Knjige.

Club Books

~1~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Susjeda
PHOEBE MORGAN

S engleskoga prevela
Marica Anić

~2~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Za moju obitelj, i za Alexa

~3~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Prolog

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 7 ujutro

V ečeras se neču vratiti kuči. Ta me misao pogodila čim sam se

probudila, izazivajući u mojem mozgu šum poput onih šerbeta koje
mi je mama znala kupovati u jadnoj trgovini na uglu kod Ruby. Neću spavati u
ovom krevetu, neću nositi ovu crveno-bijelu pidţamu, neću biti sama.
Vani je jako hladno; vidim kondenziranu vlagu na prozorima naše kuće i u
sobi je ljepljivo, neugodno vlaţno jer je Ian takva škrtica kad je riječ o grijanju.
Pod poplunom pomičem noţne prste da ih ugrijem i pruţam ruku iz kreveta da
dohvatim iPhone koji se puni pokraj kreveta kao i obično. Tri nove poruke -
dvije od Lauren i jedna od njega. Osmijeh mi se širi po licu dok je čitam i
osjećam kako kroz mene prolazi blagi drhtaj iščekivanja. Danas je taj dan. Cijeli
vikend svoju sam tajnu čuvala samo za sebe, ali večeras, večeras ću mu reći.
Čekao je dovoljno.
“Clare? Jesi li ustala?”
Mama me zove odozdo, čujem Iana kako hoda na katu, preglasno kao i
uvijek. Njihova spavaća soba nalazi se malo niţe u hodniku, ali tamo nikad ne
ulazim. Čujem tuš kako radi, čujem vodu kako udara o pločice, i onda kreće
njegovo zviţdanje - kao i uvijek, bez sluha. Ovako će biti sve dok se ulazna
vrata ne zalupe i on ne ode na posao; do tada kuća je puna njegova jakog glasa i
mamina nervoznog motanja. Imam ja uključen alarm, naravno, ali ona i dalje
inzistira na tome da urla odozdo kao da mi je još uvijek šest godina, a ne
šesnaest.
Nevoljko prebacujem noge preko ruba kreveta, lecnem se od hladnoće poda
na stopalima. Mobitel, i dalje u mojoj ruci, ponovno vibrira i osjećam još jedan
mjehurić uzbuĎenja, duboko u trbuhu. Treba samo proći još ovaj dan i onda će
biti vrijeme. Ne mogu dočekati da mu vidim lice.
~4~
knjige.club
 Knjige.Club Books

1. poglavlje

Jane

Utorak, 4. veljače, 19.45 sati

S jedim pokraj prozora s čašom rashlaĎenog bijelog vina u ruci, gledam

kako se jedno po jedno svjetlo u kuci do naše pali. Vani je mračno, noć u
veljači ne odaje ništa, i kuca Edwardsovih sjaji se u tami. Njihovi zidovi su
krem boje - takvu ne bih nikad izabrala - i njihov prednji vrt proteţe se do
ceste, paralelno s našim. Iznutra, zamišljam da im je kuća zrcalna slika moje:
četiri prostrane spavaće sobe, bijela blistava kuhinja, drvene grede koje potječu
iz petnaestog stoljeća opasuju stubište. Nisam bila unutra, ne kako treba, ali svi
znaju da su naše kuće najtraţenija imanja u gradu - najveće, najskuplje, onakve
kakve svi ţele.
Čuje se škripavi zvuk odozgo - moj suprug Jack kreće se po našoj sobi,
otpušta kravatu, pušta cipele da mu padnu na pod u garderobi. Večeras pije -
otvorena boca viskija stoji na kuhinjskom pultu, ljepljive kapljice prolijevaju se
na glatku površinu.
Tiho, da ne probudim djecu, ustajem i odlazim od prozora i počinjem čistiti,
vraćam bocu natrag u ormarić, brišem mali krug koji je od boce ostao na
mramornom pultu.
Brišem dokaze ove večeri, onih riječi koje mi je rekao a ja ih ţelim
zaboraviti. Dobro mi to ide. Zaboravljanje. Uostalom, vjeţba dovodi do
savršenstva.
Kuca je uredna i tiha. Buket ljiljana koje mi je Jack kupio prošloga tjedna
ukočeno stoji na prozorskoj dasci, velike ruţičaste latice nadgledaju sobu. Buket
isprike. Mogla bih otvoriti cvjećarnicu kad to ne bi bila tako besramna ideja.
Izvana se začuje zvuk i, znatiţeljna, odem do prednjeg prozora, odmičem
tešku, bisernosivu zavjesu tako da vidim prednji vrt Edwardsovih. Svjetlo na

~5~
knjige.club
 Knjige.Club Books

trijemu se upalilo, rasvjetljujući pošljunčani prilaz, rub njihove garaţe

na drugom kraju i kameni bazenčić za ptice naprijed, smrznut na hladnoći
veljače. Uvijek mi se činilo da je taj bazenčić malo pretjeran, ali svakom svoje.
Ukus Rachel Edwards nikad se nije posve poklapao s mojim.
Nikad nismo bile bliske, Rachel i ja. Ne posebno. Pokušala sam, naravno.
Kad su se ona i njezin prvi suprug Mark doselili prije nekoliko godina, otišla
sam k njima s bocom vina - bijelog, skupog. Bilo je vruće, srpanj, i zamišljala
sam kako ćemo sjediti u straţnjem vrtu zajedno, kako ću im ja pričati o tome
tko je tko u gradu, kako će ona s divljenjem kimati kad joj pokaţem gliciniju
koja se penje uz naš straţnji zid, lijepi vrtni namještaj rasporeĎen oko himere na
velikom uzdignutom unutarnjem dvorištu. Mislila sam da ćemo biti i prijatelji, a
ne samo susjedi. Zamišljala sam nju kako tuţnjikavo gleda u mene i Jacka, čak
nam i zavidi - kako dolazi kod nas na večeru, ushićeno komentira blještavilo
kuhinje, prelazi rukom preko predivnih srebrnih svijećnjaka kad misli da je ne
gledam. Smijale bismo se zajedno na račun sitnica koje se zbivaju u školi,
lascivnih muţeva u gradu, djece. Pridruţila bi se našem knjiškom klubu, moţda
čak i ZRU-u. Razmjenjivale bismo recepte, telefonske brojeve dadilja; cipele,
ako treba.
Ali nismo radile ništa od tih stvari. Uzela je vino od mene, naravno, ali izraz
na njezinu licu bio je zatvoren, čak hladan. Prva misao mi je bila da je jako
lijepa; ledena kraljica iz prvog susjedstva.
“Suprug mi je unutra,” rekla je, “upravo se spremamo večerati, pa... Moţda
mogu ja svratiti neki drugi put?”
Iza nje, na tren sam ugledala njezinu kćer, Clare - učinilo mi se da bi mogla
biti iste dobi kao i moj najstariji sin Harry. Vidjela sam kako je sijevnula plava
kosa, duge noge dok je stajala na stubama, gledajući u svoju majku. Nikad nije
svratila, naravno. Prvih tjedana osjećala sam se povrijeĎeno zbog toga, a poslije
me je samo nerviralo. Zar je mislila da je predobra za nas? Druge ţene govorile
su mi neka se ne brinem zbog toga, da nama u našoj maloj grupi majki ona
ionako nije potrebna. “Ne moţeš na silu”, rekla mi je moja prijateljica Sandra. S
vremenom, prestalo mi je biti vaţno. Pa, donekle.
Kad je Mark umro, otišla sam vidjeti Rachel, pokušati još jednom. Mislila
sam da će biti uţasno usamljena, sama u toj velikoj kući, samo ona i Clare. Ali

~6~
knjige.club
 Knjige.Club Books

čak i tada izmeĎu nas se zadrţala distancija, most koji nisam uspjela
prijeći. Nešto je čudno u njezinu osmijehu.
A onda je, naravno, srela Iana. Supruga broj dva. Nakon toga, posve sam
prestala pokušavati.
Vidim Clare svako malo, postala je još ljepša zadnjih godina. Jack misli da ja
ne primjećujem kako je prati pogledom dok prolazi, ali primjećujem. Sve ja
primjećujem.
Čujem korake po šljunku i brzo se odmaknem od prozora kad se pojavi
figura, korača odlučno prema našim ulaznim vratima. Otvaram ih prije nego što
pokuca, misleći o svojoj mladoj djeci, Finnu i Sophie, zašuškanima gore u
krevetima, usnulima, nesvjesnima.
Rachel stoji na našem pragu, ali ne sliči sebi. Oči su joj široko otvorene, kosa
joj je pala preko lica, raskuštrana vjetrom.
“Jane,” kaţe, “oprosti što smetam, samo sam...” Pogledava oko mene, oči joj
lete prema našem trijemu, gdje naši kaputi vise uredno sloţeni na ukrasnim
crnim kukicama. Moj Barbour, Jackov zimski kaput, Harryjeva grozna jakna s
kapuljačom koje bih voljela da se riješi. Male jakne od Finna i Sophie, crvene i
plave s drvenim kopčicama. Naša savršena mala obitelj. Ta me misao natjera
na osmijeh. To je tako daleko od istine.
“Jesi li vidjela Clare? Da nije moţda ovdje?”
Zurim u nju, začuĎena. Clare ima šesnaest godina, učenica je srednje škole
Ashdon. Godinu mlaĎa od Harryja, deseti razred. Vidim je izjutra, kad ide u
školu, noseći jedan od onih svilenkastih crnih ruksaka s nepraktično tankim
naramenicama. Nema šanse da moţe u tome nositi sve knjige.
Kao što sam rekla, mi se ne miješamo mnogo s Edwardsima. Uopće ne
poznajem dobro Clare.
“Jane?” Rachelin glas je očajan, paničan.
“Ne!” kaţem. “Ne, Rachel, ţao mi je, nisam. Zašto bi bila ovdje?”
Ona ispusti potmuli jauk, gotovo ţivotinjski. Suze su joj u očima, prijete
poteći niz obraze. Na trenutak gotovo osjetim treperenje zadovoljstva što vidim
da se ledena maska topi, no odmah tu misao potisnem. To što ona nikad nije
imala osjećaja za susjede, ne znači da ja moram biti takva.
“Da nije s Harryjem ili tako nešto?”
~7~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Blijedo zurim u nju. Moj sin je vani, na pizzi poslije utakmice s dečkima iz
svojeg nogometnog tima. Danas je umjesto mene odveo Sophie i Finna u školu;
večer u gradu mu je nagrada. Ako ćemo iskreno, uvijek mi se činilo da je malo
zaljubljen u Clare, kakav otac - takav sin, ali koliko ja znam, ona mu nikad nije
posvetila ni minutu svojeg dana. Ne bi mi ni rekao da jest, pretpostavljam.
Zadnjih dana komunicira uglavnom gunĎanjem.
“Ne,” kaţem, “ne, nije s Harryjem.”
Njezino disanje postaje ubrzano, zadihana je, u panici.
“Ţeliš li ući?” brzo je upitam. “Mogu ti pripremiti piće, a ti mi ispričaj što se
dogodilo.”
Odmahuje glavom i ja se na tren osjetim uvrijeĎeno. Većina ljudi u
Ashdonu bi ubila da vidi moju kuću iznutra: skupi namještaj, umjetnine, osjećaj
za stil koji s novcem dolazi tako lako. No, ipak ne baš potpuno lako, naravno.
Sve traţi svoju ţrtvu.
“Ne moţemo je naći,” kaţe, “nije došla kući iz škole. O Boţe, Jane, ona je
nestala. Nema je.”
Zurim u nju, pokušavajući shvatiti što mi upravo govori.
“Molim? Ma sigurno se zadrţala s prijateljima”, kaţem, stavljajući joj ruku
na rame dok stoji na vratima, osjećajući pod prstima kako drhti.
“Ne,” kaţe ona, “ne. Sve sam ih nazvala. Ian ju je traţio po gradu, prošao je
cijelu glavnu ulicu. Obično je kod kuće već prije pola pet, škola je gotova u
četiri. Ne moţemo je dobiti na mobitel, pokušavali smo stalno, ali prebacuje na
govornu poštu. Sad je skoro osam.” Stišće i otpušta šake, pretjerano trepće,
pokušava kontrolirati paniku. Ne znam što da radim.
“Da doĎem k tebi?” pitam. “Klinci ionako spavaju, Harry nije kod kuće, a
Jack je gore.” Ako joj je čudno što moj suprug nije sišao, ničim to ne pokazuje.
“Rachel!” čuje se povik - Ian, gore spomenuti muţić broj dva. Pojavljuje se i
on u mojem dovratku, veliki, preveliki iPhone mu je u ruci. Lice mu je crveno,
izgleda kao da je ostao bez zraka. Velik je to čovjek, bivši vojnik, ili tako bar
kaţu. Radi u centru Londona, odlazi na vlak za Ulicu Liverpool gotovo svako
jutro. Znam jer ga vidim kroz prozor. Ima svoju tvrtku, bavi se
inţenjerstvom, tako nešto. Uvijek nosi vesele kravate. Uvečer ga čujem kad viče

~8~
knjige.club
 Knjige.Club Books

na Clare; nikad ne mogu razabrati što govori. Pretpostavljam da nije lako biti
nekome drugi izbor. Meni se ne bi svidjelo.
“Policija dolazi”, govori on, i na to se Rachel slomi, njezino tijelo skupi se uz
njegovo, njegove ruke grle je i glade po leĎima.
“Ako mogu nešto učiniti”, kaţem, i on zahvalno kimne gledajući me preko
ţenine glave. Vidim strah u njegovim očima i na trenutak sam zaista
iznenaĎena. Nije baš lako uzrujati vojničinu. Osim ako on ne zna nešto više
nego što pokazuje. Nikad se nije naročito dobro slagao s Clare.

~9~
knjige.club
 Knjige.Club Books

2. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Ponedjeljak, 4. veljače, 19.45 sati

M oja pokćerka, Clare. Nije se vratila kući iz škole.”

Poziv stiţe u Policijsku postaju ChelmsforĎ u ponedjeljak navečer,
odmah poslije 19.45. Ekipa prazni limenu kutiju bombona Quality
Street koja je zaostala od Boţića; istraţitelj Ben Moore traţi one s kremom od
jagode, dok istraţiteljica Madeline Shaw cilja karamele. Glavni detektiv je taj
koji podiţe slušalicu, diţe ruku da utiša ljude u sobi.
Kad vidi izraz na licu Roba Sturgeona, Madeline uzima slušalice, stavlja ih
jednu po jednu u uši. Glas Iana Edwardsa je prigušen, ali čuje u njemu prizvuk
panike koju on pokušava kontrolirati. Odmah zna tko je on - obitelj Edwards
ţivi u Ashdonu, u jednoj od velikih kuća malo dalje od Ceste Ash. Njegova ţena
Rachel radi u agenciji za nekretnine u Saffron Waldenu. Ima jedno dijete iz
prijašnjeg braka: Clare. Madeline ţivi tri ulice dalje: gotovo su susjedi.
“Obično stiţe kući mnogo prije, škola završava u četiri i deset popodne”,
kaţe Ian brzo. “Bojim se da se moja supruga već jako brine.” Stanka. “Oboje se
brinemo.”
Detektiv Moore napravi grimasu, posvećujući se opet čokoladi, ali Madeline
pozorno sluša. Glavni detektiv postavlja pitanja, glas mu je miran - koliko
godina ima Clare, kad ste je zadnji put vidjeli, kad ste se zadnji put čuli s njom.
“Zvali smo je na desetke puta do sada”, kaţe Ian. “Samo nas prebacuje na
govornu poštu. Nije to nalik na nju da ovako...” Glas mu se slama. Madeline se
sprema ubaciti, reći gospodinu Edwardsu da moţe ona svratiti do njih -
naposljetku, ionako će sad ići kući - ali vrata prijamne sobe naglo se otvaraju i
Lorna Campbell proviri glavom kroz vrata, već u kaputu, iako obično radi
do jedanaest.

~ 10 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Istraţiteljice Shaw?” Madeline spusti slušalice. “Sve okej?”

Lorna diţe obrve gledajući ekipu. “Upravo su javili da je naĎeno tijelo u
Ashdonu, na polju koje graniči s Avenijom Acre. Ţrtva je ţensko. Tip po imenu
Nathan Warren jc nazvao, kaţe da je šetao, da je naišao na nju. Idemo?” Lice
glavnog detektiva se promijenilo. Bez riječi, Madeline slijedi Lornu van.
Djevojka leţi na leĎima na Ţalosnoj livadi. Ljeti, unatoč svojem turobnom
imenu, livada je puna ţabljaka, svijetlo-ţuti cvjetovi blistaju na suncu, ali zimi je
mračna i gola. Zlatna kosa Clare Edwards raširena je poput aureole, krv natapa
smrznutu travu oko njezine glave. Madelineina baterijska svjetiljka šara po
mjestima na kojima je već crni mrak, osvjetljava srebrnast trag sline koji se
sledio na djevojčinu obrazu. Hladno je, minus dva. Na njoj je školska uniforma:
pulover i suknja, i kratka pernata jakna plave boje.
“Zovi forenzičare”, kaţe Madeline Lorni, njezin dah magli se u zraku, mali
bijeli duhovi formiraju se iznad tijela.
“Već su na putu ovamo,” kaţe Lorna, “i glavni detektiv takoĎer.”
“Clare”, kaţe Madeline naglas, ali nema smisla; kad se sagne da dotakne
djevojčin vrat, njezini prsti u rukavicama dotiču ledeno-hladnu koţu, bez
naznake pulsa. Na trenutak, policajka okreće glavu na drugu stranu. Nije
još nikad imala slučaj u kojem poznaje ţrtvu, premda je njezin susret s Clare
Edwards bio vrlo kratak. Na školskom okupljanju prošlog prosinca; Madeline je
došla na poziv ravnateljice da obave uobičajeni razgovor o mjerama sigurnosti.
Clare joj je poslije sama pristupila, htjela je čuti više o njezinu poslu, o karijeri u
policiji. To ju je bilo iznenadilo u tom trenutku. U ovom, izazivalo joj je
mučninu. Clare više nema budućnost, gotova je prije nego što je započela.
Forenzički tim stiţe i počinje zatvarati perimetar, njihova bijela odijela
vidljiva su u tami.
Njeţno, Madeline odigne plavu kosu, otkrivajući ranu na Clareinu potiljku.
“Izgleda tako mlado”, tiho promumlja Lorna i Madeline kimne. Snop svjetla
iz baterijske lampe padne na njezin ruksak, zapravo torbu od laţne koţe, s
tankim naramenicama. Unutra je gomila biljeţnica i knjiga; njezino ime
napisano je na svakoj, uredni plavi rukopis naglašava Clareinu mladost.
“Nema mobitela.” Lorna joj dodaje Clarein novčanik - ljubičasti s patentnim
zatvaračem, iz Accessorizea. Paţljivo, Madeline pregledava kartice: privremenu

~ 11 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

vozačku dozvolu, Nandovu karticu vjernosti plus jedan stari račun iz

Waterstonesa, davno prošlog datuma.
“Shaw. Bio sam na telefonu s njezinom majkom. Što ste zatekli?” Glavni
detektiv Rob Sturgeon pojavljuje se pokraj nje; brzo, Madeline počinje spremati
knjige u vrećice za dokaze, okreče se pogledati ga.
“Jeste li joj več rekli?”
On odmahuje glavom. “Ne, i neću dok ne dobijemo sluţbenu potvrdu
identiteta. Sranje.” Provlači ruku kroz kosu. “Je li Alex ovdje?”
Oboje se osvrću oko sebe i vide istraţitelja Alexa Faulknera nekoliko metara
dalje kako priča s nekim iz forenzičkog tima. “Faulkner!” Na povik glavnog
detektiva, Alex dolazi k njima, mračnog izraza lica. “Izgleda kao da joj je netko
uzastopno udarao glavom o tlo”, kaţe kimajući glavom prema Madeline. “Vidiš
joj potiljak.”
Na Clareinoj je lijevoj ruci mrlja plave tinte i njezini nelakirani nokti su
prljavi, vjerojatno od zemlje u koju je ukopavala prste.
“Misliš da nije bilo oruţja?” kaţe glavni detektiv, a Alex odmahuje glavom.
“Meni izgleda da nije bilo.”
“To onda sugerira da je bilo neplanirano”, doda Madeline, a on kinine.
“Moguće. Nastup gnjeva, moţda. Zločin iz strasti.” Nastane stanka. “Testirat
ćemo na silovanje, naravno.” On proguta knedlu, raširi ruke u polumraku. “Ili je
moţda bilo planirano, a naš ubojica samo je odlučio izbaciti posrednika. Tako se
ostavlja manje dokaza.”
“U tom slučaju, to je netko tko se pouzdaje u vlastitu snagu”, kaţe Rob.
Dečki postavljaju markere na zaleĎeno tlo, označavajući mjesta na kojima se
prolila Clareina krv. Netko tko se pouzdaje u snagu, misli Madeline. U devet od
deset slučajeva riječ je o muškarcu. “Kaţeš da je javio Nathan Warren?” upita
Lornu, mršteći se.
“Da, tako je”, kaţe Lorna i primijetivši izraz na licu kolegice doda: “Ti ga
znaš?”
“Da”, polako kaţe Madeline, stajući ustranu dok kolege počinju postavljati
bijeli šator oko tijela, gledajući u smjeru gdje se staza spaja s nogostupom prema
centru grada. “Znam ga. Točno znam tko je to.”

~ 12 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Clare Edwards proglašena je mrtvom u 20.45. Madeline sklapa oči, samo

nakratko, sjećajući se dana kad joj se Clare obratila u školi, njihova razgovora u
jednoj od praznih učionica, znatiţelje u njezinim očima dok je pitala Madeline
kako je to zaista biti policajka. Kako je moguće da ta djevojka sad leţi tu na tlu,
blijeda i beţivotna? Dvije slike ne ţele se spojiti u njezinoj glavi.
“DoĎi sa mnom, Shaw”, kaţe glavni detektiv, prekidajući njezino
prisjećanje. “Daj da završimo s ovim, za ime Boţje. Drţite šator podignutim”,
strogo vikne, njegove oči skeniraju poljanu. “Ne ţelimo da itko ovo vidi.”
Ruke u rukavicama češljaju tlo traţeći njezin mobitel, snopovi svjetla padaju
na kaplje krvi po lišću. Krv na njezinoj glavi sada je tamnija, suha i gotovo crna.
Madelineine misli već su s gospodinom i gospoĎom Edwards, već im kuca na
vrata kako bi im prenijela najgoru vijest u ţivotu.
“Moţemo pješice tamo,” naposljetku izgovori, “jer to je samo deset minuta.”
“Dobro,” kaţe Rob, “Campbell, Faulkner - javljajte čim što doznate.
Pošaljite auto za nama pred kuću, trebat će nam i časnik za vezu s obitelji. Hoću
da svi budu na ovome. Isuse, šesnaest. Novinari će poludjeti.”
Madeline hoda prva, natrag preko Ţalosne livade, van iz šumovitog
područja i niz Aveniju Acre prema mjestu gdje glavna ulica Ashdon susreće
rijeku. Mali grad je tih; ponedjeljak je navečer. Vozeći se autom, ne biste vidjeli
ništa niti čuli išta. Kuća Edwardsovih stoji ispred njih, jedna od dvije jednake,
pomalo povučene od ceste, i glavni detektiv stavlja joj ruku na rame na početku
njihova prilaza: uredni šljunak, jaglaci sa svake strane, ukočeni od mraza.
Nalijevo je fontana za ptice, čvrsto smrznuta na hladnoći veljače. Madeline
gleda prema susjednoj kući koju od kuće Edwardsovih odvaja tanki travnati
pojas. Svjetla su ugašena, osim jednog. Tu su Goodwinovi. Obje kuće goleme su
u usporedbi s Madelineinom; lampice sigurnosnog sustava svijetle u mraku. Iza
garaţnih vrata skrivaju se luksuzni, tihi automobili.
“Samo osnovno za sada,” kaţe Rob, “dok ne stvorimo cjelovitu sliku.”
“Hoćemo li spomenuti Nathana Warrena?”
Madelineino pitanje ostaje bez odgovora; vrata se otvaraju prije no što
ijedno od njih stiţe pokucati i evo ih tu, uokvireni dovratkom pred policajcima
u blistavom svjetlu kuće, Rachel Edwards i njezin suprug Ian. Rachel
izgleda kao Clare - isto zapanjujuće lice, lijepo bez potrebe da se oko toga trudi.

~ 13 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Prepoznaju je iz grada; primjećuje bljesak nade na njihovim licima. Madeline

iskorači naprijed. ”Gospodine i gospodo Edwards. Ovo je glavni istraţni detektiv
Rob Sturgeon, moj kolega iz Policije Chelmsforda. Imamo vijesti o vašoj kćeri.
Moţemo li ući?”

~ 14 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

3. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 4. veljače, 21 sat

Z astor je debeo i topao pod mojim prstima dok stojim pokraj prozora u
dnevnoj sobi. Istoga trena kad sam zatvorila vrata za Rachel i Ianom,
napisala sam Harryju poruku da doĎe kući, prsti su mi se pomalo petljali u
ţurbi. Da barem nisam popila čašu vina, da mi je um bistriji, oštriji, spreman
pomoći susjedima. Još nema znaka policiji. Zašto im toliko dugo treba? Što se
dogodilo, odgovorio je Harry, zašto moram kući? Rekla sam mu da koristi
straţnji ulaz, da bude brz koliko god moţe. Hoću da su mi sva djeca pod mojim
krovom, gdje ih mogu vidjeti.
Dok čekam njega na prozoru, plavo svjetlo najednom se razlije po pločniku,
osvjetljujući našu kuću svojim morbidnim sjajem. Srce mi udara. Moţda su
dobre vijesti, razmišljam. Ali nitko ne dolazi pokrenuti potragu; ne čujem
klepetanje helikoptera koji pretraţuje teren. Samo dvoje detektiva koji dolaze
preko prilaza, a za njima još jedna ţena koja hitro izlazi iz policijskog vozila.
Potom udarac ulaznih vrata kod Edwardsovih, paljenje svjetla u njihovu
dnevnom boravku. Ipak, mislim sama za sebe, nikad ne znaš. To si i dalje
ponavljani, iako u utrobi osjećam hladnoću. Napokon, kad više ne vidim
nikakvog znaka daljnjeg kretanja, navučem zavjesu zaklonivši pogled na
policijsko vozilo vani, potom obiĎem Sophie i Finna u njihovim krevetima,
osluškujem njihovo disanje cijelu minutu. Moje bebice. Ne odlazim u našu
spavaću sobu; Jack je zatvorio vrata. Ne ţelim ga sada smetati, nema smisla. Moj
suprug ne podnosi najbolje da ga se ometa. ”Mama?” Skočim na zvuk Harryjeva
glasa; njegova grubost me u zadnje vrijeme svaki put iznenadi; kako je
brzo izgubio dječački ton svoje mladosti. Tek mu je sedamnaest, njegova visoka
figura ocrtava se u hodniku. Sigurno je došao straţnjim stubama, u čarapama po
debelom bijelom tepihu nije proizveo nikakav zvuk.

~ 15 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Nisam te čula”, kaţem, pokazujući mu rukom da se spusti sa mnom natrag

dolje, dalje od ostatka naše usnule obitelji. Dolje zaključam sva vrata i prozore,
provjerim sve dvaput dok Harry uzima čašu vode iz slavine, pohlepno je ispija
na točno isti način kako je to radio i kad je imao deset godina.
“Što se dogaĎa?” kaţe. “Vidio sam policijski auto vani.”
“Ništa,” brzo odgovorim, “slučajno se upalio alarm kod susjeda. Nešto u vezi
s njihovim sigurnosnim sustavom.” Nema smisla da ga zabrinjavam, ne sada, ne
kad ne znam cijelu priču. Kuće na ovom kraju grada navikle su na takve stvari;
imamo najnaprednije nadzorne sustave koji se, usprkos svojoj skupoći, češće
pale bez ikakvog razloga. Male nevolje bogatih. Mojeg sina to ne dira.
Gledam pozorno Harryja dok otvara vrata hladnjaka, pregledava police.
“Zar nisi sad bio na pizzi? “ kaţem mu vedro, stavljajući mu ruku na dno
leĎa i on se okreće i smješka mi se, što je rijetko.
“Pa, jesam. Ali htjela si da doĎem kuci prije nego što sam pojeo drugu. Sto je
bilo?”
“Oh,” kaţem, “upalio se alarm kod susjeda. Mislila sam da je ozbiljno. Nisam
htjela biti sama u kud, to je sve.” U jednu od kuća preko puta Iani je bilo
provaljeno; dva muškarca u fantomkama. To je jedini zločin za koji sam čula da
je ikada bio u Ashdonu. Ovdje se ne dogaĎaju loše stvari. On se namršti.
“Tata nije kod kuće?”
Zastanem, na mikrosekundu. “Spava, vratio se kući s malom glavoboljom,
jadničak.”
Moj sin progunĎa nešto, gubeći odmah zanimanje u korist ostataka
tjestenine u hladnjaku. Oči mi polete prema napola ispijenoj boci vina odmah
do, ali natjeram se okrenuti na drugu stranu, kaţem Harryju da idem
gore spavati. Odvraćam pogled od prozora, ne ţelim vidjeti što se dogaĎa ili ne
dogaĎa kod susjeda.
Dok ulazim u našu spavaću sobu, Jack spava, njegovo meni tako poznato
tijelo oblikuje slovo S, njegova tamna kosa ističe se na jastuku. Gledam u svojeg
supruga pune dvije minute prije no što se uvučeni u krevet do njega. Miris
viskija u njegovu dahu izaziva mi mučninu. Nije to mislio, stalno si ponavljam,
bilo je to u ţaru trenutka. To je sve. Nakon nekog vremena, stavim slušalice u
uši, okrenem lice u poplun. Sad ne mogu pomoći Rachel Edwards. Policija je

~ 16 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

kod njih, rade svoj posao. Opet mislim na ono što mi je Jack rekao kad smo se
doselili u Ashdon. Svidjet će ti se ovdje. Prekrasni gradić u ruralnom Essexu.
Mjesto u kojem se ne dogaĎaju ruţne stvari. Mjesto na kojem ćemo spasiti svoj
brak. Padam u san drţeći prste na obje ruke prekriţene za Clare.

~ 17 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

4. poglavlje

Jane

Utorak, 5. veljače

Z ora sviće siva i hladna, i postoji sekunda u kojoj ne pamtim dogaĎaje od

sinoć, mislim jedino na meki jastuk pod mojom glavom i plahte od
češljanog pamuka ispod mojeg tijela. Samo najbolje za moju ţenu, rekao mi
je Jack, darujući mi ih na dan useljenja, kao da bi egipatski pamuk mogao biti
naknada za rebro koje mi je slomio u našoj staroj kući. Koliko me je molio i
preklinjao u vezi s tim, i znala sam zašto - da mu je to ušlo u zapisnik, ne bi više
nikad mogao raditi kao obiteljski liječnik. I tako nije ušlo, i evo nas tu gdje
jesmo. Ja sam i dalje liječnikova ţena. Moja djeca imaju oba roditelja, sretan
dom. Svi mi podnosimo ţrtve, a osim toga, plahte su krasne. Rukom prijeĎem
preko njih, mekane su i hladne na dodir. U sobi je sve nepomično; Jack je već
ustao.
Onda se sjetim, i to me pogodi: Clare se nije vratila kući iz škole. Istoga
trena, skačem iz kreveta, jurim u sobe svoje djece, palim svjetla. Harry samo
zagunĎa, s poplunom navučenim preko glave, mirisom tinejdţera koji natapa
sve. Finn i Sophe posve su druga stvar - već su budni i oduševljeno kriče čim me
ugledaju, pruţaju svoje male prste k meni za jutarnji poljubac.
Odlučim otići do Edwardsovih odmah ujutro, čim odvedeni djecu u školu.
Harry voli ići sam, obično ode prije nas, odmah poslije Jacka. Pretpostavljam da
ti sa sedamnaest ne treba mama da te drţi za ruku. Ne mogu se koncentrirati na
pripremanje doručka; ruke mi se blago tresu dok nalijevam mlijeko preko
ţitarica za djecu, oči mi stalno bjeţe prema prozoru kao da očekujem da ću
ugledati Clare kako mi maše kroz staklo. Ali ulica je tiha, kao i uvijek. Dopustim
sebi iskricu nade. Rachel će vjerojatno nazvati svaki čas, pomišljam, premda
mislim da me nikad u ţivotu nije nazvala; nazvat će me i reći da je sve to
bila laţna uzbuna i nas dvije ćemo se zajedno smijati oko toga kakva noćna

~ 18 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

mora znaju biti djeca u tinejdţerskoj dobi, kako nas natjeraju da posijedimo
prije vremena.
Jack me je čudno gledao prije no što je otišao u ordinaciju. Po noći se puno
vrtio i okretao; ja sam leţala mirno, kao daska. Oklijevala sam minutu prije no
što ću krenuti k susjedima, ali ne mogu baš ostaviti sve na onome od sinoć, zar
ne? Koliko ja mogu znati, Clare je sad moţda ušuškana u svojem krevetu, spava
da izliječi mamurluk. Nisam ništa čula sa slušalicama u ušima. Kao što sam
rekla, i dalje sam mislila da bi sve moglo još biti u redu, čak i tada.
Zrak je čudan na trijemu Edwardsovih - kao da stoji u šoku. Opazim
Clareine tenisice na stalku s obućom, odmah kod ulaznih vrata - crne s
ruţičastim trakama. Na trenutak pomislim da je sigurno kod kuće i da je dobro
i osjetim golemi val olakšanja, napetost napušta moje tijelo, samo na sekundu.
Ian je taj koji dolazi na vrata, obraća mi se prigušenim glasom. “Rachel nije u
stanju razgovarati, Jane”, kaţe. “Našli su našu Clare sinoć.” Našli.
Ona nije njegova Clare, zapravo ne, ona je Markova kći. Bilo je mnogo
govorkanja kad se Rachel preudala; ljudi su govorili kako je prerano, da nije
primjereno. Mark je umro od raka pluća prije otprilike tri godine.
Osjećam kako mi se lice mijenja dok mi on to govori, šok mi sipi u koţu.
“Tako mi je ţao,” kaţem, “tako mi je ţao, Iane.” Riječi zvuče neprimjereno,
neartikulirano.
On zuri u mene. Izgleda kao da nije ni spavao i dah mu malo vonja na
alkohol - nije da mu zamjeram.
“Znaju li što se dogodilo?” pitam, grizući se za usnu, i kad mi kaţe, riječi iz
njega naviru kao otrov. Našao ga je Nathan Warren, čovjek koji ţivi niţe niz
rijeku. Imala je svoju školsku uniformu na sebi, kaţe. Misle da ju je netko
napao, da joj je više puta udario glavom o tlo. Bila je sama. Bilo je minus dva.
Policija je zatvorila područje oko Ţalosne livade. Policijski oficir za vezu s
obitelji u kući je u ovom trenutku.
Stresem se, pazim da on ne vidi. Ţalosna livada prolazi cijelim straţnjim
dijelom Ashdona, okruţuje nas sve, zarobljava. Znala sam katkada tamo voditi
Sophie da se igra u cvijeću. Ne mogu zamisliti da ću sad to ikada više napraviti.
A Nathan Warren - od tog imena najeţi mi se koţa na straţnjoj strani vrata. Svi
znaju Nathana - ţivi sam, u staroj kući svoje majke, prije je radio kao domar u

~ 19 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

školi. Navodno su ga otpustili prije nekoliko godina nakon što se jedna od majki
ţalila na njega. Rekla je da je pratio njezinu kćer kad je išla iz škole. Ništa iz
toga poslije nije bilo, koliko ja znam. Bilo je to prije našeg vremena. Rekla-
kazala. A govorkanja mogu biti opasna, destruktivna.
Pitam se znaju li Ian i Rachel za to, ima li policija nešto o tome. Preplavi me
mučnina i na jedan uţasan trenutak uspaničim se da će mi pozliti na njihovim
vratima. Zamislim bljuvotinu kako prska po Clareinim tenisicama.
“Molim te,” kaţem Ianu, “javi mi ako postoji išta što mogu učiniti. Za bilo
koga od vas. Mi smo odmah tu, do vas. Tu smo za vas.”
On kimne, usta su mu stisnuta u crtu. Ţena se pojavljuje iza njega - mlada,
kratke smeĎe kose. Ne baš lijepa, ali ima ljubazne oči.
“Ovo je Theresa,” kaţe Ian, “ona nam je podrška i veza s policijom.”
“Časnik za vezu”, kaţe Theresa, pruţajući ruku da se rukujemo.
“A vi ste?” Ne sviĎa mi se njezin ton.
“Ja sam Jane Goodwin,” kaţem, “ţivim u kući do ove.” Nasmiješi mi se i taj
čas pomislim kako sam vjerojatno samo umislila onaj ton.
“Edwardsi su sretni što imaju dobre susjede”, kaţe mi tiho. “U ovakvim
situacijama zajedništvo je jako vaţno.”
“Naravno,” kaţem joj, “moj suprug i ja napravit ćemo sve što moţemo kako
bismo pomogli.”
Mislim kako sam sinoć leţala pokrivena u krevetu, drţeći prste prekriţene
za jadnu Clare. Nije to vrijedilo, naravno. Tad je već bila mrtva.
Policija nam se još uvijek nije obratila iako očekujem da nam pokucaju na
vrata. Vijesti se danas šire kao poţar - svi su samo o tome pričali pred školom.
Nitko nije spominjao riječ ubojstvo, ne još, ali nitko ne misli ni da je riječ o
nesretnom slučaju.
“Čula sam da ju je našao Nathan Warren”, prosiktala je Tricia pokraj mene
danas popodne, dok smo čekale pred školom.
“Pitam se što policija misli o tome. Sjećaš se onoga prije nekoliko godina kad
je dobio otkaz u školi?” Kimnula sam. Uvijek mi je bilo njega nekako ţao; ljudi
pričaju da je imao neku nesreću prije puno godina, da mu je to pomalo utjecalo
na razum. Bojio je krovište kod majke, rekla mi je Sandra, pao s ljestvi, udario
glavom o kamen. Ali drugi ljudi inzistiraju na tome da nikad nije bio sav svoj,
~ 20 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

da u vezi s njim ima nešto puno zlokobnije. Kako taj gleda, jednom je rekla
jedna od majki, ne bih ga ostavila nasamo sa svojom kćeri, da kaţem samo
toliko. Danas nisam htjela pustiti svoju djecu s oka, htjela sam ih privinuti uza
se i ne pustiti ih nikada. Ali Jack je rekao da se trebamo ponašati kao da je sve
normalno, da ne trebamo paničariti dok ne puste još informacija van. Nije mi se
svidjelo kako me je gledao dok je to govorio, kao da sam paranoična, kao da sam
hiperprotektivna. Hvala Bogu da im nije trebalo dugo da je naĎu, ako ništa
drugo, rekla sam Jacku danas popodne kad se vratio kući, ali nije mi ništa
odgovorio. Rekao je da je imao teţak dan u ordinaciji. Rekla sam mu da je sve u
redu, da razumijem da je umoran, da znam kako nije mislio ono što mi je rekao
sinoć. Pitala sam se je li moţda čak i zaboravio na to, u cijeloj toj drami oko
Clare.
I Iarry se strašno šokirao kad je čuo; pričala sam s njim čim se vratio iz
škole.
“Tako mi je ţao, dušo,” rekla sam mu, “znam da je to sigurno strašan šok,
ona ti je skoro godište. Policija radi sve što je u njihovoj moći.”
Lice mu je bilo potpuno bijelo; donijela sam mu čokoladni biskvit iz
ormarića koji obično čuvam za posebne prilike. Zadnje što mi treba jest da
svako malo idemo zubaru. Stavila sam mu ruku na rame ali otresao ju je i
maknuo se od mene, otišao gore uza stube.
“Pusti ga na miru,” rekao mi je Jack, “doći će k sebi.” Zurila sam za
Harryjem, pitajući se. Moj sin je prema meni postao jako zatvoren u zadnjih
nekoliko mjeseci; spominje školske prijatelje, ali nikad djevojke. Normalno je da
su dečki njegove dobi jako zatvoreni, rekla mi je Tricia prije nekoliko tjedana,
ionako ti je bolje da ne znaš što se njemu mota po glavi! Glasno se nasmijala, kao
da je to vic. Ali ja ţelim znati. Ja ţelim znati sve.

~ 21 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

5. poglavlje

Jane

Utorak, 5. veljače

S jedimo za kuhinjskim stolom moje prijateljice Sandre, sve smo na trećoj

čaši vina, crveno za njih, bijelo za mene. Lakše se čisti. Pazim ja s tim.
Poslala je poruku meni i Triciji večeras, traţeći hitnu vinsku večer. Mislim da
smo svi u šoku, pisalo je u njezinoj poruci, doĎete li k meni u sedam?
“Bit ćete dobri i slušati tatu, je li tako?” rekla sam djeci prije no što sam izišla
iz kuće, grleći njihova malena tijela čvrsto uz svoje grudi. Nisam ih htjela
ostaviti, ali Jack mi je rekao neka idem, i nešto u njegovim očima potaknulo me
da obučem kaput, dohvatim svoju ručnu torbicu, zatvorim paţljivo vrata za
sobom. Malo me boljelo rebro dok sam hodala deset minuta do Sandre, do
njezine kuće u nizu s grmovima lavande koji vode do ulaznih vrata. Ljeti, lijepo
mirišu; sada je to tek jadno šiblje, bez mirisa i mrtvo. Moja je ruka ispod
Sandrine; primila ju je dok je pričala, traţeći utjehu, iako znam da dio nje uţiva
u tračanju, ma koliko morbidno bilo to što se dogodilo. Naši vjenčani prstenovi
zvecnuli su jedan o drugi. Tricia nam natače čaše iako smo već popile previše.
Svi ovih dana malo više piju, čak i u ZRU-u, Zajednici roditelja i učitelja. Tako
nam je lakše.
“Ovo je bilo mjesto na kojem se čovjek osjeća sigurno”, govori Sandra
pijanim glasom, usne su joj pocrnjele od vina. Još jedan razlog zašto ja pijem
bijelo. Mičući ruku s moje, stisnutu šaku prinosi svojim koščatim prsima, udara
se po sredini, po mjestu gdje ljudi misle da im je srce. Griješe, očito, obično za
dobrih pet centimetara. Tako barem kaţe Jack.
“Moje srce,” kaţe ona, “osjećam kao da mi se slama zbog te male curice. Je li
to ludo? Ali stvarno je tako.”
“Znam”, kaţem. Mislila sam da je ovo siguran grad, lijepo mjesto, zajednica
dobrih ljudi. Tako mi je to predstavio moj suprug. Dom za nas, za našu malu
~ 22 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

obitelj. Svidjet će ti se ovdje, rekao je, dok su se njegove usne na mojima uvijale
u osmijeh. Sjećanje mi se vraća na ono malo prije nego što smo se preselili: strmi
niz stuba u našoj staroj kući, spirale na stropu iznad moje glave dok sam leţala
na leĎima, sa slomljenim rebrom i sva u modricama. Kako su me samo gledali u
bolnici prije nego što sam sve izgladila.
“Recite nam ponovno kako se to dogodilo, gospoĎo Goodwin”, govorili su
mi, i gledala sam kako sestre pogledavaju u mojega supruga, kako im se oči
pomalo skupljaju, njihove kemijske olovke iznad biljeţaka o meni.
“Moţda biste se osjećali ugodnije bez gospodina Goodwina u sobi?”
predloţila mi je jedna od njih, ali Jack je stajao odmah pokraj i ja sam samo
odmahnula glavom, rekla da je sa mnom sve u redu.
“Pokliznula sam se,” rekla sam, “pokliznula sam se i pala kad sam nosila
dječju robicu gore na pranje. Slavit ću dan kad nauče sami prati svoje rublje! “
NajmlaĎa sestra na to se nasmijala, pogledala me ljubazno, namjestila mi
jastuke. Gotovo sam mogla osjetiti dobrotu kako isijava iz nje, čistoću. Htjela
sam i ja biti takva. Na jedan trenutak, dok je Jack bio u kupaonici, htjela sam je
zgrabiti za ruku i reći joj istinu. Ali pomislila sam na djecu, na njihove male oči
kako trepću gledajući me, i nisam rekla ništa.
Novi početak, rekao je na putu kući iz bolnice, za nas oboje. Brzo potom,
preselili smo se ovamo.
Sandra otpije gutljaj vina, ubaci šaku čipsa Kettle u usta. Od toga joj se ruţ
na usnama malo razmaţe, ali nitko joj ništa ne govori.
“Ne mogu ni zamisliti kako je tebi, Jane,” kaţe, “ona vam je prva susjeda.”
Lagano se strese. “Ne moţeš vjerovati, zar ne?” Spusti glas, pogleda mene i
Triciju, oči joj se nakratko zamrače. “Ne misliš na - no, pa eto, ne misliš na ono
očito, zar ne?” Sad već gotovo šapće i znam što će reći čak i prije no što je
otvorila usta, a bijeli zubi bljesnuli na kuhinjskom svjetlu. Koristi trakice za
izbjeljivanje; vidjela sam ih u kupaonici. Paket po 19,99 funti, blistavo
bijeli zubi za cijeli ţivot.
“Mislite da nije silovana?”
Te riječi mijenjaju atmosferu u prostoriji, kao da su se zidovi malo skupili,
stisnuli nas. Stavljam ruku na grlo, mislim na Clareine duge noge, na to kako oči
mojega sina gledaju njezinu zlatnu plavu kosu.

~ 23 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Mislim da trebamo prepustiti policiji da o tome presudi,” kaţem, “ali

nadam se do neba da nije.”
“Ali to bi bio motiv, zar ne?” navaljuje Sandra, nesvjesna moje nelagode.
Umjesto da bilo što kaţem, radije otpijem malo vina, pritisnem rukom trbuh,
osjećam kako sam gladna. Nismo ništa jele. Kalorije u tekućem obliku.
“Znam što hoćeš reći”, zacvrkuće Tricia, oči joj sjaje od obećanja još većeg
trača. “Izgleda čudno, zar ne, da je netko napao baš nju, bez ikakvog razloga?”
Strese se. ”A to što ju je pronašao Nathan Warren - pa, nekako mi to ne budi
povjerenje, zar ne? Jadna, jadna Rachel. I to nakon što je izgubila i Marka.”
Zastane. “Nadam se da joj ne pada na pamet nešto glupo.”
“Odnijela sam joj lazanje danas popodne, kad je policija otišla”, kaţem, i
ţene kimnu s odobravanjem. I mislila sam joj odnijeti lazanje, što je skoro ista
stvar. Zastori na spavaćoj sobi Rachel i Iana bili su čvrsto navučeni kad sam
odlazila k Sandri; nisam mogla vidjeti unutra. Njihova spavaća smještena je
sučelice našoj kupaonici; kad sam pod tušem, vidim cijeli njihov krevet, njihove
dvije garderobe, mušku i ţensku, odijelo koje Ian ostavlja na vješalici prije nego
što ima vaţan sastanak u gradu. Oni mene ne mogu vidjeti, mislim da ne. Kako
bilo, s lazanjama bih im samo zasmetala. Prekoračila granicu.
“Ti si tako dobra susjeda, Jane”, kaţe Sandra, štucajući dok otpija novi gutljaj
vina, i ja se smiješim, okrećem glavu. Kuća joj je u potpunom neredu; dječje
igračke na hrpicama po podu.
“Izdrţat ćemo mi ovo”, kaţe Tricia, odlučno kimajući glavom, ukupni dojam
pokvari joj malo vina koje se pritom prolije iz čaše po njezinoj skupoj beţ bluzi.
“Svi ćemo izdrţati. Ovaj grad mora biti zajedno u ovome. Mi smo ekipa.”
Sat na kaminu se oglasi - starinski sat, kakav bi moţda drţala u kući moja
baka. Sandra nikad nije imala previše stila.
“Bolje da krenem,” kaţem, “Jack će me čekati.”
Pogledam na svoj ručni sat, osjetim navalu tjeskobe dok mi se u glavi javlja
slika njega kako gleda u mobitel je li došla poruka, sad već iznerviran što me
tako dugo nema. Otvara pivo, tihi klik kad se čep odvoji od boce. Jack je sretan
što te ima, jednom mi je rekao jedan stari prijatelj. Koliko su te riječi sada
istinite.

~ 24 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“O, pozdravi nam ga”, kaţu ţene, gotovo u isti glas, i ja kimam, uzimam
svoju torbu.
“Oooh!” kaţe Tricia kad sam već kod vrata. “Umalo sam zaboravila, zbog
Clare. Ali, jesi li čula za Lindsay Stevens, iz Closea?”
Spusti glas, iako smo nas tri jedine u kući, osim Sandrine djece gore na katu.
“Izgleda da su joj došli papiri za razvod. Navodno je očajna.”
“Boţe dragi”, kaţem, nastojeći izgledati šokirano, namještam lice u izraz
izmeĎu suosjećanja i tuge. “To je grozno.”
Tricia kima glavom. “Mislila sam nešto ispeći za nju, pa svratiti idućeg
tjedna.” Pogleda me s očekivanjem u očima.
“Pomoći ću ti”, kaţem, točno na vrijeme, i ona sva zablista, stisne mi malo
ruku. “Hvala ti Jane, najbolja si. Vidimo se ujutro pred školom! I sretno stigni
kući, hoćeš? Javi nam se porukom kad stigneš doma. Boţe, neću moći spavati
normalno dok ne doznamo tko je to učinio Clare.”
Izgleda zabrinuto, i osjetim naglu hladnoću koju stresem od sebe. Do kuće je
deset minuta hoda, osim toga, prošla sam ja i gore stvari.
Zatvorim tiho vrata za sobom, misleći o Lindsay. Ne mogu im reći što zaista
mislim o njihovu razvodu. Ne mogu im reći da sam negdje duboko, nekim
dijelom i ljubomorna. Prerano je da one doznaju istinu.
Hodam prema kući, niz tihu cestu, koristeći se svjetlom sa svojega novog
iPhonea da rasvijetlim put ispred sebe iako ove uske pločnike poznajem kao svoj
dlan. Prolazim pokraj škola s desne strane, osnovna i srednja jedna do druge,
zbog kojih naša djeca mogu cijelo svoje mladenaštvo ostati na pet metara od
kuće. Snop svjetla s mojeg mobitela hvata vijugave ţute trake učvršćene za
mlada stabla, u ţurbi postavljene danas nakon što se pročula vijest o Clare. Tuga
se brzo širi. Brzo maknem svjetlo i malo posrnem. Pijanija sam nego Što sam
mislila.
Kuća Edwardsovih osvijetljena je, sve bliješti. Dok prilazim bliţe, srce mi
počne poskakivati u grudima. Automobili su parkirani pred kućom: dva
policijska, jedan crni. Ovo sad neću moći Harryju predstaviti kao još jedan
slučajno upaljeni alarm.
Neće proći dugo prije nego što se skupe novinari. Stresem se od pomisli,
mislim na uţas od prošle noći. Mislim na svoju kćer Sophie, na njezine slatke

~ 25 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

napućene usnice, na to kako joj male bijele čarapice klize kod gleţnjeva. Da se
njoj nešto dogodi, ja bih umrla. Ona je naša jedina curica, iako sam ih ja uvijek
ţeljela više. Nemam sestru, a Jack ne razgovara sa svojom starijom
sestrom Katherine - ali završili smo s dva dečka. Ne bih sad mijenjala Harryja i
Finna ni za cijeli svijet. No dobro. Bilo bi mi drago da je Harry malo
komunikativniji. Da ga malčice manje zanimaju plavuše.
Brzo prolazim pokraj kuće Edwardsovih, glavu drţim dolje, ne gledam sjedi
li moţda netko u parkiranim autima. Ključevi su mi hladni u ruci. Stišćem metal
dlanom, jako i jače, sve dok ne zaboli. Naša ulazna vrata su teška, drvena ploča
uokvirena slamnatim krovom. Da dode do poţara, svi bismo otišli u dim. Moţda
bi to bilo dobro. On je to sugerirao više no jednom. Vikao je to, u stvari. Srećom
su djeca imala uključenog Harryja Pottera, audio-knjiga tutnjala je u njihove
male uši. Zakrila ono što viče tatica. Pretpostavljam da ga je Harry mogao čuti.
U našoj kući naslonim leĎa na vrata, prisilim se disati duboko. Harry je
večeras kod kuće; njegove goleme crne tenisice odbačene su na početku
hodnika. Sagnem se pokupiti ih i uredno ih sloţim u stalaţu s obućom kako
bih stvorila osjećaj urednosti da mi umiri moj istrzani um. Nadam se da se danas
bolje osjeća. To uţasno uznemirava kad ti se ovako nešto dogodi tako blizu kući.
Znam da je grozno, znam, trebala bih se usredotočiti na naše susjede i njihovo
ţalovanje, ali sebično, ne ţelim da policija njuška po mojoj obitelji, da viri kroz
pukotine u mojem braku. Stvari se još uvijek mogu promijeniti, moţda i
ovih dana. Njemu obično bude ţao. Jako, jako ţao. A modrice, uostalom, brzo
blijede. Nikad nije imalo nikakvog smisla uplitati u to bilo koga drugog. Ne u
ovoj fazi.
Jack sjedi u našoj dnevnoj sobi, baš kako sam i zamišljala, s nogama
ispruţenim na velikoj sivoj sofi koja nas je stajala više od tri tisuće. Tri tisuće,
htjela sam mu reći, tri tisuće su dosta da pošaljemo Sophie u privatnu školu u
Saffron Waldenu. Ekran od 52 inča bljeska pred njim, zvuk je jako stišan. Stavlja
prst na usta kad me ugleda. Trbuh mi se stisne.
“Klinci spavaju. No dobro, Harry je na Xboxu, mislim, u sobi. Ali Sophie i
Finn pozaspali su prije sat vremena.”
Zuri u mene, ne trepćući.
“Hvala ti”, kaţem automatski, odlazeći kroz sobu do kuhinje, prostor koje je
spojen s boravkom lučnim stropom s gredama. Stajem pokraj sudopera, točim
~ 26 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

čašu hladne vode. Sudoper je dubok, zlatna slavina visoko iznad. Moderno.
Trendi. Kuhinja gleda na kuću Edwardsovih. Pitam se je li i Jack gledao tamo.
“Jesu li djeca bila dobra?” pitam.
“Super”, kaţe. “Sophie je htjela priču, Finn je htio još soka. Harry je nešto
gunĎao na mene. Ništa posebno.”
Ne mogu dokučiti u kojem je raspoloţenju. Riječi stoje u zraku izmeĎu nas,
sve one stvari koje ne govorimo. Pozove me rukom i ja polako hodam prema
njemu, stišćem čašu s vodom u ruci. Smiješi mi se, pući usne u oblik poljupca
koji je nekoć značio da ţeli seks, i ja stišćem čašu još čvršće i pućim usne prema
njemu, pokušavajući na trenutak ponovno oţivjeti nekadašnju magiju.

***
Poslije sam pokupila razbijeno staklo, zadrţala komad umotan u kuhinjski
papir, tamo gore gdje drţimo šibice tako da ih djeca ne mogu dohvatiti. Za svaki
slučaj. Imam ta sitna oruţja skrivena po kući - za slučaj hitne potrebe. Noţ
zaguran u gornjem redu knjiga s mekim koricama u našoj sobi, treća s lijeva,
odmah do Wolf Halla. Omotnicu s dvadeseticama ugnijeţĎenu meĎu
kuharice. Moje rute za bijeg, takve kakve su. On ne zna, ne bih rekla da zna. U
krevetu se okrećemo jedno drugome; oprala sam zube, on nije. I dalje mogu
osjetiti blagi trag alkohola na svojem jeziku, osjetiti kako mi srce udara u
ušima. Zamišljam Rachel i Iana kako leţe u kući do nas; ne vjerujem da spavaju.
Moţda čak i nisu kod kuće, moţda su već dolje u policijskoj postaji. Moţda
policija pretraţuje kuću. Zamišljam ih kako pretresaju Clarcine stvari, njihove
oči prelaze preko svake sitnice. Gledala sam previše CSI-a.
“Kako su cure iz ZRU-a?” pita Jack, i ja se napola nasmiješim i protiv svoje
volje. Cure. Nijednoj nije manje od četrdeset i pet. “Lindsay je dobila papire za
razvod,” kaţem mu, “Tricia se zalila vinom. Sandra kaţe da je boli srce.”
“Nemoguće”, kaţe, a ja prevrnem očima u mraku. Uvijek liječnik. “Zašto se
razvodi?”
Okrenem se na leĎa. Bijeli zastor očeše mi ruku, sablastan u tami. Toliko se
jako trudimo biti normalni da to boli “Nisam još doznala.” Gotovo mogu osjetiti
kako mu se usta diţu u osmijeh, iako mu jedva mogu vidjeti usta. “Sretnica.”
Nastane stanka. “Jane,” kaţe on potom, ”u vezi s onim sinoć...” Čekam.

~ 27 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pretpostavljam da čekam ispriku, ali ovaj put ona ne dolazi. Najradije bih
nagurala jastučiće tako da naprave barikadu izmeĎu nas, da me štite dok
spavam. Htjela bih pričati više o Clare, ali nemogu; umjesto toga zurim u zid i
mislim o svojoj djeci, o njihovim slatkim, bucmastim malim licima, njihovim
uvijenim tamnim trepavicama, o tihom zvuku njihovih udaha i izdaha u sobi
pokraj naše. Mislim na Harryja, na njegovo tinejdţersko tijelo rastegnuto pod
poplunom, o pahuljicama tek nedavno iznikle brade na njegovoj čeljusti.
Ne zaspim sve dok ne zaspi Jack. Previše me strah.

~ 28 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

6. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 6. veljače

A shdon je mali grad, 3193 stanovnika. Znak grada stoji u centru, preko
puta osnovne i srednje škole i pokraj rijeke Bourne. Na njemu su tri
farmera, ovca i neobično predimenzioniran klip kukuruza. Grad ima liječničku
ordinaciju, pub i crkvu, kiosk, trgovinu s keramikom i mnogo mama iz srednje
klase. Nije to grad u kojem bi se zbivale ruţne stvari, pa smrt Clare Edwards
dolazi kao uţasan šok.
Madeline ţivi u gradu tek zadnjih osamnaest mjeseci. Kad joj glavni
detektiv sluţbeno dodijeli da pod njegovim vodstvom radi na slučaju Clare
Edwards, ona pije kavu za svojim stolom, crnu zbog kalorija, i ponovno iznova
preslušava telefonski poziv Nathana Warrena kad je nazvao Lornu nakon što je
naišao na tijelo od Claire. Zna da je protiv njega bila neka optuţba prije
nekoliko godina, u izvješću stoji da je slijedio djevojku dok je išla kući iz škole, i
već je pitala Bena Moorea o tome. Detektiv Moore slegnuo je ramenima,
mahnuo rukom po zraku.
“Ako hoćeš moje najiskrenije mišljenje, sve to bila je besmislica”, rekao je.
“Ljudi u Ashdonu, ne znam, imam dojam da se njima ne sviĎa nitko tko nije
poput njih. Ţena čija je to bila kći nije nikad podignula tuţbu; neki kaţu da je
ona sve to izmislila zato što se iz nekog razloga naljutila na školu. Odselili su se
nedugo poslije toga, prijeko u Saffron Walden.”
Madeline je kimnula, zabiljeţila sve za svaki slučaj.
“Ţelim da se ti ovim pozabaviš,” govori joj sada glavni detektiv, “ti znaš
ljude, znaš mjesto. U prednosti si.”
Gleda je stisnutim očima.
“Nemoj me razočarati, Madeline.”

