, opet brzo i žestoko. Sudeći po
osmijehu na njenom licu, znala je da ga muči i uživala je u svakom trenu njegova
mučenja. Nakon što mu je nasapunala kurac, isprala ga je, vodeći računa o tome da
ukloni sav gel.

“Odlično, a sad dovuci dupe ovamo”, rekao je i posegnuo za njom.

“A ne, nema šanse,” promrmljala je. Hvatajući korijen njegovog kurca, usnama
je poklopila glavu njegovog kurca i uvukla ga u usta.

Dragi Bože. Derrick se naslonio na zid tuša osjećajući slabost u nogama i znao je
da je izgubio bitku. Da je njegova pokorna, zbog ovakvog neposluha bi dobila po guzici
toliko udaraca da bi bila crvena. Ali ona nije njegova pokorna.

Bi li mogla postati? Pitao se kako bi reagirala kada bi se našla prebačena preko

njegovih koljena. Pa, postojao je samo jedan način da to sazna. Doći će i do toga poslije.
Puno poslije.

Sve su misli iščezle iz njegove glave kada je uvukla glavu njegovog kurca duboko
u usta, u isto vrijeme jezikom prelazeći preko njegovog proreza. Njegova muda su se
stegla, žestoka potreba je rasla u njemu dok ga je uvlačila cijelom dužinom u svilenkastu
mekoću svojih usta.

Derrick se odupro potrebi da joj zavuče ruke u kosu i preuzme kontrolu. Umjesto
toga, zatvorio je oči i očajno tražio nešto od one kontrole kojom se tako ponosio.
 “Vražji pakao”, promrmljao je kada mu počela drkati kurac, u isto vrijeme
uvlačeći ga u svoja usta. “Svršit ću, ljepotice. Ako ne želiš da ti svršim u usta, skloni
se.”

Jacey je pojačala svoj stisak i ubrzala ritam, a Derrick se pustio. Svršio je u njena
usta u jakim mlazovima, njegovo tijelo se treslo dok se gubio u užitku kojeg mu je
pružao njezin dodir.

Jacey je dozvolila Derricku da ih oboje ispere nakon čega je ugasio tuš pa ju je

izveo iz tuša. Kada je pokušala uzeti ručnik od njega, nije joj dozvolio.

“Dozvoli mi”, rekao je drsko pa ju je počeo temeljito, ali nježno brisati, što ju je
iznenadilo. Omotao je čist ručnik oko nje pa se na brzinu obrisao. Jacey nije mogla a da
ne zuri u njegovo savršeno tijelo. Od pogleda na njega, njena pičkica je pulsirala želeći
još.

Derrick ju je uhvatio za ruku i poveo u spavaću sobu, ali umjesto da ju odvede

ravno u krevet, poveo ju je do kauča. Upalio je kamin, sjeo na kauč pa ju povukao u svoj
zagrljaj. “Ljepotice, kako se osjećaš?”

“Umm, dobro sam.” Nije očekivala razgovor. Mislila je da će ju odvesti ravno u

krevet.

Derrick se nasmijao pa ju posjeo u svoje krilo kako bi ju bolje pogledao. Odmotao

je s nje ručnik izlažući je svom pogledu.

“Ajmo opet ispočetka, može?” promrmljao je i prstom prelazio preko njene

bradavice sve dok nije postala napeta i bolna od potrebe. “Kaži mi kako se se trenutno
osjećaš.”

“Moramo li pričati? Zar ne možemo jednostavno... znaš?”

“Zar ne možemo jednostavno što?” pitao je, a oko očiju su me se pojavile sitne
borice. Gad. Znao je točno na što ona misli. “Nešto pojesti? Gledati tv? Maziti se pred
kaminom?”
 “Maziti se?” Ugrizla se za usnu da se ne nasmije. Derrick definitivno nije
izgledao kao tip muškarca koji se volio maziti. Namignuo joj je. “Dobro znaš na što sam
mislila,” rekla je. “Zar ne možemo jednostavno otići u krevet?”

“Umorna si?” Kliznuo je rukom niz njezin trbuh sve do njene pičkice. Bez
razmišljanja je raširila noge, a on je gurnuo prste u njen uski ulaz. “Želiš spavati?”

“Ne,” uzdahnula je dok se bokovima odizala prema njegovoj ruci.

“Što onda želiš?”

“Još.”

“Još čega?” pitao ju je.

“Zašto me tjeraš na ovo? Zašto me tjeraš da pričam? Zar se ne možemo

jednostavno jebati?”

Izvukao je prste iz nje, a ona je zacviljela zbog osjećaja iznenadne praznine.

“Mogli bi se jednostavno pojebati, ali ja te želim bolje upoznati, Jacey. Osjećam

nešto prema tebi, zar ti to ne osjećaš?”

Da, i ona je osjećala nešto prema njemu, ali mu ne bi smjela to priznati. Trebala
bi mu reći da se ovdje radi samo o ispunjavanju osnovnih potreba, ali nikada nije znala
lagati.

“Osjećam,” odgovorila mu je. “Ali ne želim pričati. Postoje stvari u mom životu
o kojima ne mogu govoriti. Sve što ti mogu ponuditi je ova noć.”

U njegovim očima se nazirala odlučnost. “Još ćemo to vidjeti,” šapnuo je pa je

usnama prekrio njene, tjerajući iz nje svaku pomisao na daljni protest. Trljao je prstima
njen klitoris, ubrzavao je pokrete ruke sve dok nije počela jecati od potrebe da svrši.

“Tako si jebeno prelijepa,” šapnuo joj je. “Mogao bih te gledati cijeli dan.”

U tom je trenutku svršila, utonula je u njegov zagrljaj dok je usporavao pokrete

ruke, izvlačeći iz nje orgazam. Drhtala je u njegovim rukama. Sklonio je prste s njene
pičkice i uvukao ih u svoja usta.

“Tako si jebeno slatka.”

 Jacey je glavu naslonila na njegova prsa.

“Stidiš se?” Stavio joj je prst pod bradu i prisilio ju da ga pogleda. “Jacey, ja...“

Jacey se izvukla iz njegovog krila i kleknula na pod između njegovih nogu.

Odmotala je njegov ručnik i otkrila njegov debeli kurac kojeg je maloprije osjetila
pritisnutog uz svoja leđa. Nije željela pričati, pričanje ne bi donijelo ništa dobro. Večeras
se samo želi osjetiti živom, sigurnom i poželjnom. Znala je da njih dvoje nemaju
zajedničku budućnost. Ispružila je ruku i njom obuhvatila njegov kurac, lagano ga
stišćući.

“A ne, nećeš ti mala bezobraznice. Ne opet.“ Posegnuo je rukom prema njoj i

sklonio njenu ruku s kurca.

“Ne sviđa ti se?” pitala ga je.

Derrick je podigao obrvu. “Mislim da je dovoljan dokaz koliko volim tvoj dodir
taj što sam ti onako brzo svršio u usta. Mislim da sam ti za to ostao dužan par udaraca
po guzi, zar stvarno želiš poduplati kaznu?”

Jacey se brzo povukla i sjela na guzicu, gledajući ga oprezno. Je li stvarno upravo

to izrekao? Gdje je nestao onaj nježni muškarac od prije par minuta? Kada će konačno
naučiti da nema dobre instinkte kada su muškarci u pitanju?

“Hej, Jacey, što je bilo? Zar sam te uplašio? Nisam to želio.” Derrick je ispružio
ruku prema njoj, a ona se povukla natrag držeći ruku ispred sebe da se zaštiti.

“Jacey,” rekao je zvučeći šokirano. “Zar si mislila da ću te udariti?”

“Upravo si rekao da hoćeš!” Spustila je ruku osjećajući lagan sram kada je uočila
da je njegova ruka ostala ispružena prema njoj. Ustala je osjećajući se u nepovoljnom
položaju.

“Ne, rekao sam da ću te pljesnuti po guzici. Nikada te ne bi ozlijedio.”

“Zar misliš da udarac po guzici ne boli?” Udaranje po guzici od strane Stephana

je ostavljalo na njoj posljedice još puno dana nakon toga.
 “Neki bole,” Derrick je priznao. “Ali ja nisam mislio na takve udarce. Žao mi je
ako si stekla takav dojam. Mislio sam na erotične udarce.”

Erotični udarci? O čemu on to dovraga priča?

“Udarci po guzici za mene nisu erotični.”

Zašto dovraga sjedi ovdje i priča s njim o tome? Zašto nije brzo pobjegla odatle?
Zato što ima nešto u njemu što ju jako privlači i što ju tjera da mu vjerujem. Zato što ne
želi da ova noć završi, nije još spremna ostati bez njega.

“Bože, pa ti si Dom.” Rekla je, gadeći se sama sebi. “Kako to nisam prije
shvatila?”

Čovječe, baš ih je znala izabrati. Zaklela se da se nikada više neće spetljati s

takvim tipom muškarca, a upravo stoji gola pred takvim muskarcem. Zbog njega je dva
puta svršila, pušila mu je kurac. Jacey je jednom rukom pokrila grudi u uzaludnom
pokušaju da prekrije svoju golotinju.

Zar nosi neki znak na čelu, možda ju nanjuše? Ili je jednostavno privlače šupci
koji vole udarati druge ljude?

Bila je svjesna da s ovom zadnjom misli nije pravedna prema Derricku jer on nije
učinio ništa da ju povrijedi, ali u njenoj glavi je još uvijek bilo svježe zlostavljanje koje
je pretrpjela od Stephana.

“Ne mogu ovo”, prošaptala je.

Derrick je ispružio ruku. “Čekaj, Jacey, razgovaraj sa mnom. Očito znaš nešto o
BDSM-u.“

“Znam dovoljno da ne želim imati veze s tim!” odbrusila mu je tražeći okolo

svoju robu. Gdje ju je ostavila? K vragu, ostala je vani!

“Jacey, stani.” Derrick joj je zapovjedio. Zaustavila se na putu do vrata. “Pogledaj

me!”

Pokreni se! Njeni udovi nisu htjeli surađivati. Zaledila se, ali je odbijala da se
okrene i suoči s njim.
 “U redu, i to je dovoljno. Očito sam pritisnuo bolnu točku. Žao mi je što sam te
uplašio i želim da znaš da te nikada ne bih ozlijedio. Na nekom nivou mi sigurno vjeruješ
inače ne bi pošla sa mnom kući niti bi mi dozvolila da te diram.”

K vragu, bio je u pravu. “To se sada promijenilo.”

“Zar se zaista promjenilo? Pretpostavljam da si imala loše iskustvo s Domom, ali

taj Dom nisam bio ja. Nije svaki Dom kreten. Znaš, i mi imamo osjećaje.”

Osjetila je lagano zadirkivanje u njegovom glasu pa se okrenula da ga pogleda.

Poželjela je da ima barem nešto odjeće na sebi, ali i on je bio gol. Oako je on, za razliku
od nje, svoju nagost prihvaćao sa zavidnim samopouzdanjem.

“Želiš imati kontrolu nada mnom, želiš me kažnjavati.”

“Želim učiniti da se osjećaš dobro. Kontrola ne mora nužno biti loša stvar.
Kontroliranje nije isto što i zlostavljanje. Mogu te kontrolirati i u isto vrijeme brinuti o
tebi. K vragu, nisam mislio večeras o ovome pričati.” Prošao je prstima kroz kosu.
“Jacey, možda nećeš vjerovati, ali nisam te večeras doveo s nekim skrivenim motivom
ili da bi s tobom igrao neku igru. Samo sam želio da se bolje upoznamo.”

“Zaprijetio si da ćeš me udariti po guzici.”

“Da, ali to sam rekao jer želim da uživamo.”

Evo ga opet, kakvo uživanje? Možda bi on uživao u tome, ona sigurno ne bi. “A
što bi se dogodilo kada ja to ne bih htjela?”

“Samo trebaš reći ne.”

“Muškarci ne vole čuti riječ ne!”

“Opet ti s tim, ja nisam on, Jacey. Iako se nadam da ćeš mi jednog dana ispričati
što ti je učinio, inzistiram na tome da mi kažeš ako ti je nešto neugodno ili ako te
uplašim. Možemo ako želiš smisliti sigurnu riječ za to?”

Jacey je koraknula unatrag. “Ja nisam pokorna i ne pada mi na pamet opet raditi
te stvari!”
 “Razumijem. Dajem ti riječ da te neću siliti ili tjerati da radiš nešto što ne želiš.
Sigurna riječ je tu kako bi ti dala kontrolu. Još uvijek ne znam sve tvoje okidače, isto
tako, ni ti ne znaš moje.”

“Slažem se s tim dokle god poštuješ to što si obećao.”

Njegovo lice se uozbiljilo. “Hoću, obećavam ti. Nikada nisam pregazio svoje
obećanje niti sam ikada ignorirao kada bi moja pokorna rekla sigurnu riječ.”

“Koliko si dugo u tome?”

“Puno godina.”

“Oboje ćemo imati sigurnu riječ?”

Derrick je podigao obrvu. “Ako želiš. Kako će glasiti tvoja sigurna riječ?”

“Roza.”

“U redu. Moja će onda biti plava.”

Jacey je zakolutala očima i malo se opustila.

“Hoćeš sjesti pored mene?” ispružio je svoju ruku prema njoj.

To vjerojatno i nije bilo baš pametno, ali njene noge su se svejedno pomakle.
Prihvatila je njegovu ruku.

Derrick je uzdahnuo kada je sjeo na kauč. Sjela je malo dalje od njega. “Hvala
ti.”

“Zašto?” pitala je.

“Zato što si mi poklonila svoje povjerenje, znam da to nije lako.”

“Ne znaš koliko je teško i samo toliko ti povjerenja mogu dati”, upozorila ga je.

Sklonio joj je pramen s lica. “Tako i treba. Ne bi mi bilo drago da si lakovjerna.

Puno se loših stvari događa u svijetu, uvijek trebaš biti na oprezu.” Licem mu je
preletjela tuga, kao da govori iz vlastitog lošeg iskustva, a ona je znala kakav je to
osjećaj.

“Znam, ljudi koje misliš da poznaješ mogu ispasti potpuni stranci.”

 Iako nije bilo hladno, Derrick je izvukao prekrivač. Legao je i ušuškao ju uz sebe.
Jacey je legla na bok, glave naslonjene na njegova prsa dok ih je on pokrivao
prekrivačem.

“Tko te povrijedio?” Glas mu je bio tih, u uhu su joj odjekivali mirni otkucaji
njegovog srca. Jacey je zijevnula, uz njega joj je bilo toplo i osjećala se sigurnom. To se
činilo čudnim s obzirom da je još do prije par minuta htjela pobjeći od njega.

“Moj bivši.”

Derrick joj je milovao leđa.

“Pretvorio se u osobu koju nisam poznavala, u osobu koja se ponašala kao da me

mrzi čak i dok mi izjavljuje ljubav.”

“Kako si ga upoznala?”

“Preko mojih roditelja, namjestili su mi spoj s njim. Naravno, mislili su da je

divan. Svi su to mislili, čak i ja, kada smo se tek upoznali. Oborio me s nogu svojim
šarmom i svojim izgledom. Bio je pametan, bogat, uspješan, cijenjen, pomislila sam da
sam pronašla muškaraca svojih snova.”

“Kada si shvatila da nije takav?”

“Nakon deset mjeseci. I prije sam mogla uočiti znakove, stvari koje sam
budalasto ignorirala. Bila sam jako uzbuđena kada mi je rekao da je Dom.” Frknula je.
“Imala sam glupe maštarije o tome kako je to biti sa Domom, o tome kako će biti
zaštitnički nastrojen i brižan, o tome da će mu biti važnije moje potrebe i želje od
vlastitih. O tome kako ću mu se predati i vjerovati da će se brinuti o meni.”

“Što je učinio?”

“Ozlijedio me je. Ono na što sam gledala kao zaštitu s vremenom se pretvorilo u
slijepu, bolesnu ljubomoru.”

“Ozlijedio te je?”

Odmahnula je glavom. “Ne mogu.” Dio nje mu je želio vjerovati i podijeliti taj
teret koji nosi, ali nije još bila spremna da mu da toliko povjerenje, nije bila spremna da
mu se skroz otvori. “Ne mogu pričati o tome.” Ugrizla se za usnu da zadrži jecaj.
 “Ššš.” Okrenuo joj je glavu i nježno ju poljubio. “U redu je. Neću te siliti da mi
sve ispričaš.” Čula je tihu riječ, zasad, ali nije joj bilo važno. Nije planirala sve ovo
ponoviti. Bez obzira na njene osjećaje, ovo je bila samo veza za jednu noć.

Prstom je prešao preko njene usne, čeljusti pa dalje niz vrat.

“Derrick.” rekla je ubrzano dišući.

Povukao je ruku i naslonio je na njeno bedro. Zadnje što želio je da ju požuruje i

time riskira da pobjegne od njega. “Ljepotice, želiš li da se premjestimo u krevet?”

Kimnula je glavom očiju širom otvorenih gledajući u njegov masivni

kurac. “Itekako.”

Uzeo ju je u naručje i odveo u svoj krevet.

Derrick je bio tip muškarca koji je volio biti glavni i voditi računa o svemu. Taj
dio svoje osobnosti može pokušati utišati, ali bi prije ili kasnije opet izbio na površinu.
Želio je imati kontrolu, ali kontrolirat će taj dio svoje osobnosti dok ne dobije njeno
povjerenje. Kada se bude navikla na tu njegovu osobnost, s vremenom će ju polako
uvesti u njegov način dominiranja u spavaćoj sobi jer nema šanse da njihova veza završi
večeras.

Derrick ju je položio na krevet pa je legao bočno pored nje, nagnuo se i poljubio

je kušajući je svojim jezikom. Jacey je noktima nježno prelazila preko njegovih prsa,
štipala je njegove bradavice dok se trljala o njega. Primakao joj je dojke jednu do druge
pa joj polizao obje bradavice odjednom. Teški uzdisaji užitka su dopirali iz nje dok se
igrao njenim bradavicama. Okrenuo se i kleknuo, naslanjajući se rukama na dio madraca
koji se nalazio između njenih nogu. Raširio joj je noge i izložio njenu pičkicu svom
pogledu. Bila je mokra od želje pa se nagnuo da ju kuša. Jezikom je kružio po njenom
klitorisu pa je gurnuo dva prsta duboko u njen vlažni prolaz. Gurao je prste unutra pa
van dok je u isto vrijeme sisao njen klitoris. Kada ga je uhvatila za kurac i počela ga
drkati, Derrick je zastao i od iznenađenja umalo viknuo. Počeo je drhtati, jaja su mu se
napela dok se igrala njegovim kurcem.

“Jacey, ako nastaviš tako neću dugo izdržati”, upozorio ju je.

“Neću ni ja ako me nastaviš tako izluđivati.”

 “Za razliku od mene, tebi ne treba vremena za oporavak od orgazma.”

“Derrick, želim svršiti dok si u meni. Molim te.”

Isuse, kao da bi je mogao odbiti. Okrenuo se, otvorio ladicu ormarića te iz njega
izvadio kondom i stavio ga. Obuhvatio joj je glavu s obje ruke i zagledao joj se duboko
u oči. “Jesi li sigurna da to želiš?”

Oponašajući ga, obuhvatila mu je glavu rukama. “Derrick, ako u roku od par

sekundi ne budeš u meni, eksplodirat ću.”

Žestoko ju je poljubio pa je rukom usmjerio kurac prema njenom ulazu. Rukama

ju je uhvatio ispod koljena i gurnuo joj noge prema njenim prsima. Jacey je uhvatila
svoje noge dok je on ulazio u nju.

“Dragi Bože, ovo je pravi raj.” Prostenjao je. “Tako si jebeno uska i vruća.”

Ušao je do kraja u nju, oboje su disali kao da su istrčali maraton. Jacey je pustila
da joj noge padnu, stavila je stopala na madrac i zagrlila ga. Derrick je izašao, a zatim
brzo ušao u nju. Stisnuo je zube, osjećajući kako mu znoj natapa tijelo i miješa se s
njenim dok ju jebao laganim i mirnim potiscima.

Jacey je primakla bokove bliže njegovima, a Derrick se izgubio. Prepustio se i

ubrzao tempo, rukom je posegnuo prema njenom klitorisu i počeo ga trljati.

“Svrši.” Osjetio je kako se steže oko njega i znao je da je blizu.

“Svrši sada.” Dva puta je još ušao u nju i zatim svršio. Napunio je kondom jakim
mlazovima, cijelo tijelo mu se treslo dok se puštao. Ispod njega, Jacey je svršavala i
vrištala u ekstazi. Osjetio je kako pulsira oko njegovog kurca, tjerajući ga drhti od užitka.

Umorno se srušio, bio je tek toliko priseban da se otkotrlja s nje i privuče ju uz

sebe.

“Vau,” rekla je.

Nije mogao pričati pa je kimnuo glavom, totalno se slažući s njom.

 Jacey se probudila rano ujutro i par puta trepnula pitajući se gdje se nalazi. Bilo
je pretiho za sklonište za beskućnike a i krevet je bio previše udoban. Lagano hrkanje je
privuklo njenu pažnju, otkotrljala se i ugledala Derricka kako spava na leđima, ruka mu
je bila ispod glave i bio je prekriven do trbuha.

Spavala je s njim. Na što je mislila kada je to učinila? Da, točno je znala na što
je mislila, da je on bio najzgodniji muškarac koji ju je želio. Želio je nju. Mislila je da
je on ostvarenje njenog sna, sna kojeg ne smije propustiti.

To je bila veza za jednu noć koje će se sjećati do kraja svog života, ako izuzme
to da nikada prije nije imala vezu za jednu noć. Bila je sigurna da većina ljudi nije
otvorila dušu svom ljubavniku s kojim su bili samo jednu noć, govoreći mu svoje
najgore i najmračnije tajne.

Čudi ju da ju je nakon toga uopće želio, a kamoli to što je s njom vodio ljubav
pola noći. Sve će ju boljeti kada ustane, ali bilo je vrijedno toga. Nasmijala se. Da, seks
je bio nevjerojatan i to sve zahvaljujući Derricku. Bio je nježan i obziran, čak i onda
kada ga se uplašila.

Unatoč tome, nije zaboravila da su imali samo tu noć i koliko joj god bilo teško,
morat će se odjenuti i otići. Za svoje dobro, morala je otići od njega.

Pažljivo je sjela i pitala se bi li se uspjela otuširati, a da ga ne probudi. Povukla

se prema rubu kreveta i spustila noge na pod. Vrisnula je kada ju je obujmila tamna,
mišićava ruka i povukla ju natrag u krevet.

“Kamo si krenula?” Derrick je promrmljao u njeno uho.

“Moram ići na posao”, rekla mu je. Njeno tijelo je već reagiralo na njegovu
blizinu. Klitoris joj je pulsirao, a bradavice se napele.
 “Sigurno imamo malo vremena... Ahh, k vragu... Nemamo. Imam zakazan let.”
Okrenuo ju je, zagrlio i duboko poljubio. “Hm, trebao sam namjestiti alarm da ranije
zvoni.”

“Moraš ići, a moram i ja.” Ništa nije više željela nego da ostane s njim u krevetu,
ali bilo bi najbolje da sada prekine s time. Bilo je dobro to što on odlazi, tako će oboje
malo predahnuti, a ona neće doći u napast da mu se baci u zagrljaj i zamoli ga da ju
uzme.

“U pravu si.” Pogledao je u nju. “Otuširaj se ovdje, a ja ću se otuširati u sobi za

goste. Imaš li rezervnu odjeću u ruksaku?”

“Imam.”

“Odlično. Kad se otuširam, napravit ću nam nešto na brzinu za doručak. Nadam

se da voliš omlet jer to je jedino što znam napraviti.”

“Omlet je sasvim u redu.”

Na brzinu se otuširala pa navukla stare traperice i majicu. Dok se češljala, gledala

je svoj odraz u ogledalu i pitala se tko je ta žena s velikim očima koja je gledala u nju.
Izgledala je kao žena o kojoj netko brine, oči su joj imale sjaj, usne su joj bile natečene
i okruživala ju je aura zadovoljstva.

“Jacey, siđi kada završiš.” Derrick ju je pozvao.

“Unijet ću našu robu izvana pa ću nam napraviti doručak.”

“U redu, hvala ti.”

Još je jednom bacila pogled na divnu kupaonicu ucrtavajući ju u sjećanje. Prošlu

noć neće nikada zaboraviti.

***
Jacey je hodala ulicom do stražnjih ulaznih vrata zalogajnice. Derrick ju je
dovezao. Mahala mu je dok je odlazio, dok su joj usne i dalje bridile od njegovog
poljupca. Rekao je da će se vidjeti kada se vrati s puta, ali znala je da je to rekao iz
pristojnosti i da ga vjerojatno više nikada neće vidjeti.
 Tako je najbolje, uvjeravala se, svim srcem želeći vjerovati u to. Došla je malo
ranije na posao, ali znala je da će Frankie biti tamo. Frankie je uvijek dolazila prije nje,
katkad je mislila da spava tamo.

Jacey je pokucala na stražnja vrata i pričekala da joj Frankie otvori jer zalogajnica
još nije radila, a Jacey nije imala ključeve. Prebacila je ruksak s jednog ramena na drugo.
Vrata zalogajnice su se otvorila, ali, umjesto nasmijanog Frankienog lica ugledala je
Jimmya.

“Hej Jimmy, kako si?” pozdravila je vlasnika zalogajnice.

Čovjek strogog izgleda je gledao u nju. “Jacey, šta ti radiš ovdje?”

“Ammm, mijenjam Wendy u jutarnjoj smjeni.”

Jimmy je odmahnuo glavom, osjetila je grč u želucu. “Wendy se vratila. Poslao

sam ti poruku, zar ju nisi dobila?”

Izvadila je mobitel iz džepa, bio je to jeftin mobitel, ali bio joj je potreban kako
bi ju Jimmy obavijestio o smjenama. Da, tu se nalazila njegova poruka.

“Oprosti, sigurno sam bila na putu ovamo pa ju nisam čula. Jesi li mi napisao još
nešto?”

Pokušala je sakriti razočaranje zbog izgubljenog novca dok je gledala u Jimmya.

Izraz krivnje je preletio njegovim licem, zbog čega joj se želudac zgrčio od brige.

“Čuj, Jacey, ti si stvarno dobra radnica, ali moja nećakinja se upravo doselila u
grad i traži posao koji bi radila pola radnog vremena. Vremena su teška i ne mogu vas
obje uzeti, obitelj mora biti na prvom mjestu. Znaš kako je.”

Naravno da je znala. Nju je bilo najlakše otpustiti s obzirom da u biti nije

postojala.

“Vjerojatno bi bilo najbolje da kreneš tražiti neki drugi posao.”

“Razumijem, hvala na svemu.”

 Hvala na svemu? Na čemu mu zahvaljuje? Na tome što ju je tretirao kao smeće
dok se ona ubijala radeći za njega? Te riječi su, kao i inače, ostale neizgovorene i duboko
zakopane u njoj.

Jacey se ošamučeno okrenula. Što da sad dovraga napravi? Nije uštedjela ni

približno dovoljno novaca za bebin dolazak. Nije mogla tražiti pomoć od države jer bi
time morala odati svoje podatke, a tada bi ju Stephan lako pronašao.

Ugrizla se za usnu kako bi zadržala jecaje.

“Jacey, Jacey! Pričekaj!” Okrenula se i ugledala Frankie kako trči prema njoj.

“Isuse, zbog tebe ću doživjeti srčani udar,” rekla je, prelazeći rukom preko lica.
“Kako možeš tako brzo hodati s tim kratkim nogama?”

“Jimmy mi je dao otkaz.” Jacey je ošamućeno rekla.

Frankie se namrštila. “Znam. Nadam se da si mu očitala bukvicu. Baš je pravi

gad!”

Jacey je slegnula ramenima. “Trebalo mu je to radno mjesto za nećakinju.”

“Njegova nećakinja je debela, lijena svinja čija je koncentracija na razini

dvogodišnjeg djeteta. Jimmy bi trebao otići na pregled glave, a ti si mu trebala
prigovoriti što se ponaša prema tebi kao da si smeće. Pristojno je ponašanje dobro, ali
katkad se trebaš zauzeti za sebe inače će te stres dotući.”

Jacey je kimnula glavom, znala je da je u pravu. To ju je i Cady pokušala naučiti,

da bude otvorena i da se zauzme za sebe.

“Izvoli, ovo je za tebe.” Frankie joj je dala kovertu.

Jacey ju je uzela. “Što je to?” Kada ju je otvorila, iznenađeno je otvorila usta.

Brzo je vratila kovertu Frankie. “Ne mogu to uzeti.”

“Naravno da možeš. To su moje napojnice koje sam zaradila za vikend i želim da

ih uzmeš.”

“Ne mogu, Frankie, potrebne su ti.”

 Frankie joj je rukama obuhvatila lice. “Dušo, nisu mi potrebne koliko su tebi.
Navrati ponekad da znam da si dobro. Obećaj mi to.”

Oči su joj se napunile suzama zbog njene dobrote. “Obećajem.”

***
Nakon što se pozdravio s Robertom, Derrick je sjeo na stražnje sjedalo svog auta.
Umor ga je svladao. Nije ga bilo samo pet dana, ali osjećao se kao je prošlo mjesec dana.
Stario je, a nije mu pomoglo ni to što nije dobro spavao. Uvjeravao se da je razlog tome
nepoznato okruženje, ali često je putovao i nikada do sad nije osjetio želju za povratkom
kući.

Znao je da je Jacey pravi razlog zbog kojeg je tako loše spavao jer ga je proganjala
u snovima. Njen dodir, njen miris, zvukovi koje je proizvodila dok je svršavala. Jedva
se uspio usredotočiti na posao i to tek toliko da ga obavi, ali čim bi pala noć, uvukla bi
mu se u glavu i mučila ga.

Trebao je uzeti broj njenog mobitela. Puno sati je proveo razmišljajući o tome je
li dobro i je li sigurna. Područje grada u kojem je živjela nije bilo loše, ali bi bila puno
sigurnija u njegovoj kući. Robert je mogao dolaziti po nju i voziti je na posao, a Derrick
bi se tako mogao čuti s njom svaku večer. Zašto dovraga nije inzistirao da ostane kod
njega?

Zato što bi tada pobjegla što dalje od njega. Bacio je pogled na sat. Bilo je rano,
sigurno je još radila svoju jutarnju smjenu.

“Robert, promjena plana. Želio bih otići na doručak.” Dao je svom vozaču upute
do zalogajnice, ionako neće moći zaspati dok je ne vidi.
 “Kako to misliš da nije ovdje?” Derrick je namršteno upitao. “Zar ima slobodan
dan?”

Konobarica sa pozamašnim viškom kila koja nije imala više od osamnaest godina
je razvlačila žvakaću gumu i promatrala ga s izrazom dosade na licu. Odmjeravala ga je
kao da ga procjenjuje. Odjednom se ispravila.

“Dobila je otkaz.” Djevojka je rekla dok je žvakala žvakaću i puhala balon.

Ispružila je ruku i dotakla njegova prsa. “Ali ako želiš dobar provod, mogu ti pomoći.”

Derrick je jedva zaustavio drhtaj gađenja. Dobila je otkaz? Po onome što je vidio,
Jacey su svi cijenili, poštivali i bila je odlična konobarica. Ok, ovo nije bio kraj svijeta,
nije mu se svidjelo to što je stalno bila na nogama i radila. Bio je više nego siguran da
se ona loše osjećala i da je bila uplašena. Mora ju što prije pronaći.

“Možeš li mi dati njenu adresu?” Taj njegov zahtjev je vjerovatno bio protiv
pravila zalogajnice, ali pomislio je da je ovo dijete preglupo da bi to znalo.

“Njenu adresu?” Polako je ponovila, dokazujući mu da je bio u pravu što se tiče

njene inteligencije.

“Da, ja sam njezin prijatelj. Znam da živi u jednom od apartmana u blizini, ali
se ne mogu sjetiti u kojem.” Slagao je.

Frknula je, a zatim je prasnula u smijeh. “Čovječe, ne znam koja si joj ti vrsta
‘prijatelja', ali ta Jacey ne živi u ni u kakvom apartmanu, ona je beskućnik. Zato ju je
moj ujak mogao tako lako otpustiti jer ju je plaćao gotovinom.

Darrick je zurio u nju otvorenih usta. Beskućnik? Nema šanse! Znao bi da je ona
beskućnik. Nema šanse da je svaki dan odlazio iz zalogajnice u svoju toplu lijepu kuću
dok je ona išla u sklonište, ili još gore, da je spavala na ulici. Nema šanse da ju je
dovezao ovdje neko jutro kada ona nije imala gdje poći.
 “Sjedni prije nego se srušiš.” Pred njim je stajala starija žena koju je već par puta
vidio ovdje. Lagano ga je gurnula pa je sjeo na slobodno mjesto iza njega.

“Idi nešto radi, glupačo,” izderala se na curu.

Druga ju je konobarica pogledala. “Začepi, starice. Moj ujak je vlasnik ovog

mjesta.”

“Tvoj ujak će prije tebe otpustiti, nego mene. Idi i nađi si nekog posla.”

Konobarica se ljuto okrenula.

“Glupa cura.” Frankie je promrmljala, a zatim je pogledala u njega lukavim

pogledom. “Hoćeš da ti donesem kave? Prilično si blijed.”

“Ne, hvala gospođo.” Pristojno je odgovorio dok su mu različite misli prolazile

glavom.

“Molim te, ne zovi me gospođo, osjećam se tako staro. Zovem se Frankie.”

“Zar mi je lagala?” želio je znati.

Frankie je odmahnula glavom i uzdahnula, pritom su njene kovrče jedva

primjetno poskakivale. “Voljela bih reći da mala krava laže, ali nažalost, rekla je istinu.”

“Ona je beskućnik,” prošaptao je. “Zašto mi nije rekla? Mogao sam joj pomoći.”

“Jacey je ponosna žena, nije željela ničiju pomoć. Radila je kako bi si osigurala
bolji život. Pa, barem dok ona mala krava nije nagovorila svog strica da ju zaposli.”
Rukom je pokazala prema Jimmyjevoj nećakinji koja je malo dalje od njih koketirala sa
malo debljim čovjekom u odjelu koje je pucalo po šavovima.

“Moram ju pronaći.” Odlučno je rekao. Nema šanse da će joj dozvoliti da provede

još jednu noć na ulici.

Frankie je kimnula glavom dok joj je izraz olakšanja prešao licem. “Čekala sam
tvoj povratak. Znala sam da ti ona nije bila tek avantura za jednu noć iako sam sigurna
da Jacey misli suprotno.”

Zar je stvarno to mislila? Zašto joj nije jasno objasnio koliko mu ona znači?
 “Imaš li ideju gdje bi mogla biti?”

Frankie je kimnula glavom. “Zapisat ću ti adresu skloništa za koje mislim da

najčešće koristi. Nije daleko odavde, ali neće biti tamo prije noći. Ako je ne pronađeš
tamo, onda će biti kao da tražiš iglu u plastu sijena.”

Derrick je ispustio duboki uzdah ne znajući kako će izdržati do večeras, a nije

smio ni pomisliti na to šta će biti ako ju ne pronađe ondje…

Njegov želudac se stisnuo. Pronaći će ju. Mora ju pronaći. Mislio je da će

poludjeti znajući da je tamo negdje sama i nezaštićena.

***
“Slušajte, morate mi reći ako ste ju vidjeli. Je li ona ovdje?” Derrick je frustrirano
rekao.

Žena s druge strane pulta ga je sumnjivo gledala. “Zapravo, gospodine, ne moram

vam ništa reći. Mislim da bi najbolje bilo da odete.”

