Visoka škola socijalnog rada

Seminarski rad

Predmet: Mentalna higijena

Tema: Zaštita djece bez roditeljskog staranja

Mentor: Prof. dr Krivokapić Žilijeta Student: Bubanja Milena

77/19

Bijelo Polje, 2021. godina

Sadržaj

1 Uvod...............................................................................................................................................3
2 POJAM DJETETA BEZ RODITELJSKOG STARANJA.............................................................4
3 PORODIČNI SMJEŠTAJ – HRANITELJSTVO...........................................................................4
3.1 Zasnivanje hraniteljstva..........................................................................................................5
3.2 Dejstvo hraniteljstva...............................................................................................................6
3.3 Prestanak hraniteljstva............................................................................................................6
4 DOMSKI SMJEŠTAJ....................................................................................................................7
5 USVOJENJE..................................................................................................................................8
5.1 Uslovi za zasnivanje usvojenja...............................................................................................9
5.2 Postupak usvojenja...............................................................................................................11
5.3 Prestanak usvojenja..............................................................................................................11
6 Zaključak......................................................................................................................................12
7 Literatura......................................................................................................................................13

1
1 Uvod

Porodica je stalni čovjekov ambijent, njegovo vječno okruženje, mjesto njegovog nastanka i
nestanka. Za porodicu se kaže da je najprirodnija i najstarija od svih zajednica. Ona je stalna,
„vječita“ institucija koja je stara koliko i ljudski rod.

Djeca su najosjetljiviji članovi društva čiji razvoj zavisi od odnosa i podrške odraslih, bilo da
se radi o roditeljima koji imaju dužnosti prema svojoj djeci, ili društvu koje različitim
mjerama podstiče razvoj djece ili obezbjeđuje njihovu posebnu zaštitu. Društvena briga o
djeci je jedna od značajnijih tekovina razvoja društva u svim istorijskim periodima.

Većina djece odrasta sa svojim roditeljima i u svojoj biološkoj porodici ostvaruje osnovne
životne potrebe, obezbjeđujući trajna emotivna uporišta – ljubav i pripadnost. Međutim jedan
broj djece ostaje bez neposredne roditeljske brige – zbog gubitka roditelja, ili spriječenosti da
o njima brinu usled bolesti ili nekih drugih razloga, napuštanja ili neadekvatnog vršenja
roditeljske dužnosti. O njima brigu preuzima država, koja ima obavezu da obezbijedi
socijalne, psihološke i druge vidove podrške biološkoj porodici za prevazilaženje krizne
situacije. Ali ako i pored toga dalji život u sopstvenoj porodici za dijete ostane rizičan i
ugrožavajući država primjenjuje neki od zakonom predviđenih oblika zaštite.

2
2 POJAM DJETETA BEZ RODITELJSKOG STARANJA

Djetetom bez roditeljskog staranja smatra se dijete koje nema žive roditelje, čiji su roditelji
nepoznati ili su nestali, kao i dijete čiji roditelji privremeno ili trajno ne izvršavaju svoja
roditeljska prava i dužnosti. (Čekerevac, 2017.)

Osnovni vidovi zaštite djece bez roditeljskog staranja su:

1. Starateljstvo
2. Usvojenje
3. Smještaj u drugu porodicu
4. Domski smještaj

Odluku donosi organ starateljstva na osnovu timskog razmatranja najboljeg načina

zbrinjavanja djece. (Čekerevac, 2017.)

3 PORODIČNI SMJEŠTAJ – HRANITELJSTVO

Hraniteljstvo je organizovan oblik zbrinjavanja djece u drugoj porodici, kojim se djeci

obezbjeđuju uslovi za razvoj, vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje za samostalan život i
rad, odnosno sve ono što nijesu bili u mogućnosti da ostvare u sopstvenoj porodici iz različitih
razloga. Porodični smještaj predstavlja jedno iz kruga osnovnih prava u ovoj oblasti, na
osnovu koga se vrši zbrinjavanje lica kojima je takav oblik zaštite neophodan. S druge strane,
porodični smještaj je pravna ustanova kojom se ostvaruje porodična pravna zaštita djece bez
roditeljskog staranja. (Korać, Mijušković, 2004)