~ 29 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ona stisne zube; nije baš izgledno. Provela je noć misleći na izraz na
Rachelinu licu kad su im priopćili vijest; na zvuk ţeninih koljena kad su udarila
u pod, na način kako su je ruke njezina supruga drţale za tanki struk. Po
njezinu iskustvu, obitelj nikad nije tako neduţna kako izgleda, ali kod ovih
dvoje bila je uvjerena u suprotno. “Jako mi je ţao zbog vašeg gubitka”, rekla im
je, riječi su joj u ustima bile drvene. Dala im je popis Clareinih osobnih
predmeta, onih koje su morali uzeti za dokaz, Clarein sat, vrpcu za kosu koju je
imala oko ručnog zgloba, školske stvari i novčanik. “Još uvijek traţimo Clarein
mobitel”, rekla je Madeline roditeljima. “Vodimo se pretpostavkom da je onaj
tko je napao Clare uzeo mobitel.”
“Zar ga ne moţete pratiti?” pitala je Rachel, disanje joj je bilo plitko, puno
sline.
“Moj tim radi na tome,” rekao je glavni detektiv, “a pregledat ćemo i popis
poziva - vidjeti s kim je Clare nedavno pričala, eliminirati osobe putem
ispitivanja.” Oboje su pogledali dolje u popis.
“A njezin Iančić?” pitala je Rachel, grabeći se rukom za vlastito grlo kao da
bi ga najradije prekinula. Ian je podignuo ruku, primio njezinu svojom i njeţno
je poloţio natrag na stol.
Policajci su razmijenili poglede. “Lančić?”
“Za šesnaesti roĎendan”, rekao je Ian. “To joj je bio roĎendanski poklon od
nas. To je bilo prije samo dva tjedna, 14. siječnja. Zlatni, ima privjesak s
njezinim imenom.”
Madeline je prizvala u misli sliku njihove kćeri na tlu, njezine plave kose
koja je sjajila pod svjetlom baterijske svjetiljke. Kako je pipala puls na Clareinu
vratu. Nije bilo nikakvog Iančića.
“Postoji li mogućnost da ste ga nekako previdjeli?” rekao je Ian,
pogledavajući svakog od njih, boja mu se malo vraćala u lice.
“Ne,” rekla je Madeline, “to bi bilo iznimno neobično. Sve što je uzeto na
mjestu zločina navedeno je na ovom popisu.”
“Ali provjerit ćemo još jednom”, dodao je Rob, baš kad je Rachel opet počela
jecati, plač je odjekivao kuhinjom.
“Ona je dobra curica”, stalno je ponavljao njezin očuh, opet i opet dok je
policija ustajala da ode, a namirnice od doručka i dalje su stajale pokraj

~ 30 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

sudopera, hrpa svjeţe oprane Clareine odjeće nabačena na naslonjač. “Ona

je dobra curica, naša Clare.”
“Bit ćemo u kontaktu,” rekla je Madeline, “javit ćemo vam se što prije,
gospodine i gospoĎo Edwards. Vraćamo se odmah ujutro.”
Ali jutros je provjerila popis, nazvala patologa da joj potvrdi kako nije ništa
ostalo uz tijelo. Nema Iančića. Nema mobitela.
Njih dvoje provelo je jutro pretraţujući kuću Edwardsovih od vrha do dna.
Roditelji nisu izgledali ništa bolje nego jučer - jedna boca vina stajala je pokraj
ulaznih vrata, prazna, i druga dopola puna na prozorskoj dasci.
Netko je ostavio buket koji već izgleda prljavo na travnjaku vani, crvene
ruţe, bez kartice. Rob i Madeline idu gore, ostavljaju Rachel i Iana dolje s
Theresom, obiteljskom časnicom za vezu koja je došla upravo kad su oni sinoć
odlazili. Draga je Theresa, Madeline se sviĎa. Draga ali nova, dobro pravi čaj.
Madeline joj je rekla da policiji javlja kako se Edwardsovi ponašaju jedno
prema drugom, što govore u privatnosti svojeg doma. Theresa je pogledala
Madeline kao da je ova rekla nešto strašno. ”Ne sumnjaš valjda na njih?”
“Theresa,” rekla je ona, “u slučajevima poput ovog ne moţemo nikoga
isključiti.”
Ian Edwards kazao im je da su i on i njegova ţena bili kod kuće to popodne,
da je ranije došao s posla jer je plan bio izvesti Rachel van na večeru. Rachel je
potvrdila da se vratila s posla u Agenciji za nekretnine Saffron Walden oko
četiri, neposredno nakon razgledavanja kuće u Little Chesterfordu, trinaest
kilometara zapadno od Ashdona. Par se sastao kod kuće. “Obitelj koja je
razgledavala nekretninu nije bila zainteresirana”, rekla jc izmeĎu dva jecaja.
“Nisu se dugo zadrţali, moţete provjeriti.”
“Hoćemo”, rekao je glavni detektiv, glasom namjerno neutralnim.
Clareina spavaća soba uredna je, sve je na svojemu mjestu - blijedoruţičasti
poplun, garderoba puna odjeće. Madeline prelazi rukom preko vješalica, njezini
prsti u rukavicama dodiruju Clareine haljine i vestice. Njezine oči skeniraju
police s knjigama, stolić pokraj kreveta s hrpicom gumica za kosu i roll-on
dezodoransom. Tu je mala gomila nakita, naušnica i srebrnih narukvica s
privjescima, ali nigdje zlatnog Iančića s medaljončićem. Niska poredanih

~ 31 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

fotografija visi uz zrcalo - crno-bijeli polaroidi dviju djevojaka koje plaze jezike.
Jedna od njih je Clare.
Ne prepoznajući drugu djevojku, Madeline njeţno izvuče nisku fotografija i
drţi je u rukavicom obloţenoj ruci. Dva para sjajnih očiju gledaju u nju.
“Bila je tek dijete”, naglas kaţe Madeline. Glavni detektiv ne odgovori ništa.
“Nema fotografija njezina oca”, reče Madeline pokazujući rukom po sobi.
Nema ih ni u prizemlju; Markova prisutnost izbrisana je iz kuće. Umjesto
njegovog, Ianovo lice blista na fotografijama, njegove ruke grle Rachel i Clare.
Zamjena.
“Čudno,” kaţe Rob, “da nema baš ni jedne.”
Nema ništa u Clareinoj sobi što bi sugeriralo bilo što neočekivano, ali za
svaki slučaj snime fotografije sobe, njezin srebrni laptop koji još uvijek ţmiga
pospreme u vrećicu za dokaze. Ponovno dolje, Theresa im dodaje šalice sa
svjeţim čajem.
Madeline pokazuje roditeljima fotografiju Clare i druge djevojke.
“Lauren,, odmah kaţe Rachel, “ona je Clareina najbolja prijateljica.”
Madeline kimne. “Hvala vam. Morat ćemo razgovarati s njom, vidjeti zna li
ona išta više o Clareinu kretanju četvrtog. Moţete li mi reći njezino prezime,
molim vas?”
“Oldbury, Lauren Oldbury”, kaţe majka, glas joj se pomalo lomi. Lice joj je
vrlo blijedo, usnice joj izgledaju kao da u njima nema nimalo krvi.
“Mogu li zadrţati ovo?” pita Madeline diţući fotografiju djevojaka.
Oboje roditelja nijemo kimnu glavama, oči su im prikovane na fotografiju
lica njihove kćeri.
“Gospodine i gospoĎo Edwards,, kaţe glavni detektiv, “ţao mi je što vas to
moram zamoliti, ali morat ćete doći sluţbeno identificirati Clareino tijelo.”
Pogleda u Madeline. “Netko od naših istraţitelja dopratit će vas danas popodne.”
Rachel ispusti tihi jauk. Kosa joj je beţivotna, visi joj preko ovratnika; na
njoj je ista odjeća koju je imala sinoć.
Ian kinine, stisne usta u čvrstu, ravnu crtu. Bivši vojnik; Lorna je pogledala
podatke. Nešto u vezi s njim ne uklapa se u ovu kuću; on je treći kotač, kukavica
u gnijezdu, drugi suprug, bez obzira na priču koju fotografije

~ 32 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

pokušavaju ispričati. Madeline se pita kako se Clare osjećala u vezi s tim

brakom. Je li se nju išta tu pitalo.
“Hvala”, reče Ian, i glavni detektiv kimne.
“Poslat ćemo auto.”
Madeline pročisti grlo.
“Gospodine i gospoĎo Edwards, kao što znate, imamo razloga vjerovati da je
smrt vaše kćeri sumnjiva i u svjetlu toga vas moram pitati: znate li za ikoga, iz
ovog mjesta ili bilo kojega, tko bi imao razloga nauditi joj? Ili posredno, moţda
vama?”
Rachelino lice je izmučeno; suze joj počinju kliziti niz obraze, uklapajući se
u tragove koji su već tu, bijeli naspram jučer nanesenog pudera. Madeline je
gleda. Majka bez djeteta. Oţalošćena.
“Ne,” šapne ona, “nikoga. Njoj je šesnaest godina, moja bebica, nikada nije
napravila ništa loše, nikada...” Glas je izda i Ian stavi ruku oko njezinih leĎa,
zaštitnički. Policajci ih promatraju, oboje, primjećuju dinamiku koja postoji
izmeĎu njih.
“Što je s vama, g. Edwards?” pita Madeline. “Pada li vama nešto na pamet?
Bilo što u vezi s njezinim ponašanjem u zadnjih nekoliko dana, bilo što a da je
odstupalo od uobičajenog?”
Pogled koji su razmijenili bio je brz, ali oči glavnog detektiva se skupljaju, a
Madeline naginje glavu u stranu.
“Ne,” kaţe Ian, “ne, ništa. Ona je bila dobra djevojka, detektive. Kao što sam
vam sinoć rekao. Svi su je voljeli.”
Pričekaju trenutak, no Rachel nastavlja plakati. Theresa prilazi, stavlja
kutiju s papirnatim maramicama na stol.
“U redu,” kaţe detektiv, “hvala vam za vrijeme koje ste nam posvetili.”
Ustaju i Madeline stavlja ruku u dţep, izvlači posjetnicu i daje je Rachel.
“Ako se sjetite bilo čega što bi moglo pomoći,” kaţe, “nazovite me, u bilo
koje doba. Bio dan ili noć. To je moja izravna linija.” Racheline oči bijesnu
prema njoj, blistave od suza, ali s mukom proguta i kimne glavom. Gledaju kako
Ian svojim dlanom poklapa njezinu šaku, Madelineina posjetnica nestaje s
pogleda.
Dok policajci koračaju preko šljunčanog prilaza, Rob gleda u Madeline.
~ 33 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Što misliš?”
Ona duboko udahne. Ne poznaje Edwardse dobro - ona se u Ashdonu
nastoji drţati za sebe, barem koliko je to moguće. Rachel nije ni u jednoj od
druţina majki - Jane Goodwin i slične - ali Madeline ju je vidjela pokoji put
s Ianom, na čaši chardonnayja u pubu Rose and Crown nedjeljom popodne. Ona
preko dana prodaje luksuzne kuće umjereno bogatim klijentima u Saffron
Waldenu i prije nekoliko godina je obudovjela - Mark, rak pluća. Imaju negdje
izvješće mrtvozornika o njemu. Preudala se relativno brzo.
“Ne znaju,” napokon kaţe, “ali ţelim provjeriti i njegovu i njezinu prošlost, i
njihove alibije za to popodne. I ţelim razgovarati s Lauren Oldbury. Clare je
imala šesnaest - u toj dobi govoriš prijateljicama mnogo više nego roditeljima.”
Glavni detektiv baci pogled na svoj sat. “Sendvič na brzaka prije nego što
odemo razgovarati s Nathanom Warrenom?”
Madeline napravi grimasu. “Jedini sendvič koji se ovdje moţe dobiti jest
onaj iz Walkeričine trgovinice na uglu, i vjerujte mi, to radije ne biste jeli.”

***
Nathan Warren sjedi u sobi za intervjue broj tri u Postaji Chelmsford,
dlanovi raširenih prstiju poloţeni su mu na stol, njegove velike smeĎe oči
pogledavaju po prostoriji poput ţivotinje u klopki.
Madeline sjeda preko puta njemu, dodaje mu čašu filtar-kave i nalijeva
svima po čašu vode. Glavni detektiv se lecne dok Nathanova ruka prejako stišče
plastičnu čašu, prolijevajući kavu na sivi stol.
“Oprostite”, kaţe odmah, zamuckujući, i Madeline uzima papirnati ručnik s
ormarića u kutu, upija nered.
Nathan Warren gotovo svakoga dana u zadnjih osamnaest mjeseci stajao je
na glavnoj ulici Ashdona. U gradu ţivi odavno, otkako ovdašnji stanovnici
pamte - prije je bio podvornik u školi, a prije toga je raznosio novine, Essex
Gazette, ubacivao ih je u sandučiće stanovnika (obično sa zakašnjenjem, ali
nitko se nikada nije ţalio). U zadnje vrijeme ljudi uglavnom ne znaju što točno
radi. Madeline ga je znala viĎati kako hoda po travnjacima, katkada odjeven u
ţutu jaknu s fluorescentnim trakama. Obično prenaša nekakav stoţac za
prometnu signalizaciju koji je ostao nakon neke prometne nesreće - gradske

~ 34 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

se vlasti prave da ne primjećuju, misleći da mu to bar pruţa neku zanimaciju.

Da ga drţi podalje od neprilika, a policija se nikad nije za to zanimala. Sve do
sada.
“Hvala što si došao, Nathane”, počne Madeline, smiješeći mu se. Zločestije
ţene iz grada kaţu da je trknut, nije sav svoj, ali ona ne ţeli stvarati sud dok ne
doznaju cijelu priču. Ljudi znaju itekako dobro glumiti kad hoće.
“Znam da si već dao izjavu detektivki Campbell u ponedjeljak, Nathane, ali
htjeli bismo proći nekoliko stvari s tobom, ako nemaš ništa protiv.”
On ne govori ništa, samo zuri u njih, jedna šaka nervozno mu se stišće i
opušta.
“Gdje si bio u ponedjeljak četvrtog veljače, popodne?” strogo upita detektiv i
Nathan vidljivo problijedi.
“Bio sam kod kuće,” promuca Nathan, “samo kod kuće.”
“Moţe li to itko potvrditi?”
Policija več zna da ne moţe - Nathan ţivi sam, u kući koju mu je ostavila
majka nakon svoje smrti prije pet godina. Koliko oni znaju, druge rodbine
nema.
“Nathane,” blago kaţe Madeline, bacajući pogled na Roba, “bilo bi nam od
koristi da nam prepričaš što si sve radio tog popodneva - prije i nakon što si
našao Clare Edwards na Ţalosnoj livadi.”
On se češe iza uha, kratkom, odrješitom kretnjom.
“Bio sam kod kuće,” opet govori, “a onda sam išao prošetati se.”
“I koliko je tada bilo sati?”
Izgleda uspaničeno i Madeline pomakne malo zglavak ruke, puštajući sat da
se okrene prema njemu, pitajući se ima li on problema sa shvaćanjem vremena.
Patolog misli da je Clare umrla negdje izmeĎu pet i sedam popodne.
“Oko sedam,” na to će Nathan, kimajući glavom kao da mu je drago što se
sjetio, “kad su završile vijesti. Uvijek šetam onuda, sviĎaju mi se cvjetići.”
“U veljači nema cvijeća, g. Warren”, kaţe glavni detektiv, i Madeline stisne
usta i duboko udahne. Ne moţe se otresti dojma da bi ona bolje vodila ovaj
intervju bez njega.

~ 35 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Dobro, Nathane,” kaţe ona, “znači otišao si u šetnju. I jesi li vidio koga dok
si šetao?”
On odmahne glavom.
“Samo ja.”
“I vidio si Clare kako leţi na zemlji?”
Kima glavom, gleda u stranu, počinje opet tresti lijevom nogom ispod stola.
Velik je on čovjek; ruke su mu kao lopate. Znaju da je Clare imala oko pedeset
kilograma - pala bi kao perce da ju je napao tako krupan čovjek.
“I što si učinio kad si je vidio?”
Opet gleda u njih, i oči su mu tuţne, velike. Lice mu je blijedo, ali usne su
mu pune, poput dječjih.
“Rekao sam joj da se probudi,” kaţe, “ali nije se budila.”
“I jesi li je dirao?”
“Ne, ne, ne”, kaţe on, i počne odmahivati glavom, brzo, prebrzo.
“Nema razloga da se uzrujavaš, Nathane,” čvrsto mu kaţe Madeline, “samo
pokušavamo utvrditi redoslijed zbivanja u vezi s Clareinom smrti. Ti si nam već
mnogo pomogao.”
Glavni detektiv uzdahne.
“Jesi li siguran da je nisi dirao, Nathane?” pita on, malo se nagnuvši u stolcu,
sklapajući ruke na stolu. Njegov vjenčani prsten bljesne u svjetlu koje pada sa
stropa i Madeline osjeti tračak ozlojeĎenosti. To što Rob Sturgeon ţeli što prije
riješiti ovaj slučaj ne znači da ga mogu odmah pripisati Nathanu.
On ne odgovara.
“Reći ću ti ja što mislim, moţe li tako, Nathane?” blagim glasom kaţe
detektiv. “Mislim da si ti moţda pratio Clare kad je išla iz škole. Mislim da si
pokušao razgovarati s njom. Mislim da ti se nije svidjelo kad ti nije dala ono što
si ţelio od nje. Gurnuo si je. I onda te uhvatila panika.” Stanka. “Ne bi ti bilo
prvi put da pratiš djevojčicu iz škole, zar ne?”
Madeline osjeti ljutnju - glavni detektiv nema pravo izvlačiti sad stare,
moţda laţne optuţbe. Trebaju pokazati Nathanu Warrenu da su na njegovoj
strani. U suprotnom, kako pokazuje njezino iskustvo, ljudi nisu skloni
previše govoriti.

~ 36 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

On odmahuje glavom još brţe, stavlja ruke na uši kao da je uţasnut onim što
se sugerira.
“Ne,” kaţe, “ne! Nisam je taknuo, nisam je ni taknuo.” Izgleda prestrašeno,
mumlja još nešto što ne čuju.
Madeline se nagne k njemu. “Što si rekao, Nathane?”
“Bila je lijepa”, kaţe, ne gledajući u njih, i Madeline osjeti nemir.
Glavni detektiv blista. “Da,” kaţe, “bila je lijepa djevojka, zar ne, Nathane?
Je li ti se to sviĎalo u vezi s njom?”
Nathan tiho jaukne. Pogledava u Madeline kao da traţi pomoć, i ona stavi
ruku na Robovo rame, da se smiri.
“Je li moguće da si bio na Ţalosnoj livadi ipak malo ranije nego što ti se čini,
Nathane?” pita ga ona. “Ako nam kaţeš, moţemo ti pomoći. Ako nam ne kaţeš,
sve moţe postati puno teţe.” Stanka. On samo i dalje odmahuje glavom,
naprijed-natrag, poput onih lutki koje ljudi stavljaju kod zadnjeg prozora
automobila. Madeline se odupire porivu da se ispruţi, da mu kemijskom
olovkom dotakne vrh glave da vidi hoće li mu glava odskakivati i u tom
smjeru. Danas očito neće nikamo dospjeti.
“Dajte da ovo nastavimo drugi put, gospodine”, tiho kaţe Madeline svojem
šefu.
Rob gleda blijedo u nju, ali ona hrabro izdrţi njegov pogled. Dok izlaze iz
prostorije, ona opet misli na Iana kako je rukom poklopio ruku svoje ţene, kako
ju je grlio oko struka. Ljudi mogu vraški dobro glumiti. Prerano je da bi se znalo
kome vjerovati.

~ 37 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

7. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 8 ujutro

M ama je za doručak napravila peciva od dizanog tijesta s maslacem i ja

brzo jedem, jedva čekajući izići iz hladne kuće i započeti s ovim
danom. Znam da bih trebala mami i Ianu reći kako ću ostati prespavati kod
Lauren ili tako nešto, ali oni će se onda početi izderavati na mene, a ja za to
danas stvarno nemam snage. SvaĎa od jučer mi je više nego dosta. Poslije ću
mami poslati poruku kad bude prekasno da me zaustave.
“Ţelim ti lijep dan, Clare”, kaţe mama dok završavam svoje pecivo i otpijam
još čaja, osječajuči kako me peče jezik jer sam prenaglo popila. Kimnem.
“Oprala sam ti plavu jaknu i crnu suknju, “ kaţe ona, pokazujući na gomilu
oprane robe na jednom od kuhinjskih stolaca, “ako ih hoćeš nositi ovog tjedna.
Znam da su ti najdraţi. Uspjela sam izvući mrlju s jakne. “
“Hvala”, promumljam. Mogu osjetiti kako me mama gleda, kako me njezine
oči peku po licu. Pretpostavljam da se danas osjeća loše zbog onog jučer, ali što
joj ja mogu.
“I tebi lijep dan”, kaţem, pomalo nevoljko, i u tom trenutku ulazi Ian,
zviţdučući na onaj svoj iritantni način kako to inače radi odmah ujutro,
repetitivnu, zamornu melodiju koja mi se sad sama od sebe pojavi u glavi u
bilo koje doba. Kosa mu je još malo mokra od tuša i sitne kapljice vode blistaju
mu u bradi.
“Dobro jutro, drage moje djevojke!” veselo kaţe, ubacujući komad tosta u
usta i otvarajući hladnjak. Ja se ukočim, odgurnem se sa stolcem i dohvatim
svoju plavu pernatu jaknicu s hrpe čistoga, pa je navučem.
“Moram u školu.”

~ 38 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ian zastane pokraj hladnjaka; vidim kako mama gleda u njega, s gotovo
molećivim izrazom na licu. Vrata hladnjaka naglo se zatvaraju i Ian pročisti
grlo, progutavši zalogaj tosta s maslacem od kikirikija, i pogleda u mene.
“Slušaj, prije nego što odeš, Clare - meni je - ovaj, nama je ţao zbog onog
jučer. Nema smisla da te nas dvoje napadamo zbog ispita. Tvoja mama i ja malo
smo razgovarali i, pa eto, sloţili smo se da pravimo moţda prevelik pritisak na
tebe, ljubavi. Tebi je ovo razdoblje ionako vrlo stresno i znamo da se trudiš
najbolje što moţeš. “ Staje na sekundu, pa otvara usta kao da će još nešto reći.
Vidim maslac od kikirikija koji mu je ostao meĎu zubima.
“Jako nam je ţao, Clare”, ubaci se mama, i ja gledam u njih dvoje,
iznenaĎena ovom neočekivanom manifestacijom zajedništva. Na jeziku mi je još
uvijek čudan osjećaj, kao da imam komadić brusnog papira na mjestu gdje
me opekao čaj.
“Nema frke”, naposljetku izgovorim, samo da sve ovo konačno završi, Ian
izgleda kao da mu je zaista laknulo, osmijeh se pojavljuje na njegovu velikom
licu.
“To je naša mala”, kaţe, i na moj uţas povlači me k sebi, napola me grli,
nekako čudno, lice mi je pritisnuto o njegovu košulju, privjesak s mojeg zlatnog
Iančića usijeca mi se u udubljenje na vratu dok me gnječi uz sebe. Miriše na
mamin novi gel za tuširanje koji je dobila za Boţić, i na previše Lynxa. Samo
ţelim da me pusti.
“Budi dobra, Clare”, kaţe mama, i ja s olakšanjem udahnem kad me Ian
oslobaĎa svojeg stiska i vraća se hladnjaku. Njegov ionako kratak raspon paţnje
poremećen je još više zovom s Ianine.
Tiho, iskradem se kroz ulazna vrata, gutam duboko svjeţi zrak. Barem su se
ispričali. Ili tako nešto.
Zatvaram vrtna vratašca iza sebe i guram ruke u dţepove, ignorirajući
WhatsApp i pitanje od Lauren jesam li napisala zadaću iz engleskog. Sigurno će
se sva uspaničariti, uvijek paničari, ali jednostavno ću joj dati da prepiše moju
zadaću. Navlačim kapu dublje preko svoje duge plave kose, nadajući se da mi se
neće previše izravnati do trenutka kad tamo stignem i krećem Cestom Ash
prema školi. To je samo deset minuta hoda. Nikako se ne mogu odlučiti sviĎa li
mi se ili ne klaustrofobičnost ovog grada - ţivim ovdje otkako znam za sebe,
otkad su mama i tata otišli iz Londona da bismo ţivjeli na nekom mirnijem,
~ 39 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

sigurnijem mjestu. Svidjet će ti se ovdje, rekao je tata. Oni su svakako našli to

što su traţili - ništa opasno nije se dogodilo u ovom gradiću otkako postoji. Osim
onoga što se dogaĎalo unutar četiri zida naše kuće, naravno, ali o tome nitko ne
govori. Posebno ne moja mama.

~ 40 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

8. poglavlje

Jane

Srijeda, 6. veljače

M oţemo li drugi put dobiti kašu onako kako je tata napravi?” Sophie,
moja kći, puci usta, sa ţlicom na pola puta do usana, kao Zlatokosa
uhvaćena na djelu. Zdjelica koju sam joj pripremila za doručak gotovo je
netaknuta - ja radim kašu na vodi, Jack je radi na punomasnom mlijeku.
Pomislili biste da će liječnik paziti na opasnosti kolesterola, ali, eto, vidite.
“Drugi put”, kaţem, dok vlaţnom krpom brišem sok koji je Finn prolio po
stolu. Oči me peku od umora, usta su mi suha od sinoćnjeg vina s curama iz
ZRU-a. Svaki put kad sam se probudila po noći, pogledala sam svoj mobitel,
skrivajući ga od Jackovih očiju, da vidim ima li kakvih vijesti o uhićenjima u
vezi s Clare Edwards. Vijesti su oskudne, detalji nejasni. Uključila sam
notifikacije na mobitelu da mi javi ako se pojavi nešto novo. Ne mogu podnijeti
pomisao da budem odvojena od svoje djece danas. Ne sad kad se dogodilo ovo
prvim susjedima. Najradije bih zaključala ulazna vrata, ušuškala ih u njihove
krevete i bacila ključ.
Ne mogu prestati pogledavati kroz prozor, u kremasto obojene zidove kuc'e
Edwardsovih. Dok sam se jutros tuširala, obrisala sam paru sa stakla i pogledala
preko to malo prostora što dijeli naše kuće. Zavjese na njihovoj spavaćoj sobi
bile su dignute, ali nijedno od njih nije bilo u krevetu. Dok sam gledala, Ian je
ušao u sobu, otišao do garderobe. Malo sam se izmaknula, pazeći da me ne vidi.
Na sebi sam imala samo ručnik. Voda mi je kapala po vratu. Sagnuo se, izvadio
nešto i stavio to u svoj dţep. Onda je otišao iz sobe. Čekala sam nekoliko
sekundi, ali nije se vratio.
Dolje, sve je tiho. Osoba za vezu s obitelji i dalje je tamo, barem njezin auto
jest. Njihovi kuhinjski zastori rastvoreni su i vidim boce od vina na prozoru.

~ 41 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Neobično uredan niz boca, tri prazne, jedna napola puna. Čovjek za reciklaţu
dolazi srijedom. Theresa bi ih trebala staviti van, stvarno.
Iza sebe čujem kako moj suprug silazi niza stube. Okrenem se štednjaku,
gdje krčka ostatak kaše, čekajući Harryja. Zakasnit će u školu.
“Što ja to čujem o najboljoj kaši na svijetu?” kaţe Jack, ulazeći u kuhinju
odjeven za posao: plava košulja, manţete koje sam mu darovala za prošli Boţić.
Male ukriţane trakice; srebro sjaji na svjetlu koje prodire kroz kuhinjski prozor.
Govori laţnim glasom kojim se obraća djeci. Gledam iza njega očekujući
Harryja, ali od mojeg starijeg sina ni traga.
Jack me ljubi u obraz, uzima gutljaj kave iz šalice koju mu dodajem. Na
šalici piše: “Najbolji muţić na svijetu”. Okrutna šala, hvala Hallmarku. Sophie
sva blista i ja pruţim ruku da joj dotaknem kosu, osjetim meke smeĎe kovrče
pod dlanom. Kovrče su me iznenadile kad su se pojavile; moja kosa pada posve
ravno niz leĎa, ili je barem tako bilo dok sam bila mlaĎa. Sad je nosim do
ramena, podšišavam je jednom mjesečno u salonu Kod Trudie u gradu.
Svaki put se stresem od tog naziva kad ulazim tamo; čisto utjelovljenje
provincijskog duha.
Toster se oglasi i prebacujem kruh na tanjur za svojega supruga, gledam
kako ga maţe s previše putra. On se neće udebljati, nikad se ne udeblja.
“Što ćeš raditi danas”, pita me Jack, praveći smiješnu grimasu prema Finnu i
ja duboko udahnem, umirujem samu sebe.
“Uobičajene stvari, Jack. Nema potrebe da se brineš.”
On ne odgovara, Oboje znamo da je druga rečenica laţ. Jedina osoba koja se
ovdje treba brinuti sam ja dokle god sam u braku s njim.
“Gdje je Harry?” kaţem mu, a Jack slegne ramenima.
“Silazi uskoro, valjda.”
Odem do podnoţja stuba, stavim ruku na rukohvat. “Harry!” Dok stojim tu
mislim koliko sam puta dosad radila ovo isto, koliko je to domaće i poznato.
Rachel više nikad neće zvati Clare da siĎe, nikad više neće osjetiti frustracije
koje dolaze s činjenicom da imaš tinejdţera u kući, nikad više uzdišući gledati
na sat dok se doručak hladi.
“Harry!”

~ 42 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Dolazim, dolazim.” Čujem ga prije nego što ga ugledam, i evo ga tu; moj
dečkić, njegova crna kosa neuredno pada preko kragne, miris Lynx Africa osjeti
se sve do mene. Njegova školska torba vuče se za njim, odskakujući po stubama
dok mi prilazi. Koţa mu je blijeda, oči su mu malo krvave.
“Dušo”, kaţem, pruţajući ruku prije nego što sam se uspjela zaustaviti,
prelazim dlanom preko njegove čeljusti i popravljam mu kragnu. “Kako se danas
osjećaš?” Vidim i ono što njegovo drţanje skriva; primijetila sam kako je gledao
Clare.
Makne se od mene, samo malo, ali zaboli me jednako kao i uvijek. Ne mogu
reći da se nas dvoje ne slaţemo,
Harry i ja, nego smo se nekako prestali poznavati, nekako usput. Ali on je
moj prvoroĎenac, moja neočekivana beba, roĎena godinama prije ostalih, kad
smo Jack i ja bili mladi.
Beba koja nas je vezala zajedno.
“Dobro sam”, promrmlja, ne gledajući me u oči.
“Doručak je spreman”, kaţem, tek toliko da nešto kaţem, i on me konačno
pogleda, kimne.
“Hvala, mama.” Gledam kako ostavlja svoju torbu na podu i klima prema
kuhinji, čujem kako Sophie klikće kad ga ugleda. Dobar je s njom, i s Finnom.
Samo se od nas distancirao, od mene i Jacka.
Dok izvlači stolicu kod stola, vidim kako mu oči lete prema prozoru, prema
mjestu na kojem nijemo stoji kuća Edwardsovih u hladnoj svjetlosti veljače.
Zuri sekundu ili dvije, potom odvraća pogled.

Nakon doručka, Harry odlazi, sa slušalicama u ušima kao i uvijek, s torbom

prebačenom preko desnog ramena. Na pragu, uhvatim ga, moja je ruka na
rukavu njegove jakne.
“Harry,” kaţem, “pazi na sebe, hoćeš li?”
Gledam ga duboko u oči. Trenutak izmeĎu nas stoji i najednom se osjetim
budalasto. Njemu je sedamnaest - ali onda se sjetim da je i Clare bilo šesnaest, i
ona je bila na samom pragu odraslosti. Dob te ne moţe zaštititi od svega.
“Naravno,” kaţe, “uvijek pazim na sebe, mama.” Poluosmijeh, da trepneš
propustio bi ga. “Nemoj se brinuti.”
~ 43 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Zatvara za sobom vrata i ja kroz prozor gledam kako hoda preko ulice,
obrazi mu odmah poprimaju rumenilo na hladnom zraku. Nebo je sivo, ne odaje
ništa. Dok gledam, pokraj njega staje auto, pa skreće lijevo, zaustavljajući se
pred susjednom kućom.
“Mamice!” zove me Finn odostraga, odvlačeći mi paţnju. “Ne mogu naĎi
cipele.”
Deset minuta kasnije spremni smo za pokret. Sophie i Finn zabundani su
kao dva mala snjegovića, čitanke čvrsto stisnute u njihovim rukama. Jack još
uvijek sjedi za kuhinjskim stolom; ja pogledavam na sat. Trebao je otiĎi prije
petnaest minuta.
“Jack,” kaţem, “zakasnit Ďeš.”
Njegove oči ne miču se, prikovane su za prazne zdjelice kaše koje tek
trebam oprati. Sophie me gleda, zbunjena. Brzo namjestim lice u osmijeh i
pošaljem poljubac Jacku, praveĎi pritom glasan zvuk od kojeg se djeca nasmiju.
“Recite pa-pa tatici!” kaţem, i svi mu mašemo, dva snjegoviĎa i ţena.
OkreĎući se od njega, stupim van, drţeći svakom rukom jedno dijete, i tada
ugledam: cvijeće. Leţi na zemlji ispred kuće Edwardsovih, obrubljuje prednji
dio njihove tratine. Ruţičasto cvijeĎe, crveno cvijeĎe, ţuto cvijeĎe, umotano u
celofan, rukom ispisane kartice ostavljene na vlaţnoj jutarnjoj hladnoĎi. MeĎu
buketima ističe se veliki medo, groteska sa staklenim očima. Slijepo zuri u
mene.
Brzo povučem djecu preko ceste, upravo kad plavi kombi usporava pred
nama i staje iza automobila koji sam prije vidjela. Na jednom i drugom je natpis
ITV News. Progutam knedlu. Nije im dugo trebalo.
“Mamice?” kaţe Sophie, uhvativši izraz na mojem licu, ali ja se brzo sagnem
i omotam joj šal oko vrata još čvršće, bolje joj zakopčam zatvarač, sasvim do
gore, priječeĎi joj pogled prema travnjaku Edwardsovih. Finn uopće ne obraća
pozornost, prčka po dţepu traţeći nešto. Poţurim ih niz cestu prema školi,
očajnički suspreţuĎi poriv da pogledam preko ramena. Malo nam se kliţe po
pločniku; trebali su posuti ceste još jednom, dovoljno je hladno.
Sljedećih deset minuta slušam kako Sophie čavrlja o svojem satu umjetnosti,
upijajući njezinu nevinost, njezinu potpunu nesvjesnost činjenice da je mrtva
tinejdţerica naĎena na manje od pet minuta šetnje od mjesta gdje stojimo. Voli

~ 44 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

umjetnost, to joj je najdraţi predmet. Kakva majka, takva kći. Ponedjeljkom

perem njezinu uniformu; uvijek ima boje na košulji. Poţalila bih se na to
učiteljici, ali ne ţelim privlačiti pozornost na nas. Više ne. Vidjela sam ja kako
me je ravnateljica gledala kad sam morala otkazati večeru s ZRU-om prošlog
mjeseca; zabrinutost u njezinim očima, pitanja o tome kakva je situacija
kod kuće. Pretpostavljam da danas ne prolazi objašnjenje da sam slučajno
naletjela na vrata.
“Jane!” Sandra me prima za ruku nakon što sam mahnula još jednom u
pozdrav svojoj djeci. Nosi debeli vuneni šal i daleko previše maskare, i nos joj je
crven od zime. Naginje se posve blizu meni. “Jesi li vidjela televizijski kombi?
Jutros je jedan prošao točno pokraj naše kuće. To je sad to, bit će na svim
vijestima.” Strese se, udara nogama o tlo kako bi ih ugrijala. “Boţe, zamisli,
Ashdon na televiziji. Dakle, svi znamo kako pokrivaju ovakve slučajeve, pa oni
su poput lešinara, zar ne?” Prodorno me gleda. “Tvoja kuća mogla bi biti na
vijestima, isto. Ili se barem vidjeti u kadru.”
“Sandra,” kaţem joj, “nemoj mi još reći da si ljubomorna zbog toga.”
Izgleda pokunjeno. Stavim joj ruku 11a rame. “Nemoj o tome razmišljati,
barem ne za sada. Novinari mogu biti od koristi policiji, pomoći im da naĎu
onog tko je to učinio.”
“Imaš pravo,” kaţe ona, odmah bolje raspoloţena, “imaš pravo, Jane. Boţe,
nadam se da će ga brzo uhvatiti. Je li tvoj Harry čuo još nešto više? Starija djeca
sigurno su strašno pogoĎena.”
“Ne,” kaţem, “Harry nije baš dobro znao Clare.” Grlo mi se steţe, sve više i
više.
“Knjiţevni klub ovoga tjedna?” kaţe Sandra, mijenjajući temu, i ja zastanem
pa kimnem.
“Moramo nastaviti kao prije, zadrţati osjećaj normalnosti”, kaţe ona.
“Moţda se moţemo naći kod tebe? Još malo pa sam do kraja pročitala Zadie
Smith.”
Prije no što stignem odgovoriti, ona mi maše svojim prstima u rukavicama i
okreće se otići. Zurim za njom na trenutak, gledam kako se njezina pomalo
zdepasta figura kreće preko asfalta, zastajkujući usput da popriča s drugim
majkama. Sandra zna sve o svima ili barem misli da zna.

~ 45 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Odmičem se od škole, zatičem pramenove kose koji su mi pobjegli iz šala

natrag u meki sivi materijal. To je kašmir; Jack mi ga je kupio za zadnji Boţić.
Za moju voljenu, pisalo je na darovnoj kartici. Spremila sam je u ladicu pokraj
kreveta, zajedno sa sasušenom ruţom koju mi je darovao kad smo tek počeli
hodati i izblijedjelom propusnicom za ukrcaj s našeg medenog mjeseca na
Tajlandu. Katkada ih pogledam, moje male uspomene, da se podsjetim na
njegovu ljubav. Katkada je teško sjetiti se. Nisam tu spremila narukvicu iz
bolnice; odrezala sam je sa svojega zglavka dan nakon incidenta sa stubama i
zagurala je u jednu staru torbu, spremljenu pokraj naše garderobe. Neke
uspomene nisu vrijedne da im se čovjek vraća.
Vadim mobitel dok se vraćam glavnom ulicom, šaljem poruku Jacku. Idem
na posao. Vidimo se večeras. Stanka. Volim te. Ostavljam ga na vibriranju, za
slučaj da mi odgovori, ali iako mi mala kvačica pokazuje da je vidio poruku,
mobitel ostaje odlučno tih i nepomičan.
Stignem na posao pet minuta kasnije, a Karen, moja šefica i kolegica, na
telefonu je. Glas joj je tmuran i lice ozbiljno, ali unatoč tome, osjetim ga - val
slobode koji mi dolazi kada sam ovdje, u ovoj svjetlom ispunjenoj trgovini,
daleko od mojega supruga, daleko od kuće. Mi smo mala, malecka trgovina,
prodajemo uglavnom keramiku i čestitke; pristala sam na ovaj posao samo na
pola radnog vremena jer mi daje nešto čime ću se zabaviti. Prije sam radila u
oglašavanju, dok sam još ţivjela u Londonu, prije djece i Jacka, i dio mene uvijek
je ostao ţudjeti za tim kreativnim poslom. Katkada se zamišljam kako sjedim
u Londonu za crtaćim stolom, ispred mene MacBook, i više ne prepoznajem
samu sebe. Kaţu kako te brak i djeca ne moraju promijeniti: tko to kaţe, laţe. Ja
bih rekla da slomljeno rebro promijeni dosta stvari.
U početku nije bilo uvijek ovako, s Jackom i sa mnom. Kad sam ga prvi put
srela, već me je osvojio. Jack je za mene predstavljao ţivot za koji sam mislila da
ga nikad neću imati: novac, stabilnost, kuću i djecu, sve odjednom. I neko
vrijeme, bilo je savršeno. Bolje nego savršeno. Bili smo opsjednuti jedno drugim;
bila sam njegov mali projekt, djevojka koju je uzeo i popravio. I kao svaki
dobar subjekt, prihvatila sam izazov. Pretvorila sam se u ţenu kakvu je ţelio.
Nije prošlo dugo, i nisi više mogao ni primijetiti razliku izmeĎu onog tko sam
bila i tko sam sada. I ako se mene pita, tako će i ostati. Bez obzira na sve.
To je sve oko čega se i trudim.

~ 46 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Dobro jutro!” Karen oblikuje pozdrav ustima, još je na telefonu, i ja joj

mahnem, odmotam šal s vrata i stavim ga na vješalicu. Straga je mali studio, gdje
Karen i ja radimo, i sve što napravimo stavlja se u prednji dio
trgovine. Umjetnost kao terapija; mislila sam da će mi nešto poput toga pomoći
nositi se sa ţivotom kod kuće i zaista pomaţe, katkada. Čajnik veselo ključa i ja
uključim radio dok uzimam šalicu s police: oslikanu keramičku šalicu koju su
Sophie i Jack napravili za mene, za Majčin dan prošle godine. Nesigurnom
rukom nacrtana srca ukrašavaju je i moje srce se širi.
Napravim kavu. Kad sam upoznala Jacka, on me uvjeravao da je se okanim,
pa svi to govore, pričaju o tome što radi srčanom ritmu, ţivčanom sustavu,
razini kortizola. Ali on sada krši vlastita pravila. Mogu ih i ja kršiti.
“Oprosti zbog ovoga, Jane”, kaţe Karen kad spusti slušalicu. Trgovina je
njezina, i dobro se slaţemo, iako je meni malo teţe iskreno se uzrujati u vezi s
keramikom, kao što to čini ona. Veći dio naših prihoda dolazi ovih dana od
Jacka. Dobri stari Jack, Jack liječnik, Jack koji stavlja kruh na stol za obitelj.
Stara pjesmica odvrti mi se u glavi, Jack budi ţustar, Jack budi brz. Nema
ničega bajkovitog u vezi s našim brakom. Ali to je ono što sam ţeljela, podsjetim
sebe. Ono što i dalje ţelim, čak i sada.
Smjestim se pokraj Karen, uključim svoje računalo. Pojavljuje se fotografija
zaslona: Finu i Sophie na plaţi, Harry pravi smiješnu grimasu iznad njih; naši
praznici na Cornwallu prošle godine koji su završili jednom od najgorih svaĎa
koju smo Jack i ja ikad imali. Više se i ne sjećam što ju je pokrenulo. Na
fotografiji Sophie ima sladoleda oko usta. Svijetloţutog; brzo, kliknem na jedan
od mojih zadnjih dizajna, osjetim mjehurić olakšanja kad ta slika zamijeni ovu
na zaslonu.
“Bez brige”, kaţem Karen, uzimajući mali gutljaj kave - prevruča je, pali mi
jezik. Spaljuje vino od prošle uoči. Osjetim ga opet: udar stakla, čudna tuga kad
sam jutros vidjela modricu. Ljubičasta, boja vrijeska. Brzo če biti zelena.
Karen cokće jezikom. “Bila je to opet Beth, zove iz škole. Nije jutros htjela
izići iz kuće - pa, tko bi joj to zamjerio! Nakon onih vijesti. Ona je isto godište
kao i Clare Edwards. Ona jadna cura. To je tako grozno. Imam osjećaj da je cijeli
grad u šoku.” Mršti se, prelazi rukom preko očiju. Osjetim probadanje empatije,
ispustim suosjećajan zvuk iz grla. Beth je njezina kći, ide u srednju školu,

~ 47 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

šesnaest je napunila prošloga tjedna. Pomogla sam dekorirati roĎendansku tortu

taj dan na poslu, zabadala svjećice u debelu bijelu glazuru.
“Zapravo,” kaţem, “oni ţive vrata do nas.”
Reakcija je momentalna. Karen glasno udiše, ruke joj polete do usta, srebrni
vjenčani prsten bljesne na svjetlu. ”Ne! Jane! Nisam znala. Oh, tako mi je ţao.
Ja...” Odmahnem rukom po zraku. “Ne,” kaţem, “stvarno, sve je okej, mislim,
nije, ali...” Zastanem. “Očito, grozno je to kad ti se tako nešto dogodi toliko
blizu kuće.”
Karen se strese; gotovo mogu vidjeti drhtaj kako joj se penje uz kraljeţnicu,
prikrada se kroz njezinu tanku prugastu majicu, preko njezinih uskih ramena.
“Jednostavno ne mogu vjerovati, Jane, vrata do tebe! U našem gradu! I to
praktički odmah poslije Boţića, pa tko bi to napravio? Beth kaţe da je bila jako
lijepa djevojka, je li tako? Jedna od omiljenih u društvu. Pa, to se vidi i po slici.
Mislim da će to sve jako brzo završiti na nacionalnim vijestima.” Kimne glavom
prema lokalnim novinama, raširenim na stolu. Školarka naĎena mrtva na polju
u Ashdonu. Plava kosa Clare Edwards sja poput aureole, njezini bijeli zubi
smiješe nam se zaleĎeni na fotografiji. Oči mi se pune i okrenem glavu natrag
prema ekranu.
“Grozno je,” kaţem, “to je stvarno nešto najgore.”

Kupim novine u Walkeričinoj trgovini, na putu po djecu u školu. Ne znam

zašto, ali ţelim pročitati detalje, usredotočiti se na to u svojoj kući. Moram biti
spremna, moram biti na oprezu - moja djeca najvaţnija su stvar na
planetu. Moram paziti da budu na sigurnom. Srce mi udara dok zurim u naslove
- ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati da je mrtva. Jedna od naših. To me
ispunjava uţasom.
Ruby Walker smrknuto mi se smiješi sa svoje strane pulta. Voditeljica
lokalnih izviĎačica, najjadnija ţena na planetu. ViĎala sam i prije kako joj se
usne pomiču u molitvi kad misli da je nitko ne gleda.
“Još nešto?” kaţe ona, lice joj ima trajno utučen izraz, i ja uzmem dva
KitKata za Sophie i Finna, Twix za Harryja, i bocu vina za nas. Jack voli merlot;
ja volim sauvignon. Novine su preklopljene pod mojom rukom, vruće od tinte.

~ 48 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Uţasno”, kaţe Ruby, kimajući glavom prema licu na naslovnici i ja kimam

gledajući na drugu stranu, prema redu blistavih omota slatkiša. I jest uţasno. Svi
to znamo.
“Vi ste je poznavali, zar ne?” kaţe ona buljeći u mene. “Vi i vaš suprug.
Morali ste je poznavati.”
Pročistim grlo. Ima nešto čudno u načinu na koji je rekla “suprug” ili ja to
umišljam? Pola ţena u ovom gradu zaljubljeno je u Jacka. Ne bih htjela da
moram i jadnu Ruby dodavati na tu listu. Iako mislim da mi ona i
nije konkurencija.
“Ne baš dobro,” kaţem, “obitelj Edwards drţala se uvijek za sebe.” Umorna
sam od ponavljanja uvijek istog.
“Kako je Vesela Ruby?” reći će mi Jack kasnije, i ja ću mu se nasmiješiti i
protiv svoje volje. To je ime koje smo joj dodijelili kad smo se doselili u grad;
cijelo ovo vrijeme nije bila ništa osim mizerna. Sophie će uskoro krenuti
u stariju grupu, ali ja sam joj već rekla da neće u izviĎačice. Karen kaţe da je
Beth mrzila biti u izviĎačima - beskonačno vezivanje čvorova, stalne molitve i
najave kraja svijeta. Neki ljudi uţivaju u katastrofama. Ruby se jako sviĎa cijela
ova drama.

Na školskoj kapiji stojim s drugim mamama na početku travnjaka izmeĎu

osnovne i srednje škole. Harry neće izići prije četiri i deset, ali kupim Finna i
Sophie u tri i trideset. Volim vidjeti njihova mala lica dok ţure prema
meni, volim trenutak kad ih mogu ponovno zakriliti svojim rukama. Pogotovo
sada kada je tragedija ovako blizu.
Obje su škole anglikanske, naravno. Ploča za obavijesti pričvršćena je na
kapiju i novi plakat leprša na vjetru. Nagnem se naprijed, zurim u crna slova.
Svećenik će sutra navečer odrţati posebnu misu, u spomen na Clare. Molimo
pridruţite nam se, piše, dok se Ashdon ujedinjuje u ovom teškom trenutku. Ovo
je sigurno nešto najuzbudljivije što se pastoru Michaelu dogodilo u dugo
vremena.
Obično bismo se druge mame i ja cerekale jedne drugima nad objavama iz
crkve, ali danas gotovo moţeš osjetiti ţivce, vidjeti valove šoka kako isijavaju
oko svih nas. Nikad se ništa nalik na ovo nije dogodilo prije. Ne u Ashdonu. Ne

~ 49 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

u prvom susjedstvu. Nakratko, sklopim oči, mislim na ono zadnje jutro, na onaj
posljednji put kad sam vidjela Clare. Gledala sam je kako odlazi u školu,
zalupivši ulazna vrata za sobom. Ili sam samo umislila da ih je zalupila? Harry
još nije bio sišao, Finn i Sophie još su prali zube. Clare je uranila, krenula ranije
nego obično. Njezina plava kosa sjajila se na suncu u veljači, odbijajući sunčane
zrake. Jack se pojavio iza mene kod prozora i ja sam se odmaknula. Pitam se je li
je i njezin očuh gledao. Je li bila svjesna kako je gledaju muškarci. Je li ona
ikoga gledala na takav način.
Čučnem kad vidim da Finn dolazi prema meni, vraćajući me natrag u oštro
zimsko popodne. Otvaram ruke za njegovo malo toplo tijelo, jedva čekam
zagrliti ga. Uvijek je najmazniji baš nakon škole. Ohrabrujući znak.
Sophie skakuće prema nama i Sandra se pojavljuje kao čarolijom pokraj mene,
smiješeći se. Imala sam samo nekoliko sati poštede. Tako je to u ovom gradu.
Ona čvrsto drţi svoju kćer Natashu za ruku.
“Uh. Bojim se da me sustiglo ono vino od sinoć, danas se osjećam uţasno.
Ali hvala ti što si došla, svakako.
Kako je bilo na poslu?” Ne zastajkuje dok govori, čak ni da uzme zrak.
“Curke su nam ovog tjedna najbolje frendice!” prošapće mi, i ja kimnem u
odgovor. Sophie i Natasha malo se vole, a malo mrze, čini se. Koliko to
već mogu curice od sedam godina. Vidim da Tricia dolazi prema nama, ali
pravim se da je ne primjećujem, za slučaj da se sjetila mojeg obećanja kako ću
ispeći nešto za Lindsey koja se razvodi. Brzo okupim djecu oko sebe, primam
njihove čitanke i kutije za ručak u ruke. Nitko se danas ne okuplja u grupice
radi razgovora, svi samo ţelimo otići kući, umotati svoju dječicu u debeli sloj
vate i zaštititi ih od kakve god već grozne sudbine koja je snašla Clare.
Ima nas nekoliko koje obično zajedno hodamo niz glavnu ulicu, ali baš mi
smo te koje se sada prve razilaze. Naša kuća samo je deset minuta od škole, malo
izmaknuta od glavne ceste, kao i kuća Edwardsovih. Naša je ruţičasta, za razliku
od njihove u krem boji, onakve tipične ruţičaste boje za fasade, s urednom
crnom rondelom s prednje strane na kojoj piše ime. Jazavčev brlog.
Grozno, upravo bolno, umišljeno. Katkada se pitam što mi je to trebalo da se
doselim ovamo. Pogotovo sad kad se ovo dogodilo. Jack neće htjeti otići;
njegova ordinacija je ovdje. Naposljetku, ovo je naš novi početak.

~ 50 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Finnova mala ruka stišće moju dok klipšemo polako od škole. Srce mi udara
u grudima, brinem se zbog gomile cvijeća i drugih stvari koje ljudi ostavljaju na
travnjaku Edwardsovih i kako da to sve zaklonim od očiju svoje djece. Sandra
hoda pokraj nas, Sophie i Natasha su naprijed. Moje oči ostaju fokusirane na
Sophijin ljubičasti ruksak dok Sandra progovara prigušenim glasom.
“Jesi li danas još što čula?” pita me. “Tricia mi kaţe da policija misli kako ju
je netko udario straga po glavi, morao joj je dakle doći s leĎa. Moţeš li to
zamisliti?” Stresem se i malo čvršće stisnem Finnovu ruku. Gumbi moje bluze
tijesno me steţu uz grlo. Ovih dana stalno se odijevam konzervativno.
Liječnikova ţena.
“Je li policija več dolazila k vama?” pita Sandra. “Sigurno će doći. Kladim se
da će vas ispitati u vezi s tim. Zar ne gleda vaš kuhinjski prozor ravno u njihov?”
Zna ona da je tako. Gotovo naglas nasmijem se koliko je prozirna.
“Bila sam u trgovini”, kaţem, kimajući glavom u smjeru keramičarske
radionice. Sve u ovom gradu tako je blizu; prava mora za klaustrofobičare.
“Tricia kaţe da šalju istraţiteljicu Shaw okolo”, kaţe Sandra. “Znaš, ide od
vrata do vrata. Ispituje je li tko što vidio. I ispitali su Nathana Warrena - pa i
trebali su, zar ne? Mislim, što je taj uopće radio, šetao se po polju u to doba
dana?” Šmrcne i otpuhne zrak, dah joj se pretvara u oblačić pare na hladnom
zraku. “Navodno su već pretraţili kuću Edwardsovih, jedna od mama vidjela ih
jc jučer kad su odlazili. Jesi li ih ti vidjela? Nisi ništa spomenula.” Nastavlja ne
čekajući odgovor. “Zamisli samo, da ti netko tako kopa po stvarima.” Napravi
grimasu. “Baš me zanima jesu li nešto našli. Rachel je tako lijepa, naravno, ali
svejedno nikad ne znaš, zar ne? Pitam se što policajka Shaw misli o njoj. Njih
dvoje nikako ne idu jedno uz drugo.”
Istraţiteljica Madeline Shaw - detektivka koja stanuje u Ashdonu. Ţivi
ovdje zadnjih nekoliko godina, u maloj kući točno na breţuljku, iza škole.
Nemamo nas dvije ništa zajedničkog - nije ona baš tip ţene koja bi dolazila na
knjiţevni kruţok ili večer vina. Kako to njoj mora biti čudno, da se ovakav
zločin dogodi točno na njezinu pragu. Pretpostavljam da joj je to baš ispalo
zgodno.
Ispred mene, Sophien ruksak poskakuje. Kosa joj se sjaji na suncu i osjećam
val mučnine. Sandra sigurno primjećuje izraz na mojem licu jer uzdahne, cokne
jezikom.
~ 51 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Gledam u tlo, očima pretraţujem pločnik, slušam zvukove naših koraka.

Sandra nosi one grozne Birkenstockove čizme; ja imam svoje male crne, Russel
and Bromley, prošlogodišnje.
“Znam,” kaţe ona, “pomisao da se to moţe opet dogoditi... da drugi put to
moţe biti jedna od naših curica. Ne moţeš podnijeti ni pomisliti tako nešto,
jelda? Ne mogu podnijeti nasilje.”
Drhtaj mi proĎe niz kraljeţnicu. Ţuto cviječe blista na mojim zatvorenim
kapcima. Sjećanje na stube u našoj staroj kući, kako me je gurnuo, bol u mojim
rebrima.
“Ne,” kaţem joj, “ne mogu ni ja.”

~ 52 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

9. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Srijeda, 6. veljače

M adeline?"
Glavni je detektiv ispred nje, obrve su mu podignute. Nestrpljiv je;
tabloidi su skočili na priču i pozivi počinju pljuštati sa svih strana.
Neki novinari izvukli su stare slike Clare s njezine Facebook stranice: ona kako
pozira na plaţi u Barbadosu. Dodali su slike Rachel i Iana, on u majici engleskog
nogometnog kluba, smije se u kameru. Tugujući roditelji? piše ispod slike u
novinama. I tako to počinje, misli on.
“Jesi li dobila izvještaj patologa?”
“Aha. Traţila sam da poţuri”, kaţe Madeline, dodajući mu e-mail koji je
upravo isprintala. “Sad mi ga je poslala Christina.”
On prelijeće pogledom preko papira, oči mu se kreću tako brzo kao da
skenira.
“Uzrok smrti identificiran kao unutarnje krvarenje na mozgu nastao uslijed
ozljede na straţnjoj strani glave”, kaţe Madeline. “Kao što smo i sami odmah
rekli. Ima modrica na ramenima, što upućuje na to da ju je netko čvrsto zgrabio.
Nema znakova seksualnog napada. Testirali su.”
To je bilo prvo što su gledali; bez toga jedna od mogućih motivacija je
nestala.
Glavni detektiv uzdahne. “Pa, to je ipak nešto. Iako bismo imali mnogo više
šanse pronaći počinitelja da je na njoj ostavio svoj DNK. Nema očite motivacije
kad se isključi silovanje.” Provuče prste kroz svoju kosu, lecne se kad telefon
počne ponovno zvoniti. To se uvijek dogaĎa kad je posrijedi zločin ovakve vrste
- ljudi se javljaju i nude laţne tragove, vidovnjake; kojekakvi luĎaci ţele svojih

~ 53 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

pet minuta slave. Mediji sve samo pogoršavaju; kako bi on volio da im nisu
toliko potrebni.
“Testiramo njezinu odjeću na DNK; trebalo bi stići za nekoliko dana. Jedino
u što sam u ovom trenutku sigurna jest to da nije riječ o slučajnoj nezgodi.”
Madeline ustaje, gleda preko Robova ramena i pokazuje na fotografije tijela koje
je skenirala Christina, patologinja. “Pogledaj ovo. Netko ju je drţao - kladila bih
se da joj je udarao glavom o tlo ili ju je udario s leda i onda je okrenuo da leţi
ovako. Nije to učinio ekspert.”
“Ne,” kaţe on, “nije baš metodično.” Njih dvoje gledaju u fotografije. Tu je
još jedna modrica, niţe na Clareinoj ruci, ljubičasta, obrubljena zelenkastom
sjenom.
“Otkud to ime?” najednom kaţe Rob. “Ţalosna livada. Čudno.”
Madeline odmahne glavom. “Zapravo nitko ne zna. Ruby Walker, koja drţi
kiosk, tvrdi da je to zbog rijeke. Da se tuga skupi na jednom mjestu, pa je rijeka
otplavi drugdje, tako neka glupost.”
Rob zarokće kroz nos, ponovno zuri u Clareine modrice. “Dobro. A gdje
smo dospjeli s posjetima od vrata do vrata? Što kaţu susjedi?”
“Upravo se spremam sada krenuti s Lornom.”
“Nemoj nikoga propustiti”, kaţe joj on. “Netko je nešto morao vidjeti tu noć.
Neobično vozilo, strana osoba nije nikad pomislio ni da će jednom naći mrtvo
tijelo u Ashdonu, je li tako? U ovoj fazi ni u što ne mogu biti sigurni. Riječi
glavnog detektiva odzvanjaju joj u glavi dok se voze. Znači postoji nepokriveno
razdoblje, razmišlja ona.

~ 54 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

10. poglavlje

Jane

Srijeda, 6. veljače

V ečeras svi zajedno večeramo - upravo sam postavila sto! kad ulazi jack,
zbacujući svoju jaknu ranije od očekivanog. Oči nam se na tren spoje i
znam da je čuo vijesti o ispitivanju od vrata do vrata, vjerojatno deset različitih
verzija od svakog pacijenta kojega je danas primio. Liječnička ordinacija odlično
je mjesto za trač; nema toga što bi ljudi više voljeli od istresanja svojih tajni u
maloj tihoj prostoriji. Cijelu večer sam pomalo napeta, čekam da i nama
pokucaju na vrata. Imam dugačke rukave, za svaki slučaj, iako znam da to nije
ono što će Madeline Shaw gledati. Čini se da nasilje u obitelji ovih dana policiju
ne zanima. Ako ih je ikad i zanimalo.
Finn se vješa za Jackovu nogu, visi tu kao majmunčić, noge mu se klate malo
iznad našeg blistavog poda u blagovaonici. Čarapice mu nisu isti par: maleni
slonovi mašu crvenim i plavim prugicama. Harry se ukazuje dok stavljam hranu
na tanjure, trepćući kao da se upravo izvukao iz mračne špilje, što je, sudeći
prema stanju kakvo sam zatekla u njegovoj sobi kad sam zadnji put povirila,
vjerojatno i istina.
“Kako ti je prošao dan, dragi?” pitam Jacka, pazeći da mi glas zvuči vedro, ali
da ujedno prenese upozorenje: da, i ja sam čula, ne spominji sada ništa u vezi s
tim. Trudimo se ne pričati o Clare Edwards pred Sophie i Finnom. Sad već
znaju, naravno - u školi su im sve rekli jutros, verziju za djecu, razred po razred,
ali oni to zapravo ne razumiju. Svi smo dobili na mobitel poruku u vezi s tim;
novi način komuniciranja s roditeljima ili se bar tako čini. Dobrobit vašeg
djeteta je nama od najveće vaţnosti, pisalo je. No, pa to je dobro znati, pomislila
sam.
Sophie je uglavnom tuţna zbog livade sa cvjetićima, kako ona zove Ţalosnu
livadu - znali smo često tamo odlaziti subotom, pogotovo dok je bila manja.

~ 55 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Voljela nam je postavljati testove, drţeći nam cvjetove ispod brade, otkrivati
naše kulinarske apetite. Imam fotografiju na kojoj se ona, s krunom od ţabljaka
upletenom u kosu, smiješi u kameru - bila je na kaminu, ali maknula sam je
odande prije no što sam pošla sinoć u krevet. Izgledala je na njoj tako ranjivo da
mi se zavrtjelo u glavi. Clare je isto bila nečija kći. No dobro, bila je Rachelina.
Kći prelijepe Rachel Edwards. Savršene Rachel koja o sebi ima tako visoko
mišljenje da se nikad nije udostojala doći na naše knjiţevne večeri ili na
druţenja uz vino. Ta mi se misao javila u glavi prije nego što sam to mogla
spriječiti i zbog nje prekorim samu sebe. To se katkada dogodi.
“Bilo je sve u redu”, kaţe Jack odlazeći do hladnjaka. Oči mu bjeţe prema
prozoru, ali zastori su večeras navučeni kod Edwardsovih, boce vina skrivene su
od pogleda. Gledam kako vadi smeĎu pivsku bocu iz vrata hladnjaka, otvara
čep. Čep odskoči po glatkoj radnoj površini i ja ga poklopim dlanom prije nego
što on to uspije.
“Mogu li i ja...” započne Harry, a ja odmahnem glavom prije no što stigne
završiti rečenicu.
“Ne večeras, Harry”, kaţem. “Sutra imaš školu.” Mi - ili bolje rečeno Jack -
tu i tamo dopustimo mu da popije pivo, ali samo u posebnim prilikama. Sklona
sam tome da tako i ostane.
“Koliko ljudi si danas popravio, tatice?” pita Finn, ponovo na svojem stolcu
za stolom, glave nagnute unatrag, pokušava balansirati ţličicom za desert na
nosu. Padne mu; zaklepeće po stolu, odzvoni po tanjuru. Harry prevrne očima.
Jack se nasmije, ali mehanički, izvjeţbano; nije to onaj topli smijeh kakav je
imao kad smo se upoznali. Od toga mi se ţeludac okrene. “Oh, otprilike pet
danas. Oprezno s tom ţličicom, prijatelju. Ne bi volio da ti šmrklje završe
u pudingu, je li tako?” Onjuši zrak. “Miriše kao da je mama napravila pitu od
jabuka.”
Naravno da sam napravila pitu od jabuka: srijeda je. Sačuvaj Boţe da
skrenem s puta.
Jack mi se smiješi. Smiješim se i ja njemu.
Sophie ukliţe u blagovaonicu, noge u čarapama proklizuju po drvenom
podu. Bijele s volančićem; isti par. Barem je nešto kako spada. Njezina ruka
prima me oko struka i spuštam dlan na njezinu kovrčavu kosu.

~ 56 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Polako, mlada damo. Ne ţelimo nikakve nezgode. Jesi li oprala ruke?”