Derrick je prošao rukom kroz kosu. Nikada se nije osjećao tako očajno i
bespomoćno. “Samo joj želim pomoći, ja sam joj prijatelj. Zove se Jacey, visoka je
oko 160 cm, ima kovrčavu kosu i smeđe oči. Znam da inače ovdje dolazi, morali ste ju
vidjeti.”

Derrick je čuo kako mu se glas podiže od uznemirenosti, ali se nije mogao smiriti.
Netko ju je ovdje sigurno poznavao i neće odustati dok ju ne nađe.

“Gospodine, ne smijem vam dijeliti podatke o ljudima koji se koriste ovim

skloništem. Sigurna sam da će vam se javiti ako ste tako dobri prijatelji. Sada vas molim
da odete.”

“Slušajte, gospođo, imam puno novaca, trebam li se vratiti s čekovnom

knjižicom?”

Pogled joj je postao leden. “Odlazite odmah ili ću pozvati policiju!”

Shvaćajući da čini više štete nego koristi, Derrick se okrenuo i otišao iz skloništa.
U njemu je rasla frustracija i bijes. Što da sad učini?
 Kada je otišao iz zalogajnice odvezao se do skloništa i otkrio je da je zatvoreno
do večeri. Na brzinu je otišao kući da se otušira i presvuče. Nije mogao spavati niti jesti.
Umjesto toga je istraživao o skloništima za beskućnike u gradu, na koja dosad,
sramotno, nije obraćao pažnju. To je bio pravi problem. A njegova Jacey, njegova slatka,
osjetljiva Jacey je bila jedno od bezličnih lica beskućnika. Jednostavno nije mogao u to
vjerovati. Kada više nije mogao mirno sjediti, sjeo je u auto i vozio se ulicama Austina
sve dok se sklonište konačno nije otvorilo.

Dio njega se i dalje nadao da se radi o nesporazumu. Nadao se da je ondje radila

navečer i da ju je zato Frankie vidjela da dolazi tu. Bio je svjestan da se hvata za
slamku. Hodao je prema autu i pitao se što da sljedeće učini.

“Hej, ti bogatašu!”

Derrick je ignorirao glas koji ga zvao.

“Tražiš Jacey?”

Derrick je zastao pa se okrenuo, zatvarajući vrata auta. Čovjek masnog i

neurednog izgleda je stajao na pločniku i gledao u njega kalkulirajući. Njegova duga
kosa je bila svezana u konjski rep. Bilo mu je itekako potrebno brijanje i kupanje.

“Što si rekao?” Derrick ga je pitao.

“Zovem se Ronald. Čuo sam kada si rekao onoj kučki da tražiš Jacey. Ona često
dolazi ovdje.”

“Je li sad tu?” Derrick ga je brzo pitao.

Muškarac je odmahnuo glavom. “Nisam ju vidio. Ali ako mi platiš, javit ću ti čim
je vidim.”

Naravno da je tražio novac, ali Derricku to nije bilo bitno.

Kimnuo je glavom. “Dat ću ti sto dolara ako me nazoveš čim je vidiš.”

Muškarac je odmahnuo glavom i šmrknuo. ”Sto dolara unaprijed, a petsto kada

te nazovem.”
 “U redu.” Derrick je izvukao novčanik i dao mu novčanicu od sto dolara. “Daj
mi mobitel da ukucam svoj broj.” Ovo je lako mogla biti varka, ali nije mario, bio je
dovoljno očajan da proba sve.

Muškarac se nasmijao. “Zar ti izgledam kao da imam mobitel?”

Derrick je spustio svoj pogled. “Kako si me onda mislio nazvati?”

“Poslužit ću se njihovim telefonom.” Muškarac je kimnuo svojom prljavom

glavom prema skloništu.

“Nisam zadovoljan time. Nabavit ću ti mobitel. Nađimo se ovdje za sat vremena.”

Kupio je jeftini jednokratni mobitel pa se otišao naći s Ronaldom. Nakon toga,

Derrick je veći dio noći proveo vozeći se po ulicama tražeći Jacey. Do dva sata ujutro
više nije mogao gledati od umora. Znao je da mora odspavati inače će prouzrokovati
nesreću. Kvragu, gdje je ona?

***
Jacey je drhtala pod tankom dekom s kojom se pokrila. Nije bilo toliko hladno,
ali nije prestajala drhtati. Molim te, samo da se ne razbolim. Molim te.

Nikada nije bila jaka, ali sada si stvarno ne može priuštiti da se razboli. Progutala
je i u grlu osjetila bol. Okrenula se na malom ležaju. Večeras je otišla u drugo sklonište
kako bi izbjegla Ronalda i njegovu nepoželjnu pažnju.

Iako je bila pod krovom, nije pomoglo da se riješi ove hladnoće koju je osjećala.

Zakašljala se u jastuk, nadajući se da neće probuditi druge ljude oko sebe. Kašalj
je bio jak i isprekidan, šmrcnula je kada je osjetila da joj nos curi. To nije slutilo na
dobro. Jacey je zadnja dva dana provela tražeći posao. Možda se previše forsirala, ali
bila je stvarno očajna, nije imala ni približno dovoljno ušteđevine. Želudac joj se stisnuo
od čega joj je postalo još gore. Ovo nije bilo dobro ni za bebu niti za nju, ali nije imala
drugog izbora, morala je ujutro ustati i tražiti posao. Jacey je udahnula i pokušala se
opustiti, bio joj je potreban san.
 Derrickov lik je ušao u njene misli. Pitala se je li se vratio s puta. Misli li na nju?
Nije ga mogla izbaciti iz glave, niti sjećanje na njegove ruke, na to koliko se sigurno uz
njega osjećala, na to kako ju je lako uzbudio.

Jacey je zadrhtala, ali ovog puta ne zbog bolesti nego zbog vrućine koja joj je
tekla venama od samog sjećanja na Derrickove usne na njenoj pičkici, od sjećanja na
njega kako joj liže klitoris.

Ovo će biti duga, duga noć.

***
Derrick je pogledao u svoj mobitel kada je zazvonio. Čim je ugledao broj na
ekranu, skočio je na noge ne mareći za to što je usred sastanka.

“Ispričajte me, moram se javiti na ovaj poziv”, uspio je reći dok je žurio prema
van.

“Ronalde, jesi li je vidio?”

“Da, upravo sam je vidio između Pete i Šeste ulice.”

“Slijedi ju.” Derrick je brzo rekao. “Ja sam na putu tamo.”

“To će te dodatno koštati.” Ronald mu je odgovorio.

“Nebitno. Samo ju nemoj izgubiti iz vida.” Derrick je rekao dok je prekidao vezu.
Potrčao je do izlaza zgrade i prema autu, usput je spremio mobitel u hlače.

Zaustavio je auto uz rub i ugledao Ronalda naslonjenog na prometni znak.

“Gdje je ona?” pitao ga je dok je izlazio iz auta.

“U sljedećem bloku zgrada.” Ronald je odgovorio.

Derrick je krenuo kada ga je muškarac uhvatio za ruku.

“Hej, a moj novac?”

Nestrpljivo je izvadio novčanik i gurnuo mu u ruku novac. Trčao je blokom dok

mu je srce ludo udaralo. Zaledio se kada ju je ugledao. Polako je hodala pločnikom.
 Bogu hvala. Od olakšanja je zamalo pao na koljena, a onda je primijetio kako
nesigurno hoda. Pala je na koljeno. Želudac mu se zgrčio dok je žurio prema njoj. Možda
se spotakla, možda je povrijeđena?

“Jacey! Jacey?” kleknuo je uz nju na tvrdi pločnik, ignorirajući ljude oko sebe
dok joj je rukama obuhvaćao glavu i podigao ju da ju bolje vidi. Sranje, gorjela je.

“Pa ti si bolesna!” Ustao je i uzeo ju u naručje pa se okrenuo i zaputio se s njom

do auta.

“Derrick?” promrmljala je. “Što se događa?”

“Ššš, malena, opusti se. Ja ću se pobrinuti za tebe.”

Pustio je da se osloni na noge dok ju je jednom rukom držao, a drugom posegnuo

u džep po ključeve i otključao auto. Otvorio je suvozačeva vrata pa ju je opet podigao i
posjeo na sjedalo.

“Derrick, ovo nije dobra ideja,” umorno je rekla. Otvorila je oči i pogledala ga
dok joj je vezao pojas.

Sklonio je kosu s njenog lica i zabrinuo se kada je vidio koliko je blijeda.

“Također nije dobro ni to što šetaš ulicama kada je očito da imaš temperaturu.”

“Dobro sam. Samo sam se prehladila.” Počela je kašljati, trznuo se na piskutav

zvuk koji se čuo dok je hvatala zrak. Nagnuo ju je naprijed i trljao po leđima.

“Hajde, malena. Diši, diši za mene. Dobra cura. Sada samo sjedi i odmaraj se dok
te odvezem u bolnicu.”

Zatvorio je vrata auta i otrčao do druge strane auta te sjeo za vozačevo sjedalo.

“U bolnicu?” promrmljala je. “Ne mogu u bolnicu… ne mogu si priuštiti.”

“Ne brini o tome, ja ću se za to pobrinuti, baš kao što ću se pobrinuti i za tebe.”

Ispružio je ruku i nježno joj stisnuo bedro.

Unatoč tome što je bio zabrinut za njezino zdravlje, obuzeo ga je osjećaj

olakšanja i zadovoljstva. Pobrinut će se da joj se ništa loše više nikada ne dogodi.

***
 Derrick je promatrao dok je doktor pregledao Jacey. Sestra joj je već provjerila
vitalne znakove i presvukla ju u odvratni bolnički ogrtač. Slagao im je da je njen
zaručnik, nisu postavljali nikakva pitanja dalje iako su uočili da na njenom prstu nema
zaručničkog prstena.

“I, što ste zaključili?” Nestrpljivo je pitao doktora koji ju je slušao sa

stetoskopom. Sestra je pomogla Jacey da legne natrag u krevet.

“Čini mi se da se radi o bronhitisu, ali morat ćemo učiniti rendgenski snimak

pluća da isključimo eventualnu sumnju na upalu pluća.”

“Ne, ne želim snimati pluća.” Jacey je tiho rekla i otvorila oči.

“Jacey, sve je u redu.” Derrick ju je uhvatio za ruku, želeći je umiriti.

“Ne želim da me snimaju, nije sigurno za bebu.”

Doktor je pogledao u nju. “Trudni ste?” pogledao je u Derricka tražeći odgovor.

Derrick je pokušao sakriti izraz šoka na svom licu. Kao njen zaručnik, trebao bi znati da
je trudna.

“Da,” odgovorio je. “Trudna je.”

“U tom slučaju ništa od snimanja rendgena. Koliko ste dugo trudni?”

“Mm, otprilike 12 tjedana,” odgovorila je.

Doktor je to zapisao. “Mislim da bi bilo najbolje da vas ostavim večeras na

promatranju.”

“Doktore, učinite sve što mislite da je potrebno”, Derrick je rekao.

 Jacey je samo djelomično slušala dok je medicinska sestra govorila o lijekovima
koje će piti i dok je davala upute za njenu njegu. Činilo se da Derrick upija svaku njenu
riječ.

Slabo se sjećala svega prije dolaska u bolnicu. Kako ju je Derrick pronašao? Je li

je to bilo slučajno? Jacey je pogledala oko sebe. Kako je završila u bolničkom
apartmanu? Jedva je imala dovoljno novca da plati lijekove, sigurno nije imala novca
da plati bolničko liječenje.

“Potrebno vam je mnogo odmora i njege, gospođice Reynolds. Doktor je zabrinut

jer ste pothranjeni, sada je bitno da se udebljate. Oboje morate o tome razgovarati s
vašim doktorom i ginekologom.”

“Ne brinite, hoćemo.” Derrick je mrzovoljno rekao.

Jacey se okrenula i pogledala ga. Nije rekao ni riječi o njenoj trudnoći, zapravo,
općenito nije puno govorio. Derrick je inzistirao da ostane s njom preko noći, ali Jacey
je bilo toliko iscrpljena da je zaspala prije nego ga je uspjela išta pitati.

Jutros joj je sestra pomogla da se obuče dok je Derrick išao po doručak. O čemu
je razmišljao? Zašto je ostao s njom? Zašto im je rekao da je njen zaručnik?

Derrick se pobrinuo za sve, čak je popunio bolničke papire. Pitala se kako zna za
prezime kojim se koristi. Reynolds je bilo djevojačko prezime njene majke. Valjda mu
nije to rekla. Onda se sjetila da je dala to prezime policajcu one noći kad je Cece
doživjela automobilsku nesreću. Vjerovatno je tad čuo. Ovo je već drugi put da se to
njeno prezime pojavljuje zbog papirologije, ali je vjerovala da ju Stephan neće tražiti
pod imenom Jacey Reynolds.

Bila je sigurna, morala je biti.

“U redu. Pijte ove lijekove, nadam se da će s vašom trudnoćom sve biti u redu.
Reći ću sestri da donese kolica za vas.”
 Derrick je uzeo njene papire, a Jacey se nasmiješila sestri dok je odlazila.

“Kako se osjećaš, malena? Jesi li umorna?”

“Malo,” odgovorila je. “Derrick, zašto si ovdje?”

Neko vrijeme je samo gledao u nju. “Kako to misliš?”

“Pa,” pogledala je u svoje ruke, osjećajući sram. “Zašto si me dovezao u bolnicu?

Zašto si ostao preko noći uz mene? Zašto si im rekao da sam ti zaručnica?”

Uhvatio ju je za ruku i palcem prešao preko njenog prstenjaka. “Rekao sam to

zato što sam znao da mi neće dozvoliti da ostanem s tobom ako nismo u vezi.”

“Ali mi nismo u vezi. Ono je bilo samo na jednu noć. I ne razumijem zašto si
ovdje.” Zakašljala se pa je uzeo čašu vode i pridržao je dok je pila iz nje. Naslonila se
na uzglavlje kreveta i hvatala zrak. Derrick se nagnuo prema njoj intenzivno ju
gledajući.

“Pažljivo me slušaj, Jacey. Ti mi nisi bila samo veza za jednu noć, žao mi je što
ti to nisam prije rekao. Osjećam nešto prema tebi i znam da i ti to osjećaš.”

“Osjećam, ali to ne znači da možemo imati nešto više. Derrick, ja nisam dobra za
tebe.”

“Prestani s tim. Ti si za mene savršena. Dok sam bio na putu, nisam mogao
prestati misliti na tebe, bio sam zabrinut za tebe. Volio bih da sam te nagovorio da
ostaneš kod mene, onda ne bi lutala ulicama dok si bolesna.”

“Nisam lutala ulicama, tražila sam posao.”

“Znam to, malena.” Stavio je ruku na njeno čelo. “Ali sad sam ja tu pa se više ne
moraš brinuti o tome. Brinut ću se o tebi.”

Iako je znala da treba odbiti, činilo joj se kao pravo blaženstvo da netko drugi
preuzme njen stres i brige dok ona odmara.

“Pobrinut ću se za tebe, Jacey. Ti se samo trebaš koncentrirati na sebe i na bebu.”

Stavio je ruku na njen trbuh dodirom tako nježnim da su joj suze navrle na oči.
Kako bi bilo da je on otac njenog djeteta? Znala je da bi učinio sve da ih zaštiti i da bi
brinuo o njima.
 “Nisi me pitao tko je otac djeteta,” rekla je.

“Tvoj bivši muž?” pitao je.

“Da.”

“Sigurno više nije u tvom životu?”

“Ne želim ga više nikada vidjeti,” rekla mu je.

Napetost je nestala s njegovih ramena. “Onda je nebitno tko je otac.”

***
Derrick je parkirao auto pred svoju kuću, a Jacey se zagledala u nju. Kada je
izašao iz auta, ispustila je dah. Otkopčala je pojas pa rukom posegnula da otvori vrata.
Pokušala je odbiti njegovu ponudu da bude kod njega, ali je uvijek uspješno odbio njene
argumente govoreći joj da sjedne i da se odmori. Na njezinu žalost, upravo je to i učinila.
Bilo je tako lako sve prepustiti Derricku iako je znala da to nije u redu. Toliko je toga
skrivala, imala je toliko puno razloga zbog kojih se nije mogla spetljati s njim... Ali, ti
razlozi su trenutno isčezli.

Trebalo joj je vremena da dođe k sebi. Nije željela iskorištavati Derricka. Otići
će čim joj bude bolje. Trenutno to nije bilo moguće jer je znala da bi time ugrozila svoje
i bebino zdravlje.

Derrick je otvorio vrata auta i uzeo ju u naručje.

“Derrick, mogu hodati.” Lice joj je poprimilo crvenu boju.

“Čuvaj svoj dah, ljubavi. Osim toga, volim te nositi. Ne bi mi valjda uskratila to
zadovoljstvo?

Dok su išli prema prednjim vratima, Robert im je prišao. “Pričekajte da vam

otvorim vrata.”

“Hvala, Roberte. Jacey, sjećaš li se Roberta?”

Kimnula je starijem muškarcu koji joj se nasmijao.

 “Odvest ću Jacey gore, potreban joj je odmor. U autu imam recepte za par
lijekova, bi li ih otišao podići? Ostatak tjedna ću raditi od kuće.

“Naravno. Nadam se da ćete brzo ozdraviti, gospođice.”

“Molim vas, zovite me Jacey”, rekla je smiješeći se.

Robert je zatvorio vrata za njima dok ju je Derrick nosio prema stubištu.

“Derrick, ne moraš svoj život totalno preokrenuti zbog mene,” rekla je

protestirajući. “Bit ću savršeno u redu ako ostanem sama.”

“Malena, ja sam sam svoj šef pa mogu raditi šta god mi odgovara, a trenutno mi
najbolje odgovara da radim od kuće tako da mogu paziti na tebe.”

Ušli su u njegovu spavaću sobu i Jacey je odustala od daljnje rasprave. Iskreno,

nije imala dovoljno energije da nastavi. Derrick ju je posjeo na rub kreveta, Jacey je
razgledala po sobi dok je Derrick prilazio ladičaru.

“Moj ruksak!” rekla je s olakšanjem. Derrick se okrenuo prema njoj.

“Da, nosila si ga kada sam te pronašao pa sam ga donio ovdje sa sobom. Nisam
ga otvarao, ali mogu izvaditi stvari iz njega ako želiš.”

“Ne, u redu je,” rekla mu je jer nije željela da vidi da cijeli njen život stane u taj
ruksak.

Ustala je i lagano se zanjihala dok su joj crne točke plesale pred očima.

“Sjedni, još ćeš pasti”, rekao je i lagano je gurnuo na krevet. Trenutak poslije,
glava joj je bila pritisnuta između njenih koljena, čvrsta Derrickova ruka joj bila
naslonjena na potiljak dok ju je nježno smirivao.

“Tako je, diši.”

“Sad sam dobro,” rekla je i zakašljala se kada joj je Derrick pomogao da se

uspravi. Derrick joj natočio čašu vode i pridržao je dok je pila iz nje.

“Možeš poslije raspakirati ruksak, kad se odmoriš,” rekao je odlučnim glasom

koji ju je uzbudio na način na koji ne bi trebao. Što je to s njom i muškarcima koji vole
preuzimati kontrolu? Zašto se jednostavno ne može zaljubiti u opuštenog muškarca, koji
bi radio ono što ona kaže?

“Podigni ruke.”

“Molim?”

Držao je svilenkastu piđamu, bila je tamnocrvene boje. “Moja domaćica Jenny je

bila u kupovini. Pomoći ću ti da je obučeš, samo podigni ruke.”

Pocrvenila je. Jedno je bilo da ju vidi golu tijekom seksa, ali ovo je bilo nešto
sasvim drugo. Sa seksom se mogla nositi. Je li se netko ikad brinuo o njoj na ovakav
način? Jedino njena dadilja kada je kao dijete bila bolesna. Njeni roditelji nisu nikad
pokazali zanimanje za nju, a Stephan je uvijek očekivao da ga čeka budna bez obzira je
li joj se dalo to učiniti.

Derrickovo ponašanje ju je zbunjivalo. “Jacey, o čemu razmišljaš?”

“Ni o čemu...” automatski je odgovorila.

Derrick joj je lagano podigao glavu. “Morat ćemo raditi na tome, zar ne?”

“Na čemu?”

“Na tome da mi se otvoriš kada te o nečemu pitam. Ne pitam te zato što želim da
me otpiliš ili da mi kažeš ono što misliš da želim čuti. Pitam te zato što stvarno želim
znati o čemu razmišljaš.”

Osjećajući nelagodu, pokušala je skloniti lice od njegova pogleda, ali Derrick je

pojačao stisak. Nije ju boljelo, ali stisnuo ju je dovoljno jako da joj da do znanja da je
ozbiljan.

“Nemam naviku otvarati se drugima.”

Nasmijao se. “Vidim to. Želiš li da ti pomognem oko toga?”

Pogledala ga je u oči. Bilo je opasno pustiti ga u svoju glavu, to je sa sobom

donosilo rizik da se njene tajne otkriju, ali željela mu se povjeriti i otvoriti jer je u
njegovim očima vidjela zabrinutost.
 “Želim,” prošaptala je. “Ali nisam sigurna da bih trebala. Ne mogu... Postoje
stvari ..” misli su joj odlutale pa je sjeo pored nje i posjeo je u svoje krilo.

“Možemo ići polako. Trenutno nisi dobro pa mi je glavni cilj da ozdraviš. Sada
se trebamo usredotočiti na to, a usput ćemo polako raditi na tvom povjerenju.”

Uhvatila ga je za ruku. “Vjerujem ti više nego bilo kojoj drugoj osobi.”

Nasmijao se osmijehom koji je njegovo zgodno lice učinio još privlačnijim.

Nagnuo se i nježno ju poljubio. “Hvala ti, malena. Hajmo te spremiti u krevet. Izgledaš
izmučeno.”

Nasmijala se. Većinu vremena je zvučao kao Amerikanac, a opet, ponekad bi

njegov engleski naglasak došao do izražaja i otkrio njegovo englesko podrijetlo. To joj
je bilo pakleno seksi.

Ignorirao je njen protest da se sama obuće, brzo ju je svukao i obukao ju u divnu

ugodnu piđamu.

“Nisi mi morao ništa kupovati, Derrick.”

“Nisam bio siguran što imaš, u ormaru se nalazi još odjeće koju možeš nositi kada
se budeš osjećala bolje. Trebaš li možda u kupaonicu?”

“Da, ali mogu... Derrick!”

Uzeo ju je u naručje i zaputio se prema kupaonici. Kada su došli, spustio ju je i

posegnuo za gumbima od pidžame. Jacey je brzo rukama prekrila njegove.

“A-a, nema šanse.”

“Jacey...”

“Ne,” rekla je odlučno pa se sagnula dok ju spopadao napad kašlja. Derrick ju je

držao uz sebe dok se tresla, prelazio je rukom gore - dolje po njenim leđima.

“Osjećaš li se bolje?” pitao ju je kada se smirila.

Kimnula je glavom osjećajući umor. Naslonila je glavu na njegova prsa. “Stvarno

moram na wc. Sama.”
 Derrick ju je poljubio u čelo. “U redu, čekat ću pred vratima. Pozovi me kada
završiš pa ću te odnijeti natrag u krevet.”

Kada je završila, Jacey je oprala ruke i pogledala se u ogledalo. Bila je blijeda,

obrazi su joj bilo podbuhli i imala je tamne podočnjake ispod očiju. Čula je kucanje na
vratima kupatila.

“Jacey?”

“Gotova sam,” rekla je.

Derrick je otvorio vrata, ušao i uzeo ju u naručje.

“Derrick, ne možeš me nositi posvuda,” rekla mu je iako je uživala biti u

njegovim rukama.

Slegnuo je ramenima. “Mogu pokušati.”

Pokrivač na krevetu je već bio pomaknut u stranu, polegao ju je na krevet, prekrio

ju pokrivačem i ušuškao je.

“A što ako budem morala ići u kupaonicu dok si ti dolje?”

Namrštio se dok je razmišljao o tome, zatim je ustao i izjurio iz sobe. Što mu je

palo na pamet?

Kada se vratio, držao je nešto u ruci. Molim? Ne, sigurno ne vidi dobro.

“Dječji monitor? Nisi valjda ozbiljan?” Otvorenih usta je gledala u njega.

“Opremam sobu za Hollynu bebu, ovo sam baš kupio neki dan. Razmišljao sam
o tome da radim u tvojoj sobi, ali mislim da bih te tako uznemirio. Ovo je puno bolje
rješenje.”

“Derrick, nećeš se služiti dječjim monitorom kako bi pazio na mene.”

“Zašto ne?” Stavio je postolje monitora na noćni ormarić i uključio ga u struju.

U drugoj ruci je držao prijemnik.

“Ahh, možda zato što nisam beba? Što misliš da ću učiniti? Plakati kada budem
trebala u kupaonicu? Zašto mi jednostavno ne staviš pelenu i staviš me u kolijevku?”

“To nije moja vrsta nastranosti, ljubavi.”

 Blenula je u njega dok je upijala ono što je upravo rekao.

“Kada nešto budeš trebala, samo me pozovi, ja ću te čuti.” Podigao je prijemnik

dječjeg monitora.

“Zar stvarno misliš da ću… Čekaj, kako to misliš, nije tvoja vrsta nastranosti?
Zar stvarno misliš… ?” Lice joj je pocrvenjelo i kada joj je namignuo, odjednom se
osjećala jako naivnom.

“Svakom njegovo,” rekao je. “I da, stvarno očekujem da me pozoveš kada me

budeš trebala. Ne želim da ideš sama do kupatila dok ti se i dalje jako vrti.” Pogledala
je u njega a on je prstom prešao preko njenog obraza. “Ako me ne poslušaš, ja ću…”
misli su mu odlutale.

“Ti ćeš što?” znatiželjno je upitala. Udariti je po guzici? Zavezati je za krevet?

Umjesto da ju pomisao na to uplaši, osjetila je kako se navlažila od uzbuđenja.

“Pa, već ću smisliti neku kaznu.” Nagnuo se i poljubio ju u čelo. Kada je ustao,
osjetila je ubod razočaranja. Usne su joj trnule, željne njegovog dodira. “Naspavaj se
malena. Doći ću poslije da te pogledam. I pozovi me ako me zatrebaš.”

Napustio je sobu prije nego mu je uspjela išta odgovoriti. Zatvorila je oči i

nezadovoljno uzdahnula, pitajući se kako će uspjeti zaspati. U manje od 5 minuta,
odlutala je u zemlju snova.

Derrick je stajao ispred Jaceyine sobe i čekao da mu se spusti erekcija koja mu

se stiskala uz hlače. Za Boga miloga, ona je bolesna. Nije bilo vrijeme da mašta o tome
kako ju veže za krevet s raširenim rukama i nogama i gosti se njenom pičkicom.

Svakako nije bilo vrijeme da joj prijeti da će dobiti po guzi. Zar ju je želio
uplašiti? Iako je najvjerojatnije prirodno pokorna, njen bivši ju je preplašio i zato mora
ići s njom polako. Svakako nije bilo potrebe da ju pritišće kada je bolesna.

Unatoč tome, nije mogao suzdržati želju da sazna više o njoj. Naprimjer, želio je
znati zašto živi na ulici? Ako je njen bivši otac njenog djeteta onda ipak nisu bili toliko
dugo rastavljeni kao što je to Derrick mislio. Morao se podsjetiti da je ona bolesna,
osjetljiva i trudna i da zaslužuje da se brine o njoj i da ima obzira prema njoj, nije joj
bilo potrebno ispitivanje. Morat će jedno vrijeme držati prste dalje od nje i zbog toga
mora odoljeti porivu da ju duboko i strastveno poljubi. Umjesto da napravi ono što želi,
izašao je iz njene sobe i pokušao ohladiti svoju potrebu za njom. Uhvatio je svoj kurac
i stisnuo ga preko hlača. Isuse, ovako neće uspjeti napraviti ništa posla. Ušao je u jednu
od gostinjskih kupaonica i pustio vodu u tušu da teče.

Skinuo se i ušao unutra, hladna voda mu je godila jer mu je hladila pregrijanu

kožu. Jednom rukom se naslonio na zid kupatila, a drugom je uhvatio kurac i počeo ga
pumpati. Zatvorio je oči i prizvao sliku golog Jaceyinog tijela, njenih crvenih i otečenih
usana od njegovih poljubaca, njene mokre pičkice željne njegovog dodira.

Jaja su mu se napela dok mu je tijelo gorjelo od potrebe za njom. Ubrzao je

pokrete rukom i pojačao stisak oko kurca dok je zadovoljstvo jurilo kroz njega
zasljepljujući ga. Otvorio je oči dok je svršavao u jakim mlazovima. Naslonio se na zid
i duboko udahnuo.

U pravu je što drži ruke dalje od nje, svoje potrebe je držao pod kontrolom, one
nisu upravljale njime. Jacey je trenutno trebala brigu i pažnju. Nikako ju nije želio
izgubiti. Neće ponoviti iste greške kao s Carom.
 “Je li ti je poznato ime Jacey Reynolds?” Evan ga je pitao.

Stephan se nakratko namrštio pitajući se je li njegov brat izgubio ono malo

iskvarenog mozga što je imao. “Ne, zašto bi me uopće zanimala ta žena...” brzo se
uspravio, osjećaj iritiranosti je nestao kada mu je mozak počeo raditi. Rukom je jako
stisnuo mobitel. “Reynolds je djevojačko prezime Jaceyine majke.”

“I, imamo pobjednika.” Njegov brat je ispustio nadmoćni smijeh. Stephan je

duboko udahnuo kako bi smirio svoju narav, podsjećajući se da mu je brat potreban.
“Ime Jacinta se jednostavno može skratiti na Jacey.”

“Znači, ona se koristi tim imenom.”

“Čini se tako. Malo sam pronjuškao kako bih otkrio ime muškarca koji se nalazi
s njom na slici.”

Stephanova narav je izbila na površinu pri sjećanju na Jacey u zagrljaju drugog

muškarca. Dovraga, ona je bila njegova. Prisilio se da duboko udahne i da opusti ruku
kojom je grčevito držao mobitel.

“I, tko je on?”

“Derrick Ashdown. Ima vlastitu tvrtku. Skuplja investitore a zatim gradi luksuzna
odmarališta i hotele. Jako je bogat.”

Stephan je ispustio dah. “Što dovraga radi s njim? Kako ga je upoznala?”

“Izgleda da su se slučajno upoznali. Oboje su se zatekli u isto vrijeme na mjestu

nesreće, ali to nije ni bitno. Zanimljivo je to da ju je prije par dana doveo u bolnicu.”

“Molim? Što joj se dogodilo?” Stephan nije znao odakle Evanu te informacije
niti ga je to zanimalo. Ako ikada uhvate Evana, on nije mislio potonuti s njim. Morao je
održavati ugled konzervativne osobe ako se mislio kandidirati za guvernera.

“Čini se da se radilo o bronhitisu.”

 Stephan je frknuo. “Jacey nikad nije bila jaka.”

“Još sam nešto saznao, nešto što bi moglo sve promijeniti. Trudna je.”

Stephan se zaledio. “Koliko je dugo trudna?”

“Dvanaest tjedana.”

Stephan je ispustio mobitel.

***
Jacey se zijevajući digla iz kreveta i protegla se. Osjećala se bolje, tako se već
dugo nije osjećala, čak ni dok je bila zdrava. Nevjerojatno što ženi čini ugodan krevet,
mnogo hrane i život bez briga. Dok je pospano trljala oči, pogrešno je procijenila
udaljenost od kreveta pa je nožnim prstima opalila o njegovo dno.

“Auu, k vragu. Au, au, au...” Skakutala je po sobi na jednoj nozi, rukom se držeći
za natučene prste. Oči su joj bile pune suza.

“Što se dogodilo?” Pogledala je prema Derricka koji je uletio u sobu s omotanim

ručnikom oko struka. “Što je bilo?” Dotrčao je do nje, uzeo ju u naručje pa je s njom u
krilu sjeo u fotelju.

“Ništa,” odgovorila je kroz stisnute zube. “Samo sam udarila prstima.”

“Dozvoli mi da pogledam.” Nije joj dao dovoljno vremena za odgovor, sklonio

je njene ruke s noge i počeo pregledavati njene prste. “Možeš li mrdati njima?”

“Da, sve je u redu s njima. Žao mi je što sam toliko galamila,” rekla je osjećajući
sram zbog toga što je on dojurio misleći da joj se nešto dogodilo, a ona je samo udarila
prste.

“Boli li te ovo?” pitao je i počeo pritiskati njene prste.

Jauknula je od boli.

“Oprosti malena.” Istog trena je rekao. “Najbolje bi bilo da te odvedemo na

rendgen.”
 “Molim?” gledala je u njega dok je ustajao. Odnio ju do kreveta i pažljivo ju
položio na njega.

“Idem se obući pa ću te odvesti na hitnu.” Derrick je rekao i okrenuo se da ode.

Jacey je odmahivala glavom. “Derrick, samo sam natukla prste. Dobro su. Za pet
minuta ću zaboraviti da sam ih ozlijedila. Nije mi potrebno rendgensko snimanje.”

Okrenuo se i gledao u nju neko vrijeme. “Bolje da za svaki slučaj provjerimo na

hitnoj.”

“Ne, Derrick,” rekla mu je čvrstim glasom.

“Ništa od rendgenskog snimanja, ne smijem ići na to snimanje, sjećaš se?”

Zaštitnički je stavila ruku na trbuh. Rijetko su pričali o bebi zbog čega je mislila da
ignorira njenu trudnoću. Inače je bez problema s njom pričao o bilo čemu vezanom uz
njeno zdravlje, katkad i do najsitnijih detalja.

Pogledao ju je. “Bože, zaboravio sam. Naravno da ne možeš ići na snimanje, ali
te barem doktor može pregledati.”

“Derrick, pogledaj, vidiš da su dobro,” mrdala je prstima dajući sve od sebe da

sakrije bol. Stvarno ih je jako udarila. “Molim te, nema potrebe da idem doktoru.”

“Ako te kasnije budu i dalje boljeli ili ako krenu oticati, odvest ću te doktoru.”

Jacey je kimnula glavom, znala je napraviti kompromis.

Zazvonio je Derrickov mobitel pa ga je uzeo i otišao u spavaću sobu. Jacey je

ustala i odšetala do kauča koji je nalazio uz kamin. Derrick je postavio tv iznad kamina
kako joj ne bi bilo dosadno, čak je nabavio i frižider koji je napunio raznim pićima i
grickalicama tako da nije morala ići dolje.

Mislio je na sve, a ipak, nešto je nedostajalo. Činilo se da mu više nije privlačna.

Na nju je gledao kao na pacijenta, za njega je bila zadatak. Činilo se da je više ne gleda
kao ženu.

“Dušo, moram nakratko do ureda, došlo je do nekog problema s jednim

projektom pa se moram osobno pobrinuti da sve dobro prođe.”
 “Naravno, nema problema.” Vedro mu je odgovorila. Pokušala je ignorirati
činjenicu da ju više ne zove malena nego Jacey ili dušo.

“Gledat ćeš film?” pitao je.

“Možda,” rekla je osmjehujući se.

“U svakom slučaju, nemoj previše hodati na tim prstima.” Bacio je brzi pogled
na krevet. “Možda bih trebao zamijeniti krevet za neki drugi sa mekim ćoškovima.”

“Da se nisi usudio”, rekla je uvrijeđeno. “Obožavam taj krevet. Jednostavno sam
jako nespretna, vjerojatno bih ozlijedila prste i na zračni madrac.”

Nasmiješio se. “Vidjet ćemo.”