Pravo na porodični smještaj može imati dijete bez roditeljskog staranja i dijete čiji razvoj je
ometen prilikama u sopstvenoj porodici. U drugu porodicu može biti smješteno i vaspitno
zapušteno dijete, kao i dijete sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju. Trajanje ovog
smještaja zavisi od porodičnog statusa djeteta koje se povjerava drugoj porodici. Kada se radi
o djeci bez roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, porodični
smještaj traje dok se ne osposobe za samostalan život, odnosno dok su na redovnom
školovanju, a najduže šest mjeseci nakon završetka tog školovanja. U ostalim slučajevima
porodični smještaj djece traje dok postoji potreba za ovim oblikom zaštite.

3
Od usvojenje se razlikuje po tome što se usvojenjem zasniva srodnički odnos između
usvojioca i usvojenika. Porodičnim smještajem se ne zasniva srodnički odnos između djeteta i
porodice, niti se dira u roditeljska prava roditelja djeteta, osim što se neke dužnosti
povjeravaju porodici u koju je dijete smješteno.

Razlike između porodičnog smještaja i starateljstva je u tome što staralac ne brine samo o
ličnosti maloljetnog štićenika, kao što to čini porodica u kojoj je dijete smješteno već kao
zakonski zastupnik ima generalno ovlašćenje da brine i o njegovoj imovini, drugim pravima i
interesima i da ga zastupa. Član porodice u kojoj je dijete smješteno ne zastupa dijete, osim
kad je određen za staraoca. (Korać, Mijušković, 2004.)

3.1 Zasnivanje hraniteljstva

Za pravno valjan smještaj djeteta u drugu porodicu treba da se ispuni zakonom propisani
uslovi. Oni se mogu podijeliti na materijalne i formalne.

Materijalni uslovi odnose se na dijete koje se smješta (hranjenika), na lice kod kojeg se dijete
smješta (hranitelja), porodicu u koju se smješta (hraniteljska porodica) i saglasnost za
hraniteljstvo. Opštu podobnost djeteta za hraniteljstvo utvrđuje centar za socijalni rad kroz
procjenu: (https://www.paragraf.rs/propisi/pravilnik_o_hraniteljstvu.html, posjećeno
12.03.2021.)

1) uslova u kojima dete živi i stepena ugroženosti njegovog razvoja;

2) individualnih karakteristika i potreba djeteta.

Procjena opšte podobnosti budućih hranitelja vrši se:

1) analizom isprava budućih hranitelja koji se pribavljaju i podnose centru za socijalni

rad, uz zahtjev za zasnivanje hraniteljstva
2) intervjuom sa budućim hraniteljima u ustanovi;
3) intervjuom sa članovima porodice budućih hranitelja u kućnoj posjeti;
4) procjenom tokom realizacije Programa pripreme za hraniteljstvo.

Formalni uslovi za zasnivanje hraniteljstva odnose se na nadležnost organa i postupak

zasnivanja. Odluku o smještaju u drugu porodicu donosi organ starateljstva. Mjesno je
nadležan organ starateljstva na čijoj teritoriji dijete ima prebivalište odnosno boravište. Prije

4
donošenja odluke o smještaju organ starateljstva treba da utvrdi da li je hraniteljstvo u
najboljem interesu djeteta. On će prvo utvrditi razloge zbog kojih je djetetu potrebno odrediti
alternativno staranje, a onda procijeniti da li je to najpogodniji oblik i da li je konkretna
porodica podobna za određeno dijete. Za konačnu odluku biće mu potrebno obrazloženo
mišljenje odgovarajućeg stručnjaka. Na osnovu rješenja o određivanju porodičnog smještaja
organ starateljstva zaključuje pismeni ugovor sa hraniteljem.

3.2 Dejstvo hraniteljstva

Zasnivanjem hraniteljstva dijete se smješta u porodicu hranitelja i nastavlja da živi zajedno sa

ostalim članovina porodice. Hranitelj je dužan da djetetu obezbjeđuje smještaj , da ga čuva,
njeguje, vaspitava, da brine o njegovom školovanju i osposobljavanju za zajednički život.