Jack je religiozan u vezi s higijenom - peremo ruke prije i poslije jela,
antibakterijski gel nalazi se u svakom ćošku kuće. Povremeno prekršim pravila,
ali ima pravo kad je o djeci riječ.
Sophie provuče ruke kroz mlaz vode iz slavine dok dovršavam serviranje
obroka - pastirska pita s prilogom od graška. Finn napravi grimasu. Jack potegne
gutljaj iz svoje boce piva. Boca je već napola prazna; primijetim kako je Harry
čeznutljivo gleda.
“Grašak ti je dobar za zdravlje”, kaţe Jack preduhitrujući Finnov prigovor, i
ja s olakšanjem uzdahnem. Preumorna sam danas za takve stvari. Moram čuvati
energiju za poslije, kad djeca odu u krevete.
Ţelim pitati Harryja što su kazali u školi, na koji način se nose sa Clareinom
smrti, kako se on nosi s tim, ali on jede u tišini, s jednim okom na mobitelu koji
leţi na stolu pokraj njegova tanjura.
“Da postavim tanjur i za tvoj iPhone idući put?” pitam ga kad mu mobitel
opet zavibrira, moje riječi zazvuče čangrizavije nego što sam htjela. Jack se
mršti, ali Harry jedva da reagira i, na neki način, to mi je gore nego da
se obrecnuo. Kad sam to postala nevidljiva?
“Harry”, kaţe Jack, i naš sin konačno podigne pogled. “Poslušaj što ti mama
govori, molim te - bez mobitela za večerom, frende.”
Gurne ga u dţep hlača, ali ne prije nego što vidim još jedno kolutanje očima.
Osjetim kako frustracija u meni raste, onda se sjetim da Rachel Edwards više
nikad neće vidjeti da njezina kćer na nju zakoluta očima. Ta me misao utiša i na
trenutak se izgubim u mislima na susjede.
Hrana mi ima čudan okus u ustima; koliko god se trudila, nisam dobra
kuharica. Vilice ritmički lupkaju po tanjurima, bijelim porculanskim, koje smo
dobili na vjenčanju. Ne vjerujem u čuvanje stvari za posebne prilike, sve se u
ovoj kući koristi. Osim toga, nisam sigurna da je naše vjenčanje nešto što bi i
dalje trebalo slaviti. Meni se bar ne čini da je tako.
“Jane?” Jack me čudno gleda, skupljenih očiju. “Jesi li čula što je rekla
Sophie?”
“Hmm?”

~ 57 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pogledam u svoju kćer preko puta i vidim da su joj plave oči mliječne od
suza. Srce mi potone.
“Što je bilo, dušo?”
Sophie nešto prošapće, tako tiho da je nisam čula. Glava joj je sada spuštena,
njezini uvojci vise opasno preblizu hrpici pirea od krumpira. Namrštim se.
“Sophie?”
“Dečko u školi kaţe da ima čudovište na livadi s cvjetićima”, kaţe, ovaj put
glasnije. Njezin dječji glas se lomi i pretvara u plač. “Kaţe da je sad pušteno i da
će se vratiti po mene.”
U tom trenutku zazvoni zvonce na vratima.

Jack i ja zajedno idemo do vrata, ostavljajući Harryju da uključi televiziju za

Sophie i Finna. Rukom mu pokazujem neka odu u straţnji boravak, dalje od
ulaznih vrata. Srce mi bubnja; nisam uopće čula da je auto stao.
Istraţiteljica Madeline Shaw ima tamnoplavu kosu koja izgleda kao da bi
mogla brzo posijedjeti, i bore na njezinu licu sugeriraju da se ne zamara
ritualima kojima ja svoju koţu podvrgavam svake večeri. Čišćenje,
toniranje, hidratacija. Ponavljajte to u beskonačnost, gĎo Goodwin. S njom je
jedna mlada ţena, nikad je još nisam vidjela.
“Gospodine i gospoĎo Goodwin,” kaţe Madeline, “oprostite što vas
ometamo. Ovo je detektivka Lorna Campbell iz Policije Chelmsford.” Pokaţe
prema kolegici i ja joj pruţim ruku, paţljivo, da mi ruke ostanu
dobro pokrivene. Ove zadnje modrice nisu lijep prizor. Vidim kako me Jack
promatra i najradije bih vrisnula na njega da policija ima većih briga na pameti
od ne-posve-savršenog para. Imaju mrtvu djevojku, a to je malo vaţnije od nas,
zar ne?
“Pretpostavljam da ste čuli vijesti, Jane”, kaţe Madeline, i ja kimnem,
grizući usnu.
“Mogu li vam ponuditi čaja, moje dame? Hoćete li ući?” pitam, ali Madeline
odmahuje glavom, njezina u rep svezana kosa ljulja se s jedne na drugu stranu.
“Samo trebamo provjeriti nekoliko stvari s vas dvoje, molila bih”, kaţe
druga ţena i Jack se okreće k njoj, sav se pretvorio u osmijeh, njegovo muţevno
lice blista na polusvjetlu koje dopire iz naše kuće. Ako gledam desno,
~ 58 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

mogu vidjeti bukete i medvjediće pred kućom Edwardsovih - sad ih je

dvostruko više. Rachel i Ian sve su ih ostavili vani, na hladnoći. Pitam se hoće li
kišiti. Na cesti je više automobila, njihova svjetla rasvjetljuju pločnik; ne
vidim sjedi li tko u tim autima. Najednom me preplavi ţelja da zalupim vrata,
navučem zastore na sve prozore, da nas sve sakrijem od svega onoga što se
odvija u susjedstvu.
“Naravno,” kaţe Jack policajkama, “sve što trebate. Jane i ja smo bili
slomljeni kad smo čuli vijest. Mislim da je cijeli grad još uvijek u šoku. Brinemo
se za Rachel i Iana, naravno, ali - pa, ne ţelimo se nametati.”
Ako su primijetile koliko je zgodan moj suprug, nijedna od njih to još ničim
ne pokazuje.
“Je Ii tko od vas vidio išta ili ikoga izvan uobičajenoga u ponedjeljak
navečer, 4. veljače?” pita Madeline, ozbiljnog lica. Pitam se je li to njezin prvi
veliki slučaj ovdje, je li joj ovo prilika da se dokaţe. Sam Bog zna da
ona privatnog ţivota i nema previše, koliko sam ja shvatila. Nema djece. Nema
partnera. Moţda je ovo njezina šansa da zablista.
Odmahujem glavom, razmišljajući o toj večeri, odgurujem iz misli one
bolnije dijelove, Jackove riječi. Kako me je gledao, taj prijezir. Nije on to stvarno
mislio.
“Ne, bojim se da nisam. Moja prijateljica Sandra pokupila je djecu pred
školom i odvela ih k sebi na sat vremena ili dva, dok sam ja spremala večeru.
Jack je došao iz ordinacije malo iza pet. Ja sam otišla po Sophie i Finna. Nakon
toga smo bili ovdje cijelu noć. SvaĎajući se.
“Ja sam liječnik”, ubaci se Jack, uglavnom zbog Lorne, mislim, ali izraz na
njezinu licu - svaka joj čast - uopće se ne promijeni. Većina ţena dobije slabost
u koljenima pri pogledu na zgodnoga liječnika. Znam ja to - i sama sam bila
meĎu takvima.
“A vaš najstariji sin, gĎo Goodwin?” pita Madeline, okrećući se k meni. “Je li
i on bio cijelu noć s vama u kući?”
Smiješi mi se, lice joj je smireno, iskreno. Mogla si je jednako tako na čelo
istetovirati natpis Meni moţete vjerovati.

~ 59 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Da,” brzo kaţem, “Harry je bio gore u sobi. Otišao je malo van s prijateljima
s nogometa poslije škole, ali rano se vratio.” Slika mi se vrati u misli: bljesak
plave kose, oči mojega sina kako je prate s prozora. Previše brzo pričam.
Policajka kimne, nešto zabiljeţi u notes. Ne gledam u Jacka.
“A jeste li taj dan vidjeli Clare, gospodine i gospoĎo Goodwin? Ponedjeljak
ujutro, oko osam? Njezini roditelji kaţu da je otišla u školu nakon doručka.”
“Mislim da sam je vidjela kako odlazi u uobičajeno vrijeme,” polako
odgovorim, “ali ţurila se, valjda u školu, kao što ste rekli. Bila sam zauzeta
doručkom za djecu. Znate kako je.”
Madeline mi kimne glavom, a ja odvratim pogled; naravno da ne zna.
Ponovno vidim u mislima kako Clare zamahuje ruksakom dok hoda niz stazicu,
ne znajući da je to zadnji put da to čini.
MlaĎa ţena takoĎer kima glavom. Pitam se na koji način me ona vidi. Kao
dosadnu majku? Bogatu suprugu? Imam li ţivot kakav bi ona htjela imati?
“Nikakvih neuobičajenih automobila ovdje u blizini? Nitko se nije motao
oko škole to jutro? Vi obično jeste tamo, zar ne, Jane?” pita Madeline, smiješeći
mi se. Pokušavam misliti, iako znam da će Sophie i Finn htjeti svoju priču za
prije spavanja, što je otprilike sad; gotovo osjećam kako me nešto vuče k njima u
kuću. Jackovu prisutnost, pokraj sebe osjećam kao titranje.
“Nisam nikoga vidjela”, kaţem. “Moj stariji sin taj je dan vodio mlaĎu djecu
u školu, činio mi je uslugu. Ţao mi je. Tako mi je ţao njezinih jadnih roditelja.”
“Poznajete li ih dobro?” pita Madeline, fokusirajući pogled na mene. “Iana i
Rachel, mislim. Biste li rekli da ste prijatelji?”
Odmahnem glavom. “Ne bih rekla da smo bliski,” kaţem, “hoću reći...”
Zastanem, pogledam prema njihovim vratima. “Ja sam htjela da budemo,”
napokon izgovorim, ”ali to se zapravo nikad nije dogodilo.
Pokraj mene Jack kima glavom. “Moja ţena prilično je dobro uključena u
grad”, kaţe, uz kratak smijeh. “Zajednica roditelja i učitelja, knjiţevni klub, što
god hoćete. Ali nisu svi ljudi spremni uključiti se na isti način, pretpostavljam.”
Pogleda me odozgo i ja mu se smiješim dok stavlja ruku oko mojega struka.
MlaĎa detektivka, Lorna, nešto biljeţi u svoj notes.
“I je li ijedno od vas vidjelo gospodina ili gospoĎu Edwards tog popodneva?”
Mrštim se, Jackova ruka i dalje je čvrsta na mojem tijelu.
~ 60 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Nisam primijetila”, priznam. “I inače ne obraćam previše paţnju - kao što

sam rekla, nismo bili osobito bliski niti što slično. Njihovi auti dolaze i odlaze
cijelo vrijeme, a garaţa im je na drugoj strani - pa, vjerojatno ste vidjeli gdje je.”
Lorna kima. “Hvala vam, Jane. I ne brinite. Znali smo da je vrlo mala šansa
za neku informaciju ovdje, na ovoj strani grada, ali htjeli smo se uvjeriti da smo
pokrili sve, da smo razgovarali sa svim susjedima. Nadamo se samo da je netko
tko stanuje bliţe Ţalosnoj livadi nešto vidio.”
“Zar vi ne ţivite ondje?” Jack upita Madeline i ona kimne, rep se opet miče,
sada gore-dolje. Lice joj je blijedo, izgleda umorno. Pitam se tko se brine za nju,
ako se itko brine. Ţelim je pitati imaju li bilo kakav trag, ali ne ţelim zvučati
histerično. Ne ţelim da mi se Jack smije poslije kad zatvorimo vrata.
“Aha. Prvi veliki zločin koji se ikad dogodio pred mojim kućnim pragom. A
i pred vašim.” Turobno se osmjehne.
“Upravo smo razgovarali s vašom tajnicom, doktore Goodwin”, reče Lorna,
pročišćujući grlo prije nego što pogleda u svoje bilješke. “Danielle Andrews.
Kaţe da je moţda vidjela Nathana Warrena tu večer kad se vraćala kući s posla.
On je prijavio pronalazak tijela.” Zastane. ”Jeste li otišli u slično vrijeme? Livada
nije daleko od ordinacije, zar ne?”
Samo na djelić sekunde; moţda sam jedino ja to osjetila. “Ne,” reče potom
Jack, “bojim se da sam ja išao nešto ranije. Danni češće ostane dulje, u zadnje
vrijeme imamo mnogo posla s papirologijom.” Odmahne glavom, gleda dolje.
“Svaka joj čast na tome. Ali ja nisam vidio nikoga kad sam išao kući.”
Madeline kima. “O. K. Vrijedilo je pokušati. Hvala na vašem vremenu,
gospodine i gospoĎo”, kaţe ona i Jack pruţi ruku, ponovno se rukuje s jednom i
drugom.
“Hvala vama”, kaţe on. “Nadamo se da ćete osobu koja je to napravila
privesti pravdi.”
Riječi su formalne, ostaju mi u mislima. Pravda. Pravda za Clare. Što ta riječ
uopće znači? Ne mislim da to Jack uopće zna.
“Ako se sjetite bilo čega što bi moglo biti korisno,” kaţe Madeline, poseţući
u dţep jakne, “hoćete li me nazvati?”
Uzmem posjetnicu od nje. “Naravno.”

~ 61 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ponovno u kući, ne razgovaramo, osim s djecom. Sophie je i dalje za stolom,

male suze joj se kotrljaju niz obraze, i osjećam se grozno što sam je ostavila
takvu. Finn je klisnuo s Harryjem u dnevni boravak i čujem Jacka kako ga
nagovara da se odmakne od televizije, zvuk CBBC-ja odjekuje kroza zid.
Nakon što sam umirila Sophie i odnijela je gore, sjedim na njezinu krevetu
još neko vrijeme. Vani je pao mrak i njezina soba utonula je u tamu koju
rasvjetljava samo noćna lampica u obliku bijelog zeca na zidu. Ovih dana ne ţeli
spavati bez svjetla. Gledam van na mirnu ulicu, mislim na pitanja koja je
postavljala Madeline Shaw. Mislim na Clare i njezinu obitelj.
Paţljivo ustanem i navučem zavjese, uzorak sa šarenim balonima koji je
Sophie sama birala sakriva mračno nebo. Sjedajući natrag na meki naslonjač
pokraj kreveta, gladim joj kosu, namatam uvojak oko prsta, oprezno, da ne
povučem. Finn sad već spava u sobi do ove; premjestili smo ih svako u svoju
sobu kad je on krenuo u školu. Nedostaje mi vrijeme kad su dijelili sobu, kad
sam ih mogla oboje slušati kako ujednačeno dišu dok ih dolazim pogledati
i uvjeriti se da su na sigurnom. Nema jamstava. To sada znam.
Ne znam što je Sophie čula u školi, što je točno rečeno o Clareinoj smrti.
Pustili su u javnost tako malo informacija, samo to da je Clare naĎena mrtva u
šumovitom dijelu Ţalosne livade, da ju je u ponedjeljak navečer našao Nathan
Warren i da se svi koji su nešto čuli, molimo lijepo, jave s informacijama.
Mislim na tu večer, kako sam sjedila na sofi s Jackom, s bocom viskija na podu
pokraj nas. Pitam se je li netko nešto stvarno vidio, hoće li policija djelovati
brzo. Nadam sc da hoće, za dobrobit svih nas. Ne mogu prestati zamišljati onaj
njezin osmijeh iz novina; izgledala je kao da je uvjerena da će ţivjeti vječno.
Kako je strašno bila u krivu, da ti se srce slomi.
Sophie se malo promeškolji u snu; gledam njezina malena prsa kako se diţu i
spuštaju u njezinoj svijetloruţičastoj pidţami. Dok je gledam, osjetim kako se iza
mene diţe sjena i okrenem se i vidim Harryja naslonjenog na dovratak spavaće
sobe, visoka figura ocrtana na ţutoj svjetlosti iz hodnika. Uplašeno, ustajem
pritišćući prstom usta.
Zakoračimo oboje na hodnik i ja tiho za nama zatvorim vrata Sophiene
sobe.
“Jesi ti dobro?” kaţem svojem sinu, stavljajući ruku na njegovo rame. Još ima
na sebi školsku košulju, ima mrljicu od tinte na rubu...
~ 62 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Mama”, kaţe, i njegov glas je drukčiji od tinejdţerskog gunĎanja na koje

smo već navikli; nekako je blaţi, više djetinji, više poput Harryja iz starih dana,
prije nego što su navalili hormoni.
Zurim u njega. “Što je bilo?”
Drţi u ruci nešto, komad papira, malo zguţvan kao da mu je bio u dţepu.
Pruţim dlan, on oklijeva.
“Našao sam ovo,” kaţe, “jučer ujutro. Traţio sam tatine slušalice, moje su se
potrgale, i bilo je na njegovu stolu u radnoj sobi.”
Srce mi malo prebrzo kuca dok gledam u komad papira. Vidim da je Harry
zabrinut, a da se trudi ne biti; njegovo lice u sedamnaestoj godini isto je kao i
kad je imao sedam: znakovito micanje usana nalijevo, nabiranje nosom da ublaţi
napetost.
Razmatajući papir, prepoznajem ga odmah - to je Jackov raspored iz
ordinacije. Njegova tajnica Danielle šalje mu raspored svaku večer, i on ga
printa u svojoj radnoj sobi. Znala sam mu se smijati zbog toga, govoriti mu da
je staromodan, dinosaur, da bi većina ljudi samo pogledala u svoj mobitel. Što da
ti kaţem, tako bi uvijek rekao, ja sam tip koji voli papir. Sve te godine
školovanja i sjedenja nad knjigom. Ovako se osjećam više organiziranim.
Lista izgleda kao i uvijek, popis imena i vremena zakazanih termina, deset
minuta razmaka izmeĎu svakog, pola sata stanke za ručak. Nema odmaranja u
NHS-u, uvijek je govorio Jack. Prelazim pogledom niz popis. Dongal, R. Andres,
C. Wilcox, S. I onda vidim to. Edwards, C. U 16.30 sati. Srce mi se stisne pri
pogledu na njezino ime.
“Pogledaj datum”, kaţe Harry i onda pruţi ruku, pokazuje prstom na papiru,
u desni ugao s brojkama. 4. veljače 2018.
“Nedugo prije nego što je naĎena”, kaţe Harry. “Je li tako, mama? Zašto nam
to nije rekao?”
Zurim u svojega sina, papir mi je vruć u rukama. Krv mi malo tutnji u ušima
i napravim mali korak prema svojem sinu, moleći se da moj suprug ne naiĎe u
nekom trenutku. Vidim koliko mu je potrebno da ga umirim.
“Oh, dušo,” kaţem, smiješeći mu se, pokušavajući brzo misliti, “kako
nezgodno - tako mi je ţao što si ovo našao.” Zastanem, misli mi se utrkuju dok

~ 63 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

smišljam što reći. “Znaš da nam ne smije govoriti tko mu dolazi u ordinaciju, zar
ne? Nikad nam ne govori. Privatnost pacijenata jako je vaţna.”
“Ali,” kaţe Harry, i vidim kako mu mozak radi, pametni moj sin, “zar ga to
ne čini jednim od posljednjih ljudi koji su je vidjeli? Ţivu, hoću reći?”
Glasovi su nam prigušeni, ali ja mogu čuti zvuk Jackovih koraka odozdo,
otvaranje i zatvaranje kuhinjskih ormarića.
“Harry,” kaţem, “molim te, ovo nije ništa oko čega bi se trebao zabrinjavati.
Policija to već zna.” Pogledam na svoj sat. “Već je kasno, trebao bi ići na
spavanje. Moţemo pričati o tome ujutro, ako hoćeš.”
Izgleda nesretno, njegovo tinejdţersko lice nelagodno se grči, u škripcu
izmeĎu zova Xboxa u njegovoj sobi, zna da ga večeras neću u tome sprečavati, i
nespokoja zbog onoga što je našao, komada papira koji na neki način povezuje
njegova tatu s mrtvom djevojkom i to tek nekoliko sati prije njezine smrti.
Ponovno mu se smiješim, rukom mu dodirnem kosu. Pod prstima se čini se
da je masna, neoprana. Pomislim kako moram zapamtiti da mu kupim još
šampona, iako on to neće ni primijetiti.
“Laku noć, Harry”, kaţem i onda se nagnem i poljubim ga u obraz, moje
hladne usne prelaze preko tinejdţerskih dlačica izniklih po njegovoj bradi.
“Zaboravi na ovo - kaţem ti, nije to ništa oko čega bi se trebao brinuti.”
On se povuče i vidim kako napetost pomalo nestaje s njegova lica, kako je
njegov teret prebačen na mene, zajedno s papirom koji stišćem prstima. Vrata
njegove sobe zatvaraju se i čujem elektronički zvuk koji označava početak još
jedne videoigre; ovaj put, pustit ću da se zabavi. Dalje, na odmorištu stuba,
duboko udišem, leĎima pritisnuta o bijeli zid. Edwards, C. Otvaram papir još
jednom, samo da provjerim, ali riječi su i dalje tu, crno na bijelom, logotip NHS-
a otisnut na vrhu stranice. Mislim na Madeline Shaw na mojem pragu, na
bukete koji propadaju na travnjaku kuće do naše. Zašto moj suprug nije ovo
spomenuo policiji? Ugriz panike hvata mc za grlo, ali prisilim se brojiti do deset,
udišući kroz usta, izdišući kroz nos. Sigurno je zaboravio, govorim sebi.
Paţljivo preklopim komad papira i spremim ga u straţnji dţep.
Dolje čujem zvuk zatvaranja vrata hladnjaka, šištanje i klik još jednog piva.
Stojim u polumraku hodnika još nekoliko sekundi, osluškujući zvukove naše
kuće oko sebe, ţivota koji sam se toliko trudila stvoriti, i onda se okrenem i

~ 64 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

poĎem dolje svojem suprugu. Srce mi kuca sve brţe sa svakim korakom. Moje
rebro, iako dosad izvana zacijeljelo, i dalje me bolno probada. Mislim na
Clareino lice i kako je pogledala prema našoj kući to posljednje jutro, na to kako
je Jack zastao prije no što je odgovorio policiji. Prije nego što mi misli polete u
tom smjeru, odgurnem to od sebe, u zadnji pretinac svoje svijesti, gdje drţim
stvari o kojima radije ne bih mislila. Znam ja svojeg supruga. Znam za što je sve
sposoban.
Zar ne znam?

~ 65 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

11. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 7. veljače

K akvu si sliku stekla o roditeljima?” pita Rob Madeline. Rano je, nebo je
gotovo mračno. On mrzi zimske mjesece, nedostatak danjega svjetla.
To slučajeve poput ovog čini još teţim; ljudi mnogo toga ne vide u
mraku. Zavuku se u kuće, sklone se od svega. Pogotovo u gradu poput ovoga.
Madeline mu dodaje kavu, drţeći u drugoj ruci svoju. “Ništa posebno,”
prizna ona, “susjedi su na neki način implicirali da se nisu htjeli truditi oko
dobrosusjedskih odnosa, čak da se drţe pomalo neprijateljski.” Uzdahne. ”Ali s
druge strane, Jane Goodwin stvarno nije po svačijem ukusu. Jedna od onih što se
pretjerano trude pokazati svoj uspjeh; teško da se moţe Rachel zamjeriti što nije
u klubu njezinih oboţavatelja.”
“Neki znakovi trzavica izmeĎu njih i Clare?”
Ona prijeĎe prstom preko svojih biljeţaka. “Hmm. Bakersi koji stanuju u
Crkvenoj ulici kaţu da su jednom vidjeli Iana kako se s njom svaĎa, ispred puba,
kasno navečer. Kasnila je kući ili tako nešto; morao je doći po nju. Jedna od
ţena iz Closea kaţe da poznaje Rachel, navodno je jednom aludirala da nije tako
jednostavno kad se preudaš, da je Ian vrlo strog prema njezinoj
kćeri. Pretpostavljam da nije lako tek tako prihvatiti tuĎe dijete. Pogotovo u tim
godinama.”
On kimne glavom, razmišljajući. “Ali ne toliko teško da se počini ubojstvo,
doduše, zar ne? Osim ako je bilo nehotice. Ako je izgubio ţivce.” Zastane. “On
je inţenjer, je li tako? Ima svoju tvrtku u Londonu.”
“Točno,” reče ona, “u centru.”
Glavni detektiv zazviţdi. “Čovjek mora biti dobro potkoţen da si priušti
takvu kuću, takoĎer.”

~ 66 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Danas idem u školu,” kaţe Madeline, “razgovarati s Lauren Oldbury, i sa

svima drugima za koje škola misli da su bili bliski s Clare. Vrijedi pretpostaviti
da bi prijateljima iz škole spomenula ako ima problema kod kuće.”
Clarein garderobni ormarić u školi - 46B - pun je do vrha. Madeline izvadi
par bijelih rukavica, Lorna stoji pokraj nje, i njih dvije počinju prekapati po
olovkama i penkalama, pregledavati opremu za tjelesni koja već malo vonja na
ustajalost, njezine pomno podcrtavane knjige iz engleskog. Imala je tonu
nalivpera s gelom, svih duginih boja. Madeline prinese jedan nosu i pomiriše.
Malina.
“Nešto zanimljivo?” pita Lorna, a ona odmahne glavom. Tu jc punjač za
iPhone, namotan kao zmija ispod gimnastičke torbe, ali nema mobitela. Još
uvijek se nije pojavio, iako su Rob Moore i jedan od novih regruta
već pročešljali cijelo područje traţeći ga, pregledali sve kante za smeće. Nisu ni
očekivale da će ga naći ovdje u garderobnom ormariću - većina tinejdţera
zalijepljena je za svoje mobitele. Sigurno ga je imala kod sebe.
Ništa od stvari u ormariću ne sugerira bilo što neprimjereno - našle su dugu,
plavu vlas zapletenu za zatvarač njezine pernice, ali policija već ima njezin
uzorak DNK-a iz četkice za zube, koju je Madeline potiho uzela iz kupaonice
Edwardsovih u ponedjeljak navečer. Ruţičasta, često korištena.
“Popis učenika bit će isprintan za dvije minute.”
Andrea Marsons, ravnateljica škole, pojavljuje se pokraj Madeline i gleda je
s osmijehom.
“Nema problema. Brzo ćemo se maknuti da vam ne smetamo. Mogu li dobiti
samo onaj popis?”
Ravnateljica joj daje komad papira. “To je - to je bila - djevojka s kojom se
Clare najviše druţila. Najbolja prijateljica - njih dvije uvijek su bile skupa, kao
prst i nokat.”
Madeline pogleda ime na papiru. Lauren Oldbury, razred 10 B. Misli na
nasmijana lica na polaroidima u Clareinoj sobi, na njih dvije čvrsto zagrljene. Ta
lica sada se smiješe iz jedne od vrećica za dokaze u policijskoj postaji.
“I to je to? Nitko drugi?”

~ 67 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ravnateljica slegne ramenima, kimne glavom. “Bila je omiljena, ali nije

imala mnogo bliskih prijatelja. Stidljivija nego što je izgledala, uvijek smo tako
mislili.”
“A dečki?” kaţe Lorna, i Andrea joj se snuţdeno osmjehne.
“Vidjeli ste fotografiju, detektivko. Svim dečkima Clare se prilično sviĎala.”
“Ali nije se druţila ni s jednim posebno?”
Ona odmahne glavom. “Pa, koliko smo mi vidjeli, nije. Ali gĎa. Garrett bila
je Clareina razrednica, moţda ona zna više.”
“Moramo razgovarati i s njom ako nemate ništa protiv.”
“Naravno.” Nastane stanka. Madeline malo čeka, potom izgubi strpljenje.
“Sada, gospoĎo Marsons.”
Ova se malo zarumeni i počne se ispričavati, odjednom smetena, te povede
policajke niz hodnik prema sobi za osoblje, gdje gĎa Garrett sjedi u ruţičastoj
fotelji, drţeći u rukama šalicu čaja ukrašenu amblemom grada.
Madeline pogledom preleti preko namještaja, lijepog i ukusno dizajniranog, kao
i cijela zgrada. Ashdon je fina škola - dobro voĎena, bogata. Ali sada su svi izvan
sebe.
“Emma? Policijske detektivke ţele govoriti s tobom.”
Ona poskoči, čaj joj se malo prolije po prstima.
“Oprostite na smetnji, gĎo Garrett”, kaţe Madeline, kimajući glavom prema
ravnateljici koja odmah nestaje natrag niz hodnik. Atmosfera u sobi za osoblje je
čudna, prigušena, kao da oblak tuge visi nad školom.
“Vi ste bili Clareina razrednica?”
Emma Garrett prilično je lijepa; mlada, s urednom kratkom frizurom,
crvenim lakom na noktima. Lorna joj se smiješi i sjeda pokraj nje.
“Tako je, i ujedno učiteljica matematike”, kaţe Emma, odlaţući svoju šalicu
čaja i zabrinuto sklapajući ruke. ”Kako strašno. Ne mogu to uopće pojmiti.
Danima nisam spavala.”
“Primite našu sućut,” kaţe Lorna, “svima je to bio golemi šok.”
“Ja sam došla ovamo tek u rujnu”, kaţe Emma, čupkajući koţicu oko jednog
od svojih crveno nalakiranih noktiju i Madeline osjeti val sućuti prema njoj.
Kakav grozan početak učiteljske karijere.

~ 68 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“GospoĎo Garrett,” kaţe, “pokušavamo stvoriti cjelovitu sliku o Clare

Edwards - tko je bila, s kim je provodila vrijeme, u kakvom je bila raspoloţenju
tijekom zadnjih tjedana. Postoji li nešto što biste nam mogli reći?”
Emma dohvati opet svoj čaj, otpije malen, delikatan gutljaj. Ruke joj se tresu
dok vraća šalicu natrag.
“Bila je krasna djevojka”, napokon kaţe i po njezinu glasu jasno je da to
iskreno misli. “Zaista dobrog srca, marljiva učenica, izvrsna u engleskom. Svi su
je voljeli - dečki su se okretali za tom dugom plavom kosom.” Napola se
nasmije, pa naglo stane. “Ne mogu zamisliti zbog čega bi joj itko htio nauditi,
zaista ne mogu. To nema smisla.”
“Je li se u zadnjih tjedan ili dva dana doimala po nečemu drukčije nego
inače?” ubaci se Lorna, a Emma nakratko promisli.
“Ako sam išta primijetila, to je da se doimala nekako sretnijom”, kaţe,
stišćući oči kao da se prisjeća prošlosti. ”Bila je često na mobitelu i to je bilo
nešto novo. Morala sam je nekoliko puta opomenuti na školska pravila o
korištenju mobitela. Pitala sam se je li se moţda počela viĎati s nekim, ali nije
pokazivala nikakvo zanimanje za dečke u svojem razredu. Barem koliko ja mogu
reći. Povremeno primijetite takve stvari - vidite da su neki učenici više zajedno,
da razmjenjuju zavodljive poglede, takve stvari, ali znate, to nije bio slučaj s
Clare. Ona je veći dio vremena provodila s Lauren; ona je u 10 B.”
“Da, znamo. I s njom ćemo popričati”, kaţe Madeline biljeţeći nešto u notes.
“Je li Clare ikad spominjala svoje roditelje?” pita Lorna, malo se naginjući
prema Emmi. Madeline pomno promatra lice učiteljice, no Emma odmahuje
glavom.
“Zapravo ne. Znate da joj je tata umro? Prije tri-četiri godine, nisam sigurna
- tada sam još studirala. Ţivjela je s mamom i očuhom, ali nije ih nikad
spominjala. To je uobičajeno u toj dobi. Cure budu previše okupirane dečkima i
cugom.
“Je li ona pila, što mislite?” pita Madeline i Emma se doima zatečenom.
“Oh - dakle, ne, to sam samo tako rekla, posve općenito - ja je nikada nisam
vidjela da pije. Mislim, sigurno svi izvan škole katkada popiju, ali mene se to
nimalo ne tiče. Vjerojatno su ona i Lauren tu i tamo...” Glas je iznevjeri i lice joj

~ 69 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

na tren izgleda kao da je u panici, kao da će je policajke sad moţda odvući u

stanicu jer ne pazi dovoljno na svoje učenike.
“A vi - jeste li imali prilike upoznati malo Rachel i Iana? Na roditeljskim
sastancima ili tako nešto?”
Ona napravi grimasu. “Kao što sam rekla, ja sam ovdje nova. Rachel je
uvijek bila ljubazna, vrlo pristojna, prilično tiha, rekla bih. Za njih smo mi
uvijek imali samo dobre vijesti - Clare je bila vrlo vrijedna učenica, kao što sam
rekla. Uvijek sam mislila...” Prestane na pola rečenice, ugrize se za usnu.
“Nastavite”, ponuka je Madeline, premještajući se u svojoj stolici.
“Pa, uvijek sam mislila da je Ian malo previše strog prema njoj - znate,
mnogo je pričao o njezinim ispitima, o njezinim ocjenama. Ona nije imala loše
ocjene, ali to biste zaključili po tome kako je on govorio o njoj. Pretpostavljam
da je samo htio ono što je za nju najbolje, ali katkada je znalo zvučati grubo.”
“Mislite li da joj je to smetalo?” pita Lorna i Emma napravi grimasu.
“Ne znam - moţda. Uvijek se doimala veselije kad njega nema, kad bi bile
samo ona i mama.”
“Okej,” reče Madeline, “hvala vam, gospoĎo Garrett. Mnogo ste nam
pomogli. Još samo jedna stvar - mogu li vas zamoliti da mi dovedete Lauren
Oldbury?”
Oklijeva trenutak, i dalje izgleda zabrinuto. “Nisam sigurna bi li to - moţda
će njezini roditelji...”
“Naravno,” blago je prekine Madeline, “ako ţeli da jedan od roditelja bude
prisutan, moţemo pričekati. Ali računamo s tim da će netko od učitelja biti
prisutan dok razgovaramo - vi, ili gospoĎa Marsons moţda? Rado bismo ovo
zadrţali u diskreciji, koliko god je moguće, izbjegli previše publiciteta.” Malo
spusti glas. “Škola je ovih dana ionako pod prevelikim pritiskom,
pretpostavljam?”
“Idem po nju,” reče Emma ţurno ustajući, “i mogu ja biti s vama, nema
problema. Stavit ću samo nakratko znak na vrata, da nam ne ulaze ni drugi
učitelji.”
Dok nje nema, Lorna uzima čokoladicu iz zdjele sa stolića sa strane.
“Kavica?” pita, pokazujući glavom na električni čajnik, ali Madeline
odmahuje glavom.
~ 70 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Lauren Oldbury uţivo izgleda odraslije nego na fotografijama. Viša je nego

što je bila Clare, grubljeg izgleda. Oči su joj podlivenc crvenilom, obrubljene
tamnom olovkom, kao da je plakala i to pokušala zamaskirati. Na rukama joj
blistaju skupe narukvice - Madeline primijeti brendove Pandora te Links of
London. U ušima su joj male srebrne naušnice koje blistaju pod svjetlom
prostorije za osoblje.
“Ţao mi je što smo te morali izvući sa sata”, kaţe joj Lorna. “Ja sam
detektivka Campbell a ovo je istraţiteljica Madeline Shaw. Ţelimo ti postaviti
nekoliko pitanja u vezi s tvojom prijateljicom Clare.”
Izgleda kao da ţvače ţvaku; Emma je pogleda prijekorno, ali nisu tu došli da
bi je korili zbog toga - tu su kako bi doznali što zna o Clare Edwards.
“Bila si bliska s Clare?” počne Madeline, i Lauren brzo zakima glavom.
“Veoma.”
“Jesi li primijetila nešto drukčije u vezi s njom u zadnje vrijeme, bilo što?
Koliko nam je rečeno, bila je popularna, omiljena u školi - je li tako uvijek
bilo?”
Lauren opet kimne, ţvačući kaugumu malo brţe. Njezina školska bluza
previše je raskopčana; Madeline vidi rub ljubičastog čipkastog grudnjaka, prizor
bez sumnje namijenjen nekome drugom, ali svejedno neprimjeren.
“Ona je uvijek bila neka vrsta matice, valjda”, kaţe, ne gledajući nikog od
prisutnih u oči. Nema u njoj tuge kakva je isijavala iz Clareinih roditelja,
djevojka izgleda gotovo prkosno, samouvjereno. Bez problema se o
svojoj prijateljici izjašnjava u prošlom vremenu.
“Je li se Clare s nekim viĎala, Lauren? Je li imala dečka?” pita Lorna, i
Lauren se napola nasmije, slegne ramenima.
“Mislim, ne koliko ja znam. Svima se sviĎala. Ali ona nije bila
zainteresirana, bila je šašava - stalno je govorila da su to samo klinci, da su
nezreli, znate.” Ponovno slegne ramenima. “Meni je to bilo malo čudno, da
budem iskrena. Harry Goodwin uvijek joj se nabacivao, ali ona za njega nije
uopće marila.”
Lorna to zapiše, a Madeline naćuli uši. Harry Goodwin. Njegovi roditelji to
nisu spomenuli. Crvenilo se počne javljati na Laureninim prsima, penjati se u
obraze.

~ 71 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Znala sam pomisliti da moţda viĎa nekog starijeg”, naglo kaţe, igrajući se s
narukvicom na zglavku ruke. Madeline uhvati pogledom srebrni privjesak,
polovica srca. Zauvijek najbolje prijateljice. Sjeti se druge polovice na
Clareinom stolu, nenošene.
“Zašto si to znala pomisliti?” pita Lorna.
Lauren prekriţi noge, pa ih opet vrati u normalan poloţaj. “Ne‟am pojma,
ona je uvijek znala biti zagonetna. Nikad mi nije bilo jasno zašto nije htjela
Harryja. Mislim,” slegne ramenima, “on je stvarno komad.”
“Jesi li primijetila da je bila puno na mobitelu, tog dana kad je ubijena?” pita
Madeline, a Lauren izgleda zbunjeno.
“Pa stalno smo na mobitelima”, kaţe, i kao na znak, njezin srebrni iPhone
zasvijetli, zaguran pokraj njezina bedra, na fotelji Emme Garrett.
“Je li tebi govorila o tome kako joj je kod kuće?” pita Lorna, iskušavajući
drukčiju taktiku, i na to se Lauren malo ukoči, ispravi leĎa sjedeći na mekanoj
fotelji.
“Ne‟am pojma. Malo. Očuh se stalno nešto ljutio na nju. Ali, ono, ne kaţem
da je on to napravio.”
“Ne”, reče Madeline. “Bez brige. Sve što nam kaţeš povjerljivo je u ovoj fazi
istrage.” Pričekaju sekundu, dvije. “Kako to misliš, stalno se nešto ljutio?”
Ona slegne ramenima. “Ma, obične stvari, zapravo. Uglavnom ju je napadao
zbog ispita. I on i mama. Mama joj je malo čudna, uvijek je bila takva. Čak i kad
je njezin tata još bio ţiv. Zapravo, posebno tada.”
“Na koji način čudna?”
“Ne‟am pojma. Htjela je sve kontrolirati. Uvijek je morala znati gdje se
nalazi Clare. Ponašala se prema njoj kao da je bebica, znate?” Kratko šmrcne. “I
uvijek je bila tako skockana. Gotovo kao da se natječe s Clare.”
To se zapravo ne poklapa s njihovim prvim dojmom o Rachel Edwards, ali
opet, moţda griješe. Ljudi su u stanju itekako dobro glumiti.
“I to joj je smetalo? To s kontroliranjem?”
“Pa naravno. Meni bi smetalo. Ni moja mama nije mnogo bolja.”
Negdje u školi zazvoni zvono, glasno i prodorno. “Mislim da ne bismo
trebali previše zadrţavati Lauren, detektivke”, kaţe Emma Garrett,

~ 72 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

pogledavajući nervozno prema vratima sobe za osoblje. Madeline kimne,

nasmiješi se Lauren i svi ustanu.
“Naravno,” reče Madeline, “nećemo te više zadrţavati. Ako se sjetiš još
nečega, Lauren, bilo čega što bi moglo pomoći, jako je vaţno da nam kaţeš. Čak
i stvari za koje Clare moţda ne bi voljela da nam ispričaš.” Stavi ruku na
djevojčino rame. “Razumjela si me?”
“Aha”, promrmlja ona, ne gledajući u njih, i Madeline se odmakne i pruţi
ruku na pozdrav Emmi, zahvaljujući još jednom objema na njihovu vremenu.
“Jel mislite da je on to učinio?” Laurenin glas je jači nego što je bio tijekom
intervjua, emotivniji, i napokon ona digne bradu i pogleda u oči Madeline.
Policajka se namršti.
“Tko?”
“Nathan,” ispali djevojka, i obje policajke primijete kako joj se usta izvijaju u
grimasu prezira dok govori to ime, “Nathan Warren. On je čudak. Svi to
znaju.” Madeline i Lorna razmijene pogled.
“Nemamo razloga u ovom trenutku to misliti,” napokon kaţe Madeline, “ali
u ovoj fazi razmatramo sve opcije.” Nastupi tišina i na trenutak joj se učini da će
Lauren još nešto reći, ali ona zatvori usta, stisne usne opet u tanku, čvrstu crtu.
Učiteljica se ispričava dok njih tri gledaju kako Lauren odlazi niz hodnik.
“Nije baš emocionalna,” tiho opazi Lauren, “za djevojku koja je upravo
izgubila najbolju prijateljicu.”
IziĎu na straţnja vrata kako bi izbjegle horde učenika koji izvijaju vratove
za njima. Lorna se mršti, čelo joj se nabire na isti način kao i uvijek kad ima
teoriju.
“Pitam se je li ipak postojao neki dečko?” kaţe ona dok se njih dvije vraćaju
prema autu. “Netko koga je odbila?” ”Harry Goodwin?” kaţe Madeline. “Njegovi
roditelji to očito nisu primijetili. Ni učitelji.”
Lorna uzdahne. “Učitelji u moje doba nisu imali blagog pojma o tome tko s
kime što muti.” Zastane. “Neobičan komentar o majci. Sva skockana.”
Madeline upali radio dok se voze, razmišljajući. Počinje kiša - oštre, sive
crtice po vjetrobranu. Namjestila je radio na lokalnu postaju i tu je ponovno
Clare, njezino ime odjekuje autom izgovoreno odsječnim glasom voditelja.

~ 73 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Policija koja istraţuje smrt srednjoškolke Clare Edwards izjavila je kako je

slučaj i sluţbeno podignut na istragu ubojstva. Glavni detektiv Rob Sturgeon
rekao je za Radio Essex da ovom slučaju pristupaju s največom pozornošću i
zamolio je javnost da prijavi policiji svaku informaciju koju moţda ima.
Šesnaestogodišnja Clare pronaĎena je mrtva na polju u gradu Ashdon, North
Essex, u ponedjeljak 4. veljače. Njezina obitelj o tome je obaviještena.
Stanovnici Asbdona upozoreni su da budu na oprezu te da ne prilaze nikome za
koga vjeruju da je opasan. Informacije se mogu dojaviti na broj...”
“Isuse Kriste.” Madeline ljutito ugasi radio. “Bilo bi korisno da nam je šef
rekao da će se obratiti novinarima.” Lorna slegne ramenima, gleda kroz prozor.
“Znaš kakav je, Maddie.”
Nastane stanka. Kiša postaje glasnija. “Hej,” kaţe Lorna, “uspori, uspori. Eno
Nathana Warrena.”
Uspore malo i gledaju kroz prozor - i on je tamo, vuče noge polako hodajući
pokraj ceste. Madeline ga promatra, razmišlja o tome kako je Laurenin glas
postao otrovan, kako je nenadano ispalila to pitanje. Njegovu izjavu već imaju -
odlučno tvrdi da nije taknuo Clare, samo je naišao na tijelo dok je šetao navečer
četvrtoga.
Izgleda kao da je prokisao do koţe, gleda u pločnik dok hoda naizgled
nesvjestan kiše. Madeline se mršti. ”Što on radi vani po ovoj kiši?”
“Nešto s njim nije u redu,” kaţe Lorna, “znaš, uza sve ostalo. Nešto u vezi s
njim mi je čudno.” Zastane. “Znaš da je dobio otkaz na mjestu podvornika u
školi? Misliš li da bismo još jednom trebali s njim popričati?”
Upravo kad su s autom bili u ravnini s njim, Nathan stane na mjestu, okreće
se k cesti i dok Madeline prolazi pokraj njega, pogled joj s ceste bjeţi prema
njemu. Lice mu izgleda kao slika očaja i pogledi im se susretnu -
tuţna čokoladnosmeĎa vidljiva i kroz kišu. Osjeti jezu po tijelu, hladnu i
duboku. Podsjeća je na ţivotinju, uhvaćenu pred farovima - progonjenu,
ranjivu.
“Kriste, on izgleda traumatizirano”, promrsi Lorna. Madeline ne odgovori,
ali riječi joj se vrte po glavi. Trauma na razne ljude na sve moguće načine. Čak i
na ljude kao što je Clare.

~ 74 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ponovno u postaji, Lorna počinje pretraţivati snimke nadzornih kamera.

Policija je dobila snimku iz kioska Ruby Walker; ona koja je prije bila kod
liječničke ordinacije uništena je sjekirom prije dvije godine. Škola nema video
nadzor. Tako je to u malim mjestima kakvo je Ashdon.
Rob naglo dolazi do Madelineina stola, ljutit. “Čuo sam se jutros s Dannyjem
Brienom iz Daily Maila, diţu još slika s Clareine stranice na Facebooku.”
Dolazi oko stola kako bi stao pokraj nje, pomakne malo miša da oţivi ekran i
klikne na Facebook. Clareino lice zuri u njih - na fotografiji je s Lauren, smiju se
u kameru. Klikne ponovno, i evo je tu opet s Lauren, izgleda da se nalaze u
bistrou Pitcher and Piano u Saffron Waldenu, lica su im priljubljena obrazima,
u ustima drţe slamke na onaj glumljeno provokativan način, kako to
uspijeva samo tinejdţerkama. Već su pretresli sve na Clareinim društvenim
mreţama; nije baš mnogo koristila Twitter, ali Facebook i Instagram su joj puni
fotografija Lauren. Nijedan dečko. Nitko iz njezine obitelji.
“Sranje,” reče Madeline, “razgovarat ću s Alexom da makne sve s mreţe. “
On kimne. “Reci njezinoj majci da napravi sluţbeni zahtjev. I, Shaw? Vidi
što je s tim Harryjem Goodwinom. Ako se ona njemu stvarno sviĎala, kako to
tvrdi njezina prijateljica, vrijedi popričati s njim.”

~ 75 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

12. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 9 ujutro

S tisnem svoju pernatu jaknu čvrsto oko sebe, ruke su mi u dţepovima dok
hodam u školu. Volim ovu jaknu. Stajala je samo dvadeset funti u Oasisu,
zadnji put kad me je mama pustila da idem s Lauren u Saffron Walden. Lauren
je svoju maznula - ugurala tanku sivu jaknu pod pulover i jednostavno izišla
van. Njoj je to bilo smiješno, a i ja sam se samo smijala s njom, iako mi je srce
lupalo milijun kilometara na sat od straha da će zaštitar istrčati za nama. Znam
da to zvuči glupo, ali mrzim kršiti zakon - ne volim kad nešto nije fer. Na
svijetu ima dosta loših stvari i bez toga da ljudi poput nas tome pridonose.
Uključim glazbu u svojim slušalicama, glasno i glasnije, razmišljajući o Ianu
i njegovu licu, s onim mirisom maslaca od kikirikija u dahu dok mi je stajao
blizu. Dok prelazim cestu, mogu ga osjetiti na sebi, ruke kako me grabe za
ramena: velike ruke, puno veće od mojih, okreću me. Umalo vrisnem, moj dah
pretvara se u oblačak pare na hladnom zraku veljače, ali na vrijeme zaustavim
krik.
Okrenem se k njemu, a on se smije mojoj trenutačnoj panici, migoljeći
prstima u rukavicama prema meni kao Joker. I ja se smijem, glasno, ali srce mi
tutnji i moje ruke, kad me on pusti, tresu se, iako samo malo. Ne volim
iznenaĎenja i ne volim nasilje, čak ni kada je glumljeno radi šale. To mi vrača
uspomene, vrača me u vrijeme o kojem ne ţelim misliti.
“Sve okej?” Harry Goodwin stoji preda mnom, cereči se, njegova mala sestra
Sophie hoda nekoliko koraka iza njega. On je najzgodniji dečko u školi, svi to
znaju, ali meni se on nikad nije posebno sviĎao, unatoč tome što se ponaša kao
da se ja sviĎam njemu. Oni ţive odmah pokraj nas, ali nikad ne idemo k njima;
mama i gĎa Goodwin nisu baš prijateljice. Ian joj se iza leĎa ruga, zove je

~ 76 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Mala GospoĎa Perfekcija. Uvijek mi sc činilo da je to malo zlobno, a opet, on

katkada i jest zloban.
“Uplašio si me.”
“Oh, kako smo osjetljivi”, kaţe Harry smijuči se. “A zašto tako, Clarey?
Polako počinješ popuštati pred mojim šarmom?”
Gurne me laktom malo u rebra. “Dobro izgledaš danas.” Tamna kosa pada
mu ukoso preko čela - on toliko nije moj tip da je to smiješno. Snaţna linija
čeljusti, plave oči, nosi te tenisice koje si svatko ţeli, ali ja ga ne bih ni taknula.
“Oh, Harry,” zaigrano mu kaţem, “znaš i sam da sam predobra za tebe.”
Trudim se biti koketna, zabavna, leţerna, ali koračam malo brţe, sretna što do
školske kapije ima još samo nekoliko metara. Dok se oko Harryja sklapa grupa
dečki iz dvanaestog razreda, pogledam iza sebe i vidim malenu figuru Sophie
kako cupka za bratom, sama na pločniku, s jednom rukom dignutom na usta
kao da se trudi ne rasplakati. Na djelič sekunde dok zurim u nju, vrati mi se
slika iz prošlosti tako jasna i intenzivna da me preplaši: ja, kako čučim pokraj
kreveta u gornjoj sobi, slušam mamin glas odozdo. Srce mi tuče u ušima,
slina mi se od panike skuplja u ustima. Sophie me podsjeća na mene.
Harry se okreće. “Soph! DoĎi.” Ulovio je da ga gledam, oči nam se nakratko
susreću, i potom njih dvoje nestaju u guţvi.

~ 77 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

13. poglavlje

Jane

Utorak, 7. veljače

C rkva sv. Marije puna je do zadnjeg mjesta zbog memorijalne mise za

Clare. Svijeće osvjetljavaju prolaze, bacajući zlatan sjaj po svima nama i
pastor Michael stoji naprijed pruţenih ruku. On je u ovom gradu sve ovo
vrijeme otkad smo i mi, ali i dugo otprije - bit će da mu se bliţi osamdeseta. Jack
i ja stojimo naprijed, djeca pokraj nas, Harry i Sophie slijeva Jacku i Finn do
mene.
Harry je bio jako tih sve otkako se vratio iz škole nakon što sam razmijenila
s njim koju riječ kad je došao.
“Razgovarala sam s tatom,” rekla sam mu, “grozno se osjeća što si našao onu
listu s terminima, ali zbilja, nije to ništa oko čega bi se trebao brinuti.” Pogledao
me je. ”Okej?” rekla sam.
“Dobro”, promumljao je na kraju. “To je dobro.” Nastala je stanka i na
sekundu sam se upitala zna li on moţda, moţda je uspio prozreti laţ. Jer ja
nisam pričala s Jackom, ne još. Moram paţljivo birati trenutak. Godine koje smo
zajedno proveli naučile su me tome.
“Ima još nešto o čemu bi htio razgovarati?” rekla sam. Njegov me odgovor
iznenadio.
“Jesi li ti dobro, mama?” Na to mi se grlo malo stisnulo, ali nasmiješila sam
mu se i malo mu raskuštrala kosu.
“Ja? Naravno, dušo. Ja sam savršeno dobro.”
Ponovno sam mu se osmjehnula da ga uvjerim. U prsima sam osjećala
prazninu dok je odlazio. Moguće da je moj stariji sin perceptivan više nego što
sam mislila. Zasramila sam se od te pomisli.

~ 78 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ali ono što jesam napravila bilo je da sam govorila s Danielle, Jackovom
tajnicom. Prošla je pokraj trgovine tijekom stanke za ručak; malo smo
razgovarale. Stvarno je prilično lijepa, moţda malo droljasta. Prije sam mislila
da je on ševi. Moţda i jest. Ona je ta koja je upozorila policiju na Nathana, očito.
“Gdje si točno vidjela Nathana onu večer, Danni?” pitala sam je, i ona je
opisala gdje, tamo kod ulaza na Ţalosnu livadu.
“Nebesa”, rekla sam. “Dobro da netko ima oko za detalje. Jack iznimno
cijeni kako radiš svoj posao, stvarno. Bolje reći, svi cijenimo. NHS je
neizostavan dio naših ţivota.”
Nasmiješila se, ali izgledala je umorno. “Hvala, Jane,” rekla je, “lijepo od
tebe što to kaţeš.”
“Izgledaš umorno”, kaţem joj s razumijevanjem. “Je li te onaj moj suprug
tjera da previše radiš?”
Odmahnula je glavom. “Nije to, stvarno ne - samo se radi dokasna, znaš, a
plaća - ah.” Izgledala je postiĎeno. ”Zadnja runda rezanja troškova nije išla na
ruku ljudima poput mene.”
Pitala sam se što ona mora misliti o nama, o našoj velikoj, šminkerskoj kući.
“Razumijem te”, rekla sam, stavljajući ruku na njezino rame. “Suosjećam s
tobom, Danielle.”
Na to se nasmiješila, porumenjela. Gledala sam je dok je odmicala u svom
dosadnom kratkom kaputu, razmišljajući o razdoblju kada si ni ja nisam mogla
priuštiti lijepu odjeću. Dobra vijest je što se ona sloţila sa mnom; nema
nikakvog smisla spominjati ikome bivše termine posjeta pacijenata, ne prije
nego što razgovaram sa svojim suprugom.
Sada drţim Finna za ruku u crkvi, pokušavam ga spriječiti da se igra s
tamnocrvenim molitvenikom ispred njega. Ne razumije on točno što se dogaĎa.
Rekla sam mu da je ovo memorijalna misa, ali on misli da je to sprovod.
“Tuţno je to, mamice”, rekao mi je dok smo dolazili ovamo. “Tuţan dan, je
li tako?”
“Tako je, dušo”, rekla sam mu, ispruţivši ruku da dotaknem njegovu
očešljanu kosu, osjetim meke, duge pramenove na njegovu vratu. Moj mali
dečko.

~ 79 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Još nisu pustili tijelo”, prosikće Sandra iz klupe iza mene, njezin slatkasti
parfem ostaje u zraku pokraj mojega uha. Uvijek mi govori da je to Yves Saint
Laurent, ali ja sam prilično sigurna da joj ga suprug kupuje na odjelu za toaletne
potrepštine u samoposluzi. “I neće dok ne otkriju tko je to počinio. Tako kaţe
Ruby Walker.” Kimne glavom prema mjestu na kojem stoji ţena iz kioska,
sklopljenih ruku, očiju čvrsto stisnutih, s usnama koje se miču u nekoj njezinoj
vlastitoj molitvi. Lice joj je slika jada, kao da je preuzela bol od Rachel Edwards
i prisvojila je sebi.
Osjetim kako se Jack pokraj mene meškolji.
Finn me vuče za ruku, njegovo malo lice nabrano u grimasi.
“Mama,” šapće, “moram piškiti.”
“Šš, Finne, pokušaj malo izdrţati”, kaţem mu što tiše mogu i u tom trenutku
pastor Michael iskorači naprijed. Iskosa pogledavam članove svoje obitelji,
Jackov lijepi profil, Sophiena prekrasna napućena usta, Harryjev u gradu, još
neki „šetač‟.” Prezirno otpuhne dok to govori i dalje ljutit što nije mogao izvući
više iz Nathana Warrena. “I Madeline,” kaţe, “doznaj što ljudi misle
o roditeljima.”
“Njihov alibi zasad je valjan, gospodine”, kaţe mu ona. “Imamo snimke
nadzorne kamere na kojima se vidi da Ian napušta ţeljezničku stanicu Liverpool
Street ranim vlakom i malo kasnije stiţe na Audley End, ali nemamo ništa što bi
ga točno pozicioniralo kasnije. U Rachelinu slučaju, agencija za nekretnine
potvrdila je da je imala razgled kuće u Little Chesterfordu, ali opet, nema načina
da točno vidimo što je poslije radila.”
“Znači postoji nepokriveno razdoblje?” pita glavni detektiv, mršteći se na
nju.
“Pa, u tehničkom smislu, da”, reče Madeline kimajući. “Onaj u kojem su,
kako kaţu, čekali da se Clare vrati kući, sve do trenutka kad ju je Ian navodno
išao traţiti.” Slegne ramenima. “MeĎutim, nemamo razloga misliti da to nije
istina. Ili?”
Rob i dalje gleda u fotografije Clare, nečitka lica. “U svakom slučaju, vidi što
kaţu susjedi”, kaţe. “Doznaj kakvi su oni - Rachel i Ian - stvarno. U ovako
malom gradu ljudi moţda imaju što reći.”

~ 80 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

MlaĎa detektivka Lorna Campbell cijelo vrijeme čavrlja dok se ona i

Madeline voze prema Ashdonu, govoreći Madelinei kako je upravo počela
stanovati sa svojim dečkom, kako je on zabrinut što ona radi u policiji.
“Misli da će me netko upucati ili tako nešto”, govori joj, nervozno se
smijući. U svojim je kasnim dvadesetima, mora biti barem deset godina mlaĎa
od svoje nadreĎene. Ima blago istaknut prednji zagriz i osmijeh joj je
čudan, nepravilan.
“Nitko te neće upucati u Ashdonu”, Madeline kaţe Lorni, nastojeći je
ohrabriti, ali opet, nitko od njih bijeli ovratnik, široka ramena. Unatoč situaciji,
preplavi me osjećaj ponosa.
“Okupili smo se večeras,” započne on, “kako bismo se molili za jednu od
nas. Gubitak Clare Edwards tragedija je, čin Boţji koji na kušnju stavlja
strpljivost i vjeru svih nas. Uzevši Clare od nas u ovoj njeţnoj dobi, naš
Otac odabrao je sebi anĎela; neka počiva u miru duša njezina, sada i uvijeke.”
Svijeće zatrepere; crkvu prekrije tišina. Podsjeća me to na dolaske u
djetinjstvu, kad sam drţeći baku za ruku slušala misu. Moji roditelji nikad nisu
stigli pojaviti se na vrijeme.
Vidim gospoĎu Garrett iz srednje škole kako plače, suze joj klize niz lice i
zastaju na bradi; pokraj nje muškarac koji joj je sigurno suprug, jednom rukom
je grli i privija k sebi. I meni malo zasuze oči. Jack se ne miče. Sjetim se da je
Sandra iza mene i gurnem slobodnu ruku u njegovu. Prsti mi se oviju oko
njegova dlana, koji tako dobro poznajem. Stisnem ga jednom, dvaput.
Najmanje što moţe jest uzvratiti mi stisak.
“U ovakva vremena,” nastavlja pastor, “Bog od svih nas traţi da duboko
zaĎemo u sebe, u samo tkanje naših bića, i da obnovimo svoju vjeru u Njega, da
Njemu preda: mo sav naš bijes i tugu i da krenemo prema svjetlu.”
Diţe ruke, pokazuje na svijeće. Osjećam se kao da zadrţavam dah dok
slušam kako govori. Pokraj mene Finn se vrpolji.
“Ţelim da svi vi u svojim srcima večeras nosite dvoje najvoljenijih članova
naše zajednice - Rachel i Iana Edwardsa”, nastavlja pastor, i ja mičem glavu za
pet-šest centimetara nadesno i vidim zgrbljene figure naših susjeda koji stoje u
samom prvom redu. Ian pridrţava Rachel, kao da ne moţe više sama stajati na

~ 81 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

nogama. Moţda i ne moţe. Iza sebe osjetim kako Sandra radi istu stvar,
isteţe vrat da vidi zvijezde predstave.
“Pridruţite mi se,” blagim glasom kaţe pastor Michael, “pridruţite mi se u
molitvi za Clareinu dušu.”
Nastane tišina; mala crkva postaje tiha kao grob. Velike bijele svijeće
svečano stoje dok kongregacija poginje glave; svjetlo svijeća treperi na hladnim
kamenim zidovima. A onda zvuk: duboko, sirovo naricanje, poput ţivotinje na
mukama. Djevojka, otprilike Clareine dobi, spuštene glave stoji u drugom redu.
Tihi zvuk plača pomalo ječi od zidove. Nagnem se naprijed, prepoznajem je kad
malo podigne glavu, a plač postaje malo glasniji. To je Lauren Oldbury, ide u
školu s mojim sinom, ali je godinu mlaĎa. Vidjela sam je više puta kako izlazi iz
kuće do nas, obično u nečemu s dubokim dekolteom.
Čuje se mrmljanje oko nas, i osjetim tračak iritacije - zar ne moţe biti tiho,
barem u crkvi, od svih mjesta na svijetu? Njezina drama briše mir koji je unio
pastorov govor. On diţe glavu, i vidim kako mu oči lete na Lauren.
“Hvala vam,” tiho kaţe, “hvala što ste mi se pridruţili u molitvi.” Prekriţi se.
Gotovo je.
Stisnem Finna k sebi i Jack podigne Sophie, drţeći je naslonjenu na svoj kuk
kao da je mala beba. Noge joj se klate niz njegovo bedro, njezine male crne tajce
i cipele s patentnim zatvaračem čine da izgleda neobično odraslo. Nije htjela
obuti ove cipele, kaţe da je ţuljaju. Rekla sam joj da će cijeli grad biti ovdje i da
mora izgledati najbolje što moţe.
Oko nas, guţva se pokreće - vidim Triciju kako se probija naprijed, napadno
drţeći paketić maramica koji će bez sumnje ponuditi Lauren, a Sandra nije više
iza mene, nego se sad pojavljuje pokraj pastora. Gotovo se nasmiješim iako je to
strašno neprimjereno. To su moje cure. Uvijek u akciji.
Lauren još plače, sada glasnije, i premda je crkva postala puna glasova, i
dalje je čujem kako blebeće i ponavlja jedno te isto.
“Što to ona govori?” kaţem Jacku, dok mi srce ispod crne jakne udara zbog
adrenalina zbog svega ovoga, i on se mršti, njegovo muţevno lice krivi se dok je
sluša. Harry izgleda pogoĎeno.
“Govori „ja sam kriva‟”, kaţe on polako. “Kaţe da je za sve ona kriva.”