***
Jacey je ušla u veliki dnevni boravak i znatiželjno razgledala okolo. Nije imala
vremena da razgleda kuću s obzirom da je prošlo tek osam dana otkad ju je doveo iz
bolnice. Derrick je otišao na posao pa je iskoristila priliku da malo protegne noge, a i
bila je znatiželjna što se tiče Derrickove kuće. Uvjeravala se da se tu ne radi o njuškanju,
nije planirala otvarati ladice i ormare da vidi što ima u njima. Željela je samo malo izaći
iz spavaće sobe. Derrick je učinio sve kako bi se osjećala kao da je kod kuće. Osjećala
se puno bolje pa se zapitala je li možda vrijeme da ode.

Derrick joj nije ništa spominjao i dalje se brinuo o njoj isto kao i prvi dan. Ali,
nije ju ni taknuo, barem ne seksualno, a kada bi ju i dodirnuo to bi bilo nakratko, gotovo
kao da se bojao da ne pokupi nešto od nje. Bio je skroz drugačiji od onog muškarca s
kojim je spavala, koji nije mogao skinuti ruke s nje. Od tad je niti jednom nije poljubio.
Spavali su u istom krevetu, ali su isto tako mogli spavati u različitim prostorijama jer
između njih nije bilo nikakve intimnosti. Brinuo je o njoj, čak je izgubio onu
nepopustljivu strogoću u glasu koja je bila tako tipična za njega, i koliko god to zvučalo
čudno, nedostajala joj je.

Je li do toga došlo zbog njene nesposobnosti da se otvori i povjeri mu se? Možda

je požalio što ju je doveo u svoju kuću. Izašla je van i legla na jednu od ležaljki koje su
se nalazile uz bazen i uživala u osjećaju sunca na svojoj koži. Stavila je ruku na trbuh i
došla do zaključka da bi najbolje bilo da ode i to ubrzo. Derricku nije bilo potrebno da
se mota okolo i da ga time drži podalje od posla i njegovog društvenog života. Osjetila
je ubod ljubomore pri pomisli na njega s nekom drugom ženom, ali bila je svjesna da
nema prava na to jer on nije bio njen. Tako je bilo najbolje za oboje.

***
“Jacey?” Derrick ju je pozvao kad ju nije našao sklupčanu na kauču niti na
krevetu, pa je pomislio da je sigurno u kupaonici.

“Jacey?” Pokucao je na vrata, a kada nije dobio odgovor, otvorio ih je. Nije bila
unutra. Obuzeo ga je osjećaj panike, ali ga je uspio potisnuti. Nije ga bilo samo četiri
sata, sigurno je u jednoj od soba. Znala je da on ne želi da luta okolo i da hoda po
stepenicama. Iako se osjećala bolje i dalje je teže disala i nije želio da opterećuje pluća.
Da ju na stepenicama uhvati napadaj kašlja ili vrtoglavica, vrlo lako bi u mogla pasti i
ozbiljno se ozlijediti.

“Jacey, gdje si? Odmah mi odgovori?” Postao je jako zabrinut dok je hodao kroz
kuću i tražio ju. Ugledao je otvorena vrata dnevnog boravka koja su vodila u
dvorište, izašao je i ugledao ju na jednoj od ležaljki.

“Jacey, što radiš vani?”

“Što? Molim?” Podigla se u sjedeći položaj sa zbunjenim izrazom lica. “Derrick?

Brzo si se vratio. Zar si nešto zaboravio?”

“Nije me bilo četiri sata,” rekao je glasom koji je jasno odražavao pod kolikim je
stresom. “Zašto spavaš vani, mogla si izgorjeti na suncu.”

“Moja koža nikada ne pocrveni na suncu.” Ustala je i lagano se zanjihala.

Derrick ju je iste sekunde uzeo u naručje. “Vrti ti se u glavi. Dovraga, jesi li

svjesna toga šta bi ti se dogodilo da ti se zavrtjelo dok si bila na stepenicama? Slomila
bi vrat!“
 “Derrick,” rekla je nježno i položila mu ruku na obraz. “Dobro sam, samo sam
prebrzo ustala.”

“Znaš da ne volim da sama hodaš po kući,” rekao je dok ju je nosio kroz dnevni
boravak. Posjeo ju je na kauč, sjeo na stolić preko puta nje, podigao joj nogu i provjerio
njene nožne prste.

“Nisam njuškala,” oštro je rekla.

Pogledao je u nju. “Ne sjećam se da sam rekao tako nešto. Zabrinut sam da ćeš
se ozlijediti kada si sama u kući. Kako su ti prsti?”

“Dobro su.” Izvukla je nogu iz njegove ruke. ”Derrick, moram s tobom

razgovarati.”

“Da?” rekao je, nije mu se svidio ozbiljan ton njenog glasa.

“Mislim da je vrijeme da odem.”

“Molim?”

“Ne mogu ovdje ostati zauvijek,” počela je objašnjavati. “Osjećam se puno bolje,
jako sam ti zahvalna za sve što si učinio za mene, ali mislim da je vrijeme da nastavim
dalje.”

“Zašto?”

Zbunjeno ga je gledala. “Svjestan si toga da jednom moram otići.”

“A kamo točno planiraš otići, Jacey? rekao je hladnim glasom. “Zar te trebam
pustiti da se spakiraš pa da te nakon toga odbacim do najbližeg skloništa za beskućnike?“

Jacey je šokirano gledala u Derricka. Znao je da je beskućnik? Kako je dovraga

to saznao? “Koliko dugo znaš za to?”

“Od onog dana kada sam se vratio s puta i saznao da si dobila otkaz. Ne mogu
vjerovati da mi nisi to rekla, Jacey.” Rukom je prošao kroz kosu.

“Oh, a što si očekivao da ti kažem? Hvala ti na seksu, Derrick, usput, ja sam

beskućnik.“
 “Trebala si mi reći,” rekao je, dok je gledao u nju imao je izmučen izraz lica.
“Zar stvarno misliš da bih te ono jutro jednostavno odvezao odavde da sam to znao? Zar
misliš da ne bih učinio sve da ti pomognem?”

“Ti si dobar čovjek, Derrick, vjerojatno najbolji kojeg znam, ali ne možeš
svakome riješiti probleme.”

“Ne želim svima riješiti probleme, nisam tako dobar kao što misliš, Jacey. Mogu
biti nemilosrdan kada je to potrebno. Ne primam u kuću lutalice, ne pozivam bilo koga
da živi sa mnom. Već sam ovo rekao prije, ali očito nije doprlo do tebe. Stalo mi je do
tebe, Jacey. Kada nisam pored tebe stalno razmišljam o tebi. Oni dani kada te nisam
mogao naći bili su jedni od najgorih dana u mom životu. Zamišljao sam svakakve strašne
stvari, tebe kako ležiš u lokvi krvi prerezanog grla u nekoj mračnoj ulici.”

Gledao je u nju, izmučenog pogleda i blijedog lica. Osjećala je ubod krivnje, što
je bilo ludo. Među njima nema nikakvih obaveza. Nije mu lagala, a opet, jasno je vidjela
kroz kakvu je muku prošao zbog nje. Kako bi se osjećala da je ona na njegovom mjestu?

“Moram te držati sigurnom i zdravom, a to podrazumijeva da nećeš više živjeti

na ulici.”

“Derrick, slušaj me. Ne možeš me držati u kući kao nekog ljubimca. Ja sam
odrasla žena koja ima vlastito mišljenje, mogu sama donositi odluke za sebe.”

“Smatraš dobrom odlukom to što se želiš vratiti natrag na ulicu? I to sada kada si
se mrvicu oporavila od bronhitisa, a uz to si i trudna? Gdje točno planiraš roditi bebu?
U ulici između dva kontejnera?”

Jacey je zadrhtala i ustala te pogledala u njega. “Kako se usuđuješ? Misliš da ne

štedim svaki novčić za bebu? Samo moram pronaći novi posao i početi opet štedjeti pa
ću do poroda skupiti dovoljno novca da platim bolnicu i da na neko vrijeme iznajmim
manji stan.” Barem se nadala da hoće. Katkad joj je briga oko budućnosti jednostavno
bila preteška, prolupala bi kada bi stalno razmišljala o tome. Jednostavno treba
napredovati korak po korak.

Nadala se da će ju Stephan prestati tražiti do vremena kada rodi bebu. Dosad je

valjda shvatio da ne planira nikome ništa reći o njemu.
 “Stvarno si štedjela od one crkavice kojom su te plaćali za rad u zalogajnici?”
pitao je s nevjericom. “Zašto si uopće radila ondje? Očito je da si pametna i obrazovana,
zašto se nisi zaposlila negdje gdje bi imala veću plaću, negdje gdje bi možda dobila i
zdravstveno osiguranje?”

“To nije tvoja briga. Ovo dijete nije tvoje, a nisam ni ja. Hvala ti na svemu što si
učinio za nas, ali mislim da je vrijeme da odem.”

Ignorirala je osjećaj krivnje kada je vidjela povrijeđenost u njegovim očima,

okrenula se da izađe iz sobe.

“Stani, Jacey”, zapovijedio joj je dubokim glasom.

Zastala je i proklela svoju instiktivnu reakciju. Okrenula se i pogledala ga.

“Dođi, Jacey.”

“Idi k vragu.” Čak joj ni uvrede nisu dobro išle. Od Cady bi sad dobila po dupetu.

Zaputio se prema njoj poput predatora koji vreba svoj plijen. Jacey se ugrizla za
usnu kada joj je prišao straga, nemoćna da zaustavi vrtlog uzbuđenja koji je prošao kroz
nju. Bilo je nečeg tako neodoljivog u njemu, tako uzbudljivog. Rukom joj je obuhvatio
kosu, njegov miris ju je okružio. Povukao ju je za kosu izmamivši joj bolni uzdah koji
se ubrzo pretvorio u duboki užitak.

Derrick joj je povukao glavu u stranu i time izložio njen vrat. Jacey je zatvorila
oči dok je nizao nježne poljupce niz njezin vrat sve do gole kože njenog ramena. Kako
mu je to uspijevalo? Bilo je dovoljno da ju par puta dodirne i ona se odma topila u
njegovim rukama.

“Otvori oči,” naredio joj je. Pustio joj je kosu i pomaknuo se naprijed da joj vidi
lice. “Pogledaj me.”

Jacey je podigla pogled prema njemu. Objema rukama je obujmio njene obraze
pa joj nagnuo glavu i duboko ju je poljubio zbog čega je brzo osjetila slabost u
koljenima. Zaljuljala se kada se povukao unatrag.

“Želim da me gledaš, da si svjesna da te ja dodirujem.”

“Derrick.”
 “Ne.” Stavio joj je prst preko usana. “Govorit ćeš jedino ako te nešto pitam. Bojiš
li se da ću te ozlijediti?”

Teško je progutala i odmahnula glavom. “Ne namjerno.”

Spustio je pogled. “Ali misliš da ću te ozlijediti?”

Odvratila je pogled od njega. “Ne mogu ovo, Derrick. Ne mogu ti dati ono što
želiš i usput izgubiti sebe. Neću biti bezumni rob koji udovoljava svakoj tvojoj želji.”

“Zašto misliš da ja to želim?” pitao ju je.

“Voliš imati kontrolu.”

“Da, u krevetu, ali i ti to želiš. Vidim to na tvom licu, u načinu na koji reagiraš
na moje zapovjedi. Ne želim bezumnog roba. Volim tvoju živahnu stranu. Bit će dana
kada ću te izbaciti iz spavaće sobe, dana kada ću pobijediti, ali uvijek ću biti svjestan
toga da si ti osoba za sebe. Poštujem te, nikada nemoj misliti suprotno.”

Rukama je prešao preko njenih ramena i obuhvatio joj dojke. “Nisam vrijedna
nevolja koje donosim.” Prošaptala je.

“Zar ne misliš da je na meni da to odlučim?”

“Ne znaš sve o meni.”

“Ali reći ćeš mi sve.”

“Stvarno misliš da se možeš suzdržati da mi ne zapovjedaš izvan spavaće sobe?”

suho ga je pitala.

Grešno joj se nasmijao. “Ne vjerujem da sam nešto tako obećao, obećao sam
samo da ne očekujem da me slijepo slušaš iako bi i to imalo svoje prednosti.”

Frknula je.

Derrick joj je položio ruku na obraz i palcem prelazio preko usana. “Želim te
ovdje pored sebe. Možeš reći što god hoćeš, ali to se neće promijeniti. Želim ti pomoći,
želim brinuti o tebi i dominirati tobom.”

Uhvatio ju je za ruku, poveo ju do kauča i posjeo ju u svoje krilo. “Razgovaraj sa

mnom, Jacey. Ispričaj mi što se događa.”
 Šutjela je, nije znala odakle da počne.

“Znaš li da ovako nešto nisam dugo osjetio prema ženi, još otkad je moja žena
umrla?” Derrick je rekao.

“Tvoja žena?” Iznenadila se. Nije spomenuo da je bio oženjen.

Derrick je kimnuo glavom i zagledao se kroz prozor. “Prošlo je skoro dvadeset

godina otkako je umrla. Cara je bila tako mlada, naivna i osjetljiva. Nisam se brinuo o
njoj onako kako sam trebao i zato je umrla. Ne bi mogao podnijeti da se i tebi tako nešto
dogodi, Jacey.”

Pa, to svakako objašnjava njegovu pretjeranu potrebu da ju zaštiti. Očito se i dalje

osjeća krivim za smrt svoje žene.

“Jacey, od tebe ništa ne očekujem. Ne želim da misliš da mi nešto duguješ. Ne

želim da me se bojiš. Samo imam tu potrebu da brinem o tebi. Možeš li mi to dozvoliti?”

“Znači, brigom o meni pokušavaš umiriti krivnju koju osjećaš zbog onoga što joj
se dogodilo?” pitala je u želju da ga shvati. Glava ju je od svega počela boljeti.

“Ne… pa možda, jednim dijelom. Volio sam Caru, a iznevjerio sam ju. Tebe neću
iznevjeriti.”

“Ali ti me ne voliš.”

Pogledao je u nju. “Možda još ne, ali stalo mi je do tebe, to nisam osjetio prema
nikome otkad je Cara umrla.”

“Ali, nisi me ni taknuo otkako živim kod tebe.” Protestirala je. “Nisi me
poljubio.”

Gledao je u nju u čudu. “Zato što si bila bolesna i zato što te nisam želio preplašiti,
a uz to sam se ponadao da ćeš steći više povjerenja u mene.”

“Još uvijek sam ti privlačna?”

“Posljednjih tjedan dana sam se toliko često tuširao hladnom vodom, više nego
što sam to učinio u cijelom svom životu! Normalno da si mi još uvijek privlačna, zar
misliš da to samo tako može nestati?”
 Spustila je pogled. “Mislila sam da si se zbog trudnoće ohladio od mene. Većina
muškaraca ne smatra privlačnom ženu koja nosi dijete drugog muškarca.”

“Pogledaj me.” Čekao je dok nije podigla pogled prema njemu. “Ova beba nije
samo dio njega, ona je i dio tebe. Kako bi me moglo odbiti nešto što je dio tebe?”

Vauu, stvarno je uvijek znao šta treba reći.

“Jacey, kaži mi zašto si živjela na ulici.”

Uzdahnula je. Dio nje je želio da zadrži sve za sebe i tako se zaštiti, a drugi dio
nje je želio s njim podijeliti teret koji je nosila. “Bila sam s njim na poslovnom
domjenku, pričala sam na tom domjenku s mlađim poslovnim suradnikom. Stephan je
bio veseo i šarmantan sve dok nismo došli kući. Toliko me jako udario da sam pala i
udarila glavom. Kada sam se probudila, bila sam vezana za tešku metalnu klupu u
njegovoj sobi, tu sobu nikad prije nisam vidjela. Ispalo je da je imao sobu u podrumu
postavljenu za igru. Tamo je dovodio druge žene, čak i dok smo bili zajedno. Soba je
imala odvojen ulaz. Zabranio mi je da ulazim u tu sobu, a ja sam ga, budala, poslušala.”

“Hej, ne želim čuti da tako pričaš o sebi. Što ti je učinio?” Derrick je upitao
napetog glasa.

Jacey je podigla glavu s njegovih prsa. “Jesi li siguran da želiš znati?”

Derrick je pogledao u nju. “Reci mi, moram znati.”

“Kada sam se probudila, bilo mi je hladno, bila sam ošamućena i nesigurna jer
nisam znala gdje sam. Nisam se mogla pomaknuti jer su mi ruke bile vezane iznad glave.
Traka oko moga struka i nogu je bila podignuta u zrak. Noge su mi bile toliko razdvojene
da je boljelo. U trenutku kada sam htjela vrištati, Stephan je ušao, otvorio mi je usta i
utrpao lopticu. Mrzila sam kada bi mi to radio. Naravno, te noći mi je učinio mnogo
stvari koje sam mrzila.”

“Navedi primjer.”

“Šibu. Nju sam inače voljela, ali ova je bila puno grublja, zatim je prešao na veslo
pa na bič”, drhtala je. Mrzila je bič. “Nikada nisam uživala u boli. Na kraju više nisam
ni osjećala bol, kao da je mome tijelu sve to bilo previše. Na kraju je odložio šibu s
kojom me šibao i prisilio me da primim analni čep.” Teško je progutala.

“Oh, malena.”

Osjetila je da Derrick drhti. Je li bio zgrožen? Možda je želio da prestane?

“Nastavi.”

“Prije te noći smo se lagano pripremali za analni seks. Mislila sam da je jako
strpljiv jer je počeo s malim čepom i polako me pripremao. Ali tu večer je koristio
ogroman čep i boljelo me. Poslužio se vlastitom slinom kao lubrikantom i izjebao me.”

“On te je silovao.” Derrickov glas se stisnuo.

“On nije tako gledao na to. Rekao mi je da sam njegova, da mi nije dozvoljeno
da koketiram s drugim muškarcima, da ih ne smijem dodirnuti, i da smije raditi sa mnom
što god želi. Nakon toga me je odvezo, rekao mi da se operem i odem u krevet. I znaš
što? Učinila sam upravo to. Bila sam umrtvljena i u jakoj boli, jednostavno sam se
otuširala i sklupčala u krevet.”

“Oh, Jacey, ne možeš sebe kriviti za to.” Jako ju je zagrlio. “Isuse, tako mi je
drago što si ga nakon toga ostavila. Nadam se da si ga tužila.”

Zatresla je glavom. Nije mu mogla reći istinu, da se tad previše bojala da bi otišla
od njega, da je bila preplašena jer nije imala gdje otići. Znala je da joj roditelji ne bi
pomogli, a nije imala niti prave prijatelje. I tako je ostala s njim, sve do dana kada je
znala da ju više neće ostaviti na životu.

“Stephan ima prijatelje na visokim pozicijama. Da sam ga tužila, tužba bi bila

odbačena.”

“On je vani? Slobodno šeta? Kako se preziva?”

“Nema šanse.” Sjela je i pogledala u njega.

“Za što nema šanse?”

“Neću ti reći njegovo prezime. Nećeš ga tražiti.”

Podigao je jednu obrvu. “Uvjeravam te da se mogu pobrinuti za njega, brzo i

tiho.”
 Jacey je mahnito tresla glavom. “Ne razumiješ, Stephan je moćan, mogao bi te
uništiti. Ne, ništa ti neću reći. Osim toga, rekao si da ti nije bitno, sjećaš se?”

Derrick se nasmijao. “To sam rekao prije nego što si mi ispričala sve
ovo. Ljubavi, zar me pokušavaš zaštititi? Zaista nema potrebe za tim, obećavam ti da
se znam brinuti za sebe.”

Jacey je prekrižila ruke preko golih prsa. “A-a, neću ti reći.”

Dugi trenutak je gledao u nju, odlučio je da ju zasad neće pritiskati da mu kaže

muževo prezime. “Zna li on za bebu?”

Jacey se ugrizla za usnu nesigurna u to koliko mu treba reći.

“Jacey, zna li da će postati otac?”

“Ne zna,” prošaptala je. “I ne smije saznati. Nikada nas ne smije pronaći.”

“Skrivaš se od njega, zato si radila u zalogajnici, jer su plaćali gotovim?”

“Da.”

“Je li Jacey Reynolds tvoje pravo ime?”

“Ne. Jedna od mojih dadilja me zvala Jacey, uvijek mi se sviđalo to ime.

Reynolds je majčino djevojačko prezime.”

“Bojiš se da će ti pokušati oduzeti bebu ako te pronađe ili se bojiš da će te

ozlijediti?”

“Bojim se obje mogućnosti. On je nasilan čovjek. Ako sazna za bebu, mogao bi

se još više razljutiti. Sigurno je jako bijesan što sam pobjegla od njega. Znam da me
traži, neće me samo tako pustiti.”

“Ššš,” rekao joj je i prešao rukom po njenoj kosi. “Sada imaš mene, ja ću te
zaštititi. Nema šanse da mu dozvolim da ti se približi.”

“Derrick, on je jako moćan čovjek.”

“Tko je on?”

“Molim te, nemoj me to pitati. Ne mogu ti reći. Oboje bi bili u opasnosti da ti

kažem.”
 Nikada si ne bi oprostila da se Derricku nešto dogodi zbog nje. Kada bi Stephan
otkrio da se nalazi kod Derricka, ne bi sekunde oklijevao da ga ubije.

O čemu je točno razmišljala kada je pristala biti kod njega?

“Derrick,” počela je pričati i pogledala u njega.

“Mislim da bih trebala oti...”

Položio joj je prst preko usana. “Da ti nije palo na pamet. Dozvolit ću ti da
njegovo ime držiš u tajnosti, barem neko vrijeme i to samo zato što si u zadnje vrijeme
doživjela previše stresa. Isto tako očekujem od tebe da ne pokušavaš otići od mene kako
bi me zaštitila jer to je neprihvatljivo. I ja sam dosta moćan i imam svoje veze.”

“Ne smiješ riskirati,” rekla mu je.

Arogantno je gledao u nju. “O tome ja odlučujem, ne ti. Neku večer si mi ispričala

o tome kako te zlostavljao, pretpostavljam da se to dogodilo više puta?”

“Da, to je bio tek početak.”

Nije mogla spriječiti drhtaj koji joj je prošao tijelom. Derrick ju je uzeo i posjeo u
krilo.

“Možeš li mi ispričati ostatak?”

Nekako je lakše pronalazila riječi zbog činjenice da je to bilo pitanje, a ne

naredba.

“U početku je sve bilo dobro. Mislila sam da je savršen za mene. Činjenica da je

u BDSM mi je bila uzbudljiva, ali me je i plašila. Znaš li da sam mislila da ćemo imati
savršen život? Poput naivne budale, sve sam lijepo isplanirala. Ali, on se promijenio,
postao je zahtjevan. Kao što sam ti već spomenula, bio je ljubomoran, a ta ljubomora ga
je dovodila do bijesa i postao bi nasilan.”

Uzdahnula je duboko i drhtavo, Derrick joj je trljao leđa pokušavajući je umiriti.

“Počeo mi je zapovijedati što smijem obući i koga smijem vidjeti. Došlo je do

toga da mi je bila potrebna njegova dozvola da se uopće obućem, katkad sam danima
bila gola. Srećom, nije želio da drugi znaju što se događa u našem braku pa nikada nisam
išla gola među ljude.”

Nagnuo se i poljubio ju u čelo.

“Morala sam učiniti sve što bi mi rekao. Ako je poželio seks, hranu, bilo što, bila
je moja dužnost da ga opskrbim time. Nisam smjela odbiti.”

“Oh , malena. Isuse, nadam se da znaš da to nije primjer prave raspodjele moći u
vezi. To je bilo čisto zlostavljanje.”

“Raspodjela moći?”

Kimnuo je glavom. “To je kada se jedan partner voljno odrekne svoje moći i
podredi se drugom partneru. Do toga uvijek treba doći voljno i za to je potrebno da se
slože oba partnera. Dok se od partnera koji želi biti rob očekuje totalna poslušnost isto
se tako od dominantnog partnera očekuje da se brine i da štiti svog roba.”

“Jesi li... jesi li ikad imao roba?”

“Ne,” odgovorio je, a ona je osjetila olakšanje. “Nikada me tako nešto nije
zanimalo. Nemam želju da odlučujem o svakom dijelu tvog života i nikada te ne bi silio
da učiniš nešto ne želiš.”

Kimnula je glavom. Znala je da je to istina.

“Još uvijek se bojim,” prošaptala je. “Vjerujem ti, znam da nisi on, ali i dalje se
bojim.”

“Znam da te je strah, ali jedini način da se riješiš tog straha je da se suočiš s njim
i tako mu oduzmeš moć.”

“Što ako zaista ne budem mogla ponovo učiniti ništa od toga, hoćeš li me i dalje
željeti?”

“Da,” odgovorio je bez oklijevanja.

Gledala ga je u čudu. “Stvarno?”

“Da. Tebe želim. Nikada ne bik učinio ništa što bi te uplašilo.”

Nije željela da se zbog nje odrekne tako velikog djela svog života.
 “Ali nemoj dozvoliti da ono što ti je on učinio, uništi ono što želiš, da uništi ono
o čemu si sanjala. Ovdje si sigurna. Pričaj mi o čemu si maštala, ispričaj mi svoje
skrivene želje. Je li ti se nešto svidjelo prije nego je pokazao svoje pravo lice?”

Jacey je duboko udahnula i prisjetila se vremena kada Stephan nije bio nasilan.
Promeškoljila se u Derrickovom krilu. Dok je razmišljala, tapkala je prstima po
njegovim prsima. Rukom je prekrio njenu.

“Onda?”

“Da, mmm, zar stvarno moramo o tome pričati? Hoću reći, imam osjećaj kao da
se skroz izlažem.”

Jedno vrijeme je samo šutio. “Pošteno. Ispričaj mi ovo, a ja ću tebi također

ispričati nešto o sebi.”

Obuzela ju je znatiželja. Ta ponuda joj je bila jako primamljiva.

“Uvijek sam maštala o tome da sam vezana. U početku, kad je Stephan još bio
normalan, to mi se sviđalo. Voljela sam biti zavezana i nositi povez preko očiju.”
Pocrvenjela je dok je to govorila.

“Odlično. Što si još voljela?”

Pročistila je grlo. “Pa, privlačio me je način na koji bi Stephan preuzeo kontrolu,

u početku, prije nego je postao nasilan i zahtjevan.”

Kimnuo je glavom u znak razumijevanja.

“O čemu si još maštala? Koje su te igračke uzbuđivale?”

“Derrick,” negodovala je.

“Vibratori?”

Kimnula je glavom.

“Još nešto? Štipaljke za bradavice? Analni čepovi?”

Zastenjala je, ali je kimnula glavom. O Bože, obrazi su joj gorili.

“Je li ti se još nešto svidjelo, malena?”

 “Mmm, Stephan je koristio jednu šibu, mekanu, nije bila poput onih koje je
kasnije koristio.” Zadrhtala je od sjećanja na njih.

Prešao je rukom niz njena leđa. “A udarce po guzi? Jesi li ikad uživala u tome?”

Odmahnula je glavom i sakrila lice u njegova prsa.

“A, nisi?”

“Ne.” Čvrsto je odgovorila.

“Ne bi mi lagala, zar ne, Jacey? Vrlo brzo mogu provjeriti govoriš li istinu.”

“Udarci po guzi bole, nisu zabavni.”

“Nikada nisi sanjala o tome da te netko erotski udari po guzici? Ili o tome da te
stavi preko koljena i kazni zato što si bila zločesta? Aa?”

“Nisam.”

“Pa, mogli bi to ispitati? Raširi noge.”

“Derrick,” prostenjala je.

“Jacey,” rekao je odlučno. “Odmah raširi noge.”

Nosila je dugu, laganu suknju koju joj je kupio pa je bez problema zadigao suknju
do njenog struka i tako otkrio njene natopljene gačice.

“Ružičaste gaćice, jako lijepo.” Položio je ruku na njih. Jacey je bila zahvalna što
se to jutro obrijala. Pomakao je gaćice u stranu i umočio jedan prst u njenu natopljenu
pičkicu.

“Hmm, već si vlažna.”

Od stida je pokušala skupiti noge. Derrick je zadržao ruku gdje je bila i okrenuo
se da ju oštro pogleda.

“Jacey, raširi noge.”

O Bože, taj glas. Zbog njega je polako raširila noge.

“Dobra cura.”
 Srce joj se razveselilo na tu pohvalu pa se polako opustila. Prešao je prstom preko
njenog proreza, sve do njenog natečenog klitorisa. Izazivao ju je kružeći i prelazeći
prstom preko klitorisa. Jacey je naslonila glavu na njegovo rame, stenjala je dok ubrzano
disala.

“Čekaj moju dozvolu, Jacey,” rekao je.

Lagano je zacviljela dok je pokušavala zadržati kontrolu nad sobom. Gurnuo je

svoj široki prst u nju, stisnula se oko njega dok je palcem trljao njen klitoris.

“Derrick, molim te,” jecala je.

“Reci mi kakav je osjećaj,” zahtijevao je.

“Dobar.”

Nasmijao se. “Morat ćeš malo bolje objasniti ako želiš svršiti.”

Zacviljela je negodujući. “Ne mogu.”

“Da, možeš. Otvori mi se, Jacey. Kako se osjećaš? Što ti se sviđa? Voliš li osjećaj
mog prsta duboko u tebi?”

“Da,” stenjala je. “Ali želim više.”

“Više? Dva prsta?” Gurnuo je još jedan prst u nju zbog čega se odigla bokovima
prema njemu.

“Da, molim te. Pokreni ih.”

“Ovako?” Pomicao ih je unutra i van njenog ulaza. “Ili možda ovako?” Savio je
prste i njima dodirnuo osjetljivu točku u njoj zbog čega je skoro istog trena svršila.

Ponovno se nasmijao, a zvuk njegovog veselja ju je natjerao da otvori oči i

pogleda u njega. Nasmijala se.

“Oba,” rekla je. “Sviđaju mi se oba načina. Jako. Ali više volim osjetiti tebe u
sebi.”

Odmahnuo je glavom. “Ne ovaj put. Ovo je samo za tebe, malena. Je li ti vruće?”
 Kimnula je glavom. “Gorim. Trebam više, želim svršiti. Molim te, dozvoli mi da
svršim.” Ovo nije bila ona. Ovo nije bila stidljiva žena koju je njena majka odgojila, ali
Jacey više nije ni željela biti ta žena. Nova Jacey je bila hrabra i smiona.

“Želim svršiti, Derrick. Nemoj da čekam.”

“Onda svrši.”

Nagnuo se i uzeo njena usta u duboki poljubac dok je palcem kružnim pokretima
pritiskao njen klitoris. Vrhovi njegovih prstiju su dodirivali njenu unutrašnjost tjerajući
je da drhti. Jezikom se igrao s njenim. Dok je svršavala, usnama je zarobio njen jecaj
užitka. Jače je pritisnuo njen klitoris, produžujući njen orgazam dok je i dalje pulsirala
oko njegovih prstiju. Konačno se totalno iscrpljena srušila pored njega.

Derrick je polizao njene sokove sa svojih prstiju, od tog erotičnog prizora klitoris
joj je pulsirao. Kada je konačno došla do daha, lagano se pridigla. “Ispričaj mi nešto o
sebi.”

“Što te zanima?” pitao je.

“Pričaj mi o svojoj obitelji. Imaš li brata ili sestru? Roditelje?”

“Roditelji su mi umrli. Jedva ih se sjećam, umrli su kada sam imao jedanaest

godina. Imam mlađeg brata, zove se Matt. On je budala. Jedinu dobru stvar koju je
učinio je to što se oženio sa Holly. Naravno, grozno se ponašao prema njoj.”

Jacey je znala koliko su on i Holly bili bliski.

“Ne želiš imati ništa s njim?”

“Ne. Holly je doživjela tešku nesreću prije par godina i teško je ozlijedila nogu.
Čekao ju je dug oporavak i silne terapije. Šupak od mog brata ju je posjetio u bolnici i
obavijestio ju da se želi razvesti.”

“Pa to je užasno.”

“Vjerojatno je bolje da se tako dogodilo. Doselila je kod mene i dogovorio sam

joj terapije. Počela je raditi za mene kao moj osobni asistent dok se oporavljala, još
uvijek radi za mene.”

“Ne živi u Austinu?”

 “Ne, ona i Brax žive u blizini Wacoa.”

“Sigurno ti nedostaje.”

“Često razgovaramo. Jako mi je bitna, bliži sam s njom nego što sam ikad bio sa
bratom.”

Jacey se zapitala što bi Holly mislila o njoj.

“Svidjet ćeš joj se,” Derrick je rekao kao da je osjetio o čemu razmišlja.

“Možda će misliti da te iskorištavam.”

“Nitko tko te zna ne bi to pomislio,” rekao joj je. “Holly je dobra osoba. Vjeruj
mi. Super ćete se slagati.”
 Jacey se probudila i zijevnula. Ovih dana je imala osjećaj da samo jede i spava.
Podigla se u sjedeći položaj i polako ustala svjesna toga da bi joj se u suprotnom
zavrtjelo u glavi.

Ušla je u kupaonicu i umila se. Obukla se kada se vratila u spavaću sobu. Dok se
kretala prema vratima, ona su se otvorila i Derrick je ušao u sobu.

“Ahh, i mislio sam da si se probudila,” rekao je.

Jacey je stavila ruke na bokove. “U redu, gdje je?”

“Gdje je što?” upitao ju je nevino ju gledajući.

“Monitor za bebe,” rekla je tražeći ga po sobi. Gdje ga je sad sakrio? Natjerala

ga je da ga se riješi još drugi dan njenog boravka u kući. Bilo bi smiješno da trči gore
svaki puta kada treba ići u kupaonicu. Bila je prevelika slučajnost što bi se obično
pojavio u sobi baš u trenutku kada bi se ona počela kretati. Sigurno se tu nalazio još
jedan monitor. Shvaćala je da sve to radi zato što se brine za nju, u suprotnom bi se
osjećala kao da joj narušava privatnost.

Sigurno ih je imao još par u rezervi. Dječja soba koju je namjestio za Hollynu
bebu je bila pretrpana stvarima koje je kupio, kupio je po dva komada od svake pojedine
stvari. Stvarno je obožavao svoju šogoricu Holly i Jacey je imala osjećaj da će jako
razmaziti Hollynu bebu.

Jacey je položila ruku na svoj trbuh razmišljajući o svim stvarima koje neće moći
priuštiti svojoj bebi. Ali ipak, njeno dijete će biti voljeno i zaštićeno. Učinit će sve da
tako bude.

“Što nije u redu?” Derrick ju je pitao i položio ruku preko njezine. “Je li sve u
redu s bebom? Boli li te?”

“Molim? Ma ne, sve je u redu. Samo razmišljam.”

 “O čemu?” pitao je.

“Oh, o ničem posebnom.”

Derrick ju je okrenuo prema sebi. Primakao ju je bliže i nježno ju poljubio.

“Šećeru, želiš li malo razmisliti o svom odgovoru? Nemamo puno vremena prije
zakazanog termina kod doktora, ali mislim da bih mogao odvojiti malo vremena da te
fino napalim i uznemirim prije nego dođemo tamo. To bi vožnju učinilo jako
zanimljivom.”

Pocrvenjela je. “Ne bi se usudio!”

Mirno ju je promatrao. Oh Bože, učinio bi to. Par puta je tokom prošlog tjedna
odbila odgovoriti na njegova pitanja. Ubrzo nakon toga je saznala koliko je bio ozbiljan
kada joj je rekao da želi da mu se povjerava.

Bio je tako podmukao. Svaki put kada bi mu se odbila povjeriti, napalio bi ju do

granice izdržljivosti, a zatim joj ne bi dozvolio da svrši. Kada bi se sama prihvatila toga,
vezao bi joj ruke iza leđa svilenom špagom i počeo sve ispočetka.