Djetetu se pruža toplina doma u kojem će ono usvojiti vrijednosti porodičnog života, razvijati
emotivne odnose prema hranitelju i ostalim članovima njegove porodice, sticati sigurnost i
osposobljavati se za socijalizaciju i slobodno ispoljavanje ličnosti. Dijete u stvari treba da
dobije ono što mu je uskraćeno u sopstvenoj porodici.

U toku trajanja porodičnog smještaja roditelji djeteta imaju pravo i dužnost da zastupaju
dijete, da upravljaju i raspolažu imovinom djeteta, da izdržavaju dijete, da sa djetetom
održavaju lične odnose. Organ starateljstva vrši nadzor nad porodičnim smještajem djeteta,
ukazuje na nedostatke i predlaže mjere za njihovo otkljanjanje.

Porodični smještaj kao oblik socijalne i porodične zaštite nije dovoljno razvijen i afirmisan
oblik dječije zaštite u Crnoj Gori, posebno ne kao oblik zaštite u nesrodničkim porodicama.
U praksi se on uglavnom odvija u srodničkim porodicama, iako je koncepcijski profilisan kao
oblik zaštite djece u nesrodničkim porodicama.

3.3 Prestanak hraniteljstva

Zakon predviđa nekoliko načina prestanka hraniteljstva:

1. Sporazumom ugovornih strana

5
 2. Istekom ugovornog roka
3. Otkazom ugovora
4. Raskidom ugovora
5. Punoljetstvom
6. Usvojenjem djeteta (Porodični zakon Crne Gore, Član 176)

4 DOMSKI SMJEŠTAJ

‘’Dijete u cilju potpunog i skladnog razvoja ličnosti, treba da raste

u porodičnoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja.’’ (Veljić,

Simović, 2011.)

Domski smještaj je najčešći vid zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja.

Dječiji dom je specijalno-vaspitna ustanova namijenjena djeci mlađeg školskog

uzrasta koja su ostala bez jednog ili oba roditelja ili im je ugrožen socio-ekonomski položaj.
Dom u kojem se smještaju djeca bez roditeljskog staranja treba da ispunjava brojne
kriterijume, koji omogućavaju zadovoljenje svih potreba djece i kako bi djeci bio obezbijeđen
što kvalitetniji život i što kvalitetnije zadovoljenje njihovih potreba. Ti kriterijumi se odnose
na stambeni prostor, organizovanje tog prostora, sigurno okruženje djece, ishrana, higijena,
zdravstvena zaštita… (Veljić, Simović, 2011.)

Neophodno je da se dom nalazi u naseljenom mjestu, i na taj način djeca ne osjećaju

izolovanost od sredine . Takođe je neophodno da se oko doma nalaze zelene površine radi
zabave i rekreacije djece. Dom treba da ima: sobe za djecu, prostor za jelo, dnevni boravak,
prostor za održavanje zajedničkih aktivosti.

Objekat se mora opremiti na način na koji bi obezbijedio udoban i bezbjedan boravak

tokom cijelog dana a da svi ti uslovi budu usklađeni sa uzrastom i polom djece.

U domu ukazuje posebna pažnja na ishranu djece. Djeca dobijaju 4 obroka u toku
dana. Takođe je i važnost higijene, kao i sigurno okruženje dodatno naglašeni pri pružanju
usluge smještaja.

Pored svih tih kriterijuma koje ustanove socijalne zaštite trebaju da ispunjavaju,
domski smještaj obezbjeđuje prvenstveno vaspitanje i obrazovanje, a veoma često i

6
osposobljavanje za neke određene aktivnosti. Tu učestvuje tim stručnih radnika. U dječijim
domovima su karakteristični poslovi vaspitača koji brinu o fizičkom, psihičkom, socijalno-
emocionalnom i kognitivnom razvoju, kao i o razvoju komunikacije i stvaralaštva kod
korisnika. To su ljudi koji trebaju da budu humani, prijateljski nastrojeni, emocionalno topli i
puni razumijevanja. Svi radnici u domovima trebaju da se trude da djeci obezbjeđuju takav
život gdje osjećaju toplinu porodice, da ne osjećaju odbačenost i da osjećanje radosti bude
svakodnevnica. Radnici u domovima trebaju takođe da imaju i visok prag tolerancije. (Veljić,
Simović, 2011.)