~ 82 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pastor Michael je tješi, njegovo naborano staro lice bijelo je u polusvjetlu,

pokušava je umiriti, ali ona svejedno i dalje plače. Sve više mi ide na ţivce. Zar
je ona uvijek ovako gladna paţnje? Sigurno Clare nije bilo lako ţivjeti stalno u
njezinoj sjeni. Lagano se stresem. Ne znam ništa o njihovom odnosu, samo
zamišljam, projiciram.
Gledam Rachel Edwards da ne gledam u Lauren. Suze se tiho slijevaju niz
njezine obraze, ali stoji mirno kao kip, zuri krotko pred sebe kao da se sve ovo
dogaĎa nekome drugome, kao da najbolja prijateljica njezine kćeri upravo nije
napravila šou od sebe pred cijelim Ashdonom. U meni se javlja neki osjećaj
nepravednosti dok je tako promatram - gdje je njezin nemir, gdje su joj osjećaji?
U kojoj mjeri bi ona branila Clare da je do toga došlo? Ako je netko iz njezine
blizine bio prijetnja njezinoj kćeri, bi li Rachel uopće bila u stanju nešto
poduzeti? Pokraj nje, Ian stoji uspravno, leĎa su mu ravna kao štap u slabom
svjetlu crkve. Valjda je on dovoljno poduzetan za njih oboje.
Sandra i druge ţene iz ZRU-a oformile su malu skupinu ispred crkve, glava
pognutih kao u molitvi, ali ja znam da je posrijedi vjerojatno tračanje,
beskonačni mrmor koji se slijeva iz njihovih usta, o katastrofi od Lauren. Meni
se čini da je onako naricala samo da privuče pozornost, tiho mi je promrmljala
Sandra, uvijek mi se ta mala činila kao namiguša. Tako se oblači, u svakom
slučaju. Ne govorim na to ništa; još uvijek mislim na Rachelino lice, mirno
i pasivno na misi koja se zbivala oko nje. Drţi li se tako i kod kuće?
Jack i ja pozdravimo se sa svima vani; gledam kako se ţene smješkaju Sophie
koju Jack i dalje drţi u naručju, gledaju kako je privija uz sebe, njezina kovrčava
kosa pada po njegovu ramenu. Uzorni otac, uzorni suprug. Edwards, C.
Moţda ću mu jednog dana to i reći.
Harry je nekamo nestao; kad se osvrnem malo bolje, vidim ga kako stoji s
nekoliko dječaka iz škole, naslonjen pokraj crkve. Na trenutak vidim kako se
nešto u mraku ţari i ukočim se, ali vidim da to nije moj sin koji puši, njegove su
ruke mirno spuštene niz tijelo. Dok gledam, on se malo odmiče od ostalih
dječaka, moţda metar u stranu. Gleda uvis, prema mjesecu koji baca mliječnu
sjenu preko dvorišta crkve. Lice mu je tuţno. Na trenutak se upitam je li moj sin
poznavao Clare bolje nego što mi govori. Naposljetku, ni on nije mogao ostati
imun na njezin izgled. Kao ni brojni drugi ljudi.

~ 83 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Tricijin suprug Hugh nešto nam progunĎa, kaţe da ide kući da stigne vidjeti
kraj Grand Designsa. Rachel i Iana nema na vidiku. Nakratko se upitam bismo li
im trebali ponuditi da ih otpratimo do kuće, provesti ih pokraj gomile cvijeća do
njihovih ulaznih vrata. Kad smo prošli onuda na putu prema crkvi, tamo je bilo
četvero novinara, stajali su pokraj verande Edwardsovih, s masivnim
crnim kamerama na ramenima. Prešli smo na drugu stranu ceste da ih
izbjegnemo, drţali glave čvrsto pognute.
Finn je pospan, njegova potreba da ide na zahod zaboravljena je. Odlazim
do Harryja, on se lecne kad me vidi.
“Tvoj brat je umoran”, kaţem. “Jesi Ii spreman da idemo kući?”
Njegovi prijatelji gledaju me znatiţeljno i ja se najednom osjetim malenom
pokraj njihovih tinejdţerskih tijela. Pitam se je li itko od njih poznavao Clare, je
li itko s njom bio blizak. Mislim na Lauren i njezino plakanje u crkvi, njezinu
tamnu kosu koja se prosipa preko jednog ramena, njezine crno uokvirene oči.
Nema policije, ali vidim oficirku za vezu kako tješi Rachel, trlja joj leĎa
sporim, kruţnim pokretom.
Na kraju odlazimo kući nas četvero, Harry je rekao da će uskoro i on doći.
Ne sviĎa mi se što je ostao vani, ali sedamnaest mu je godina, ne mogu ga
natjerati da ide kući. Osim toga, ne ţelim ga uznemiravati. Ne nakon
onoga jučer i zbunjenosti zbog Jackova popisa pacijenata povrh cijelog šoka
zbog Clare.
Koristimo baterije sa svojih iPhonea dok šećemo kratko prema svojoj kući.
Dok skrećemo za ugao, čuje se neka buka - muškarac i ţena trče prema nama,
kamere poskakuju, njihova lica pokazuju razočaranje kad shvate da nismo par
koji traţe.
“Zanima vas par koji ţivi u susjedstvu”, kaţe im Jack, podigavši ruku da
zaštiti mene i djecu, pravi zaštitnik, za promjenu. Snopovi svjetla od novinara
udaraju mu u lice i čine da u tom poluosvjetljenju izgleda atraktivniji nego ikad.
“Mislite li da postoji nešto sumnjivo u vezi s Rachel i Ianom Edwards?” pita
nas muški novinar. Zubi su mu bijeli, kao u morskog psa.
“Koliko dobro ste poznavali Clare Edwards? Kakav je bio njezin odnos s
očuhom?” pita ţena. Sophie i Finn ukipili su se, zbunjeni, zatečeni naglom
navalom paţnje na našu mračnu malu ulicu.

~ 84 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Molim vas, tu smo s djecom”, kaţem pruţajući ruke prema jednom i

drugom djetetu, gladeći ih po mekoj kosi. Sophie je još pospana, oči su joj
umorne.
“Nismo dobro poznavali Clare”, kaţe Jack i jedino ja vidim sjaj znoja na
njegovu čelu i kako mu se čeljust steţe dok se pretvara da je leţeran. Moram nas
brzo skloniti unutra. Hitro krenem naprijed, skupljajući svoju obitelj kao stado
ovaca, što dalje od prodornih pogleda novinara. Svjetlo s naše verande svijetli
prema meni i mi djecu gurkamo da hodaju ispred nas. Srce mi lupa kao čekić u
ušima. Muškarac s kamerom ostaje iza, njegova figura stapa se s tamom.
“Jesi rekla Harryju da brzo doĎe kući?” konačno kaţe Jack, ulovivši trenutak
dok su djeca ispred nas na verandi, izuvaju cipele u ţurbi da sjednu pred
televizor i ja na trenutak zastanem na našem pragu, zurim u viseću košaru koja
se blago ljulja na povjetarcu, s cvijećem uvelim od zime. Sad bih ga mogla pitati.
Što je Clare radila u tvojoj ordinaciji, Jack?
“Da”, brzo odgovorim. “Da, rekla sam mu.” On zuri u mene na sekundu na
trijemu, naši kaputi vise pokraj nas. Osjećam kako mi se utroba stišće i misli mi
polete na moje rute za bijeg, kao i uvijek kad sam tjeskobna. Sveţanj dvadesetica
u knjigama recepata, komad stakla pokraj šibica, noţ tiho ugnijeţĎen odmah do
Wolf Halla.
Kasna je večer kad mi mobitel zvoni, prošlo je deset. Ne prepoznajem broj,
ali ne ţelim da zvuk probudi djecu pa diţem slušalicu k uhu, odlazim do
prozora. Jack je u kuhinji, čujem ga kako otvara pivo.
“GospoĎo Goodwin? Ovdje istraţna detektivka Shaw.”
Istoga trenutka dlanovi mi se oznoje; brišem ih o svoju crnu haljinu, nadam
se da neće ostati mrlja na tkanini.
“Madeline,” kaţem, “kako ste?”
“Pitala sam se nešto,” reče ona, ignorirajući pitanje, “mogu li svratiti
nakratko do vas ujutro da malo popričam s vašim sinom?”
Stegnem mobitel čvršće. “S Harryjem? O čemu?”
“Ništa posebno, bez brige”, kaţe ona. “Nekoliko ljudi ga je spomenulo u vezi
s Clare i moramo mu postaviti nekoliko kratkih pitanja. Devet ujutro bit će
okej? Riješila sam to već sa školom.”

~ 85 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Stojim kao ukopana još minutu nakon što je poklopila, zureći u kuću pokraj
nas. Srce mi bubnja u prsima i dlanovi su mi još kliski od znoja. Čuje se nešto,
naglo se okrenem i vidim da je moj sin u hodniku, s ključevima u ruci.
“Harry,” kaţem, “prepao si me.” Oči mu blistaju u polumraku prostorije i na
trenutak izgleda toliko slično Jacku da mi dah zapne u grlu.
“Laku noć”, kaţe, i znam da ga moram upozoriti, reći mu za ovo ujutro, ali
riječi su mi, čini se, zalijepljene za grlo.
“Laku noć”, kaţem. “Lijepo spavaj, dušo moja.” Počekam koji trenutak, misli
mi se utrkuju po glavi, a onda krenem za njim uza stube i pokucam na vrata
njegove sobe.
“Moţemo li malo porazgovarati?” kaţem. Vrata se za mnom zatvore i ja
ostajem nasamo sa svojim sinom.

~ 86 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

14. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Petak, 8. veljače

K uća Goodwinovih čak je i ljepša od kuće Edwardsovih. Madeline briše

cipele o otirač prije no što uĎe, pročisti grlo dok se Jane Goodwin mota
oko nje. Na stolu je postavljen čaj, tri šalice od finog porculana, tanjur s
uredno sloţenim keksima.
Harry Goodwin sjedi na kauču u svojoj školskoj uniformi, s rukama
preklopljenim na krilu. Madeline mu se smiješi, kima glavom prema Jane.
“Hvala vam što ste našli vremena za razgovor”, kaţe ona. “Kao što sam rekla,
nemate razloga za brigu. U ovom trenutku razgovaramo s mnogo ljudi,
pokušavamo stvoriti jasniju sliku o Clare.”
Jane joj je smješka. “Naravno”, kaţe. “Drago nam je ako ikako moţemo
pomoći.” Sjeda pokraj svojeg sina, pokazuje rukom Madeline da sjedne na
fotelju preko puta njih.
“Jesi li dobro poznavao Clare, Harry?” pita ona, tonući u fotelju koja bez
sumnje stoji više od cijele njezine kuhinje. “Bi li rekao da ste vas dvoje bili
prijatelji?”
On izgleda pomalo posramljeno.
“Zapravo ne,” kaţe, “ali gledajte, Madeline - mogu vas zvati Madeline? -
meni se Clare sviĎala, to vam mogu otvoreno priznati. Mislio sam da je ona, ne
znam, super komad.” Pogleda u svoju majku, koţa mu se malo crveni. ”Ali ona
nije bila uopće zainteresirana za mene, to morate znati. A ja sam se samo zezao -
mislim, ono, koji put sam pokušao razgovarati s njom.” Raširi ruke. “To je bilo
sve. Nije da sam je uhodio okolo.” Kaţe još nešto, ispod glasa, tako da ga
Madeline nije dobro čula.
“Oprosti”, kaţe ona. “Što si rekao?”

~ 87 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Harry slegne ramenima, izgleda nekako pokunjeno. “Rekao sam, nisam ja

Nathan Warren. Ne hodam okolo za curama iz škole.” Nasmiješi se kao da je to
šala, i Madeline najednom sine kako to vjerojatno izgleda u školi, glasine,
tračevi.
Jane se kratko nasmije, zvuk odjekne malo u zraku dnevne sobe. “Dušo,
naravno da nisi. Ali ne bi se trebao tako šaliti. Nathan Warren nije učinio
ništa... “, pogleda u Madeline, gotovo urotnički. “Barem ništa što bi se
moglo dokazati. On je jedan krasan čovjek, sigurna sam u to.” ”Ispričavam se,
detektivko”, kaţe Harry. “Ovo nije bilo lijepo od mene. Samo se zezam, valjda.”
Samouvjeren je, čak šarmantan. Madeline osjeća koliko je pogriješila u
pretpostavci; očekivala je natmurenog tinejdţera, dečka koji se čudno drţi,
nesigurnog u sebe. Jane sad drţi ruku na sinovoj nadlaktici, njezini ruţičasti
nokti blistaju u jutarnjem svjetlu koje sja kroz dnevni boravak.
“Je li ti Clare ikada objasnila zašto je nisi zanimao?” pita, odlučivši prijeći
preko komentara o Nathanu Warrenu, fokusirati se na dečka ispred sebe. “Dala
neku naznaku da je postojao neki drugi dečko u njezinu ţivotu?” Na ovo se Jane,
naizgled, malo ukoči, ispravi se sjedeći na kauču. Harry slegne ramenima. “Ne,
zapravo,” kaţe,
“ali, znate, bilo bi lijepo znati da je imala razlog, da me nije odbila iz čista
mira.”
Madeline se smiješi, naginje glavu. “Naravno.” Pogledava po prostoriji
uokvirene fotografije Jacka i Jane s njihova vjenčanja, fotografije mlaĎe djece na
kojima prave smiješne face za kameru. Sve izgleda uglancano, ima onaj sjaj koji
dolazi s novcem i, samoj sebi usprkos, osjeti neugodni ţalac ljubomore. Tko ne
bi ţelio sve ovo?
“Moţemo li vam još nekako pomoći, detektivko?” pita je Jane, napola
ustajući, jasan znak za Madeline da joj je vrijeme da ode. “Harry sad stvarno
mora u školu.”
“Još samo jedna stvar”, kaţe Madeline, oči joj se opet usredotočuju na
Harryjevo lice, na gustu crnu kosu, blistave plave oči. “Moţeš li mi reći gdje si
bio u ponedjeljak četvrtog, što si radio tu večer?”
Nastane stanka; atmosfera u sobi kao da se promijenila, postala napeta.
“Bio je s dečkima s nogometa”, kaţe Jane. “Rekla sam vam, detektivko. “

~ 88 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Harry kimne. “Išli smo na pizzu poslije treninga. Moţete lako provjeriti.”
“Hvala,” kaţe Madeline, “i hoću.” Jane sad stoji na nogama i detektivka
takoĎer ustaje, još jednom prelazeći pogledom po sobi. Prozor s desne strane
gleda izravno na kuću Edwardsovih, sad to primjećuje; zgodno za dečka koji
misli da je djevojka iz susjedstva pravi komad.
“Otpratit ću vas van”, kaţe Jane i u trenutku dok stavlja svoj dlan na
Madelineinu ruku, to se dogodi: njezin rukav podigne se pokazujući golu koţu
podlaktice. Madeline ugleda modricu: tamnoljubičastu, rubovi poprimaju
zelenkastu boju. Širi se po cijeloj unutarnjoj strani ruke, kao mrlja. Brzo Jane
spusti ruku, povuče rukav svoje vestice, ali Madeline vidi kako joj se
crvenilo počinje penjati uz vrat, bojeći joj koţu kao što krv boji vodu.
Ne kaţe ništa, pusti da je Jane otprati do ulaznih vrata, ostavljajući Harryja u
dnevnoj sobi. Na pragu kuće detektivka se okreće. Tamo gdje je prije vidjela lice
privilegirane, bogate ţene koja se pokušava drţati autoritativno, sad vidi nešto
drugo: lice ţene koja ima tajnu. Tajnu kakvu su u policiji vidjeli previše puta.
Napola već vani, zastane.
“GospoĎo Goodwin,” kaţe, “znate da smo tu za vas kad god osjetite potrebu
porazgovarati, zar ne? O bilo čemu, to hoću reći.”
Na sekundu, Janeino lice se ublaţi. “Hvala vam,” kaţe, “ali nema potrebe za
tim, Madeline. Sve je u redu.”
Čak šest drugih dječaka potvrĎuje Harryjevu verziju dogaĎaja. Madeline
spušta telefon, stavlja ruku na čelo. Ako je bio s dečkima s nogometa sve do
osam navečer i kasnije, nema šanse da se mogao pribliţiti Clare.
“Jebemu sve”, kaţe glavni detektiv kad mu prenese novosti. “Nikamo nismo
dospjeli. Šef će mi skinuti glavu. Reci mi još jednom, što je rekao o Nathanu
Warrenu?”
“Samo je prokomentirao da prati cure iz škole, ništa što nismo već prije
čuli”, kaţe Madeline. “Mislim da nije ništa s tim mislio.”
“Hmm.” Rob se mršti i Madeline je svjesna koliko bi on volio sve ovo
pripisati Nathanu, posluţiti se onom starom izrekom po kojoj nema dima bez
vatre i odjuriti s tim svojemu nadreĎenom.
“Harryjeva majka imala je groznu masnicu”, kaţe Madeline. “To me
natjeralo da se upitam.”

~ 89 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

On je pogleda. “Da se upitaš što?”

Ona se namršti, posegne za posljednjim bombonom iz kutije Quality Street.
“Da se upitam je li sve doista tako savršeno u tom braku kao što se čini na prvi
pogled.
Nikad se ne zna, zar ne? Danas sam se saţalila nad njom, stvarno. Nisam
mislila da ću ikad tako nešto reći o Jane Goodwin.”

~ 90 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

15. poglavlje

Jane

Petak, 8. veljače

N alazim se u radnoj sobi u straţnjem dijelu kuće, gledam preko u naš

travnjak sa straţnje strane. Cijelu vječnost uloţila sam u pokušaj da
uzgojim vrt kad smo se doselili, da se ljubičasta glicinija popne po boku kuće,
zaposlila vrtlare da pozorno isplaniraju unutarnje dvorište. Imala sam u glavi
ideju o povrtnjaku: mahune, rajčice, grašak. Na kraju smo uzeli tvrtku da sve to
napravi za nas - naposljetku je ispalo da nemam baš zelenu ruku. Ne bih to baš
priznala mamama u ZRU-u.
Mrak je u radnoj sobi, zrak je teţak i ustajao. Ne dolazim često ovamo, to je
više Jackov teren koji si je uredio kad je zadnji put promoviran. Rekao je da
mora imati mjesto za rad u kući, da se mora negdje malo maknuti od djece i
mene. Krasno, pomislila sam. Naravno, dragi, rekla sam. Nisam toliko glupa da
se s njim svaĎam kad on nešto poţeli. Više nisam. Pogotovo sad kad je policija
vidjela masnicu na mojoj ruci. Ljutita sam na sebe zbog toga, obično sam tako
oprezna. Uznemirilo me što se zanimaju za Harryja, to me je malo izbacilo iz
putanje, ali on se stvarno dobro drţao, baš sam bila ponosna. Nitko ne ide zatvor
zato što se malo zaljubio u djevojku iz susjedstva.
Nakon što je Madeline otišla, uzela sam komad papira s Jackovim
rasporedom dolazaka pacijenata iz svoje ladice, gdje ga čuvam zadnjih nekoliko
dana. Spalila sam ga u kaminu, dok su djeca bila u školi. Nestao je u
nekoliko sekundi, papir se pretvorio u crni pepeo. Ako on to već ne ţeli reći
policiji, neću da to oni sami naĎu.
Otpijem malo bijelog vina iz čaše koju drţim u ruci; osjećam kako mi se
mišići opuštaju dok gledam kroz prozor. Na kraju našeg vrta mala je kapija,
ugraĎena u ogradu. Vodi na uski trak zemlje izmeĎu nas i Edwardsovih. Kad se
Rachel doselila, mislila sam kako će nam ta stazica sluţiti da skoknemo od jedne

~ 91 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

do druge kuće, s bocom vina u ruci ili kako ćemo tiho stajati na dnu vrta dok
djeca spavaju. Ništa od toga nije se dogodilo.
Još jedan gutljaj vina; iznenaĎeno primijetim da je čaša već gotovo prazna.
Gore čujem kako se Harry kreće po svojoj sobi točno iznad mene. Bio je šutljiv
cijelu večer, nije me pošteno pogledao u oči.
“Zaista si se dobro drţao pred detektivkom”, rekla sam mu za večerom. “Sad
više nemaš o čemu brinuti.”
Dok gledam van u travnjak, svjetlo se upali u vrtu Edwardsovih. I oni i mi
ugradili smo senzore, zbog sigurnosti - u ovakvim kućama bio bi lud da ih ne
ugradiš. Čekam, motrim, ali ne vidim nikakvo kretanje s njihove strane. Barem
ne vidim odavde. Neka ţivotinja, moţda. Katkada doĎu lisice do vrta. Kopaju po
smeću, pokušavaju izvući sve naše tajne.
Kasnije te noći Jack je inzistirao da ostane dolje nakon što pročitam priče za
Sophie i Finna. I on je šutljiv kao i Harry, na pitanja mi odgovara nevoljko,
kratko. Napravila sam mu šalicu čaja, smiješila sam mu se dok sam je
stavljala pred njega, ali pet minuta kasnije vidjela sam da ju je zamijenio pivom.
U našoj spavaćoj sobi je hladno iako je centralno grijanje uključeno na
najjače. Dio mene ţeli da Jack doĎe u krevet. Dio mene to ne ţeli.
Ne mogu spavati, ustajem, osjećam blago probadanje bola koji me katkada i
dalje stisne. Ruka me boli. Znam što bi mi savjetovali svi časopisi, Ostavi ga na
prvi znak nasilja, ali ja sam morala mnogo raditi na tome da steknem ovo što
imam sad. Ovaj ţivot. Ovu kuću, ovu djecu, ovu obitelj. Neću to sad samo tako
odbaciti. Dok zurim u svoj odraz u zrcalu iznad komode, na trenutak
vidim ţenu koja sam bila prije - nitko i ništa. Djevojka za koju se vlastiti
roditelji nisu zanimali, djevojka u odjeći iz druge ruke, nevidljiva, zaboravljena.
Znala sam sanjariti o velikoj kući i obitelji, o mjestu u društvu, o ulozi koju
ću ispuniti. Novcu koji će mi kupiti skupe stvari, kupiti status, kupiti otmjenost.
Jack mi je sve to dao. Na pomisao da bih sve ovo mogla izgubiti, ovaj ţivot koji
sam za sebe stvorila, obuzima me krajnja hladnoća.
Čujem nešto lijevo od sebe, tiho škripanje. Skočim na noge, tapkam preko
mekog, debelog tepiha do našeg prozora. Isprva ne vidim ništa u tami, no onda
ugledam jantarni sjaj na dnu vrta, pokraj male kapije. Dok se moje
oči privikavaju na crnilo, razabirem dvije figure kako stoje u mraku, na mjestu
gdje se spajaju uske stazice do naših kuća. Netko visok, previsok da bi bio Harry.
~ 92 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pritisnem lice na staklo, moj dah magli okno. Jack. To su Jack i Ian, njihova
tijela stoje pomalo zgureno i blizu, narančasto svjetlo cigarete koje putuje od
jednog do drugog sliči na krijesnicu.
Smjesta mi srce počne brţe kucati. Što moj suprug radi tamo s našim
susjedom u ovo doba noći? Tješi ga, moţda?
Gdje je Theresa? Mislila sam da je ona tu da pazi na ovakve stvari.
Tijelo mi je napeto, kruto. Gledam i dalje, vidim da Jack pogledava prema
kući, njegovo lice jasno je obasjano mjesečinom. Dok zurim, Ian pruţa ruku,
dotiče mojeg supruga po ramenu. Ne vidim njegovo lice.
Trebao bi tješiti svoju ţenu, razmišljam, a ne skrivati se po sjenama s mojim
suprugom.

~ 93 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

16. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Subota, 9. veljače

T elefon zvoni u pola sedam dok je Madeline sama u postaji. Veći dio
vikenda već je provela ovdje. Glavni detektiv otišao je kući predvečer,
mrmljajući nešto o svojoj supruzi, i dalje loše raspoloţen zbog toga što posjet
Harryju Goodwinu nije dao nikakva ploda.
“Madeline?”
To je Rachel Edwards. Clareina majka.
Madeline nikad nije spomenula Rachel svoj mali razgovor s Clare u školi.
Clare se na prvi pogled nije činila Madeline kao tip djevojke koja bi se zanimala
za policiju, ali svatko ima svoje razloge. Madeline je pitala Clare za majku, je li o
tome pričala s njom. Srednja škola Ashdon nije baš škola koja priprema učenike
za karijeru u snagama reda; ne, ako se pita roditelje, to je škola za
buduće odvjetnike, liječnike, pa čak i političare. Ugledne, dobro plaćene
pozicije. Clare je imala čudan izraz na licu.
“Ja ţivim s mamom i očuhom”, brzo je rekla, kao da joj je stalo do toga da
Madeline zna kako nema oba roditelja. Clare i njezina majka preuzele su Ianovo
prezime kad se Rachel preudala, što je Madeline uvijek smatrala malo čudnim.
“I što oni misle o tvojim planovima da se pridruţiš policiji?” blago je upitala
Clare. Djevojka je pogledala u pod, čupnula malo nit koja joj je virila iz
dţempera.
“Mama nema ništa protiv. Ian misli da mi se to ne isplati.” Zastala je, a onda
je Madeline ugledala to: crveni val nelagode koji joj se penje uz vrat. “Boţe,”
rekla je Clare, “oprostite, nisam htjela - vi sigurno ipak...”

~ 94 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Ne brini”, brzo je odvratila Madeline, prekidajući je. Jadna mala izgledala je
prestravljeno. “Snalazim se nekako. Plača nije tako loša kad se jednom malo
pomakneš prema višim rangovima.”
“Madeline?” Glas Clareine majke ponovno joj je u uhu. Strese se malo da
odbaci druge misli.
“GospoĎo Edwards,” kaţe, “drago mi je čuti vas. Je li sve u redu?”
Neprimjereno pitanje; naravno da nije u redu - kći joj je mrtva.
“Moram razgovarati s vama”, kaţe. “Vaţno je.”
“Naravno”, reče Madeline, prisjećajući se kako je utisnula svoju posjetnicu u
Rachelinu kao led hladnu ruku u ponedjeljak i kazala joj neka je nazove u bilo
koje doba.
“Upravo se nalazim pred postajom. Hoćete li izići po mene?” Veza se
prekine.
Madeline oklijeva pokraj svojega stola. Ako malo izmakne stolac unatrag i
pogleda kroz prozor, moţe je vidjeti, njezinu mršavu figuru priljubljenu za
metalne šipke ulazne kapije. Na trenutak Madeline pomisli kako Rachel izgleda
kao zatvorenica, samo s pogrešne strane vrata.
Madeline izlazi kako bi susrela majku, hladni je zrak gricka. Rachelin auto
stoji ukoso parkiran preko dvostruke ţute linije točno pred postajom; izgleda
kao da je ovamo stigla u velikoj ţurbi. Časnica za vezu s obitelji stvarno je
trebala upozoriti policiju - još uvijek je svakodnevno u njihovoj kući. Rachelino
lice drukčije je nego što je bilo inače, primijeti Madeline, kao da je netko uzeo
ţlicu i izdubio ga s obje strane. Bila je jedna od najbolje sreĎenih majki u gradu:
ţarkocrveni ruţ, debeli puder, lagane kašmirske vestice prebačene preko
ramena. Ali sad joj je lice golo. Tamne vrećice vise pod očima. I dalje je
lijepa, naravno.
Madeline brzo otključa kapiju, prsti su joj malo ukočeni.
“DoĎite unutra”, kaţe. Na ovom katu u postaji nema nikoga osim njih dvije;
svi su otišli kući vlastitim ţivotima. Svjetla nad njezinim stolom zuje, sve ostalo
je u mraku.
“Hoćete li čaj?” ponudi joj Madeline, tek toliko da nešto kaţe. Rachel brzo
odmahne glavom, puštena smeĎa kosa ljulja joj se oko lica. Nema smisla da je

~ 95 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

sad vodi u sobu za intervjue; ovako će se osjećati opuštenije, a to je ono što

policiji treba.
MeĎutim, ona ne ţeli sjesti; umjesto toga, hoda po prostoriji kao ţivotinja po
kavezu. Nema mira, oči joj lete s hrpe stvari na Madelineinu stolu na kalendar
na zidu koji je u školi napravilo jedno od djece glavnog detektiva. Nespretno
išarana lica zure natrag u njih, lica djece pred kojom se pruţa cijeli ţivot.
“Kako ste, Rachel? Čula sam da je odrţana misa za Clare”, započne
Madeline, ali Rachel opet odmahne glavom, naglo stane usred pokreta i okrene
se pogledati u nju.
“Ima nešto što ne vidimo”, kaţe, i glas joj je promukao, kao da je plakala
tjednima.
Madeline duboko udahne. “Moj tim i ja radimo sve što je u našoj moći da
otkrijemo tko je učinio to vašoj kćeri. Kao što znate, u ovom trenutku pratimo
nekoliko tragova...”
“Ne”, reče glasno Rachel. “Ne. Ima nešto drugo. Ljudi pričaju. Ta govorkanja
- ne mogu ih podnijeti.” Podigne ruke i drţi ih uz glavu, sa svake strane,
dlanova ispruţenih po ušima, kao da pokušava blokirati zvuk.
“Za sve sam kriva ja”, kaţe, i njezin glas poprimi očajnički ton, zvuči gotovo
molećivo. “Nisam se smjela svaĎati s njom, nisam je smjela toliko opominjati
zbog ispita. Moţda bi, da sam bila bolja majka...” Ne dovrši rečenicu, oči joj
ostaju uperene u fotografiju iza Madelineinih leĎa, zakvačenu za zid.
“Nema ovo veze s tim kakva ste vi majka, gospoĎo Edwards”, kaţe
Madeline, ali sada pomnije promatra ţenino lice. Krivnja je kod roditelja
uobičajena stvar, u nekoj mjeri. No ako je u Rachelinu odnosu prema kćeri
bilo nečega što skriva, vrijedi to doznati.
“Mislim da ne radite svoj posao kako treba”, kaţe ona, oči joj se
usredotočuju na Madeline. “To je on - taj luĎak - koji i dalje hoda po gradu. Po
našem gradu.” Govori odrješito i zadihano. Madeline podigne pritiskivač za
papir u obliku globusa sa svojeg stola, osjeti ohrabrujuću čvrstoću pod prstima.
“Nathan Warren. On je bio tamo,” kaţe Rachel, “znam da je bio tamo. I da
doktorova tajnica tvrdi da ga je vidjela, tako je rekla, zar ne? On ju je „našao‟ -
pa to je namjerno rekao da nas zavara. On nema alibi, zar ne? Je li
tako, Madeline?”

~ 96 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Zuri u drugu ţenu, otvorenih usta, lica koje se zarumenjelo od napora da to

izgovori. Madeline misli na prazne boce vina u njihovoj kući. Je li moţda
pijana? Sprema se reći Racheli neka sjedne kad ova prilazi bliţe, unosi joj se u
lice. “Clare više nema”, kaţe, polako i promišljeno. “Nema je, mrtva je, a ljudi
samo nabacuju kojekakva nagaĎanja...”, riječi joj izlaze iz usta kao siktanje,
ruţno od suglasnika, “... o mojem suprugu! Zar misle da sam gluha, samo zato
što mi je slomljeno srce? Čujem ih kako govore!” Nagne se još bliţe, toliko da
Madeline osjeća njezin dah na licu. “Ian je dobar čovjek, Madeline!”
Osjeća kako joj se lice malo rumeni na spomen Iana Edwardsa, kao da je
osobno kriva baš za to za što Rachel sve optuţuje. Rachel Edwards nije navikla
da ne bude po njezinom. Ljudi koji imaju novca obično su takvi.
Rachel Edwards svoju kosu sreĎuje u salonu Kod Trudie, stavlja fine pramenove
svakih nekoliko mjeseci, njeguje travnjak ispred svoje kuće i vjerojatno sprema
pečenje za svoju obitelj svake nedjelje. Jedina mrlja u Rachelinoj prošlosti bila je
smrt njezina supruga, sve do sad, naravno. Sada, ona je udovica koja se preudala,
i kći joj je ubijena. Madeline proguta knedlu. Nitko ne zasluţuje tako nešto.
“Rachel”, kaţe ona, pritiskivač za papir joj usidruje misli. “Nitko u ovom
gradu ne optuţuje Iana ni za što. Moj tim zna što radi i nastavit ćemo sa svim
procedurama koje su potrebne da privedemo Clareina ubojicu pravdi i iskaţemo
počast uspomeni na nju.” Madeline zastane - Rachel se trznula na riječ
uspomena. “Znam da vam je stalo do ove zajednice”, kaţe, blaţim glasom.
“Svima nam je stalo. I svima nama svakoga dana nedostaje vaša kći.” Njena slika
bljesne joj tada pred očima - plava Clareina kosa, njezine iskrene oči.
“Hoćete li ih onda zaustaviti?” pita ova, tako blizu da Madeline moţe
nanjušiti na njoj ustajali, umorni miris tuge.
“Zaustaviti koga?” kaţe Madeline, kupujući vrijeme.
“Zaustaviti njih - grad - i njihova govorkanja. Ne pomaţu nikome. Sve što
ţelim jest naći Clareina ubojicu. A to nije moj suprug. “

~ 97 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

17. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 11. veljače

D jeca su jutros umorna, kreštava i naporna. Dvadeset minuta provela

sam nagovarajući Finna da siĎe u prizemlje. Njegovo malo lice crveno
je, ljutito, iscrpljeno od manjka sna, iako sam ih stavila spavati na vrijeme i
čitala im Knjigu o dţungli po stoti put.
Jack zapravo nimalo ne pomaţe. I on izgleda iscrpljeno, ali kad ga pitam što
mu je, pogleda me tako svisoka da se stresem, maknem u stranu. U meni buja
panika kad je takav. Moram napraviti nešto da ga udobrovoljim.
Danas ne radim, ali gotovo bih radije išla na posao; u kući osjećam pritisak.
Sve otkako je detektivka Madeline Shaw vidjela modricu na mojoj ruci, mozak
mi ključa od razmišljanja. Kao što sam rekla, ne ţelim da se stvari izmaknu
kontroli, da ljudi zabadaju svoj nos u naše stvari. Moram biti opreznija.
Novi automobil parkiran je ispred kuće Edwardsovih, sve više novinara
dolazi svakog dana. I obiteljska časnica za vezu i dalje je tu - svako malo vidim
kako promiče iza njihova kuhinjskog prozora. Vinske boce su nestale - moţda
ona posprema po kući, drţi red. Brzo prebrišem pod u dnevnom boravku,
obrišem Finnove igračke, pokupim Harryjevu sportsku opremu s poda.
Mobitel mi zazuji dok brišem kuhinjske plohe u ţutim gumenim
rukavicama da zaštitim nokte. Jack misli da je to ekstravagancija, ruţičasti šelalc
svaka dva tjedna, ali u ovom trenutku mi to još ne brani, a ja svoju manikuru ne
ţelim ţrtvovati. Moţemo si to priuštiti, naposljetku. Osim toga, rutina odlazaka
na manikuru mi nekako pomaţe, drţi moje misli na okupu. Isto kao i slaganje
naušnica u kutiji za nakit, jednu preko druge, svaku večer, lijepo i uredno; i to
kako svakoga dana provjeravam dţepove svoje djece kad se vrate iz škole,
prolazim prstima po rubovima odjeće, uklanjam komadiće paperja i
zaboravljene omote od slatkiša; način na koji nalijevam bijelo vino točno do
~ 98 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

male bijele crte na čaši - ni manje, ni više. Volim se drţati svoje rutine; u zadnje
vrijeme to mi pomaţe da ne mislim o onome što mi je rekao Jack, one
večeri kad je umrla Clare, i o tome kako je otada stvarno postao teţak. Pomaţe
mi da ne mislim zbog čega je ona zapravo bila na popisu njegovih pacijenata i
zašto to nije još nikome rekao. Čak i prije no što je Clare umrla, ja sam se drţala
svoje rutine. Glavna prednost Shellaca jest što moram otići iz grada, maknuti se
iz kuće, pobjeći u salon za manikuru u Saffron Waldenu i sjediti u tišini sat
vremena dok mi manikerka namače i polira nokte i masira mi ruke. O tome se
moţe mnogo pričati. Katkada osjetim ţelju da zgrabim tu ţenu za ruku,
preklinjući je da mi pomogne. Ali nikad to ne napravim.
Otvorim svoj mobitel i srce mi potone. U školi sazivaju hitni sastanak. Sutra,
u 18.30. Saziva ga ravnateljica Andrea Marsons, osobno je poslala e-mailove
svim roditeljima iz ZRU-a, Zajednice roditelja i učenika koja, naţalost,
uključuje i mene.
Sandra me zove pet minuta nakon što je došao e-mail. Nismo planirale
sastanak ZRU-a još mjesec dana. “Čujem da je to zato što je Clareina majka
otišla na policiju prošli petak. Sad Andrea hoće razgovarati sa svima”, kaţe
koristeći svoj prigušeni glas, onaj kojim se često koristi zadnji tjedan, otkako se
sve to dogodilo. Zamišljam je kako stoji pokraj svojeg velikog kuhinjskog otoka,
odvratno moderniziranog u kontrastu sa slamnatim krovom i drvenim gredama.
Vjerojatno pije kavu s obranim mlijekom iz njihovog kafe-aparata, uzima male
uredne gutljajčiće da si ne pokvari ruţičasti ruţ. Trebala bi prijeći na nešto
manje intenzivnu nijansu, ali to joj nisam još rekla.
“Otišla na policiju?” kaţem. “Kako to misliš?” Sandrina sposobnost da dozna
informacije prije svih drugih nikad me nije prestala zapanjivati. Ali je korisna.
Premjestim se do kuhinjskog prozora i dok prilazim, zastori se kod
Edwardsovih otvaraju. Dah mi nakratko zastaje u grlu. To je Ian, njegova velika
figura ispunjava prozor. Lice mu je prazno, bezizraţajno. Stisnem oči,
pokušavam vidjeti je li moţda plakao, izgleda li moţda kao čovjek koji ţaluje za
svojom pokćerkom.
Ne bih baš rekla.
“Rachel”, kaţe Sandra. “Izgleda da je otišla do Madeline Shaw, izvan radnog
vremena. Tricia ju je vidjela kad je odlazila. Kaţe da je došla na neke nove
teorije, pa eto, to joj ne bismo mogli ni zamjeriti, zar ne?” Osim što moţemo,
~ 99 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

mislim ja, itekako joj zamjeramo. Ali to nije zapravo bilo pitanje; Sandra
nastavlja pričati ne očekujući odgovor.
“Mislim, znam da je pogoĎena tugom, naravno, ali jednostavno mi se ne čini
da takvo ponašanje ikome pomaţe, ha? Moramo pustiti policiju da radi svoj
posao. Ono što je ovoj zajednici potrebno jest vrijeme da izliječi rane.” Čuje se
tihi zvuk srkanja; kava s nemasnim mlijekom, bez sumnje. Zvuči kao da čita iz
brošure. Zamišljam Rachel Edwards kako se sučeljava s Madeline - nisam znala
da je tako borbena. Moţda u ledenoj kraljici ima toga više što nisam primijetila.
Još su mi na rukama gumene rukavice; polako naslonim telefon na svoju
ključnu kost, drţim ga tamo dignutim ramenom dok skidam rukavice. Ruke su
mi ispod čudne, preblijede, gumaste. Ian se miče od prozora. Mogu nazrijeti
siluete njihove kuhinje. Pitam se što će napraviti sa svim Clareinim stvarima -
šalicama iz kojih je pila čaj, njezinim šarenim tenisicama u stalaţi za cipele.
“Mislim da trebamo otići na sastanak”, kaţem, glas mi je bistriji nego glava,
a onda slobodnom rukom dohvatim kućište telefona i promijenim volumen.
Zrakom se razlijeţe zvonjava, dovoljno glasna da je Sandra čuje.
“Oprosti,” kaţem, “moram se javiti, ovo me vjerojatno zove Jack. Rekao je
da će me nazvati iz ordinacije, nešto planiramo za večeras.”
Čujem da Sandra uzdiše i točno čujem zavist u tom zvuku.
“Kladim se da te vodi van na neko lijepo mjesto, ha? Ooo, ti sretnice. Meni
će društvo praviti pinot, nema sumnje. Roger radi do kasna. Kao što je radio i
cijeli vikend.” Znači ništa novo kod vas, pomislim, ali odlučim ignorirati tračak
tuge u njezinu glasu. Umjesto toga, natjeram se zvonko nasmijati i reći: “Tako
nešto, da. Pazi na sebe, Sandra. Vidimo se u školi!” Mislim stvarno. Da me
izvodi na lijepo mjesto. Nema ona pojma. Nijedna od njih nema.

Gotovo je vrijeme da krenem po djecu kad Jack nazove. IznenaĎena sam;

rijetko me zove iz ordinacije ovih dana.
“Jack?” kaţem u slušalicu, pazeći da mi glas zvuči neutralno. “Što se
dogodilo? Baš se spreman otići po djecu.”
Iako znam da je na poslu, znam da nije u mojoj neposrednoj blizini, cijelo
tijelo mi se napelo. Bori se ili bjeţi.
“Moţeš li se naći sa mnom?” kaţe. “Moramo razgovarati.”

~ 100 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

18. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 10 ujutro

P rvo imamo matematiku, predmet koji najmanje volim. Znam da bih se

trebala usredotočiti na ispite ali ne mogu prestati misliti o današnjoj
noći. UzbuĎenje šišti kroz mene dok gledam na sat - još moram izdrţati samo
nekoliko sati. Zamišljam ga, kako će mu izgledati lice kad mu kaţem što sam
napravila. Što ćemo sad moći.
Mobitel mi je u krilu i vibriranje se preglasno čuje. GĎa Garrett gleda u
mene; napravim grimasu s osmjehom isprike, ali ne mogu odoljeti i gurnem
ruku pod stol da provjerim što piše na ekranu. Poruka me natjera da se
nasmiješim još šire. Još malo. Kako je sladak. Znam da nije fer što to sve mora
biti tajna, ali to je jedini način da to napravim - mama i Ian bi poludjeli da
znaju, a cure iz škole bi mi zagorčavale ţivot do daske. Ovako smo samo on i ja,
i nitko drugi ne mora biti uključen.
“Clare? Bi li malo obratila pozornost, molim te?” GĎa Garrett ovaj put
izgleda ljutito i ja brzo gurnem mobitel u torbu, podignem olovku. Neugodno
mi je - dobra je ona, gĎa Garrett, ove godine mi je razrednica. Nije joj baš
lako kontrolirati neke dečke, mislim da je još nova. Ja ne bih nikad htjela biti
učiteljica - a i bila bih grozna u tome. Zadnjih godinu ili više razmišljam o
policiji, ali mami se to ne sviĎa. Ja mislim da bi mi to pomoglo da se pomirim s
nekim stvarima, da bolje shvatim što se dogodilo mami.
“Tko mi moţe reći koje će se teme najvjerojatnije pojaviti na idućem ispitu?”
pita gĎa Garrett i shvaćam da mi misli opet bjeţe i gledam u stranicu na stolu da
izbjegnem pitanje, da je ne slušam. Brojke na stranici veselo plešu pred mojim
očima. Osjetim da mi mobitel opet vibrira u torbi na podu. Jednom, dvaput.
Jedna za tugu, druga za radost.

~ 101 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

19. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Ponedjeljak, 11. veljače

S tigli su popisi poziva.”

Lorna spušta nekoliko listova papira na Madelinein stol. “I traţila sam
obiteljsku časnicu za vezu da danas malo pomnije motri na Iana
Edwardsa”, nastavi. “I da nam javi na vrijeme ako se Rachel opet uzbuni.”
Prema onome što im je Theresa rekla do sada, Rachel je u komi, a Ian je ljutit na
policiju što slabo napreduje u istrazi, jednako kao i na ostatak svijeta, misli ona.
Koliko ljutit, Madeline pomisli da se to mora poslije sjetiti provjeriti.
“Hvala, Lorna”, kaţe, uzimajući papire i gledajući koliko je toga. Vodafone
im je dao podatke za zadnjih mjesec dana, ali oni se moraju fokusirati na zadnjih
nekoliko dana, na Clareine posljednje sate. Dok Madeline okreće stranice,
uočava to - broj koji je stalno iznova pozivan, dvostruko 5 na kraju iskače joj u
oči. 1., 2., 3. veljače. Tko god to bio, s tom je osobom bila u kontaktu. Puno.
Brzo, provjeri koji je broj Rachelina mobitela. Nije taj.
Glavni detektiv nije u svojoj sobi. “Lorna”, zovne Madeline, mašući rukom.
“Pogledaj ovo. Clare je zvala ovaj broj i razgovarala deset minuta i na dan kad je
umrla, petnaestak minuta prije no što počinje potencijalno procijenjeno vrijeme
smrti.” Pokaţe prstom, i Lorna se nagne.
“Provuci ga kroz bazu podataka, moţe?” zamoli ju Madeline, i Lorna uzme
papir i nestane u drugu prostoriju.
Već su pitali Clareine roditelje s kim je bila bliska, mogu li se sjetiti bilo
koga, ali njih dvoje su spomenuli samo Lauren.
“Shaw?” Glavni detektiv otvara širom vrata i korača prema Madeline,
košulja mu nije u hlačama. Njegova smeĎa kosa strši u zrak, kao da je u stresu
mnogo puta prošao rukom kroz nju. U ruci mu je primjerak novina Essex

~ 102 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Gazette, fotografija Ţalosne livade na naslovnici. Do sada su nekako uspijevali

drţati novinare pod kontrolom, u relativnom smislu, premda Clareino prelijepo
lice očito prodaje novine. Članak u Daily Mailu još se nije pojavio - Rob je
vjerojatno nečim podmitio Dannyja Briena. Madeline se pita je li još nešto
iscurilo u javnost - rana na potiljku, spekulacije o Nathanu. Nešto joj govori da
vijesti nisu dobre.
“Upravo mi je bila prokleta Andrea Marsons na telefonu,” kaţe Rob lupivši
papirima o stol, “kaţe da je škola u kaosu. Očito su počele kruţiti glasine o
Nathanu Warrenu, da je napad bio seksualne prirode, iako znamo da je to
sranje. Moguće da ih je pokrenuo Harry Goodwin, nakon tvog malog sastanka s
njim. Klinci paničare da bi se napad ponovno mogao dogoditi, roditelji
dolijevaju vatru na ulje. Jedna od majki se prijeti da će zvati novinare
na nacionalnoj mreţi. Već sam morao preklinjati prokletog Dannyja Briena da
zadrţi priču za Daily Mail do idućeg tjedna.”
“A što planira reći za nacionalnu mreţu?”
Rob ozlojeĎeno slegne ramenima. “Očito netko insinuira da mi nešto
krijemo, da se bojimo kako će nas optuţiti za diskriminaciju ako privedemo
Nathana Warrena.”
“Smiješno”, reče Madeline, zamišljajući jadnog Nathana kako stoji na
pločniku i kisne.
“No, to znamo ti i ja, ali ne i prokleti tračevi po Ashdonu”, reče Rob.
“Stvarno, Madeline, ne znam kako ti tamo izdrţiš. To je oličenje svega što ne
valja s malim zajednicama.”
On uzdahne. “Gledaj, Shaw, bi li mogla ti otići u školu? Andrea misli da bi
to podiglo „moral‟.” Njegovi prsti u zraku oblikuju navodnike.
Madeline gleda prema vratima, nada se da će vidjeti Lornu. “U biti, upravo
sad provjeravamo telefonske pozive,” kaţe, “bilo bi dobro da to najprije...”
On je prekine. “To zapravo nije bilo pitanje, Shaw. Je li ti znaš kako će
glavni šef poludjeti ako nas krenu javno prozivati? Diţi se i idi u tu školu.
Kontrola štete.”

Na putu za Ashdon, Madeline upali radio, pokušava razmišljati. Tko bi imao

na piku Clare Edwards? Lijepu, pametnu, dragu Clare. Ljubomora? Laurenino

~ 103 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

lice joj se pojavi u mislima, njezine tamnom olovkom obrubljene oči. Ljutnja?
Školska psina koja je pošla ukrivo?
Ţute trake na drveću pred školom klepeću na vjetru. Hladno je, čak i za
veljaču. Netko iz ZRU-a je stavio trake dan nakon što je umrla, zavezao ih za
grane kao spomen na Clare. Većina traka sada izgleda prljavo; automobili koji tu
prolaze (iako ih nema mnogo) špricaju blato; od vlage su se zakovrčale po
rubovima.
Ravnateljica je pozdravlja na ulaznim vratima srednje škole. Andrea nosi
svoj uobičajeni vuneni dţemper, ali izgleda uznemireno, više no obično. Na
rubu rukava ima mrlju od tinte.
“Još jednom hvala što ste došli”, kaţe. “Čekali smo vas. Mislim da bi to
moglo malo smiriti duhove, znate. Kad vide da nešto radite. Evo ovuda.”
Madeline je slijedi niz školski hodnik u veliku sportsku dvoranu gdje su se
okupili. Gimnastička oprema naslagana je uza zidove: uţad za penjanje,
strunjače. Djeca zure. Srednja škola toliko je gora od osnovne, stariji klinci drţe
se tako prijezirno. Očito vjeruju koječemu što načuju od svojih roditelja; da
policija Chelmsforda ne radi dobro svoj posao.
“Pozdrav svima”, kaţe Madeline čudnim glasom. Gleda kako je svi blijedo
gledaju. Atmosfera je napeta, neprijateljska.
“Većina vas me već poznaje, ja sam istraţna detektivka Madeline Shaw i s
kolegom, glavnim detektivom Robom Sturgenom, nadgledam istragu smrti
Clare Edwards.” Čuje se mrmljanje, šaptanje koje ne moţe razabrati. “Kao što svi
znate,” nastavi, “gubitak Clare veoma je pogodio našu zajednicu. Posao nas, kao
policije, jest dati sve od sebe da zaštitimo vas od daljnjih incidenata i dovesti
pred lice pravde osobu koja je napala Clare.” Osjeća Andreine oči na sebi;
svjesna je kako nije uljepšala stvari onoliko koliko je moţda trebala. Za to nema
vremena.
“Policijska prisutnost u gradu i dalje je stalna,” nastavlja Madeline, “i u
ovom času pratimo više linija istrage. Ključno je”, na trenutak pogleda se ravno
u oči s dečkom iz zadnjeg reda - visok je, nagnut, sarkastičan - “da vi suraĎujete
s nama koliko god to moţete. Moţda će vam se činiti kao da ne postoji nešto što
biste baš vi mogli učiniti, ali zapravo postoji nekoliko stvari koje bih vam
danas htjela spomenuti i ţelim da svi pozorno slušate.” Desno pokraj nje Andrea
se ozari. Pozitivna akcija: to je uvijek najbolje.
~ 104 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Najprije,” reče Madeline, pomalo se zagrijavajući u svojoj ulozi, “moţete

nam se slobodno obratiti. Ako postoji bilo što, i kad to kaţem, mislim zaista bilo
što, što netko ovdje još nije rekao policiji, morate nam javiti. Čak i ako mislite
da nije vaţno, čak i ako mislite da zvuči šašavo. Čak.. .” na trenutak zastane, “...
ako mislite da bi vas to moglo dovesti u nevolju. Po svoj prilici, imat ćete mnogo
više problema ako nam to ne kaţete nego ako nam kaţete.”
Čuje se hihot iz zadnjih redova; Andrea ih stišava glasnim “ššš.”
“Drugo, ţelim da svi ostanete na oprezu. Vidite li nešto što bi moglo imati
veze s ovim slučajem, ponovno, morate nam javiti. Ma koliko se to vama činilo
nevaţnim u tom trenutku. Bez obzira na to koliko davno se dogodilo. Treće,
ţelim da svatko od vas, ovdje prisutnih, upotrijebi zdrav razum, inteligenciju i
osjećaj odgovornosti koji i očekujem od polaznika ovako ugledne škole kao što
je Srednja škola Ashdon. To ujedno znači da neće biti nikakvih ispraznih
naklapanja o ovom slučaju, nikakvih namjernih huškanja i zastrašivanja i
nikakvih nepotrebnih tračeva. Neprimjerena govorkanja mogu biti vrlo
štetna za ovako malu zajednicu kakva je ova, i moţe se pretvoriti u ozbiljan
prekršaj zakona ako odu predaleko. Ako sumnjate da je neki pojedinac bio
umiješan, osoba kojoj to trebate reći sam ja. I to je to.”
Dečka u zadnjem redu laktom je gurnula pod rebra djevojka tamne kose
koja stoji do njega; pokret je privukao Madelinein pogled. Izgleda kao da mu je
šesnaest - Clarine godine. Jedanaesti razred.
“A što je s Nathanom Warrenom?” vikne on, svadljivim glasom - ne previše,
ali čuje ona taj ton ispod površine. “Je Ii istina da ste ga jednostavno pustili?
Pustili ste pedofila da ode po još?”
Najednom se digne graja u dvorani i Andrea iskorači naprijed. “Bit će prilike
za pitanja kad istraţiteljica završi”, kaţe, no Madeline digne dlan da joj pokaţe
da je ovo okej.
“Mogu vam potvrditi da smo nedavno donijeli odluku o nezadrţavanju
gospodina Warrena nakon što smo proveli ispitivanje, da. U ovom trenutku
nemamo nikakva razloga misliti da je bio uključen u incident, osim što je naišao
na mjesto zločina. MeĎutim, mi čemo, naravno, ponovno preispitati sve
smjerove istrage ako se pojave dodatni dokazi.”
Ţamor se kreče prostorom, od jednog do drugog kuta, kao val.

~ 105 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Četvrta stvar koju traţim od svih vas,” kaţe ona diţući glas, “jest da
ostanete uvijek na oprezu. Vaša sigurnost i sigurnost svake osobe u ovome gradu
i dalje ostaje moj prioritet. Ashdon je dugo bio mjesto posve sigurno za ţivot, i
ţelimo da takav i ostane. A to dijelom ovisi i o tome kako ćete se vi vladati. Neki
od vas sada su mladi odrasli ljudi,” u sebi se posrami zbog tog dodvoravanja, “i
imate odgovornost prema ovoj zajednici da uvijek pazite na sebe. Vjerujem da
to mogu očekivati od svih vas.”
Dvorana je sada utihnula. Pridobila je njihovu pozornost. Bez upozorenja
oglasi se školsko zvono za kraj sata i čarolija se rasprsne; klinci počnu
meĎusobno razgovarati, usta se otvaraju kako bi radila upravo ono što im je
upravo rekla da ne rade.
Andrea se pokajnički smiješi. “Hvala, Madeline. Nadam se da će im nešto od
toga ostati u uhu.”
“Nema problema. Imate li minutu? Bilo bi dobro da malo porazgovaramo o
Rachel Edwards. Ja sam... pa, zabrinuta sam za nju.”
“Da, naravno. U mojem uredu?”
Zvuk njezina mobitela presiječe zrak; Lornino ime bljesne na ekranu.
“Campbell?”
“Bok, Madeline”, kaţe ona. “Oprosti, znam da si u školi, ali htjela sam ti
javiti, doznali smo čiji je onaj broj, onaj koji je Clare nazivala.” Ponovno navede
brojke. ”Glavni detektiv razgovarao je s operaterom i odmah su nam javili čiji
je.”
“I?” Madelineino srce malo ubrza; Andrea je upitno promatra.
“Pripada Owenu Jonesu, kupljen je prošle godine u Saffron Waldenu u
trgovini Carphone na Ulici Moore. Zadnji model iPhonea, otplaćuje se na rate
uz mjesečni račun. Zvuči li ti ime poznato?”
“Owen Jones.” Ne zvuči, ali Andrea je pogleda uzbunjeno, mršteći se.
“Što se dogodilo s Owenom Jonesom?” pita ravnateljica, odmah skačući na
pogrešan zaključak i Madeline odmahuje glavom.
“Znate tko je to?” pita, a Andrea kinine, brzi pokret gore-dolje glavom.
“On je naš učenik”, kaţe. “Godinu ispred Clare.” Lice joj izgleda
zaprepašteno.

~ 106 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

20. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 11. veljače

N akon što smo Jack i ja završili razgovor, nazovem natrag Sandru,

nevoljko je pitam bi li mi mogla učiniti veliku uslugu i dovesti Finna i
Sophie iz škole.
“Harry se vrača oko 16.30,” kaţem joj, “moţe doci k tebi po njih i otpratiti
ih doma. Ali ako bi ih ti mogla samo pokupiti pred školom?”
“Naravno,” klikne ona, kao što sam i očekivala, “Natasha če biti presretna.
Več odavno se spremamo pozvati Sophie k nama, curice se uvijek tako lijepo
zabave zajedno.” Nije istina, često su na ratnoj nozi, ali nadam se da če se danas
slagati tih nekoliko sati. “Zašto ne bi ostale kod mene nekoliko sati, pa da
Harryja pustiš malo na miru?” predloţi Sandra, i ne znam kako bih joj rekla ne.
“Mnogo ti hvala”, kaţem joj stoga, uzdišnči u slušalicu tek malčice. “Ti si
najbolja! Nadoknadit ču ti to u vinu!” Nasmijemo se. To je lako.
Kad završimo, grickam nokat tako jako da ga raskrvarim. Male pukotine
krvi okreču mi ţeludac. Jack me nije ponovno nazvao, ali znam gdje ćemo se
naći. Na mjestu na koje uvijek odlazimo razgovarati. Unatoč samoj sebi, osjetim
tračak nade. Moţda je shvatio da se kaje što mi je rekao ono u noći kad je Clare
umrla, moţda će ovo biti prekretnica.
Počnem smišljati što ću mu reći, planiram svaku riječ u mislima.
Oko četiri ulazim u naš plavi Volvo, parkiran na vidljivom mjestu pokraj
naše kuće, spustim sjenilo da vidim kako izgledam, iz navike. Izgledam isto kao
i uvijek - smeĎa kosa dignuta u punĎu, tamnoplave oči koje u mene zure bez
ikakve naznake onoga što u sebi proţivljavam. Sjetim se onoga kad sam upravo
bila rodila Harryja, kako sam zurila u svoj odraz u bolničkom zrcalu, pitajući
se kako je to moguće da izgledam potpuno isto iako se cijeli moj ţivot zauvijek

~ 107 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

promijenio. Više nisam bila djevojka koju svi ignoriraju, bila sam majka, i to je
nešto značilo. I dalje znači. Zar ne znači?
Upalim auto, prsti mi se čvrsto steţu oko ključa, Jackov privjesak s
logotipom NHS-a poskakuje mi po ruci. U nekom trenutku sva naša imovina
postala je nerazlučivo spojena. Ne moţe je sad razdvajati, razdvajati nas. Čak ni
ako to ţeli.
Mobitel mi zavibrira i srce mi skoči, pomislim da on otkazuje, ali kad
pogledam, to je samo Sandra, pita je li u redu da da djeci kobasice i pire za
večeru. Nisam joj rekla da ili hrani. Nema problema, piše u njezinoj poruci,
i osjetim neizrečenu kritiku, prisilim se da se toga otresem, i napišem joj uljudan
odgovor. Meni to pokvari rutinu, kad jedu kod nekog drugog. Ali ne smijem
panićariti u vezi s tim.
Izvezem se do ceste, pogledam lijevo i desno i vidim da se zavjese miču u
redu kuća preko puta; to će biti gospoĎa Dayton, stara luda baba. Koliko mi
znamo, ţivjela je u gradu godinama i nema namjeru odseliti se. Njezin prednji
vrt pun je malih šarenih vjetrenjača koje se vrte na povjetarcu i izluĎuju me.
Zavjesa se opet miče, bijela prozračna tkanina pomiče se ulijevo. Svjesna da me
se moţda promatra, protrljam usnom o usnu i uključim radio, puštajući da auto
preplavi zvuk Radija 4. Neće ovdje ništa vidjeti.
Naša je kuća na deset minuta od škole nadesno, a grad je tako malen da je
dovoljno odvesti se nekoliko stotina metara ulijevo i već sam vani. Ţivice
promiču pokraj mene, zelenilo sada počinje cvjetati, tek malo pokrivajući krhke
gole grane. U ljetnim mjesecima ove ceste zabijeljet će se od kopriva i krasuljica,
njihove velike aureole istočkat će travu. Uvijek je to bio Nathanov posao,
šišati ţivicu pokraj ceste - no dobro, moţda je to posao koji je on sam sebi
nametnuo. Nitko od nas zapravo ne zna je li ikada imao posao, ne nakon što su
ga otpustili iz škole. Sumnjam da će ove godine šišati ţivicu.
Pokušavajući omesti vlastite misli, prtljam po radiju, naĎem našu lokalnu
stanicu. Kako sam odmaknula ruku od radija, poznato ime me zaskoči. Policija
koja istraţuje smrt šesnaestogodišnje učenice Clare Edwards izdala je još jedno
javno priopćenje potičući graĎane da im dojave svaku moguću informaciju.
Clare Edwards, iz Ashdona, u blizini Saffron Waldena, navodno je ubijena 4.
veljače, tek pet tjedana od Nove godine. Njezino tijelo pronaĎeno je na gradskoj
livadi.