Ubrzo je shvatila poruku koju joj šalje.

“Ne, nemoj,” zastenjala je kada joj je podigao majicu. “Sve ću ti ispričati! Sve ću
ti reći! Trebao si biti ispitivač.”

Nasmijao se, ali je zadržao ruke na njenim dojkama. “Mislim da Ženevska

konvencija ne bi odobrila moj način ispitivanja.”

“Ne bi, tvoja tehnika daleko nadilazi njihovu. Mislim da bi udarci po guzi bili
puno prihvatljiviji i lakši za podnijeti.”

“Samo reci riječ, ljepotice,” rekao je glasom otežanim od želje. Bacila je pogled
na njegove hlače gdje se njegova čvrsta erekcija pritisnula uz njih. Oblizala je usne.

Obećao je da ju neće udariti po guzici sve dok ne bude spremna na to, ali što je
to češće spominjao, to se ona više ovlažila na tu pomisao.

“Dovraga, Jacey. Nemoj me tako gledati. Nemamo vremena za to. Mislim da ne

želiš ići doktoru s crvenom stražnjicom. Reci mi.”
 Jacey je duboko udahnula. “Razmišljala sam o svemu što neću moći pružiti svom
djetetu.”

Spustio je pogled pa je brže bolje nastavila kako ne bi pomislio da je pohlepna.

“Ali mogu mu pružiti ljubav i zaštitu. Svjesna sam toga, samo…” odlutala je u mislima.

“Ne želim da brineš o tome što možeš ili ne možeš priuštiti bebi. Znaš da ova
beba neće ništa željeti, zar ne?”

“Derrick, ne možeš nam ti sve kupiti.”

“Zašto ne?”

“Zato… zato što se zbog toga osjećam kao da te iskorištavam. Čak mi ne

dozvoljavaš ni da ti se odužim radom po kući.”

“Plaćam ljude da to čine,” rekao je arogantno. “Zar želiš da ostanu bez posla?”

“Naravno da ne!” rekla je. “Samo bih voljela da nekako doprinosim.”

Promatrao ju je. “Znaš li da sam odrastao u siromašnoj obitelji?”

“Molim? Nisam to znala.” Malo toga joj je o sebi ispričao. Nije mu to mogla
zamjeriti s obzirom da je i sama tajila neke bitne stvari. To je učinila za njegovo dobro,
iako je zbog toga osjećala grižnju savjesti.

Kimnuo je glavom. “Nekad smo jedva imali za hranu. Majka je morala raditi dva
posla da bi imali dovoljno za krov nad glavom. Zbog toga je rano umrla. Obećao sam
si da moje dijete neće odrastati u neimaštini i da se moja žena neće ubiti od posla.”

Zadržala je dah. “Derrick...”

“A onda sam dozvolio Cari da upravo to učini. Bila je umorna nakon što je radila
cijeli dan pa je zaspala u autobusu i propustila stanicu na kojoj je trebala izaći. Zbog
toga se odatle pješke vraćala kući. Napala su je trojica muškaraca i uvukla ju u ulicu.
Silovali su je, a potom su je ubili.”

Jacey nije mogla izustiti ni riječi.

 “Trebao sam ju svaku večer dočekati na autobusnom stajalištu. Trebao sam od
nje tražiti da ne radi toliko, ali imali smo malo novca, a ona je inzistirala da tako radi.
Cara je umrla jer se ja nisam znao brinuti o njoj.”

“Ne, Derrick, to nije istina.”

Gledao ju tvrdim pogledom. “Ali mogu se brinuti o tebi i bebi, ako mi dozvoliš.”

“Ohh, Derrick, već se dobro brineš o nama, ne treba nam uz to još i tvoj novac.”

“Što će mi novac ako ga ne koristim za brigu i zaštitu osoba koje volim?”

“T-ti me voliš?”

Ignorirao je njeno pitanje i pogledao na svoj sat. “Bolje bi bilo da krenemo.

Zakasnit ćemo.”

***
Jacey je pogledala Derricka dok je sjedala na stol za pregled. Sjeo je u stolicu na
drugom kraju sobe sa zamišljenim izrazom lica. Vožnja do ovdje je protekla u tišini.

Volio ju je? Je li stvarno to mislio? Možda se pokajao što je to rekao pa je zato

tako tih? Možda se prisjećao koliko je volio Caru pa je emocionalno zbunjen.

“Zdravo.” Ušao je stariji, prijateljski raspoložen doktor. Derrick je dogovorio ovaj

pregled tako da je bila sigurna da je jako dobar doktor.

“Ti si sigurno Jacey.” Prišao joj je i rukovao se s njom. “I Derrick.” Prišao je do

Derricka koji se digao i rukovao s njim.

“Hvala što ste nas utrpali u raspored, doktore,” Jacey je rekla. Derrick nije bio
sretan što su morali toliko dugo čekati na termin, ali Jacey je bila svjesna da je morao
povući koju vezu da bi ju primio.

“Nije mi bio nikakav problem. Žao mi je što vas nisam mogao ranije ugurati.
Nakon svega što je vaš zaručnik učinio za našu bolnicu, to je najmanje što možemo
učiniti.”
 Otvorio je njen karton. “Imam vaše podatke iz bolnice. Kako se osjećate nakon
bronhitisa? Još uvijek kašljete?”

Odmahnula je glavom. “Ne, dobro sam.”

Postavio joj je razna pitanja. Njegova medicinska sestra joj je već provjerila opće
stanje pa je pričao o tome kako se mora udebljati. Derrick je i dalje bio tih, ali je znala
da upija svaku riječ.

“Pa, što kažete da napravimo ultrazvuk?”

Jacey se složila.

“Legnite.” Nakon što je malo spustila hlače istisnuo je malo gela na njen trbuh.

Derrick je došao i stao uz nju pa mu je Jacey ispružila ruku i bila je zahvalna kada
ju je prihvatio. Osjećala se nervozno, bilo ju je strah da nešto nije u redu s bebom.

“Evo vaše bebe.”

Jacey je lagano izdahnula. Na crno bijelom zaslonu se nalazila njezina beba.

Doktor je uzeo bebine mjere dok je Jacey samo zurila u zaslon na kojem se jasno vidjela
beba koja je rasla u njoj.

“Evo ga, dvije ruke, dvije noge. Sve je kako treba. Napravit ćemo neke krvne
pretrage pa ćete doći opet za par tjedana. Trenutno ne vidim nikakav problem osim toga
da se trebate odmarati i jesti puno zdrave hrane.”

Obrisao je gel s njenog trbuha.

“Hvala vam,” Jacey je rekla dok je printer printao dvije slike njene bebe.

“Nema na čemu.” Doktor se nasmiješio. Derrick joj je pomogao da ustane pa ju

je odveo do vrata. “Vidimo se uskoro.”

Zastali su na recepciji kako bi ugovorili novi termin. Dok su hodali prema autu,
Jacey je grizla usnicu.

Derrick joj je pomogao da uđe u auto pa je potom i sam sjeo u njega.

“Što je bilo?” pitao je.

“Mm?”
 “Zabrinuta si zbog nečega. Vrlo si tiha.”

“I ti si,” optužila ga je. “Jesi li ljut na mene?”

Iznenađeno se zagledao u nju. “Ljut? Ne, zašto?”

“Djeluješ ljuto. Znam da nisi stvarno mislio kada si rekao da me voliš, mislio si
o Cari...”

Dlanovima joj je obujmio obraze pa je ušutjela. “Poslušaj me. Nisam mislio na

Caru. Hoću reći, jesam, ali ne onda kada sam ti rekao da te volim. Volim te, Jacey.”

“Stvarno?” prošaptala je.

“Stvarno.”

“I ja tebe volim.”

“Onda ćeš mi dozvoliti da brinem o tebi i bebi,” rekao je odlučno. “Ako si moja,
onda je i beba moja. Prisvojit ću je kao svoju ako se slažeš s tim.”

Duboko je uvukla dah. “Jesi li siguran?”

“O da.”

Nagnula se prema njemu i bacila mu se u zagrljaj. Poljubio ju je. “Bit ćeš odličan
tata.”

Nasmijao se. “Sviđa mi se pomisao na to.”

“Košta te dosta novca to što nemam zdravstveno i sve to.”

“Kao što sam već prije rekao, novac mi ništa ne znači ako ga ne mogu potrošiti
na brigu za tebe. Osim toga, jednom kada se vjenčamo, imat ćeš svu zdravstvenu njegu
i osiguranje koje ti je potrebno.“

“Želiš me oženiti?”

“Pa, nisam te baš planirao ovako zaprositi ali da, želim da ti i beba nosite moje
prezime.”

“Ne možemo se vjenčati. Ako predam zahtjev za razvod onda će znati gdje
živim.”
 “Želim te oženiti. Želim da ti i beba nosite moje prezime. Znam da se brineš da
će tvoj muž tražiti skrbništvo nad djetetom, ali neću to dozvoliti. Pronaći ću sve što
trebam kako bih zaštitio tebe i ovu bebu.”

“Ti jednostavno ne razumiješ, Derrick. Ne znaš kakav je. Ne znaš za što je sve
sposoban.”

“To je zato što mi ne želiš ispričati. Neću mu dozvoliti da ti priđe. Gledaj, Jacey,
znam da se bojiš, ali ne možeš tako zauvijek živjeti. Moraš vjerovati da ću se brinuti za
tebe i bebu.”

“Znam da misliš da pretjerujem, da se ponašam glupo...”

“Terorizirao te i zlostavljao, u redu je da se bojiš, Jacey. Ali što prije ovo

napravimo, prije ćeš shvatiti da te više ne može ozlijediti.”

“K vragu, Derrick, hoćeš li me poslušati?” Derrick je iznenađeno gledao u nju. I

sama je bila iznenađena ljutnjom u svom glasu. “Ne pretjerujem. Ne predstavljam ga
gorim nego što je. Bit ćemo sigurni dokle god se skrivamo, ti, ja i beba. Ako sazna gdje
sam, neće oklijevati da nas ubije.”
 “Imaš li plan kako da dođemo do nje?” Stephan je nestrpljivo upitao brata.

“Promatramo Ashdownovu kuću, uhvatit ćemo ju prije ili poslije.”

“To nije dovoljno brzo,” Stephan je bijesno rekao. “Uđite u kuću i zgrabite je.”

“On ima pun kurac osiguranja. Siguran sam da ga mogu zaobići, ali ako uđemo
bez plana, gotovi smo. Ako misliš da ne radim dobro svoj posao, slobodno dođi i sam
je zgrabi, brate,” Evan je rekao medenim glasom zbog čega je Stephan shvatio da je
pretjerao.

“Evane, ispričavam se,” Stephan je rekao ubacujući u svoj glas točnu količinu
isprike. “Naravno da znaš što radiš, samo sam nestrpljiv da je se dočepam.”

“I ja sam, nisi jedino ti u dubokim govnima ako ona progovori, Stephane.” Evan
je rekao.

“U pravu si.” Samo što Evan u tom slučaju ne bi izgubio ni približno koliko bi
Stephan. On nije bio nitko poseban. Novine bi na kratko loše pisale, ali Stephan je već
imao pripremljene svjedoke koji bi se zakleli da Evanovi problemi potječu od
zlostavljanja koje je proživio prije nego je počeo živjeti kod Stephanovog oca. Nema
šanse da Stephana osude za smrt njegove asistentice. Nema jebene šanse.

Kako bi osigurao svoju sigurnost, bio je u stanju riješiti se bilo koga tko mu se
nađe na putu, uključujući i njegovu ženu. Zasad je uspio sakriti razlog njenog odlaska
tako što je svima rekao da je otišla na odmor u Europu, ali neće se moći još dugo služiti
tim izgovorom.

“Jesi li svjestan da se neće biti lako riješiti Ashdowna,” Evan je rekao.

“Raspitivao sam se o njemu, ima mnogo moćnih veza. Mogao bi te uništiti ako mu
Jacinta kaže istinu.”
 “Neće mu reći, svjesna je da je mrtav čovjek ako mu kaže.”

Evan se se nasmijao. “Šteta što ne zna da je on svakako mrtav čovjek.”

***
“Derrick, ova dječja soba nas je posramila.”

Jacey je podigla glavu kada je u sobu ušao Derrickov zgodan šogor sa rukama
omotanim oko svoje lijepe žene, Holly.

Nisu bili onakvi kakvim ih je zamišljala. Mislila je da je Holly visoka, mršava,

da nosi dizajnersku odjeću i ima savršenu šminku i frizuru.

Umjesto toga, izgledala je dosta obično. Njena duga tamna kosa je bila svezana
u lagani rep. Nosila je komotne crne hlače i rozu majicu. Jacey je znala da je Holly
ozlijedila nogu u nesreći, ali nije šepala.

Njen muž, Brax, je bio zgodan. Imao je kaubojski štih iako joj je Derrick rekao
da se bavi građevinom. Njegovom zelenom pogledu nije ništa promaklo, ali oči su mu
bile tople dok je gledao u svoju ženu.

Iza njih je u sobu ušao Derrick. Brax je odveo Holly do kauča koji se nalazio
preko puta kauča na kojem je sjedila Jacey.

“Zamolio sam prodavačicu da mi da sve najbolje od onog što trebam,” Derrick je

rekao dok je točio vodu u vinske čaše. Dodao je jednu čašu Holly, a potom i Jacey.
Zadrhtala je kada je prstima očešala njegove.

Bili su u napetom odnosu otkad je odbila reći nešto više o Stephanu. Kada bi mu
rekla, dovela bi ga u opasnost. Inzistirao bi da učini nešto u vezi toga, a to bi ga direktno
učinilo Stephanovom metom.

Što ću ako me Stephan pronađe? Otjerala je te uznemirujuće misli i usredotočila

se na razgovor. Holly je taman prigovorila Derricku da je kupio sve što postoji za dječju
sobu. Brax ih je zabavljeno promatrao i uzeo pivo koje mu je Derrick ponudio.

Potom je Derrick sjeo pored nje na kauč. Nasmijala mu se.

“Pa, kako ste se vas dvoje upoznali?” Holly je upitala prijateljskim glasom.
 “Oh, upoznali smo se prije par tjedana kada je Cece imala automobilsku nesreću.”
Jacey je odgovorila.

“Oh.” Hollyne oči su se iznenađeno raširile dok je gledala u Derricka, a Jacey

se lagano namrštila na njenu čudnu reakciju. Zar se dogodilo nešto značajno na dan
nesreće?

Derrick je posegnuo za njenom rukom i lagano ju stisnuo. “Ispričao sam Holly

kako sam upoznao nevjerojatnu ženu one noći kada je Cece doživjela nesreću i kako je
od tad nisam mogao izbaciti iz glave.”

“Oh.” Jacey je pocrvenila pri pomisli da ju je već tad želio.

“Savjetovala sam mu da te potraži. Nikada nisam vidjela Derricka tako

opčinjenog nekom ženom.” Holly joj je rekla. “Drago mi je da te je pronašao.”

“Hvala.”

Jacey se počela opuštati. Bila je nervozna što će upoznati Holly i Braxa, uplašila
se što će misliti o njoj, ali dosad se sve lijepo odvijalo.

“Jacey, gdje radiš?”

“Na žalost, dobila sam nedavno otkaz.”

“O ne, pa to je užasno,” Holly je rekla. “Ekonomija nam je trenutno u lošem

stanju. Ne mogu ni zamisliti koliko je teško pronaći novi posao.”

“Jacey trenutno ne razmišlja o novom poslu,” Derrick je dodao. “Razboljela se

pa se ne žuri s tim, trenutno je važno da se usredotočiti na sebe i na bebu.”

“O, imaš dijete?”

“Ne, mmm, trudna sam.” Došlo joj je da udari Derricka i dala mu je to do znanja
kada ga je pogledala kutom oka. Što li će misliti o njoj?

“Koliko si dugo trudna? Je li tvoje?” Zadnje pitanje je uputila Derricku.

Derrick se nasmijao. “Za to bi morao biti jako brz. Jacey je trudna četrnaest
tjedana, a njen bivši je biološki otac.”
 “Što, stvarno? Šokirana sam,” Holly je rekla. “Čini mi se da se sve tako brzo
odvija. Čak ni ne izgledaš kao da si trudna. Ja sam trudna devetnaest tjedana i već
iskačem iz odjeće poput debele svinje.”

“Holly,” Brax ju je oštro ukorio dok se Derrick mrštio na svoju šogoricu.

Brax je nježno podigao Hollynu kako bi ga pogledala. “Već smo pričali o tome
kako se omalovažavaš,” rekao je nježnim glasom u kojem se osjećala zapovijed.

“Ispričavam se, Gospodine,” prošaptala je. Jacey je duboko udahnula. Brax je bio
Dom, bila je sigurna u to. Pogledala je u Holly koja se doimala sretnom. Čak i sad, dok
je Brax bio usredotočen samo na nju, gledala ga je pogledom punim ljubavi.

“Dobra djevojka.” Poljubio ju je u obraz.

“Zapravo bih voljela da se više primijeti da sam trudna.” Jacey je rekla Holly.

“Očito uvijek želimo ono što nemamo.” Holly je rekla pa se naslonila na Braxa.

“Eto vidiš, nema potrebe da mi prigovaraš što sam kupio toliko puno stvari,”
Derrick je rekao.

“Njima će se služiti dvije bebe.” Položio je ruku preko Jaceynog trbuha, a ona
se ukočila od njegovog iznenadnog dodira. “Nisam siguran trebam li jednostavno drugu
sobu preinačim u dječju, vjerojatno ćemo željeti da nam dječja soba bude što bliža našoj,
zar ne?” pitao je Jacey.

Otvorila je i zatvorila usta. “Amm.”

“Čekaj, rekao si vašoj sobi? Hoćeš reći da Jacey živi ovdje? S tobom?” Holly ih
je iznenađeno gledala.

“Da, tako je.”

“Ali, vas dvoje se jedva poznajete.”

“Holly,” Brax je rekao niskim, upozoravajućim tonom.

“Čekaj, hoćeš reći da ona ne radi, trudna je s drugim muškarcem i da živi s

tobom? Derrick, znaš li što radiš? Jesi li joj dao da potpiše sporazumni ugovor?”
 “Holly!” Brax ju je upozorio oštrim glasom. “Dosta. To je Derrickov život, na
njemu je da ga živi onako kako to on želi.”

“Ali...”

“Ništa ali. Zar ne misliš da duguješ ispriku Derricku i Jacey?”

Holly je pogledala u njega. “Ne, ne duguje. Barem ne meni.” Jacey se pomakla

naprijed. “Holly, možda bi bilo dobro da nas dvije idemo razgovarati negdje drugdje?”

Jacey je mrzila sukobe, inače je bježala od njih i sretno dozvolila nekom drugom
da riješi njezin problem, ali bilo je potrebno da uvjeri Holly kako misli na Derrickovo
dobro.

“Dobro.” Holly je ustala i slijedila Jacey.

Jacey ih je povela van na trijem. “Slušaj, Holly, znam šta sigurno misliš, da sam
na tvome mjestu i ja bi to pomislila. Voliš Derricka i želiš ga zaštititi. Isto želim i ja.”

Duboko je udahnula i zagledala se u pod.

“Vjerovala ili ne, pokušala sam otići. Rekla sam mu da ga ne želim iskorištavati.
Derrick nije želio ni razmisliti o tome. Donijela sam odluku da odem, samo deset minuta
poslije me je nagovorio da mu obećam da ću ostati i dozvoliti mu da se brine o meni.”

Holly je frknula. Jacey se okrenula prema njoj misleći da ta žena misli da joj laže.
“Zaista je tako bilo.”

“Oh, vjerojatno je, znam kakav je Derrick. Gotovo je jednako loš kao Brax što se
tiče zapovijedanja.”

Zapravo, Jacey je pomislila kako je Derrick još gori od Braxa, ali nije željela
dalje raspravljati sa Holly.

“Holly, obećajem ti da ću potpisati sve što Derrick bude želio da potpišem. Znam
da me ne poznaješ, ali nikada ne bi iskorištavala Derricka. On mi je vrlo bitan.”

“Volim ga kao brata,” Holly je rekla. “Neću ti dozvoliti da ga iskorištavaš.”

Jacey se ironično nasmijala. “Zar misliš da bi Derrick dopustio da ga netko

iskorištava?”
 Holly se malo opustila. “Ne mislim.”

“Znam da se tek kratko poznajemo i da mu nemam šta ponuditi, ali ja ga volim.

Zaštitit ću ga najbolje što znam, čak i od same sebe ako bude potrebno.”

Holly je uzdahnula i kimnula glavom. “Činiš se poprilično u redu. Ali ako ga

povrijediš, i ja ću povrijediti tebe, razumiješ li?”

Jacey je kimnula glavom svjesna toga da bi ona isto to učinila za voljenog brata.

Dok su se vraćale unutra, čule su glasove koji su dopirali iz prednjeg dijela kuće.

“To su Ava, Roarke i Sam,” Holly je rekla dok je išla prema prostoriji iz koje su
dopirali glasovi. Jacey ju je slijedila.

To su bili bliski Derrickovi prijatelji i njena dužnost je bila da ih upozna, ali je

bila zabrinuta. Derrick joj je rekao da su njih troje u vezi. Sam i Ava su bili pokorni, a
Roarke je bio njihov Dom. To ju je malo šokiralo. Pročitala je par romana o seksu u
troje koje je, naravno, kupila u tajnosti. Njeni roditelji, a ni Stephan ne bi odobrili čitanje
takvog štiva.

Vjerovala je da bi svatko trebao slobodno živjeti svoj život onako kako želi, sve
dok time nikome ne čini štetu. Sve dok Roarke nije nasilan prema svojim pokornima,
nije imala ništa protiv njihove neobične veze.

Stajala je sa strane dok su se svi pozdravljali.

“Holly, lijepo te je opet vidjeti!” Zgodan muškarac plave kose i nevjerovatnih

plavih očiju je zagrlio Holly.

“Kako si, Holly?” Tamnokosi muškarac ju je pitao dubokim glasom, izvlačeći je

iz zagrljaja plavokosog muškarca. Plavokosi muškarac je obgrlio mršavu ženu koja je
stajala pored njega, pretpostavila je da je to Ava.

Tamnokosi muškarac je sigurno bio Roarke; iz njega je zračio nepogrešivi

autoritet. Pogledao je u Holly i prešao joj prstom preko obraza.

“Blijeda si. Jesi li dobro?”

Nije pričekao njezin odgovor, podigao je glavu i pogledao u Braxa.

 “Je li ona dobro?” Odmara li dovoljno?”

“Čovječe, isti si kao ova dvojica. Nemoj davati Braxu još povoda da bdije nada
mnom, i ovako me svake dvije minute pokušava natjerati da legnem. Savršeno se
osjećam.”

“Jesu li prošle jutarnje mučnine?” Ava ju je pitala i zabrinuto položila ruku preko
Hollyne ruke.

Holly je ispustila dah. “Voljela bih da se radi samo o jutarnjim mučninama, ali
muka mi je cijeli dan. Ali tješi me to što sam prestala povraćati. Kakva je situacija kod
tebe, Jacey? Molim te, reci mi da će mučnine prestati kako bude odmicala trudnoća.”

Kada su svi pogledali u nju, Jacey je odoljela želji da pobjegne i negdje se sakrije.

“Zapravo sam imala puno sreće,” odgovorila je. Imala sam mučnine samo par
tjedana.”

“Mislim da je večera skoro gotova,” Derrick se ubacio u razgovor. “Zašto se ne

bi premjestili u blagovaonicu pa ću vas upoznati.”

Blagovaonica je bila ogromna, a u njoj se nalazio veliki stol od hrasta koji je

dominirao prostorom. Zid su ukrašavala prelijepa umjetnička djela, a na stolu je bio
postavljen prelijep svijećnjak.

Derrick je izvukao stolicu sa svoje desne strane i pomogao joj da sjedne.

“Roarke, Sam i Ava, ovo je Jacey. Jacey, pored tebe se nalazi

Roarke.” Tamnokosi muškarac je kimnuo glavom. “Pored njega je Ava.” Sitna žena joj
se prijateljski nasmiješila. “I posljednji, ali ne manje bitan je Sam.”

“Hej, šećeru,” rekao je Sam. “Znači, i ti si trudna?”

“Sam!” Ava ga je ukorila udarajući ga po ruci.

“Ispričavam se, Jacey. Nakon nekog vremena ćeš se naviknuti na njega.”

“Priraste ti srcu,” Roarke je komentirao.

“Poput napornog malog brata kojeg se ne možeš riješiti,” Holly je dodala.

 “Srce mi puca,” Sam je zaigrano rekao, stavio je ruku preko srca pa se strovalio
na stolicu. “Vidiš li što sve moram trpjeti, Jacey? Ne znam zašto se uopće družim sa
njima.”

“Zato što te nitko drugi ne bi trpio.” Holly je veselo rekla.

Svi su se nasmijali kada je Sam odmahnuo glavom povrijeđenog izraza lica. I

samo tako, napetost je popustila i razgovor se nastavio. Jacey je ubrzo shvatila da se
opustila.

Nakon večere je bila umorna, ali i sretna. Muškarci su izašli van pušiti, a žene su
se preselile u dnevni boravak.

“Ostajete li ti i Brax dugo u gradu, Holly? Ava je pitala kada su sjele.

Holly je odmahnula glavom. “Moramo se vratiti kući do nedelje navečer.

Uglavnom smo došli da vidimo Derricka. Brax i ja moramo nešto sutra obaviti, također
moram otići u kupovinu. Sise mi kipe iz svih mojih grudnjaka, a i potrebna mi je veća
odjeća.” Uzdahnula je.

Jacey je isto uzdahnula. Spala je na to da nosi Derrickove majice jer su bile

prostrane i ugodne, ali traperice su joj postale uske i neudobne.

“Ići ću s tobom da ti pomognem. Možemo imati dan samo za nas ženske. Jacey,
i ti ideš s nama, zar ne?”

“Pa, nisam sigurna. Derrick možda...”

“Ah, Derricku neće smetati ako pođeš s nama,” Ava je rekla odmahujući rukom.
“Vozit će nas Max, Roarkov vozač. Tako muškarci neće moći prigovoriti da ćete se vas
dvije iscrpiti. Dogovorit ću nam termin za masažu, manikuru i njegu lica. Bit će nam
zabavno.”

“Možeš li nam tako brzo dogovoriti termin?” Jacey je pitala.

“Oh, bez problema, reći ću Samu da nam dogovori rezervaciju. Može svakoga
šarmirati“

Jacey uopće nije sumnjala u to.

 Ava je pljesnula rukama. “Onda smo se dogovorile. Pokupit ću vas u 10 ujutro.
Zabavit ćemo se.”

“Ako ne povratim po stolu za masažu.” Holly je suho dodala.

***
“Pa, večera je dobro prošla,” Derrick je rekao dok je povlačio prekrivače s
kreveta.

“Prijatelji su ti stvarno jako dragi.” Zaista je to mislila. Iznenadila se koliko je

uživala u njihovom društvu.

„Jesi li se uspjela složiti s Holly i Avom?” pitao je dok se penjao na krevet. Jacey
je legla pored njega. “Znam da se Holly nekada ponaša previše zaštitnički kada sam ja
u pitanju, pričat ću s njom ako te bude gnjavila.”

“Ne,” brzo je rekla. “Nema potrebe, sve je u redu. Shvaćam zašto se tako osjeća.
Osim toga, mislim da smo sada dobre. Holly i Ava su me pozvale u subotu u kupovinu
s njima.”

Dobro, Ava ju je pozvala, ali čini se da to Holy ne smeta. Nikada nije imala
prijatelje osim onih par koje je imala kada je bila dijete, ali su se s vremenom udaljili pa
je osjetila laganu ljubomoru na bliskost koja se osjećala između Derricka i njegovih
prijatelja.

“Naravno, morat ću odbiti, sutra ću smisliti neku ispriku.”

“Zašto moraš odbiti ponudu? pitao je. Otkotrljao se na svoju stranu kreveta pa se
nalaktio kako bi mogao gledati u nju dok je ležala na leđima.

“Ah, samo ću im smetati,” rekla je osjećajući određenu smetnju dok je bio tako
nagnut nad njom.

“Jacey,” upozorio ju je.

Uzdahnula je. “Zar baš moraš znati svaku moju misao?”

“Ne, ali želim znati onu zbog koje si uzrujana i zabrinuta.”

 Odvratila je pogled od njega, osjećajući se frustrirano.

“Jacey?”

“Derrick, stalno inzistiraš da pričam s tobom, ali ti si se skroz povukao u sebe.”

“O čemu pričaš?”

“Od one naše rasprave koju smo vodili neki dan ponašaš se skroz drugačije. Imam
osjećaj da nas razdvaja velika praznina koju ne mogu prijeći. Čak i kada vodimo ljubav,
više nije isto.”

Uzdahnuo je i svukao sa sebe odjeću. Legao je na krevet s njenom glavom na

prsima. “U pravu si, žao mi je. Teško mi je ovo priznati, ali povrijedila me je činjenica
da misliš da te ne mogu zaštititi.”

“Derrick, uopće se ne radi o tome.” Od silne frustracije je počela plakati pa je

zakopala lice u njegova prsa. “Jednostavno… Ne mogu…”

“Ššš.” Uhvatio ju je za stražnji dio vrata i nježno ga stisnuo.

“Znam da ćeš nas zaštititi, ali ne mogu riskirati. Ne mogu riskirati da te izgubim,
Derrick.”

“U redu je, malena. Znam. Smiri se. Trebaš biti smirena i opuštena zbog bebe.”

Frknula je. “Kao da je to moguće.”

“Znam da ti je teško i da ti nisam baš olakšao. Neću te više ispitivati o tvom

bivšem.”

“Hvala ti.”

“Znaš, mislim da bi ti izlazak sa curama dobro došao.”

“Žele ići na masažu i slične stvari, ja…” misli su joj odlutale.

“Ne voliš masažu?”

“Nije to u pitanju. Stvar je u tome da su ti tretmani skupi, ne bih smjela trošiti

svoj novac na takve stvari.”

Derrick je uzdahnuo. “Nisam li ti neki dan dao kreditnu karticu?”

Dao joj je karticu. Nije ju željela prihvatiti, ali on je inzistirao. “Ta kartica je za hitne
slučajeve.”

“Ne, nije. Jacey, umoran sam od ovakvih razgovora s tobom.”

“Ne želim te iskorištavati. Holly i ovako misli da sam s tobom zbog tvog novca.
Što bi tek mislila kada bi saznala da - hmm - mmm” mrmljala je kada ju je poljubio.

“Dosta,” rekao je niskim tonom. “Holly ne upravlja mojim životom. Prebacit ću

te preko koljena ako samo još jednom čujem da ne želiš koristiti moj novac.”

“Ali osjećam da - Derrick!” počela je skičati kada je sjeo i prebacio je preko

koljena.

“Upozorio sam te, Jacey.” Malo je podigao njezinu spavaćicu.

“Derrick, pusti me.” Spustio joj je gaćice niz noge. “Je li te strah?” pitao ju je.

“Nije, ali me moraš pustiti. Ovo je ludo. Moraš me slušati.”

“Slušao sam te. Ti mene ne slušaš.” Namjestio ju je preko koljena. “Stavit ću ti

jastuk ispod trbuha.” Posjeo ju je sa manje napora nego što je mislila da će biti potrebno,
postavio je jastuk preko koljena pa ju je opet prebacio preko. “Je li ti neudobno?”

“Da, neudobno mi je. Prebacio si me preko koljena dok mi gola guzica maše na
vjetru.”

“Ovdje nema vjetra, a tvoja guzica sigurno ne maše okolo,” rekao joj je
zabavljeno.

“Mislila sam da neću dobiti po guzici dok ne budem spremna za to.”

“Spremna si, zar ne, Jacey. Već me duže vrijeme izazivaš u vezi toga. Vrijeme je
da platiš za to. Prestat ću kad mi kažeš da više nećeš praviti toliki problem oko trošenja
mog novca. Želim da u subotu ideš s njima, da se dobro zabaviš i da potrošiš koliko god
želiš novca.”

“Ne.”
 Udario ju je po guzici. Oh, to je zapeklo. Njen lijevi guz se odmah zažario.
Uslijedio je još jedan udarac, zatim još jedan a nakon njega još jedan. Naizmjenično je
nizao udarce na svaki guz sve dok joj se guzica nije zažarila.

“Jesi li se predomislila?” pitao ju je, trljajući vrućinu u njenu kožu. Vrućina koju
je stvorio proširila se cijelim njenim tijelom. Na njeno iznenađenje, klitoris joj je počeo
pulsirati.

“Nisam”, rekla je odlučno.

“U redu.”

Razdvojio joj je noge i udario rukom unutrašnju stranu svakog bedra. Jacey je
zastenjala. Četiri puta je brzo lupio gornji dio svakog bedra prije nego je pomakao ruku
naniže i obuhvatio njen brežuljak.

“Malena, pa ti si mokra”, rekao je niskim tonom. Prstima je razdvojio njene stidne

usne pa gurnuo srednji prst duboko u nju.

“Oh, oh!” stenjala je i podigla bokove prema njemu.

“Jesam li ti dozvolio da se pomakneš?” pitao ju je. “To će te koštati.” Povukao je

ruku kako bi je opet udario po stražnjici. “Ti si jedna zločesta djevojka.”

“Žao mi je”, stenjala je. “Derrick, molim te.”

“Za što me moliš?” pitao je.

“Dodirni me. Diraj mi klitoris, natjeraj me da svršim.”

Pauzirao je s udarcima kako bi opet protrljao njenu stražnjicu. “Još uvijek nisam
čuo ono što trebam čuti kako bi prestao s ovim.”

Jacey je stenjala. “U redu, pobijedio si. Trošit ću tvoj novac. Možda ćeš čak
požaliti zbog toga.”

Nasmijao se. “Imam povjerenja u tebe. Radio sam dugo i teško kako bih imao
dovoljno novca da se brinem o svojoj obitelji, kako bi bili sigurni, a ti odbijaš sve što ti
mogu ponuditi.”

Nije mogla vjerovati da on to misli.

 “Derrick, to nije istina. Nije mi stalo do tvog novca. Stalo mi je do tebe. Tebe
želim.”

“Ja sam tip osobe kojoj je potrebno da zna da ga drugi trebaju, Jacey. Moram biti
siguran da ćeš mi se obratiti ako ti nešto zatreba. Zaštita, sigurnost, bilo što.”

Suze su je pekle u očima. “Znam to. I ja imam potrebu da te zaštitim.”

Frknuo je. “Ljepotice, ne moraš se brinuti za mene. Planiram biti u blizini još
dugo vremena, dobit ćeš ti još mnogo udaraca po stražnjici.”

“Derrick!” Jacey je pokušala sjesti, ali joj nije dozvolio.

“Jesam li ti rekao da se smiješ pomaknuti?“ glas mu je sadržavao notu

neodobravanja, istog trena je legla. “Čini mi se da ti je potrebna mala lekcija iz
poslušnosti. Malo ću se igrati, a ti ćeš mirno ležati. Ne smiješ govoriti. Ispruži ruke
ispred sebe. Tako. Odigni noge tako da si na koljenima da se smanji pritisak na trbuh.
Odlično. Očekujem od tebe da ostaneš u tom položaju. Ne zaboravi što sam rekao, budi
mirna i nema pričanja. U suprotnom će ti usljediti udarci po guzici koji neće biti baš
zabavni.”

Jacey je zacviljela, ali je ostala na mjestu. Znala je da ju ne bi ozlijedio, ali je

svakako zvučao prijeteće kada je to želio.

Rukom joj je prešao preko leđa. “Koja je tvoja sigurna riječ, Jacey?”