“Dom za djecu lišenu roditeljskog staranja i čiji je razvoj ometen porodičnim odnosima
predstavlja složenu dinamičku cjelinu koju čine tri sama po sebi složena elementa:

-korisnici

-odrasli koji sa njima ostvaruju razvojnu i vaspitnu djelatnost

-prostor u kome se interakcije između štićenika i odraslih odvijaju”

JU Dječiji dom „Mladost˝ - Bijela jedina je ustanova na teritoriji Crne Gore koja se bavi
zbrinjavanjem djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim
prilikama. Osnovan je 1946. godine. Stara zgrada Doma je stradala 1979.godine kada je
zemljotres pogodio crnogorsko primorje, pa je 1980. godine napravljen i useljen novi Dom
koji danas postoji. U posljednjih nekoliko godina preduzeti su obimni radovi na renoviranju
prostorija u kojima borave djeca. Od osnivanja pa do danas, kroz Dom je prošlo 2000 djece.
O djeci i njihovom razvoju brinu stručni radnici: socijalni radnici, psiholozi, logopedi,
vaspitači, medicinske sestre… (Časopis za teoriju i kritiku socijalnih ideja i prakse, 2002.)

5 Usvojenje

Usvojenje je oblik porodično pravne zaštite kojim se nadoknađuje nemanje, nepodobnost

ili nesposobnost roditelja da vrše svoje roditeljske dužnosti i prava. Između usvojilaca i
usvojenika zasnivaju se odnosi koji postoje između roditelja i djece.

Za razliku od rođenja u braku ili van braka gdje se roditeljski odnos uspostavlja
prirodnim putem , usvojenjem se roditeljski odnos zasniva pravnim, vještačkim putem.

7
 Preko ovog instituta zasniva se odnos koji postoji između roditelja i djece-nepotpuno
usvojenje, odnosno odnos koji nastaje rođenjem-potpuno usvojenje. Za vođenje postupka
usvojenja nadležan je organ starateljstva u centru za socijalni rad koji se određuje prema
mjestu prebivališta odnosno boravišta maloljetnika.

Ovom obliku porodično pravne zaštite daje se prednost u odnosu na ostale oblike zaštite.
Nepotpuno usvojenje može prestati sporazumom između usvojioca i usvojenika ili kada za to
donese odluku organ starateljstva u cilju zaštite opravdanih interesa usvojenika. Za razliku od
nepotpunog usvojenja, potpuno usvojenje se ne može raskinuti, ali ako postoje uslovi
usvojilac može biti ograničen u vršenju roditeljskog prava ili lišen roditeljskog prava. Dijete
ima pravo da zna da je usvojeno.

Usvojioci su dužni da upoznaju dijete da je usvojeno najkasnije do njegove 7 godine

života, odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno starije dijete i da o tome
obavijeste organ starateljstva. (Korać, 2011.)

5.1 Uslovi za zasnivanje usvojenja

Za punovažno zasnivanje usvojenje potrebno je da se ispune određeni materijalni i

formalni uslovi. Materijalni uslovi odnose se na dijete koje se usvaja – usvojenika (adoptivna
sposobnost usvojenika) i na lice odnosno lica koje usvaja – usvojioca (adoptivna sposobnost
usvojioca). Formalni uslovi odnose se na nadležnost organa i postupak zasnivanja usvojenja.
Obje ove vrste uslova moraju biti ispunjene i kod potpunog i nepotpunog usvojenja, ali se
njihov sadržaj razlikuje. (Korać, 2011.)

Usvojiti se može dijete koje:

1. nema žive roditelje

2. dijete čiji roditelji nisu poznati i nije poznato njihovo boravište
3. dijete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava  ili poslovne sposobnosti
4. dijete čiji su roditelji saglasni sa usvojenjem

Zabranjeno je usvajanje djeteta koje u krvnom sredstvu sa usvojiteljem i to u pravoj liniji

ili mu je brat ili sestra. Takođe, dijete pod starateljstvom ne može biti usvojeno od strane svog
staratelja, sve dok staratelj ne bude razrešen starateljstva.