~ 108 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Voditelj navodi broj telefona za informacije i glazba kreće dalje; tanki zvuk
popularne pjesme širi se po Volvu, bezglavi tinejdţerski gnjev pretočen u
repetitivni zvuk sintesajzera. Pred očima mi plivaju slike moje djece i najradije
bih zaustavila auto, okrenula ga u suprotnom smjeru i pojurila k Sandri, skupila
njihova mala topla tijela uz sebe i uronila lice u slatki miris njihove kose. Ali ne
mogu to učiniti. Moram ići svojem suprugu. Zadnji put kad sam odbila učiniti to
što on kaţe, završila sam sa slomljenim rebrom i plahtama od egipatskog
pamuka.
Umjesto da zaustavim auto, skrenem desno od ceste, pokušam duboko
disati, prisilim se misliti na nešto umirujuće. Karenina trgovina, da; zamišljam
da sam u straţnjem dijelu, slikam, plava boja mora i ţuta - ne, ne ţuta - i
ruţičasta maglica neba. Ruke mi se steţu oko volana, ali tjeram se misliti na kist
i kako ga drţim u rukama, na umirujući dodir drveta pod mojim prstima. U
glavi čujem Dianein glas, blag, pomirljiv. Zamišljam da je ona tu, u autu, sjedi
na suvozačkom sjedalu pokraj mene, njezine ruke skromno su poloţene u krilo.
Moje ruke na volanu još su nemirne, malo se kliţu. Posegnem rukom i
ugasim radio. Gumb birača klizav mi je pod prstom.
Jackov auto već je tu kad stiţem. Bez riječi parkiram iza njega, ugasim
motor, odem do njegova prozora i pričekam da mi otključa vrata.
Kad uĎem, ponovno zaključa sva vrata. U mojem dţepu prsti steţu mobitel,
ruka mi je znojna. Za svaki slučaj.
“Moramo razgovarati,” kaţe, “moramo popričati o nama.”
Grlo mi se steţe od riječi, od svih onih stvari koje mu ţelim reći. Njegovo
lice je mračno, namrgoĎeno. Ali to mora biti sad - sad je došao moj trenutak.
“Harry je našao tvoju listu dolazaka, Jack”, kaţem tiho, glasom prigušenim u
nepokretnoj tišini auta. “Tvoj raspored pacijenata na kojem je Clareino ime.”
Na trenutak nešto nalik na strah preleti licem mojeg supruga, ali nestaje
gotovo onog trena kad se i pojavilo.
“Zar ne misliš da si to trebao spomenuti policiji?” pitam ga, ali on me sad ne
gleda, zuri kroz prozor na sunce koje lagano pada i ne mogu mu vidjeti oči. Ako
ti nećeš, ja ću im reći, to mu ţelim kazati, ali naravno da ne govorim.
Kad se okrene opet k meni, njegovo lice je hladno.

~ 109 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Došla je zbog kontracepcije, Jane,” kaţe, “to je bila samo formalnost.

Vjerojatno se s nekim prašila.”
Riječi su mu gorke. Stanka. U dţepu, prsti mi nervozno poigravaju po
mobitelu. Oči mi bjeţe na zaključana vrata.
“Jesi li sad sretna? Nisam rekao policiji jer nisam htio - nisam htio da oni...”
Završim rečenicu umjesto njega. “Nisi htio da doznaju što smo mi zapravo.”
Zvuk gutanja. Kad ga pogledam, suze mu blistaju na licu.

~ 110 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

21. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 11 sati

O statak jutra brzo protječe; engleski mi je omiljeni predmet, ali sve što
ovih dana radimo probni su testovi uoči onog završnog. Pišem brzo,
moja olovka leti po stranici, ispunjavam jednu za drugom svojim urednim
plavim rukopisom.
Kraj sebe čujem kako Lauren uzdiše nad papirima - engleski joj nikad nije
bio jača strana. Pomaknem malo svoj ispit tako da moţe i ona pročitati.
“Častiš me ručkom za ovo”, pokaţem joj ustima i ona se smiješi, namiguje
mi. Valjda smo sad opet prijateljice.
Završim test ranije i ostanem sjediti naslonjena u stolcu, prebacujem svoju
dugu plavu kosu na jedno rame. Andy Miles mi se cereka s druge strane razreda,
ali ignoriram ga. Dečki u mojem razredu su kreteni, klinci. Nisu poput mene i
njega.
Svi ostali još pišu - ja sam prva gotova. Harry Goodwin prolazi pokraj
prozora učionice, ugleda me i nasmije se, i mislim kako me je jutros na cesti
prepao kad mi je stavio ruke na ramena. Lauren misli da sam luda što neću
probati s njim - sinoć smo se oko toga svaĎale. Ako ćemo iskreno, mislim da je
Lauren malo ljubomorna sto Harry nije zainteresiran za nju, ali da ja o tome
odlučujem, mogla bi ga slobodno uzeti. U stvari, tako nešto sam joj i rekla.
Moţda bih mu jednostavno trebala reći da me ne zanima, ali da se zato sviĎa
Lauren. Ali ne znam kako bi reagirao.
Misli mi otplutaju na mamu, na njezine molećive oči dok je jutros za
doručkom gledala Iana, onako očajnički kako već ona zna gledati. Mrzim kad
mi se on pokušava dodvoriti, sav se pretvori u osmijeh, a već u drugom trenutku
je mrzovoljan. Ne mogu mu vjerovati i znam da je to dijelom i mamina krivnja,

~ 111 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

ali to samo znači da sam cijelo vrijeme kod kuće napeta. Malo se protegnem u
stolcu, s rukama iznad glave, pokušavam opustiti ramena. Lančić mi se podigne i
ja ga spustim, igram se malo sa zlatnim privjeskom u obliku srca. Baš lijep dar.
Nikad ga ne skidam. Mama me zagrlila kad sam ga otpakirala, pritisnula me uz
sebe onako kako je to činila dok sam bila mala.
“Moja mala curica, tako narasla!” rekla je, primajući mi lice svojim
dlanovima i smiješeći mi se. “Ne mogu vjerovati da ti je sad šesnaest. Vrijeme
tako brzo prolazi. “
U tom trenutku zaista sam je voljela.
Kako bih voljela da smo mama i ja same. Ne znam zašto ona to ne razumije.
Tako bismo obje bile sigurne.

~ 112 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

22. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Ponedjeljak, 11. veljače

O wen Jones ima šesnaest godina, blijedo, pjegavo lice i čupu crvene
kose. Tinejdţerske akne su mu po vratu i adamova jabučica mu se
nervozno pomiče dok govori. Sjede u Andreinu uredu, jedno preko puta drugog,
s ravnateljicom koja se nervozno mota iza njih, pogledavajući prema vratima
kao da očekuje da svaki čas ulete novinari i razvale njezinu školu po svim
tabloidima.
“Ja sam istraţna detektivka Madeline Shaw”, započinje ona, pruţajući mu
ruku da se rukuju. DIanovi su mu znojni, vlaţni i Madeline se mora natjerati da
ne odskoči. Nije on kriv što mu je šesnaest i što je pun hormona. No definitivno
je kriv što se nije javio policiji iste minute kad je čuo da je Clare naĎena.
“Oprosti što te odvlačim od nastave, mladi gospodine Jones”, kaţe ona, ne
skidajući pogled s njegova lica. Desna noga mu malo pocupkuje; ili mu je to
navika kad je nervozan ili nešto krije. U svakom slučaju, izgleda kao da mu nije
nimalo ugodno.
“Moţda mi moţeš razjasniti neke stvari.” Glas joj je namjerno vedar, sjedi
zavaljena u naslon kao da ima sve vrijeme ovog svijeta. “Traţila sam osobe s
kojima je tvoja kolegica Clare Edwards bila u kontaktu neposredno prije svoje
smrti.”
Andrea gotovo poskakuje od nervoze i proći će moţda tek koja minuta prije
nego što joj proradi zdrav razum i ona počne inzistirati da uz Owena bude
roditelj ili neka druga prikladna odrasla osoba. Owen šuti.
“Još nemamo Clarein mobitel,” kaţe mu Madeline, “nije pronaĎen. Vodimo
se pretpostavkom da je osoba koja ju je ubila uzela mobitel sa sobom kako bi nas
spriječila u nalaţenju dokaza. Ali unatoč tome, mi imamo pristup dolaznim i

~ 113 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

odlaznim pozivima s njezina mobitela u zadnjih mjesec dana, i znaš li čije se ime
najčešće pojavljuje na popisu poziva?”
“Detektivko Shaw,” kaţe Andrea, “stvarno mislim da bi ovdje trebao biti
prisutan...”
“Moje”, kaţe Owen, prekidajući je, nagnuvši se na stolcu, lica sad posve
rumenog, jarkocrvenog naspram bjeline vrata. “Moj.” Glas mu je grub, zvuči
starije od svojih godina.
Madeline zastane, pitajući se najednom je li on ţelio da se ovo dogodi;
očekivala je da će se više opirati, za početak. “Tako je,” kaţe ona, “tvoj. A sada,
Owene, u ovom trenutku nisi još u nevolji, ali moram te pitati u kakvom si
odnosu bio s Clare, i što je još vaţnije, zašto nam se nisi sam javio već prije ako,
kako je, kako pretpostavljamo, vaša veza bila osobnije prirode nego što smo
znali.”
Sjedne unatrag, stavi obje ruke na glavu i na trenutak ona pomisli da će se
rasplakati. Desna noga mu još uvijek neumorno poskakuje; izgleda da on to ne
primjećuje.
“Owene,” potakne ga ona, “ako posjeduješ neku informaciju o Clare koju
tajiš od mene, sad bi bio pravi trenutak da je otkriješ.” Još jedna, zadnja šansa.
“Za svoje dobro, kao i za naše.” Ona čeka, guta. Hoće li se slomiti? ”I za dobro
Clare.”
“Trebate malo bolje pogledati Iana”, najednom on izvali, riječi iz njega iziĎu
tako naglo kao da ih je cijeli tjedan silom susprezao. Andrea i Madeline
razmijene pogled.
“Ian Edwards, očuh Clare Edwards?” ponovi Madeline, kako bi bilo posve
jasno, gotovo zaboravivši da se razgovor ne snima.
“Da”, reče Owen, i kao da mu je netko strgnuo branu s usta, riječi počnu
sipati iz njega jedna za drugom, kao da ih je čuvao točno ispod jezika.
“Ian nije bio jako ljubazan prema Clare,” kaţe, “ona se njega bojala.”
Ona paţljivo promatra njegovo lice.
“Kakva je tvoja povezanost s Ianom Edwardsom?” polako kaţe ona.
“Nisam ja povezan s tim čovjekom”, kaţe Owen, i ruke mu se stišću, steţu se
u čvrste, tvrde šake. “Ali znam kakav je. Bio nam je trener na nogometu.”

~ 114 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ona kimne - to imaju u sluţbenom zapisniku - Ian je bio trener u srednjoj

školi prošle godine. Obavljao je taj posao s vojnom preciznošću, kako neki kaţu.
“Zašto to misliš?” pita, mršteći se na njega. On je ne gleda u oči.
“Clare mi je rekla, i znam kako joj je bilo”, kaţe Owen, i tu Madeline ugleda
prvi bljesak ljutnje na njegovu licu. ”Znam što je osjećala jer ja sam joj bio
dečko.”
Odlučila je da će odvesti Owena u postaju danas popodne nakon kratkog
telefonskog razgovora s glavnim detektivom. Ako će iskreno, ljuta je - na sebe,
na glavnog detektiva, na Clareine roditelje. Kako je moguće da nitko ovo nije
znao? Zašto se Owen nije ranije javio?
Andrea je preneraţena, skakuće okolo i pokušava pronaći broj telefona
Owenova oca. On je maloljetnik - sve mora biti obavljeno po propisima.
“Uvijek je zauzet poslom,” kaţe ona Madeline, “a ţena mu je umrla prije
nekih deset godina.” Spusti glas do šapta. “Owen se snalazi sam veći dio
vremena.”
Madeline svejedno naziva broj koji joj je dala, nadajući se samo da nije
nedostupan. Srećom, mobitel zvoni. Njegov tata kaţe da će se naći s njima u
postaji u Chelmsfordu, zvuči iskreno zatečen. Moţda bi trebao malo više biti
kod kuće, misli Madeline, obratiti malo više pozornosti na svojeg sina
tinejdţera.
Owen jedva da išta govori u autu, skvrčen na zadnjem sjedalu; njegove
duge, klimave noge izgledaju umorno. Visok je za svoju dob, ali kad Madeline
zamisli Clareino nasmijano lice, ne moţe ih nikako smjestiti zajedno. Koliko je
ona mogla vidjeti, Clare je bila uspješna i popularna djevojka, a on joj izgleda
kao vrsta dečka koji uvijek prolazi ispod radara. Čovjek bi čak mogao reći,
štreberski tip. Pita se zašto nitko nikad nije spomenuo dečka, zašto ga nisu ni
Rachel Edwards ni Ian uopće spomenuli. Nešto tu ne štima.
U postaji je nervozan iako su mu nekoliko puta ponovili kako nije uhićen. U
svakom slučaju, još nije. Madeline ga svako malo neopazice pogleda, gleda kako
su mu ruke velike. Izgleda kao tipičan dečko s nogometa, svakako ne kao
masivni igrač ragbija. U usporedbi s Clare, meĎutim, on je div. Iz nekog razloga,
ne sviĎa joj se.

~ 115 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Njegov tata dolazi dvije minute kasnije, ţurno ulazeći s aktovkom u jednoj i
mobitelom u drugoj ruci. Izgleda upravo kao i sin: raščupana crvena kosa,
pjegice na licu koje ne uspijevaju prikriti znakove srednje dobi.
“Daniel Jones,” kaţe, rukujući se s Madeline, “jako sam iznenaĎen što sam
tu.”
“Sjednite”, kaţe, točeći mu čašu vode koju on brzo prihvati, otpije nekoliko
gutljaja prije no što se okrene Owenu i stavi mu ruku na rame.
“Sve okej, O? Neki problemčić, ha?”
Roditelji iz srednje klase, misli ona. Problemčić.
“Počela bih tako da postavim Owenu nekoliko pitanja, g. Jones”, kaţe
Madeline, pruţajući ruku da uključi snimanje. Owen nije ni progovorio otkako
je ušao njegov otac, a lice mu izgleda još bljeĎe nego prije.
“Owene”, kaţe ona njemu, pokušavajući uhvatiti njegov pogled preko stola,
ali ne ide. On netremice gleda u magnetofon. Kad podigne oči, ona uz brz nalet
straha shvati da su mu oči pune suza. Ljutito, on obriše oči.
“Oprostite,” mračno kaţe, “sranje, oprostite. Samo... nedostaje mi. Znate?
Bila je moja i sad je nema i ja - ja ne mogu...” S mukom gutne, Adamova
jabučica mu skače gore-dolje. Odjednom, to što ga je dovela ovamo, u sobu za
intervjue, čini joj se nepotrebno grubim, voajerističkim. Nešto u vezi sa svim
ovim nije u redu. Ali imaju popis poziva, neprestane razgovore. Odmah nakon
ovoga će mu uzeti otiske prstiju.
“Razumijem te, Owene”, kaţe Madeline, trudeći se zvučati njeţno. Owenov
otac ima čudan izraz na licu, kao da ga je stid što je njegov sin tako olako
pokazao emocije.
“Dobro. Najprije, za snimku, ţelim vas pitati kako biste opisali svoj odnos sa
ţrtvom ovog slučaja, Clare Edwards. Moţete li mi reći nešto o tome?”
Problijedi, vidljivo, na riječ ţrtva.
“ViĎamo se od prošlog ljeta”, kaţe, povlačeći niţe rukav svoje školske
košulje, kao da ţeli sakriti ruke, sakriti sebe koliko god moţe. “Nismo nikome
rekli, ona to ne ţeli - mislim, nije ţeljela. Ali meni se ona zaista sviĎala, znate?”
Glas mu opet puca i njegov tata se nakašlje, zvuk je glasan u maloj sobi.
Madeline kima glavom, potiče ga da nastavi.
“Znači, oboje ste tajili svoju vezu?”
~ 116 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

On potvrdno kimne. “Morali smo. Clare nije - pa, kod kuće joj nije bilo
lako, nije htjela da se njezin očuh umiješa.”
“Sigurno je bilo prilično teško sakriti to baš od svih.” Pomno ga promatra.
Jedan od prišteva na njegovu vratu formirao je bijelu kapicu okruţenu bolno
crvenim krugom. Clare je mogla birati bilo kojeg dečka u srednjoj školi Ashdon.
Je li moguće da se sramila zbog Owena?
“Jest,” reče on, “ali ja sam nju volio. Htio sam da bude sretna.”
Nastane stanka. Zrak u sobi gust je i nepomičan.
“I kako bi ti opisao Clare, Owene? Posebice u danima koji su prethodili 4.
veljače. Je li ti se činila drukčijom iz nekog razloga? Bi li rekao da ju je nešto
mučilo?”
On se nelagodno premjesti u stolcu, oči mu lete prema vratima kao da ţeli
pobjeći.
“Mislim... zapravo ne, bili smo sretni, bilo je sve super.” Pogleda u svojeg
tatu, lice mu opet crveni. “Bili smo zaljubljeni.”
“Je li Clare upravo išla k tebi one večeri kad je umrla?” On odvrati pogled od
mene. “Ali ne znam zašto je išla tim putem, obično ne ide onuda.”
“Jesi li se zabrinuo kad se nije pojavila?”
On pogleda u tatu. “Da”, kaţe. “Da, naravno. Zvao sam je više puta, nije se
javljala. Ne znam, mislio sam da se moţda predomislila. Nisam znao kome bih
rekao.”
“Nije ti palo na pamet javiti to policiji?”
Odmahnuo je glavom. “Namjeravao sam je nazvati ujutro, mislio sam da se
moţda naljutila na mene ili tako nešto.”
“Jesi li joj dao razlog da se naljuti na tebe, Owene?”
Na ovo on podigne glavu, izgleda uzbunjeno. “Ne! Ne, to sam samo tako
pomislio, ne znam. Mislio sam da je moţda, ne znam, s nekim drugim dečkom.”
Izgleda kao da mu je neugodno.
“Bi li se to moglo očekivati? Da se viĎa s nekim drugim?”
On slegne ramenima, pogleda na drugu stranu. Madeline napravi bilješku,
promijeni taktiku. Još uvijek ga ne moţe procijeniti.

~ 117 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Spomenuo si Iana kad smo danas razgovarali - Iana Edwardsa, Clareina

očuha?”
On kimne glavom, a ona digne obrve očima mu pokazujući magnetofon.
“Da”, kaţe on, malo čišćim glasom nego što mu je bio prije. “Da, tako je,
Ian.” Preko lica mu prijeĎe izraz gaĎenja. “Clare ga nikad nije voljela”, kaţe, i
sve u njegovu tijelu naizgled se ispravi, kao da se zagrijava za temu, postaje
sigurniji u ono što govori.
“Zbog čega to kaţeš?” Madeline postavi pitanje u istom trenutku kada se
njegov otac ubaci s tihim: “Oprezno, sine.”
Owen slegne ramenima. “On je jednostavno - bio je zločest prema njoj. A i
ona je uvijek bila čudna u vezi s njim, pa..., tako mi se barem činilo. Uvijek je
bila nervozna kad je on u blizini. Nije htjela da on dozna za mene i mislim da je
to zato što je on bio - ma znate, agresivan.” Zastane. “Tako se barem činilo.”
“Je li ti Clare ikad izrijekom spominjala taj problem, Owene? Je li nekad
napravila neku sugestiju po kojoj si mogao pomisliti da je njezin očuh u stanju
učiniti joj neko zlo? Da bi je čak mogao i ozbiljno ozlijediti?”
Owenov otac počinje izgledati nervozno. Moţda, naposljetku, shvaća da je
ovo ipak nešto više od “problemčiča.”
“Rekla je da je potpuno preuzeo mamin ţivot,” kaţe Owen, “da joj je već
muka od slušanja o njemu i njegovu poslu, o njegovim vojničkim danima -
uvijek se sve vrtjelo oko njega. Nije joj se sviĎalo što je njezina mama
sve podredila njemu.”
“Gledajte, mislim da bi moţda ipak bilo potrebno da ovdje bude prisutan i
odvjetnik mojega sina”, započne govoriti dječakov otac, ali Madeline podigne
dlan u zrak.
“G. Jones, u ovom trenutku vaš sin nije osumnjičenik”, kaţe ona. “Sada ga
ispitujemo samo u svjetlu dosad nepoznate informacije o njegovoj vezi sa
ţrtvom i nastojimo dokučiti bit u vezi s njegovim današnjim spominjanjem Iana
Edwardsa.”
“On je bio u vojsci”, kaţe Owen, glas mu je poprimio pomalo ljutit ton.
“Naravno da je bio prokleto agresivan. Nije joj se sviĎao, to vam kaţem. Gazio ih
je obje, i Clare i njezinu mamu. Morala je uzeti njegovo prezime i sve to. I
uvijek je ruţno govorio o njezinom tati - on je umro, znate - i ja sam ga čuo

~ 118 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

kako govori neke stvari o njemu, svakome tko je htio slušati. Onda dok je još bio
trener na nogometu.”
“I koliko je dugo bio trener u vašem timu?” pita Madeline, a Owen se
namršti.
“Nekoliko mjeseci, prošle godine. Odustao je, nitko ne zna zbog čega. Ni ja
se njemu nikad nisam sviĎao. A da je doznao da se viĎam s Clare... pa, ne znam
što bi napravio.”

~ 119 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

23. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 11. veljače

M ajica koju nosim ima duge rukave, ali tragovi koje je Jack ostavio na
mojim ramenima naziru se kao znakovite ljubičaste sjene pod
tkaninom. Ono nije baš prošlo po planu. Mislila sam, nakon onih suza, da će se
ispričati. Mislila sam da ćemo početi sreĎivati svoj brak. Ali kao i obično, sve se
pretvorilo u svaĎu.
Zbog koga je uzimala kontracepciju? pitala sam ga, ali on je samo slegnuo
ramenima, rekao da nema pojma.
Neki ljudi imaju normalan seksualni ţivot, znaš, rekao mi je, a ja sam svaku
riječ osjetila kao sićušan ubod, igličast i oštar. Nismo jedno drugo dotaknuli
mjesecima.
Slijedim njegov auto do kuće, lagano drhteći, pokušavajući ignorirati navalu
srama koja prijeti da će me preklopiti, kao val u mojoj glavi s kojim se moram
boriti bez prestanka. Moram drţati volan s obje ruke, ostati usredotočena, stići
kući i vidjeti djecu. Izgubila sam kontrolu nad tim razgovorom. Kao što je uvijek
izgubim. Ali barem znam zašto je ona bila na njegovu popisu pacijenata.
Za mojeg supruga se moţe reći svašta, ali nije ubojica. Pred očima mi se javi
slika kako leţim na dnu stuba; stari bol u rebrima se javi. Znam za što je on
sposoban. Znam njegove granice. Ne znam li?
Harry mi šalje poruku dok vozim, dvije riječi, Gdje si?
Kad stiţem kuci, Jack je parkiran na prilazu i još uvijek sjedi u autu, pognute
glave. Cvijeće za Clare gotovo je posve prekrilo travnjak Edwardovih; njihov
mozaični bazen za ptice strši nad hrpom boja, stvarajući čudnovat
prizor. Njihova kuća nadvija se nad nama, visoka i impozantna, zidovi kremaste
boje ne otkrivaju ništa.

~ 120 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Jack se ne miče, čak ni kad moj auto doklizi uz bok njegovom. Gledam u
njega dok ţureći prolazim prema kući, ţelim što prije ući i srediti se prije nego
što se još nešto dogodi. Voljela bih da se makne. Ne ţelim da ga Edwardsi vide
ovakvog.
Unutra sam ostavila slavinu da kaplje; voda se skuplja u sudoperu. Pustim
vodu da teče i stavim ruke pod mlaz, tanke linije krvi rascvjetavaju se u hrĎave
latice na nehrĎajućem čeliku sudopera. Nisu duboke, nikad nisu. Više me čak ne
bole. Boljele su u početku.
Dobro se sjećam onog trenutka kad sam prvi put vidjela Jacka. Tamna kosa,
te blistave plave oči. Kad sam ga pogledala ravno u lice, morala sam odvratiti
pogled; imala sam osjećaj kao da propadam, a nisam ţeljela propasti. Ni tada, ni
sada, ni ikada.
Drţala sam u ruci praznu plastičnu čašu od kave, gnječila je prstima. Nisam
htjela doći taj dan, a onda je ispalo da nije ni on htio. Ja sam se natjerala - a
njega je dovezao prijatelj. Albion Road preporučila mi je prijateljica Lisa, ali kad
mi je to prvi put predloţila, jako sam se naljutila. Zapravo nisam trebala. Samo
mi je htjela pomoći. Bile smo dobre prijateljice neko vrijeme, Lisa i ja.
Zajedno smo odrasle - bila je jedna od malog broja ljudi koji su me znali iz
mladenaštva, koji su znali moje roditelje i kako je teško to sve bilo. Bila mi je
draga, valjda. Dok je Harry bio mali, još smo se druţile, pazila je na njega kad bi
mi to bilo potrebno, bila je tu kad je trebalo. Ali onda se dogodio incident sa
stubama, preselili smo se u Ashdon i dobila sam Sophie i Finna. Lisa i ja smo se
udaljile. K tome, ona nije odobravala moju vezu s Jackom. Ona je bila
jedina osoba koja nas je mogla prozreti. A ja nisam ţeljela da se oko mene
motaju bilo kakvi podsjetnici na prošlost. Ne nakon onoga što se dogodilo u
staroj kuci. Koliko smo blizu Jack i ja došli da se rastanemo.
Često se pitam što bi se dogodilo tog dana - da sam bila čvršća prema Lisi, da
sam joj rekla kako ne idem; da sam ostala usredotočena na svoje dnevne
obaveze; da ga, kad mi je Jack nakon naše treće seanse napisao svoj broj na
komadiću plastike otrgnutom s čaše, nikada nisam nazvala - bih li tada bila
ovdje gdje jesam. U klopki izbora koje sam već napravila. U ţivotu koji sam
izgradila i iz kojega ne mogu pobjeći.

~ 121 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Sandra Davies inzistira da će dovesti Finna i Sophie kući. Harry je već kod
kuće, zgrbljen pred televizorom, tamna kosa mu visi preko lica.
“Hoćeš li nešto grickati?” pitam ga, ţivci mi skaču u ţelucu, ali on odmahne
glavom, njegovi palčevi i oči zalijepljeni su za iPhone. Lakše mi je zbog toga što
mu se policija više nije pribliţavala, ali ne mogu prestati misliti kako jc to bilo
blizu. Ne ţelim da opet razgovaraju s mojim sinom. Masnica na mojoj ruci sad je
izblijedjela do ţute, pa i to je nešto.
Jack se popeo u svoju sobu bez ijedne riječi, vrata su se s treskom zatvorila
za njim. Odnijela sam mu čaj, ostavila sam ga pokraj kreveta u šalici s logotipom
NHS-a. Bit će mu drago poslije. U starim danima obično mi je poslije donosio
cvijeće, ljubio mi ruke, padao mi pred noge, preklinjao. Sad se više i ne
pokušava truditi. Nagnula sam se nad njega dok je spavao ili se pravio da spava,
spustila sam usne tik do njegova uha.
“Puno ti hvala što si pripazila na djecu, Sandra”, govorim sada njoj, malo se
trznuvši kad se Finn svom snagom zaletio u mene, njegova mala glava gura mi
trbuh kao kakav mali bik bez rogova. “Je li sve bilo u redu?”
“Divno, nikakvih problema, ma oni su dva anĎelčića”, reče Sandra smiješeći
mi se dok Sophie trči ravno u kuću, ispuštajući svoju crvenu čitanku na pod u
prolazu. Stoji tu na vratima, zaviruje unutra, oči joj bjeţe lijevo i desno, dok
nešto u meni ne popusti i ja izgovorim riječi koje je, znam to, čekala: “Hoćeš
malo ući, na jedno piće na brzaka?”
“Ooh”, kaţe ona, kao da joj to nije ni padalo na pamet. “Pa, ponedjeljak je
navečer, nema veze ako i popijem! Ali samo jednu!” Pri tome me pogleda
pomalo prijekorno, kao da ja inače nalijevam bijelo vino niz grlo na kante u
svakoj mogućoj prilici. Što, pretpostavljam, i radim. Jack se sad satima neće
spuštati dolje; ako ništa drugo, kad je Sandra već tu, bar neću piti sama.
Ispruţim ruku, gurnem vrata da se širom otvore i ona poţuri unutra,
skidajući kaput u hodu. Uzmem ga od njega i objesim na kukicu gdje se smjesti
uz ostale: Harryjevu jaknu s kapuljačom, Jackovu veliku plavu pernatu
jaknu, cijeli asortiman dječjih kaputića u ţivim bojama, mojih kašmirskih šalova
u pastelnim nijansama. Naš mali savršeni ţivot. Odjednom, mislim na Clareine
tenisice na stalku u hodniku Edwardsovih onog jutra, na onu navalu nade kad
sam pomislila da je sretno stigla kući.

~ 122 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Je li Jack doma?” kaţe Sandra, zavirujući pomalo, kao da bi mogao svaki čas
iskočiti iz kuhinjskog ormarića. Vidim da joj oči bjeţe prema njegovoj jakni.
“Gore je”, brzo odgovorim pa vidim kako joj je tračak razočaranja preletio
licem. “Sigurno je iscrpljujuće baviti se pacijentima po cijeli dan. Pazit ćemo da
ne pričamo preglasno!” Osvrne se okolo po kući. “Je li ono Harry tamo?”
Kako bih voljela da svi konačno prestanu tretirati mojeg supruga kao da je
neki bog. Kad bi samo znali.
Dopratim je u kuhinju i sjednem tako da kroz lučni svod s gredama vidim u
dnevni boravak, gdje su se Sophie i Finn smjestili pred televizor s Harryjem,
očiju uprtih u ekran. Osjetim nervozu; trebam ih staviti u krevet, neću da cijelu
noć bulje u TV dok Sandra ne izbrblja svoje. Ispravna briga za djecu jedini je
prostor koji mi je još preostao u ovom trenutku - a to je vaţno.
Ali Sandra se već uvalila za mramorni pult, puštajući da joj Birkenstock
cipela sklizne i otkrije nalakirane nokte na nogama. Za ime Boţje! Pa nije još ni
ljeto! Prelazi prstima preko površine kao što to uvijek radi, pomalo uzdišući, i
znam da je ljubomorna na mene zbog mojega doma, mojega ţivota. Odlično.
Malo izvije vrat, tako da moţe vidjeti kroz prozor kuću Edwardsovih. Dakle
zato je toliko ţeljela ući.
“Što da ti ponudim?” kaţem iako već mogu naslutiti okus alkohola na
svojem jeziku. Odem do hladnjaka, izvadim bocu bijelog koje tu stoji od jučer.
Još je ostalo dvije trećine. U sebi si čestitam.
Ona duboko udahne, smjesti laktove na pult. Novi ljiljani u vazi pokraj nje
blago zatrepere, tamnoruţičaste latice otpuštaju sitne ţute grudice. Obično
kupujem cvijeće jednom tjedno na trţnici u Saffron Waldenu,
neposredno nakon što obavim manikuru ili obavim šoping. To je dio moje
rutine. Male stvari za koje se drţim. Pretpostavljam da je to ţelja za kontrolom.
Ono koje si kupim sama uvijek je mnogo ljepše od cvijeća koje mi kupuje Jack -
finije je, skuplje. Ja imam ukusa.
“Daj da popijemo čašu”, kaţe Sandra. “Jesi li čula što se dogaĎa u školi?”
Odmahnem glavom, okrenem se od nje, zaokupim se čašama i vinom tako
da mi ne vidi lice. Navukla sam pulover, deblji da mi pokrije ruke, ali dodir
materijala i dalje bolno osjećam dok odvrćem čep s boce. Čep s
navojem; najbolje što se moţe naći kod Walkerice.

~ 123 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Očito je Madeline Shaw došla u školu, sve ih opet izribala, a za to vrijeme

Nathan i dalje pomiče svoj prokleti plastični stoţac po cesti kao da ništa nije
bilo.” Još uzdaha. “Tako se brinem zbog Natashe.” Pogleda prijeko prema mojoj
djeci. “Pitam se koliko oni od svega toga razumiju.” Umjesto odgovora, pruţim
joj čašu vina - napunjenu do bijele crtice, bez leda, ali zapravo nije
vaţno. Stavljajući na pult svoju čašu, gledam u odvojeni dnevni boravak dalje od
kuhinje, promatram dječje glave, odlučno fokusirane na ekran. Harry, koji se
inače rado druţi s mlaĎim bratom i sestrom, maknuo se s kauča na fotelju pokraj
prozora, i dalje studiozno posvećen svojemu mobitelu. Finn migolji prstima na
nogama ispruţenima preko naslona kauča; Sophie se odsutno igra sa svojom
kosom, očito pokušavajući napraviti pletenicu. Kosa joj je previše kovrčava za
to, ali ona i dalje pokušava. Prsti mi se trznu; voljela bih otići do nje i pomoći
joj, ali Sandra me promatra s očekivanjem.
“Sve okej, Soph?” viknem, i ona okrene glavu, radosno zakima. “Još malo pa
na spavanje”, upozorim je, pitajući se je li Jack zaista gore otišao spavati.
“O, što to gledaju? Moja Natasha ovih dana ne diţe glavu od knjige”, kaţe
Sandra, i meni se prsti stisnu u šaku sami od sebe. Ignorirajući pitanje i
prikriveno podbadanje, sjednem preko puta njoj, otpijem dobar gutljaj
vina. Ipak treba leda.
“Ne znam baš koliko se policija zaista trudi, Janey”, kaţe Sandra. Ne volim
kad me tako zove - to je nadimak kojim me je Jack zvao prije nego što su stvari
pošle ukrivo. Još jedan gutljaj vina; osjećam kako me opušta, ublaţuje grebanje
Sandrina glasa. Znam da mi je pazila na djecu, znam da bih trebala biti
zahvalna. Ali ovaj grad kao da se zatvara oko mene: ţene, tračevi, iscrpljenost
od napora da se skrivam iza fasade svojega braka. Samo ţelim van iz toga. Ali
naravno da ne mogu van, mogu li? Gledam dolje u svoje vino, zamišljam se kako
pijem i pijem dok sve ostalo ne prestane.
“Jane?”
“Oprosti”, kaţem, odmahujući polako glavom, pokušavam se fokusirati. “Ne,
u pravu si. Misliš da će se to samo razvući, pretvoriti u jedan od onih slučajeva
koji se nikada ne riješe? Kao oni slučajevi koji se „ohlade‟. Harry je slušao
podcast o tome. Mediji izvlače slučajeve koje je policija odlučila otpisati.”
Ona izgleda šokirano. “Otpisati? Ali ne mogu to otpisati, ne tako brzo, ne
dok je ubojica na slobodi, dok hoda ulicama. Ja to neću dopustiti - grad to neće
~ 124 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

dopustiti!” Moţda umišljam, ali ona se čak malo uspravila na stolcu. ”Ashdon je
prekrasan grad, Jane - ne bismo trebali ţivjeti ovako! I što ako je on još uvijek tu
- taj čovjek - taj, taj ubojica?” Spusti glas, nagne glavu bliţe meni. Zurim
u njezine šarenice, smeĎe s crnim mrljicama.
“Što s našim curicama, Jane? Moţda su u opasnosti! Svi smo moţda u
opasnosti!” Kratki pogled u prozor. “Očito se namjerio na tvoje susjede - a što
ako si ti sljedeća?”
Pogledam preko u djecu, ali čini se da ne slušaju. Ipak, ne ţelim da Sophie
opet ruţno sanja pa nevoljko primaknem svoj stolac bliţe Sandri.
“Zaista mislim,” kaţem, u nadi da ću je umiriti tako da ne uzbuni Jacka, “da
je to vjerojatno jedan izolirani incident - jer da nije, zar ga taj netko ne bi već
ponovio?” Još jedan gutljaj vina, pogled na bocu. “Moţda je bila riječ
o nesretnom slučaju”, nastavim, ta mi je misao tek pala na pamet, ali Sandra se
mršti na mene, odmahuje glavom.
“Nije to bila nesreća, Janey. Policija je tako rekla, znaš i sama. Nema tamo
ničeg na što se mogla spotaknuti, osim toga, njezin mobitel je nestao.
Definitivno je bilo namjerno. Jadna mala.” Strese se.
“A zašto baš Clare, onda?” navaljujem, trudim se govoriti tiho zbog djece
iako osjećam da mi se glas pomalo diţe, postaje, kako bi Jack rekao, prodoran.
“Zašto on nije napao nekog drugog?”
Na ovo ona zastane. “Moţda sad samo čeka”, reče ona zatim, njezina lijeva
ruka opipava donji rub čaše s vinom, briše vlagu koja se kondenzirala na staklu.
Vino mi udara u glavu; još ništa nisam jela. Čovjek bi pomislio da sam
nakon svih tih godina na to navikla, ali katkad me ipak ulovi.
“Jesi li vidjela Rachel u zadnje vrijeme?” pita me Sandra i ja na trenutak
zatvorim oči, vidim lik ţene pod svojim sklopljenim vjeĎama; ispijena,
slomljena, sama.
“Ne,” kaţem, “zapravo nisam. Stalno mislim kako bi mi...” Zaustavim se.
“Trebale otići do nje?” završi Sandra moju rečenicu i ja kimnem.
“Mhm”, nevoljko kimnem, a ona skoči.
“I ja sam tako mislila. S nekom hranom ili tako nešto? Ali istina je, Janey”,
opet se naginje naprijed; ovaj put osjetim miris vina u njezinu dahu. “Ne bih
voljela ići k njima - zbog Iana.”
~ 125 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Ne sviĎa ti se on?” pitam, otpijajući još vina, i Sandra odmahne glavom.
“Ne sviĎa mi se način na koji je došao u ovaj grad, preuzeo tu obitelj”, kaţe.
“SviĎao mi se Mark, on je bio krasan čovjek.” Sad već pomalo zvuči pijano,
rasteţe riječi.
“Ja ga nisam dobro poznavala”, kaţem, zamišljajući njegovo lice: plava kosa,
mršav. Puno sitniji od Iana.
Sandra kimne, stišćući usne. “On se nalazi na izvoru love”, kaţe ona,
mahnuvši rukom u smjeru kuće Edwardsovih. “Ostavio je Clare pravo
bogatstvo.”
“Zar stvarno?” pitam, iznenaĎena, i ona kimne, diţe obrve.
“Aha,” kaţe, “kad je umro. Trebala je naslijediti sve kad navrši dvadeset i
jednu, tako je Rachel rekla.” Otpije gutljaj vina, štucne. “A pogodi tko će sad
dobiti sav taj keš?”
Zurim u nju.
“Ian”, prosikćc ona, naginjući se bliţe meni. A priča se da njegov posao i ne
ide baš najbolje. Jedna injekcija gotovine u ovom trenutku bila bi vrlo zgodna,
zar ne misliš tako? A ako Clare više nema da to naslijedi...” Podigne obrve,
smješka mi se. Voli biti glasnik loših vijesti, znam da voli.
“Sandra”, kaţem ja. “Je li to stvarno istina?”
“Tako se priča”, kaţe. “Da otvorimo još jednu bocu vina?”

~ 126 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

24. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 12 sati

R ed za ručak proteţe se skroz niz hodnik. Stojim s Lauren, ţeludac mi

krulji od gladi dok Harry Goodwin prolazi s paketićem krumpirića. Oni
s dvanaeste godine uzmu hranu pa odu s njom tamo, iza sportske dvorane,
tako da mogu pušiti. Moţeš to nanjušiti na njihovoj odjeći, ali nitko nikad ne
poduzima ništa. Namigne mi kad me vidi, pa stane ispred nas. Trbuh mi se
steţe, ali Lauren je u punom stanju pripravnosti; mogu osjetiti kako je
njezino tijelo napeto pokraj mene, vidim kako je ispravila leĎa i kako se isprsila.
“Sve okej, Clarey?”
Oči mi lete okolo, provjeravaju gleda li tko.
“Bok, Harry”, kaţe Lauren, smiješeći mu se na način za koji znam da misli
kako je seksi. ViĎala sam je dok ga vjeţba, kad misli da je ne gledam.
“Samo smo došli po hranu, Harry”, kaţem, najpristojnije što mogu i tada se,
na moje olakšanje, red pomakne naprijed i mi se moţemo maknuti. Na leĎima
osjećam njegov pogled i premda znam da je to njemu samo šala, da je za njega to
tek igra, osjetim lagani drhtaj nelagode kroz tijelo kad se okrenem i vidim da su
njegove plave oči i dalje uperene u mene.
“Koja si ti sretnica,” kaţe Lauren, “prekrasan je, Clare.” Gurne me malo
laktom u rebra. “Bog zna što vidi u tebi.” Isceri se kako bih vidjela da se šali.
Ja samo šlegnem ramenima. Ne govorim joj koliko sam se uplašila kad me je
jutros primio za ramena niti kako mi je izgledala njegova mala sestra Sophie i
kako sam se zbog toga osjećala. Mnogo toga ja ne govorim ljudima; sad je već
lako.
“Ni tata mu nije loš”, uzdahne Lauren, i ja se glasno nasmijem da prekinem
čudnu napetost izmeĎu nas.

~ 127 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Lauren, pa on ima sto godina.” Napravim gestu prstima kao da ću povratiti.

“I još je doktor! Pun para.” Široko mi se smiješi. “Kladim se da bi dao sve da
se malo makne od svoje uštogljene ţene. Kako je ono zove tvoja mama? Mala
GospoĎa Perfekcija.”

~ 128 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

25. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 12. veljače

I an Edwards ima pedeset i pet godina, pomalo ćelavi - iako to ne bi nikada

priznao - i odlazi vlakom u 6.41 do londonske Ulice Liverpool, svaki dan
od ponedjeljka do petka. Voli kositi travu, popiti pintu ili pet u pubu Rose and
Crown, uvijek ima lijepu riječ za oruţane snage i ruţno govori o bivšem
suprugu svoje ţene (preminulom).
One večeri kad su kazali Clareinim roditeljima, Ian se drţao vrlo zaštitnički
prema Rachel, stalno je drţao ruku oko nje ili bi dlanom pokrio njezinu šaku,
njihovi vjenčani prstenovi zveckali su dodirujući se jedan o drugi.
Većinu vremena on je govorio. Bilo je mnogo njegovih fotografija u kući
Edwardsovih, što je bilo malo čudno - gotovo više nego Clareinih, i svakako više
nego što je bilo fotografija pokojnog Rachelina supruga Marka. Ali, osim
toga, tko god ga je vidio, rekao bi da je bio slomljen, oboje su bili, ţelio je naći
Clareina ubojicu i zadaviti ga vlastitim rukama. Odmah je dao policiji uzorak
svojeg DNK-a i Clareinu fotografiju koja se sad najčešće viĎa na naslovnicama
novina. Suradljiv, susretljiv, spreman učiniti sve što moţe kako bi pomogao.
Tipična reakcija jednog tate.
Samo što joj on nije tata.
Relativno je nov u Ashdonu, naviknut ţivjeti u velikom gradu, sad ima
vlastitu tvrtku u centru. Došljaci se uvijek naĎu na meti govorkanja, a Mark je,
izgleda, bio prilično omiljen. Madeline je pogriješila i spomenula ga pred
Ruby Walker i ona joj je do u detalja opisala njegov sprovod (u lokalnoj crkvi
sv. Marije, bila je dupkom puna), a onda se zagrijala za svoju glavnu temu - faze
njegova raka. Nikad još nije srela nekoga koga su bolesti toliko zanimale kao tu
ţenu.

~ 129 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ono što je Owen rekao o Ianu Edwardsu nije zapravo bilo šokantno, ali bilo
je iznenaĎujuće. Morali su pustiti njega i njegova tatu da odu; Daniel Jones
inzistirao je na prisutnosti odvjetnika ako policija odluči opet ispitivati njegova
sina. Madeline je gledala kako Owenova pogurena visoka figura nestaje u tatinu
autu, pokušavala si je zamisliti to - Clareine noge oko njegovih leĎa, njihova
tijela isprepletena. Owena kako se ljuti na Clare, dosta mu je biti tajna. Njegove
velike ruke je guraju na tlo. Nema majke, otac odsutan. Previše vremena sam.
Moţda ga se čak spremala i ostaviti, i on je doţivio slom. Moţe biti, a moţe i ne
biti.
Ostavljene novine privuku Madelinein pogled na putu za postaju u utorak
ujutro. Chelmsfordska policija tapka u mraku u slučaju smrti omiljene djevojke.
Morat će sazvati konferenciju za novinare ako se ovako nastavi. Kad bi barem
našli Clarein mobitel. To da ga je netko uzeo, sugerira da je to bio dokaz,
sugerira nešto osobno izmeĎu napadača i ţrtve. Ali Clare nije imala
neprijatelja. Bilo joj je tek šesnaest godina. I taj Iančić. Madeline je vidjela
fotografije na kojima ga nosi, jednu snimljenu na roĎendan, na dan kad ga je
dobila, i jednu oko tjedan dana kasnije, koju je snimila Clareina majka dok ova
nije ni gledala. Na njoj Clare sjedi za njihovim kuhinjskim stolom, glave
nagnute nad školskim radom, zgodno nalivpero u njezinoj ruci. Točno se vidi
sjaj Iančića preko ogrlice njezine prugaste plave majice. Ne gleda u kameru, ali
izraz lica joj je namrgoĎen, kao da nije ţeljela da je se uopće slika. knjige.club.Ili
kao da ju je netko od ukućana naljutio. Bilo je to samo četiri dana prije njezine
smrti.
U postaji, glavni je detektiv na telefonu. Ben Moore sjedi u stolcu na kojem
obično sjedi Madeline i provjerava brojeve tablica u bazi podataka. Lorna,
tipkajući nešto na svojem računalu, mahne.
Brzinski, Madeline joj prepriča svoj intervju s Owenom. Ona se mršti.
“Dečko, hm. Moţemo li dobiti nalog za pretres njegove kuće? Zbog
mobitela ili lančića.”
“Moţemo pokušati, ali njegov otac pred kraj već je bio prilično uzrujan.
Mislim da više neće bez odvjetnika razgovarati s nama. Razgovarat ću s Ianom
Edwardsom pa, ako nas to nikamo ne odvede, moţemo traţiti nalog za Jonesove.
Moţeš li početi sreĎivati stvari?”

~ 130 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ona kimne. “Hoću. DNK analiza trebala bi doći danas - nadam se da ćemo
imati nešto na tijelu ili iz njezine odjeće. Oh, da, i zvao je Alex. Ţeli da znaš da
su testirali pamučne niti naĎene na mjestu zločina, podudaraju se sa šalom koji
je Clare imala na sebi. Misli da su otpale s njega u borbi, da su u nekoj fazi bile
počupane.”
“Shaw?” Glavni jc detektiv ispred nje, provlači prste kroz kosu. Madeline ga
slijedi u njegov ured, odjednom se osjeća neiskusnom, kao da joj je dvadeset
godina manje i kao da je na svojem prvom jebenom slučaju. Razočarenje je
preplavljuje; vlakna su mogla biti i nešto drugo, mogla su biti trag. Gotovo da se
nisu maknuli dalje od početka.
“Kao što znaš, Shaw,” glavni detektiv Sturgeon počinje prije no što je
pošteno sjela, “novinari nam nisu baš blagonakloni, a nismo baš u poziciji da
stavimo još ljudi na slučaj Ţabljak.” Riječ ţabljak zvuči čudno u Robovim ustima
- ne pristaje uz njegov grubi glas i bradu. Voljela bi da on to ne zove tako, jer to
na neki način trivijalizira Clare, ali slučaj su tako prozvali i primilo se.
“Razumijem, gospodine, ali dobili smo nove informacije - imam transkript
intervjua s Owenom Jonesom od jučer i on je iznio neke optuţbe na račun Iana
Edwardsa...”
“Očuha?” Na to se glavni detektiv naizgled oraspoloţi. “Da.” Ona stavi obje
ruke na stol u pokušaju da se doima autoritativno. “Mislim da moramo ponovno
porazgovarati s Ianom i mislim da moramo naći dokaz, dokaz malo ozbiljniji od
optuţbi dečka kojem se zamjerio, ali koji bi mogao podrţati njegovu teoriju.
Pogledajte to na ovaj način - Owen je znao Clare bolje od većine drugih.
Zajedno su od prošloga ljeta, a znate i sami kakve su mladenačke ljubavi -
intenzivne, obuhvatne. Sigurno mu je govorila mnogo toga, otvorila se prema
njemu. Ako on misli da u vezi s Ianom Edwardsom postoji nešto što
nama promiče, trebam dopuštenje da ga dovedem još jednom ovamo.”
“Šefe?”
Čuje se kucanje i Lornino lice pojavljuje se na vratima. Lice joj je napeto,
osmijeh usiljen.
“Javila sam se na tvoj telefon, Madeline. Rezultati iz laboratorija u vezi sa
slučajem Ţabljak - napokon - riječ je o DNK-u s tijela. Mislila sam da oboje
ţelite to vidjeti.”

~ 131 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

26. poglavlje

Jane

Utorak, 12. veljače

S viće utorak - večer sastanka ZRU-a. Strepim od njega. Pomno se

odijevam, mornarski plava bluza sa sitnim bijelim lastavicama; tamne,
lepršave hlače. Kosa u punĎi. Toliko drukčije od onoga kakva sam prije bila,
prije udaje za Jacka. I toliko skuplje, takoĎer.
Nisam dobro spavala. Puno sam razmišljala o onome što je rekla Sandra.
Jack je spavao kad sam se popela u sobu, glave mutne od vina koje sam popila sa
Sandrom. Na kraju smo popile bocu i pol. Bez leda. Harry je došao u kuhinju
kad smo bile pri kraju boce, ali nekako se nejasno sjećam toga.
“Ma vidi kako si narastao, Harry!” rekla mu je Sandra, glas joj je bio visok i
kričav, i on se odmaknuo dalje od nje, bilo je malo čudno.
“Gdje je tata?” pitao me je, prodorno me gledajući u oči.
“Tata spava, ima migrenu”, kazala sam mu, pokušavajući ne petljati jezikom,
a on je kimnuo, pogledao me onim zabrinutim pogledom, kakvim me pogledao i
kad me suočio s papirom s popisom pacijenata.
“Lijepo spavaj, dušo”, rekla sam njegovim leĎima na odlasku, i okrenula se
Sandri i vinu. Bilo je iza jedan u noći kad je otišla; uvukla sam se meĎu plahte
pokraj Jacka najtiše što sam mogla, lecnuvši se kad mi je pamučna plahta
dotaknula ruke. On je bio daleko, izgubljen u zemlji snova.
Grozno smo se posvaĎali prije no što je otišao na posao jutros - na pola svaĎe
Finn je počeo jako plakati i ja sam poţurila k njemu, srce mi je strašno udaralo u
ušima.
“Sve je u redu”, rekla sam mu. “Sve će biti u redu.”
Samo što nije, zar je? Ne, osim ako ja nešto ne učinim.

~ 132 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ne mogu podnijeti pomisao da djeca doznaju kakav je Jack. Toliko vremena

provela sam pokušavajući ga pokrivati, kako bih njih zaštitila, sačuvala ih od
toga, dala im najbolji ţivot. Kupujem im predivnu, visokokvalitetnu robu iz
trgovina u Saffron Waldenu. Savjesno pazim na njihove domaće zadaće.
Odlučna sam svoju djecu podiči na način na koji bih voljela da sam i sama bila
odgajana - s paţnjom, brigom, privilegijima. Ali katkada Jack i njegova narav to
jako oteţavaju.
Nanosim temeljnu podlogu na lice, prekrivam crvene mrlje. Prošlu noć
sanjala sam Clare, zastore na kući do nas, sanjala sam lice Rachel Edwards kako
se razbija u male komadiće, kao što se voćka rastvara pod noţem.
“Mamice, zašto se tata jutros ljutio?” pita Sophie dok veţem Finnove
ţnirance i ja stanem, ruke mi ostanu kao smrznute u zraku.
“Nije se ljutio, dušo”, kaţem joj, ali ona mi ne odgovara, samo spušta svoju
malu glavu i gleda u pod.
Nakon što sam ih odvezla u školu, izvadila sam pile iz zamrzivača, stavila na
kuhinjski pult da se odmrzne. Moram se drţati rutine. Rutina je jedino što me
drţi pri zdravom razumu u ovom trenutku. Ponedjeljkom pečeni sloţenac,
pastirsku pitu srijedom, na pari kuhanu ribu petkom. Djeca vikendom preklinju
da radim krumpiriće i ja obično popustim samoj sebi usprkos, odlazim u
Walkeričinu trgovinu i uzimam pakiranje iz malenog frizera u straţnjem dijelu,
i još jednu bocu bijeloga na putu do kase. Gotovo mogu osjetiti Rubyno
negodovanje, ali imala sam lijepu bluzu i puno maskare pa sam podigla oči k
njezinima, spremna prihvatiti izazov. Zna ona da smo mi vaţan dio ovoga grada.
Neće pretjerivati.
Znam da pijem previše - svi znakovi su tu, kao što su bili i prije. Ali više
nema nikoga da pazi na mene. Ţelim pitati Jacka o njegovom kasnom noćnom
razgovoru s Ianom Edwardsom u vrtu, o čemu su pričali. Umjesto toga, hodam
po kući i provjeravam je li na svojem mjestu umotani komad stakla pokraj
šibica, noţ izmeĎu knjiga mekog uveza. Pogledam na njegovu stranu kreveta;
uredan kup papira na stoliću do kreveta, napola popijena čaša vode. Njegove
naočale za čitanje uredno preklopljene. Kad nitko ne gleda, povučem vino
ravno iz boce, glave zagurane u hladnjak, skrivena od pogleda. Govorim sebi da
je to u redu. Ţene u gradu - pa, nijedna od njih ne promisli dvaput prije no što
se odluči za tekuće kalorije koje olakšavaju teškoće ţivota majki i supruga. Da je

~ 133 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

bar samo to. Dianein glas mi odjekuje u glavi. “Ovisnost o alkoholu često je put
u mnogo opasnije ovisnosti...”
Ne sad, Diane. Izguram je iz glave, natjeram se biti prisutna u kuhinji.
Oči me peckaju dok gledam u kuhinjske ormariće, pitajući se što bih
napravila uz piletinu. Gurnem ruku unutra i izvučem je ljepljivu i crvenu. Na
tren me obuzme panika, ali to je samo dţem, razliven po površini ormarića,
poklopac odvrnut još otkad sam radila djeci uţinu za školu u sedam ujutro. Jack
misli da sama pripremam dţem, ali naravno da to nikad ne radim; samo zgulim
naljepnicu i zamijenim je drugom, ručno raĎenom na poslu u trgovini s
keramikom. Već sam tako umorna; Sophie je počela imati noćne more sad već
prilično redovito. Osjećam kako me umor obuzima svakog jutra nakon što
provedem budna po sat i više s njom tijekom noći, lampa u obliku zeca baca svoj
sjaj po sobi, osvjetljava zastore s balonima, moju ruku na njezinu čelu, kako je
gladi i tješi da ukloni ruţne snove. U petak sam joj s posla donijela jedan od
onih hvatača snova koje radi Karen, upletene niti tvore okruglu mreţu, s nje
vise tanka smeĎa pera i narančaste perle. Zajedno smo ga postavile nad prozor u
njezinoj sobi, i ja sam joj šapnula u uho da će to odnijeti sve što je plaši. Često,
kad doĎem u njezinu sobu, zatičem je skvrčenu pod plahtama, znoj prekriva
njezine malene udove, a ona ispušta one male mijaukaste zvukove koji me
probadaju ravno u srce. Katkada mislim na jadnu Clare. Je li ona plakala, je li
ona zvala majku dok je udisala zadnji dah? Jack nikad sa mnom ne ţeli pričati o
takvim stvarima.
Povremeno Jack dolazi tješiti Sophie, i ja paţljivo slušam, srce mi udara u
drugoj spavaćoj sobi dok joj on nešto mrmlja, a njegov duboki glas dopire k
meni. Finn za to vrijeme spava čvrsto, njegovo se čelo ne mreška od snova.
Premlad je da bi shvatio što se dogaĎa u ovom gradu i kako je Clareina smrt sve
promijenila; promijenila je školu, promijenila kuću do nas, promijenila roditelje,
promijenila nas. Naš brak. Koliko su toga svjesna moja djeca?
Leptirići koje imam u trbuhu od jutros su se naelektrizirali i dok hodam
prema školi na sastanak, osjećam kako mi lepršaju u grlu i moram se prisiliti da
udahnem duboko nekoliko puta; udišem brojeći do tri, izdišem brojeći do pet,
onako kako nas je Diane učila u Londonu. Prošlo je neko vrijeme otkako sam se
s njima svima zajedno ovako suočila; iz nekog razloga, ţene su gore u čoporu.
Nisam bila na zadnjem sastanku; Jack i ja imali smo posebno brutalnu svaĎu i

~ 134 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

nisam mogla. Umjesto toga veći dio večeri provela sam drţeći led na modrici.
Dobila sam svoju porciju, naravno, pri čemu mislim na poruke od drugih majki
- Sandrina pasivno-agresivna poruka: Tako mi je ţao što nisi bila večeras! Ali
riješili smo mnogo stvari - ne moraš se ni oko čega brinuti! Tricijin laţno
zabrinuti telefonski poziv: Čule smo da ti nije dobro, je li sve u redu? Često se
pitam koliko se mi zaista brinemo jedne za druge, duboko u sebi - tko bi bio tu
u trenutku stvarne potrebe? Tko bi mi pomogao da mu pokucam na vrata i
kaţem istinu o Jacku?
Ista mi se misao vrti po glavi dok gledam po licima oko sebe večeras.
Nalazimo se u velikoj prostoriji srednje škole, svi sjedimo na premalim
plastičnim stolcima koje ne pokrivaju naša sredovječna leĎa. Andrea Marsons
drţi govor ispred nas, odjevena u svoje uobičajene hlače i vestu. Teško je
zamisliti je bez veste; stisnem malo oči, pokušam zamisliti kako izgleda ljeti -
sigurno sam je vidjela tisuću puta tijekom zadnjih godina - ali slika nje u
kratkim rukavima jednostavno se ne ţeli pojaviti.
Previše je hladno ovdje - prozor je otvoren, nepotrebno, ali bez sumnje ima
tu onih koje već pate od valunga (to zadovoljstvo me još nije snašlo) i malo
čvršće stegnem šal oko svojeg vrata. Osjećam se kao da sam u izlogu, svima na
uvid, kao da me sve oči u ovoj prostoriji mogu prozreti, vidjeti tu hrpu nereda
koju sačinjavamo Jack i ja, ja i Jack. Sandra mi se smiješi preko stola, njezin
jarkoruţičasti ruţ malo joj je razmazan u kutovima usta; Tricia kucka olovkom
po svojem novom novcatom notesu desno od mene, poput djeteta prvog dana
škole. Umjetni antilop, crni. Samo najbolje za ZRU. Moram sjediti na rukama da
se spriječim kolutati očima. Andrea kopa po papirima, izgleda više izmrcvareno
nego obično, i ja iskoristim priliku da nastavim pregled prisutnih. Donna,
Helen, Kelly, koja se uvijek doima pomalo grubo. Većina ovih ţena bila je u
mojoj kući, pila moje vino, drţala za ruke moju djecu, i ja njihovu.
Andrea se nakašljava. Pogledam prema njoj, pomaknem ruku do ključne
kosti, pod mojim šalom, ali prsti mi dodirnu ogrebotinu i ja u zadnji čas
popravim drţanje, zataknem pramen tamne kose iza uha.
“Hvala vam svima što se došli”, kaţe ona blago se mršteći dok gleda u nešto
na papiru pred sobom. Ja ispred sebe nemam ništa, osim otkrhnute šalice pune
čaja, i točno znam da će se na dnu, kad do njega doĎem, vidjeti bijeli listići
kamenca zbog školskog čajnika. Nije baš neka primamljiva zamisao. Okus me

~ 135 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

podsjeća na moju majku, na šalice slabog čaja jer smo prokuhavali korištene
vrećice, na to kako smo se skupljali oko štednjaka da se ugrijemo. Stari sram
oblije mi lice, ali nitko me ne vidi, nitko ne primjećuje. Sad to znam, ali katkada
moje tijelo to zaboravi. Ja nisam osoba koja sam bila prije. Ja sam Jane
Goodwin, liječnikova supruga. I tako mora i ostati, bez obzira na sve što on čini.
Vidim kako Tricia uredno zapisuje datum u gornji desni kut čiste stranice u
notesu, podcrtava ga mokrom crnom tintom. Zamislim njezin um - sve na
mjestu, uredno, podcrtano. Ne kao moj. Ne kao Jackov.
“Ima nekoliko stvari na dnevnom redu o kojima danas ţelimo diskutirati”,
kaţe ravnateljica, ponovno pročišćavajući grlo. Meni izgleda kao da je umorna;
ispod očiju su joj podočnjaci koji mogu konkurirati čak i mojima, i ako
pogledam stvarno pozorno, izgleda kao da joj se jedan obraz pod okom pomalo
trza. Osjetim suosjećanje prema njoj - podočnjaci pod mojim očima prekriveni
su Chanelovim tekućim puderom, proizvodom za koji slutim da ne zauzima
ponosno svoje mjesto u njezinoj toaletnoj torbici. Kao što sam rekla, ja sam
liječnikova supruga. Moram izgledati dobro.
“Najprije, započet ču s onim što je najočitije, a to je istraga koja se provodi
vezana uz slučaj Clare Edwards. Kao što već uglavnom znate, zatraţila sam
prisutnost policije (vidim kako Sandra gurka Helen i koluta očima - svi mi
znamo da policijska prisutnost znači samo Madeline Shaw) prošloga tjedna i
učenici su dobro reagirali na izlaganje detektivke Madeline Shaw. Podsjetila je
djecu na sigurnost, vaţnost komunikacije i takoĎer na vaţnost toga da se
suzdrţe od govorkanja, od širenja laţnih informacija.”
Nešto u Andreinu glasu zvuči kao upozorenje, kao da smo odjednom svi mi
postali učenici, kao da su njezine riječi upućene jednako i nama kao što su bile
upućene klincima. Ne mogu joj zamjeriti - neke od ţena prisutnih u ovoj
prostoriji mogle bi se natjecati i s Daily Mailom. Vjerojatno i jesu, u svoje
vrijeme.
“To je bilo korisno jutro”, nastavi Andrea. “MeĎutim, i dalje smo razočarani
što istraga još ne daje rezultata. Mislim da govorim uime svih ovdje prisutnih
kada kaţem da apsolutno ne ţelim da ovaj slučaj ostane neriješen; no, kao
zajednica roditelja i učitelja ove škole, mi imamo duţnost odlučiti kada započeti
formalniji proces ozdravljenja.” Zastane, nakratko pogleda u svoj papir. Hvala

~ 136 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

bogu da Rachel Edwards nikad nije postala članicom ZRU-a. Uz to, Andrea
izgleda prilično dobro kad se malo potrudi.
“Nakon razgovora s nekoliko drugih učitelja, večeras vam ţelimo predloţiti
jednu ideju - memorijalni vrt za Clare, koji bismo zasadili s lijeve strane škole,
točno prije sportskog igrališta. Ako se svi oko toga sloţimo, iznijet ćemo to i
obitelji Edwards i zatraţiti njihov pristanak. Moja je ideja da i oni budu
uključeni u proces u onoj mjeri u kojoj to budu ţeljeli.”
Gledam kako Tricia nepotrebno piskara u svoj notes, stavljajući veliki znak
upitnika iza riječi “memorijalni vrt”.
“Vrt bismo, nadam se, nazvali Clarein vrt i bio bi prostor sjećanja na nju,
proslavljanja njezine uspomene i - nadamo se - postao bi integralni dio škole
budući da bi se mlaĎe učenike poticalo da dio njega koriste kako bi naučili nešto
novo - uzgajati povrće i slično.”
Vidim kako Sandra na ovo diţe obrve - neki dan ţalila se kako Natasha ništa
nije naučila u osnovnoj školi. Osobno, mislim da to ima više veze s Natashom
nego sa školom; Sophie nikad nema nikakvih problema s učenjem. Nisam to
rekla, naravno, ali prošli tjedan donijela je iz škole nekakvu mladicu salate, pa
očito nešto uči tamo, čak i ako je riječ o osnovama biologije. Eno je kod kuće na
prozorskoj dasci; zapravo, mislim da sam je zaboravila zaliti.
“Dakle”, Andrea gleda po prostoriji s izrazom očekivanja na licu. “Ima li tko
kakav komentar ili prijedlog?” Očito je da samo traţi podršku, i ja se spremam
dati joj je kad se ubaci Kelly. Nosi daleko previše šminke na očima za jedan
sastanak ZRU-a; oči su joj crno obrubljene baš kao mačje.
“Ne bih htjela biti zloguki prorok,” kaţe mnogo preglasno po mojem
mišljenju, “ali jesmo li sigurni da je to dobra ideja? Mislim...” Gleda oko sebe
kao da traţi potporu ali, da budem iskrena, Kelly nije osobito popularna pa
nitko ništa još ne govori. “Mislim, govorimo o ubojstvu. Nije ta jadna djevojka
poginula u prometnoj nesreći ili tako nešto. Vani je netko tko moţe napasti
ponovno, netko kome bi odgovarala pozornost koju bismo izazvali s tim vrtom.
Gledala sam neku emisiju na televiziji o takvom čovjeku. Na BBC-ju.”
Spominje taj BBC kao da će zvučni brend njezin stav učiniti prihvatljivijim i
primijetim kako su se ljudi uskomešali na riječi ta jadna djevojka.