Ostala je tiha.

“Malena, to nije bilo trik pitanje. Ako ti postavim direktno pitanje onda smiješ
odgovoriti.”

“Oh, mmm, roza.”

“Ako ti u nekom trenutku bude neudobno ili te bude strah ili jednostavno želiš
pauzu, očekujem da kažeš svoju sigurnu riječ, jesi razumjela? Sigurna riječ se ne koristi
samo kada te boli.”

“Da, Gospodine,” odgovorila je.

Prestao je masirati njene guzova, a zatim ju je nastavio masirati sve do bedara.

 “Raširi noge za mene, ljepotice.”

Jacey je raširila noge. Derrick se izvukao ispod nje i kleknuo pored nje. Prešao je
rukom preko proreza njene stražnjice, a zatim pritisnuo jedan prst na njen anus.

Jacey je zadržala potrebu da se protivi tome. Prstima je prešao preko njene

pičkice, pa preko njenih skliskih usana.

“Sviđa mi se koliko si vlažna. Ništa me ne uzbuđuje više od spoznaje koliko te

pali moj dodir. Sada, ne zaboravi da sam ti rekao da budeš mirna.”

Pomaknuo se na rub kreveta, začula je zvuk otvaranja ladice. Oboje su se testirali

i bili su čisti pa je znala da ne traži kondom. Što radi? Čulo se lagano špricanje, a zatim
je rukom razdvojio njezine guzove. Jacey se napela.

“Želiš li iskoristiti sigurnu riječ, Jacey?” pitao ju je.

“Ne, Gospodine”, odgovorila je.

“Onda se opusti za mene, ljepotice. Samo ću se malo igrati. Obećavam ti da te

neće boljeti.”

Jacey se natjerala da se opusti. Nagradio ju je mekim poljupcem po svakom guzu.

Stavio je malu količinu lubrikanta na njen anus.

“Opusti se. Pusti me unutra.” Pritisnuo je jedan prst uz njenu usku rupu. Jacey se
koncentrirala na to da se što više opusti. Gurnuo je prst u nju i prešao uski mišić anusa,
gurao ga je sve dok nije bio skroz u njoj.

“To nije bilo tako strašno, zar ne?” Lako je to njemu reći, nije on imao prst
duboko u svom šupku. “Mislim da zaslužuješ nagradu za dobro ponašanje.” Derrick je
prstom ulazio i izlazio iz njenog šupka, slobodnu ruku je pomakao do njene pičkice.
Lagano joj je prstima uštipnuo klitoris pa ga protrljao vrhom srednjeg prsta.

Jacey je jecala, cijelo joj se tijelo treslo dok se borila da ostane mirna. Disanje joj
se ubrzalo, imala je osjećaj kao da joj se cijelo tijelo izvija.

“Svrši za mene, malena. Hajde, pusti se.”

Lagano vrisnuvši, Jacey je svršila, dok se tresla, šupak joj se stisnuo oko
njegovog širokog prsta.
 Krevet je utonio pod njegovom težinom dok je Derrick mijenjao svoj položaj.
Nekako je uspio zadržati prst u njenom šupku dok je kurcem ulazio u njenu pičkicu.
Zajecala je od osjećaja ispunjenja. Bilo je drugačije iskustvo osjetiti ga u sebi bez
kondoma. Stavio je prst na njen klitoris i lagano ga trljao. Jacey je znala da joj neće
trebati dugo da opet svrši.

“Isuse, tako se dobro osjećam kada sam u tebi. Kada osjetim kako me okružuje
tvoja svilenkasta unutrašnjost, poželim te jebati poput nekog pohotnog tinejdžera. Želim
da svršiš sa mnom.”

Zastenjala je, njena unutrašnjost se stisnula oko njega.

“Kvragu,” viknuo je dok se zabijao u nju, još je dva puta ušao u nju i svršio. Dok
je svršavao, lagano joj je uštipnuo klitoris. To je bacilo Jacey preko ruba, izgubila je
razum, tresla se i stenjala od užitka.

Deset minuta poslije, nakon što su se oprali, Jacey je ležala i stenjala dok joj je
Derrick sisao bradavice. “Hm, mislim da sam otkrio najdraži položaj za spavanje.” rekao
je.

“Ne možeš tako spavati”, protivila se.

“Valjda si u pravu. Digni nogu na moj kuk,” rekao je. Digla je nogu, a on je
gurnuo dva prsta u nju.

“Ahh, sad mogu zaspati.” Opet joj je počeo sisati bradavice.

“Derrick! Ne mogu ovako spavati.” Zar je poludio?

Palcem je trljao njen klitoris, a vrhovima prstiju je pogađao onu posebnu točku u
njoj.

“Nemoj, Derrick!” stenjala je pa je ušutjela kad je zarežao na nju. Sklonio je ruku

s njene pičkice pa je dva puta brzo udario po stražnjici.

“Budi mirna.”

Stražnjica joj je još uvijek bila osjetljiva, a ta dva udarca su joj samo povećala
već postojeće žarenje. Više se nije bunila kada je vratio dva prsta u njen mokar prolaz.
Trljao je njen klitoris dok je naizmjenično paluckao jezikom po njenim bradavicama.
Njen orgazam se polako i lijeno gradio, kada je počela svršavati puls joj je podivljao,
ispustila je dug, tihi jecaj potrebe. “Derrick, o Bože.”

Konačno oslobođenje ju je preplavilo u dugim, ali sporim valovima zbog kojih

se smijala od užitka. Taman kada je pomislila da završava, još jedan val užitka bi ju
obuzeo. Do trenutka kada je orgazam završio, bila je iscrpljena i zadihana.

“Sada možeš spavati,” rekao joj je. Položio je dlan na njenu pičkicu, njegovi su
prsti i dalje bili duboko u njoj dok je još jednom prešao usnama preko njene bradavice.

Jacey je uzdahnula i zatvorila oči. Spavala je dubokim snom cijelu noć.

 Nakon masaže, Jacey se osjećala preporođeno. Prvi put u zadnjih par mjeseci se
osjećala tako opušteno.

“O moj Bože, odlično se osjećam,” Holly je rekla. “Čak nisam niti jednom
povratila.”

Ava se nasmijala i zagrlila ju oko struka. “To moramo proslaviti. Što kažete da
idemo nešto pojesti, možemo popiti koji djevičanski koktel, a zatim se baciti na
kupovinu?”

“Kako god hoćeš,” Jacey je rekla. “Ne mogu razmišljati, mozak mi se pretvorio
u kašu.”

“Isto je i kod mene,” Holly je rekla dok su prilazile mjestu gdje je ih je Avin
vozač, Max, strpljivo čekao. Kada su krenuli, oglasio se Avin mobitel.

“To je sigurno Roarke,” rekla je dok je vadila mobitel iz torbice.

“Provjerava kako si?” Holly je pitala pa posegnula za njenim mobitelom koji se

u tom trenutku oglasio.

“Da,” Ava je odgovorila i nasmijala se. “Je li to Brax?”

“Da. Ne znam u kakvu nevolju misle da možemo upasti dok smo na masaži?”

“Zadnji put kada smo izašle upale smo u barsku tučnjavu.”

“To je nešto drugo,” Holly je rekla. “Tada nisam bila trudna.”

Jacey se smijala njihovom razgovoru i poželjela da i ona ima tako bliske

prijatelje. Bilo je glupo, ali nije si mogla pomoći, bila je ljubomorna na njih jer Derrick
nije provjerio kako je ona. Mobitel joj se oglasio pa ga je izvadila iz džepa i ugledala
poruku od Derricka.
 Derrick: Je li sve u redu?

Jacey: Da, idemo nešto pojesti.

Derrick: Budi dobra.

Nasmijala se.

“Derrick?” Holly je pitala dok je Jacey vraćala mobitel u džep.

Jacey je kimnula glavom. “Malo se ponaša prezaštitnički.”

“Dušo, svi naši Domovi su takvi,” Ava je dodala. “Nose to u svojim genima ili
su možda to naučili u školi za Domove.”

“Školi za Domove?”

“To je mjesto gdje svi Domovi uče kako da pravilno udare stražnjicu svoje
pokorne.” Holly je ironično rekla.

“Bogu hvala pa imam Sama da se umiješa, u suprotnom bi Roarke bio

nezamisliv.”

Holly je kimnula glavom na Avine riječi. Roarke je izgledao kao poprilično teška
osoba.

“U svakom slučaju, Roarke je rekao da vas sve poziva večeras na večeru. Naći
ćemo se tamo s našim muškarcima kada završimo s kupovinom. Gledat će neku
utakmicu.”

“Jadan Sam,” rekla je Holly.

Ava je kimnula glavom. “Sam baš ne voli sport, ali pretvara se da voli jer misli
da će u suprotnom izgubiti na svojoj muškosti.”

Jacey se nasmijala.

***
Iscrpljena, ali sretna, Jacey je naslonila glavu na naslon Avinog gradskog auta
dok ih je Max vozio do Roarkove, Samove i Avine kuće koja se nalazila u predgrađu. I
ostale žene su bile tihe, sve su bile umorne od cjelodnevne kupovine, smijeha i općenito
glupiranja. Ovo je bio jedan od najljepših dana u njenom životu. Oko njih se krajolik
promijenio, kuće su ovdje bile veće i više udaljene.

“Još malo pa smo kod kuće,” Ava je rekla u trenutku kad ih je obasjalo svjetlo
kroz stražnji prozor auta.

“Što izvodi ovaj lik iza nas?” Holly je pitala i okrenula se da pogleda.

“Zašto nas ne obiđe kad mu se već toliko žu...” vrisnula je kada se u njih zabio
auto.

“Koji kurac?” Ava je vrisnula.

“Opet nam se približava,” viknula je Holly dok je pokušavala dohvatiti svoju

torbicu. Uspjela ju je uhvatiti u trenutku kada se auto opet zabio u njih zbog čega joj je
torbica ispala iz ruku. Vrištale su dok su se pripremale za udar.

“Dame, držite se. Mislim da mu ne mogu pobjeći, ali pokušat ću.” Max im je
rekao mirnim glasom.

“Dovraga, ne mogu uhvatiti svoj mobitel. Moramo nazvati naše muškarce!”

Holly je viknula.

Jacey je izvadila svoj mobitel, ruke su joj drhtale dok je birala Derrickovo ime u
svom imeniku. Uspjela je stisnuti tipku za poziv u trenutku kada se auto opet zabio u
njih, zbog čega je njihov auto poletio. Okretao se po cesti i na kraju se skotrljao u jarak.

Derrick je izvadio mobitel i nasmijao se kada je ugledao Jaceyno ime na zaslonu.

“Zdravo ljepotice,” pozdravio ju je. Zaledio se kada je s druge strane čuo zvuk grebanja
i glasnog vrištanja. Zatim je uslijedila tišina.

“Jacey!” vikao je. “Jacey, odgovori mi.”

Ostali muškarci su ga zabrinuto pogledali, Roarke je brzo ugasio televizor.

Derrick je prekinuo poziv pa ju pokušao opet nazvati. Ništa.

“Jebi ga.” Ustao je. “Nešto se dogodilo. Jacey je nazvala i čuo sam zvukove loma
i vrištanja.”
 Muškarci su se odmah digli, problijedili su dok su uzimali svoje mobitele. Istrčali
su iz kuće i uskočili u aute. Derrick nije imao pojma gdje su, znao je jedino da mora što
prije doći do njih.

***
Jacey je otvorila oči i zastenjala. K vragu, cijelo tijelo ju je boljelo. Što se dovraga
dogodilo? Oprezno se ogledala oko sebe, nije znala gdje se nalazi. Čula je zvuk
stenjanja. Okrenula se na svoju desnu stranu i zajecala kada joj je bol eksplodirala u
glavi od tog pokreta.

“Što se dogodilo? O Bože, doživjeli smo nesreću!”

Glas joj je bio poznat. To je bila Holly. Vozili su se u autu kada ih je drugi auto
udario. Jacey je spustila ruku na svoj trbuh. Beba!

“Ava!” pozvala ju je. Jedino svjetlo koje je do njih dopiralo je dolazilo iz farova.

Odjednom je čula zvuk auta koji im se približavao.

“Zvučili vam to kao auto?” Holly je pitala. “Hej, upomoć! Pomozite nam!”

Osjetila je čudan osjećaj u trbuhu i iako ju je cijelo tijelo boljelo, posegnula je

rukom prema Holly i stavila je preko njenih usta.

“Tiho, možda je to onaj isti vozač koji je izazvao ovu nesreću.” Osjetila je kako
se Holly ukočila. Drhteći, Jacey joj je oslobodila usta i pokušala otkopčati svoj pojas.

Auto se zaustavio, nakon toga više nije čula nikakav zvuk. Da su u tom autu ljudi
koji im žele pomoći, dosad bi se već čuo neki zvuk. Ali ona nije ništa čula. Sumnja je
rasla u njoj. Nije znala što da radi, nije ih mogla nikako zaštititi.

“Holly, vidiš li Avu?” prošaptala je. Možda može spasiti njih dvije ako ih uspije
sakriti.

“Što se događa?” Holly je tiho upitala. “Oh Bože, Jacey, naše bebe. Što ako su
ozlijeđene?”

“Ššš, Holly, sve će biti u redu. Moraš ostati mirna. Beba osjeti kada si uzrujana.
Smiri se. Sagni se ako možeš i ostani tako.”
 Čuo se zvuk zatvaranja vrata automobila. Sranje, išao je prema njima.

“Holly, pretvaraj se da si mrtva. Nemoj se micati. Jasno?”

Kad im se muškarac približio, čula je zvuk još jednog auta. Zadržala je dah. Čuo
se zvuk trčanja i paljenja auta. O Bože. O Bože. Odlazio je. Sjela je s osjećajem
olakšanja. Bol ju je svladala, a pred očima su joj plesale crne točkice.

“Što se dogodilo?” čula je zvuk drugog glasa.

“Ava!” Obje su žene viknule s olakšanjem.

“Gdje sam? Zašto me sve boli?”

“Ava, doživjele smo automobilsku nesreću,” Jacey je rekla ignorirajući bol.

“Ostani mirna. Naši muškarci će nas pronaći. Uspjela sam nazvati Derricka prije nego
smo doživjele nesreću.”

Barem se nadala da je uspjela. Drugi auto im se približavao, skoro se rasplakala

od olakšanja kada je usporio i zaustavio se pored njih.

“Roarke je ugradio GPS u auto i u moj mobitel,” Ava im je rekla. “Naći će nas.”

“Jacey! Holly! Ava!”

“Već su nas pronašli,” rekla je i uzdahnula od olakšanja kad je čula Derrickov

glas.

***
Derrick je hodao nemirno po bolničkoj čekaonici. U zadnje vrijeme je provodio
previše vremena u njoj. Što se događa? Zašto im nitko ništa ne govori? Pogledao je
prema Braxu koji je pognutih ramena stajao naslonjen na zid i gledao u svoje cipele.
Sam je naslonio glavu na Roarkova ramena. Strah se jasno ocrtavao na tvrdim linijama
Roarkovog lica. Sam je bio tih. Brzo su locirali žene uz pomoć GPS-a koji je Roarke
ugradio u auto. Ugradio ih je u sve svoje automobile.

Derrick si je u glavi napravio mentalnu bilješku da napravi isto to. Ne bi mogao

podnijeti da joj se nešto dogodi, a da on ne zna gdje bi mogla biti. Neće ju ispuštati iz
vida sljedećih pedeset godina.
 Svi su muškarci pogledali u doktora kada je ušao u čekaonicu. Doktor je osjetio
njihovu napetost zbog pogleda koje su mu uputili, ali je poput pravog profesionalaca,
brzo to zanemario.

“Brax Jamieson?”

Brax mu je prišao. “To sam ja. Je li Holly dobro? Kako je beba?”

Derrick je stao uz njega, želudac mu se zapetljao u čvor od straha za svoju

šogoricu i nerođenog nećaka ili nećakinju.

“Možda da pođete sa mnom da razgovaramo nasamo?”

Brax je odmahnuo glavom. “Oni su obitelj. Možete pričati pred njima.”

“Hoće li Holly biti dobro?” pitao je Derrick.

“Gospođa Jamieson ima dosta modrica, pažljivo nadziremo nju i bebu. Čini se da
je beba dobro, ali zadržat ćemo je preko noći na promatranju.”

“Hvala Bogu,” Brax je ponovo počeo disati. “Mogu li je vidjeti?”

“Možete. Najbolje je da ju držite smirenom. Mora shvatiti da su ona i beba na

sigurnom i da su dobro.”

Brax je kimnuo glavom, upijajući svaku doktorovu riječ.

“Kako su Ava i Jacey?” pitao je Derrick.

Prišli su im Roarke i Sam. Doktor je pogledao u kartone. “Ava Landon? Vi ste

Roarke Landon?” Pogledao je u Derricka.

“Ona je moja. Ja sam Roarke.”

Doktor je pogledao u Roarka koji je držao jednu ruku omotanu oko Sama.
“Dobro, pa, gospođa Landon ima potres mozga i uganuto zapešće. Potresena je i nju
ćemo zadržati večeras na promatranju.”

Roarke je duboko udahnuo.

“Hvala vam, doktore!” Sam je rekao pa je zagrlio doktora i podigao ga u zrak.

Doktor je izgledao iznenađeno i malo potreseno dok ga je Sam spuštao.

 “Reći ću sestri da vas odvede do njihovih soba kada ih presele u njih.”

“Čekajte. Što je s Jacey?” Derrick je pitao kada je doktor počeo odlaziti. “Jacey
Reynolds?”

“Mladu damu pregleda drugi liječnik. Uskoro će završiti s pregledom.”

Derrick je frustrirano prostenjao kroz zube, ali nije mogao ništa učiniti osim
čekati. Ubrzo je došla medicinska sestra da otprati ostale do Avine i Hollyne sobe.

“Idite,” rekao im je kada su pogledali prema njemu. “Nemojte brinuti o meni.”

“Doći ću poslije da provjerim kako si.” rekao je Brax.

Kimnuo je glavom. “Recite Holly da ću doći čim budem mogao.”

Derrick je nemirno hodao po čekaonici dok nije došla liječnica.

“Vi ste Derrick Ashdown?” pitala je.

“Da. Je li Jacey dobro?”

“Puna je modrica, a beba je bila malo potresena. Uspjeli smo malo smiriti
gospođicu Reynolds, ali morat će ostati na promatranju par dana.”

“Naravno. Učinit ćemo sve što smatrate da je potrebno. Hoće li beba biti dobro?”
Do sada je bio usredotočen na Jacey, ali sada kada je beba bila u opasnosti počeo je
paničariti. Što ako se nešto dogodi bebi, a on ne bude mogao ništa učiniti da to spriječi?
Derrick je mrzio biti bespomoćan.

“Činimo sve što možemo,” rekla je doktorica, što ga baš i nije smirilo. “Moramo
ju smiriti, još uvijek je prilično uznemirena.”

“To mogu ja učiniti,” rekao je. “Mogu li je vidjeti?”

Doktorica je potvrdno kimnula glavom. “Slijedite me.”

Kada je ušao u Jaceyinu sobu, počeo je ponovo disati. Čim su ih doveli na hitnu,
dogovorio je sve detalje oko plaćanje računa i apartman za nju. Nije želio da s nekim
dijeli sobu.

“Hej, ljepotice,” tiho je rekao i sjeo na stolicu koja se nalazila pored njenog
kreveta.
 Okrenula je glavu prema njemu i otvorila oči. Na njenom čelu su se jasno vidjele
modrice. “Derrick.” Ispružila je desnu ruku prema njemu i zapazila da kroz nju prima
neki lijek intravenozno. Nježno je uzeo njenu ruku u svoju. “Derrick, jako me strah.
Krvarila sam, beba...”

“Ti i beba ćete biti dobro. Neću dozvoliti da vam se nešto dogodi.”

Nasmijala se dok joj je suza klizila niz lice. “Tako si arogantan.”

“Samo zato što sam uvijek u pravu ne znači da sam arogantan. Vrijeme je da to
naučiš.”

Frknula je. “Ne bih rekla. Moram spriječiti rast tvog ega i ovako je velik.”

Podigao je obrvu i pogledao u nju zadirkujući je. “Slušaj, mlada damo. Ako
čujem još jedan drzak odgovor od tebe, prebacit ću te preko koljena i udarati po guzi
sve dok ne poprimi žarko crvenu boju.”

Začuo se tihi uzdah. Derrick se okrenuo i ugledao mladu medicinsku sestru čije
je lice poprimilo crvenu boju. “Ammm, moram provjeriti vitalne funkcije gospođice
Reynolds.”

Derrick je promatrao dok je sestra mjerila Jaceyjin tlak i temperaturu. Muvala se

okolo i povremeno ga nervozno gledala. Derrick se trudio da izgleda prijateljski
nastrojen. Nije mu pomoglo ni to što je Jacey grizla usnicu u pokušaju da spriječi navalu
smijeha. Kada je jedna djevojka izašla iz sobe, Jacey se opalila smijati. Stenjajući je
podigla desnu ruku i njom obuhvatila rebra.

“Ne bi me trebao nasmijavati,” grdila ga je.

“Ja?” rekao je nevino. “Nisam ništa učinio.”

“Jadna cura, sigurno misli da si razvratan.”

“Ti voliš moju razvratnost.”

Jacey ga je uhvatila za ruku s ozbiljnim izrazom lica. “Jako me je strah. Ne

smijem izgubiti bebu, Derrick.”
 “Nećeš ju izgubiti”, rekao je srdito. “Učinit ćeš sve što ti doktori kažu. Ti i beba
ćete biti dobro. Bit ćeš mirna i razmišljat ćeš pozitivno i dozvolit ćeš mi da pazim na
vas.”

“Voliš zapovijedati”, grdila ga je, ali na njenom licu se nazirao osmijeh. “Što bi
ja bez tebe, Derrick?”

“To nikada nećeš saznati, bit ću stalno uz tebe. Želim da se opustiš, malena. Pusti
mene da se pobrinem za sve. Ti samo miruj i brini za sebe i za bebu.”

Uzdahnula je i opustila se. Oči su joj se zatvorile dok je rukom prolazio kroz
njenu kosu. “Kako ste znali da nam se nešto dogodilo?” pitala je.

“Javio sam se na tvoj poziv,” rekao je. “Auto koji ste vozili je imao ugrađen GPS,
Roarke ga je dao ugraditi. To je prokleto dobra ideja.”

Otvorila je oči i sumnjičavo pogledala u njega. “Stavit ćeš ih u sve svoje aute,
zar ne?”

“Možeš se kladiti u to.”

“Ne misliš li da pretjeruješ?”

“Učinit ću sve što je potrebno da te zaštitim.” Mislio je svaku riječ. “Bio sam tako
uplašen. Što se točno dogodilo? Istrčao vam je jelen ili nešto slično?”

“Ne,” odgovorila je. “Netko nas je pokušao izgurati s ceste. To nije bila nesreća,
to je učinjeno namjerno.”
 Derrick je legao u iznenađujuće udoban naslonjač i zagledao se u plafon bolničke
sobe. Prošao je rukom kroz kosu dok su mu kroz glavu prolazile Jaceyine riječi. Rekla
mu je sve čega se sjećala o nesreći. Netko ih je pokušao izgurati s ceste, a nakon toga se
vratio da završi posao. Da nije u tom trenutku naišao drugi auto… teško je progutao.
Mogao ju je izgubiti. Mogao je ostati bez bebe. Bez Holly, Ave. Kriste. Zašto bi im
netko želio nauditi?

Jacey je znala razlog. Shvatio je to po njenom izmučenom izrazu lica. Mislila je

da ovo ima veze s njenim mužem. Stisnuo je šake. Planirao ju je pitati, ali je u tom trenu
ušla druga medicinska sestra i rekla da se Jacey treba odmoriti. Mogao je vidjeti
iscrpljenost na njenom licu i znao je da je najbolje da ju pusti da odspava.

Dok je Jacey spavala, Derrick je ležao u naslonjaču i zabrinuto gledao u plafon.

Nema šanse da ju ostavi, nema jebene šanse. Ujutro će dogovoriti osiguranje za sve tri
žene. Također će ispitati Roarka o njegovom vozaču koji je pušten kući sa svega par
modrica.

Derrick se pitao koliko će dugo Jacey morati ostati u bolnici. Nije želio ići protiv
onoga što je doktorica zapovjedila, ali ako ju netko stvarno želi ozlijediti, najlakše će ju
zaštititi u svojoj kući. Ono što nije razumio je razlog zbog kojeg ju Jaceyin muž želi
ozlijediti, a možda čak i ubiti? Zato što je pobjegla od njega? Što ako to nema veze s
Jacey?

Znao je da su Roarke, Sam i Brax ostali sa Avom i Holly. Žene su večeras sigurne.
Sutra će saznati što se točno događa.

***
Jacey se probudila dezorijentirana i boljelo ju je. Trepnula je i pogledala oko sebe.
Sve je bilo bijelo. Miris dezinfekcijskog sredstva joj je ispunio nosnice. Do nje je doprla
buka koju su proizvodili ljudi koji su pričali i kretali se po bolnici. Bolnica. Nesreća.
Beba. Spustila je ruku na trbuh.

“Jacey? Hej, pa ti si budna.” Derrick je gledao u nju s osmijehom na umornom

licu. Kosa mu je stršala u svim smjerovima, nikada ga nije vidjela u tako izgužvanoj
odjeći. Štoviše, nikada ga nije vidjela s jednim naborom na odjeći, uvijek je izgledao
kao da je upravo izašao iz modnog magazina.

“Derrick, je li beba dobro?”

“Doktorica će uskoro doći,” smirivao ju je. “Napravit će ultrazvuk i provjeriti

kako je beba.”

“Ok, ok, to je dobro. Derrick.” Uhvatila ga je za ruku i pogledala s izrazom

hitnosti na licu. “Moram ti ispričati nešto, nešto što sam ti već trebala reći, ali mislila
sam da ću te zaštititi ako ti prešutim to. Pronašao me je i dolazi po mene.”

“Jacey , ššš, znam da moramo pričati i hoćemo.” Odlučno ju je pogledao. “Ali

sada želim da se smiriš. Kada doktorica dođe, otići ću provjeriti kako su ostali.
Dogovorio sam ti zaštitu, doći će u roku od sat vremena. Ne želim da brineš, jasno?”

“Kako su Holly i Ava? Kako je Hollyina beba?”

“Dobro su. Vjerojatno danas idu kući. Ava ima blagi potres mozga. Hollyinu
bebu su željeli malo promatrati, ali izgleda da će sve biti u redu.”

“Hvala Bogu.” Opušteno je legla, nestalo je nešto napetosti s njenog lica. “Ne bi
si mogla oprostiti da im se nešto dogodilo. Doživjela sam najgoru noćnu moru. Toliko
me bilo strah da ti se nešto ne dogodi da sam zaboravila ostale. Sada mi je jasno da sam
ti trebala ispričati sve. Mogli smo svi poginuti.” Suze su se nakupile u njenim očima.

Derrick je rukama obujmio njeno lice. “Malena, bit će sve u redu. Obećavam ti.
Pobrinut ću se da bude tako.”

***
Derrick je pokucao na vrata Hollyine bolničke sobe, a potom je ušao. Brax ga je
pogledao, na licu mu se jasno ocrtavao umor i stres.
 “Derrick,” Holly je nasmijano rekla. Bila je blijeda, ali lice joj se razvedrilo kada
ga je ugledala.

“Hej, draga, kako se osjećaš?”

“Dobro.” Pokušala je sjesti, ali Brax je odmah ustao i spriječio ju u tome držeći
je za ramena.

“Holly, legni.”

“Brax, dosta mi je ležanja, potrebno mi je da se krećem. Doktor je rekao da sam

dobro, a sad me pusti.”

Brax je tiho zarežao, ali je ipak popustio i predao joj daljinski od kreveta.

“Što je točno doktor rekao?” pitao je Derrick dok je sjedao na stolicu. Uhvatio ju
je za ruku.

Holly je slegnula ramenima. “Ništa posebno.”

“Puna je modrica, mora odmarati neko vrijeme. Mora mnogo ležati i kloniti se
stresa.” Brax je rekao.

“Kako je beba?” pitao je Derrick.

“Vidjeli smo ga ili nju preko ultrazvuka,” Holly je uzbuđeno rekla. “Bilo je
prelijepo. Bila sam iznenađena kako se sve jasno vidi.”

Derrick se nasmijao. “Nevjerojatno je, zar ne? Upravo su Jacey napravili još
jedan ultrazvuk, to je nešto što mi nikada neće dosaditi gledati.” Osjetio je olakšanje kad
je ugledao na ultrazvuku bebu kako se miče.

“Oh, kako je Jacey? Kako je Ava? Brax mi ne dozvoljava da se dignem i posjetim

ih.”

“Doktor je rekao da moraš odmarati.” Brax je rekao.

“Doktor je također rekao da mogu ići kući,” Holly je rekla odlučno. “Prestani se
ponašati poput sitničavog starca.”

“Holly, upravo si povećala svoju kaznu.”

 Holly je odmahnula rukom. “Nećeš me kazniti dok sam trudna i dok se
oporavljam od nesreće.”

“Neću, ali zapisujem svaki tvoj neposluh. Jednom kada rodiš i kada se skroz
oporaviš, ti i ja ćemo imati dan obračuna.”

“Samo jedan dan?” Derrick je suho upitao dok je Holly teško progutala.

“Znaš da me ne smiješ uzrujavati.” optužila ga je Holly.

Brax je odmah problijedio. “Isuse, žao mi je, Holly. Jesi dobro? Imaš li grčeve?”

“To je bilo zločesto,” Derrick je rekao Holly.

Uzdahnula je izgledajući krivo. “U pravu si. Brax, žao mi je, nisam smjela to reći.
Dobro sam, časna riječ.”

“Svejedno si u pravu, trebam te držati smirenom.”

“To i radiš, a ja se ponašam razmaženo.” Uhvatila ga je za ruku i stisnula je, a

zatim se okrenula prema Derricku.

“Jacey i beba su dobro?”

“Jacey ima modrice, žele ju zadržati još jedan dan jer je krvarila. Upravo sam
došao od Ave, spremna je za polazak kući. Čekaju otpusnicu.”

“Hvala Bogu.”

Brax se namrštio. “Jučer si mi u poruci napisao da je nesreća možda namjerno

izazvana?”

“Sudeći po onom što mi je Jacey ispričala, da, vjerujem da je.”

“I ja to mislim,” Holly se složila. “Nema šanse da je bilo slučajno. Stalno se

zabijao u nas, Max mu nije mogao pobjeći. A onda kada smo doživjeli nesreću,
vjerojatno je odlučio da dođe do nas. Nisam bila sigurna što se događa, ali Jacey je
mislila da se radi o istom autu. Ne znam kako je znala, ali bilo je sumnjivo kada iz auta
nitko nije istrčao da nam pomogne. Brzo je pobjegao kada nam se drugi auto počeo
približavati. Ne znam tko bi nas želio ozlijediti? Ima li neke veze s Roarkom obzirom
da smo bile u njegovom autu?”
 “Dobar pokušaj, dušo, ali čini se da su željeli Jacey.”

“Jacey, zašto?” pitao je Brax.

“Njen muž ju je zlostavljao. Pobjegla je od njega prije par mjeseci i od tad se

skriva od njega. Misli da ju želi ubiti. Moram još čuti sve detalje od nje, ali sam zabrinut
da će se previše uzrujati. To se treba pažljivo učiniti onda kada se bude osjećala
sigurno.”

Brax je kimnuo glavom.

“Stvarno užasno.” Holly je rekla gledajući ga šokirano. “Ne mogu zamisliti da je

netko zlostavljao Jacey. Tako je nježna i slatka. Priznajem da me u početku zateklo to
što se tako brzo doselila kod tebe pa sam mislila da je možda sponzoruša, ali nakon
provedenog dana s njom sam shvatila da je nekako stidljiva. Tako je nježna i draga. Njen
muž je pravi gad.”

Derrick je kimnuo glavom. “U svakom slučaju, želio sam vas upozoriti da budete
na oprezu. Ako se stvarno radi o Jaceyinom mužu, onda ne vjerujem da ste u opasnosti,
ali u slučaju da se ipak ne radi o njemu, bio bih opušteniji kada biste prihvatili dodatnu
zaštitu.”

“Zaštitu?” pitao je Brax.

“Razgovarao sam s Roarkom, on ima postavljen dobar sigurnosni sistem, ali će

uz to još zaposliti čovjeka da im pazi kuću. Volio bih to isto učiniti za vas, dozvolite mi
da unajmim par ljudi da vam čuvaju kuću.”

“Derrick, ne misliš li da malo pretjeruješ. Trebao bi brinuti o Jaceyinoj sigurnosti,

a ne o našoj”, rekla je Holly.

“Vjeruj mi da mi je Jaceyina sigurnost itekako na pameti, ali vas dvoje ste moja
obitelj. Moram znati da ste zaštićeni.”

Brax je jedno vrijeme šutio. Derrick nije znao hoće li prihvatiti njegovu ponudu.
Bilo je potrebno puno nagovaranja da mu Brax dozvoli da kupi Holly novi auto. Brax je
bio ponosan muškarac i dobro je zarađivao od posla s građevinom, ali nije imao dovoljno
novca da plati neprekidnu zaštitu. Derrick se nadao da će prijeći preko svog ponosa
i prihvatiti njegovu ponudu.

“U redu,” rekao je. “Ali pod uvjetom da nas obavještavate o razvoju događaja i
za Boga miloga, budi oprezan.”

Derrick je s olakšanjem kimnuo glavom. “Ne brini. Pobrinut ću se da živim dugo

i sretno.”

***
Jacey je gledala po Derrickovoj sobi dok ju nježno stavljao na krevet. “Nisam
mislila da ću se toliko radovati povratku u ovaj krevet.” Izbacila je donju usnu. “Iako
me već iscrpilo to odmaranje. Smijem li malo sjesti na kauč u dnevnom boravku?
Obećavam da se neću micati s njega.”

Derrick je odmahnuo glavom. “Žao mi je, malena. Doktor je rekao da moraš još
par dana ležati pa se tek onda možeš polako vratiti normalnim aktivnostima.”

“Više ne znam što je normalno,” promrmljala je dok joj je pomogao da skine sa

sebe odjeću i obuče njegovu majicu.

“Znam ljepotice, to će se jednog dana promijeniti. Život će ti biti toliko normalan

pa ćeš čak i poželjeti malo uzbuđenja.”

Frknula je. “Neka hvala, doživjela sam dovoljno uzbuđenja za čitav život.”

Sjeo je pored nje i nježno sklonio kosu s njenog lica. “Kada pomislim koliko je
malo nedostajalo da izgubim tebe i bebu…” glas mu je pukao od emocija.

“Ali nisi.” Uhvatila ga je za ruku i stavila je na svoj trbuh. “Doktor je rekao da

smo dobro.”

“A ja ću se pobrinuti da tako i ostanete.”

Jacey je uzdahnula. “Vrijeme je da ti sve ispričam, zar ne?”

“Da, moram sve znati.”

 “U redu, odakle da počnem?” promrmljala si je u bradu. Naslonila se na jastuke.
“Da sam imala hrabrosti za to, napustila bih Stephana puno prije nego sam to učinila.
Trebala sam se pokupiti i otići kada je prvi put digao ruku na mene.”

“Zašto nisi?”

“Zato što sam mislila da prvi put u životu činim pravu stvar. Čitav svoj život bila
sam promašaj, pogreška. Rođena sam krivog spola, zbog komplikacija tijekom poroda
moja majka više nije mogla imati djece i zbog toga moji roditelji nisu mogli imati sina
kojeg su oduvijek željeli.”