8
 Ne može se usvojiti dijete maloljetnih roditelja. Izuzetno, ovo se dijete može usvojiti po
proteku jedne godine od njegovog rođenja, ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici
roditelja, odnosno drugih bližih srodnika.

Ukoliko dijete ima jednog ili oba roditelja, potrebna je njihova saglasnost. Roditelj ne

može dati saglasnost prije navršenog 2.mjeseca života djeteta. Roditelj takođe može povući tu
saglasnost. Saglasnost usvojenika se zahtijeva ako je dijete starije od 10 godina i sposobno je
za rasuđivanje

Za usvojenje nije potreban pristanak roditelja usvojenika:

1. koji je lišen roditeljskog prava;

2. koji ne živi sa djetetom, a tri mjeseca je u većoj mjeri zanemario staranje o
djetetu;
3. koji je lišen poslovne sposobnosti
4. kome je boravište nepoznato najmanje šest mjeseci, a u tom periodu se ne
brine za dijete. (Porodični zakon Crne Gore, član 129)

Da bi  lice moglo da usvoji dijete, potrebno je da ispunjava više uslova:

Usvojitelj može biti osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost . Usvojitelj mora
biti najmanje 18 godina stariji od usvojenika, a najviše 45 godina.

Usvojitelj može biti samo ono lice za koje je utvrđeno da poseduje svojstva na osnovu
kojih može vršiti roditeljsko pravo u najboljem interesu deteta. To u svakom konkretnom
slučaju procenjuje organ starateljstva .

Usvojiti ne može lice koje:

1. je lišeno roditeljskog prava ili mu je roditeljsko pravo ograničeno;

2. je lišeno poslovne sposobnosti;
3. boluje od bolesti koja može štetno djelovati na usvojenika;
4. ne pruža dovoljno jemstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.
5. je osuđeno za krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv života i tijela,
protiv polne slobode i krivičnih djela protiv braka i porodice. (Porodični zakon
Crne Gore, Član 127)

Usvojiti ne može ni lice kod čijeg bračnog ili vanbračnog supružnika postoji jedna od
okolnosti iz stava 1 ovog člana. (Porodični zakon Crne Gore, Član 127)

9
 Usvojitelj može biti samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom
programu koji sprovodi organ starateljstva na čijem području budući  usvojitelj ima
prebivalište ili boravište. Usvojitelj može biti samo državljanin Republike Crne Gore.

Strani državljani mogu biti usvojitelji, ako se ispune dva uslova:

1. da se ne može naći usvojitelj među domaćim državljanima

2. ministar nadležan za poslove socijalnog staranja da saglasnost za usvojenje
(Korać, 2011.)

5.2 Postupak usvojenja

Zasnivanje usvojenja se sastoji iz tri faze :

Prva faza je pripremni postupak . Započinje se inicijativom organa starateljstva po

službenoj dužnosti ili pismenim zahtevom budućih usvojitelja ili pak roditelja,organu
starateljstva. Jedinstveni lični registar usvojenja- kada se utvrdi da i roditelji i dete ispunjavaju
uslove za usvojenje, organ starateljstva je dužan da podatke o njima odmah unese Jedinstveni
lični registar usvojenja. Prilagođavanje- organ starateljstva koji je izabrao buduće usvojitelje
dužan je da im uputi dijete radi uzajamnog priligođavanja, koje ne može trajati duže od 6
mjeseci. (https://www.paragraf.rs/100pitanja/porodica/usvojenje.html ,posjećeno 12.3.2021)

Druga faza je postupak donošenja odluke o zasnivanju usvojenja koja predstavlja

rezultat svih ispitanih značajnih okolnosti vezanih za usvojenje, obavljenih u prethodnom
periodu.

Treća faza je postupak registracije usvojenja. Donosi se rešenje o novom upisu rođenja
usvojenika a podaci o roditeljima deteta zamenjuju se podacima o usvojiteljima. Ono što je
karakteristično za zasnivanje usvojenja je tajnost samog postupka.

