Professional Documents
Culture Documents
Mentor: Student:
,, Fiziologija bubrega”
Sadržaj:
1. Uvod.................................................................................................3
2. Teorijski deo……………………………………….…...................4
2.1. Fiziologija bubrega………..…….…...………………...4
2.2. Opšti podaci o uzorku mokaće……….………………..7
2.3. Fizičke osobine mokraće………………………………7
2.4. Fizičko-hemijske osobine mokraće…………………...8
2.5. Hemijski sastojci mokraće……………………………..9
2.6. Mikroskopski pregled mokraće………………………12
3. Закључак........................................................................................13
4. Литература.....................................................................................14
1.UVOD
2
,, Fiziologija bubrega”
2.TEORIJSKI DEO
3
,, Fiziologija bubrega”
Osnovnu funkciju jedinice bubrega čini nefron čiji se broj u oba bubrega kreće od oko 1
milion (ovca) do oko 5,5 miliona (konj). Nefron se sastoji od Malpigijevog telašca kojeg čini
pedesetak paralelno postavljenih kapilara (glomerul) obavijenih Bowmanovom kapsulom i
sistema kanalića (tubuli) koji se nastavljaju na parijentalni list Bowmanove kapsule. Sistem
kanalića se sastoji od 3 osnovna dela: proksimalni deo, Henleova petlja I distalni deo.
Bubreg se snabdeva krvlju preko bubrežne arterije (a. renalis) koja se u njemu grana na
sitnije ogranke. Glomerularni kapilari nastaju grananjem aferentne arteriole (vas afferens) koja je
kratka i relativno velikog prečnika. Glomerularni kapilari se skupljaju ponovo u arteriolu koja
izlazi iz Malpigijevog telašca-izvodna arteriola (vas efferens). Eferentna arteriola nakon izlaska
iz Malpigijevog telašca ponovo se rasipa u arterijske kapilare, pa tektad prelazi u venske
kapilare, gradeći tako peritubularnu kapilarnu mrežu u oblasti oko proksimlnih i distalnih tubula.
Nastali venski kapilari se skupljaju u venule, intertubularne vene, itd., a izlazni krvni sud iz
bubrega je bubrežna vena (v. renalis).
Eferentna arteriola je duža i uža od aferentne, te tako pruža znatan otpor proticanju krvi
zbog čega je u mreži glomerularnih kapilara pritisak visok (znatno viši nego u kapilarama
sistemske cirkulacije-iznosi oko 10kPa). S druge strane,pritisak u mreži peritubularnih kapilara
je veoma nizak. Prema tome, visok pritisak u peritubulatnoj kapilarnoj mreži omogućuje da se
tečnost neprekidno iz okolnih tubula i peritubularnog tkiva resorbuje u ove kapilare.
Slika br.1. Bubreg svinje
4
,, Fiziologija bubrega”
Ultrafiltracijom krvi kroz glomerularnu membranu u toku 24 sata kod čoveka se stvori oko 170L
primarne mokraće, a kod govečeta i konja preko 1000L. Međutim, svega 1-1,5% od ove količine
se izlučuje dnevno u spoljašnju sredinu kao konačna mokraća, što znači da se u tubulima tokom
proticanja nastalog ultrafiltrata voda i materije potrebne organizmu ponovo vraćaju u krv
procesom koji se naziva tubularna reasorpcija. Prema tome, sastojci potrebni organizmu
reapsorbuju se u potpunosti iz primarne mokraće, neke se reapsorbuju delimično, a ima sastojaka
koji ne samo da se ne reapsorbuju, već se I aktivno izlučuju iz krvi preko tubulocita u lumen
tubula (tubularna sekrecija).
Pritisak koji obezbeđuje filtraciju kroz glomerularnu membranu naziva se filtracioni
pritisak (Fp) i on je jednak razlici između hidrostatskog (krvnog) pritiska u glomerularnim
kapilarama i zbira koloido-onkotskog pritiska belančevina krvne plazme I pritiska tečnosti u
Bowmanovoj kapsuli:
Fp=Hp – (KOp + ICp)
Fp = filtracioni pritisak
Hp = hidrostatski (krvni) pritisak (usmerava tečnost kroz glomerularnu membranu)
Kop = koloido-onkotski pritisak belančevina krvne plazme (suprotstavlja se filtraciji)
Icp = interkapsularni pritisak (hidrostatski pritisak tečnosti u Bowmanovoj kapsuli suprotstavlja
se filtraciji).