~ 137 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pokraj mene Tricia otvara usta. “A što ti zapravo predlaţeš, Kelly? Da

zaboravimo na Clare? Meni se ideja s vrtom baš sviĎa. Premda,” pogleda u
notes, “nisam sigurna da je vrt najbolja moguća ideja - moţda bi bolje bilo
napraviti nešto trajnije? Kip ili nešto tako? Spomenik? Nešto s malo više stila?”
“Ne mogu zamisliti ništa morbidnije od kipa”, kaţe Sandra, a tako nešto sam
i sama zapravo pomislila; to da svaki dan prolazimo pokraj kipa koji
ovjekovječuje Clare bilo bi stvarno malo previše. Njezin lik pojavi mi se u
mislima i odjednom mi je mučno, otpijem malo svojeg čaja s kamencem koliko
god mi se gadi.
“Kipovi nisu morbidni, Sandra”, kaţe Tricia i čujem u njezinu glasu blagu
iritaciju, jednaku razdraţenost kakvu je imala prije no što je popila koju čašu
sauvignona kod mene. “Kipovi su nešto dostojanstveno, što se poštuje - i što je
najvaţnije, traju cijeli ţivot.”
S obzirom na okolnosti cijeli ţivot bio je loš odabir riječi, a i ono o
poštovanju mislim da je prekoračilo mjeru. Vidim da se Andrea s time slaţe jer
je napućila usne onako kako to radi uvijek kad nije u nešto uvjerena.
“Još neko mišljenje?” upita ona prisutne.
“Meni se ideja s vrtom sviĎa. Nekako mi se čini ispravnom. Kao nešto što bi
i Clare ţeljela”, čujem sebe kako govorim i ravnateljica mi se nasmiješi, kao i
Donna s druge strane prostorije. Osjećam kako se Tricia malo nakostriješila, ali
meni se neće suprotstavljati. Mislim da nitko od njih neće. Nikad to zapravo ne
rade.
Istog trenutka kad sam rekla da je vrt dobra ideja, kao da se svjetlo upalilo
meĎu nama i Sandra se uključuje, dobacivši da je to stvarao lijepa ideja. Sve su
one tako očajnički trude biti dobre sa mnom i s Jackom. Čula sam kako o njemu
govore, kako se smijulje komentirajući kako on dobro izgleda. Pa, i izgleda bolje
od većine njihovih supruga, ali ništa ne dolazi bez svoje cijene.
Andrea zamoli da dignemo ruke ako smo za vrt, i svi osim Kelly glasaju za.
“Mislim da ne bi bilo loše pokrenuti fondaciju, skupiti neka sredstva”,
govori sada Tricia diţući pogled sa svojeg otmjenog notesa. “Malo bi nas sve
oraspoloţilo, djeca bi se mogla lijepo obući...”
“Smijemo li se i mi lijepo obući?” dobaci Donna Philips, zločesto se
smješkajući, i tihi smijeh zatreperi meĎu okupljenima. Ne nasmijem se naglas,

~ 138 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

ali se nasmiješim, malim, stisnutim osmijehom koji ne otkriva zube. Od te

ideje se sva stresem - svečana odjeća pokazuje toliko mnogo. Vidjeli bi svaku
moju ozljedu.
“Pa,” kaţe Andrea, očito pokušavajući promijeniti temu, “kao i obično, imat
ćemo godišnji koncert za Uskrs u četvrtak navečer prije početka školskih
praznika i tom prilikom obično i skupljamo financijska sredstva...”
“Ali to je tek u oţujku! Zar ne bismo ove godine trebali napraviti nešto
posebno? Nešto što će zaista okupiti i ujediniti zajednicu?” pita Tricia,
zagrijavajući se za temu. ”Mogli bismo donirati novac u dobrotvorne svrhe,
osnovati zakladu za Clare.” Pogleda u mene. “Jednako kao i vrt, naravno.”
Zurim u njezine oči. Tricijin glas se podigne. “Ili tim novcem moţemo
financirati vrt?”
Clare, Clare, Clare. Gotovo kao da je prisutna za ovim stolom. Kako je sada
njezinoj obitelji dok mi ovdje sjedimo i pričamo o odjeći i novcu i vrtovima?
Ništa od toga nju neće vratiti.
“Koncert bi ljude mogao podsjetiti na sprovod”, govori Sandra Davies,
spuštajući glas kao da je odjednom sprovod postao prosta riječ. “Znate već, s
obzirom na to da se odrţava u crkvi i sve...”
“A gdje drugdje da se odrţi?” frkne Kelly, i ja sam sklona suglasiti se.
Uskršnji koncert uvijek je u crkvi Sv. Marije. To je zapravo jedna od meni
omiljenih večeri u godini - djeca obuku bijele košulje i crne hlače, zbor
prelijepo pjeva na podiju kod oltara okruţen malim blistavim svjetlima, a Jack i
ja ponosno stojimo sa svim ostalim roditeljima. Zna biti stvarno lijepo.
“Uskršnji koncert treba ostati tamo gdje i jest”, kaţe Andrea odlučno.
“Moţemo prodiskutirati o dodatnom dogaĎaju za prikupljanje sredstava, ali to bi
zahtijevalo malo više planiranja, a sad više nema tako mnogo vremena.”
“Sajam za Valentinovo!” vikne Tricia, i ţamor odobravanja proĎe
prostorijom.
Valentinovo. To je ovoga tjedna - mi nismo planirali ništa. Sjetim se kako je
bilo prošle godine i neobičan osjećaj panike stvara mi se u trbuhu, kao da se sve
te ţene oko mene sklapaju i preklapaju me, kao plimni val koji ne mogu više
kontrolirati. Bila sam napravila večeru Jacku; pošlo je ukrivo.

~ 139 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Andrea,” kaţe Tricia, s jednom rukom pruţenom blago prema ravnateljici,

nokti joj blistaju pod snaţnim školskim svjetlom, “svi znamo da u zadnje
vrijeme imaš strašno mnogo posla u školi. Ako hoćeš, ja se rado nudim da ću
pomoći oko ovoga i preuzeti brigu. Cure mi mogu pomoći! Je li tako, dame?”
Potvrdno kimanje glavama. Osmijesi. Riječi negodovanja zapinju mi u grlu.

~ 140 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

27. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 13 sati

V raćam se s ručka s Lauren na popodnevnu nastavu kad na mene naleti

netko u hodniku, jako. Ispada mi torba i moje stvari se raspu po podu -
knjige, par gaćica, moje stvari za noćas. Sranje. Brzo, sakupim sve natrag, da
cure ne vide. Srce mi udara.
“Jesi li okej?” Lauren zuri odozgo u mene; paţnju joj je bila zaokupila
grupica dečki koji su prolazili malo dalje. Bit će da me je jedan od njih slučajno
gurnuo. “Oprosti, daj da ti pomognem.”
Ona se saginje i skuplja zadnjih nekoliko knjiga s poda. “Evo ti.”
“Hvala”, kaţem. Zadihana sam i ona me pogleda paţljivije.
“Što se dogodilo?”
Pogledam gore i dolje po hodniku, ali sad više nije takva guţva, svi su se
raspršili na nastavu. Moja reakcija je pretjerana, kao i uvijek. Nije bila riječ o
nasilju, ovo je bilo slučajno.
“Ne znam”, kaţem, provjeravajući je li mi mobitel i dalje u dţepu. “Nisam
vidjela.”
“DoĎi, poţuri”, kaţe ona primajući me pod ruku.
“Zakasnit ćemo.”
Boli me ruka; kladim se da će mi se stvoriti modrica.

~ 141 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

28. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 12. veljače

C lare je prekrivena DNK-om svojega očuha. Analizirali su njezinu jaknu,

kratku plavu pernatu jaknicu koju je imala na sebi kad je naĎena.
Glavni detektiv uzeo je uzorke od Iana i Rachel odmah na početku istrage, ali
Ianovi otisci jedini su koje su našli na jakni. Ništa od Owena.
“Što misliš?” pita Madeline Roba i on uzdahne, pucne jezikom. Glavni šef
Wilcox već ga je jutros izribao preko telefona, prijeteći da će ga maknuti sa
slučaja ako uskoro ne doĎe do nekog napretka. Prazne riječi, vjerojatno, ali ipak.
“Moţe biti neduţan”, kaţe glavni detektiv. “Zajedno stanuju, naposljetku.
Ali dokazuje da ju je dirao, neduţno ili ne. I dokazuje da je Nathan Warren nije
dirao, najvjerojatnije.”
“Ima ih i na vratu, takoĎer”, kaţe Lorna, pokazujući vrhom kemijske olovke
mjesto. Clareina ključna kost, udubljenje u njezinu vratu. Madeline pomišlja na
prste koji pritišću, na ljutnju koja raste.
“Je li moguće da ju je samo zagrlio?” pita i Lorna napravi grimasu.
“Pa, ne zvuči kao da su bili bliski, prema onome što je Owen rekao, zar ne?
Ali moguće je.”
Glavni detektiv kima glavom. “Meni je problem što nema nikakvih drugih
otisaka na njoj, ne na jakni. A imala ju je na sebi kad je umrla, osim ako ju je
netko skinuo pa opet obukao, što ne zvuči vjerojatno i svakako bi ostavilo otiske
na odjeći.”
“Rukavice?” pita Lorna i ja se mrštim, misleći o pamučnim vlaknima koje su
forenzičari našli.

~ 142 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Glavni detektiv gleda na svoj sat. “Svejedno opet dovedi Iana, vidi kako će
reagirati kad ga suočimo s ovime. Moramo razgovarati s njim nasamo, bez
prisutnosti njegove ţene.”
Ian Edwards dolazi u postaju u odijelu i s ruksakom koji uvijek nosi sa
sobom, neuznemiren, vjenčani prsten zlatno se sjaji na lijevoj ruci. Izgleda kao
da mu je malo tijesan, kao da se ukopava u prst. Kaţe im da je Rachel htjela doći
s njim, ali da joj je rekao kako je ovo nešto rutinski, dio procedure.
“I jest, zar ne?” pita on, i prvi put se vidi tračak ranjivosti u njegovom
drţanju. Umjesto odgovora, Madeline ga povede u sobu za intervjue broj dva i
uključi magnetofon.
“Moţete li nas podsjetiti što ste točno radili na dan 4. veljače, 2018. godine?”
On malo otpusti čvor na kravati. Ţarko je crvena, previše vesela za ovu
priliku. Na neki način uvredljiva. Ona se pita planira li on odmah nakon ovoga
ići u ured, u kojem je, kako će im reći, i tada bio. Ili k liječniku? U posjet zubaru
koji je odgaĎao? Je li on uopće imao vremena za takve stvari nakon smrti svoje
pokćerke?
“Naravno,” kaţe naginjući se malo naprijed na tvrdom plastičnom stolcu, “to
nije dan koji bih mogao zaboraviti. Bio sam na poslu - radim u Londonu, kao
inţenjer, kao što već znate, i vratio sam se kući nešto ranije nego obično jer sam
ţelio provesti malo vremena s Rachel, a radio sam prekovremeno cijeli tjedan
prije toga. Tako da sam otišao na vlak koji polazi s Ulice Liverpool u tri
popodne, umjesto na onaj na koji inače idem.”
“A to bi bio?”
“Onaj u 18.31. Taj je brzi.”
“Dakle krenuli ste s posla vlakom u tri popodne”, ponovi ona. Policija ovo
već zna - snimke nadzorne kamere sa stanice vlaka to potvrĎuju. Madeline je
gledala njegovu tamnu siluetu kako se kreće niz peron, ulazi na vlak. Ovaj dio
njegove priče je istinit, ali ne znači da je i ostatak takav. “U koliko ste sati došli
u Ashdon?”
On pročisti grlo. “Auto sam ostavio kod stanice Audley End, to je stanicu
dalje - tamo imamo dozvolu za cjelodnevno parkiranje. Sjeo sam u auto
otprilike u četiri i petnaest, dovezao se u Ashdon. Rachel je bila kod kuće,
namjeravali smo izići na večeru.” Zastane.

~ 143 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Dovezli ste se ravno natrag u Ashdon?” pita Madeline. Razmišlja o

snimkama nadzorne kamere, mogućem vremenskom rasponu izmeĎu Ianova
odlaska s Audley Enda i dolaska kući.
On se malo premjesti u stolici. “Vjerojatno, da. Katkada idem okolnim
putem, ali nisam stajao nigdje, išao sam ravno natrag k Rachel. Kao što rekoh,
htio sam je odvesti na večeru.”
“Gdje se namjeravali ići?”
“Hm, to nismo bili točno odredili. Moţda u Riduccio u Saffron Waldenu,
čuli smo da je lijepo mjesto.” Počeše se po straţnjoj strani vrata. “Sve sam vam to
već prije rekao.”
“Jeste li imali rezervaciju?” kaţe ona, ignorirajući ga. “Zar nije Riducco
poznat po tome što se jako teško doĎe na red?”
Igra joj se isplatila; on se malo pomakne u stolcu, unatrag.
“Da, dakako, ali nismo je imali. Druga opcija nam je bila probati onaj novi
restoran koji se otvorio malo izvan grada. Prema Audley Endu.”
“Talijanski restoran Paula?”
“Aha, taj. No, u svakom slučaju, nismo imali konkretan plan. Moglo se
dogoditi i da sami kod kuće nešto zajedno skuhamo.” Uzdahne, provuče ruku
kroz svoju kosu koja se prorjeĎuje. “Ali Clare se nije vratila iz škole. Najprije se
nismo posebno brinuli, mislili smo da se zadrţala s prijateljicom ili da je na
nekoj izvanškolskoj aktivnosti - bila je dobra duša, naša Clare, sve ju je
zanimalo, marljivo je učila, bila je tako popularna. Bistra - razmišljala je o
bavljenju financijama kad bude starija.”
Madeline je iz svojeg razgovora s njom znala da to baš i nije cijela istina -
Clare je zanimao posao u policiji. No je li njegova tvrdnja bila izravna laţ ili je
govorio nešto u što se sam natjerao vjerovati? Koliko je dobro uopće poznavao
svoju pokćerku?
“Onda u koje točno vrijeme ste se napokon počeli brinuti o tome gdje vam
je pokćerka?”
Ian se mršti na riječ napokon koju je ona namjerno naglasila.
“Sve sam vam to rekao prošli tjedan.” Uzdahne. “To je bilo oko pet, valjda,
tad smo se počeli pitati gdje je. Obično dolazi kući do četiri i trideset, znate, i
uvijek nam javi ako će doći kasnije - zna i sama kako joj se mama lako zabrine.
~ 144 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Nismo je mogli dobiti na mobitel, ali ona ga često stavi na vibraciju tako da ni to
samo po sebi nije bilo nešto jako neobično.”
Madeline kima. Clarein mobitel i dalje nije naĎen.
“Ali nastavili smo je nazivati”, kaţe. “Izišao sam van oko pola pet, počeo sam
je traţiti. Pješke sam otišao do škole, nije daleko.” Nakratko zastane, provuče
ruku kroz kosu. “Mislio sam da se moţda zadrţala u razgovoru, da je moţda
srela nekog u glavnoj ulici ili moţda pala - otkud znam. Boţe dragi. Nikad mi ni
na pamet nije palo...” Glas mu zadrhti. Nikad mu nije na pamet palo ovo.
Madeline dobro poznaje rutu od kuće Edwardsovih do škole, dosad je tim
putem mnogo puta prošla. Glavnom rutom, barem. Ali Clare se nije zaputila
glavnom rutom pokraj ceste; otišla je okolnim putem, preko Ţalosne livade -
moguće u smjeru kuće Owena Jonesa. A Ian Edwards već je bio vani i hodao
okolo u trenutku kada je, prema procjeni patologa, Clare ubijena. IzmeĎu pet i
sedam predvečer, tako nešto. Policajka se namršti. Ima smisla, ali ne moţe biti
sigurna.
“U svakom slučaju, očito, nisam je uspijevao naći. Rachel je počela nazivati
okolo, ispitivati Clareine prijatelje - one za koje smo znali. Nijedna od majki nije
ju vidjela, nije bila ni kod koga u kući. Ja sam se uglavnom usredotočio na to da
smirujem Rachel; bio sam uvjeren da postoji neko razumno objašnjenje,
ponavljao da je Clare velika curica i da je vjerojatno otišla nekud svojom voljom.
Htjela je zvati policiju - vas, ljudi - i to odmah, ali ja sam mislio da trebamo
malo pričekati. Boţe”, primi se rukama za glavu, samo na tren. “Ne mogu vam
opisati koliko se sada kajem zbog toga.”
Madeline šuti, pušta njega da govori.
“Rachel je otišla do susjeda, do Goodwinovih, a ja sam nazvao vas kad se
nije vratila ni do sedam i četrdeset i pet navečer.”
Ekipa je taj telefonski poziv na snimci preslušala valjda već deset puta. Moja
kćer se nije vratila iz škole.
“Što ste napravili nakon što ste nazvali policiju?” Ona provjeri vrijeme na
magnetofonu. Dosad su ovdje sedamnaest minuta.
Ian uzdahne. “Rekao sam Rachel neka ostane pokraj fiksnog telefona, za
slučaj da netko nešto javi. Onda sam opet izišao, ovaj put s autom - do tad je već
bio potpun mrak.”

~ 145 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Rana veljača - rano se spušta mrak, već u petnaest do četiri. Zbog tog je sve
još gore, naravno.
“I onda me ona nazvala na mobitel”, nastavi Ian, sklapajući oči na sekundu
kao da se prisjeća. Madeline ga pomno promatra. Je li to tuga ili je taj poziv za
njega označio početak očajničkog pretvaranja? Je li se namjerno vratio s posla
ranije kako bi presreo Clare dok se vraća iz škole? Je li otkrio da se viĎa s
Owenom? Ne moţe zamisliti da bi on pristao na neposluh.
“Nakon što smo se čuli, pa, tu mi je sve malo mutno”, kaţe. “Pazio sam na
Rachel, naravno, i došla nam je časnica za vezu s obitelji,” kimne prema meni,
“Theresa je super. Rachel je na apaurinima, znate. Na apaurinima i vinu.”
Pogleda je oči. “To je noćna mora.”
Sve što je rekao podudara se s izjavom koju je policija uzela one noći kad je
ona umrla. Madeline gleda njegovo lice; izraz olakšanja kratkotrajan, ali
opipljiv. On misli da je gotovo; cijelo tijelo pomalo mu se premjestilo u
stolcu, ona gotovo moţe vidjeti kako njegovi prsti vape za tim da razveţu
kravatu jarke crvene boje, da uključe iPhone, da se vrati svojem ţivotu. Ali još
nisu završili.
“Kao što znate, g. Edwards, na Clareinu tijelu i osobnim predmetima
izdvojen je DNK”, reče Madeline, i on kimne, malo uspravnije sjedne u stolcu.
“I?”, pita. “Jeste li što pronašli?”
Paţljivo ga promatra, sada. Njegove su zjenice crne točkice.
“G. Edwards, moţete li navesti neki razlog zbog kojeg je vaš DNK pronaĎen
posvuda na jakni vaše pokćerke?”
Na trenutak, izgleda kao da ga to nimalo nije uzbunilo. Ili je iskren ili
kupuje vrijeme.
“Zajedno smo ţivjeli”, konačno on kaţe. “Bili smo - bili smo bliski. Moţe
biti bilo što - vjerojatno sam vješao njezinu jaknu na vješalicu, okrznuo se o nju
prolazeći po kući. Zagrlio je.” Zastane na trenutak. “U stvari, i jesam je zagrlio,
da joj pokaţem da mi je ţao. Znam da jesam. To ništa ne znači, detektivko - to
valjda i sami vidite?”
“Da joj pokaţete da vam je ţao zbog čega?”
Usta mu se otvore, nelagodno. Očito joj to nije namjeravao kazati.

~ 146 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Pa, imali smo malih razmirica”, polako izgovori, mahnuvši rukom po zraku
kao da je riječ o nečem nevaţnom, kao da to nije ništa. “U vezi s njezinim
ispitima i obavezama. Večer ranije. Pa sam joj se ţelio ispričati, ujutro kad -
ujutro onog dana kad je nestala. Mislim da sam je zagrlio.”
Madeline čeka, šuti.
“Zašto se sad fokusirate na mene dok je Clarein ubojica još uvijek negdje
vani?” reče on, glas mu se podigne pri kraju rečenice i ona je jasno osjeti; sad je
to ljutnja. “Ja sam s vama svesrdno suraĎivao, detektivko, učinio sam sve što ste
traţili. Ali kad me već optuţujete, moram vas pitati - zar vam se ne čini da bi
vaši resursi bili bolje iskorišteni kad biste potraţili osobu koja je to učinila
našoj djevojčici, zar ne mislite da bi vam to bilo bolje, nego pokušavati na mene
prebaciti neku krivicu?”
Obrazi su mu sad rumeni i ona moţe osjetiti da je uzrujan. Ne ţeli izgubiti
kontrolu u ovoj sobi. Ne ţeli da njegov temperament izviri.
Ali već jest.
Madeline uzme gutljaj vode, pogleda u magnetofon.
“Cijenimo vašu suradnju, g. Edwardse.” Svoj glas drţi u neutralnom tonu,
miran, gledajući njega kako udiše kroz nosnice, pokušava se smiriti.
“Nisam se htio obrecnuti na vas...”, započne on, ali ona digne dlan, dajući
mu znak da nema potrebe za tim. Prekidajući ga.
“Još jedno pitanje, Iane”, reče Madeline, gotovo leţerno, pogleda uperenog u
njegovo lice. “Kako biste opisali svoj odnos s dečkom po imenu Owen Jones?”

~ 147 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

29. poglavlje

Jane

Srijeda, 13. veljače

I an Edwards sinoć je došao u policijskom vozilu, baš kad se mračilo. Sve

sam vidjela kroz prozor s kata. Hodao je preko prilaza, spuštenih ramena.
Znači, sad su se fokusirali na njega. Novinari koji i dalje stoje pred kućom
skočili su na njega kao čopor vukova istoga trenutka kad je zakoračio iz auta;
mikrofoni pred lice, svi se guraju za njegovim petama. Rachel je izišla pred
njega. Šokirala sam se kad sam je vidjela. Izgledala je kao duh, potpuno blijeda,
kao da je iz nje iscijeĎena sva energija. Još uvijek joj nisam odnijela one lazanje.
Zločesta Jane. Cvijeće i dalje stoji na njihovu prednjem vrtu; nitko ništa nije
maknuo. Primijetila sam da je ondje i nekoliko svijeća. Sve počinje sličiti
groblju. Sad više nećemo nikad moći prodati kuću, čak i kad bismo ţeljeli, ne sa
svim ovim u prvom susjedstvu.
I Jack je vidio da se automobil zaustavlja i ja sam uhvatila svoj trenutak. “O
čemu si pričao s Ianom u vrtu, prošloga tjedna?” pitam ga, a on me iznenaĎeno
pogleda.
“Vidjela sam te,” kaţem, “dolje na dnu vrta.”
“Jane,” kaţe on, “čovjek je izgubio kćer. Tješio sam ga.”
“Ona mu nije kćer”, rekla sam.
Nismo ponovno pričali sve do ovog jutra, s djecom.
Imala sam i drugih stvari kojima sam se mogla baviti; sve o čemu svi u ovom
gradu sada pričaju jest sajam za Valentinovo. Sve od sastanka ZRU-a, ţene kao
da su ušle u višu brzinu, nastojeći pripremiti sve za ovu subotu. I ţao mi je ako
to zvuči seksistički, ali riječ je samo o ţenama - gnjave me s tim kad vodim
Sophie i Finna do škole, zaskoče me u kiosku kod Walkerice, zovu me na

~ 148 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

telefon i šalju mi poruke o tomboli i pitanja bi li Jackova ordinacija mogla

podrţati akciju tako da drţe letke s obavijestima u čekaonici.
“Da”, kaţem, ne zamarajući se time da pitam bilo što Jacka, jer to je najbrţi
način da se riješim Tricije s telefona. Ne ţelim gnjaviti Jacka takvim stvarima -
on bi mislio da su smiješne, trivijalne.
Vidjela sam detektivku Shaw kad sam jučer išla kući od škole. Izgledala mi
je kao da moţda dolazi od mojih susjeda. U planu mi je bilo pozdraviti je
kimanjem glave i osmijehom, ali ona je usporila i stala kad je došla do mene, pa
sam morala stati i ja.
“Jane,” rekla je, “kako ste?”
“Zdravo”, odgovorila sam, povlačeći rukave svojega kaputa još niţe na šake.
Trebam nove rukavice; ruke mi se smrzavaju. “Kako ide istraga?”
Stisnula je usne; izgledaju ledene i popucale, i kroz glavu mi proleti misao
da bih joj mogla posuditi malo svojeg balzama Elizabeth Arden. Jack mi kupuje
kozmetiku u golemim količinama, voli da izgledam besprijekorno. Slika mojih
natučenih rebara vrati mi se pred oči. Pa, besprijekorno u javnosti, u svakom
slučaju.
“Napredujemo”, rekla mi je Madeline, ali nisam joj baš povjerovala.
“Je li s vama sve u redu, Jane?” upitala me i znala sam da misli na modricu
na mojoj ruci, moj propust. Ne na mojega sina.
“Sve je dobro,” brzo odgovorim, “drago nam je što vam je Harry mogao
pomoći.”
“A stvari kod kuće, sve u redu?”
Na to me uhvati panika, sjetim se kako je postrance pogledavala Harryja,
kako su joj oči brzo sijevnule na moju pomodrjelu ruku. Morala sam joj nekako
preusmjeriti pozornost.
“Vi sigurno znate,” rekla sam, “za novac.”
“Novac?”
Ohrabrena, pribliţila sam joj se za još nekoliko koraka, smanjujući razmak
izmeĎu nas. “Da”, rekla sam. “Mislila sam vam prije spomenuti. Novac koji je
Clare trebala naslijediti od Marka. Ostavio joj ga je oporučno.” Zastala sam.
“Pretpostavljam da će sad taj novac dobiti Rachel. I Ian, dakako.” Pričekala sam

~ 149 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

još trenutak. “Mislila sam da bi vas to moglo zanimati. Cijeli grad ţeli pomoći,
znate. Sve što je u našoj moći.”
Zurila je u mene na sekundu. “Koliko novca?” napokon je rekla, a ja sam
slegnula ramenima.
“Pretpostavljam da to njega trebate pitati.”
Gledala sam za njom dok je odlazila, koračajući krupnim koracima duţ
rijeke Bourne koja teče paralelno s glavnom ulicom, presijecajući grad poput
vene. Mislim da se sad više neće previše zabrinjavati zbog mene i moje obitelji.
Sinoć nakon sastanka ZRU-a, sama sam popila cijelu bocu vina nakon što su
djeca pozaspala. Finn se probudio plačući i nespretno sam uteturala u njegovu
sobu, zagladila mu čelo, osjećala krivnju što mi dah bazdi na alkohol. Jack je
otišao provozati se nakon što smo vidjeli Iana i kući se vratio kasno, jako kasno.
Zamišljala sam ga kako sjedi sam u svojem autu, s glavom naslonjenom na volan,
i natjerala sam se da ostanem nepomično leţati kad je ulazio u našu spavaću
sobu. Od vina mi se vrtjelo u glavi; čvrsto sam stisnula oči, koliko god sam
mogla. Slike ţena iz ZRU-a plesale su mi pred očima; drţale su u rukama
ţute vrpce, mahale njima poput maţoretkinja, brbljajući bez prestanka o sajmu
za Valentinovo. Čula sam kako Jack skida cipele, otpušta kravatu. Svila po
pamuku, šaputavi zvuk koji znam predobro. Dok smo još odlazili na
Albion Road, unaprijed sam se veselila vidjeti kakvu će imati kravatu - cijeli
tjedan u meĎuvremenu sam se znala pitati kakav uzorak će imati na sljedećoj
seansi. Najdraţa mi je bila ona ţuta s malim crvenim šeširićima po sebi.
Mislim da je više i nema.
Znam da je vidio bocu vina pokraj sudopera. Trebala sam je sakriti. Trebala
sam zagurati čep ispod jastuka. Sram me prekrio kao dodatni pokrivač; srce mi
je počelo brţe lupati kad sam osjetila njegovu teţinu na krevetu do sebe.
Nastupila je tišina, kao da se i on trudi leţati mirno.
“Jane?” tiho je rekao, i znala sam i ne vidjevši njegovo lice da je plakao, i
znala sam da bih i ja trebala plakati, ali nisam mogla. Već sam probala. Umjesto
toga zamislila sam njegovo lice: crvenilo u očima, tamna kosa koja mu na vrhu
glave stoji malo čudno nakon što bi cijelu večer kroz nju svako malo provukao
ruku. Kad Finn i Sophie plaču, izgledaju normalno, ali kad Jack plače, sav se
promijeni, kao da je posve druga osoba. Harry nikad ne plače. Nisam vidjela da
je pustio suzu već godinama.
~ 150 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Drţala sam oči čvrsto zatvorene.

Ujutro je ustao i otišao iz kuće prije mene. Sretno ti Valentinovo, šapnula

sam sebi. Nema cvijeća, nema doručka u krevetu. Nema seksa.
Sophie mi donosi čestitku, ljubi me nespretno u obraz. Ulaţem svu snagu u
to da ne zaplačem.
“Volim te, mamice”, šapće mi u uho i ja je čvrsto stišćem uz sebe i govorim
joj da i ja volim nju, više od svega na cijelom velikom svijetu. To je istina.
Učinila bih sve za svoju obitelj.
Nakon doručka, trebam ići u trgovinu i vidjeti se s Karen, ali oteţem s tim,
dangubim dok se vraćam od škole gdje sam ostavila djecu, pravim se da sam na
mobitelu kad vidim da me Tricia pogledala. Zamišljena osoba s druge strane
linije kaţe nešto smiješno i ja se naglas smijem, usnama prema njoj oblikujem
ispriku i odlazim dalje prije nego što mi se uspjela pribliţiti.
U trgovinu stiţem oko jedanaest. Karen mi se smiješi, ali nešto je čudno u
tom osmijehu, nešto što mi se ne sviĎa. Potegnem rukave dublje preko zglavaka,
gotovo prekrivam šake rukavima. Imamo cijelu hrpu printeva koje Karen ţeli
pretvoriti u čestitke, pa umjesto da se upuštam u čavrljanje s njom, posvetim se
poslu, pokušavam se unijeti u metodično štambiljanje crvenom i ruţičastom
tintom po papiru. To su čestitke za Valentinovo, naravno. Namjerava ih prodati
danas popodne, kad nastupi panična potraţnja prije večeri.
“Kladim se da Jack ima nešto posebno za tebe”, reče ona sjetno i najednom,
ne znam što mi je došlo, ali pomislim na ono što mi je Jack rekao one noći i
kako je to konačno zvučalo, kako nije nakon toga napravio ništa da se za to
iskupi i osjetim kako se veliki mjehur očaja podiţe u meni.
“Zapravo,” kaţem, “u posljednje vrijeme imamo nekih problema. Jack i ja.”
Zrak u malenoj prostoriji kao da je potpuno stao. Ne mogu vjerovati da sam
to napokon rekla. Nikad to ne kaţem. Nikad ne pokazujem.
Karen u jednoj ruci drţi olovku; zaustavljena je u zraku izmeĎu nas. Ručni
zglobovi su joj tanki.
“Stvarno?”
Sad je trenutak, mislim za sebe, trenutak da to poništim, da se nasmijem,
pravim se da je šala. Umjesto toga pogledam dolje u stol i gledam kako se suza
~ 151 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

rasprskava na njemu, savršena perlica tuge. Osjećam gotovo kao da dolazi od

nekog drugog, ali moje vlastite oči su mokre.
“Stvarno.”
Nikad se nismo grlile, Karen i ja, nemamo mi takvu vrstu odnosa, ali u trenu
ona je već pokraj mene, njezina tanka ruka oko mojih ramena.
Ugrizem se snaţno za unutarnju stranu obraza. Ozljeda koju sam napravila
prošlog tjedna tek je zacijelila, ali moji zubi su otvorili ranu i osjetim okus
ţeljeza u ustima.
“Svi parovi prolaze teška razdoblja, Jane”, govori mi Karen, glas joj je topao i
utješan, i ja kimam glavom, posramljena zbog suza koje će mi ostaviti tragove na
obrazima, izbrisati pomno nanesenu šminku, uništiti sliku koju se tako silno
trudim odrţati, svaki dan.
“Jack se čini kao krasan čovjek”, nastavlja Karen i tada znam da je
besmisleno, da je ovaj grad potpuno i iskreno pao na čari Goodwina.
Ona nastavlja uzaludno gladiti moju ruku još nekoliko minuta. Konačno
uspijem nekako protisnuti da sam bolje, da se zaista nema razloga brinuti. Ali
vidim izraz u njezinim očima dok se odmiče od mene, i od toga mi
leptiri zatrepere u trbuhu.
U pola jedan, Karen objavi da ide van uhvatiti malo zraka.
“Mogu li ti donijeti nešto, Jane?” pita me i, iako sam prilično gladna, samo
nijemo odmahnem glavom. Pogleda me nekako čudno, i znam da me saţalijeva.
Zadrţavam dah dok se vrata trgovine za njom ne zatvore, pa spustim ruku pod
stol, uštipnem se za bedro kroz debelu tkaninu hlača. Drţim dokle god mogu
izdrţati, pa pustim. Pomaţe, ali samo malo.

To poslijepodne, dok hodam kući iz trgovine, vidim Rachel Edwards.

Prestravljena sam, a onda, glupo, pomalo sam ljubomorna kad vidim kako je
mršava postala, kako ispijena. Kaput na njoj visi, kosti joj strše ispod nabora beţ
tkanine. Još me nije vidjela i zato se okrenem, misli mi se utrkuju, i krenem
ţurno u suprotnom smjeru, natrag prema školi. Znam da je to kukavički, ali
uţasava me pomisao na to da takvu tugu vidim izbliza. Još uvijek imam sat
vremena do preuzimanja djece iz škole, ali bojim se da bi me susret s njom sada
izbacio iz ravnoteţe. Jedva se nekako uspijevam nositi sa svime i bez toga da

~ 152 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

gledam njezinu jadnu majku. Pogled na nju podsjeća me na sve ono što i sama
mogu izgubiti ako ova stvar izmeĎu mene i Jacka eksplodira. Ne mogu riskirati
da izgubim svoju dječicu. Ne mogu pobjeći. Ona je ţivi podsjetnik na ono što se
moţe dogoditi.
Ali prekasno je. Dok hodam, osjetim to: ruku na mojem ramenu, perolaku,
gotovo bez teţine. Njezin vjenčani prsten blista prema meni.
“Jane?”
Glas joj je blag. Uvijek sam mislila da je Rachel Edwards bojaţljiva ţena,
pogotovo dok je Mark bio ţiv, ali u zadnjih godinu ili dvije, otkad je Ian tu,
počela se doimati mnogo glasnijom, više samouvjerenom u onih nekoliko
susreta koje smo imale. Sad je, meĎutim, neprepoznatljiva; lice joj je bez šminke
(prije se uvijek jako mnogo šminkala) i koţa joj izgleda tanka poput paučine,
sjene su joj pod očima. Momentalno osjetim kao da ću povratiti, ali odglumim
iznenaĎenost, dignem ruku i naĎem njezinu, stisnem je meĎu svoje ruke. Koţa
joj je gruba i hrapava, nokti izgrizeni do korijena. Moji sjajni manikirani nokti
bliješte u mene, moja je koţa glatka od skupih krema koje jednom mjesečno
naručujem iz L‟Occitanea.
“Rachel! Kako si ti?” Riječi zvuče prazno, čak i mojim ušima.
Ona me samo pogleda i na moj apsolutni uţas vidim da se suze skupljaju u
njezinim plavim očima, prijete se preliti na njezine blijede obraze. U glavi mi se
vrtloţe misli i dio mene slomljen je od tuge zbog nje, ove ţene koja je sve
izgubila, ali drugi dio mene svjestan je da se nalazimo na javnom mjestu i, još
više od toga, u malome gradu u kojem čak i drveće ima oči, pa se pribliţim njoj,
zaklonim je tijelom od glavne ceste, tješiteljski stavljam ruku oko njezinih
ramena.
“No, no”, mrmljam, kao da je to Sophie koja je ruţno sanjala, i ona hoda uz
mene kao da je ozlijeĎena, naslanjajući se posve na moje rame. Tijelo joj gotovo
nema teţinu.
Na samo smo dvije minute od naših kuća i Rachel sad plače grcajući, glasno,
nedostojanstvene jecaje upija kašmir na mom ramenu. Razmišljam o tome da je
otpratim do njezinih vrata, ali ne ţelim baš vidjeti Iana ni unutrašnjost njihove
kuće - ne ţelim osjetiti puni teret toga što se dogodilo, prazninu koju je ostavila
Clare.

~ 153 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Usmjerim oči na okrugli znak odmah pokraj naših ulaznih vrata, jazavac
sjaji u moje oči na svjetlu. Mrzim tu rondelu. Mrzim natpis Jazavčev brlog. Kad
smo se doselili ovamo onog vrućeg ljetnog dana u kolovozu, Jack se smijao tom
natpisu.
“Jazavci spadaju meĎu najzlobnije ţivotinje u Ujedinjenom Kraljevstvu”,
rekao je i ja sam se nasmiješila, ljubeći ga tamo na pragu, osjećajući kako iz njega
nestaje napetost dok se hihoće. Bilo je smiješno, tada. Sad više nije nimalo
smiješno.
Pogledam prema kući Edwardsovih. Ulazna vrata su zatvorena, ne odaju
ništa, ali vidi se mala hrpica paketa odmah do vrata na trijemu. Izrazi sućuti,
valjda. Ili nešto gore.
“Daj da te uvedemo unutra, Rachel”, blago joj kaţem i iskopam svoje
ključeve iz torbe i ignorirajući susjednu kuću, nas dvije se probijemo u moju
kuću, suze se još uvijek slijevaju niz njezino lice.
Kad se našla unutra, malo se stišala, zahvalila. Dohvatim kutiju s
maramicama, onu lijepu koju nitko od nas zapravo nikad ne koristi, i upalim
prekidač na bijelom kromiranom čajniku da joj napravim čaj. Vino koje stoji sa
strane mi namiguje. Vjerojatno bi nam objema više odgovaralo.
“Oprosti,” najednom kaţe, “ţao mi je što sam ovakva, sigurno misliš...”
“Ništa ja ne mislim”, kaţem dohvaćajući dvije šalice iz ormarića, prstima
gotovo dotaknem onu s nacrtanim dječjim licima koje su napravili u školi prošle
godine. “Samo se ţelim uvjeriti da si dobro, odnosno, toliko dobro koliko se
moţe biti u ovim okolnostima.”
Vadim mlijeko, još uvijek joj okrenuta leĎima. Tetrapak mi je hladan pod
rukom, ali kupujem vrijeme, razmišljam kako se najbolje nositi sa situacijom. Za
nju odaberem punomasno, i obrano za mene; ona izgleda kao da joj treba tako
nešto.
“Kako se nosiš sa svime?” oprezno je upitam, dovršavajući pripremu čajeva,
miješajući oba i odlaţući šalice na kuhinjski pult. Para se diţe u zrak i Rachel
dlanovima obuhvati šalicu, kao da je tješi njezina toplina. Mogu osjetiti valove
tuge kako pulsiraju iz njezina tijela.
“Nikako, zapravo”, napokon kaţe ona i glas joj zazvuči čudno, kao da je
umrtvljen, kao da nema u njemu nimalo ţivota. “Tako mi nedostaje, cijelo

~ 154 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

vrijeme.” Gleda u čaj. “Mislila sam da je najgore u mom ţivotu prošlo, mislila
sam da je to sve sad samo prošlost, ali izgubiti dijete - ništa te za to ne moţe
pripremiti, Jane. Ništa.” Zastala je. “Ian me stavio na apaurine.”
Mislim na Sophie i Finna kako leţe ugodno zašuškani gore u svojim
krevetima, kako skakuću pokraj mene na putu od škole do kuće, čavrljaju za
stolom tijekom večere. Na Harryja, kako tipka po svojem iPhoneu i rukom
kuštra kosu na glavi mlaĎeg brata. Pomisao o gubitku njih, o tome da mi budu
oduzeti, nepodnošljiva je. Kad bi ona samo znala koliko puta sam to zamišljala.
Koliko je blizu do toga došlo.
“Ne”, kaţem joj blago. “Ne, pretpostavljam da ne moţe.”
Još jedan gutljaj čaja i njezini zubi tiho kvrcnu o porculan šalice dok
posljednji drhtaji plača prolaze njezinim tijelom. Mislim o tome što je rekla -
Mislila sam da je najgore u mojem ţivotu prošlo. Vjerojatno misli na
razdoblje kad je Mark umro.
“A najgore,” kaţe ona polako mašući glavom s jedne na drugu stranu kao da
ne moţe vjerovati, “jest što se ljudi okreću protiv Iana. Jesi li čula? Policija ga je
traţila, ispitivali su ga ponovno, i to sve zbog toga što slušaju što govore ljudi u
ovom gradu punom tračeva, koji i ne znaju za bolje.” Njezin glas pri kraju zvuči
ipak malo ţivlje, sad kad se u njemu čuje ljutnja.
“Tračevi znaju biti nevjerojatno okrutni,” kaţem Rachel, “ali policija zna što
radi. Nisu ludi da slušaju prazna naklapanja - na temelju toga nitko nikad nije
bio osuĎen.” Dok govorim te riječi, pitam se jesu li istinite, ali zbog Rachelina
dobra tako moraju zvučati i zato samo nastavljam. Pomalo me peče savjest što
sam Madeline rekla što je kazala Sandra, ali samo sam prenijela informaciju.
“Znam da je teško,” kaţem, “i ne mogu se čak ni praviti da znam kroz što ti
prolaziš, ali mislim da je i tebi i Ianu u ovom trenutku najbolje da se
usredotočite na svoje iscjeljenje, da si uzmete vremena za sebe, da budete
zajedno i skupa izdrţite ovo.” Zastanem, gledam je. “To je bolje nego da se
dodatno uzburkavaju stvari, Rachel, zar ne? Tako mi je teško vidjeti te ovako
ţalosnu.”
Ona kima glavom, vrti vjenčani prsten na prstu; obično srebro, nije poput
moga. Od te geste mi dolazi zlo; mičem pogled u stranu.

~ 155 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Da je bar mogu vidjeti”, šapne ona i ja se malo nagnem k njoj. “Samo da je
još jednom vidim.” Stavi ruku na lice. “Tako smo se puno svaĎale, tih zadnjih
tjedana prije nego što - znaš. Kad bih barem mogla povući svaku ljutitu riječ
koju sam joj ikad uputila. I Ian se tako osjeća - on je dobar čovjek, Jane. To znaš,
zar ne?”
Osjetim kako mi se u trbuhu nešto steţe. “Naravno da znam,” kaţem,
“naravno.”
“Osjećam se tako krivom, Jane”, kaţe ona i ovaj put glas joj je toliko tih da
nisam sigurna jesam li to dobro čula. “Tako krivom, svake sekunde, svakog
dana. Nikad ne prestaje. I neće.”
“Ne mogu zamisliti”, kaţem, uzimajući prevelik gutljaj čaja i ona ponovno
počinje plakati, suze klize niz njezine obraze kao iz slavine koja se ne da
popraviti.

~ 156 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

30. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 14 sati

R uka me boli malo, tamo gdje me je onaj dečko srušio na hodniku, ali
već je dva popodne i večer se sve više bliţi tako da me nije briga!
Šaljem poruke Owenu već neko vrijeme - sad smo na satu Dizajna i tehnologije,
a gĎa Thomas nikad ne primjećuje ako smo na mobitelu. Trebali bismo raditi
drvena kineska zvonca, ali moje je totalno bezvezno.
Nisam ga danas vidjela - katkada vidimo jedno drugo na hodniku ili u
kantini i uvijek me oblije uzbuĎenje kad nam se oči susretnu. Ne bih imala to da
sve nije tajna.
Lauren ne bi nikada shvatila zašto se meni sviĎa Owen - malo je štreberski
tip, dobro, iako ne volim koristiti taj izraz. Ne druţi se s popularnim facama u
školi, nikad se ne bi sprijateljio s nekim poput Harryja Goodwina, iako su isto
godište, dvanaesti razred, i nije tip dečka kojeg pozivaju na cool tulume.
Ali glavni razlog zašto to nikom nisam rekla je taj što ne ţelim da to mama i
Ian doznaju. Kad god sam s njim, njima kaţem da sam kod Lauren, a njegova
tate često nema doma pa imamo kuću samo za sebe. Mama mu je umrla.
Malo je teţe po zimi, ali kad smo se sreli u srpnju, provodili smo mnogo
vremena vani - išli smo kojekuda, sjedili na Ţalosnoj livadi punoj cvjetova
ţabljaka, pili cider na suncu. Ali dosad smo zajedno malo dulje od šest mjeseci
i ţelim da stvari postanu ozbiljnije. Zato sam tako uzbuĎena zbog ovog večeras i
onoga što sam isplanirala. Lauren misli da sam to već napravila - ona jest - ali
griješi. Ja ţelim da to bude nešto posebno. Zaista posebno.

~ 157 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

31. poglavlje

Jane

Petak, 15. veljače

V ečeras bismo trebale imati knjiški klub. Već sam nakupovala čipsa i
grickalica, i mislila sam da bih mogla napraviti svoj guacamole, ali je
Sandra to zadnji put radila, a ne ţelim da nas usporeĎuju u smislu toga koja se
više potrudila. Ruke mi se tresu dok pišem grupnu poruku.
Ţao mi je, pišem, morat ću otkazati druţenje večeras. Finnu nije dobro -
mislimo da je nešto pojeo. Samo vi obavite sve i bez mene, ako moţete naći
drugu domaćicu. P. S. Super mi je bila Zadie Smith. Dala mi je misliti!
Pritisnem tipku za slanje prije nego što se stignem predomisliti. Antiseptik
peče na mjestu gdje prinosim vatu svojem licu, ali ne ţelim da se posjekotina
inficira. Nisam smjela ponovo sve spominjati pred Jackom - samo sam
ga razdraţila, pretjerala sam s tim. Sad sam se uzalud mučila pročitati do kraja
Zadie Smith. Besmisleno, pitam se hoću li ikad naučiti, naučiti izbjeći njegove
klopke, naučiti prepoznati njegove okidače. Ne spominji mu večer
Clareine smrti. Ne tjeraj ga da se ispriča za ono što je rekao. Moţda bih si to
trebala napisati na papir i zakvačiti na hladnjak, meĎu školske rasporede i dječje
crteţe.
Uvijek je bilo isto izmeĎu Jacka i mene. Uzrok i posljedica. Ja pretjerano
navaljujem, on poludi. Ali sve što sam ikad pokušavala bilo je natjerati ga da me
voli, natjerati ga da opet bude onako kako nam je bilo kada smo počeli.
Jednostavno mi je teško pustiti sve.
Poruke počnu pristizati. Oh Jane, kakva šteta! Zar ne moţe Jack pripaziti na
djecu? DoĎeš k meni?
Jane, baš sam se veselila tvojem guacu. Zadie je precijenjena, po mojem
sudu.

~ 158 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Bez brige, Jane! Nije lako kad se djeca u toj dobi razbole. Sve je to do brane -
ali sigurna sam da to već znaš :) - samo javi ako trebaš kakav savjet.
Spustim mobitel sa strane, i sve njihove pritajene optuţbe u njemu. Finnu
nije ništa, naravno. Ali ne mogu dopustiti da me vide s ovim na licu. Do sutra će
se smanjiti.

“Jane?” Moj suprug ulazi u prostoriju. Vidi me s vatom na licu i gledam kako
mu se izraz lica mijenja, postaje napet, stišće čeljust. Ovaj put nema buketa
isprike, mislim. Malo smo previše odmakli od toga.
Gore, prelazim rukom preko knjiga u mekim koricama, moji prsti pronalaze
Wolf Hall. Unutra je noţ tanak i oštar na dodir. Bit će bolje uskoro, mislim,
brzo će biti bolje.
Oko ponoći on ulazi u spavaću sobu. Znam da je pio; pokreti su mu
nesigurni, pomalo nekoordinirani. Ja sam već u krevetu, pod pokrivačima,
zavjese su navučene. Noćas ne ţelim razmišljati o obitelji Edwards.
Osjećam njegovu teţinu dok sjeda na krevet, madrac se ugiba pod pritiskom
njegova tijela, tijela koje tako dobro poznajem.
“Nisam htio, Jane”, kaţe. “Znaš da nikad nije namjerno.”
Ukočim se, peče me i boli na obrazu. “Nije vaţno”, kaţem mu i osjetim kako
se trese, kako se njegovo tijelo urušava u sebe. Znam da se sad osjeća krivim. To
mogu osjetiti.
Dobro.
Ali on i dalje odbija razgovarati o stvarima koje je rekao onu noć.

~ 159 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

32. poglavlje

Jane

Subota, 16. veljače

M ajke iz ZRU-a dobile su što su ţeljele.

Lijep je dan, napokon; oštri zimski zrak topliji je nego obično i nebo
je bez oblaka, azurnoplavo. Moram biti zahvalna na tome. Oblačim
ispod kaputa bluzu svjetlije ruţičaste boje nego inače, pokušavam biti u duhu
zbivanja i potom idem prema školi sa Sophie da stignemo do devet. Ustala sam
rano, provela nekih četrdeset i pet minuta baveći se svojim licem, pazeći da
posjekotina bude dobro pokrivena skupom šminkom koju drţim u ladici. Još
je vidljiva, naravno, ali sa svim ovim puderom izgleda kao tanka siva linija.
Jack još nije tu, kod kuće je s Finnom i Harryjem. Rekao je da je umoran od
jučerašnje duge smjene u ordinaciji, ali očito je posrijedi mamurluk. Krivnja te
tjera na takve stvari, pretpostavljam.
Ni Finn nije dobro spavao, pa sam rekla neka ostanu još malo izleţavati se i
da doĎu kasnije, iako ne vjerujem da će Harry uopće doći. Obično ima trening
nogometa subotom ujutro, ali danas su to otkazali zbog sajma. Vjerojatno će
dulje spavati, pojaviti se u vrijeme ručka, šireći oko sebe miris svojeg
tinejdţerskog tijela. Jack me nije pozdravio na odlasku, okrenuo je glavu na
drugu stranu dok sam odlazila iz spavaće sobe. Nisam se zamarala time da mu
nosim gore čaj. Ne ovaj put.
Koristimo se sportskom dvoranom - čak se i Sandra sloţila da je sajam na
otvorenom u veljači malo nezgodan. Cijeli tjedan brzinom svjetlosti pripremale
su sve, ponašale se kao psi kad se tjeraju: organizirale su tombolu koja se
pretvorila u nadmetanje meĎu mamama koja će donirati bolji dar; oslikale
velika crvena srca u osnovnoj školi; postavile mnogo drvenih stolova
prekrivenih nabranim bijelim stolnjacima.

~ 160 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Tricia je bila prenaporna zabadajući nos u sve, podiţući grad u neku vrst
povišenog stanja oko nečega što je ustvari samo mala svečanost. Mala svečanost
da nam skrene pozornost s mrtve tinejdţerice. Krasno.
Osobno, mislim da bi vrt sam po sebi bio sasvim dovoljan. Više nego
dovoljan.
“Dobro jutro, Jane!” Tricia je nagrnula prema meni, odjevena u majicu s
dekolteom malo predubokim za ovakvu priliku, pokazujući svoja pomalo
naborana, u solariju osunčana prsa. Njezin suprug Hugh poslušno hoda iza nje,
noseći u ruci nekakvu kantu.
“Ideja u zadnji čas!” govori Tricia, iako ne vjerujem da se toga tek u zadnji
čas sjetila, s obzirom na veličinu kante. “Pomislila sam da bi to ljude stvarno
malo oraspoloţilo - imamo šampanjca, čokoladice, posebni biljni čaj
i rukotvorine! Savršen dar za Dan-V!”
“Dobro zvuči”, kaţem, usiljeno se smješkam i pitam se kakve veze biljni čaj
sad ima sa svim ovim. Da ne spominjem šampanjac. To graniči s neprikladnim
na okupljanju kojem je cilj skupiti novac za mrtvu djevojku. Osim toga, ne
podnosim izraz Dan-V. Sophie me povuče za ruku i ja je pogladim po kosi,
osjećajući kako je meka pod prstima.
Nemamo mnogo vremena prije no što svi počnu dolaziti; iz nekog razloga
odlučile smo se da početak bude u deset. Ljudi su već tu, dolaze pojedinačno i u
grupicama; nekoliko mama prijavilo se da će volontirati na štandovima.
Nevjerojatno kako se tate nikad ne javljaju za ovakve stvari. Ljudi se počinju
okupljati u dvorani: ukočena, isključivo bjelačka masa graĎana Ashdona. Toliko
drukčije od raznolikosti Londona. Toliko drukčije od moje prošlosti. Progutam
knedlu. Imamo provjeru torbi na ulazu u dvoranu - Tricijina ideja, naravno.
“Sigurnost prije svega,” objavila nam je ozbiljnim tonom, “jer nikad ne znaš
što se moţe dogoditi. Bolje provjeriti nego se poslije ţaliti, zar ne?”
“Naravno”, rekla sam. Prošlo je sat vremena prije nego što je itko od njih
primijetio moje lice.
“Nezgoda sa Sophie,” rekla sam, “malo smo se zanijele u ţaru igre.” Glasan
smijeh, smiješak, bol.
“Baš nam je bilo ţao što nisi došla na knjiţevnu večer,” kaţe Sandra, “nije
bilo isto kao kad si i ti prisutna.”

~ 161 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pogledam u nju, pa u pod. “Ţao mi je,” kaţem, “Finnu je sad mnogo bolje.”
U svakom slučaju, svi kimaju jedni drugima kod stola za provjeru torbi.
Tako sad imamo dvije članice ZRU-a za malim stolom kod dvostrukih vrata, od
svakoga traţe da im pokaţe unutrašnjost torbe, kao da smo na aerodromu, a ne
na dobrotvornom skupu. Pokazujemo ljudima da ostave veće torbe i kapute u
jednoj od školskih učionica; Kelly Richards vodi ih onamo, pri čemu se drţi
velevaţno. Znam zbog čega su tako nervozne, ali iskreno, što one misle da će se
dogoditi na školskom sajmu? Nije baš vjerojatno da će netko imati mačetu u
ručnoj torbi.
Odlučim da ću sa Sophie stajati kod štanda s tombolom; to je mjesto u
samom središtu, ako me netko bude trebao. Ali nadam se da neće.
“Jane!” Bila sam u krivu. Sandra prilazi, odjevena u tijesnu haljinu s
jarkoruţičastim cvjetovima; sigurno se smrzava u tome. Pogledam je bolje i
vidim da sam u pravu; koţa na rukama joj se najeţila. Počne mi pričati nešto
o kontroli brojeva i guţvi, kao da vodimo Glastonbury, a ne malu gradsku
svečanost. “Zar Jack nije došao?” kaţe, osvrćući se oko sebe s nadom u očima i ja
se natjeram nasmiješiti i kaţem joj da dolazi svaki čas. Njezin suprug Rogers
tamo je kod vrata, razgovara s jednim učiteljem. Već sam ih i prije viĎala
zajedno.
Kako bih se maknula od nje, odem pomoći postaviti stol s čajevima s
Danielle iz ordinacije, posvetim se metodičnom slaganju šalica i tanjurića,
slaţem čaše sa slabunjavim sokom i još slabije čajeve. Sophie prevrne čašu soka i
ja odem potraţiti papirnate ručnike da to pokupim. MalograĎanski, sve je to
tako malograĎanski. Dok točimo čaše, Danni i ja čavrljamo. Njezin pjevni glas
penje se i spušta, penje i spušta. Tako je mlada, zaista. S njom je lako razgovarati.
“Dobra posjećenost”, kaţem joj, i ona kima, gleda okolo po dvorani. Pitam se
traţi li pogledom mojega supruga.
“Što misliš, hoće li doći i Rachel i Ian Edwards?” upita puneći odsutno još
jednu čašu sokom. “Ja ne znam što bih napravila da sam na njihovu mjestu.”
“Ne,” kaţem, “ne mogu ni zamisliti. Nisam ih još vidjela.” Smiješim joj se,
stavljam ruku na njezinu. “Polako s tim sokom.”
Dolazi još ljudi i ţamor sad već ispunjava zrak, ali ovaj dan mi se čini
otpočetka pogrešan. Kao da se rugamo s Clare, s uspomenom na nju, kao da

~ 162 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

pokušavamo gurnuti pod tepih činjenicu da bi ubojica mogao biti tu negdje

oko nas - a mi nećemo ni primijetiti jer ćemo biti previše zauzeti grickanjem
medenjaka u obliku srca.
Danni naglo nestaje, ostavljajući me za štandom s čajem, i gledam kroz
otvorena vrata dvorane van prema školskom igralištu. Netko je nanizao pletena
srca i objesio ih meĎu drvećem koje obrubljuje travnjak; blistave zastavice mašu
na povjetarcu. Usprkos vrućem zraku koji se iz ventilacije upuhuje u dvoranu,
osjetim drhtavicu, kao da sam iza oblaka.
Dok završavam čajeve, čuje se nagli uzvik preko dvorane i dignem pogled
tako brzo da me ţacne bol u vratu, sijevne mi kroz tetive i do vrha ključne kosti.
Lecnuvši se, škiljim preko gomile ljudi, pokušavajući vidjeti oko čega se stvara
strka.
Ne treba mi dugo.
Nathan Warren stoji u kutu kod stola s tričarijama, za kojim stoji jedna od
učiteljica - Emma Garrett, koja izgleda kao da će svaki čas zaplakati. Nathan
stoji, bespomoćno, odjeven u istu jaknu sa ţutim signalizacijskim trakama koju
uvijek nosi, preko prljavog crnog pulovera i vrećastih plavih traperica. Na
nogama su mu čizme: velike, radničke čizme.
“Ti ovdje nisi dobrodošao!”
Glas je muški; isprva ga ne prepoznajem. Ţurno, ignorirajući sve jači bol u
svojem vratu, primičem se, primam Sophie za ruku, ostavljam štand s čajevima
na brigu Lindsay Stevens. To je Daniel Jones. Owenov tata.
Stoji na korak od Nathana, raširenih nogu, djeluje kao posve drukčiji čovjek
od onog krotkog, nezainteresiranog tipa koji se katkada pojavi na sastancima
roditelja. Dok prilazim, vidim da mu je ljutnja iskrivila lice; ţila na čelu mu
kucka i šake su mu čvrsto stisnute. Ljudi se počinju okupljati u krug. Negdje
zaplače beba: visoki, probadajući zvuk para zrak. Sophie me čvrsto drţi za ruku.
Ovdje ima mnogo djece. Ovo se ne bi smjelo dogaĎati.
Osvrćem se pogledati je li se Jack pojavio, je li tko od učitelja blizu - prilično
je velika dvorana, i nisu svi primijetili što se zbiva. GĎa Marsden, ravnateljica,
drţi obje ruke kod usta, raširenih očiju gleda prizor koji se odvija pred nama.
Anna Cartwright, koja trenira hokejaški tim, stoji s obje ruke ispruţene ispred
grupe učenika sedme godine - malo pretjeruje, zapravo, ali namjera joj

~ 163 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

je ispravna. Potreban nam je netko tko će istupiti. Vidim g. Cartera, nastavnika

tjelesnog, na drugoj strani dvorane, nadgleda djecu koja entuzijastično nabijaju
pomalo ispuhane lopte u improviziranu metu, 5 bodova za veliku rupu, 10 za
malu. Njega bih trebala pozvati.
Nathan i dalje stoji, nijem, i ja osjetim kako me preplavljuje strah.
Nekoliko drugih roditelja počinje formirati manji krug oko Daniela. Ne
vidim nigdje Owena, a vrat me previše boli da bih ga istezala na sve strane. Zar
Nathan ne zna da mu nije bilo pametno dolaziti ovamo nakon svega? Osobno,
uvijek mi se činilo nevjerojatno da njega krive za Clareinu smrt - ne izgleda kao
da je sposoban za to. Malo sporije shvaća, to je sve. Ali ne moţe se poreći: on je
laka meta. Najednom, osjetim mučninu.
Sophieni prsti toliko se ukopavaju u moj dlan da me strah da ih ne polomi.
Vjenčani prsten mi se usijeca u koţu. Osjetim naglu, rijetku ţelju da je Jack sada
sa mnom, da nisam sama dok Daniel Jones viče na Nathana Warrena.
Sophie je prestrašena, osjećam to, i znam da bih je sad trebala odvesti dalje,
da stojimo preblizu dvojici odraslih muškaraca, od kojih jedan ima stisnute
pesnice, ali nekako ne mogu, ne mogu odvojiti pogled od Nathanova lica. Kelly
Richards napustila je svoju poziciju kod stola za provjeru torbi i progurala se do
Daniela.
“Moţda misliš da ćeš se izvući, ali nećeš”, sikne, i čuje se mumljanje
odobravanja ostalih roditelja dok Nathan samo stoji pokraj hrpe tričarija i trepće
očima. Ruke su mu za leĎima i lice mu izgleda mirno, prazno.
“Idi kući!” kaţe Daniel, očito ohrabren podrškom ostalih. Korakne naprijed,
prema Nathanu. “Jesi li znao da su mojega sina razvlačili po policiji zbog tebe?
Zbog onog što si ti učinio?”
Nathan se pomakne, jedan brzi korak, bliţe štandu sa sitnicama. Dok
promatram, njegovi veliki prsti spustili su se na hrpu jeftinih plastičnih ogrlica,
poslaganih pompozno uz rub stola i prima ih poput djeteta, podiţe da ih moţe
vidjeti i gomila. Sophie je to radila kad je bila manja; grabila je sve blistave
predmete, kao mala, bučna svraka. Stalno sam pronalazila svoj nakit u njezinoj
kutiji s igračkama, svoje novčiće u njezinim kolicima za lutke. Znala sam
paničariti da će nešto progutati, ugušiti se na smrt dok gledam na drugu stranu.