Garantovano pravo deteta je da sazna ko su mu roditelji i da posle navršene 15. godine

života može da izvrši uvid u matičnu knjigu rođenih i drugu dokumentaciju vezanu za
njegovo poreklo. (https://www.paragraf.rs/100pitanja/porodica/usvojenje.html ,posjećeno
12.3.2021)

10
5.3 Prestanak usvojenja

Usvojenje prestaje poništenjem. Usvojenje je ništavo ako prilikom zasnivanja nijesu bili
ispunjeni uslovi za njegovu punovažnost predviđeni ovim zakonom.

Ništavo je i usvojenje prilikom čijeg zasnivanja je saglasnost data pod prinudom ili u
zabludi.

Pravo na tužbu za poništenje usvojenja imaju usvojenici, usvojenik, roditelji, odnosno

staralac usvojenika i druga lica koja imaju pravni interes da usvojenje bude poništeno, kao i
državni tužilac. Lice koje je izjavu o saglasnosti za usvojenje dalo pod prinudom ili u zabludi
može podnijeti tužbu za poništenje usvojenja u roku od godinu dana od dana kada je prinuda
prestala, odnosno zabluda uočena.

Odluku o poništenju usvojenja sud dostavlja organu starateljstva pred kojim je

zasnovano usvojenje. ( https://www.paragraf.rs/100pitanja/porodica/usvojenje.html ,
posjećeno 12.3.2021)

11
6 Zaključak

Poznato je da je period ranog djetinjstva od posebnog značaja za socijalni razvoj i

socijalizaciju dječije ličnosti. Zato je od posebne važnosti u kakvoj se porodičnoj sredini
razvija dijete. S obzirom da je podrška porodice veoma značajna za svako dijete, možemo
zaključiti da su djeca bez roditeljskog staranja najosjetljiviji članovi društva i da je potrebno
pokazati više osjetljivosti spram problema sa kojim se oni susreću.

Socijalna podrška i prihvaćenost djece bez roditeljskog staranja, kao i promjena uslova i
suštine organizacije različitih oblika njihovog zbrinjavanja predstavljaju put ka njihovom
samoostvarenju. Država preko stručnih socijalnih službi i drugih institucija nastoji da
preduzme odgovarajuće stručne i društvene intervencije tamo gdje je porodična harmonija
narušena, kako bi na adekvatan način pomogla i zbrinula djecu bez roditeljskog staranja kao i
da broj takve djece svede na minimum.

Stvarna briga države o djeci bez roditeljskog staranja mogla bi se iskazati kroz uvođenje
zakona koji bi regulisao brigu o djeci kada se njihov boravak u ustanovama okonča.
Pružanjem pomoći pri pronalaženju posla i smještaja došlo bi do znatnog napretka u oblasti
zaštite djece bez roditeljskog staranja.

Važno je ispitati procjene djece i sve probleme sa kojima se susreću sagledati iz njihovog
ugla, jer tek tada možemo govoriti o tome kakvi su uslovi neophodni da bi potreba za
ljubavlju i pripadanjem ove djece bila adekvatno zadovoljena, tako da se djeca mogu osjećati
sigurno, zaštićeno i prihvaćeno od strane društva.

12
 Dužnost našeg društva je da djeci koja su ostala bez roditeljskog staranja pruži uslove za
normalan život i razvoj, kako bi sa što manje posljedica mogla da se razvijaju u emocionalno i
socijalno zrele ličnosti.

7 Literatura

1) Čekerevac, A. (2017): Metode i tehnike socijalnog rada, Podgorica.

2) Čedo Veljić, Vesna Simović, Sto deset godina socijalne zaštite u Crnoj Gori, Fakultet
političkih nauka,Podgorica, 2011

3) Časopis za teoriju i kritiku socijalnih ideja i prakse, „Socijalna misao“, Beograd, 2002.

4) Korać, R. (2011): Porodično pravo, Podgorica.

5) Korać, R., Mijušković S.(2004): Porodični smještaj djece (hraniteljstvo), Podgorica.

6) Porodični zakon Crne Gore, ("Sl. list RCG", br. 1/2007 i "Sl. list CG", br. 53/2016 i
76/2020)

7) https://www.paragraf.rs/100pitanja/porodica/usvojenje.html

8) https://www.paragraf.rs/propisi/pravilnik_o_hraniteljstvu.html

13
14