Prosečne vrednosti navedenih pritisaka u fiziološkim okolnostima kod čoveka, a i
kod drugih sisara, iznose:
Fp = 9,3 kPa – (4 kPa + 1,9 kPa)
Fp = 9,3 kPa – 5,9 kPa
Fp = 3,4 kPa
Pojmovi koji se koriste pri opisivanju količine izlučene mokraće su:
poliurija = izlučivanje veće količine razređene mokraće,
oligurija = izlučivanje manje količine koncentovane mokraće i
anurija = prestanak izlučivanja mokraće.
U kliničkoj praksi humane i veterinarske medicine postoji veliki broj metoda za ispitivanje
bubrežne funkcije i za procenu stepena oštećenja pojedinih funkcionlnih delova nefrona.
Mokraća je ekskret i predstavlja ekskretorne funkcije bubrega. Opšte osobine I fizičko-
hemijske karakteristike mokraće su karakteristične za vrstu domaće životinje, dok se hemijski
5
,, Fiziologija bubrega”
sastav bitno ne razlikuje među životinjskim vrstama. Analiza karakteristika i sastava mokraće se
vrši sa opravdanom pretpostavkom da svaka eventualna odstupanja od normalnog mogu da
ukažu na oštećenje funkcije bubrega, a nekada se na osnovu rezultata kliničkih pregleda mokraće
može odrediti lokalizacija patološkog procesa na nefronu, pa čak proceniti i stepen oštećenja
određenog funkcionalnog dela nefrona.
Jasno je da ovo zalazi u zadatke patološke fiziologije I klinike. Na ovom mestu ćemo opisati
samo neke metode koje se primenjuju pri pregledu mokraće, a sve u cilju potvrđivanja postavki
iz fiziologije bubrega.
U ovom poglavlju će biti govora o prvih pet navedenih faza pregleda mokraće, dok se o
mikrobiološkom pregledu mokraće govori u okviru drugih predkliničkih I kliničkih predmeta.
Tabela br.1. Plan postupka pregleda mokraće
6
,, Fiziologija bubrega”
značajne napomene o eventualnom kliničkom nalazu. Ovi podaci su neophodni u cilju pravilne
analize i tumačenja dobijenih rezultata pregleda mokraće. Uzorak mokraće koji veterinar kliničar
šalje u laboratoriju na pregled mora pratiti propratni akt u kome su ovi podaci naznačeni.
7
,, Fiziologija bubrega”
Miris mokraće je specifičan za vrstu životinje. Kod konja on je aromatičan, kod goveda
sladunjav, a kod mesojeda i svinje oštar i neprijatan. Otkrivanje mirisa na aceton pri pregledu
mokraće ukazuje na prisustvo dijabetes melitusa kod ljudi, a kod krava i malih preživara na
ketozu.
ZADATAK:
Ispitati fizičke osobine mokraće: Boja, prozirnost, miris I koezistencija
ZAKLJUČAK:
2.4. Fizičko-hemijske osobine mokraće
Specifična težina:
U zavisnosti od vrste životinje specifična težina mokraće se kreće u rasponu od 1010 –
1040. Određuje se urometrom (slika 2.1). Normalno je da specifična težina bude obrnuto
srazmerna količini izlučene mokraće. Međutim, kod šećerne bolesti se luči velika količina
mokraće (poliurija), jer glukoza povlači vodu iz cirkulacije koja je praćena i glukozurijom, a
istovremeno prisustvo glukoze utiče da je specifièna težina mokraće velika.
Elektrohemijska reakcija:
Odredjuje se lakmus papirom ili pH-metrom. Mokraća mesojeda je kisela a preživara
bazna (pH oko 8,5). Kod čoveka i omnivora pH mokraće zavisi od vrste unete hrane (ako se
konzumira pretežno biljna hrana, onda je pH bazan, a ako se uzima meso, onda je kiseo). Kod
gladovanja mokraća je kod svih vrsta kisela jer se tada troše depoi hranljivih materija iz
sopstvenog organizma.
ZADATAK: Ispitati fizičko-hemijske osobine mokraće.
MATERIJAL: Urometar, menzura, lakmus-papir i/ili pH-metar, uzorak mokraće.
IZVOĐENJE: Presuti uzorak mokraće u menzuru i uroniti u njega urometar. Očitati podeok do
kojega je urometar uronjen u uzorak. U zavisnosti od vrste (očekivane elektrohemijske reakcije)
za približno određivanje pH vrednosti koristiti crveni ili plavi lakmus papir, a za precizno – pH-
metar.