~ 164 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Lijepa dama”, kaţe Nathan i glas mu je očajan, molećiv, kao da pokušava

nešto objasniti ali nitko od nas ga ne sluša. Pokraj sebe, osjećam kako me Sophie
povlači za ruku, njezini mali prsti postaju skliski od znoja.
Kelly odmahuje glavom.
“Odvratno,” kaţe, “da takvi poput tebe ovamo dolaze, da su u blizini naših
djevojčica. Baš me briga što kaţe policija. Svakome s pola mozga u glavi je jasno
da si kriv da krivlji ne moţeš biti. Nije ti to bilo prvi put da pratiš djevojke na
putu iz škole, ha?”
Čuje se šištav ţamor, još šaputanja u gomili.
Ruka se pruţa, dotiče mi ruku i ja nehotice jauknem, pustim Sophienu
ručicu. Ona zakopa glavu u nabore moje suknje i ja se okrenem i vidim Sandru
pokraj sebe, po licu joj se jasno vidi da uţiva u odurnoj drami ispred nas.
“Sandra”, kaţem, ali u tom trenutku dolazi g. Carter, brzo sc postavlja
izmeĎu dvojice muškaraca i širi ruke, kao da je to ikad ikoga zaustavilo.
Srce mi grmi u ušima i, dok nastavnik tjelesnog pokušava raspršiti guţvu, ja
ne mogu maknuti pogled s Nathanova lica, i dok ga gledam, on makne oči s
Daniela Jonesa i pogleda ravno u mene. Strah mi preplavi tijelo, hladan i dubok,
i ja prva mičem pogled, okrećući se od njega dok on klima dalje, van kroz
otvorena vrata sportske dvorane, dalje od sajma. Gledam njegova leĎa
kako odlaze i dah mi se ne smiruje dokle god mi on posve ne nestane iz vida.
Lijepa dama. Te riječi me podsjećaju na Rachel. Lijepu ledenu kraljicu iz
susjedstva.

Znoj mi prekriva straţnju stranu vrata i posjekotina na licu me boli. Sad je

vruće, sportska dvorana puna; oni koji nisu bili dovoljno blizu da sami vide
incident s Nathanom sad brzo bivaju informirani od drugih, čujem kako
ţamore, nerazumljiv šapat na vjetru. Sophie malo plače nakon što je Nathan
otišao, a onda se brzo smiri kad joj dam čokoladicu iz svoje torbe, umotanu u
dodatni sloj folije da mi slučajno na zaprlja podstavu. Počinje me vući od jednog
do drugog štanda, moljakajući me da joj kupim velikog čokoladnog zeku koji
drţi srce meĎu šapama. Nisam sigurna, spremna sam joj popustiti, kada ruke
kliznu niz moj struk i Jackov dah mi je na uhu.

~ 165 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Pomisli samo koliko tu ima aditiva”, šapće mi, pa me ljubi u vrat, previše
strastveno za školsku svečanost u subotu popodne, pogotovo kad sa mnom nije
htio ni razgovarati jutros. Nešto u meni se uzbudi, zamjenjujući osjećaj straha
koji se smjestio u meni kad sam vidjela Nathana. Što on pokušava pokazati? Kad
ga pogledam, oči su mu mrtve. Potpuno u neskladu s iskazom naklonosti.
Izvedba za publiku. Na trenutak, sjetim se kakvi smo bili prije, u samom
početku; trgali odjeću jedno s drugog, dodirivali se nogama pod stolom.
Razmjenjivali tajne poglede na Albion Roadu. Usred guţve i buke i vrućine,
preplavljuje me ţelja za plakanjem.
“Prepao sam te?” kaţe Jack, i ja s mukom progutam, odmahnem glavom i
pogledam okolo. Nekoliko majki nas gleda, oči im same bjeţe prema Jacku i
meni, lica im se gotovo ne daju pročitati. Ja ih pročitati mogu, samo zato što sam
navikla na to - na poglede pune zavisti. Zelenooko čudovište. Odbacim tu frazu
iz glave čim mi se javila. To je ono što mi je majka uvijek govorila kad bih se
ţalila na rupe u cipelama, na poderotine na svojem kaputu. Govorila mi je da ne
smijem ţudjeti za stvarima koje imaju imućniji od nas. Da će, ako budem takva,
zelenooko čudovište doći po mene. Zajedno s Bogom, naravno. Moja obitelj je
bila prilično u Bogu. Diane je običavala reći da sam zbog toga počela potiskivati
probleme.
“Gdje je Finn?” upitam, gledajući opet prema svojem suprugu. Vidi on kako
ga gledaju ţene, znam da vidi. Mora vidjeti.
Jack kimne u smjeru nogometnih mreţa i ja ugledam poznatu Finnovu
figuru odjevenu u njemu omiljenu nogometnu majicu kako udara loptu prema
improviziranim mreţama. “Obukao je svoju posebnu majicu za nogomet. Harry
je doma, nije mu se išlo na sajam, gle čuda.”
Danas se doima iznimno dobre volje i ja zastanem, malo izbačena iz
ravnoteţe. Opet zurim u njegove oči - ovaj put blistaju dok me gleda i ja se
sjetim stare privlačnosti, očajničkog osjećaja potrebe za njim, da budem s njim,
dio njega, da budem njegova. Sve je to još tu, na dohvat ruke, ali sad me to plaši.
Mislim na prošlu noć, na njega kako sjedi na rubu našeg kreveta.
“Ţeliš li ići potraţiti brata, Soph?” pita je Jack, pokazujući joj prstom prema
Finim koji sad stoji odmah do g. Cartera, gledajući drugog dječaka kako puca - i
promašuje gol.

~ 166 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Mogu li dobiti zeku?” Ta se ne da lako zbuniti, moja kći. Pretpostavljam da

je to naslijedila od mene. Instinktivno, ruka mi krene prema torbi, do
umirujuće čvrstine zlatnog lokota.
“Moţda, ako budeš dobra”, kaţe Jack šaljivim glasom i ja se na silu
nasmiješim. Sophie otrči; gledam kako se njezine tanke nogice u bijelim
pamučnim štramplama probijaju prema nogometnim mreţama. Ostali smo sami,
ako ne računamo zeku.
“Dakle”, kaţe Jack, i ja to opet osjetim, tračak straha, uţasni osjećaj
nespokoja.
“Nathan Warren bio je ovdje prije nekog vremena”, kaţem mu prigušeno i
dok izgovaram njegovo ime, osjećam kako mi se opet znoj stvara na straţnjem
dijelu vrata, močeći moju ruţičastu bluzu. Jack otvara usta, ali zagrmi zvučnik
preko dvorane, glas ravnateljice prekrije naš razgovor. Najavljuje tombolu.
“Idem samo provjeriti naše karte”, kaţem i gurnem ruku u torbu,
otklanjajući blago svoje tijelo od Jackova.
Ljubičaste ulaznice masne su pod mojim prstima; stišćem ih čvrsto kako bi
mi se ruke prestale tresti. Ne ţelim da Jack primijeti. Brojevi su pročitani;
dvorana je sad tiša, svi gledaju u svoje ulaznice. Moje oči prelaze ukrug preko
gomile: vidim Sandru s Natashom i Sophie kako stoji pokraj Finna i g. Cartera.
Brzo, mahnem djeci da doĎu; trebali bismo svoju djecu drţati uz sebe. Što mi je
bilo da sam ih tako pustila da otrče daleko od mene?
Jacka je zaustavila jedna od učiteljica, a sve od njih ga vole - zar stvarno
misle da njihovi čeznutljivi pogledi i zamahivanje kosom nije očito? Prozirne su
svima, ne samo meni.
I tada ih ugledam. Rachel i Ian stoje, skupljeni jedno pokraj drugog, blizu
kuta dvorane u kojem je štand s rukotvorinama. Djeca iz osnovne škole
napravila su gomilu ruţa od kaširanoga papira, uredno izloţenih zajedno s
njihovim imenima - Sophijina je dobra, Finnova ne toliko. Vidim Rachelinu
tamnu glavu, blago pognutu dok se izvikivanje brojeva nastavlja, povremeno
prekidano radosnim uzvikom dobitnika i neizbjeţnim mrmorom razočarenja
svih ostalih. Kao da se bilo tko ozbiljno da omesti od guranja ruku u kutije s
čokoladicama i ispijanja toplog pjenušca. Ţivot malog grada u svojem najboljem
izdanju.

~ 167 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Sophie uzima ulaznice iz moje ruke i ona i Finn ih pregledavaju. Uopće se

ne mogu sjetiti koje brojeve imamo.
“Broj 434, ruţičasto!” vikne Andrea, ali glas joj zvuči čudno. Iza nas, čuje se
tanki uzvik i mala djevojčica koju ne prepoznajem odmah dolazi naprijed,
rumena u licu od tolike paţnje, čvrsto steţe svoju ulaznicu s dobitnim brojem.
Sophie glasno otpuhne.
“Daisy. Ne zasluţuje ona pobijediti, mamice. Njezine ruţe nisu bile lijepe.”
Dok se djevojčica okreće opet k nama, pogledam opet - to je kćer Lindsay
Stevens. Lindsay koja se rastaje. Pogledom je potraţim, i vidim kako stoji i gleda
svoju kćer, sama meĎu gomilom ljudi. Nikad joj nisam ispekla onaj kolač koji
sam obećala.
Rachel i Ian sad su se primaknuli bliţe; primijetim kako se glave pomalo
okreću za njima, pa naglo vraćaju kao da su vidjeli nešto što nisu smjeli. Nitko
ne ţeli tuzi pogledati u lice, je li tako. A ja najmanje od svih. Rachel je i dalje
uţasno, zastrašujuće mršava. Ali i dalje predivna. Prelijepa.
“I posljednja karta, broj 85, zeleno!” Andrea kaţe u mikrofon i opet se začuje
navijačka buka s jednog kraja dvorane.
“Pa,” kaţem, “to je dakle to! Tko ţeli nešto pojesti?”
“Ja, ja!” Oboje klikću i Jackova paţnja ponovno se vraća na nas, kao voda
kad mijenja smjer. Osjećam njegove oči na sebi i trbuh mi se steţe na pomisao o
ostatku dana koji ćemo provesti glumeći sretnu obitelj. Odjednom, moram se
maknuti.
“Hoćeš li ti povesti djecu?” pitam ga. “Samo da skoknem do toaleta.”
Ostavljam ih prije nego što stigne odgovoriti, odlazeći otprilike u smjeru
hodnika koji vodi van iz sportske dvorane, gdje jarkoruţičasti rukom nacrtan
znak pokazuje da su toaleti. U glavi mi zuji, sve glasnije i glasnije. Negdje je
počela svirati glazba, čudna, orguljaška glazba koja mi probada mozak, tjera me
da stišćem oči pred jakim svjetlom dana. Sunčani sjaj čini se neprimjerenim. Sve
ovo čini se neprimjerenim. Ţelim da sve odmah prestane.

~ 168 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

33. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 15 sati

I mamo slobodno danas popodne - vrijeme koje bismo trebali koristiti za

pripreme. Lauren veći dio tog vremena provodi kikoćući se s Andyjem
Milesom i njegovim glupim prijateljima, ali ja im kaţem da se vidimo kasnije i
odlazim u ţenski zahod. Nema nikog drugog unutra i ja izaberem zadnji
pregradak, zaključam vrata za sobom i sjednem. Duboko udahnem i izvadim
svoj mobitel, guglam sve ponovno iako sam već sve informacije pročitala više
puta ranije. Ali sad se osjećam glupo nervozno. Ne znam zašto.
Najpoznatija tableta zove se Microgynon - mislim da je to ona koju
upotrebljava Laurenina starija sestra. Ponovno čitam popratne pojave, srce mi
udara. Bit će sve u redu, samo pretjerano reagiram. Silim se misliti na to koliko
se ţena koristi tabletama; mogućnost da se nešto loše dogodi tako je mala da se
oko toga ne treba zabrinjavati. Osim toga, ne mogu se sad povući. Već imam
dogovoren termin kod doktora - to je u četiri i trideset, odmah poslije škole.
Cure ne znaju kamo idem - ne ţelim da doznaju kako svoje djevičanstvo nisam
izgubila lani, da im blefiram već mjesecima. Poludjele bi na mene.
Umjesto da se brinem, pokušam se usredotočiti na to koliko će sretan biti
Owen. Znam da već mjesecima ţeli spavati sa mnom - nikad ne navaljuje ni išta
slično, zna da bi mi to strašno smetalo, ali uvijek sam bila previše nervozna.
Znam da je to šašavo, ali mrzim pomisao na kondome - pokazali su nam ih na
onom groznom satu u školi - sve nešto gumeno i klizavo. Ne sviĎa mi se ideja o
lateksu na mojoj koţi. Osim toga, svi kaţu da je ovako bolje - i za curu, i za
dečka. Bit će tako uzbuĎen. Moram ih piti tjedan dana prije nego što prorade,
dakle neću moći zapravo spavati s njim noćas, ne do kraja, ali sve sam
isplanirala. Pokazat ću mu paketić večeras tako da nema uzmaka i ostat ću
prenoćiti da se počnemo privikavati na spavanje u istom krevetu. Nikad još

~ 169 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

nismo zajedno proveli cijelu noć - to je tako veliki korak za mene iako to nisam
nikad nikome priznala. Osjećam se kao da ću ostaviti staru Clare za sobom,
gledati kako nestaje - srameţljiva, plaha mala Clare - i zakoračiti u novu,
odraslu sebe. Onda, u ovo doba idućeg tjedna - stresem se od iščekivanja, od
ţivaca - sljedećeg tjedna ćemo to napraviti, do kraja, u kući njegova oca. Bit će
savršeno.
Sjećam se trenutka kad je sve s Owenom počelo, na utakmici poslije škole.
Bilo je to prošlog srpnja i vrijeme je bilo zaista vruće i sunčano. Dečki su igrali
prijateljsku utakmicu. Sjedila sam sa strane s curama, pila limunadu - Lauren je
u svoju ubacila malo votke, ali ja nisam htjela niti malo. Ona i još nekoliko
drugih cura iz našeg razreda malo su se ponapile i otišle su zajedno, misleći da
će ih šetnja do kuće otrijezniti, pa sam ja izvukla svoju knjigu, ostala malo sjediti
sama. Owen je zamijenjen u drugom poluvremenu i sjeo je pokraj mene. Malo
se znojio, čelo mu je bilo sjajno, crvene vlasi zalijepljene za koţu kao da su na
njoj nacrtane. Osjetio se i miris, malo, onaj nepogrešivi miris kopački i blata na
nogama i odjeći koja mora odmah u veš-mašinu. Muški miris. Miris koji me
plašio.
“Što čitaš?”
Bila sam iznenaĎena, mislila sam da je sjeo pokraj mene samo zato što sam
bila blizu terenu, a da je on htio pratiti izbliza nastavak igre. Tijelo mi se napelo,
kao što uvijek bude kad mi se pripadnik suprotnog spola pribliţi malo previše.
Nevoljko sam okrenula naslovnicu knjige tako da je znojni Owen moţe vidjeti:
O miševima i ljudima Johna Steinbecka. Nagnuo se bliţe k meni i ţeludac mi se
stisnuo, srce ubrzalo.
“To nam je za lektiru”, rekla sam i pokajala se istog trenutka zbog tih riječi.
Zašto moram zvučati tako kao da ga prekorijevam?
On je kimnuo. “Znam, i nama je bila, prošle godine. Meni se svidjela. A
tebi?”
Oči su mu s knjige poletjele natrag na teren, ali nešto u njegovu licu
pokazivalo mi je da sluša što ću sljedeće reći, kao da je jako svjestan moje
prisutnosti čak i ako se pravi da nije.
“Hmm..” Nisam još odlučila što mislim; nije mi se svidio lik Georgea i kako
je bio zao prema Lennyju. Ali nije mi se sviĎala ni pomisao na Lennyjeve velike,
previše snaţne ruke; plašile su me iako to nikad ne bih napisala u eseju. “Dosad
~ 170 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

je dobro”, rekla sam, pazeći da zvučim vedro, i Owen se okrenuo opet k meni
nasmiješen.
“Reci mi kad završiš s čitanjem. Koji kraj!” Ispustio je tihi, dugački zviţduk,
zviţduk koji ga je u mojoj glavi odmah pozicionirao kao mnogo starijeg od
njegovih šesnaest godina - to je jedan sofisticirani dečko, čitatelj, dečko koji zna
zviţdati, jedan koji se moţda razlikuje od drugih.
“Vraćaš li se?” pitala sam ga, glavom čudno pokazujući prema terenu, a
Owen je pogledao ravno u mene i nasmiješen odmahnuo glavom.
“Ne, ne. Mislim da mi je mnogo bolje ovdje.”
Dala sam mu svoj broj i veći dio tjedna proveli smo šaljući jedno drugome
poruke od zadnjeg školskog zvona do ponoći svaku noć, ignorirajući jedno
drugo u školi, dok me on u petak navećer nije potapšao po ramenu dok sam
stajala pokraj svojeg garderobnog ormarića, prekopavajući knjige.
“Hej, Clare.”
Ovaj put nije bio znojan i nije imao onaj zemljani miris. Ipak, osjetila sam
stari, poznati strah kako se lijepi oko mene, ali Owen se smiješio i njegov
smiješak bio je tako blag, i tako sam se jako ţeljela osloboditi svoje prošlosti,
samoj sebi dokazati da sam sad drukčija, da sam poslala poruku mami kako idem
do Lauren, a umjesto toga otišla sam s njim u šetnju, gore do Ţalosne livade na
kraju grada. Owen je izvukao neke konzerve cidera iz ruksaka, koje je
vjerojatno cijeli dan nosio okolo, i sjeli smo tamo u blještavih ţute boje,
pričajući i smijući se i pijuckajući iz konzervi slatko, pjenušavo piće. Osjetila
sam se čudno kad smo ustali da odemo. Bilo mi je to prvi put da sam provela
više od pet minuta ne misleći o svojem ocu.
Od toga dana potajno smo se viĎali na Ţalosnoj livadi koliko god smo mogli.
Često sam odlazila k Owenu kad mu tate nije bilo kod kuće, radije birajući
lakoću u njegovoj praznoj kući od mojeg vlastitog doma, u kojem mama i
Ian motre svaki moj pokret i kuća je puna ruţnih uspomena. Katkada noću
osjetim bodeţe: gubim svoje vrijeme s prijateljima, moje završne ocjene trebale
bi mi biti na prvom mjestu. Sumnjali su na dečka, katkada i govorili da dečki
u mojoj dobi ţele samo jedno. To, i nogomet. Pokušala sam proturječiti, reći im
da to nije istina, ali mama je uvijek drţala Ianovu stranu, a Ian nije čovjek
kojem moţeš dokazati da je u krivu. Od same pomisli se stresem.

~ 171 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

34. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 18. veljače

Jack se rano vratio kući iz popodnevne smjene ponedjeljkom. Večera je već

na stolu; djeca su mirna, još su umorna od subotnjeg sajma. Vidjeli smo
Nathana na putu kući iz škole; netko mu je polomio plastični stoţac, razbio mu
je vrh, pa sad narančaste krhotine strše uvis. Izgledaju opasno, ljutito. Nije nam
se nasmiješio kako to inače čini, ali ja sam se nasmiješila njemu, pogledala na
sat. Onda sam primila djecu za ruke i poţurila naprijed.
“Kako je bilo na poslu?” pitala sam Jacka da razbijem čudnu napetost koja se
nakupila u našoj kuhinji, ali on samo slegne ramenima, ne ţeli me pogledati u
oči. Gotovo se samoj sebi nasmijem, zamišljajući kako hi bilo da nas sad cure iz
ZRU-a mogu vidjeti. Divni suprug koji mi je ljubio vrat na sajmu nije meĎu
prisutnima.
Finn ne jede svoju večeru.
“Molim te jedi, Finne”, kaţem ţivahno, lupkajući krajem noţa po stolnjaku
pokraj njegova tanjura. Srebrnina zasvijetli odraţavajući sjaj kuhinjskog lustera.
“Nisam gladan”, kaţe on natmureno i ja zastanem, malo iznenaĎena. Od
troje djece, Finn je najvedriji – moj dječak s kojim je sve tako lako, moje
zlatokoso dijete. Sophie je bila najteţa od tri bebe - vrištala je po cijelu noć,
bacala stvari na pod čim bih joj ih dodala. Sad je mirnija, ali i dalje ima svoje
trenutke prkosa, ispade s kojima na ţeli prestati. Harry je bio negdje izmeĎu.
“Što je bilo?” pitam Finna nešto oštrije nego što sam ţeljela, ali nisam dobro
spavala i samo ţelim da svi suraĎuju. Barem jedanput. Nakon svega što sam
napravila za ovu obitelj, je li to previše traţiti?
“Ništa”, promumlja on, gurkajući moj sloţenac po tanjuru, metal njegove
vilice neugodno cvili po keramici.

~ 172 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pogledam Jacka. I on jedva da uopće jede, nimalo mi ne pomaţe s Finnom.

Mjehurić panike počinje mi se stvarati u prsima, zamagljujući mi krajeve vidnog
polja. Zar će to sad ovako izgledati, odsad pa nadalje? Hoće li ikada biti bolje?
“Mamice?” kaţe Sophie i ja joj se pokušam nasmiješiti, ali steţe me u prsima
i njezin glas mi zvuči pretanko u ušima.
Pokušam govoriti, ali ovaj put ništa ne iziĎe - zaglušna buka ispunjava mi
glavu i sljedeće što znam jest da je Jack pokraj mene, jedna mu je ruka oko
mojih ramena, a druga na straţnjoj strani mojeg vrata, gura mi glavu
meĎu koljena.
“Duboko diši”, govori, i na trenutak ja sam opet u bolnici, upravo sam dobila
Sophie, i on me drţi za ruku i smiješi se i sve je onako kako treba biti, bez ijedne
pogreške, bez ikakvog gnjeva. Suze mi se skupljaju u očima iako osjećam da mi
puls usporava. Tjeram se disati duboko, brojim do pet dok udišem, do tri dok
izdišem, onako kako su nas učili na Albion Roadu. Nikad nisam bila jako dobra
u tome. Jack je bio bolji od mene.
Ja nikad nisam dovoljno dobra.
“Klinci, mami nije baš dobro, dakle, kako bi bilo da uzmete svoje tanjure i
odete u dnevni boravak, malo gledati televiziju?” govori Jack, glas mu je iznad
moje glave, i nejasno čujem zvukove djece koja ţurno odlaze, ţivnuvši od same
pomisli na ITV do mile volje.
“DoĎi”, kaţe mi nakon nekoliko minuta i polako, nevoljko, slijedim ga gore
uza stube do naše spavaće, s jednom rukom na rukohvatu kao da sam starica.
“Dobro je, sad si dobro”, kaţe Jack čim legnem u naš krevet, sitne kapljice
znoja skupljaju mi se nad obrvama. ”Samo napad panike.”
Mršti se na mene i ja osjetim navalu ljutnje. Dok mi se pribliţava, moje
tijelo napne se iz navike i on se umalo nasmije, lijevi kut usana podiţe se na
meni tako poznati način.
“Neću te ozlijediti, Jane,” kaţe, “mislim da smo toga imali dosta, zar ne?” Na
to osjetim kako mi se suze počinju nakupljati, kliziti iz kutova mojih očiju na
naš veliki bijeli krevet. Njeţno, on ustane i navuče zastore iako je vani još dan;
rana je večer, tek je prošlo šest. Teški plavi zastori zaklanjaju zvukove vanjskog
svijeta i ja osjetim kako mi se tijelo na krevetu opušta. Kad bih bar mogla ostati
ovdje, ovako, drţati vrata i prozore zatvorenima, drţati svoju malu obitelj

~ 173 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

unutra zauvijek. Ovdje unutra, nitko nam ne moţe nauditi, ne više nego što smo
već sami sebi naudili.
Kad sklopim oči, blistave zastavice sajma za Valentinovo plešu pred mojim
vjeĎama, ne daju mi zaspati.

~ 174 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

35. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 19. veljače

O na leţi u stanju izmeĎu sna i budnosti kad se čuje lupanje, buka glasna
i neprestana. Trgne je i razbudi, ona skoči, pruţajući ruku da dohvati
mobitel. Gotovo je jedan u noći. I u najbolja vremena san joj izmiče i stvarno joj
ne treba kucanje po vratima usred noći.
Madeline se spušta preskačući po dvije stube, stiţe na vrata baš kad lupanje
započne opet. Čuje glas: ţenski, plaće. Brzo otvori širom vrata.
Rachel Edwards posrne naprijed u mali ulazni hodnik, lice joj je u neredu.
Suze se slijevaju niz obraze i kosa joj je zamršena, kao da je mnogo puta
provukla ruke kroz nju. Na sebi ima nešto nalik na kućnu haljinu ispod
tamnoljubičaste jakne, dugmad joj je sva krivo skopčana.
Brzo, Madeline zakorači van pogledati je li još netko s njom, ali ulica izgleda
pusto, ulične lampe sablasno svijetle u mraku, bacajući bijele, mjesečaste oblike
na prazni pločnik. Pogleda s jedne na drugu stranu. Najbliţa je kuća ona obitelji
Bishop, mladoga para s četveromjesečnom bebom koji se doselio netom prije
Clareine smrti. Vjerojatno samo čekaju da dijete malo stasa pa će se opet
odseliti.
Grad nije mogao na njih ostaviti dobar prvi dojam, zar ne? Na drugoj strani
u odnosu na Madeline ţivi Donna Phillips i njezina obitelj; ona je članica ZRU-
a, druţi se sa Sandrom Davies, Jane Goodwin, Tricijom Jenkins i tom ekipom.
Ne ţeli da netko vidi Rachel kako stoji pred njezinim vratima ovako, to bi se
pročulo po gradu isti čas te donosi odluku u djeliću sekunde: zatvara vrata iza
njih obje.
Još uvijek pomalo jecajući, Rachel ide ispred nje, drhtavo korača prema
kauču dok je Madeline uvodi u sobu.

~ 175 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Brzo odlazi u kuhinju i donosi Racheli čašu vode, stavlja je na niski stolić
ispred nje.
“Jeste li dobro, gĎo Edwards?” Madeline sjeda na kauč do nje. Čudno je
vidjeti je ovdje, u njezinu privatnom prostoru; moţda bi je morala odvesti u
postaju, ali osjeća da druga ţena nije u stanju voziti se u Chelmsford u ovo doba
noći.
“Ne mogu spavati jer samo na to mislim”, reče najednom Rachel, njezin glas
razlijeţe se po sobi, glasniji no što ju je Madeline ikad čula govoriti.
“Na što mislite?” potakne je, nadajući se da se ne radi samo o običnoj
nesanici, da je posrijedi nešto više, da je ovo moţda čak i preokret koji im toliko
treba u istrazi.
Rachel počne čupkati koţicu oko noktiju, odvajajući male bijele trakice
koţe. Madeline ţeli pruţiti joj ruku, reći joj da prestane s tim, ali umjesto toga
natjera se ćekati. Rachel je ovamo došla jer joj nešto ţeli reći. Ako je bude
poţurivala, moţda će izgubiti ţivce.
“Rachel, ako postoji nešto što mi ţelite reći o noći kada je Clare umrla,
molim vas, recite. Učinili ste pravu stvar što ste ovamo došli”, napokon kaţe
Madeline. Druga ţena ne gleda u nju. Boji se. Umjesto toga, sagne glavu
toliko da joj brada počiva na ovratniku jakne, kosa joj se spušta uz čudan kliski
zvuk po materijalu jakne.
“Ne bih smjela biti ovdje”, šapće, ali Madeline odmahuje glavom, osjeća
kako je hvata nagli očaj. Tako je blizu tome da progovori.
“Je li riječ o Clare?” oprezno kaţe Madeline, gledajući pomno Rachel.
Rachel kimne glavom, gore-dolje, poput lutke na koncu. Na čijem koncu, pita se
Madeline.
“Ima li to kakve veze s vašim suprugom, gĎo Edwards?” pita Madeline i na
spomen njega ona se opet slomi, jecaji odjekuju po maloj prostoriji. Spuštajući
ruku u dţep svoje jakne, polako vadi neki predmet - i kad Madeline vidi što to
ona drţi, jasno joj je zašto ju je bilo toliko strah doći.
To je Clarein mobitel, iPhone 6, u zlatnom kućištu, jedan kut blago oštećen.
U postaji su roditelje toliko puta naveli da ga opišu, učinili sve što su mogli da
pokušaju pratiti zadnje kretanje ureĎaja. Ali sve je zamrlo još na Ţalosnoj livadi.

~ 176 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ona još uvijek čvrsto steţe mobitel, kao da ga ne ţeli pustiti, kao da zna, kad
to učini, da više nema povratka. Madeline gleda kako njezini prsti stišću tvrdu
plastiku i misli joj lete od jedne do druge mogućnosti, pročešljavajući sve u
zadnja dva tjedna: loše početke, beskrajne intervjue, Clareinu plavu kosu rasutu
po tamnoj, blatnjavoj zemlji. PosvaĎale su se tog jutra - Clare i njezina majka.
Rachel se osjećala krivom, sama je to rekla na snimci. Krivom što se ljutila na
kćer, što ju je korila zbog ispita.
Za što je, dakle, Rachel sad kriva?

“Našla sam ga u njegovim stvarima”, reče Rachel. Cijelo tijelo pomalo joj se
trese.
“Čijim stvarima?” Madeline govori oprezno, ali Rachel samo odmahuje
glavom, stišće rukom usta.
“Našli ste Clarein mobitel meĎu Ianovim stvarima?” pita policajka, ţeleći da
sve bude kristalno jasno, i Rachel kimne, podigne pogled kako bi prvi put
susrela oči druge ţene. Madeline vidi koliko je to truda stoji, ovo priznanje,
moţe osjetiti da je grize savjest što je došla ovamo, ćuti osjećaj izdaje.
“Rachel, morat ću vas zamoliti da doĎete u postaju dati izjavu”, njeţno kaţe
Madeline. Rachel to neće htjeti, ali ako je to što sugerira istina, tada je stvar
previše ozbiljna da bi se priznala u ovoj natrpanoj maloj kući.
Ona počinje odmahivati glavom, napetog tijela.
“On to nije učinio,” šapće ona, “nije to moguće. On ju je volio.”
Ruke joj se diţu na usta, kao da ţeli svoje riječi gurnuti natrag.
“Kada ste pronašli mobitel, Rachel?” pita Madeline i ova ispusti tihi jecaj.
“GospoĎo Edwards, zaista morate odgovoriti na moja pitanja”, čvrsto joj
kaţe policajka. “Prikrivanje dokaza ozbiljan je prekršaj zakona, što mislim da
već znate.”
Rachel sjedne malo uspravnije, duboko udahne. Madeline vidi kako se
odlučnost u njoj učvršćuje na te riječi.
“Našla sam ga prije nekoliko sati”, kaţe. Jedna njezina šaka stišće jastučić na
kauču, prsti joj se uvijaju oko tkanine s uzorkom. “Traţila sam svoj punjač,
imamo jedan kojim se oboje koristimo kad idemo nekamo.” Udahne duboko,
isprekidano. “MeĎu nama su stvari postale čudne od prošle subote - vratili smo
~ 177 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

se sa sajma za Valentinovo i bilo je - bilo je grozno biti tamo sa svima, nismo

smjeli ići tamo. Nismo pošteno razgovarali od tada - ne znam, kao da se stvorio
nekakav jaz izmeĎu nas.” Pogleda u Madeline, gotovo molećivo.
“I onda je večeras Ian predloţio da se odemo provozati, bilo kamo, samo da
se maknemo odavde, da moţemo razgovarati u autu. Uvijek smo razgovarali
tijekom dugih voţnji, znate, ima nešto u tome kad ste u tako malom prostoru
zajedno...” Glas je izda, i Madeline kratko pomisli kako je njoj sigurno grozno,
tako zarobljenoj u Ashdonu, okruţenoj uspomenama na njezinu kćer. “I tako
sam potraţila taj punjač”, drhtavo nastavlja Rachel. ”Volim da mi je mobitel
uvijek napunjen, u slučaju da - u slučaju da bude nekih vijesti.” Gleda u
Madeline. “Bojim se da ne bih bila nedostupna. Otkako se to dogodilo s Clare.”
“Nastavite.”
“Traţila sam po njegovu ruksaku,” kaţe, “onom koji uvijek nosi. Nisam
očekivala da ću išta naći, kao što sam rekla, samo sam traţila punjač, ali osjetila
sam mobitel pod rukom i izvukla ga, pomislila sam da je zaboravio svoj. Svi
imamo iste - imali smo iste.” PrijeĎe prstom preko zlatnog kućišta Clareina
mobitela, kao da je to ruka njezine kćeri.
“Poludjela sam, nisam se mogla natjerati da ga pitam, samo sam uzela
mobitel i sakrila ga u svoju ručnu torbu. Otišla sam se provozati. Pokušavala
sam smoći hrabrost da ga pitam o tome dok smo bili vani ali jednostavno -
nisam mogla. Pokušavala sam smisliti razlog, neko objašnjenje, ali znam da je
imala svoj mobitel sa sobom onog dana jer mi je poslala poruku dok je Ian bio
na poslu. Jedini način na koji je mogao dospjeti u njegovu torbu jest ako, ako...”
Glas je izda i Madeline odlučno ustane, ode do ladice u kuhinji i izvadi čistu
vrećicu koju navuče preko desne ruke. Vrativši se do Rachel, ispruţi ruku,
otvorenog dlana, s vrećicom preko koţe. Dok joj Rachel predaje mobitel, nešto
se, naizgled, u maloj sobi mijenja - raste napetost, naboj.
“Tek sam ga sad napunila,” kaţe Rachel, “pregledala poruke. Lozinka je
njezin roĎendan.” Odmahne glavom, kao u nevjerici. “Nisam ni znala da je
imala dečka”, šapne. “Kakva sam ja to majka, Madeline? Kakva to osoba ne
poznaje vlastitu kćer?”

~ 178 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Glavni detektiv ekstatičan je iako je bilo dva u noći kad ga je Madeline

nazvala i rekla mu da se naĎe s njom u postaji. Koristeći se Clareinom lozinkom,
otključaju mobitel, i pronaĎu sve - poruke od Owena, pozive i SMS-ove,
učestale i intenzivne, stranice i stranice teksta.
Čitaju zajedno poruke razmijenjene na dan ubojstva, ali od posljednjih koje
su napisane Madeline dah zastane u grlu.

Znaš kako sam ti rekla da imam iznenađenje za tebe?

Volim iznenađenja.
Ovo će ti se stvarno svidjeti. Upravo dolazim.
Vidimo se brzo. Volim te.
Nazovi kad si ispred kuće. Xxx

IznenaĎenje za njega - naznačivala je to kroz cijeli dan, ali nijednom nije

rekla što je. Rachel odmahuje glavom kad je pitaju zna li ona o čemu je riječ.
“Mi nismo uopće znali”, kaţe. “Zašto je to čuvala kao tajnu, Madeline? Zašto
mi nije rekla? Ja sam joj majka.”
“To je nešto što se nadamo da ćemo otkriti”, kaţe Madeline i prati Rachel
natrag do njezine kuće kako bi uzele Ianov ruksak, dali joj priliku da se istušira i
preodjene dok je Ian pouzdano u ranom vlaku za London. Vraća se svojemu
poslu, misli Madeline.
Pretraţili su kuću neposredno nakon što je Clare pronaĎena, ali nije bilo
ničega. Nije bilo mobitela. SIM-kartica i baterija sada su nedirnute, ali nije bilo
moguće očitati signal još od noći kad je Clare umrla. Ne do noćas kad ga je
Rachel napunila.
“Moguće da ga je drţao uz sebe ili na poslu”, kaţe glavni detektiv. “Postao je
nepaţljiv sad kad je prošlo neko vrijeme. Mislio je da je sad siguran. Pojavio se u
sustavu prije nekoliko sati, gledaj, vjerojatno ga je tada ona uključila. Prokleti
Ben kaţe da je spavao.”
“Zašto bi stavio natrag SIM-karticu?” pita Madeline. Ian je morao izvaditi
SIM-karticu kako se mobitel ne bi mogao pratiti. Ali prema onome što je rekla
Rachel, mobitel je u njegovu ruksaku bio takav, s karticom. Mrtav, ali ne i
rastavljen.

~ 179 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Glavni detektiv prolazi sve još jednom s Rachel u postaji, snima cijelu stvar
na traku. Ona izgleda bolje sad kad nije u kućnoj haljini, ali svatko moţe vidjeti
da je prestravljena - njezino i dalje lijepo lice bijelo je pod jarkim svjetlima u
postaji i grize usne, oštećuje koţu zubima. Postaja vonja kao i obično na ustajalu
kavu i dezodorans. Previše sluţbenika koji nemaju vremena otići kući otuširati
se.
“Sad ću vam reći korak po korak što će se sljedeće dogaĎati, gĎo Edwards”,
kaţe joj Rob nakon što mu je ona ispričala sve, i ona brzo kimne glavom,
očigledno se primajući za svaku njegovu riječ.
“Ponovno ćemo dovesti vašeg supruga u postaju u svjetlu nove informacije
koju ste nam dali. On će biti dodatno ispitan, u nadi da će, za svoje dobro, moći
objasniti razlog zašto je drţao i prikrivao mobitel vaše kćeri. Ako vaš suprug ne
bude u stanju pruţiti valjano objašnjenje za to, moguće je da ćemo ga morati
uhititi. Ako se pojave daljnji dokazi, tada će biti i sluţbeno optuţen.”
Stanka. Ona sad gleda dolje, u stol, oči su joj zaklonjene. Njezina pojava
odiše umorom. Izgleda tako krhko. Tako usamljeno.
“Jeste li ikada pomislili da bi vaš suprug mogao ozlijediti vašu kćer prije
ovog incidenta, gospoĎo Edwards?” pita Rob i ona problijedi, oči joj polete opet
na nas.
“Oni - oni su se katkada svaĎali”, kaţe, glas joj je tek malo jači od šapta. “Ali
ne znam, ne mislim da ja to mogu dobro procijeniti. Često pogrešno procijenim
ljude. Znam da je tako.”
“Što time mislite, Rachel?”
Moţe jasno vidjeti kako bilo u Rachelinu vratu pulsira, kako joj je grlo
krhko dok guta.
“Mislim samo to da - ne vjerujem sebi”, kaţe, i kad ponovno podigne
pogled, njezine plave oči pune su slanih suza. Madeline osjeća kako je Rob
pokraj nje nestrpljiv; njemu se ovo neće svidjeti, on ţeli samo činjenice.
Paţljivo, ona ustane, doda Rachel papirnatu maramicu iz kutije u kutu.
“Oprostite,” kaţe ona, “jednostavno mi je sve ovo previše.”
“Naravno”, kaţe Rob, kimajući glavom dok ona maramicom briše oči,
ispuhuje nos, zvuk je previše glasan u maloj sobi za intervjue.

~ 180 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Te svaĎe,” kaţe on, “je li bila riječ o nečemu posebnom? Jeste li primijetili
da je napetost izmeĎu njih rasla u danima prije četvrtog veljače?”
“Vaš nam je suprug kazao da se posvaĎao s Clare dan prije njezine smrti, gĎo
Edwards”, izravno kaţe Madeline, i ova poblijedi.
“Da,” kaţe, “da, ali to je bilo samo zbog ispita. Rili smo previše strogi prema
njoj, znam da jesmo.” Stavi ruku na čelo, kao da tješi bolesno dijete. “Oprostite,
pokušavam misliti, sjetiti se - uglavnom su se svaĎali zbog gluposti, njezinih
zadaća za školu, oko toga koliko se često viĎa s prijateljima. On je njoj samo htio
dobro - pa, oboje smo htjeli. Mislim da je to dijelom zbog njegove vojne
obuke, znate, jako pazi na disciplinu. Ali nikad nisam vidjela da ju je - nisam
vidjela da joj je ikad išta napravio. Nije on bio takav, nikad nisam pomislila da bi
u njemu bilo ikakve agresivnosti.”
Rob kimne. “Prije no što ste pronašli mobitel svoje kćeri u njegovim
stvarima, niste imali razloga sumnjati da vaš suprug ima kakve veze sa
Clareinom smrti? Niste primijetili ništa - nikakvo čudno ponašanje, moţda,
neke pokazatelje da ima griţnju savjesti?”
Rachel se naizgled upinje prisjetiti, guţva maramicu u kuglicu u jednoj ruci,
šaka joj se steţe u pesnicu. “Ne znam,” kaţe, “nije mi se činilo, ali da, oboje smo
imali griţnju savjesti. Ja je i dalje osjećam.” Stisne usne, kao da pazi da joj ne
izlete riječi. “Osjećam se krivom za sve - što sam predugo čekala da nazovem
policiju te večeri kad se to dogodilo. Što sam bila tako stroga u vezi s njezinim
ispitima. Ţao mi je zbog svake i najmanje svaĎe, ţao mi je zbog svake ljutite
riječi. I što sam je ikad pustila da mi nestane iz vida. Što mi je lagala o Owenu -
zašto mi jednostavno nije rekla? Zar sam stvarno bila tako uţasna majka?”
“Vi niste uţasna majka, Rachel”, kaţe Madeline. Na to Rachel zakopa glavu
u dlanove, glas joj je prigušen.
“Jesam,” govori nerazgovijetno, “ja jesam uţasna majka, detektivko. Ne
znate vi.”
Glasno zajeca i Madeline dohvati cijelu kutiju maramica i stavi je na stol.
Rachelina ruka se trese dok diţe glavu i vadi novu maramicu iz kutije, duboko
udiše kao da se pokušava sabrati.
“Ali u smislu da bi on mogao biti umiješan - ne, nikad to nisam pomislila,
tako nešto ne bih ni povjerovala o njemu.” Stanka. “Ali kao što sam vam rekla,

~ 181 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

detektivi - ne vjerujem sama sebi. Zato sam morala vama reći. Morala sam vam
javiti.”
Ruke joj se steţu i opuštaju na stolu.
“Bili ste od velike pomoći u ovoj istrazi, gĎo Edwards”, kaţe Rob,
pokušavajući se osmjehnuti. “Svjestan sam da je ova nova informacija za vas
veliki šok, ali naš je posao pruţiti vam zaštitu i, budite uvjereni, bit ćete
zaštićeni od svojega supruga.”
Na ovo, čudan trzaj preleti preko njezina lica, na sekundu vidljiv, pa
nestane. Dok gleda u Rachel Edwards, Madeline se ne moţe oteti dojmu da
postoji još nešto što im ona ne govori, još neki djelić slagalice koji još nije
sjeo na mjesto. Ja jesam uţasna majka, detektivko. Ne znate vi.
Zbog čega je tako uvjerena?
“Strah me, detektivi,” najednom kaţe ona, kao da opet pokušava prebaciti
pozornost na Iana, “strah me toga što bi on mogao učiniti.”

“Potrebno nam je više.”

Glavni detektiv udara rukom po stolu. Lorna je otišla s Rachel Edwards, za
koju je organizirala gdje će se smjestiti za ostatak dana. Za policiju bi najbolje
bilo da ode kući, da vidi bi li joj Ian nešto ipak priznao, ali time bi je izloţili
opasnosti i, povrh svega, ne mogu se pouzdati u nju. Madeline je to već prije
viĎala - parovi pomaţu jedno drugome u zadnji čas, baš kad pomisliš da će
učiniti ispravnu stvar. Tako je to kad rano u karijeri počiniš pogrešku - učinit
ćeš sve što moţeš da je ne ponoviš.
“Glavni drţavni tuţitelj trebat će više da bi podignuo optuţnicu”, kaţe Rob,
provlačeći ruku kroz kosu. “Svjedoka, oruţje - bilo što. Tako smo blizu.” Počinje
nešto mumljati ispod glasa.
“Sloţili smo se u tome da počinitelj nije koristio oruţje”, podsjeti ga
Madeline. Rana na straţnjem dijelu Clareine glave izgledala je kao da je nastala
tako što joj je netko udarao glavom o tlo, u podnoţje debla gdje je naĎena.
Christina je to potvrdila. Glavni detektiv ignorira Madeline.
Ona se malo mota u blizini i kad joj glavni detektiv i dalje ne odgovara,
Madeline odlazi natrag u postaju, glava je boli, prstima po dţepovima pokušava
napipati sitniš za samoposluţni aparat na recepciji. Racheline riječi još uvijek joj

~ 182 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

odzvanjaju u glavi. Je li to samo osjećaj krivnje majke koja je izgubila dijete? Ili
je posrijedi nešto više? Frustracija je izjeda. Blizu su, moţe to osjetiti.
Madeline se upravo sprema izabrati Twix kada ga ugleda. Nathan Warren
stoji točno ispred staklenih vrata, ruke drţi u dţepovima hlača, bez kaputa je
iako je danas vani zima. Na trenutak stoji kao da je smrznut ispred stakla, posve
nepomično, i sljedeće što zna jest da je on unutra, na korak od nje. Zastao je,
izgleda kao da će nešto reći, ali nešto ga priječi.
“Nathane?”
To je bio jedini poticaj koji mu je trebao. Odjednom govori tako brzo da ona
i ne razumije dobro što joj govori, ali čuje riječ Clare i srce joj počne ubrzano
lupati.
“Nathane, hej, polako, polako, molim te. Uspori malo.”
Sluţbenik za prijamnim pultom otvori usta da će nešto reći, ali ona podigne
ruku.
“Sve je u redu,” kaţe, “ja ću se pozabaviti ovim.”
Nathanove smeĎe oči zure u nju i ona mu stavlja ruku na rame, pozorno ga
vodi kroz dvostruka vrata u postaju. On se ne prestaje osvrtati preko ramena
kao da se boji da će netko doći za njim, kao da nije sam.
“Lorna!” vikne Madeline kad su ušli u sobu za brifinge. “Daj, naĎi mi Roba,
molim te, nešto je iskrsnulo.”

~ 183 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

36. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Utorak, 19. veljače

N athan govori polako sad kad su u sobi za intervjue. Oči su mu fiksirane

na Madelineine. Izgovori svoje ime za snimku i ona doda vrijeme i
datum pa se zavali natrag u naslon stolca. Uhvati pogledom njegove čizme ispod
stola, čvrste, vojničkog tipa, a onda podigne pogled na njegove oči.
“Nathane, moţeš li, molim te, ponoviti ono što si mi rekao u predvorju tako
da sve imamo na snimci?”
“Vidio sam ga”, kaţe Nathan. Glas mu je jasan, bez ikakvog mumljanja
kakvo su slušali kada su u početku razgovarali s njim, kad su ga prije ispitivali.
“Vidio sam da je Ian ubio Clare Edwards na Ţalosnoj livadi. Onoj sa ţabljakom.”
Glavni detektiv oštro udahne, zvuk je glasan u sobi. Madeline kima,
gledajući Nathana.
“Moţeš li nam reći zašto nam nisi tu informaciju otkrio prije?”
“Bilo me je strah”, kaţe na svoj čudan, djetinji način, i opet gleda prema
vratima kao da očekuje da će se svaki čas širom otvoriti.
“Strah koga? Ili čega?”
Njegove smeĎe oči zure u njezine. “Bilo me strah Iana.”
“Moţeš li nam opisati svoje kretanje toga dana, četvrtog veljače? Što si radio
na livadi?”
Oči su mu i dalje na njezinima: nepomične, ne trepčući. Nastane stanka.
Madeline se ozbiljno drţi. Glavni detektiv kašlje.
“Šetao sam,” kaţe, “mnogo se šećem onuda. Šetao sam i vidio sam djevojku,
vidio sam je kako leţi na tlu. Bio je tamo čovjek, stajao nad njom, taj strašni
čovjek, Ian. Plakao je. Kleknuo je do nje i vidio sam da ju je ozlijedio, vidio sam

~ 184 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

da je udarao njezinom glavom po zemlji.” Odmaknuo je pogled. “Bilo je krvi,

crvene krvi, puno krvi.”
Ona pogleda u bočni prozor sobe odakle ih promatra Lorna.
“I što si učinio kad si to vidio, Nathane?” pita Madeline. On duboko udahne,
kimne kao da je očekivao da će to biti njezino sljedeće pitanje.
“Čekao sam,” reče, “čekao sam dok strašni čovjek nije otišao i onda sam
prišao pogledati je li djevojka okej. Nije bila okej, meĎutim. Ne okej.”
“Ne,” reče ona, “nije bila okej, zar ne? I što si onda učinio, Nathane?”
On izgleda zbunjeno. “Rekao sam vam,” kaţe, “rekao sam policiji. Napravio
pravu stvar.”
Madeline misli na dan kad su primili poziv u postaji Chelmsford. Nathanov
panični glas prijavljuje da je našao tijelo. Poziv od Edwardsovih koji prijavljuju
da je nestala. Nije se vratila kući iz škole.
“Ali nisi nam baš odmah rekao, je li tako, Nathane? Malo si čekao. Što si
zapravo čekao?”
On proguta, pogleda dolje u iskrzani stol. Netko je na njemu urezao Jebite se
svi.
“Bilo me strah”, naposljetku kaţe on. “Nisam ţelio nevolje.”
Kako je izrekao te riječi, Madeline se osjeti strašno jadno, tuga joj nalegne
na ramena. Jer on je u pravu, nije li - prvo što su napravili, posumnjali su na
njega, pokušali njemu to prišiti jer je on to što jest. Jer je on laka meta. Jer su to
htjeli što prije riješiti tako da se o njima ne stvara loša slika u medijima. Jer su
slušali govorkanja od prije više godina koja čak nisu bila ni utemeljena na
činjenicama.
Madeline izvadi fascikl ispod stola, otvori ga i postavi ga pred njega na stol.
Oči mu se šire dok gleda niz lica koja zure gore u njega.
“Nathane, moţeš li mi reći kojeg si od ovih ljudi, ako ijednog, vidio te noći
na Ţalosnoj livadi?”
Njegov prst spusti se na Ianovo lice prije no što je dovršila rečenicu, mekana
jagodica prsta prekriva malu fotografiju.
“Nathane, je li ti taj čovjek u bilo kojem trenutku prijetio u razdoblju od
nalaska Clareina tijela i tvojeg dolaska k meni danas?”

~ 185 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Stanka, potom kimanje.

Glavni detektiv nagne se naprijed.
“Nathane,” kaţe, “vaţno je to što sada suraĎuješ s nama. U kojim si se
prilikama susretao s ovim čovjekom?”
Istoga trenutka panika se javlja u njegovim očima i Madeline osjeti val
suosjećanja prema njemu, ovom siromašnom, usamljenom čovjeku koji je bio
satjeran u škripac, odbačen od grada, ispitivan na policiji zbog zločina koji, čini
se, nije počinio.
“Na sajmu,” promrmlja on, “školskom sajmu. Rekao mi je da ćete vi misliti
da sam ja to napravio. Da ćete misliti da sam ja, ako vam kaţem da je on.”
Tišina u sobi je teška, posramljujuća. Čak i Rob izgleda kao da mu je
neugodno.
“U redu je, Nathane,” kaţe Madeline, glasom toliko blagim koliko je mogla,
“ti sad nisi ni u kakvoj nevolji. I učinio si pravu stvar. Uvijek je najbolje reći
istinu.”
On šuti, ponovno gleda u vrata.
“Trebaš mi još samo potpisati sluţbeni iskaz svjedoka, Nathane,” kaţe ona,
“koji se poklapa s pričom koju si mi upravo ispričao. Je li ti to zvuči dobro?
Detektivka Campbell će to riješiti s tobom.”
On kimne.
“Hvala ti što si me došao posjetiti, Nathane. Učinio si pravu stvar.”

Madeline promatra dok Lorna objašnjava Nathanu što piše u izjavi svjedoka,
glavni detektiv stoji pokraj nje. Gurne je malo pod rebra.
“Ţao mi je”, kaţe i njoj se od šoka umalo objesi vilica. Ovo je prvi put, otkad
se pridruţila policiji Chelmsforda, da joj se on ispričava.
“Zbog čega?”
On se lecne. “Znaš zbog čega. Zbog toga što sam to pokušao pripisati
Nathanu, što sam silom htio da to bude nešto što nije bilo. Imala si pravo što mi
to nisi dopustila.”
“Kriste,” kaţe ona, “ovo je obrat dostojan romana.”

~ 186 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

On odvrati pogled, napola se smiješeći. “Što misliš, da onda nazovemo našeg

Iana? Ili da mu samo svratimo u posjet?”
Madeline gutne, pogleda iza njega u zid s kojeg je gleda fotografija Clare,
zaustavljene u vremenu. Zamisli si Rachelino lice, zlatni mobitel u njezinoj
ruci. Iana kako im se smiješio preko stola za intervjue, boje njegove vesele
kravate. Kravate koja je poručivala “znam da ću se izvući”.
“Posjet”, reče Madeline. “Mislim da bi bio red.”

~ 187 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

37. poglavlje

Jane

Srijeda, 20. veljače

U jutro se budim nakon teške noći pune nepovezanih snova i nalazim

šest poruka na mobitelu. Srce mi odmah poskoči; pomisao na djecu
prva mi bljesne u glavi, kako leţe zgnječeni na cesti ili licem nadolje na
igralištu, krv curi oko njih. Brzo sjednem u krevetu, meke plahte me guše. Jack
je već otišao i tu je poruka, naslonjena na lampu pokraj kreveta, piše da je odveo
djecu u školu, nije me htio buditi. Odspavala sam malo dulje. To je rijetkost.
Podiţući mobitel, vidim niz imena - Sandra, Tricia, Donna. Propušten poziv
i iz Jackove ordinacije. Srce mi preskoči. Ali nije riječ o djeci. Nego o djevojci.

Uhitili su Iana! Suprug mi je vidio policiju pred njihovom kućom rano

jutros. Ne moţeš reći da ih nismo upozorile...

Nigdje nema Rachel - moramo otići do nje.

Nešto ispeći. Što pečeš u ovakvim situacijama?
Tortu s natpisom "Ţao nam je, suprug ti je ubojica"... T xx

Nisam te srela u školi, Jane, jesi li čula novosti? Donna. PS. Vidjela
sam Jacka s djecom ujutro, blago tebi što se moţeš izleţavati! Sx

Mislim da bi kolač bio u redu. Ili lazanje. Nešto da joj traje koji dan. Ne
vjerujem da joj se kuha. Znaš li je li vegetarijanka? Je li pojela ono zadnje
što si joj odnijela? T xx

~ 188 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Uvijek mi je Ian bio čudan. Mislim da mi se nabacivao, jedanput, prije

treninga. Kako neprimjereno! Dobro sam i prošla. U svakom slučaju,
čujemo se brzo. Donna.

Zavalim se natrag na jastuke, srce mi tako jako udara da moram pritisnuti

prsa rukom, proći preko svojih rebara. Mogu opipati sve i jedno, tanko i tvrdo
pod prstima. Hvala Bogu što nisam na školskoj kapiji - zamišljam lica ţena, kao
lešinari su, okupljaju se u male grupe, vijesti putuju kao šumski poţar s jednog
kraja grada na drugi. Jadna Rachel. Jadna, jadna Rachel.
Tu je i poruka od Harryja. Jesi li dobro, mama?
Opet se pitam koliko moj sin zna o svojim roditeljima. Naravno, dušo,
odgovorim, ovdje je sve u redu.
Zamislim Ianovo lice na Uskrsnom sajmu, kako se nadvijao visoko nad
Rachel. Njegov grubi glas, vojničku prošlost. Njegove brige zbog pokćerke;
njegovu mrţnju prema Marku. Uhićen. Ubojstvo. Sudit će mu. Osim ako ne
prizna krivnju. U tom slučaju, bit će osuĎen brzo. I gotovo s tim.
Kriste.
Okrenem se, gurnem mobitel dalje od sebe i zagnjurim lice u jastuk, slušam
kucanje srca u ušima. Mobitel mi se opet kratko oglasi, ali i ne pogledam u
ekran. Nekoliko sekundi kasnije, počinje zvoniti, ali ignoriram ga.
Topli pamuk me tješi i ja se natjeram zatvoriti oči, osjetiti dodir popluna na
licu. U glavi počnem recitirati popis jela koja ću ovog tjedna kuhati za djecu -
sloţenac u ponedjeljak, pile u utorak, pastirska pita u srijedu, karbonara
u četvrtak, parena riba u petak. Samo moram nastaviti dalje. Mogu ja to. Nema
razloga da ne bih mogla. Ponovno, ponovno i ponovno. To mi je jedina opcija.
Osim, naravno, da kaţem istinu.

~ 189 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

38. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 16.10 sati

Z adnje zvono zvoni i ja hitro krećem, ubacujem udţbenik iz biologije u

torbu i brzo hodam ispred Lauren, govorim joj da moram ranije doći kući
na večeru.
“Vidimo se sutra!” kaţe ona, zagrlivši me kratko i ja otpuhnem poljubac u
njezinu smjeru. Dok zamičem kroz kapiju, vidim Harryja Goodwina kako me
gleda, pa ulovim pogled na Lauren koja gleda njega. Boţe, kako bih voljela da on
svoju paţnju jednostavno prebaci na nju. Ona bi bila tako sretna. I meni bi
skinula njega s vrata.
Osjećam se čudno dok hodam prema ordinaciji na Niskoj cesti, kapuljaču
sam navukla preko glave. To je ista ordinacija u koju dolazim otkako sam bila
mala curica - mislim da se čak i sjećam tih prvih posjeta, kako sam stiskala
maminu ruku, prestrašena već od kliznih staklenih vrata i sterilnih sjedalica i
nasmiješenog čovjeka sa stetoskopom i iglama i toplomjerima. Mama je uvijek
bila lijepo dotjerana, u dugim rukavima, nervozno je izbjegavala pitanja. Ipak,
uvijek bih na kraju dobila crvenu lizalicu. Zgrada izgleda mnogo modernije od
većine kuća u Ashdonu - napravili su velike preinake prije dvije godine.
Povučena dalje od ceste, sjaji se na slabom zimskom suncu, uredna, nisko
podšišana ţivica obrubljuje kamenu stazu koja vodi do vrata. Kad se naĎem
unutra, odjednom sam iracionalno nervozna, kao da bi se niotkuda
mogli pojaviti mama ili Ian, početi vikati na mene, odvući me iz ordinacije,
zaustaviti me na mojem putu za zrelost.
Prilazeći prijamnom pultu, pročistim grlo i oprezno, tiho kaţem kako se
zovem ţeni koja tu radi i ima duge, manikirane nokte lakirane u srebrnosivo i
mali bedţ s imenom “Danielle” ispisanim okruglim, kurzivnim fontom. Zapiše
ime i ne gledajući me, pozornost joj je na iPhoneu koji leţi pokraj nje i bljeska
~ 190 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

notifikacijama s WhatsAppa i Bumblea. Ţena kvrcne noktom po formularu na

pultu i ja se potpisom, a onda srebrni nokti maknu formular. Instinktivno,
skupljam prste u šaku da ne vidi moje nokte, koji su za razliku od njezinih
izgrizeni, goli, djetinji. Kad proĎe ova noć, nalakirat ću ih, moţda čak i
napraviti nešto sa svojom kosom, koja je duga i plava i dosadna.
“Sjedni, pričekat ćeš samo malčice”, leţerno mi dobaci ţena, pa uzme
mobitel i počne čavrljati s nekim tko joj je, prije bi se reklo, prijatelj nego
pacijent, sudeći po smijehu koji svako malo ispuni čekaonicu. Sjednem,
drţim kapuljaču navučenu preko svoje plave kose, paţljivo se smještajući tako
da sam leĎima okrenuta Danielle, a pokraj hrpe luksuznih magazina koji, na
moje razočaranje, potječu iz 2014. Jedva da sam otvorila prve stranice časopisa
Elle kada ga čujem - dr. Goodwina - kako me zove, smješka mi se s
dobrodošlicom. Ustanem i hodam prema njemu. Vrata se za mnom zatvaraju.