“Malena, ne možeš to znati.”

“Oh, ali znam,” rekla je iznoseći činjenice. “Zato što su mi oni to rekli.”

Derrick je skupio šake dok je bijes rastao u njemu. Kako su joj roditelji mogli to
učiniti? Roditelji bi trebali zaštititi svoju djecu i brinuti za njih, voljeti ih i voditi kroz
život, a ne uništiti njihovo samopouzdanje.

“Kad su ti to rekli?”

“Kad sam imala osam godina, pitala sam ih mogu li dobiti psića,” rekla je. “Majka
se okrenula prema meni i rekla mi da ga nikada neću dobiti i da ju zato prestanem
ispitivati. Rekla mi je da trebam biti zahvalna što imam krov nad glavom i što nisam
gladna i da su me zadržali samo zbog privida. Rekla mi je da me nisu željeli, da me ne
vole i da neću dobiti ništa što budem tražila od njih.”

Derricku je došlo da ubije tu staru kučku.

“Mislim da ih poslije toga više nikad nisam ništa tražila.” Pogledala je u njega i
sigurno uočila bijes na njegovom licu. “Oh, nije sve bilo tako strašno. Odlično sam
obrazovana. Poslali su me u najbolje škole, išla sam na satove baleta i satove čitanja i
unatoč onome što je rekla, nikada nisam bila gladna, nikad mi ništa od toga nije bilo
uskraćeno.”

Osim ljubavi, privrženosti i prihvaćanja.

 “Pokušala sam im privući pažnju s dobrim ocjenama i radila sam sve što su rekli.
To im nije bilo dovoljno. Jednog dana kada sam došla kući s fakulteta, otac je doveo
kući svog mladog kolegu. Moj otac je partner u jednoj poznatoj odvjetničkoj firmi.”

“Stephan je bio taj mladi kolega?”

“Da. Odmah je obratio pažnju na mene, primijetio me je i prvi put u životu moji
roditelji su bili zadovoljni sa mnom. Pomoglo je to što se Stephan doimao tako
šarmantnim i romantičnim. Kao da je izašao iz nekog ljubavnog romana. Imao je
dominantnu crtu, a opet je bio osjetljiv i pažljiv. Bože, kako me je zavarao. Pala sam na
njega i učinila sam svoje roditelje ponosnima onog dana kada sam se udala za njega.”

“Jesi li se stvarno zaljubila u njega ili si bila s njim zato što si prvi put u životu
imala odobrenje svojih roditelja?” pitao je.

Namrštila se i trepnula. “Nisam sigurna. Pretpostavljam da je bilo pomalo od

oboje.”

“Kada je počeo sa zlostavljanjem je li ti palo na pamet da se obratiš svojim

roditeljima za pomoć?”

Treptanjem je zaustavila suze. “Ne, jer sam znala da mi ne bi pomogli. Voljeli su

Stephana. Odnos s roditeljima je bio bolji dokle god sam bila s njim. Ne odličan, ali ipak
bolji.”

“Molim te, nemoj mi reći da si zbog njih ostala s njim.”

“Možda jednim dijelom. Bilo me je previše strah da ga ostavim jer sam znala da
me ne bi pustio. Znala sam da bih uvijek bila u bijegu i da bi se stalno u strahu osvrtala
za sobom.”

“I što te na kraju natjeralo da ga ostaviš?”

Pročistila je grlo, u očima joj se nazirala bol.

“Malena, možemo ovo odgoditi ako misliš da trenutno nisi sposobna za to.”

“Ne,” rekla mu je i čvrsto ga uhvatila za ruku. “Moram ti sve ispričati. Samo mi

je teško sjetiti se. Stephan ima polubrata Evana. Bogu hvala pa ga nismo često viđali.
Bojala sam ga se, uvijek me promatrao tim hladnim očima. Znala sam da nema savjesti
i nije mi bilo jasno zašto je Stephan toliko blizak s njim. Stephan mi je uvijek govorio
što da obučem i kako da se ponašam u javnosti. Iskreno, kako se ponašao, pomislio bi
da je neki plemić. Evan je bio grub i bezobrazan, uvijek je nosio traperice i majice, volio
je nogomet, a kada bi popio postajao bi još odvratniji. Radio je ono što Stephan nikada
ne bi jer je Stephan želio ostaviti dojam savršenog, izvanrednog obiteljskog čovjeka. A
onda sam saznala koja je točno Evanova uloga u Stephanovom životu.”

Teško je progutala i problijedila.

“Stephan je imao asistenta, zvao se Gerry. Bio je dobar čovjek pa bio je dobar
prema meni. Na kraju je ispalo da je Gerry najvjerovatnije skupljao informacije o
Stephanu kako bi ga ucijenio. Trebala sam biti u posjeti kod svojih roditelja preko
vikenda, ali su morali iznenada otputovati u New York pa sam se ranije vratila
kući. Nitko nije čuo da sam došla, pomislila sam da nema nikoga kod kuće. Dok sam
prilazila stepenicama, čula sam buku. Iz nekog razloga nisam zazvala Stephanovo ime
da provjerim proizvodi li on tu buku. Ne znam zašto, ali hodala sam na prstima do
Stephanove radne sobe.”

Jacey je oblizala usne.

“Vrata sobe su bila napola otvorena. Unutra… unutra se nalazio Gerry, bio je na
koljenima, njegove ruke i noge su bile vezane. Evan je držao naslonjen pištolj uz
Gerryevu glavu dok je Stephan nervozno hodao po sobi. Stephan je bio bijesan, nikada
ga nisam vidjela tako ljutog. Optužio je Gerryja za pokušaj ucjene i za izdaju. Držao je
njegov notes u ruci. Ne znam što je Garry saznao o njemu, ali sigurno je bilo jako važno
s obzirom da je Stephan bio tako ljut.”

Kriste. Znao je kamo vodi ova priča. Mogao ju je zamisliti kako stoji tamo
prestravljena i gleda kako se sve to odvija.

“Gerry je plakao i preklinjao ih da ga puste, da ga ne ubiju. Žžž... željela sam

nešto učiniti, ali bilo je kao da sam se smrzla, nisam se mogla pomaknuti ni govoriti.”

“Ubili bi te da si pokušala.”

Pogledala je u njega. “Još uvijek me mogu ubiti,” prošaptala je. “Gerry je

pokušao objasniti, smišljao je izlike. Stephan je kimao glavom kao da ga stvarno sluša.
Onda je uzeo upaljač, zapalio notes i bacio ga u kamin. Pitao je Gerrya postoji li još neki
dokaz, a Gerry je stalno ponavljao da nema. Evan je rekao Stephanu da laže. Evan je
zaobišao Gerrya i udario ga u međunožje. Pao je u stranu, kašljao je i vrištao. Tada sam
mu ugledala lice. Pretukli su ga, pa vjerojatno ga je Evan pretukao. Stephan se ne bi
toliko nisko spustio da učini nešto tako fizički. Gerryeve oči su bile natečene, nos mu je
izgledao kao da je slomljen.”

Derrick je sjeo uz nju. Naslonio se na uzglavlje, povukao ju u svoje krilo pa je

priljubio uz sebe i ljuljao je. Tresla se.

“Evan ga je povukao na koljena i nešto mu šapnuo. Stephan je čučnuo, pogledao

u Garrya i rekao mu da je učinio veliku grešku što ga je pokušao preći. Zatim se okrenuo
od njega, a Evan ga je upucao. Ispalio je jedan hitac, točno u glavu.”

Oči su joj bile širom otvorene, disala je kratko i plitko.

Derrick ju je približio sebi. “Jacey, pogledaj me. Pogledaj me,” zapovjedio je.

Odmah je pogledala u njega.

“Ne može te povrijediti.” To nije dovodio u pitanje, u to nije ni najmanje

sumnjala.

Kimnula je glavom. Suze su blistale u njenim očima.

“Jesu li vidjeli da stojiš pred vratima?” pitao je.

Jacey je odmahnula glavom. “Mislila sam da vrištim, ali vjerojatno sam to

umislila jer nisu pogledali prema meni. J-ja... Udaljila sam se od sobe što sam tiše mogla.
Izašla sam iz kuće, ušla u auto i odvezla se. Vozila sam i vozila. Jednom sam samo stala
i podigla nešto novca sa bankomata. Onda sam opet sjela u auto i vozila se bez cilja.
Kada sam osjetila da sam toliko umorna da ne mogu ni razmišljati, prijavila sam se u
hotel pod imenom Jacey Reynolds. Prespavala sam tamo. Kada sam se probudila, morala
sam smisliti plan. Znala sam da moram nestati. I tako sam prodala auto, bacila svoj
mobitel i sve svoje dokumente.”

Umorno je trljala svoje čelo. Srce ga je zaboljelo pri pomisli koliko se osjećala
usamljeno i koliko je bila prestravljena.
 “Znala sam da Stephanu neće dugo trebati da shvati i da pošalje Evana da me
traži. Imala sam tisuću dolara i nisam imala pojma što da učinim. Shvatila sam da
nemam baš nekih mogućnosti s obzirom da nisam mogla koristiti socijalni broj i osobne
podatke. Mislila sam da ću pronaći neki posao i unajmiti sobu. Početi ispočetka. I tako
sam kupila autobusnu kartu za Austin. Nikada prije nisam bila u Texasu.”

“Bila si jako hrabra.”

“Bila sam prestrašena,” priznala je. “Nisam znala što da radim. Uvijek sam
mislila da će me Stephan prije ili poslije pronaći i ubiti, ali kada sam saznala za trudnoću,
znala sam da moram sve učiniti kako bih živjela, barem dok se beba ne rodi.”

“Neće vas se domoći.”

“Ali on me ne može ostaviti na životu, Derrick. Vjerojatno me

pronašao. Najvjerojatnije je Evan vozio onaj auto neku večer. Ubit će me kad me nađu
i svakoga tko mi pomaže. U opasnosti je svatko tko mi je blizak.”

“Imam i ja svoje izvore. Znam da ti se čini da su Stephan i Evan nedodirljivi, ali

nisu. I oni su samo ljudi.”

Drhtala je. “Nisam sigurna u to da su ljudi zato što nemaju savjesti. Evan se
smijao dok je pucao u Garrya. Uživao je u tome. A ni Stephan nije ništa bolji. Evan je
za njega obavljao prljave poslove, ali jednako su zli. Nemaju časti. Ne bore se pošteno.”

“Oh malena, ni ja se ne borim pošteno, ne kada moram zaštititi one koje volim.
Tamo gdje sam odrastao mogao si biti ili vođa ili sljedbenik. Ja sam oduvijek bio vođa.
Znam se boriti prljavo i znam kako zaštititi one koje volim. A sada mi reci njihova puna
imena.”

“Evan Sanders i Stephan Worthington.”

Derrick se namrštio na zadnje ime. “Stephan Worthington, poznato mi je to ime.“

Odjednom se sjetio. “Isuse Kriste, on je državni odvjetnik Illinoisa.”

Kimnula je glavom. “Da, i planira se kandidirati za mjesto guvernera. Moje puno

ime je Jacinta Worthington. Moj otac je George Peters iz firme Peters, Reynolds i James.
Podupire Stephanovu kampanju. Ono što znam uništit će Stephana, mog oca i njegovu
obitelj. Shvaćaš li sad zašto me se želi riješiti?”

Znao je da je njen muž moćan, ali nije znao da će znati o kome se radi. Stephan
Worthington je bio dobar prijatelj s potpredsjednikom Ujedinjenih država i imao je
podršku mnogih važnih ljudi. Sranje, ovo će prodrmati Illinois i odjeknuti skroz do
Washingtona

Ali ništa od toga mu nije bilo bitno. Njegov posao je da se brine o Jacey i o njenoj
bebi.

“Ne brini se, neću dozvoliti njemu ni njegovom bratu da ti priđu. Bez obzira na
to tko su oni.”
 Nakon što se pozdravio s Roarkom i prekinuo poziv, Derrick je sjeo u fotelju.
Jacey je spavala gore u sobi. Kriste, kad god bi se sjetio što je preživjela, poželio je
osobno progoniti te gadove.

Ali ovo je zahtijevalo pažljivo planiranje i tu uskače Roarke. Njegov prijatelj je

imao dalekosežne veze. Roarke mu je odmah obećao da će kontaktirati svog starog
prijatelja koji je imao zaštitarsku firmu. Hunter Black je bio bivši član Mornaričkih
specijalaca, a svi njegovi zaposlenici su bili bivši vojnici ili su na neki način bili
povezani s vladom.

Roarke je uvjerio Derricka da ako itko može zaštititi Jacey i istražiti Stephana
Worthingtona, to su je bio Hunter i njegov tim. Oni će doći ujutro. Derrick je znao da
se do tad baš i neće naspavati.

Ustao je i koračao sobom. Što više ljudi bude znalo za ovo, Jacey će biti u većoj
opasnosti, a to je za njega bilo neprihvatljivo.

***
Jacey je sišla niz stepenice i čula glasove koji su dopirali iz dnevnog boravka.
Nije željela prekidati privatni sastanak pa se zaputila prema kuhinji i ukipila se kada je
u njoj ugledala ogromnog muškarca kako reže meso. Pored njega na tanjuru se nalazila
ogromna gomila sendviča.

Kada je krenula da izađe iz sobe, okrenuo se i pogledao u nju. Nije bio jako visok,
ali je bio nabildan. Uska majica je naglašavala napete mišiće njegovih ramena i ruku.
Njegova ruka se činila većom od njegovog bedra. Veliki ožiljak se nalazio na jednoj
strani njegova lica, koža oko ožiljka je bila naborana dajući mu prijeteći izgled.

“Tko ste vi?” Da je provalnik, sigurno ne bi tako mirno stajao i pravio sendviče.

“Roarkov prijatelj.”
 Roarkov prijatelj? Gdje je Derrick?

“Jesi gladna?” pitao ju je.

“Mislim da jesam,” odgovorila je.

“Dobro. Trudna si. Dobit ćeš poseban sendvič.”

“Oh, ne morate se zbog mene mučiti,” prošaptala je osjećajući se kao da je ušla

u zonu sumraka.

Samo je nešto progunđao. Jacey je unatrag izlazila iz sobe. Morala je pronaći

Derricka. Odmah. Vrisnula je iznenađeno kada je udarila u nešto tvrdo i čvrsto.
Okrenula se. Ledeno plave oči su gledale u nju i proučavale je. Srce joj se popelo u grlo,
bila je jedino u stanju stajati ondje i gledati u njega.

Da je bila pametna istog trena bi potrčala u suprotnom smjeru, ali imala je osjećaj
da ne bi daleko stigla.

“Derrick te traži,” strašni muškarac joj je rekao. “Dođi u dnevni boravak.”

Okrenuo se ne gledajući slijedi li ga. “Tko ste vi?” tiho je upitala.

“Hunter,” dobacio je preko ramena kao da joj je time sve objasnio.

Odmahujući glavom, Jacey ga je slijedila kroz hodnik do dnevnog boravka.

“Jacey!” Okrenula se i ugledala Derricka kako hoda prema njoj dok mu se na licu
jasno ocrtavao izraz olakšanja. Povukao ju je u zagrljaj.

“Isuse, umalo sam doživio srčani udar kada te nisam našao u našoj sobi,” rekao
joj je.

“Oprosti, probudila sam se gladna pa sam sišla da pojedem nešto.”

Rukom je prešao preko njene kose. “Kako se osjećaš?”

“Bolje,” rekla mu je.

“Super. Dođi u dnevni boravak. Želim te upoznati s par osoba.”

“Ammm, da, mislim da sam već upoznala neke. Održavaš li godišnji sastanak
opakih muškaraca ili tako nešto?”
 Derrick se iznenađeno nasmijao. Baš kako se i nadala, napetost je napustila
njegovo tijelo. “Ne vjerujem da sam te ikada čuo da koristiš riječ opak.” Prebacio je
ruku preko njenog ramena i približio je sebi dok ju je vodio do dnevnog boravka.

Kada su ušli, Hunter je sjedio pored još jednog ogromnog muškarca koji je nešto
radio na tabletu. Treći muškarac je bio nagnut nad kompjuter koji se nalazio na stolu u
ćošku boravka. Nije se ni potrudio da pogleda u njih.

“Baš i nije poslušna, zar ne?” Hunter je neodobravajući rekao i promatrao je tim
ledenim očima.

“Ovisi o tome tko izdaje zapovijed,” odgovorila je ljutito. Neće mu dozvoliti da

ju maltretira, bez obzira na to što je izgledao opasno.

Hunter je podigao obrvu, oči su mu treperile dok je gledao u nju kao da ju ponovo
procijenjuje. “Pa, morat ćeš naučiti slijediti moje zapovijedi i to brzo, dušo.”

Zbunjeno je pogledala u Derricka. Tko su bili ovi tipovi? Derrick ju je uhvatio za

ruku i poveo do kauča koji se nalazio preko puta Huntera i drugog muškaraca.

“Jacey, ovo je Hunter Black. Posjeduje zaštitarsku firmu. Angažirao sam ih da

mi pomognu da te zaštitim i da istraže Stephana.”

“To je bilo brzo,” rekla je.

“Bio sam dužan Roarku uslugu,” Hunter je rekao.

“Vi i Roarke ste prijatelji?” pitala je.

“Ne bih nas baš nazvao prijateljima,” Hunter je odgovorio.

“Prijatelji su onoliko koliko je to moguće biti s Hunterom,” rekao je muškarac

koji je sjedio pored Huntera.

“Ovo je Jaron,” Hunter je rekao kimajući glavom prema tamnokosom muškarcu

koji je sjedio pored njega. “Muškarac koji je zaljepljen za kompjuter je Connor, naš
tehnički stručnjak.” Connor je kratko podigao glavu i kimnuo.

“Drago mi je što sam vas upoznala. Amm, a što je s muškarcem koji se nalazi u
kuhinji?”
 “To je Tiny. Doći će ubrzo. Još sam par muškaraca stacionirao oko kuće.”

Tiny (sitni)? Nije vidjela ništa sitno na njemu. Nije stigla postaviti dodatna pitanja
jer je ušao Tiny noseći veliki pladanj pun sendviča.

“Izvolite.” Postavio je pladanj na stol koji se nalazio između dva kauča.

“Ovaj je tvoj.” Pokazao je na gornji sendvič, a zatim pogledao u Jacey.

“Hvala,” odgovorila je pa uzela sendvič ne usuđujući se činiti ništa drugo.

Zagrizla je sendvič i zatvorila oči kada joj je zadovoljstvo ispunilo okusne pupoljke.
“Vau, ovo je odlično.”

Tiny je samo nešto promrmljao.

“Vodite li posao iz Austina, gospodine Black?”

“Ne,” Hunter je odgovorio. “Baza firme je u Dallasu. Imamo dva tima koji rade
u ovoj zemlji. Uskoro ćemo znati o ovom tipu sve što nam je potrebno,” Hunter je rekao
Derricku. “Kada završimo, pobjeći će od straha. Neće znati što ga je snašlo.”

“Pripazite da ne podcjenite njega ili Evana,” Jacey ga je upozorila, sendvič joj je

teško sjedao na želudac.

“Oh, ne brini se, znamo sve o Evanu Sandersu,” Hunter je rekao. “To je jedan od
razloga zašto smo prihvatili ovaj posao. Već ga neko vrijeme pokušavamo uloviti.”

“Stvarno?”

“On je psihotično kopile,” Hunter je rekao, a oči su mu postale hladne. “Svi će

biti puno sigurniji jednom kada nestane, a ja ću tad biti najsretniji.”

Nekako nije mogla zamisliti Huntera kao sretnu osobu.

“Jacey, želim da nam ispričaš sve što znaš o Sandersu i njegovom bratu.”

Do vremena kada je Jacey odgovorila na sva Hunterova pitanja, osjećala se

totalno iscijeđeno. Naslonila se na Derrickovo rame i pokušala ignorirati bubnjanje u
glavi.

“Imaš glavobolju.”

Pogledala je u Tinya koji je to rekao.

 “Samo malu.”

Derrick joj je nježno okrenuo glavu tako da gleda u njega. Prstom joj je prešao
preko obraza, a potom se okrenuo prema Hunteru. “Odvest ću je gore da se odmori.
Ostala pitanja mogu pričekati.”

Hunter je spustio pogled, ali nije ništa rekao pa je Derrick ustao i uzeo Jacey u
svoje ruke. Izašao je iz sobe.

“Maloprije sam izašla iz kreveta,” protivila se kada je ušao u njihovu spavaću

sobu i položio ju na krevet.

“Doktor je rekao da se moraš odmarati i izbjegavati stres. Trenutna situacija je

stresna, ali barem mogu utjecati na to da se dovoljno odmaraš.”

“Stvarno misliš da nam mogu pomoći?” pitala je nakon što ju je ušuškao u krevet.

Rukom je prešao preko njene kose. “Ako nam netko može pomoći, to su onda
Hunter i njegov tim. Kladio bih se na njih bilo kad.”

Da, i ona je tako mislila.

“Imam nešto za tebe.” Ustao je i odšetao do noćnog ormarića. Otvorio je ladicu i

izvukao kutijicu za nakit.

Ruke su joj drhtale dok ju je uzimala. Bila je prevelika za prsten. Otvorila ju je i

ugledala prelijep medaljon izrađen od ružičastog zlata.

“Prelijep je.”

“Želim da mi obećaš da ćeš ga stalno nositi.”

Pogledala ga je i uočila koliko je ozbiljno to mislio.

“Još uvijek te ne mogu oženiti, ali mogu te proglasiti svojom. Ti si moja, Jacey
Reynolds. Nemoj to nikada zaboraviti.”

“Neću,” prošaptala je. “Nikada to ne bi mogla zaboraviti, ne želim zaboraviti.”

Nasmijao se pa joj je zakopčao medaljom oko vrata. “Samo moja,” zadovoljno je

rekao.
 Jacey je položila ruku na njegova prsa. “Znaš, možeš me učiniti svojom na još
jedan način.” Nije mogla vjerovati da se ponaša tako odvažno dok je kuća puna stranaca,
ali očajno ga je trebala.

Derrick je odmahnuo glavom dok mu se na licu jasno ocrtavala želja. “Iako bih
volio to učinit, ti se moraš odmoriti. A i volio bih prvo provjeriti s doktorom smijemo li
voditi ljubav.” Položio je ruku na njen trbuh.

“Dobro se osjećam, Derrick.”

Odmahnuo je glavom. “Neću riskirati da te slučajno ozlijedim.”

Znala je da je odlučio. Na neki način je bilo lijepo što je njeno zdravlje stavio na
prvo mjesto. “U redu,” složila se. “Kako ćemo doći do doktora?”

“Ne brini se, Hunter će smisliti plan. Ti se samo odmaraj, malena djevojčice.”

Sjeo je s njom i mazio je po glavi sve dok nije zaspala.

 Jacey je izravnala seksi spavaćicu koju je nosila. Ispunio ju je osjećaj nervoznog
iščekivanja. Prošlo je šest dana otkad joj je doktor dozvolio da se vrati normalnim
aktivnostima, a Derrick ju još uvijek nije ni taknuo. Modrice su joj polako nestajale i
više ju nisu boljele. Željela mu je pokazati da nije osjetljiva, da se neće slomiti.

Istina, kuća je bila puna muškaraca, ali njihova soba je bila dosta udaljena od
područja kuće koju su prisvojili ti muškarci. Navikla se na to da su ti dečki u kući; bit
će tiho kada odu. Ako ikada odu. Prošlo je više od tjedan dana od onog dana kada su
izgurane s ceste i od tad se ništa se nije dogodilo.

Činilo se kako Hunter misli da se Stephan i Evan utrkuju s vremenom, da čekaju

pravi trenutak. Jacey je željela da što prije završi s tim. Počela je misliti da će to uspjeti
jedino ako postavi zamku. S njom kao mamcem. Ali još uvijek nije skupila dovoljno
hrabrosti da to predloži.

Uzdahnula je i sjela na stranu kreveta. Što to radi? Nije bila dobra u zavođenju.
Iako su je Ava i Holly uvjeravale da će ga ova seksi spavačica izluditi, ona i dalje nije
bila sigurna u to.

Grickala je lak s palca. Željela je da ju dodirne, da ju uzme, dovraga, trenutno bi

dala sve samo da joj zaprijeti da će dobiti po guzici. Odnosio se prema njoj kao prema
porculanskoj lutki i to je moralo prestati.

Kako je Jaron volio reći, potreban je samo dobar plan kako bi sve sjelo na svoje
mjesto. Ispalo je da je Jaron najpričljiviji od njih. Connor je bio stalno za kompjuterom
dok je Tiny i dalje pričao u kratkim rečenicama. Hunter je pričao, ali većinom samo
kako bi joj rekao što da radi i što da ne radi. Tip je bio dežurno gunđalo.

Od svih njih, Tiny joj je najviše prirastao srcu. Stalo je pokušavao paziti na nju
na svoj grubi način, kuhajući joj omiljenu hranu, tjerajući ju da jede onda kada je mislila
da nije gladna. Čak se počela debljati, a njen trbuh je postao naglašeniji što ju je činilo
jako sretnom.

Ustala je i promatrala se u velikom ogledalu. Cure su bile u pravu. Izludjet će

Derricka.

***
Derrick se zaputio stepenicama prema spavaćoj sobi dugo nakon što je prošlo
vrijeme u koje bi Jacey obično išla spavati. Osjećao je grižnju savjesti zato što je dolazio
u krevet tek kada bi bio siguran da je ona zaspala i što je iz njega odlazio prije nego bi
se ona probudila. Znao je da ona ne razumije zašto s njom nije vodio ljubav od dana
kada je doživjela nesreću. Mrzio je zbunjenost i povrijeđenost koja se jasno ocrtavala
na njenom licu dok je gledala u njega. Jednostavno se bojao da će ju ozlijediti. Nije znao
je li trenutno sposoban da bude nježan prema njoj. Osjećao je preveliku želju za njom
da bi vodio ljubav polako i nježno.

Kada bi ju uzeo, to bi učinio grubo, zidovi bi se srušili, a na površinu bi izašla

sva njegova dominantnost i strah koji je do tad potiskivao.

Nikada ne bi riskirao da ju povrijedi pa je zaključio da je najbolje da ju uopće ne

dira. Dugoročno će mu biti zahvalna. Iako im je doktor dao dozvolu za seks, Derrick je
bio siguran da doktor ne bi odobrio sve one stvari koje joj je želio raditi. Na primjer,
vezao bi ju za krevet sa široko razmaknutim nogama, tako da bude u njegovoj milosti.
Gostio bi se njenom pičkicom, bacajući je preko ruba u orgazam iznova i iznova sve dok
ne omlohavi od užitka, dok se ne zasiti. Onda bi joj ispunio šupak čepom, nabijao bi ga
u njenu usku rupu sve dok ga ne počne preklinjati da ju uzme. On bi se suzdržao, uzeo
njene bradavice u usta, igrao bi se s njima sve dok nijedno od njih više ne bude moglo
izdržati.

Onda bi je uzeo. Iznova i iznova. Sirovo, snažno i brzo.

Ne. Odmahnuo je glavom. Bila je trudna i osjetljiva. Nije uopće trebao razmišljati
o tome da ju uzme na takav način. Duboko je udahnuo i zakoračio u spavaću sobu.
 Konačno, Jacey je pomislila kada su se vrata otvorila i u sobu ušao Derrick. Malo
je nedostajalo da odustane od čekanja i ode spavati. Dok je promatrala kako mu se oči
šire, način na koji se ukočio i jednostavno zurio u nju, bilo joj je drago što je ostala
budna. Ležala je na krevetu širom raširenih nogu, leđa su joj bila poduprta jastucima.
Nije nosila gačice.

Pogled mu je lutao po njenim ukrućenim bradavicama koje su bile lako uočljive

ispod prozirne spavaćice, sve do njene obrijane pičkice. Htjela ju je depilirati, ali nije
željela pitati Huntera da joj organizira prijevoz do salona kako bi to učinila.

Mogla je zamisliti kako bi taj razgovor prošao.

“Što radiš?” Derrick je pitao i zatvorio vrata za sobom. “Mogao je bilo tko ući i
vidjeti te.”

U redu, to baš i nije bila reakcija koju je očekivala.

“Ostali kucaju,” rekla mu je.

“Gdje si dovraga to nabavila?” pitao ju je, prstom pokazujući na njenu spavaćicu.

“Kupila sam je onog dana kada sam izašla sa Avom i Holly. Zar ti se ne sviđa?”

Njegova reakcija je smanjila njeno uzbuđenje pa se borila sa nagonom da skupi

noge.

“Neće te baš ugrijati,” oštro joj je rekao.

Sad je bilo dosta. Temperament joj je jurio kroz vene pa je počela prigovarati.
“Nije me ni trebala ona ugrijati nego ti. Ako me više ne smatraš privlačnom, pronaći ću
nekog drugog tko će me ugrijati.”

Oči su mu se raširile. Posegnuo je iza sebe i zaključao vrata. “Oh malena, upravo
si me izazvala. To ne želiš učiniti.”

Jacey je teško progutala dok joj je prilazio. Ovo je više ličilo reakciji kojoj se
nadala, ali sad kada je probudila njegovo zanimanje počela je sumnjati u svoj razum.

“Nadam se da si potpuno spremna na ono što si počela,” rekao joj je. “Ako nisi
spremna odmah mi daj do znanja.”
 Teško je progutala. Jedan dio nje nije bio siguran, ali nije planirala nakon svega
odustati. Podigla je bradu. “Jesam. Jesi li ti spreman?”

Opaki osmijeh je proletio njegovim licem. “Moram otići po par stvari. Za to

vrijeme se svuci. Od sada, kada budemo sami u ovoj sobi želim da budeš gola.”

Kriste, o čemu je razmišljala kada ga je izazvala?

“Želim te na rubu kreveta, postavi se na ruke i koljena, a noge skroz raširi.”

Derrick je otključao vrata i izašao iz sobe ostavljajući je u pomalo ošamućenom

stanju. Ustala je i svukla spavaćicu. Pa, očito je bezveze potrošila novac na nju. Morat
će uvijek biti gola kada bude u spavaćoj sobi. Zar se šalio? Bila je prilično sigurna da se
nije šalio. Ni najmanje.

Jacey se namjestila na rub kreveta, postavila se na ruke i koljena pa je raširila

noge. Pocrvenjela je kada je shvatila kako izgleda. Nakon dvije minute, vrata su se
otvorila i zatvorila. Čuo se zvuk zaključavanja vrata.

“Prelijepo,” Derrick joj je rekao. Rukom je prešao preko njene stražnjice, a ona
je drhtala od iščekivanja. “Odlično. Jako mi je privlačno kada me slušaš.”

Obuzelo ju je zadovoljstvo. Voljela mu je udovoljavati. O ovome je sanjala kada

je bila sa Stephanom, ali to je završilo noćnom morom.

“O čemu razmišljaš, Jacey?”

“Ni o čemu posebnom.”

“Nisam zadovoljan odgovorom.” Rukom ju je udario po stražnjici. Prestao je

prije nego se žareća bol pretvorila u užitak.

“O čemu si razmišljala, Jacey? Predlažem ti da mi kažeš istinu.”

Uhvatila je dah i polako ga je ispustila. “Razmišljala sam o tome koliko uživam

u tome da ti ugodim.”

Poljubio joj je jedan guz, a zatim i drugi. “Hvala ti.” Rukom je prešao između
njenih nogu i kružio prstom oko njenog klitorisa. Pritisnuo je njena ramena. “Spusti se
dolje, malena. Želim da ova prelijepa stražnjica bude izbačena.”
 Učinila je ono što je zapovjedio, hvatala je dah dok je rukom prelazio preko
njenih još uvijek toplih guzova i utrljavao vrućinu. Razdvojio joj je guzove pa se nagnuo
i polizao njen šupak.

Jacey je zastenjala, osjećaj njegovog jezika uz njen anus je bio slasno mračan i
erotičan. S dva prsta je trljao njen klitoris dok je jezikom palucao po njenom šupku.
Ugrizla se za usnicu, pokušavala je biti mirna i zadržati svoje jecaje užitka, ali nije
uspjela, njeni jecaji su ispunili sobu dok je disala brzo i teško. Njeno uzbuđenje je raslo,
a želja ju je cijelu obuzela… a onda se on povukao.

“Derrick,” zastenjala je protestirajući.

Osjetila je teški udarac na svojoj stražnjici. “Kako si me oslovila?”

“Gospodine?” odgovorila je.

“Bolje, mnogo bolje,” zadovoljno je rekao.

“Zašto ste stali, gospodine?”

“Zato što bi svršila, a večeras moraš zaslužiti svoj užitak. Razdvoji rukom svoje
guzove za mene.”

Jacey je okrenula glavu u stranu i rukom posegnula okolo pa razdvojila guzove.

Bilo je glupo što se stidila, za Boga miloga, maloprije je njegov jezik bio na njenom
anusu, ali nije mogla zaustaviti vrućinu koja se penjala u njene obraze dok se držala
otvorenom za njega, dok je bila tako izložena.

“Vrlo lijepo,” rekao joj je. Stisnuo je podmazanim prst uz njen anus i polako ga
gurao u nju. Unutra i van. Iznova i iznova.

Jacey se borila s potrebom da se miče, prisilila se da ne mrda kukovima prema

njemu. Derrick je gurnuo drugi prst u njen šupak, okretao ih je i nabijao ih u nju. Prstima
druge ruke je dražio njen pulsirajući klitoris. Kad je bila na rubu svršavanja, povukao je
svoje ruke, utješno milujući njen brežuljak dok je jecala zbog osjećaja gubitka.

“Ššš,” rekao joj je. “Drži te guzove širom otvorene za mene. Odlično.”

Osjetila je neki debeli nepoznati predmet uz svoj šupak. “Raširi se. Opusti se.
Samo ću ti staviti čep. Malo je veći od zadnjeg kojeg sam koristio, ali možeš ga primiti.”
 Malo veći? Mora da se šali. Jacey je duboko udahnula i polako izdahnula,
tjerajući se da se opusti dok je gurao čep do kraja u nju.

“Dovraga, izgledaš tako dobro s mojim čepom u sebi.” Okrenuo je čep tjerajući
je da uzbuđeno hvata dah. “Ispruži ruke iznad glave. Odlično, ostani tako.”

Derrick je rukom prešao preko njenih bokova, preko guzova i pritisnuo čep, zbog
čega je jecala od užitka. Pritisnuo se uz njena leđa, a ona je uz svoje guzove osjetila
njegovu erekciju, tešku i debelu. Posegnuo je ispod nje i masirao joj grudi.

“Voliš kada se igram sa tvojim grudima, zar ne? Voliš kada ti ih sišem i štipam.”

“Da, Gospodine,“ zajecala je kada je uštipnio jednu, a zatim i drugu bradavicu.

Zbog trudnoće, grudi su joj bile puno osjetljivije, klitoris joj je pulsirao pri svakom
dodiru njenih bradavica.

“Nemoj svršiti bez moje dozvole, malena. Ne bih volio da te moram kazniti, ne
večeras kad sam pripremio toliko toga za tebe,” prošaptao je.

Jacey je jecala, pokušala je misliti na bilo što drugo, samo ne na njegovu erekciju
koja se pritiskala uz njenu stražnjicu, na debeli čep koji se nalazio duboko u njenom
šupku i njegove prste koji su se nemilosrdno poigravali njenim bradavicama. Pomaknuo
se natrag pa je stavio ruku na njena ramena, pomaknuo ju je u klečeći položaj sa
stražnjicom na krevetu.

“Pomakni se malo naprijed, ne želim da padneš s kreveta. Stavi ruke na glavu,

odlično,” pohvalio ju je. “Drži bedra širom otvorena. Tvoja pičkica mi treba biti stalno
dostupna. Zapravo,” kleknuo je pred nju i prstom prešao preko njene stidne usne,
“mislim da bi ti noge stalno trebale biti raširene za mene, čak i dok spavaš.”