PROSTOR ZA RAD:
Specifična težina =
Elektrohemijska reakcija =
ZAKLJUČAK:
8
,, Fiziologija bubrega”
9
,, Fiziologija bubrega”
10
,, Fiziologija bubrega”
je prisutna glukoza. Ketonska tela: U mokraći se ketonska tela mogu dokazati pomoću sledeće
probe:
Proba natrijum-nitroprusidom se izvodi u dve epruvete po sledećem planu:
1. epruveta: 3ml mokraće + 2 kapi 50% NaOH.
2. epruveta: Natrijum-nitroprusid (na vrh kašičice) + destilovana voda (da se prah rastvori)
Sadržaj druge epruvete uliti u prvu i pojaviće se crvena boja. Mešavini dodati 1- 2ml
koncentrovane sirćetne kiseline i ako se crvena boja intenzivira to ukazuje da mokraća sadrži
aceton a ako se crvena boja izgubi i nastane prljavo žuta to znači da u mokraći nema acetona.
Hemoglobin:
Prisustvo hemoglobina u mokraći se može dokazati pomoću benzidinske probe: U
epruvetu usuti 2-3ml koncentrovane sirćetne kiseline, a onda dodavati benzidin i mešati dok se
ne pojavi talog benzidina na dnu epruvete (zasićeni rastvor), a zatim dodati oko 3ml
vodonikperoksida (H2O2). U drugu epruvetu uliti 4ml mokraće i dodati nekoliko mililitara
rastvora iz prve epruvete. Pozitivna reakcija je pojava zelenoplave ili plave boje. Ova proba će
biti pozitivna i u slučaju hematurije, pa se tačna dijagnoza postavlja pregledom sedimenta, kada
se u slučaju hematurije otkriva prisustvo velikog broja eritrocita. Na kraju, treba naglasiti da se
za rutinska klinička ispitivanja fizičko-hemijskih I hemijskih karakteristika urina danas sve više
u upotrebi test trake za određivanje pH urina, kao i prisustva i količine krvi, leukocita, bilirubina,
urobilinogena, proteina, glukoze, ketona i nitrita. Prvenstvena prednost korišćenja ovih test traka
je dobijanje rezultata u roku od samo nekoliko minuta.
PROSTOR ZA RAD:
Proteini:
Glukoza:
Ketonska tela:
Hemoglobin:
ZAKLJUČAK:
2.6. Mikroskopski pregled mokraće
Mikroskopski pregled mokraće podrazumeva pregled mokraćnih sedimenata. U talogu
(sedimentu) mokraće, koji se dobiva centrifugiranjem uzorka mokraće I odvajanjem tečnog dela,
mikroskopski se traže tzv. bubrežni cilindri, kristali i ćelije. Utvrđivanje prisustva mokraćnih
11
,, Fiziologija bubrega”
3.ZAKLJUČAK
12
,, Fiziologija bubrega”
Možemo zaključiti da su bubrezi parni organi parenhomatozne građe, imaju veliki protok
krvi (oko 20% minutnog volumena srca) i veliku potrošnju kiseonika. Procesom stvaranja
mokraće I njenom eliminacijom putem uretera, mokraćne bešike i urtre u spoljnu sredinu,
bubrezi obavljaju najveći deo posla u održavanju konstantnosti sastava unutrašnje sredine
(homeostaza organizma) i to izotonije, izohidrije i izojonije.
Osnovnu funkciju jedinice bubrega čini nefron čiji se broj u oba bubrega kreće od oko 1
milion (ovca) do oko 5,5 miliona (konj). Nefron se sastoji od Malpigijevog telašca kojeg čini
pedesetak paralelno postavljenih kapilara (glomerul) obavijenih Bowmanovom kapsulom i
sistema kanalića (tubuli) koji se nastavljaju na parijentalni list Bowmanove kapsule.
Mokraća je ekskret i predstavlja ekskretorne funkcije bubrega. Opšte osobine I fizičko-
hemijske karakteristike mokraće su karakteristične za vrstu domaće životinje, dok se hemijski
sastav bitno ne razlikuje među životinjskim vrstama. Analiza karakteristika i sastava mokraće se
vrši sa opravdanom pretpostavkom da svaka eventualna odstupanja od normalnog mogu da
ukažu na oštećenje funkcije bubrega, a nekada se na osnovu rezultata kliničkih pregleda mokraće
može odrediti lokalizacija patološkog procesa na nefronu, pa čak proceniti i stepen oštećenja
određenog funkcionalnog dela nefrona.
Mikroskopski pregled mokraće podrazumeva pregled mokraćnih sedimenata. U talogu
(sedimentu) mokraće, koji se dobiva centrifugiranjem uzorka mokraće I odvajanjem tečnog dela,
mikroskopski se traže tzv. bubrežni cilindri, kristali i ćelije.
4.LITERATURA
13
,, Fiziologija bubrega”
14