On je poludio. Spustila je ruke, odmarala ih je na njegovim ramenima dok se

ljuljala od užitka. Istog trena, prestao ju je dirati. Upitno je pogledala u njega.

“Gdje tvoje ruke trebaju biti?” zarežao je.

Jacey ih je sklonila s njegovih ramena i naslonila ih na svoju glavu. “Žao mi je,

Gospodine.”
 Odmahnuo je glavom. “To nije dovoljno.” Uzdahnuo je. “Očito ću te morati
vezati.” Digao se s kreveta. “Stavi ruke iza leđa.” Zavezao joj je oba zapešća i provjerio
jesu li dobro zavezana. “Mrdaj prstima. Dobro. Obavijesti me ako ti ruku budu trnule ili
ako se ukoče.” Zapovijedio joj je.

“Da, Gospodine,” odgovorila je. Kleknuo je na krevet pred nju.

“Sjedni na guzicu.”

Učinila je to, tako je imala bolju ravnotežu. Derrick je rukama obujmio njene sise
i približio ih jednu do druge kako bi lizao njene bradavice. Otvrdnule su i izdužile se
dok ih je naizmjenično štipao i sisao. Njena pičkica se navlažila, a disanje joj se ubrzalo,
znala je da će još malo svršiti. Stisnula je zube i borila se protiv orgazma.

“Imaš tako preljepe sise.” Derrick se nagnuo unatrag i podigao njene sise.
“Pogledaj koliko su izbočene i tvrde tvoje bradavice.”

Pogledala je dolje prema svojim grudima. Njene bradavice su bile izbočene,

molile su za još užitka dok je tamna ruka držala njene sise podignutim.

Derrick je pustio njene grudi pa je rukom prešao preko njenog trbuha, sve do
njene pičkice. Gurnuo je dva prsta u njenu pičku.

“Gospodine, molim vas”, molila ga je dok je prstima ulazio i izlazio iz nje.

“Za što moliš?”

“Dozvolite mi da svršim.”

Izvukao je prste iz nje, a ona je neodobravajući jecala dok ju je on namršteno

gledao. “Ne, ne još.” Razmazao je njene sokove po njenom ulazu. “Želim da prvo
poližeš svoje sokove s mog kurca.”

Sjeo je na naslon za glavu i raširio noge. Jacey se dogegala do njega pa se

nagnula i uvukla glavu njegovog kurca u usta. U početku je bila malo nespretna jer se
nije mogla služiti rukama, ali ubrzo je uhvatila ritam. Jednom kada je uhvatila ritam,
željno ga je uvlačila u usta mrdajući glavom gore - dolje.

“Ah, malena. Tako dobro to radiš. Ubrzaj. Jače ga uvlači.”

 Jacey je ubrzala i oduševljeno slušala njegove jecaje užitka. Povukao ju je van
dosega svog kurca, a ona je zajecala negodujući.

“A - a,” rekao je dok ju je dizao kako bi ga obgrlila nogama. “Iako cijenim tvoje
oduševljenje, ja odlučujem kada ću i kako svršiti, ne ti.” Uštipnuo joj je svaku bradavicu.
Jako. Izvila je leđa i zajecala.

“A sada se okreni. Nemoj izgubiti čep iz guzice.”

Okrenula mu je leđa.

“Podigni se i spusti na moj kurac jako polako.”

Jednom je rukom držao svoj kurac, a drugu je držao omotanu oko njenih spojenih
zapešća dok se spuštala na njegov debeli kurac. Kada je bio duboko u njoj, oboje su
zastenjali od užitka.

Derrick je stavio ruke na njene kukove. “Jaši me, ljepotice.” Usmjeravao je njene
pokrete koji su u početku bili spori, a onda sve brži, sve dok nije udarala bokovima o
njega. Njena pičkica je proizvodila zvukove usisavanja dok ga je primala duboko u sebe.
Osjećala se preplavljenom, punom i potrebitom s Derrickom zabijenim duboko u sebi i
s čepom u šupku. Sklonio je ruku s njenog boka i počeo trljati njen klitoris.

“Oh, oh, oh,” stenjala je. Nije mogla zadržati svoj orgazam. “Molim vas,
Gospodine, dozvolite mi da svršim.”

“Možeš svršiti, malena.”

Pokušala je prigušiti vrisak koji je ispustila dok je snažno svršavala, drhtala je

oko njega, jedva svjesna njegovog stenjanja koje je ispustio dok se praznio u nju.

Jacey je pala naprijed i promrmljala riječi protesta dok se dizao s njom u naručju.
Odnio ju je u kupaonicu, posjeo ju je na ormarić pa je odvrnuo vodu u tušu. Odvezao
joj je zapešća i protrljao joj ruke.

“Bilo je nevjerojatno,” rekla mu je.

“Malena, to je ništa u usporedbi s onim što će se još dogoditi.”

***
 “Zašto još nisi ništa učinio?” Stephan je zahtijevao objašnjenje od Evana čim se
javio na telefon.

“Pojavio se jedan problem,” Evan je rekao.

“Problem? Kakav jebeni problem? Da si je dokrajčio neku večer sada ne bi imali

nikakvih problema.”

“Zar želiš da me uhvate? To te očito ne bi brinulo, zar ne? Riješio bi se dvije

muhe jednim udarcem, riješio bi se dva svjedoka onoga što si učinio.”

“Onog što sam ja učinio? Ti si taj koji je pucao u njega.” Stephan se derao.

“A to si mi ti zapovijedio, dragi brate. Koliko sam toga učinio za tebe tijekom

godina, a ti bi me rado bacio psima.”

Stephan je smirio svoju narav shvaćajući da tako neće ništa postići. “Žao mi je,
naravno da ne želim to. Samo ne mogu dočekati da se ovo riješi. Nikada ne bih dozvolio
da nastradaš zbog tih stvari. Ti si moj brat, moja obitelj. Imamo samo jedno drugog.”

“Da, u pravu si.” Evan je rekao mirnim glasom. “Znaš da bih za tebe sve učinio.”

“Samo tebi vjerujem,” Stephan mu je rekao. “Kakav se problem pojavio, Evane?”

“Ashdown je zaposlio Huntera Blacka.”

“Jebiga,” Stephan je opsovao. Hunter Black im je stalno visio za vratom, još

otkad mu je umrla sestra. Zvala se Angie i radila je za Stephana. Jednostavno se zatekla
na krivom mjestu u krivo vrijeme. Evan se pobrinuo da njena smrt izgleda kao nesreća.
Black nije imao razloga da ga proganja.

“Točno tako. Budi jako oprezan, Stephane. Pusti me da se pobrinem za Jacintu,

obećavam ti da ću doći do nje.”

“Znam da hoćeš, brate.”

***
 Jacey je sjedila na kauču u spavaćoj sobi i gledala film ne primjećujući ono što
se odvijalo na zaslonu televizora. Skočila je kada je čula zvuk pucanja, srce joj je luđački
udaralo dok nije skužila da je vjetar kriv za to. Nije mogla ovako dalje, njeni živci to
nisu mogli podnijeti, a ne treba ni spominjati kakav je učinak to sve ostavljalo na njenu
bebu. Mora učiniti nešto kako bi se riješila te prijetnje koja joj je visjela nad glavom.

Zasad je uspjela osmisliti samo jedan plan i to onaj koji neće oduševiti Derricka.
Ali koju su drugu opciju imali? Pogledala je prema vratima koja su se počela otvarati i
ugledala Derricka kako ulazi u sobu. Istog trena, njeno tijelo je podivljalo, klitoris joj je
počeo pulsirati, a pičkica joj se stisnula.

Podigao je obrvu kada ju je ugledao, pogledom je prešao preko njenog tijela. “Ne
sjećam se da sam rekao smiješ nositi odjeću.”

Pocrvenjela je dok je skidala veliku majicu sa sebe.

“Još si nešto zaboravila,” rekao je dok joj je prilazio.

Jacey je raširila bedra, izloživši time svoju pičkicu njegovom pogledu.

“Dobra cura. Ako te još jednom budem morao podsjetiti, prebacit ću te preko
koljena.”

Zadrhtala je na te njegove riječi. Nagnuo se i udijelio joj vrlo vruć poljubac.

“Kakav ti je bio dan?” pitao je dok je sjedio pored nje. Prebacio je jednu njenu
nogu preko svoje. Oboje su bili okrenuti prema tv-u, iako ni jedno nije obratilo pažnju
na film.

“Dobar”, rekla je. „Dosadan. Izluđuje me čekanje da Stephan i Evan učine svoj
potez.”

Pogledao je u nju suosjećajno. “Znam, malena, ali ništa drugo ne možemo učiniti.
Bila bi u prevelikoj opasnosti kada bi izašla iz kuće.” Glas mu je bio umoran, bore oko
očiju su mu večeras bile izraženije. Jacey se osjećala loše zato što se žalila kada je i on
očito bio pod stresom.

“Žao mi je, u pravu si. Kakav je tebi bio dan?”

 U zadnje vrijeme je do kasno radio, većinu poziva i posla je obavljao preko
Skypea tako da bude u kući.

“Nije bio loš,” rekao je. Prelazio joj je rukom preko unutarnjeg dijela bedra,
vrhovima prstiju bi joj povremeno okrznuo pičkicu. “Odmaralište u Rarotongi napreduje
unatoč lošem početku.”

“Unatoč tome što lokalni ljudi misle da je mjesto opsjednuto?” pitala je i zajecala
kada je vrhovima prstiju prešao preko njenih stidnih usana i okrznuo njen klitoris.

“Hmm,” rekao je odsutno dok je prebacivao program na vijesti. “U početku smo

se namučili, a poslije smo blagoslovili mjesto i čini se da je to pomoglo.”

Disanje joj se ubrzalo dok se igrao njenom pičkom, prolazio je prstima preko
njene vlažnosti i vrtio njima oko njenog klitorisa. Orgazam je prošao kroz nju, brzo i
intenzivno. Derrick je samo pritisnuo njen klitoris, produžujući njen užitak dok je padala
s visina. Onda je počeo sve ispočetka. Do kraja vijesti svršila je pet puta, bila je na putu
da svrši šesti put kada se začulo kucanje.

“Da?” rekao je pomalo oštrim glasom.

“Hunter je. Moramo razgovarati.”

“U redu. Dolazimo za par minuta.” Derrick je ubrzao rad prstiju oko njenog
klitorisa.

“Ne mogu,” rekla je jecajući. Hunter ih je čekao pred vratima. “Što ako me čuje?”

“Morat ćeš biti jako tiha,” rekao joj je. “Ali svršit ćeš još jednom.”

Okrenuo ju je tako da je ležala na leđima, jednu nogu joj je podigao na svoja leđa
dok joj je druga slobodno padala. Derrick je zakopao glavu između njenih bedara i sisao
njen klitoris, dok je prstima ulazio i izlazio iz nje sve dok se Jacey nije izvila unatrag.
Orgazam je bio intenzivniji od prošlih pet, možda ju je dodatno uzbudilo to što je znala
da ih Hunter čeka s druge strane vrata.

Derrick je ustao s osmijehom na licu. Pomogao joj je da ustane pa ju je okrenuo

prema kupaonici. “Idi se tuširati.”
 Sa glavom u oblacima, odgegala se. Deset minuta poslije, Jacey je uspostavila
kontrolu nad sobom dok je otvarala vrata.

“Moramo napraviti prvi korak,” Hunter je rekao. “Ovako nećemo ništa postići.
Ne možete živjeti u strahu. Znam da je Evan negdje vani i da sve promatra.”

“Zar mislite da nisam svjestan toga?” Derrick je odgovorio nestrpljivo. Ovo je

sve jako utjecalo na njega. Krivnja je izjedala Jacey. “Ne želim da učinimo nešto što će
ugroziti Jacey.”

“Moramo postaviti zamku.” Jacey se ubacila u razgovor. Ušla je u sobu i

ignorirala Derrickovo mrštenje dok je sjedala na kauč. Hunter je stajao naslonjen na
kamin s prekriženim rukama preko nabildanih prsa.

“Kakvu vrstu zamke?” Hunter je pitao.

“Mislila sam da iskoristimo mene kao mamac kako bi namamili Evana. Možda
bi se mogla negdje voziti, jednom kad bi me počeo slijediti mogla bih ga odvesti negdje
gdje ćete ga vi uhvatiti.”

Derrick je odmahnuo glavom. “Gledaš previše policijskih emisija,” rekao joj je.
“Kao prvo, nitko se neće služiti tobom kao mamcem, to bi bilo preopasno za tebe. Kao
drugo, zar stvarno misliš da je toliko glup da padne na tako jednostavnu zamku i kako
točno misliš da bi ga uhvatili?”

“Pa, mislila sam prepustiti Hunteru da riješi detalje, on ima iskustva na tom
polju,” rekla je pomalo iznenađeno i pomalo se durila što je samo tako odbio njenu ideju,
a nije ni razmišljao o njoj.

“Zapravo, i ja sam pomislio na tako nešto.” Hunter je priznao.

“Molim?” Derrick je rekao ledenim glasom.

“Poslušajte me,” Hunter je odgovorio. “Rekao sam da je plan sličan, ali ne i isti.
Ne mislim da je Evan dovoljno glup da pomisli da smo mi dovoljno glupi da ju pustimo
iz kuće. Ali kada bi obukli nekoga tako da liči na Jacey i stavili tu osobu s tobom u auto,
Derrick, mislim da bi bio dovoljno glup pa bi ga uspjeli prevariti.”

Oboje su ga zbunjeno gledali.

 “Evan će biti uvjeren kako smo većinu muškaraca poslali s Derrickom i lažnom
Jacey i kako smo ostavili pravu Jacey s minimalnom zaštitom. Željet će iskoristiti tu
priliku, a mi ćemo ga tad uhvatiti.”

“Objasni mi kako taj tvoj plan ne dovodi Jacey u opasnost?” Derrick ga je glasno
pitao.

“Zato što ćemo do tad već prebaciti Jacey u sigurnu kuću s Tinyom i Connorom.”

Jacey je razmislila o tome što je predložio, zvučalo je dovoljno dobro da uspije.

“Ne,” Derrick je rekao. “Ne dolazi u obzir.”

“Nećete li imati premalo ljudi za to?” Jacey je pitala ignorirajući Derrickovo

mrštenje. “Hoću reći, ako pošaljete Tinya i Connora sa mnom i još par ljudi sa
Derrickom tko će ostati u kući da uhvati Evana kada napravi svoj potez?”

“Ništa od toga nije bitno jer nećemo to učiniti.” Derrick nije odustajao.

“Mogu pozvati još par muškaraca,” Hunter je odgovorio. “Ali glavni problem
plana je taj što nemam ženskog zaposlenika.”

“To me ne čudi,” rekla je sarkastično. Hunter je bio, poput Derricka, zaštitnički

nastrojen prema ženama.

“Potreban nam je netko tvoje građe tijela, netko tko se zna brinuti za sebe i tko je
spreman izložiti se mogućoj opasnosti. Također bi bilo poželjno da dobro poznaje
Austin.”

Razmišljala je o tome. “Možda poznajem takvu osobu, ali prvo je moram

pronaći.”

“Ne, dobro me slušajte vas dvoje, zaboravite na taj plan.” Derrick ih je oboje
gledao.

“Pustite me da ja razgovaram s njim, nagovorit ću ga.” Jacey je rekla Hunteru.

***
 “Svjestan si da je u pravu, zar ne?” Jacey je tu večer pitala Derricka dok je
odmarala glavu na njegovim prsima. Bila je iscrpljena. Kada je Hunter otišao, Derrick
ju je stavio na krevet i dva put ju doveo do orgazma pa ju je tek onda uzeo.

Derrick je nešto promrmljao.

“Ne možemo ovako nastaviti, Derrick. Ja ne mogu ovako živjeti. Trzam se na

svaki zvuk, veći dio dana provodim uplašena. Takav život nije dobar za bebu, a ni za
nas. Mislim da moramo pokušati s njegovim planom.”

“Ne sviđa mi se to, ne želim da nas razdvoje.”

“Ni ja to ne želim. Posebno mi se ne sviđa dio plana u kojem bi se trebao voziti

okolo kako bi izmamio Evana da te slijedi. Nadam se da je Hunter u pravu i da je Evan
stvarno prepametan da bi pao na taj trik. Možda bi netko mogao i tebe glumiti. Ne bi
mogla podnijeti da ti se nešto dogodi, Derrick.”

Spustio se i naslonio glavu na njena prsa. “Ništa mi se neće dogoditi. Više sam
zabrinut za tvoju sigurnost.”

“Onda pokušajmo s ovim planom. Molim te, Derrick.”

Uzdahnuo je i znala je da ga je uspjela nagovoriti. Uvukao je njenu bradavicu u

usta. Nogu je omotala oko njegovog kuka. Posesivno je obuhvatio njenu pičkicu.
Zatvorila je oči, umor ju je svladao dok je sisao njenu bradavicu.

Ovo mora upaliti. Jednostavno mora.

***
“Cady?”

Cady se okrenula i lutala pogledom po mračnoj ulici. U ovo doba noći je u njoj
bilo svega par ljudi. Zauzela je obrambeni stav kada je ugledala ogromnog muškarca
koji se zaputio u njenom pravcu. Mozak joj je vrištao da bježi, ali njene noge su odbile
surađivati.

“Koga zanima?” sumnjičavo je upitala.

 “Zovem se Hunter Black. Vodim firmu Black - Gray istrage. Trenutno radim za
Derricka Ashdowna i Jacey Reynolds. Mislim da poznajete Jacey.”

“Možda. Što želite od mene?”

“Želim da radite za mene.”

Prasnula je u smijeh. “Da, baš.”

“Gospođica Reynolds je rekla da ste pametni, jaki i da se znate zaštititi. Znate li

se služiti pištoljem?”

“Da,” rekla je.

“Trebam vašu pomoć na jednu noć, Jacey treba pomoć. Hoćete li nam pomoći?”

“Koliko plaćate?”

Nasmijao se, a njeno srce je stalo. Kvragu, bio je zgodan. Sigurno je poludjela jer
je planirala pristati na sve što traži od nje.

“Tristo pedeset.”

“Neka bude petsto i želim prvo razgovarati s Jacey.” Nema šanse da će samo tako
vjerovati ovom muškarcu na riječ.

“I mislio sam da ćete to tražiti.” Izvukao je svoj mobitel i pritisnuo nešto na

zaslonu. “Izvolite, nazovite ju.”

Uzela je njegov mobitel, prsti su je pekli na mjestu gdje su se dodirnuli. Disanje

joj je stalo, pogledala je u njegove oči i primjetila da ju gleda sa zanimanjem.

Sranje. Imala je osjećaj da je trebala slušati svoj instinkt i pobjeći onog trenutka
kada je zazvao njeno ime.
 Derrick je otvorio vrata sobe pa pokupio s poda pladanj s hranom. Ušao je u
spavaću sobu i nogom zatvorio vrata. Jacey je sjedila na krevetu; nasmijala mu se i
odložila e-čitač koji joj je kupio.

Bože, nije mogao vjerovati koliko ju voli. Nikad nije tako osjećao. Zašto se zbog
ljubavi te žene osjećao kao da može učiniti sve što poželi, da može biti sve što želi biti?
Nije bio siguran kako je to postigla, ali znao je da nikada neće dozvoliti da taj osjećaj
nestane.

“Što je to?” pitala ga je kada je stavio pladanj s hranom na ladičar. Poljubio ju je

i sjeo pa se okrenuo prema njoj.

“Tiny je rekao da nisi večerala,” nježno joj je prigovorio.

Namrštila se. “Nisam gladna.”

Derrick je stavio ruku na njen zaobljen trbuh. “Znaš da moraš jesti. Zbog sebe i
zbog bebe.”

“Znam. Zabrinuta sam hoće li sve dobro proći sutra navečer i od te brige mi se
želudac zavezao u čvor. Sama pomisao na hranu mi stvara mučninu.”

Hunter je prije par dana pričao s Cady. Procijenio je njenu sposobnost korištenja
pištolja i obrane pa je osmislio plan za sutra navečer. Cady će se pretvarati da je Jacey i
ići će s Derrickom na događaj koji je organiziran u dobrotvorne svrhe dok će za to
vrijeme Jacey biti u sigurnoj kući s Tinyom i Connorom. Hunter i još par muškaraca iz
njegovog tima će se pritajiti u kući i čekati da Evan uđe u kuću.

Dovraga, stvarno se nadao da će plan upaliti.

“I zato ćemo od ovoga napraviti neku vrstu igre.” Ustao se i nacerio joj se. “Želim
da svučeš sa sebe odjeću i sjedneš uz uzglavlje kreveta.”

“Molim? Zašto?” iznenađeno ga je pitala.

 “Odmah, Jacey,” rekao je glasom Doma. Odmah je poslušala njegovu zapovijed.
Jacey je sve više prihvaćala svoju pokornu stranu. Imala je povjerenja u njega i u njihovu
vezu koja je svakim danom bila sve snažnija.

Derrick je odšetao do garderobe u kojoj je držao par igračaka zaključanih u kutiji.

“Što radiš?” pitala ga je.

Bacio je pogled preko ramena i ugledao ju golu kako leži naslonjena na uzglavlje
kreveta. “Uzimam igračke. Želiš ih vidjeti?”

Oklijevala je nakratko, a zatim potvrdno kimnula glavom. Uzeo je kutiju i ponio

ju do kreveta.

“Pitala sam se šta držiš u njoj,” Jacey je priznala.

“Jesi li gledala?”

Pocrvenjela je. “Možda.” Nasmijala se, a Derrick je odmahnuo glavom. “Molim

te, pokaži mi”, rekla je.

Otključao je kutiju i izvukao svaki predmet van i predao ga njoj. Pažljivo je

promatrao njenu reakciju. Uzbuđenje joj se jasno ocrtavalo u očima kada joj je predao
lisice i uže koje je planirao koristiti kako bi ju vezao za krevet. Sljedeći je na redu bio
svileni, crveni povez. Disanje joj se ubrzalo.

Izvukao je vibrator s produžetkom za klitoris. Jacey je naborala nos i zadržala

ruke u svom krilu.

Derrick je upitno podigao obrvu. “Ne želiš da ga koristim?”

“Jesi li ga koristio na drugim ženama?”

Nasmijao se. “Nisam, ljepotice malena. Nov je i kupljen je samo za tebe. Kupio
sam ga u isto vrijeme kada sam kupio i ovo.” Iz kutije je izvadio tanki analni čep.

Razrogačila je oči kada joj je predao vibrator i analni čep. Izvadio je još i bočicu
lubrikanta i počeo zatvarati kutiju.

“Čekaj, što još imaš u njoj?” pitala je.

“Ništa na što si spremna.”

 “Želim vidjeti,” tvrdoglavo je rekla.

“Ne.”

“Derrick, molim te,” rekla je i položila ruku na njegovu. “Dosta mi je straha,

pokaži mi.”

“U redu.” Izvukao je mekani bič i prešao njime preko glatke kože njenog trbuha.
Uvukla je dah pa se opustila dok je bičem nježno kružnim pokretima prelazio preko
njene kože.

“Što još imaš u njoj?” pitala je.

U kući nije držao puno igračaka, više se volio igrati u klubu. U kutiji je ostao još
samo jedan predmet, drveno veslo.

“Ozbiljno? Veslo? Nema šanse da ga koristiš na meni.”

Derrick je vratio bič i veslo u kutiju. “Zasad neću.” Odložio je kutiju na pod i
okrenuo se prema njoj. “Nagni se naprijed, malena.” Postavio je jastuke iza njenih leđa
kako bi joj bilo ugodno. Stavio joj je lisice i vezao je užetom za svaki ćošak kreveta.
Provjerio je koliko su čvrste lisice koje su bile izrađene od mekane kože. “Kako se
osjećaš, ljepotice? Je li ti ugodno?” Nije joj raširio noge i ruke onoliko koliko je mogao,
najvažnije mu je bilo da joj bude ugodno.

“Dobro sam,” odgovorila je.

“Reci mi odmah ako se to promijeni.”

“U redu, Gospodine.”

Dovraga, obožavao je kada ga je zvala Gospodine. Namjestio joj je svileni povez

preko očiju. “Koja je tvoja sigurna riječ?”

“Roza, Gospodine.”

“Dobra cura. Ovako ćemo se igrati. Nagradit ću te za svaki zalogaj koji pojedeš.”

Udahnula je. “Što će se dogoditi ako ne budem jela?”

“Tada ću te kazniti.”
 Isuse. Koliko izbora, sviđala su joj se oba.

“Ugodi mi malena pa ću i ja ugoditi tebi.” Derrick joj je šapnuo na uho.

Drhtala je od iščekivanja. Nešto hladno je prešlo preko njenih usana pa ih je

odmah otvorila. To je bilo grožđe… Mmm, ukusno.

“Vrlo dobro.” Derrick ju je ljubio po vratu pa je stavio još jedan komad hrane na
njene usne. Malo mekog kruha sa maslacem. Nastavio je nizati poljupce niz njeno tijelo
dok je Jacey žvakala kruh.

Što ju je više hranio, to je dobivala više mekih poljubaca od kojih niti jedan nije
bio na onim mjestima koje je najviše željela da on poljubi. Njene bradavice, njena
pičkica i klitoris.

“Širom otvori usta.” Još jedan komad kruha je dodirnuo njen jezik. Jacey ga je
dugo žvakala prije nego ga je progutala. Derrick joj je rukama obuhvatio dojke.

“Molim vas, Gospodine”, molila ga je.

“Što ti je potrebno, malena?”

“Dodirnite moje bradavice, uzmite ih u svoja usta i sisajte ih.”

“Pa, bila si dobra.” Lagano je jezikom prošao po njenim bradavicama. Nježno je

držao njene sise jer je znao koliko su osjetljive, prešao je s jedne bradavice na drugu.
Jacey je jecala, njena potreba je bila izvan kontrole. Pokušala je pomaknuti bokove gore
prema njemu, bilo joj je potrebno da joj dodirne klitoris, da uđe u nju.

“Budi mirna,” zapovjedio joj je. “Ima još hrane koju moraš pojesti.” Pustio je
njene grudi. Osjetila je kako joj je nešto dodiruje usne. Jacey je okrenula glavu.

“Ne mogu više, trebam tebe.”

“Pojedi još samo malo i dobit ćeš sve što ti je potrebno,” obećao je.

Otvorila je usta i dozvolila mu da je nahrani. Razdvojio je njene stidne usne i

prstom očešao njen klitoris. Bilo je to slasno mučenje, ali nedovoljno da ju baci preko
ruba u blaženstvo.
 Trljao je njen klitoris pa je napravio pauzu kako bi joj dao malo soka od
naranče. Nakon toga je vratio prst na njen klitoris, ovog puta ga jače trljajući.

“Oh, oh, oh,” jecala je dok joj je cijelo tijelo bilo u plamenu. Bilo joj je potrebno
još samo malo… Derrick je sklonio prst s njenog klitorisa, a ona je zajecala protiveći se
tome. “Derrick, ne!”

Smijao se. “Morat ćemo raditi na tom da se discipliniraš. Kladim se da ćeš

sljedeći put kada ti naredim da budeš tiha, završiti s više kazne nego užitka.”

Zadrhtala je na njegove riječi. Discipliniranje? Nije bila sigurna da joj se sviđa

kako to zvuči. Znala je da bi joj bilo teško biti tiha.

“Samo legni, malena.”

Dva debela prsta su ušla u njenu pičkicu, ulazila su i izlazila iz nje, a onda ih je
zamijenio vibrator. O Bože, o Bože. Vibrirajući vrhovi su okružili njen klitoris i ona je
uzdahnula. Cijelo tijelo joj je preplavio osjećaj potrebe, obuhvatilo ju je blaženstvo.
Orgazam je prošao kroz nju, tjerajući je da se bori za zrak. Tiho cviljenje je ispunilo
sobu.

“Odlično. Još jednom.”

Prstima se poigravao njenim bradavicama dok je gurao vibrator unutar i van nje
u kratkim i postojanim potezima. Glava vibratora je dirala onu osjetljivu točku u njoj,
osjetila je da je blizu svršavanja, a kada je svršila, orgazam je trajao puno duže od
prošlog.

Glava joj je pala na jastuk, bila je totalno opuštena dok je Derrick gasio vibrator
i vadio ga iz njene pičke. Odvezao je prvo njene noge, a zatim i ruke i izmasirao ih.
Skinuo joj je povez i prekrio usnama njene, šaljući joj vatru kroz vene.

“Kako si, ljepotice?” pitao je.

“Jako dobro,” odgovorila je.

“Jesi li raspoložena za još ili ti je potreban predah?”

Željela je još, a bila je sigurna da i on želi, sudeći po njegovom dignutom kurcu.

“Želim još.”
 Poljubio joj je čeljust. “Jesi li sigurna?”

“Derrick, dobro sam. Molim te, trebam te u sebi.”

“Postavi se na ruke i koljena. Izbaci guzicu. Glavu nasloni na ruke.” Pomogao joj
je da se namjesti u taj položaj. Kada joj je razdvojio guzove i stavio malo lubrikanta na
njen anus, od iščekivanja je osjećala da gori. “Samo se opusti, Jacey.” Osjetila je pritisak
analnog čepa na svom šupku i duboko udahnula, a kada je čep ušao u nju, polako je
izdahnula. Derrick je poljubio oba njena guza, a zatim ih udario.

“Au, čemu to?”

“Zato što mi je došlo,” odgovorio je. Stavio je ruku među njenih nogu i prstom
trljao njen klitoris dok je prstima druge ruke ulazio i izlazio iz njene pičke.

Čep u njenom šupku je samo povećao njen užitak. Jacey nije mogla zaustaviti
jecaje zadovoljstva kada je konačno poravnao kurac s njenom pičkom i pomalo ga gurao
u nju.

“Ovo je tako prokleto dobar osjećaj.” Ulazio je izlazio iz nje. “Tako si jebeno
uska.” Rukom je vukao krugove oko njenog klitorisa, brže, uže. Ulazio je u nju sve
snažnije, oboje su teško disali dok im je znoj natapao kožu. “Svrši za mene, Jacey.
Trebam te.”

Te su je riječi poslale u blaženstvo. Dok je svršavao jedva je čula vlastite uzdahe

prepuštanja orgazmu. Oboje su se srušili, svatko na svoju stranu, Derrickova ruka je i
dalje bila omotana oko nje.

“Mislim da si me ubila,” Derrick je rekao. “Ne mogu se pomaknuti.”

“Također.”

***
“Obećaj mi da ćeš biti oprezan.” Jacey je rekla Derricku kada ju je čvrsto privio
uz svoja prsa.

“Obećajem”, rekao joj je. “Ti mi obećaj da ćeš učiniti točno što Tiny kaže. On će
mi podnijeti izvještaj, a znaš što se dogodi djevojkama koje su neposlušne.”
 Na te riječi klitoris joj je počeo pulsirati. “Hoću. Nedostajat ćeš mi.”

Tiny i ona su se upravo trebali iskrasti iz kuće. Bilo je skoro dva sata ujutro i vani
je bilo mračno. Connor je već bio u sigurnoj kući.

Sutra navečer će se održati domjenak u dobrotvorne svrhe. Derrick i Cady, koja

će glumiti Jacey, će se pretvarati da idu tamo.

“Nadam se da će do sutra u ovo doba završiti ova noćna mora,” prošaptala je.

“Volim te, malena,” rekao joj je.

“I ja tebe volim.”

Poljubio ju je žestoko, poljupcem kojim je obuhvatio sve što je osjećao i zbog

kojeg je hvatala zrak kada ju je pustio.

Čulo se kucanje na vratima njihove spavaće sobe. “Jacey. Vrijeme je,” Tiny joj
je viknuo kroz vrata. Svjetlo je bilo ugašeno kako Evan ne bi shvatio što rade. Derrick
ju je uspio dovesti do vrata bez da se i jedno od njih spotaklo.

“Pazi na moju curu, Tiny.” Derrick je rekao dok ju je zadnji put zagrlio.

“Hoću.”

***
Jacey je budna ležala na kvrgavom krevetu u sigurnoj kući, znala je da neće moći
zaspati. Pogledala je na sat koji je stajao na ormariću. Bilo je 3:37 ujutro.

Kad se tu noć pozdravila sa Derrickom, Tiny i ona su izašli iz kuće i njihov put
do sigurne kuće je prošao glatko. Kada su stigli, Tiny ju je otpratio do njezine sobe.
Odmah se srušila od umora na krevet. Trebala bi spavati. San joj je bio potreban, ali nije
bilo šanse da zaspi jer je znala da je Derrick još uvijek u opasnosti.

Uzela je mobitel i poslala mu poruku.

Jacey: Sve je u redu. Volim te.

Nakon minute, njen mobitel se oglasio.

Derrick: I ja tebe volim. Naspavaj se.

 Bio je pravi lupež koji voli zapovijedati. Ali dok je zatvarala oči, smijala se i dala
je sve od sebe kako bi zaspala.

***
20:35

Jacey je nemirno hodala dnevnim boravkom. Derrick je dosad sigurno otišao iz

kuće i zaputio se prema domjenku koji počinje u devet sati.

“Odvlačiš mi pažnju s tim nemirnim hodanjem,” Connor se požalio. “Pratim ih,

sve je u redu.”

Očito nikada nitko koga je on volio nije bio u opasnosti. Ništa neće biti u redu
dok se vlastitim očima ne uvjeri da je Derrick dobro.

“Upravo skreće na parkiralište,” Connor je rekao u mikrofon. “Ušli su i na

sigurnom su.”

“Kako znamo da je unutra sigurno?” Jacey je pitala. “Što ako Evan ima nekog
svog tamo?”

“Ako ima, imamo i mi,” Tiny je odgovorio. “Siguran je.”

“Ništa se ne događa,” Connor je rekao. Postavio je u sigurnoj kući sve uređaje

potrebne za nadgledanje kuće. “Ali još uvijek je rano.”

Jacey je čula zvuk zvonjave svog mobitela koji je dopirao iz njene sobe. “Vraćam
se za minutu.” Srce joj je divlje udaralo, nadala se da ju Derrick zove, ali je znala da ne
bi toliko riskirao. Pogledala je ime na zaslonu mobitela. Zvala ju je Holly.

“Zdravo, Holly, što ima kod tebe?” pitala je, pokušala je da ne zvuči zabrinuto.

“Jacey? Jesi li sama? Može li netko čuti naš razgovor?” Holly je pitala, zvučala
je jako uzrujano.

“Holly? Što je bilo? Jesi li dobro?” Jacey je zabrinuto pitala.

“Jesi li sama?” Holly je inzistirala na odgovoru.

 “Da, reci mi što nije u redu ?”

“Jacey, stvarno mi je žao. Rekao je da će ubiti Braxa ako te ne nazovem. Tako

mi je žao.”

Ledena mirnoća se obuzela Jacey. Jedino ovo nisu uzeli u obzir kada su smišljali
plan, da će ih Evan sve nadmudriti.

“Holly, sve je u redu. Gdje si? Što je...” Čuo se zvuk vrpoljenja, a zatim i nizak
krik pun boli. Zatim je čula glas koji ju je proganjao u noćnim morama.

“Zdravo, sestro.”

“Nisam ti sestra, Evane. Što si učinio Holly i Braxu? Ako si ih ozlijedio, ja ću...”

Čula je ledeni smijeh s druge strane slušalice. “Što ćeš učiniti? Lupiti nogom o
pod i plakati? Nazvati svog dečka i njegove prijatelje da te spase? To bi bila strašna
pogreška, Jacinta, ili bi te možda trebao zvati Jacey? Ako se netko od tvojih prijatelja
pojavi ovdje, iste sekunde ću pucati u slatku Holly, a ti to ne želiš, zar ne?”

“Ne,” rekla je, zubi su joj od straha cvokotali. “Što želiš?”

“Želim da dođeš na sljedeću adresu. Sama. Ako kažeš nekome, Holly će umrijeti,
jesi razumjela?”

“Što je s Braxom?”

“Ah, mislim da je prilično mrtav.”

U pozadini je čula prigušen vrisak, vrisak ispunjen tugom. Suze su ispunile

Jaceyine oči. Ona je kriva za to. Poželjela je nešto za sebe i tako dovela to čudovište u
njihov život. Braxova krv je na njenim rukama. Mora spasiti Holly.

“Kamo želiš da dođem?”

Dao joj je adresu koja se nalazila na drugom kraju grada. Nije znala kako je Evan
uopće pronašao Holly i Braxa, a to sad nije ni bilo važno.

“Imaš sat vremena da dođeš i ne zaboravi da moraš doći sama.”

***
 Jacey je drhtavim rukama predala vozaču taksija kreditnu karticu, onu koju joj je
Derrick dao.

“Jeste li sigurni da želite da vas ovdje ostavim, gospođice?” stariji vozač ju je

ljubazno pitao.

Taj dio grada nije izgledao lijepo. U njemu se nalazilo puno velikih skladišta i
bodljikavih sigurnosnih ograda. Teško je progutala. Nije imala vremena za strah.
“Sigurna sam, hvala vam.” Uzela je natrag svoju kreditnu karticu i spremila je u džep
pa izašla iz taksija.

Rukom se igrala medaljonom dok je išla prema adresi koju joj je Evan dao.
Otvorila je klizna vrata skladišta koje je izgledalo napušteno. Jacey je pokušala smiriti
divlje otkucaje srca, skoro ju je preplavila potreba da pobjegne, ali prisilila se da skupi
hrabrost i uđe u skladište.

Upalilo se svjetlo i našla se licem u lice s čovjekom za kojeg se nadala da ga više

nikad neće vidjeti.

“Zdravo, Jacinta.”

“Gdje je Holly?” pitala je, pokušala je kontrolirati strah u glasu.

“Ah, ona je negdje na sigurnom.”

Namrštila se. “Gdje? Rekao si da je ovdje.”

“Nisam, rekao sam da ću je ubiti ako ne dođeš sama. Ne brini se, pažljivo ju
nadzirem. Učini ono što ti kažem i neću je ubiti. Ako me ne poslušaš, dovoljan je jedan
poziv i…” Prešao je prstom preko svog grla.

“Kako da znam da ju nisi već ubio?” pitala je.

Evan je iz džepa izvukao mobitel i palcem pritisnuo ekran.

“Halo?”

“Daj mi ženu na mobitel,” Evan mu je naredio.

“Halo? Halo?”
 Jacey je uzdahnula od olakšanja kada je s druge strane čula Hollyin glas.

“Holly, kako si?”

“Jacey, ja...”

Evan je prekinuo razgovor prije nego je Holly uspjela nešto više reći.

“I? Namjeravaš me ovdje ubiti?” pitala je Evana.

“To mi je bilo u planu, ali ne bi bilo lako objasniti kada bi se odjednom pojavila
u skladištu u Austinu s metkom u glavi. Ne, moraš umrijeti u nesreći, hoću reći, tvoja
smrt mora izgledati kao nesreća. I zato ćemo se ti i ja sad malo provozati.”

Isuse, gdje je Tiny? Nije bila toliko glupa da ode iz sigurne kuće, a da ne
obavijesti Tinya i Connora o telefonskom pozivu. Sve i kada bi uspjela izaći iz kuće bez
aktiviranja sigurnosnog alarma, bilo bi ravno samoubojstvu da je došla ovdje sama.

A Jacey još uvijek nije bila spremna da umre. Imala je previše razloga za život.
Zaštitnički je stavila ruku na svoj trbuh kada ju je Evan zgrabio slobodnom rukom dok
je drugom držao pištolj.

Tiny će ju sigurno slijediti, a Connor pratiti preko GPS uređaja. Connor joj je
rekao o GPS sustavu ugrađenom u njen medaljon. Navodno je Derrick, taj podmukli
gad, dao da se ugradi uređaj za praćenje u njen medaljon i nije joj to rekao. Tiny i Connor
će ju pronaći. O njoj ovisi hoće li ju pronaći živu ili mrtvu.

***
“Kako dovraga to misliš da Evan ima Jacey?” Derrick je urlao i gledao u Connora
koji ga je ignorirao i svu svoju pažnju usredotočio na ekran koji je nalazio pred njim.

Kad ga je Hunter nazvao, vozio je poput manijaka do sigurne kuće, zahvalan što
na putu nije susreo policajce.

“Kako je dovraga uspio doći do nje?”

“Oteo je tvoju šogoricu i njenog muža,” Hunter je objasnio. “Oni su mu bili

mamac kojim je namamio Jacey. Nije bila glupa, povela je Tinyja kao pojačanje.”
 “Kako je onda završila s Evanom u autu?” Derrick je vikao.

“Evan je brzo djelovao. Tiny je istraživao okolinu kada ju je Evan ugurao u auto.
Od tad ih slijedi,” Connor je rekao. “Pratim signal njenog medaljona.”

Bogu hvala pa je bio toliko oprezan i postavio uređaj za praćenje u njen medaljon.

“Jeste li ušli u trag Hollynoj ogrlici?” zahtijevao je odgovor. Poslao je slične

medaljone Holly i Avi na zahtjev njihovih muškaraca.

Connor je kimnuo glavom. “Gray je otišao tamo s jednim od naših muškaraca.”

“Jaron, ti ideš sa mnom,” Hunter je rekao. “U prednosti su. Connor, obavještavaj

nas o njihovoj lokaciji.”

Derrick ih je slijedio van.

“Derrick, najbolje bi bilo da ostaneš ovdje,” Hunter je rekao.

“Kurac ću ostati,” Derrick je odgovorio. “Idem s vama, a osim toga, moj mobitel
već ima ugrađen program koji prati njeno kretanje. Bit će brže nego da se oslanjamo na
Connora.”

“I ja idem,” Cady je rekla i prekrižila ruke preko preko prsa kada su se svi
okrenuli i pogledali u nju. “Zašto me tako gledate? Ona mi je prijateljica.”

“Potrebna si mi ovdje s Connorom. Ostani s nama na vezi preko mobitela dok

mi radimo.”

“To što si rekao je hrpa sranja. Derrick već ima program na mobitelu. Idem s
vama.”

Hunter je koraknuo prema njoj i pogledao u nju. Teško je progutala, ali se nije
pomaknula. “Ostaješ ovdje. Za slučaj da si zaboravila, dušo, večeras radiš za mene i zato
moraš učiniti ono što ti kažem. Jason, Derrick, idemo.”

Cady nije više ništa rekla, okrenula se i otišla u kuću. Derrick je sjeo na
suvozačevo mjesto. Bio je bijesan. Kako se usudila dovesti se u takvu opasnost? Jednom
kada bude sigurna i u njegovom naručju, udarat će ju po guzici sve dok ju ne bude boljela
toliko da neće moći na nju sjesti tjedan dana.
 ***
“Kako planiraš objasniti ostalima zašto sam ovdje?” Jacey je pitala. Gledala je
oko sebe dok su se autom udaljavali od grada. Vozili su se već dva sata, putem je
zapazila svega par kuća koje su bile dosta udaljenje jedna od druge.

Nadala se da Tiny ne zaostaje za njima, ali nije se usudila pogledati iza njih jer
nije željela upozoriti Evana.

“Znaš li da tvoja stara prijateljica s fakulteta, Suzy, ima ovdje ranč?” Evan je
rekao.

Jacey se namrštila. “Ne. Kakve to ima veze s ovim? Suzy nisam vidjela
godinama.” Zapravo ni nisu bile prijateljice nego su Suzyna mama i njena mama bile
bliske.

“Zadnjih par godina situacija na ranču je teška; izgubili su mnogo novca i skoro
su pod ovrhom, a to je nešto što Suzy smatra vrlo ponižavajućim.”

Suzy je oduvijek bilo stalo do privida, više nego do bilo čega drugog.

“I zato je bila vrlo zahvalna kada je dobila nešto novca, a zauzvrat samo mora
potvrditi Stephanovu priču da si zadnji tjedan bila kod nje, nakon što si se vratila iz
Europe. Posudila si ovaj auto od nje kako bi otišla do Austina i na povratku kući si,
tragično, doživjela nesreću, sletjela autom s ceste u rijeku i utopila se.”

“To je apsurdno. U toj priči ima toliko rupa da je to smiješno. Nema šanse da će
netko u to vjerovati. Zaboravio si na Derricka?”

“Ne brini se za Derricka, imamo plan i za njega. Shvatio sam da ljudi često
vjeruju u ono što žele vjerovati. Stephan ima puno prijatelja i drugih ljudi koji su mu
dužni. Te rupe u priči se vrlo lako ispune.”

Jacey je drhtala. Molim te, Tiny, požuri se. Molim te.

“I evo nas na mjestu tvoje smrti.” Usporio je pa zaustavio auto, ali ga nije ugasio,
ostavio je svjetla upaljena.

“Izaći ću iz auta. Ne pokušavaj ništa, sjeti se Holly.”

 “Nije baš da mogu nešto učiniti, zar ne?” pokazala je glavom prema ručki od
vrata za koju je bila vezana lisicama.

“Ne,” rekao je kroz smijeh. “Pretpostavljam da ne možeš.”

Evan je obišao auto i otvorio suvozačeva vrata. Kada ih je otvorio, skoro je pala
zato što je bila lisicama vezana za ručku od vrata, ali u tome ju je spriječio pojas od auta
kojim je bila vezana. Bože, bila je u iskušenju da ga udari glavom, ali znala je da joj to
ne bi pomoglo. Kod njega su bili ključevi od lisica i nikuda ne bi mogla pobjeći jer je
vezana za vrata auta.

Pokušala je dobiti na vremenu dok joj je otključavao lisice.

“Otkopčaj pojas i izađi iz auta,” naredio joj je dok je držao pištolj uperen u nju.
“Bit ćeš dobra cura pa ćeš sjesti za vozačevo mjesto. Upalit ćeš auto i punom brzinom
ga voziti preko ruba jezera. Voda je hladna i duboka, ali to nije ni bitno jer nećeš
preživjeti pad.”

“Zašto misliš da ću se dobrovoljno odvesti preko ruba? Zašto misliš da se neću

odvesti odavde?” Zašto mu to govori? Zašto to jednostavno ne učini? Zato što je morala
saznati zašto je bio tako siguran da će ona samo tako okončati svoj život.

“Zato što se u suprotnom možeš oprostiti s Holly. Ti si dobrica, Jacinta, oduvijek

si to bila. Oboje znamo kako nećeš riskirati njen život kako bi spasila svoj.”

Bio je u pravu. Srećom, bila je prilično sigurna da neće morati umrijeti kako bi
spasila Holly.

“Ahh, a stvarno imaš Holly? Jer mislim da je upravo u ovom trenutku spašena.”

Bože, nadala se da je tako.

“Dobar pokušaj.”

“Zašto ne nazoveš i provjeriš?”

Gurnuo ju je od sebe i posegnuo rukom za mobitelom koji se nalazio u džepu,

dok ju je cijelo vrijeme držao na nišanu. Mobitel je zvonio i zvonio, ali nitko nije
odgovorio.
 “Nema veze, nije mi potrebna tvoja suradnja kako bi te onesvijestio udarcem i
gurnuo u vodu. Reći ćemo da je riječ o samoubojstvu.”

Krenuo je prema njoj, znala je da je to ozbiljno mislio. Jacey se svakim njegovim

korakom udaljavala korak dalje od njega.

“Stani mirno i digni ruke u zrak.” To je bio Tiny.

Od olakšanja je toliko odahnula da je skoro pala na koljena. Evan se okrenuo, a

ona je to iskoristila i pobjegla na drugu stranu auta.

“Tko je to? Jacinta, kujo jedna, vrati se vamo!” Čula je pucnjavu, meci su se
odbijali od auta pa se sagnula i udaljila od njega. Još jedan pucanj.

“Jacey, ostani dolje. Odmah stani.” Tiny je viknuo.

“Ubit ću te, Jacinta!” Evanov glas je bio bijesan, lud. Činilo se kao da više nije
svjestan Tinya. Čula se pucnjava, a zatim i vrisak. Podigla je glavu taman dovoljno da
vidi Evana kako se hvata za rame. Napravio je jedan korak unatrag zatim još jedan i pao
preko barijere u rijeku.

Njegov vrisak je odjeknuo u noći. Jacey je duboko disala, nije mogla smiti divlje
otkucaje srca. Čula je zvuk trčećih koraka i okrenula se i pala od olakšanja kada je
ugledala Tinya kako trči prema njoj.

“O Bože, o Bože,” rekla je i pokušala se prisiliti da ustane, ali joj se činilo kao da
su joj noge od gume. “Misliš li da je mrtav?” pitala je Tinya kada je kleknuo pored nje.

Uzeo ju je u naručje. “Ne znam, previše je mračno.” Odnio ju je dalje od auta.

“Spasio si me. Hvala ti.” Suze su joj padale niz lice. Bila je olupina emocija. Nije
mogla stajati, a pogotovo nije mogla hodati i nije mogla prestati plakati.

“Skoro sam zakasnio.”

“Što ćemo učiniti s autom? Ne možemo ga ostaviti ovdje.”

“Dolaze ostali.”
 U daljini je ugledala svjetla auta. Jacey je počela jecati kada je čula zvuk
zatvaranja vrata i Derricka kako ju doziva. U sljedećem trenutku je bio tu, uzeo ju iz
Tinyevog naručja i čvrsto ju privio uz svoja prsa.

“Hvala Bogu. Hvala Bogu. Više te nikada neću ispuštati iz vida, jesi me
razumjela? Ako je to potrebno, vezat ću te za sebe.”

Trenutno se nije mogla više složiti sa tom rečenicom.

 Jacey je stajala kod otvorenih vrata bungalova i gledala u blještavo more. Dvije
su je ruke zagrlile s leđa i obuhvatile njen zaobljen trbuh. “O čemu razmišljaš, ljubavi?”
Derrick ju je pitao.

“O tome koliko će mi nedostajati ovo mjesto. Bila je prava idila biti ovdje.” Tu u
Rarotongi je bio usporen tempo života, mjesto je dosta udaljeno od grada. Ovdje su ljudi
sami određivali svoj tempo života i vrijeme. To vrijeme su zvali otočno vrijeme.

“Obećajem da ćemo opet doći ovdje.”

“Znam.” Naslonila je glavu na njegova prsa. “Ovdje sam uspjela izbaciti iz glave
sve loše što se dogodilo, a sada...”

“A sada si zabrinuta zbog Stephanovog suđenja.”

Kimnula je glavom. I dalje je bila u opasnosti bez obzira na to što je Evan bio
mrtav. Stephan je imao dovoljno novca da unajmi nekoga da je se riješi. Nisu imali
nikakvih dokaza, nikakve papirologije, emaila koji bi povezao Stephana s onim što je
Evan učinio.

I tako je morala birati. Mogla je provest ostatak svog života skrivajući se od njega
ili javno reći sve što zna o njemu. S Derrickom koji joj je bio potpora, otišla je na policiju
i rekla sve što je znala o Gerryevoj smrti.

Stephanu je bila odobrena jamčevina i zato je bila prestravljena da će pronaći

način da ju ozlijedi. Ili Derricka. Znajući pod kolikim je stresom, Derrick ju je doveo u
Rarotongu na mjesec dana. Usput je dobio šansu da provjeri kako napreduje gradnja
odmarališta koje je njegova tvrtka gradila. Trebalo joj je barem dva tjedna da se opusti
i da se prestane osvrtati za sobom. Bilo je teško vjerovati da joj se tu nešto loše može
dogoditi. Unatoč tome, nije se prestala brinuti da će ju možda netko pronaći.

“Ne brini. Unajmio sam zaštitare da paze na tebe i da nadziru kuću. Bit ćeš
sigurna.”
 “Ne želim ovako živjeti ostatak svog života.”

“Nećeš. Gad će pasti. Hajde, ostala nam je još ova noć, daj da ti odvratim pažnju
od tih misli.”

Jacey je dozvolila Derricku da je odvede u baraku.

***
Jacey je sjedila pored Derricka u privatnoj loži dok su točili gorivo u Derrickov
privatni avion. Sklonila je pogled s časopisa koji je čitala i pogledala u zaslon televizora
baš u trenutku kada je počela najava za vijesti. Zaledila se od šoka kada je ugledala sliku
koja se pojavila na zaslonu. Uhvatila je Derricka za ruku.

Derrick se okrenuo prema njoj. “Jacey, što je bilo?”

“Pogledaj,” rekla je i drhtavom rukom pokazala na zaslon tv-a na kojem su se

prikazivale snimke Stephana od prije par godina. Derrick je ustao i uhvatio stjuardesu
koja je pojačala glasnoću tv-a.

“Za one koji su nam se tek pridružili. Upravo je potvrđeno da je Stephan

Worthington, osramoćeni okružni državni odvjetnik Chicaga sinoć počinio
samoubojstvo. Njegovo tijelo je jutros pronašao njegov odvjetnik. Gospodin
Worthington je pušten uz jamčevinu nakon što je uhićen zbog ubojstva svog asistenta,
Garalda Francisa. Tijekom istrage navodnog ubojstva, otkriveno je da je gospodin
Worthington, koji potječe iz jedne od najprestižnije obitelji Chicaga, pronevjerio
novce i primao mito dok je obavljao dužnost okružnog državnog odvjetnika.”

“Nemoj to više slušati, malena. Čula si dovoljno. Avion bi dosad trebao biti
spreman za polijetanje.”

Jacey je kao u magli dopustila Derricku da ju odvede odatle. Pratila ga je kroz

aerodrom, nesvjesna okruženja. Pomogao joj je da se popne u avion i smjestio ju u
sjedalo.

“Ne mogu vjerovati da se Stephan ubio. Bio je uvijek tako samouvjeren; nikada
ne bi pomislila da će si oduzeti život.”
 Derrick je zakopčao prvo njen pojas, a zatim i svoj. Zabrinuto je pogledao u nju.
“Ti nisi za to kriva, Jacey. Učinio je loše stvari, možda ga je uhvatila grižnja savjesti.”

“Možda. Pronevjerio je novce? Uzimao mito? Zašto je to učinio? Imao je

dovoljno novca.”

Derrick je slegnuo ramenima. “Najvjerojatnije zbog moći.”

“Jako brzo su to otkrili.”

“Mislim da su Hunter i njegov tim pomogli da se to otkrije. Connor je malo

istraživao.”

“Oh.” Vrtjelo joj se u glavi. “I dalje ne mogu vjerovati da je bio u stanju da si

oduzme život.” U šoku se okrenula prema njemu. “Zašto bi to učinio?”

Derrick ju je povukao k sebi. “Ne znam. Možda je bio svjestan da će sve izgubiti
pa se nije mogao s tim suočiti.”

Izgubio bi posao i ugled, ali i dalje nije mogla vjerovati da bi se zbog toga ubio.

“Hajde, hajdemo kući.”

Dozvolila je Derricku da je povede kroz aerodrom do izlaza gdje ih je u autu

čekao Robert. Biti kod kuće joj je trenutno zvučalo jako primamljivo.

***
“Danas sam dobila zahvalnicu.” Jacey je zatvorila laptop i pogledala u Derricka
koji je radio na novom projektu. Legla je na kauč.

“Očigledno je veliki iznos novca uplaćen u moje ime Downtown Mission

skloništu za beskućnike.”

Derrick je pogledao u nju. “Stvarno?”

“Bili su jako sretni zbog moje velikodušnosti.” Osmijeh je iščezao s njenog lice,
pogledala je ozbiljno u njega. “Hvala ti, Derrick.”
 Kimnuo je glavom. “To je bilo najmanje što sam mogao učiniti.” Sjeo je na svoje
mjesto. “Čujem da Hunter pokušava nagovoriti Cady da radi za njega.”

Jacey se nasmijala dok je mislila na svoju prijateljicu. “Da. Mislim da ga Cady

samo želi vidjeti kako se muči dok ju pokušava nagovoriti, uživa u tome.”

Derrick se nasmijao. “Zašto me to ne čudi?”

“Znaš, nije tako jaka iznutra. Mnogo mi je pomogla.”

“Znam.” Raznježio se dok je gledao u nju.

“Moglo ti se nešto dogoditi dok si živjela na ulici, drago mi je da si imala Cady

pored sebe.”

“Svjestan si da ćeš me morati jednom pustiti iz vida i vratiti se na posao,” Jacey

je rekla.

Otkad su se vratili iz Rarotonga, Derrick je obavljao posao obavljao od kuće.

Postao je još više zaštitnički nastrojen, skoro ju uopće nije ispuštao iz vida, a ona mu je
rado u tome udovoljavala. Skoro ju je izgubio, bila je svjesna da je to u njemu probudilo
njegove stare noćne more. Derrick će uvijek biti zaštitnički nastrojen i uvijek će
zapovijedati. Iskreno, ne bi ni voljela da je drugačije, ali je ipak postojala granica do
koje to mogla podnijeti. Vrijeme je da vrati dio svoje samostalnosti.

“Znam,” rekao je. Sjedio je u stolici i pogledom prelazio preko njenog tijela.
“Podigni suknju i raširi noge.”

“Derrick, radiš.”

Podigao je obrvu. “Ne više. Uzimam ostatak dana slobodno. Moram kazniti jednu
malu zločestu pokornu.”

“Molim? Zašto? Što sam učinila?”

“Što si učinila?” mračno je pitao. “Da vidim. Otišla si iz sigurne kuće nakon što
si mi obećala da ćeš ostati u njoj. Dovela si se u veliku opasnost, riskirala si ne samo
svoj život nego i bebin. Zbog toga sam posijedio.”
 Frknula je kada je izgovorio posljednju riječ.

“A sada, digni tu suknju i raširi noge.”

Polako je učinila ono što je naredio. Derrick joj nije dozvoljavao da nosi donje
rublje kada je bila kod kuće tako da je mogao vidjeti svaki milimetar njene izložene
pičkice.

Mobitel mu je zazvonio pa je pogledao na zaslon mobitela. “Moram se javiti.

Ostani u tom položaju.”

Gledao je u nju cijelo vrijeme dok je razgovarao na mobitel i upijao je pogledom.

Nije znala kako se uspio koncentrirati na razgovor jer se njen mozak pretvorio u kašu.

Kada je odložio mobitel, pokazao joj je prstom prema njoj. “Dođi vamo.”

Polako je ustala i zaputila se prema njemu.

“Svuci se.”

Postala je veća, imala je pravi trudnički trbuh, a grudi su joj sada bile punije.
Skinula je majicu i odložila ju na stranu, a potom je isto učinila s grudnjakom. Na kraju
je skinula suknju.

“Jesam li ti rekao koliko si u zadnje vrijeme lijepa?”

Nasmijala se. “Samo par puta.”

Posesivno je prešao rukom preko njenog trbuha, a zatim se sagnuo i poljubio ga.

“A sada, bila si jako zločesta cura, zar ne?” pitao je.

“Jesam, Gospodine.”

“Kako da te kaznim?”

“Pretpostavljam da bi me mogli udariti po guzici, Gospodine?” rekla je.

“Da, mislim da bi tako naučila lekciju. Otvori moju ladicu i izvadi iz nje ravnalo.”

“Da, Gospodine.”

“Zamoli me da te kaznim,” Derrick je zapovjedio dok je stajao i udarao ravnalom

po svom dlanu.
 “Molim vas, Gospodine. Udarite me po guzici.”

“U redu, kada me već tako lijepo moliš. Uhvati se za rub stola i nagni se preko
njega. Želim da se lijepo vidi meta mog ravnala.” Ravnalom je udario svaku stranu
njenog bedra. “Možeš ti i bolje od toga, želim da su te noge skroz raširene.”

“Oprostite, Gospodine.”

“Još ti nije žao, ali bit će.” Ravnalom je zamahnuo po njenim guznim polutkama,
zbog čega je zacičala. Nedugo nakon toga su joj se suze pojavile u očima. Ovo je boljelo
puno više nego onda kada su se igrali, znala je da je ozbiljno mislio kada je rekao da joj
je ovo kazna.

Stao je i protrljao joj guzove.

“Kako si?” pitao ju je.

“Dobro, Gospodine.”

Gurnuo je dva prsta u njenu pičkicu koja je bila vlažna.

“Ah, da, vidim da je tako.” Prstom je kružio po njenom klitorisu, prvo polako, a
zatim sve brže.

“Zašto si kažnjena?”

“Zato što sam dovela u opasnost sebe i bebu,” odgovorila je teško dišući dok ju
je vodio prema orgazmu. Iznenada se povukao.

Čula je zvuk škripanja dok je sjedao na stolac.

“Dođi i zahvali mi na kazni,” zapovijedio joj je.

Okrenula se i ugledala ga na stolici sa spuštenim hlačama kako drka svoj čvrsti

kurac. Znala je točno što želi od nje. Kleknula je između njegovih nogu i uzela njegov
kurac u usta, duboko ga uvlačeći. Igrala se njegovim jajima, znala je točno što mu se
sviđa pa ga je još uvukla još dublje u usta.

“Brže. Jače.”
 Glava joj je poskakivala gore - dolje, pušila mu je kurac što je jače mogla sve dok
nije, uz grleno stenjanje, svršio u njena usta. Progutala je svaku kap, lizala ga i lagano
vrškom jezika prelazila preko njegovog proreza.

Derrick ju je povukao u krilo i poljubio je. “Vrlo dobro. A sad, što kažeš na
večeru? Ne znam za tebe, ali ja umirem od gladi.” Postavio ju je na noge, a zatim ustao
i zakopčao hlače.

“A-ali,” mucala je, tijelo joj je ključalo od uzbuđenja.

“Ali što?” pitao je glumeći nevinost, dok su mu oči veseo sjale. “Nisi gladna?
Moraš jesti, malena.” Nježno je potapšao njen trbuh.

Jacey je zatomila uzdah nevjerice. Očito njena kazna još uvijek nije završila,
pomislila je dok ga je iz radne sobe slijedila u kuhinju.

“Ideš gore.” Podignuo ju je na kuhinjski pult.

“Derrick, što radiš?” pitala je kada je njena stražnjica dodirnula hladni granit.

“Želim gledati u nešto lijepo dok nam kuham večeru,” objasnio je. “Legni, neka
ti ruke budu iznad glave, stavi stopala na granit i raširi noge.”

“Derrick!”

“Kako si me nazvala?” pitao ju je strogim glasom.

“Gospodine.”

“A sad učini onako kako sam ti rekao.”

Jacey je legla, stavila ruke iznad glave i raširila noge. Derrick je jedno vrijeme
samo gledao u nju, a potom odmahnuo glavom. “Ako ostaneš u tom položaju, postat će
ti neudobno.” Pomogao joj je da sjedne tako da su joj noge visjele preko ruba pulta.
“Raširi noge i ruke stavi na svoja bedra. Reci mi ako ti postane neudobno,” naredio joj
je strogo.

Kimnula je glavom, od iščekivanja je teško disala.

Kad god bi prolazio kako bi uzeo nešto, stao bi i pomilovao njenu pičkicu, lizao
joj klitoris ili uvrnuo bradavicu. Do vremena kada je završio s kuhanjem večere, njeno
tijelo je gorjelo, imala je osjećaj da će eksplodirati. Kada ju je poveo prema
blagovaonici, imala je osjećaj da je to bio tek početak.

Dok sjedila pored njega širom raširenih nogu, Derrick ju je hranio. Okrenuo je
stolice tako da su bili okrenuti jedno prema drugom, tako mu je bio vidljiv svaki izloženi
milimetar njenog tijela.

Bradavice su joj bile ružičasto-crvene i napete, stidne usne natečene i mokre od

želje. Vatra je frcala iz njenih očiju dok je gledala u njega. Znao je da joj je potrebno da
svrši. Ali, morala je znati koliko ga je preplašila i da mu je bilo neprihvatljivo to što se
izložila opasnosti. Udarci koje je dobila po guzi su bili najteži od svih stvari koje joj je
učinio, ali nisu bili dovoljni.

“Ponovi mi opet, zašto si kažnjena,” pitao ju je.

Odgovorila je, lagano se mršteći. “Zato što sam sebe i bebu izložila opasnosti.”

“Znaš li zašto me to toliko ljuti?” pitao ju je dok je rukama obuhvaćao njene grudi
i poigravao se njenim bradavicama.

“Z-zato što me voliš,” rekla je, disala je ubrzano, oči su joj otežale od želje.

“Zato što ne mogu živjeti bez tebe. Da si umrla, s tobom bi umro i dio mene.
Mislim da bez tebe ne bih mogao nastavi sa životom, Jacey.”

Oči su joj se raširile. “Ali nisam umrla.”

“Ali mogla si. Bit će potrebno dugo, dugo vremena da to zaboravim, ako ikad i
zaboravim.”

“Jesi li mi oprostio?” pitala je.

“Nisam još,” rekao joj je. “Zbog toga radim sve ovo večeras. Idi u dnevni boravak
i čekaj me. Želim te na kauču na sve četiri, s čelom naslonjenim na zapešćima.”

Kimnula je glavom i odmah krenula. Gledao je kako joj se stražnjica njiše dok je
išla prema dnevnom boravku. Svakog dana je zahvaljivao Bogu što joj se ništa nije
dogodilo. Ipak se i dalje budio svake noći prekriven znojem jer sanjao noćne more. Znao
je da mora preći preko toga. Možda nikada neće zaboraviti, ali morao je naći način da
nastavi dalje. Inače bi ju stvarno mogao vezati za sebe, kao što joj je i zaprijetio.
 Jacey je stenjala kada joj je raširio guzove i gurnuo prst duboko u njen šupak.
Već se pola sata igra s njom iako je imala osjećaj da traje puno duže, dražio je njene
bradavice, trljao njen klitoris, prstenjačio njen šupak. Eksplodirat će ako uskoro ne
svrši.

Ležala je na kauču raširenih nogu sa rukama iza glave, dodirivao joj je tijelo sve
dok skoro nije svršila, a zatim bi počeo sve iz početka. Već mu je tri puta popušila kurac
i bez obzira na to, opet je bio tvrd.

Gurnuo je još jedan prst u nju pa brzo izlazio i ulazio u nju, od čega joj je cijelo
tijelo drhtalo. “Molim vas, Gospodine, molim vas. Obećajem da više nikad to neću
učiniti.”

“Obećaješ da nikad nećeš učiniti što?” pitao je.

“Nikad se neću izložiti opasnosti.”

“Budi prokleto sigurna da nećeš. Jebiga. Moram te imati. Moram biti u tebi.”

Istisnuo je malo lubrikanta na ruku pa ga nanio na kurac. Nije znala odakle se

stvorio lubrikant, ne bi ju iznenadilo da ih je stavio u svaku ladicu u kući.

“Na koljena, ljepotice. Nasloni ruke na naslon za ruke od kauča.” Pomogao joj je
da se polako namjesti u taj položaj. “Opusti se, Jacey.” Razdvojio joj je guzove i gurnuo
kurac u njen šupak. “Oh Bože, ovo je tako dobar osjećaj.”

Jacey je nešto promrmljala, glava joj je pala naprijed. Nije mislila da će u ovom
ikad uživati, ne nakon što ju je Stephan onako iskoristio. Ali osjećaj Derrickovog kurca
koji ulazi u nju, osjećaj kako ju ispunjava… taj osjećaj je bio pravo blaženstvo.

Derrick je ispružio ruku i naglim pokretima trljao njen klitoris.

“Ohh.”

“Nemoj se suzdržavati, svrši kada budeš željela.”

Nije joj trebalo dugo, tek par potiska njegovog kurca i njegovi prsti koji su
upravljali njenim klitorisom i drhtala je dok je je preplavio orgazam.

“Tako si vruća. Svrši još jednom za mene, malena.”

 Posegnuo je za njenim bradavicama i počeo ih trljati. Zajecala je dok je senzacija
njegovog dodira putovala sve do njenog klitorisa.

“Gospodine, Gospodine, još.”

Pustio je njene grudi i gurnuo dva prsta duboko u njenu pičku dok se prstima
druge ruke poigravao s njenim klitorisom.

“Svršit ću,” vrištala je.

Nastavio je ulaziti u nju, osjećaj duple penetracije njegovog kurca u njenom

šupku i njegovih prstiju duboko u njenoj pički tjerao ju je da vrišti dok je ponovo
svršavala.

Derrick se zabijao nju i ispustio svoj uzdah olakšanja dok je svršavao duboko u
njoj.

***
Sat poslije, nakon što su se očistili i preselili u spavaću sobu, Jacey je ležala u
njegovom zagrljaju. Derrick je rukom prelazio preko njenih leđa.

“Znači li to da si mi oprostio?”

Ruka mu se umirila. “Da.” Nježno ju je uhvatio za bradu i podignuo ju da ga

pogleda. “Ali više nikada u svom životu nećeš učiniti tako nešto, jasno?”

“Da, Gospodine,” odgovorila je. “Obećajem.”

Rukom je milovala njegova prsa. “Misliš li da će Holly pristati da opet radi za

tebe?”

Derrick je uzdahnuo i stavio ruke ispod glave. “Ne znam. Iskreno, mislim da
neće. Ono iskustvo je bilo prilično traumatično za nju. Tako sam jebeno zahvalan što
Brax nije umro.”

Bio je vrlo blizu toga. Brax je bio pogođen u prsa, ali srećom nije bilo blizu srca.
Nedavno je pušten kući iz bolnice, Holly se brine o njemu. Ali, svi su bili zabrinuti za
Holly. Istraumatizirana je onim događajem, pogotovo time što je malo nedostajalo da
ostane bez Braxa. U bolnici se iscrpila do točke iscrpljenosti sve dok se Derrick nije
umješao i prisilio ju da se odmori.

“Onda ćeš u međuvremenu nekoga zaposliti?”

“Da.”

“Misliš li da ćeš pronaći nekoga tko će te trpjeti?” Jacey ga je zadirkivala.

“Pa,” rekao je i prevrnuo ju u stranu pa joj raširio noge. Ušao je u nju straga.
“Mislio sam da sam ju već pronašao.”

“Mene? Želiš da radim za tebe? Misliš li da je to pametno?”

“To bi bilo privremeno. Vidjeli bi kako bi nam išlo. Još uvijek nisam spreman da
te pustim iz vida, Jacey, a potrebna mi je pomoć. Što kažeš na to?” Ubrzao je ritam, ruku
je prebacio preko njenog tijela kako bi se poigravao njenim klitorisom. “Kaži mi da ćeš
mi pomoći.”

“Znaš li da se ne boriš pošteno,” odgovorila je dok je gubila dah.

“Da se borim pošteno, ne bi nikada pobijedio, a ja volim pobjeđivati.”

Dahtala je dok se bokovima primicala ususret njegovim potiscima. “Počet ćeš

raditi na svom problemu, na svojoj pretjeranoj potrebi da me zaštitiš. Nisam od stakla.
Ništa mi se neće dogoditi.”

Ušao je u nju dublje, brže. “Uvijek ću paziti na tebe. Takav sam. Ali pokušat ću
ti dati više prostora. Možda.”

I to je bio početak. Na neki način.

“Pristaješ li?”

“Pristajem, ali neću trpjeti nikakve gluposti. U uredu će naš odnos biti strogo
poslovan. Nećeš mi više govoriti da dignem suknju i raširim noge.”

“Vidjet ćemo, vidjet ćemo.”