~ 191 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

39. poglavlje

Jane

Srijeda, 20. veljače

D ok pripremam pastirsku pitu za večeru, razmišljam o svojoj drugoj

opciji. Istini. Istina je kliski teren, zar ne? Ali umorna sam - jučerašnji
napad panike stalno mi je negdje na rubu svijesti. Plašim se da bi se mogao
ponoviti, što duţe ovo budem odrţavala, ovu šaradu u koju se pretvorio moj
ţivot. Narativ koji sam isprela za samu sebe. Za moju publiku.
Prestanem miješati na trenutak, ostavim tavu s povrćem da potiho krčka na
štednjaku. Polako odem do prozora, otvorim zastor da pustim malo svjetla
izvana. Istina u meni se buni. Nema ovdje nikoga da je čuje.
Istina je da smo se Jack i ja upoznali na tečaju za kontrolu bijesa.
Nema laganog načina da to kaţem, nema načina da to uljepšam - vjerujte
mi, pokušala sam. Mislila sam da će me taj tečaj spasiti, i na neko vrijeme i jest.
Ali onda je Jack Goodwin ušetao unutra i moj se cijeli svijet promijenio.
Jack je prekrasan čovjek. Tamna kosa, snaţna čeljust, plave oči. Mislila sam
kako nikad nisam vidjela nekog toliko privlačnog u cijelome svojem ţivotu.
Gotovo ni s kim nisam na tom tečaju razgovarala; mislim da nije ni on. Čak i
nakon svega što se dogodilo, ne mogu i ne ţelim zaboraviti tih prvih nekoliko
tjedana. To mi je bilo najuzbudljivije doba u ţivotu.
Kad sam prvi put ušla na ta vrata, izišla iz svojeg auta na tu ledeno večer u
studenome kako bih započela ono što sam mislila da je moj put k oporavku,
osjećala sam se kao da činim ispravnu stvar. Sada? Linija koja razdvaja ispravno
od pogrešnog postala je stravično, zastrašujuće mutna.
Vratim se štednjaku. Posuda s hranom krčka, prijeti se preliti. Natočim čašu
crnoga vina iz boce pokraj štednjaka, osjetim resku slast vina na jeziku.
Najradije bih pila cijelu noć, utopila pićem svu tu istinu.

~ 192 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Seanse su se odrţavale svakog utorka, od 19 do 21.45 na Albion Roadu, blizu

stanice podzemne ţeljeznice East Finchley. Obično bih jela prije toga, uzela
kakav sendvič iz malog Tescova metroa nakon posla u oglašivačkoj agenciji, pa
uzela podzemnu do Albion Roada, očima pretraţujući lica u vagonu, iracionalno
paranoidna da će se neki od kolega s posla zateći iza mene, nekako vidjeti kamo
odlazim.
U sobi je uvijek bilo hladno, s prašnjavim ventilacijskim sustavom koji je
upuhivao topli zrak da malo ublaţi temperaturu. Bilo je ledeno, u tom
studenom; moje cipele su se pomalo klizale po zaleĎenim lokvicama izvan
centra. Ruke su mi pocrvcnjele od zime za to kratko vrijeme koje mi je trebalo
da prevalim kratki put od stanice podzemne ţeljeznice; puhala sam u njih dok
sam se penjala stubama. Te prve večeri zastala sam ispred vrata, oklijevajući, kao
što vjerojatno oklijeva svatko. Natjerala sam se ući. Suočiti se s nepoznatim
licima. Suočiti se sa svime. Gotovo sam se okrenula da odem - nije me sram to
priznati. Ali tad mi je kroz misli bljesnula slika lica moje prijateljice Lise, njezin
šok, i znala sam da moram. Otvorila sam vrata i ušla.
Stolci su bili sloţeni u krug, s izblijedjelom zelenom podstavom na
sjedalima, a u kutu je bio aparat za kavu s kupom naslaganih plastičnih čaša i tri
velika vrča vode - obične, ne gazirane. Prostoriji ne bi škodilo bojenje, ali ipak,
tada me nije zanimala estetika. Ne u to vrijeme.
Bilo je neugodno, isprva. Nisam kontrolirala stvari - nitko od nas nije. Ţena
koja je vodila grupu zvala se Diane; imala je crvenu kosu do ramena, tamni sako
koji bi više pristajao u sudnicu nego u ovu slabo osvijetljenu dvoranu. Na
internetskoj stranici oglašavali su ovo kao ”miran dio grada, s mnogo zelenila”,
ali nismo vidjeli baš puno zelenila. Dolazila sam po mraku i odlazila po mraku.
Moţda je tako bilo i bolje.
Morali smo se predstaviti. Diane je hodala u krug, traţeći od svakog od nas
da kaţe u nekoliko rečenica zašto je ovdje i što ţelimo postići ovim seansama.
Rekla nam je kako je naša ljutnja energija koju treba iskoristiti, nešto nad čime
trebamo zadobiti kontrolu.
“Ljutnja je prirodna emocija,” rekla je, “emocija koju svatko od nas poznaje.
Pretpostavljam da mnogi od vas ovdje imaju osjećaj da ljutnja kontrolira njih,
jesam li u pravu? Ono što trebamo naučiti, što je naš cilj u ovim susretima, jest

~ 193 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

dovesti vas u stanje u kojem ćete vi biti onaj koji upravlja. Svojim emocijama,
svojim ţivotom. Svojim izborima.”
Bilo nas je dvanaest na prvoj seansi i sjećam se kako sam pogledavala oko
sebe, pitajući se je li ovim ljudima isto kao i meni, bore li se oni s istim stvarima
kao i ja. Kako su zaista ovamo dospjeli - jesu li sami sebi priznali ili su ih na ovo
natjerali njihovi voljeni ili su im to preporučili kolege. Jedna ţena je iskoračila i
rekla da je njezina obitelj intervenirala, da su je zaskočili jednu večer kad se nije
nadala.
“Svi su navalili na mene - moja majka, teta, oba sina”, rekla nam je,
odmahujući glavom kao da još uvijek ne moţe povjerovati. Rekla je to kao da je
to nešto poniţavajuće, ali dio mene osjetio je ubod nečega nalik na ljubomoru -
ja nisam imala nikoga tko bi me toliko volio da me natjera doći ovamo. Tada
više ne. Moja obitelj bila je odselila, a ja sam učinila sve što sam mogla da se od
njih distanciram. Dovela sam se sama, na Lisin nagovor.
Upravo kad sam ja došla na red, otvorila su se vrata i ušao je muškarac -
debela zimska jakna, elegantne cipele, nos crven od hladnoće. Zauzeo je mjesto
u našem krugu potiho, glatko, ne praveći pomutnju.
Kad sam došla na red, rekla sam da se zovem Rebecca. Nisam htjela da znaju
moje pravo ime; tako bi sve bilo samo gore. Rekla sam im sve ono osnovno: da
radim u oglašavanju, da se borim s kontrolom bijesa od tinejdţerskih dana.
Kratko sam im spomenula svojeg oca, rekla da se nismo slagali, da me je
poniţavao, da sam se osjećala odbačeno, da nismo razgovarali već oko osam
godina do tog dana. Mogla sam osjetiti njihovo kimanje, kod jednog sućutno,
kod drugog znalački, kod nekog moţda pomalo nadmeno. Jadna mala curica s
problemom tatice. Po čemu sam bila posebna? Ni po čemu, osim po tome što
sam se sama snašla kroz fakultet, presjekla sve veze s ocem čim mi se pruţila
prva prilika i nisam se više nikad okrenula. Osjećala sam kako me on promatra
dok sam govorila, njegove tamne oči na mojem licu. Od toga su mi se
obrazi zaţarili.
Svi smo riječ “ljutnja” izrekli glasno, toliko puta da je postala čudna u mojim
ustima, samoglasnici i suglasnici izgubili su značenje. Naše oči susrele su se tek
nakratko kad sam završila svoje izlaganje, i bilo je to kao da dijelimo tajnu.

~ 194 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Iako mi je to bilo teško, prisilila sam se da ostanem, da zadrţim noge na

podu iako su htjele krenuti k vratima. Da sam to napravila, sad bi sve bilo
drukčije.
Otpijem još gutljaj vina, promiješam jelo. Još malo pa je gotovo.
“Često,” govorila je Diana, “naš gnjev dolazi iz nas samih. Kreiramo priče
koje nisu stvarne, imamo nerazmjernu reakciju na male stvari. Uvijek je to
nešto drugo, nešto skriveno, i na tome ţelim da radite tijekom sljedećih
nekoliko tjedana. Razumjeti to i raditi na tome da budemo kakvi jesmo - ali na
drukčiji, nov način. Ne na negativan način, ne na pozitivan način, nego na
drukčiji način.”
Muškarac u elegantnim cipelama volio je kavu - nas dvoje zatekli smo se
pokraj aparata na kraju prve seanse nakon što nam je Diane rekla da smo danas
svi obavili izvrstan posao i da se vidimo idućeg tjedna.
“Jednu putnu?” upitao me je i ja sam mu se nasmiješila, napola.
“Bolje bi mi bilo da popijem vode”, rekla sam, pa se nagnula bliţe njemu,
spustivši glas do šapta. “Ja sam Jane. Ovisnica sam o kavi. Drago mi je što sam te
upoznala.”
Zurio je u mene na trenutak.
“Mislio sam - Rebecca?” rekao je, nekako čudno, a ja sam odmahnula
glavom.
“Nisam htjela ovdje koristiti se svojim pravim imenom. Premda bi to moglo
pomoći, znaš? Stvar povjerenja. Ali ti mi izgledaš kao da se moţeš nositi s
istinom.”
Zastao je na trenutak, zagledao se u mene, i upitala sam se jesam li nešto
pogrešno shvatila. Potom mi je natočio jednu čašu, pruţio mi je smiješeći se.
“Drago mi je što sam te upoznao, Jane. Samo daj, popij kavu. To ćc biti naša
tajna.”
Nasmiješila sam se, uzela je od njega. Uvijek mi je dobro išlo čuvanje tajni.
Ova je bila prva od mnogih.
Uspomene mi se vraćaju sada dok stojim pokraj štednjaka, naviru brzo i
obilno. Mislim na masnicu koju sam ostavila na Jacku neku noć, kako je on
mene izgrebao po rukama, pokušavajući me obuzdati, a da me ne ozlijedi.

~ 195 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Vidite, Jack bi vam rekao da već godinama nema problema s obuzdavanjem

gnjeva. Da se samo brani, a ne napada.
Moţe se reći da on bolje obuzdava svoj temperament nego ja.

~ 196 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

40. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 16.30 sati

U nutrašnjost ordinacije dr. Goodwina miriše na antiseptik. Podsjeća me

na dane kad bi tata tukao moju mamu. Ona je to pokušavala sakriti, ali
ja sam uvijek znala - imala je u kupaonici cijelu ladicu sa sredstvima
namijenjenima tome da se pokrpa: flasteri, blazine, krema. Ormar pun robe s
dugim rukavima. Kutiju punu teške šminke: gustog pudera, posebnih štiftova za
prekrivanje masnica. Ostala djeca znala su mi govoriti da se moja mama koristi s
previše šminke, “kao barbika”, govorili su.
Jedina sam ja znala zbog čega je tako.
Mrzila sam to kako su je druge ţene znale gledati, mrzila sam što je osuĎuju.
Moja je mama tako lijepa. Nitko od njih nije znao istinu. I dalje ne znaju. Mama
kaţe da je tako bolje, da trebamo čuvati “uspomenu na tatu”. Netom nakon što
je umro, kad smo se vratili kući iz pretrpane crkve sv. Marije, mama je pribliţila
lice mojemu, primila me čvrsto za ramena. Zaboljelo je, malo.
“To je naša tajna, Clare,” rekla je, “moramo čuvati tajnu zbog tvoga tate. ” Još
uvijek pamtim mamin vrući dah na mojem licu, miris misnog vina, kako mi je
tijelo bilo stisnuto pod mojom crnom plišanom haljinom, poput federa koji će
svaki čas iskočiti. Ima dana kad se jako ljutim na mamu, tako se ljutim što me je
natjerala da ostanem vjerna svojem obećanju da ću štititi čovjeka koji nam je
samo nanosio bol. Ali odrţala sam obećanje, nisam li? Sačuvala sam tajnu. Čak
ni Owen ne zna zašto me muškarci katkada tako straše, zbog čega ţelim raditi u
policiji kad odrastem. On misli da je to sve zbog Iana, ali vara se.
Miris antiseptika kao da postaje sve jači. Nervozno uvrćem prste dok dr.
Goodwin tipka po svojoj tastaturi. Pogledavajući po sobi, vidim na stolu
uramljenu fotografiju - to je slika njegove mlade djece, smiju mi se, usta su im
umrljana od sladoleda. Harry nije na slici.
~ 197 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Clare!” kaţe on, okrećući se na stolcu da bi me pogledao. “Baš mi je drago

što te vidim. Kako ti mogu pomoći?”
Duboko udahnem. Vjeruj u sebe.
“Voljela bih početi uzimati kontracepcijske tablete, molim vas. Ako je to
okej.”
Istoga časa mi bude krivo što sam se tako izrazila. Ako je to okej. Nije na
njemu da odlučuje o tome, zar je? Dotaknem svoj lančić - sad mi je šesnaest,
volim svojeg dečka - naravno da je okej! Tatino lice mi bljesne pred očima,
njegov glas glasan u mojoj glavi. Pljuvačka mi prska u lice. Na drugom kraju
sobe moja mama plače. Stisnem čvrsto oči, tjeram ta sjećanja na oca koja
izrone svaki put kad se osjećam nelagodno, nesigurno u sebe. Sad je to samo
prošlost. Mrtav je. Gotovo je.
“Je li tebi dobro?” Dr. Goodwin zuri u mene, zabrinuta lica. Malo se
stresem.
“Oprostite! Da, dobro sam. Dakle. Je li to okej?”
“Trebalo bi biti, da”, kaţe on i dalje izgleda pomalo zbunjeno mojim
ponašanjem. “Dobro, sada ti moram postaviti nekoliko pitanja, Clare, i morat ću
ti provjeriti tlak, pa moţemo prodiskutirati o različitim mogućnostima koje su ti
dostupne. Dobro?”
Kimnem, duboko udahnem. Opet taj antiseptički miris. Kad bi barem
otvorio prozor. Dok stojim da bi mi izmjerio tlak, osjetim kako mi mobitel
vibrira uz bedro. To je sigurno Owen, sigurno opet pita kakvo mu iznenaĎenje
spremam. Nakratko, pitam se hoće li biti nervozan idućeg tjedna zbog onog što
se treba dogoditi izmeĎu nas. Lauren uvijek kaţe da je sav pritisak na dečku, ali
ja mrzim kad ona govori takve stvari. To je jedan od razloga što im nisam rekla -
seks bi trebao biti nešto izmeĎu mene i Owena, privatno, posebno. Moţda jesam
staromodna, uštogljena, i kako bi me već sve nazvali kad bi samo znali, ali baš
me briga. Ja volim Owena. Vjerujem mu. Trebalo mi je dugo da steknem
povjerenje u nekog muškarca nakon tate, ali njemu vjerujem. Isto ne bih još
mogla reći za Iana, ali trudim se. Znam da sam ţivčana kad je on blizu, ali ne
mogu si pomoći - tata me je dobro dresirao. Ian je velik čovjek i njegova
prisutnost u našoj maloj kući i dalje mi smeta. Kakav god se on činio sada, ja
znam da se stvari lako mogu promijeniti - čovjek plane, pukne, slomi se. ViĎala
sam to ranije.
~ 198 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Moţeš slobodno sjesti”, kaţe dr. Goodwin mičući traku tlakomjera s moje
ruke.
“Dakle, postoji više različitih kontraceptiva s kojima moţemo početi”, kaţe
on. “Najpoznatiji je Microgynon, pa bismo mogli početi s tim, mada uvijek
savjetujemo pacijenticama da se vrate odmah ako primijete da im ne odgovara -
svako tijelo moţe reagirati drukčije, znaš. Jesi li ikad prije uzimala neku
kontracepciju?”
Odmahnem glavom i on izvadi zeleni blokić za recepte, počne pisati.
Mobitel mi opet zavibrira, ali odolim porivu da ga pogledam, umjesto toga
pokušavam se usredotočiti na ono što mi govori liječnik.
“A jesi li trenutačno seksualno aktivna, Claref” Odmahnem opet glavom.
Stvarno dobro izgleda, primijetim kad se nagnem bliţe da vidim sto piše i dok se
naginjem bliţe, on podigne pogled, oči nam se susreću. Još jedan osmijeh.

~ 199 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

41. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Petak, 22. veljače

I an još nije priznao. Pozvao je odvjetnicu, skupu, i sada zajedno sjede

preko puta Madeline dok ţena diskretno pravi bilješke, povremeno se
mršti, šapće Ianu Edwardsu stvari koje se protive svemu u što Madeline vjeruje.
Uvijek je mrzila branitelje. Braniti zločince, laţljivce, moralno
korumpirane. ZaraĎivati na tome da zaobiĎeš sustav. To je izluĎuje.
Ova se zove Annabel. Annabel McQuirter. Duga plava kosa, kao kod Clare.
Madeline se pita kako se osjećala kad je gledala fotografije, fotografije Clare
kako leţi u šumi, a krv ispod njezine glave? Pita se kako se osjeća slušajući Iana i
znajući da laţe, da sigurno laţe. On im tvrdi da nema pojma kako je mobitel
dospio u njegovu torbu, da je to podmetnuto.
“Tko bi to učinio?” kaţe Madeline, i on opet ne zna što bi rekao, kao i svaki
put do sada.
Nathan Warren laţe, kaţe on, moguće zato da odbaci sumnju sa sebe. On je
slabouman, njemu se ne moţe vjerovati na riječ. Madeline se lecne na te riječi,
na predrasudu koju sadrţe.
“O tome će odlučiti sud”, rekla mu je, a on je stisnuo zube, ispustio nekakav
potmuli zvuk - napola bijes, napola jauk. Prošla su dva dana otkako su ga
priveli, a još nije ustuknuo ni za milimetar.
“Zašto ste napali svoju pokćerku, Ian? Je li vas zanimao novac koji je ona
trebala naslijediti od oca?” pita ga Madeline, opet i opet, ali na kraju on prestaje
govoriti, na sve samo kaţe da nema komentara, kako mu je savjetovala
hraniteljica. U jednom trenutku, Madeline se učini da vidi suze u njegovim
očima, suze bijesa, tuge, panike - nije sigurna.

~ 200 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Moţda je ţelio imati Rachel samo za sebe”, kaţe Lorna, uzdišući. “Clare se
našla na putu, nisu se slagali, počela je raditi probleme izmeĎu njih dvoje. A
njemu se to nije svidjelo.”
“Ili mu se nije svidjelo odgajati dijete Marka Lawlera”, reče glavni detektiv.
“Imali smo takav slučaj prije nekoliko godina. Muškarci znaju biti čudni u vezi s
tim. Postanu teritorijalni.”
Madeline podigne obrve na njega.
“Ne ja,” kaţe on, “samo - znaš - neki muškarci.”
Lorna frkne kroz nos. “Ako ne ţeli priznati sada, hajde da vidimo kako će
biti za tjedan ili dva”, kaţe ona. “Mislim da će tuţitelj preuzeti ovaj slučaj s
obzirom na ono što imamo.”
Madeline ga ponovno gleda kako sluša svoju odvjetnicu, šaka stisnutih na
stolu. “Bolje da pošaljemo nekoga u potporu Rachel,” kaţe ona, “mislim da ona
sad neće platiti jamčevinu za njega.”
Upozorili su Rachel, naravno, znala je što se sprema, ali ipak - kad je policija
došla u kuću u srijedu ujutro ona je samo počela plakati i kad je glavni detektiv
projurio pokraj nje da doĎe do Iana svi su mogli čuti njezine jecaje kako
odjekuju po kući. Ian je bio gore, bilo je oko šest ujutro, vrijeme kad bi se inače
spremao otići na vlak. Nije se lako predao - naguravao se s njima, urlao koliko
ga je grlo nosilo.
“Ovo je jebena sramota!” vikao je dok mu je glavni detektiv čitao njegova
prava i Madeline je osjetila kako su sitne čestice sline sletjele na njezino lice, na
ruke. Zbog toga ga je Rob samo stisnuo jače, brţe mu stavio lisice na ruke.
Kad su ga odveli, Rachel je stajala na verandi njihove kuće, njezino tijelo
ukočeno i nepomično iza urednog zelenog travnjaka i mozaične fontane za
ptice. Zurila je za njima dok su ga stavljali u auto, suze su joj se slijevale niz lice
i onda je otvorila usta i ispustila onaj zvuk. Uţasan, prodoran vrisak. Svjetla su
se počela paliti u susjednim kućama, zavjese su se pomaknule u kući do njihove.
Ian je onda još više vikao, a već je dotad vikao previše. Sada na otvorenom,
Madeline ju je mogla lako vidjeti - crtu agresivnosti. Moţda je stvarno ţelio
Rachel samo za sebe. Moţda, naposljetku, nije ţelio odgajati kćer
drugog muškarca. Moţda je Clare vidjela nešto što nije trebala vidjeti. Moţda
mu je samo trebao odušak, a ona se našla na putu.

~ 201 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Poslat ću Theresu prijeko k Rachel”, kaţe Rob. “Imaš pravo. Ne bi sad

trebala biti sama.”

~ 202 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

42. poglavlje

Jane

Petak, 22. veljače

K ad sam prvi put udarila Jacka, zaplakao je. Strašni, zaglušni plač koji je
rezao ravno kroz mene. Drţala sam mu paketić leda na modrici, sjedila
s njim cijelu noć. Sljedećeg dana mi je donio cvijeće, rekao kako nije vaţno, da
me razumije. Više to ne radi.
U starim danima, valjda smo oboje bili jednako loši, ali sada sam ja ta koja
drţi konce u rukama. Sve otkako je Clare ubijena, ja drţim konce. Jack se ne bi
usudio.
Strašno se boji da ću reći policiji što je učinio.
Počelo se pokazivati onog jutra kad je Clare Edwards umrla.
Bilo je rano, djeca još nisu ustala. Četvrti veljače - nebo se nije razdanilo sve
do sedam i trideset. Donio mi je čaj u krevet, s vrećicom unutra, kako i volim.
Sjeo je na rub kreveta i pruţio ruku da mi dotakne kosu, ali ja sam se trznula
unatrag.
“Jane,” tiho je rekao, “mislim da bismo opet trebali krenuti na savjetovanje.
Ne moramo nikome reći. Ne moraju to znati djeca. Moţemo ići i odvojeno,
jednom tjedno ili tako nešto. Barem za početak. Malo sam gledao - postoji jedna
grupa u Saffron Waldenu, nije daleko, ili se moţda čak moţemo opet javiti
Diane...”
Ja sam pruţila ruku i zgrabila ga za zglavak, najednom ljutita. Već ga je
boljelo pa se trznuo na dodir. Sad je već navikao na mene; pa mogao se dosad
prestati trzati. Nisam dobro spavala, bila sam mamurna, ljutita što mi tako nešto
predlaţe.

~ 203 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Što hoćeš reći, Jack? Misliš da više nisam dovoljno dobra? Da nisam dobra
djeci? Znao si sve kad si se ţenio sa mnom, znao si odmah da to neće biti uvijek
lako.” Zastala sam. “Uvijek si znao što naša veza predstavlja.”
Znala sam da to nije od mene fer, ali nisam si mogla pomoći. Naše svaĎe
bivale su sve gore. Ţene iz ZRU-a su me izluĎivale. Sve to me je stajalo ţivaca.
Imala sam osjećaj krivnje što sam loša majka. Primila me panika.
“Nisam rekao ništa ni slično tome, Jane. Ti si divna majka našoj djeci. To
znaš i sama. Ovo je izmeĎu tebe i mene. Uvijek je bilo.”
Šutjela sam nakratko, glavu sam naslonila na bijele jastuke našeg kreveta.
Soba je bila sjenovita, napola osvijetljena lampom s moje strane.
“Ne ţelim sad razgovarati o tome”, konačno sam rekla. “Moram spremiti
djecu za školu, a onda moram u trgovinu, do Karen. Sandra će svratiti poslije,
hoće još nešto od mene. Zar ti ne vidiš da ja imam ţivot koji moram odrţavati,
Jack? Ne mogu dopustiti da ta - da ta strahota pomoli svoju glavu. Ne opet.
Trudila sam se i radila da bih se maknula od toga.” Zagladila sam poplun,
izravnala neravnine dlanovima. “Trudim se i radim u ovom ţivotu svaki dan.”
“Pa to ja i govorim!” rekao mi je, frustriran. “Brinem se zbog tebe - zbog nas.
Ţelim se s time suočiti, sasjeći to u začetku. Kao što smo i prije učinili. Sjećaš li
se?”
Stavio je lice blizu moga, pokušao me poljubiti u obraz. “Sjećaš se kad smo
dobili Sophie, Jane? Kako smo sretni bili?”
Nisam htjela pogledati u njega, zurila sam pokraj njega u našu garderobu,
napola otvorena vrata, njegove košulje vise odmah do mojih uredno ispeglanih
bluza. Sjećam se, naravno da se sjećam - bili smo cvrkutavi, opijeni
jedno drugim, odlučni da popravimo sve, da se prestanemo sukobljavati, da se
prestanemo zavaravati da je to što mi radimo samo strast, da je normalno. Jer
nije. Ali zametak u mojem trbuhu sve je promijenio na neko vrijeme.
Ţeljeli smo Sophie, bili smo sretni, zadovoljni sobom - iz našeg upravljanja
ljutnjom izišli smo s brakom i bebom. Bolje od toga ne moţe, zar ne?
Susrela sam njegove oči, tamne pod svjetlom. Otresla sjećanja.
“Trebaš krenuti”, rekla sam. “Ne ţeliš zakasniti na posao.”

~ 204 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“DoĎi večeras naći se sa mnom,” rekao mi je, “nakon posla. Moţemo

zajedno prošetati od ordinacije, preko livade, kao što smo znali ranije. Moţemo
razgovarati.”
Samo sam gledala u njega, ponavljajući ono što sam već rekla. “Trebaš
krenuti.”
Zurio je u mene, tuţnim očima. “Janey,” rekao je, “ja više ne znam tko si.”
To mi se nije nimalo svidjelo.

~ 205 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

43. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 16.50 sati

I spred ordinacije nazivam Owena dok čekam svoj paketić tableta koji će
biti stavljen na mali prozorčić za nekoliko minuta. U trbuhu osjećam
treperenje od nervoze. Dr. Goodwin bio je jako drag, ali što ako ovo nekako
doĎe do mame? Ili Iana?
Kad mi se javi, Owenov glas je ţivahan, uzbuĎen. Od toga mi se smije,
prestaje treperenje u trbuhu.
“Gdje si ti? Čekao sam te poslije škole.”
“Oprosti”, kaţem, ali glas mi zvuči veselo i ne mogu sakriti koliko sam
uzbuĎena. “Dolazim uskoro.”
“K meni?”
“Da, k tebi, ludice. Imam iznenaĎenje za tebe. Rekla sam ti da imam. “
“Koliko ti treba da stigneš?”
“Ne dugo, vjerojatno petnaest minuta.”
Okrenem se na drugu stranu dok starija ţena izlazi iz ordinacije; ne ţelim da
me itko vidi ovdje.
“Okej. Ja sam baš stigao doma. Tate nema”, kaţe Owen i čujem kako se
akustika oko njega mijenja, po tome znam da je upravo ušao u veliku kuću
Jonesovih na samom kraju ceste Little Dip.
“Vidimo se brzo, onda,” kaţem, “ići ću prečicom preko Ţalosne livade.
Volim te.”
“Trebamo opet otići tamo na jedno druţenje s ciderom, kad bude toplije”,
kaţe Owen i ja radosno kimam, zaboravljajući da me ne moţe vidjeti.
“Da,” kaţem, “da, molim. Jako bih to voljela.”

~ 206 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Pokupim tablete na pultu apoteke. Vani se mrači, ali ako brzo hodam, mogu
biti kod Owena za manje od petnaest minuta. Dok petljam po slušalicama,
rasplićem ţicu, netko nekome dovikne pozdrav i vidim kako dr.
Goodwin odlazi, završio je s poslom. Mislim na fotografiju na njegovu stolu, na
nasmiješena lica njegove djece. Njegovu prekrasnu ţenu. Ne moraju sve obitelji
biti poput moje, zar ne? Moţda ćemo jednoga dana Owen i ja imati obitelj,
početi iznova, stvoriti vlastitu priču. Moţda će mi to pomoći da zaboravim svoje
roditelje. Zamišljam kako se sjećanje na njih zamućuje, kako uspomena na
mojega oca s vremenom sve više blijedi, dok jednog dana, u budućnosti, ne
postane tek nejasna sjena koje se više nitko ne moţe sjetiti. Ta misao me natjera
na osmijeh, na trenutak.
Moj dah se pari u zraku dok hodam. Trebala bih slušati audioknjigu 1984.
koja će nam biti na ispitu na ljeto, ali imam novi komični podcast u pripremi i
iskušenje je preveliko. Pošaljem Owenu još jednu poruku, javljam da sam na
putu k njemu, potom stisnem tipku za pokretanje i navučem rukavice, ljubičaste
s jednim prstom, iznenaĎujuće tople. Mobitel mi zavibrira novom porukom -
to je mama. Sranje. Zaboravila sam joj reći da ću ostati kod Lauren, ali ne mogu
sad skidati rukavice kako bih mogla koristiti ekran osjetljiv na dodir. Poslat ću
joj poruku od Owena. Tako je lakše.
Gurnem i mobitel i ruke u dţepove dok obilazim iza ugla od glavne ulice,
preko uske staze koja vodi dolje do Ţalosne livade. Ţabljak sada ne cvate, ali
ljeti mi je tamo tako lijepo, svima je lijepo - blistavi sjaj ţutog cvijeća razvedrava
grad poput neke velike vesele deke. Pod nogama mi pomalo škripi stvara se
mraz. Ovog je Boţića bilo hladnije nego inače, ali meni zima ne smeta;
volim što se mogu udobno smjestiti, sklupčati se uz knjigu pred vatrom i što me
onda nitko ne tjera da prestanem biti dosadna i da iziĎem. Ne moţe se reći da
ovdje postoji mnogo mjesta za izlazak - nekad odemo u puh, ali prije
nekoliko mjeseci barmen je postao malo stroţi. Owen misli da ga je moţda
posjetila policija - to bi bilo zaista slučajno, ovdje nikad nema policije. Osim
toga, Ashdonu policija i ne treba. Najčešći zločin ovdje je to da klinci s osme
godine ukradu neki slatkiš iz trgovine Ruby Walker.
Dok hodam preko polja, čujem povišene glasove, dopiru kroz limenkasti
smijeh u mojim slušalicama. Na trenutak stanem, izvadim jednu slušalicu iz uha

~ 207 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

da čujem jesam li se prevarila, moţda je to bilo na snimci koju slušam, ali ne,
definitivno se čuje nekakvo vikanje, dolazi iz smjera šumice na drugom kraju
livade, tamo ispred drvene ograde i nogostupa koji vodi natrag na glavnu ulicu i
do Owenove kuće. To je zapravo samo mala skupina stabala; ljeti se tu igraju
djeca, prave kolibice od granja, igraju se u sjeni koja ih zakriva od jakog sunca
na livadi. Sad nema djece. Nisam znala da tu itko uopće prolazi.
Mršteći se, izvadim i drugu slušalicu i škiljim u polutami. Mrak sad već brzo
pada, ali ipak mogu vidjeti dvije figure, stoje kod prvog reda drveća. Muški glas
je povišen, čujem ga glasnije. Ne mogu dobro razaznati što govore, ali onda
čujem riječ “djeca.”
Skinem rukavicu i pritisnem svoj iPhone da se uključi ekran. Tek je prošlo
pet. Mogli bi to biti klinci iz škole, naravno, ali škola je završila prije gotovo sat
vremena i nitko se ovdje nikad ne zadrţava po zimi. Previše je hladno. Previše
mračno. Osim toga, figure izgledaju više i glas je dubok. Stariji.
Ostanem stajati na trenutak, radosni oblak koji me okruţivao dok sam
hodala od liječnika počinje nestajati. Ţelim vidjeti Owena, ţelim stiči kući, ali
ako se nešto dogaĎa tamo kod drveća, ne ţelim to ignorirati. Mislim
na Madeline Shaw, kako mi se srdačno smiješila onog jutra u školi kad sam joj
rekla da se ţelim pridruţiti policiji. ”Moraš biti spremna angaţirati se u
zajednici,” rekla mi je, “upustiti se u situacije u koje se drugi ne ţele upuštati.”
Vjerojatno nije ništa, govorim sama sebi, vjerojatno je to samo moja stara
paranoja. Čitam previše knjiga. Imam previše ruţnih sjećanja. To je sve. Ali
moram otići pogledati. Što ako je tamo netko mojih godina, što ako joj
je potrebna pomoć?
Drţeći mobitel u goloj ruci, idem naprijed. Jedini put s livade sada vodi
pokraj drveća i ograde do nogostupa - inače ću se morati vraćati istim putem
kojim sam došla, natrag tamo do zgrade ambulante, duljim putem do Owena.
Onda ga čujem: ţenski glas, jasniji od muškog. Odnekud poznat, ali ne
vidim još tko je to.
“Mi smo dobri roditelji!” govori ţena, zvuk je sad prilično jasan, dolazi kroz
mrak. Zamišljam li to ili stvarno zvuči preplašeno? Vrati mi se, na trenutak,
slika moje majke kako se saginjc, zaklanja rukama glavu od tatinih
šaka. Zamišljam mamu kako stoji, mirna ispred kupaonskog zrcala, nanosi gusti
tekući puder preko rascvjetale ljubičaste masnice, stavlja crveni ruţ preko
~ 208 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

raspuknute usnice. Grudice vate u kanti za smeće u kupaonici, kapljice krvi na

njima. Tata plače, ispričava se, i onda dva dana poslije ponovi sve isto. Cvijeće
vene u celofanu na kuhinjskom stolu. Ja u svojoj sobi, prstima čepim uši, pravim
mjehuriće od sline samo da zaglušim zvukove.
Dijagnosticiran rak. Suze kad se tati stanje pogoršavalo. Znala sam
promatrati kroz poluotvorena vrata spavaće sobe kako mu mama gladi čelo,
pridrţava slamku pred usnama. Njeţno, njeţno. Daleko njeţnija no što je on
ikada bio prema njoj. Je li mu oprostila? Ili je bila prestrašena, sve do kraja, čak i
u trenutku kad je tata umirao, slab i bolestan, kad nije više bio u stanju istresati
se na ikoga, čak i da je htio? Je li ona još uvijek zarobljena tim strahom, priječi li
je on da uopće govori o tome što se dogaĎalo? To je misao koja me noću drţi
budnom. Ne ţelim nikome da bude na njezinu mjestu. U to sam sigurna.
Muškarac opet progovori i ovaj put se natjeram biti hrabra. Krenem
naprijed, prema drveću, svijetlim ispred sebe svjetlom sa svojega mobitela.
Jedna od figura okreće se i odjednom vidim lijepo lice dr. Goodwina, ali
izgleda drukčije nego što je izgledalo pod jarkim svjetlom ordinacije. Iskrivljeno
je. Ljutito.
Kraj njega je ţena, koju sada prepoznajem kao njegovu suprugu, našu
susjedu. Njegova prekrasna ţena, majka nasmijane djece s fotografije. Jane.
Harryjeva mama. Lice joj je mirnije nego njegovo, ali njezin pulover lagano je
povučen s jednog ramena, kao da ga je netko grubo vukao. Blijeda, bijela krpica
koţe sja pod slabim svjetlom mojega iPhonea. Vidi kako je gledam i namjesti si
pulover, zatvori patentni zatvarač na svojem dugom kaputu. Sakrije se.
“Je li sve u redu?” pitam. Riječi su mi same izletjele, brzo da se ne
predomislim, da od previše razmišljanja ne izgubim hrabrost. Idem naprijed,
prilazim paru. Sad sam im već na koji korak.

~ 209 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

44. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Subota, 23. veljače

G lavni detektiv ţeli da podignemo optuţnicu - ili to, ili će morati pustiti
Iana. Sinoć su poslali zahtjev za produljenjem roka - Madeline je bila
uvjerena da će se slomiti, priznati sve, ali vrijeme je sad prošlo, a to se nije
dogodilo.
Novinari traţe nečiju krv. Grad traţi nečiju krv.
Owen Jones hoda okolo kao sjena samog sebe, pognutih ramena, u
prevelikoj jakni koja lamata oko njega. Madeline ga je vidjela jučer kad je išla u
grad; polako je vozila, izmorena od cijelog dana ispitivanja, strahujući da bi
mogla zaspati za volanom.
Owen je prolazio točno pokraj Walkeričine trgovine, s vrećicom u ruci.
Novinarka ga je zaustavila, gurnula mu mikrofon pred blijedo mlado lice.
“Mičite se od njega!” viknula je Madeline prije no što je i stigla promisliti,
zaustavila je auto i poţurila prema novinarki.
“Imate li vi kakav komentar o Ianu Edwardsu, detektivko?” rekla je ţena,
naglo se okrećući i gurajući svoje uţasno kockasto lice u Madelineino, slina joj
blista u uglovima usta. “Znamo da je bio vojnik. Mislite li da je to povezano s
tim što je ubio svoju pokćerku? Je li istina da je to bilo financijski motivirano?”
“Još nismo podigli optuţnicu protiv Iana Edwardsa”, rekla je Madeline,
svjesna Owena u svojoj blizini. “A vama bi bilo bolje da mi se maknete s puta
prije no što budem prisiljena zvati pojačanje.”
“Je li istina da je takoĎer zlostavljao svoju ţenu?” Kao da ništa nije rekla.
Izmorena, Madeline prevrne očima i progura se pokraj nje, mahnuvši Owenu da
poĎe s njom. On poţuri za njom i njih dvoje dugim koracima zajedno odlaze od
trgovine, natrag prema njezinu autu.

~ 210 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Odvest ću te doma”, rekla mu je tada Madeline. “Najbolje je da uopće ne

razgovaraš ni s kim iz medija, Owene. Oni sve izvrću. Lešinari, većina njih.
Samo njuškaju okolo. Hoće od ovoga napraviti nešto nedostojno.” ”Znam,
gospoĎo”, rekao je on i glas mu je zvučao tako jadno da je stala i pogledala ga,
zaista ga pogledala, tamo nasred ulice. U blizini je bilo još nekoliko tinejdţera,
stajali su na uglu ispred Rose and Crown. Činilo se da ih on nije ni primijetio.
“Kako se nosiš sa svime, Owene?” blago ga je upitala, ali on je samo odvratio
pogled, spustio glavu, zagledao se u iskrzani asfaltni pločnik po kojem je svatko
u ovom gradu hodao tisuće i tisuće puta.
“Nedostaje mi”, napokon je rekao. “Nedostaje mi svaki dan.”
To je bilo jučer. A Ian još uvijek sjedi tu u postaji, s lisičinama na rukama,
kunući se da on nema ništa s tim, da mu je podmetnuto. Theresa, časnica za
vezu s obitelji, sada je s Rachel Edwards u kući, kaţe da je skinula sve fotografije
Iana sa zidova. Te riječi u Madeline izazovu neko komešanje - sjeti se kako je
gledala fotografije Clare izloţene u okvirima po kući i primijetila da nema ni
jedne fotografije Rachelina prvog supruga Marka. Ian ih je sve zamijenio
vlastitim fotografijama.
On čeka, glave spuštene na prsa, ali podigne pogled kad Madeline uĎe. Zuri
u njega, u njegove čvrste crte lica, i ponovno zamišlja Clareinu plavu kosu, kako
sja oko njezine glave kao zlatna, okrvavljena aureola.
Sad je sigurna, da sigurnija ne moţe biti.
“Iane Edwards, protiv vas podiţem optuţnicu za ubojstvo Clare Edwards.
Ne morate ništa reći, ali štetit će vašoj obrani ako ne kaţete, kad budete upitani,
nešto što poslije iznesete pred sudom. Sve što kaţete moţe se
koristiti...” Annabelle McQuirter stiţe pet minuta kasnije. Za vlastito dobro,
bilo bi mu bolje da se izjasni krivim.

“Maddie!” Lorna prima Madeline za ruku dok se ona vraća u glavnu sobu za
brifinge. “Je li priznao?”
“Ne, ali to bi se moglo i promijeniti jednom kad doţivi zatvor iznutra.”
Mračno se nasmiješi. “Datum suĎenja?”
“Ne zna se još. Pretpostavljam da bi moglo biti do Boţića, moţda i tek
sljedeće godine, s obzirom na to koliko je glavni drţavni tuţitelj zahtjevan.”

~ 211 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Nešto čemu se, dakle, moţemo veseliti.”

~ 212 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

45. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 17.05 sati

J este li sigurni da je sve u redu?” kaţem Jane Goodwin, drţeći oči

usredotočene na njezine. Njezin suprug stoji pokraj nje.
“Sve je u redu”, odgovora on umjesto nje.
Jane još nije progovorila. Ne znam što da radim.
“Molim te, Clare, sve je u redu”, kaţe mi dr. Goodwin, ali ja stojim i ne
mičem se, kao da su mi noge ukopane u zemlju. Ne ţelim je ostaviti.
“A što vi tu radite?” pitam, pogledavajući jedno pa drugo, pokušavajući
ostati smirena.
“Samo razgovaramo,” kaţe doktor, “na putu smo kući. “
Polje je mirno, ne čuje se ništa osim naših glasova.
“Moj suprug mi je odlučio odrţati bukvicu “, kaţe Jane, sarkastično, i moje
oči se rašire.
“To nije istina”, kaţe dr. Goodwin i zakorači prema njoj. Osjećam kako mi
srce lupa u ušima. Najradije bih se okrenula i pobjegla, otrčala u toplinu
Owenove kuće, ali kad pogledam u Jane Goodwin, sve što vidim je moja mama.
Bilo mi je grozno kako su svi ţalili za tatom na sprovodu, kako su bez prestanka
pričali da je bio dobar čovjek, pravi stup društva, tako dobar suprug i otac. On se
izvukao. A ja sam bila premlada da nešto učinim. Pa, sad više nisam premlada.
“Mislim da biste trebali pustiti svoju ţenu na miru, dr. Goodwin “, kaţem,
glas mi je čvrst i odvaţan u mraku, iznenaĎujem samu sebe, i na trenutak on se
okreće k meni, gleda me s nevjericom. Onda se opet okreće k svojoj ţeni.
“Isuse, “ kaţe, “tebe zaista u ovom gradu svi oboţavaju, ha, Jane. ”

~ 213 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ona ne govori, vjerojatno ga se boji, ali onda se on nasmije, glasno, ruţno,

nemilosrdnim smijehom koji reţe hladnu noć veljače poput noţa.
“Gle,” kaţe on pruţajući ruku prema meni, “sve si pogrešno shvatila, Clare.
Nisam ja taj koji radi bilo što loše.” Na ovo opet se okrene prema Jane i meĎu
njima primijetim nešto, nešto mračno i opasno.
“Ti se s tim ne moţeš nositi, je li tako,” kaţe on njoj, “kad te prozovem zbog
tvog prenemaganja.” PriĎe joj bliţe. “Jednog dana u skoroj budućnosti ja ću te
ostaviti.”
Ne mogu maknuti oči s njih; ne znam o čemu on govori, ali znam da ona
izgleda ranjivo, sva prestrašena, i onda vidim kako se on smiješi. Ona krene
prema njemu i najednom sam zbunjena; zamahuje rukom kao da će
ga ošamariti, ali njegova ruka se ispriječi i on je već gura, njegovi dlanovi na
njezinim su ramenima, gura je dalje od sebe. Ona vrisne tankim glasom koji me
zaboli i prije no što sam se uspjela zaustaviti, skačem naprijed da se postavim
izmeĎu njih dvoje, da ga spriječim da radi ono što je radio moj tata, da sve ovo
prekinem prije nego što i počne.
Čuje se šum, tupi udarac, i onda val bola preplavi cijelo moje tijelo
odjednom. Osjetim miris zemlje, vlaţnu hladnoću, i oštar, šokantan bol u
straţnjem dijelu glave u istom trenutku kada mučan zvuk pucanja zasiječe
zrak, odjekujući stravično kroz tamu livade.
Na trenutak, sve je stalo. Svijet kao da se malo smanjio i sve što mogu vidjeti
jest nebo, malena usamljena zvijezda svjetluca visoko iznad mene, crnilo me
okruţuje kao da je ostatak svijeta izbrisan. Ja sam na zemlji. Dr. Goodwin me
gurnuo. Osjećam kako mi se oči sklapaju.
Kad ih opet otvorim, vidim sjenu Jane Goodwin, stoji iznad mene, zadihana,
oči su joj širom otvorene i nefokusirane. Vid mi se vraća u bljeskovima - njezino
lice, Jackovo lice, pa opet crnilo. Mogu osjetiti kako se on kreće oko mene, na
rukama i koljenima, a onda njegove prste u rukavicama na mojem vratu kako
pipaju moj puls. Imam čudan osjećaj u straţnjem dijelu glave - nešto nejasno i
ljepljivo, kao da sam pala u boju.
Ne čujem ništa. Ţelim spavati.
Onda čujem Janein glas. “Jack, diţi se. Diţi se, Jack.”

~ 214 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Što to radiš?” govori on, ali sve mi zvuči kao da njihovi glasovi dolaze iz
dubokog bunara, puni jeke i čudni. “Udarila je glavom! Isuse, onesvijestila se.
Jebote. Nisam je htio gurnuti, mislio sam da ćeš ti opet izgubiti kontrolu - htio
sam je od tebe zaštiti, za ime Boţje!” Vidim bljesak, bijelo svjetlo koje bi moglo
biti od mobitela, bliješti mi u oči, tjera moje zjenice da vrište pod kapcima.
“Moramo pozvati hitnu,” govori doktor, “ili je moţda u ambulanti još netko
tko bi mogao ranije stići. Nigel Murphy rekao je da će danas dulje ostati. “
“Jack, moramo otići.” Janein glas je dubok. Osjetim, iako ne vidim, kako se
spustila u čučanj pokraj mene, njezine oči pretraţuju moje lice. Htjela bih joj
dati znak, dati do znanja da sam budna, da ih čujem, ali previše mi je teško
otvoriti oči.
“Ne moţemo je ostaviti! Što to govoriš?” To je opet liječnik, ali Jane mu
nešto govori i neko vrijeme ne mogu razumjeti što mu govori. Trebam pomoć.
Ţelim da zovu hitnu. Zašto mu ona ne da da ih zovei
“Jack, razmisli. Ti si je gurnuo. Ako se pročuje da si je ovako ozlijedio,
izgubit ćeš liječniku licenciju. Istjerat će te iz grada.” Stanka. “Kako ćeš to
objasniti?”
Bol u mojoj glavi kao da postaje malo gora. Ţelim sjesti, ali ne mogu.
“Jane, gadno je ozlijedila glavu. Ne moţemo je ostaviti ovdje!”
“Slušaj me. Trebamo otići kući. Nije to ništa ozbiljno, Jack, samo ju je malo
ošamutilo, ali to je samo obična kvrga, doći će ona k sebi svaki čas. Ja ću
popričati s njom. Ja ću se vratiti i popričati s njom, riješiti to kao ţena sa ţenom,
objasnit ću joj da me nisi tukao, da je to bila nezgoda. Tako da to nitko ne treba
znati. Bolje ću joj objasniti ako tebe nema tu, manje će se bojati. Molim te,
Jack. Pomisli samo što će se s nama dogoditi ako te uhite zbog napada. Ili što će
se tebi dogoditi.” Nastane stanka. “Ti si je gurnuo, Jack.”
Osjećam kako je on ponovno čučnuo, osjećam ruku u rukavici na svojem
licu, na vratu. Kosa mi malo leprša na vjetru i htjela bih je maknuti, ali ne
mogu. Tako je hladno - zemlja se smrzava ispod mene.
“Da je pokrijem svojom jaknom?” kaţe muškarac napokon.
“Ne. Hajde, idemo. Doći će k svijesti svaki čas i kad se malo smiri ja ću
razgovarati s njom, reći ću joj što se dogodilo i uvjeriti se da je s njom sve u

~ 215 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

redu. Ti idi. Molim te, Jack. Ako se sad osvijesti i vidi me, počet će
paničariti. Čak bi mogla pozvati policiju. Ja ću ovo riješiti.”
“Bila je kod mene u ordinaciji, došla je po tablete.” Dok on to govori,
osjetim kako sam tiho jauknula i moji kapci zatrepere, puštajući malo nejasnog
svjetla.
“Idi, Jack. Vidimo se kod kuće”, kaţe Jane, i onda čujem kako on duboku
uzdiše, njegov dah prelazi preko mojeg obraza. Čuje se zvuk krckanja, koraci po
zamrznutom lišću, i osjetim kako se njegova teţina premješta dalje od nas,
ostavljajući me tamo na mokroj blatnoj zemlji, glava me boli, i Jane Goodwin
stoji pokraj mene.

~ 216 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

46. poglavlje

Istraţiteljica Madeline Shaw

Subota, 3. oţujka

N a Clareinu pogrebu mnogo je ljudi. Sad kad je tijelo konačno pušteno iz

mrtvačnice, leţi u prekrasnom hrastovu lijesu u prednjem dijelu crkve
sv. Marije, ukrašenom ţutim cvijećem. Rachel Edward sjedi na klupi u prvom
redu i oko nje, od svih ljudi, sjedi baš druţina mama: Tricia Jenkins, u duboko
dekoltiranom crnom kompletu, Sandra Davies, koja se sućutno smješka svima, i
Jane Goodwin, koja s obje ruke drţi suprugovu ruku te njihova djeca sa svake
strane. Izgleda da Ashdon ipak zna kako pokazati svoju solidarnost, naposljetku.
Owen Jones ustaje, čita pjesmu koju je napisao na satu engleskog. Djeca iz
osnovne škole pjevaju himnu, svi uglas, i Madeline osjeća knedlu u grlu koja
postaje samo veća dok promatra sve njih u njihovim malim crnim opravama,
svjeţe počešljane kose, cipela ulaštenih za ovu prigodu. Glavni detektiv ne
dolazi - pojavio se novi slučaj, silovanje tamo u Saffron Waldenu, tako da će i
njezina pozornost biti prebačena tamo nakon što ovo danas završi i dok čekaju
da počne suĎenje.
“Misliš da će se Ian izvući?” stalno iznova ispituje Lorna, ali Madelinein
odgovor ostaje nepromijenjen.
“Nadam se da neće,” kaţe ona, “zaista se nadam.” Priličan broj ljudi javio im
se u zadnjih nekoliko dana govoreći kako misle da je Ian moţda tukao Rachel -
činjenica koju ona nikada nije priznala i koju on čvrsto niječe. Ţene su se
zakvačile za to; Jane Goodwin zaustavila je Madeline na ulici.
“Jesi li to znala?” rekla je, stisnutih očiju, promatrajući je kroz te njezine
duge crne trepavice. “Da je bio nasilan?”

~ 217 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“To je nešto što još nije dokazano”, rekla je Madeline - Rachel to nikad nije
kazala - ali Jane je stavila ruku na detektivkino rame, njezini sjajni ruţičasti
nokti blistavi su na danjem svjetlu.
“Rekla mi je to,” kaţe ona, “kad je bila kod mene prošle godine. Imali smo
boţićno druţenje - popile smo malo previše vina i priznala mi je to. Tako mi je
drago da to više ne moram skrivati. Uvijek sam se tako brinula za nju.”
Nastala je stanka. “Okej,” naposljetku je rekla Madeline njoj, “hvala što ste
mi to dali do znanja. Imat ćemo to na umu.” Jane se nasmiješila, zubi bijeli kao
snijeg.
“Hvala detektivko. Znam da hoćete.”
Madeline ju je gledala kako odlazi natrag u tu ruţičastu kuću s lijepim
prednjim travnjakom. Jazavčev brlog, tako se zove. Znala je vidjeti ţene iz grada
da se okupljaju tu navečer, vidjela ih je kako piju vino pokraj velikih prozora.
Baš kad je Jane stigla do prijelaza, okrenula se. Nasmijala se glasno, opet se
nasmiješila.
“Trebala bi nam se nekad pridruţiti, detektivko”, rekla je, glas joj je topao,
kao sirup, kao da je pročitala Madelineine misli. “Uskoro ću opet imati cure u
gostima. Bilo bi mi drago da i ti doĎeš.”
Madeline je kimnula, mahnula, ali da bude iskrena, ne moţe se sjetiti ničega
što bi joj bilo odbojnije. Jane je čudna ţena, pomislila je. A opet, sve su one
ovdje takve. Ipak, ako postoji i trunka istine u onom što im je ona ispričala o
njemu, Madeline se nada da će Ian Edwards ostati jako dugo u zatvoru.
Tako obično bude kad je riječ o ubojstvu.

~ 218 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

47. poglavlje

Jane

Deset mjeseci poslije

D an je hladan: prvi je prosinca. Grad je u punom zamahu priprema,

jednako kao i svake godine, samo što su ove godine, naravno, stvari
drukčije. Drvce je postavljeno na kriţanju kod znaka grada i svjetla su sinoć
upaljena. Jack i ja nismo išli - Sandra se ponudila da povede djecu i mi smo
pristali. To se sve češće dogaĎa zadnjih dana. Nekako mi je teško biti okruţena
ljudima. Bog zna što Jack misli. Ponekih noći, ako su djeca negdje drugdje ili u
krevetu, gledam kroz prozor i vidim ga kako sjedi vani u straţnjem vrtu, tijelo
mu mrzne na drvenoj klupi, zima ga grize za gleţnjeve i uši.
Drugih noći, kad su djeca sa mnom, on odlazi i vozi se. Kaţe nam da je riječ
o poslu i klizne u noć, utone u vozačko sjedalo i pokrene motor. Ne znam kamo
odlazi - zamišljam da se vozi izvan grada, na onaj kraj gdje bezimene livade jure
sa strana i nebo izgleda golemo, gdje nema znatiţeljnih susjeda koji bi ga pitali
što radi. Zamišljam kako zaustavlja auto na ugibalištu gdje smo se katkad znali
naći da razgovaramo. To bih ja napravila, da mogu ostaviti djecu. Da mogu
ikamo otići.
Katkad, kad doĎe kući, izgleda kao da je plakao. Ja mu više nikad ništa ne
govorim, jednostavno ga ostavljam na miru. Dok god ne prizna. Prošlu noć, dok
se skidao, vidjela sam male ljubičaste oţiljke pri vrhovima njegovih bedara,
tamo gdje to djeca nikad neće vidjeti. To nije ništa u usporedbi s onim što Ian
Edwards zacijelo proţivljava u zatvoru. Beskorisne rane, dječja igra.
Prošlo je deset mjeseci od uhićenja, ali u sebi ne osjećam nikakvo olakšanje.
SuĎenje je zakazano za novu godinu; Ruby Walker govori to svakome tko hoće
slušati, a to su svi. Mislila sam da će mi laknuti kad uhite Iana, ali nije, čak ni
sada, sve ove mjesece kasnije. Nije to dovoljno. On čeka porotu, čeka presudu -
još ništa nije gotovo. Optuţbe se i dalje mogu odbaciti i dokle god ne bude

~ 219 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

osuĎen, ne mogu se opustiti. Dajem sve od sebe da se drţim smireno i bistre

glave, tjeram se misliti na sve ono što bismo mogli izgubiti, gledam djecu, svoju
obitelj, moju obitelj koju bi nam oduzeli, poderali je po šavovima. Mi to
ne zasluţujemo. Ipak ne.
Ne vidim često Rachel; nitko od nas je ne viĎa. Zatvorila se u kuću i zastori
su češće spušteni nego podignuti. Povremeno, na trenutak je ugledam u
straţnjem vrtu kako stoji, gleda gore u nebo. Mršavija je nego ikada. Ali srela
sam je nakratko jednog kasnog popodneva dok sam vješala svjetalca na drvcu
ispred kuće, neke nove crvene ţaruljice na kojima su djeca prošlog tjedna
inzistirala. Na sebi je imala veliki zimski kaput, nezgrapne smeĎe čizme.
“Rachel,” rekla sam, “kako si?”
Glavu je drţala pognutu, ruke je ovila oko svojeg tijela kao da se štiti od
hladnoće.
“Posjetila sam Iana”, rekla mi je. “Oni tamo baš i ne slave Boţić.”
“Ne,” rekla sam, “ne bih to mogla ni zamisliti. Ali javi se ako ikad poţeliš
skoknuti malo do nas, uvijek ima previše hrane.” Htjela sam samo biti ljubazna,
ali izgleda da je zazvučalo nekako pogrešno. Izgledala je kao da će zaplakati.
Stavila sam joj ruku na nadlakticu, htjela je pogladiti, ali kaput joj je bio tako
debeo da nisam osjetila ništa. Konačno sam je pustila da ode od mene,
zaokupljajući se preslagivanjem ukrasnih trakica na vjenčiću koji sam kupila za
naša ulazna vrata.
Ne bih htjela da jadna Rachel bude nesretna; naravno da ne bih. Ali moram
štititi svojega supruga, svoju obitelj.
“Moţda će se odseliti iz grada”, šapnula mi je Sandra jedne večeri uz čašu
kuhanog vina. “Mislim, što je još drţi ovdje?” Tuţno odmahne glavom. “Sva ta
sjećanja. Da sam ja na njezinu mjestu, spakirala bih se i otišla. Počela iznova.”
Razmišljala sam o tome što je rekla Sandra kasnije te večeri, leţeći budna
pod mjesečinom koja se razlijevala po sobi. Jack ne spava mnogo, čujem ga kako
dugo u noć hoda po prizemlju, pa sam često prepuštena vlastitim
mislima. Zamišljam natpis Prodaje se odmah do fontane za ptice, radnike kako
dolaze i odnose Racheline stvari. Novu obitelj u prvom susjedstvu; par,
vjerojatno s djecom. Ljude s kojima bih se mogla sprijateljiti. Ţenu koja bi
sjedila u straţnjem vrtu sa mnom, kimala glavom diveći se mojoj gliciniji koja se

~ 220 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

penje uz naš straţnji zid, lijepom vrtnom namještaju poslaganom oko himere na
velikom povišenom podiju. Ţeni koja bi mi bila i prijateljica, baš kao i susjeda -
koja bi se mogla nenajavljeno pojaviti na večeri, ushićeno komentirati kako mi
kuhinja blista, prelaziti rukom preko divnih srebrnih svijećnjaka kad misli da
ne gledam. Smijale bismo se zajedno zbog dogaĎanja u školi, lascivnih muţeva u
gradu, djece. Pridruţila bi se našem knjiţevnom klubu, moţda čak i ZRU-u.
Razmjenjivale bismo recepte, brojeve telefona dadilja; cipele, ako treba.
Dopustim si da to zamišljam, samo na pet minuta. Kako bi to bilo. Kako bi
mogla izgledati budućnost.

Jack mi ne vjeruje. Vidim to po načinu na koji se vuče po kući, dolazi kasno

iz ordinacije, izbjegava moje oči dok sjedimo za stolom, fokusira svoju paţnju na
djecu kao da misli da ja neću primijetiti što izvodi. Moram pokušati razgovarati
s njim, izgladiti stvari. U suprotnom je sve ovo bilo ni za što.
“Jack”, rekla sam tiho jednu noć, prišavši mu s leĎa u dnevnom boravku dok
je televizija radila. Mislim da je uopće nije ni gledao. Trzne se kad mu stavim
ruku na rame, doslovno se trzne, kao da više ne moţe podnijeti moj dodir.
“Nemoj to raditi,” kaţem, “ne trzaj se svaki put kad te taknem. Ja sam ti
ţena, Jack. Tvoja ţena.”
Kad se okrene k meni, lice mu izgleda drukčije i nešto u tom izrazu me
plaši. Ne izgleda kao onaj muškarac za kojeg sam se udala, muškarac u kojeg sam
se zaljubila prije svih tih godina na Albion Roadu. Izgleda iznureno, slomljeno
zbog onoga što je učinio. Nastojim ne kriviti ga, ali znam da on krivi sam sebe.
Mi smo u ovome zajedno dok nas smrt ne rastavi. Vidim to u svojim mislima;
ured matičara, naše ruke koje se drţe.
Polako obiĎem kauč i sjednem odmah do njega, oprezno se ophodeći prema
njemu, kao da je porculanski ukras, jedan od onih kakve je moja baka skupljala i
drţala ih uredno poredane iznad štednjaka.
“Jack,” kaţem, “to sam napravila zbog tebe. Zbog naše obitelji.” Stanka. “Pa
neće ostati u zatvoru zauvijek. Osim toga, zatvori su danas više kao centri za
fitnes.” Nasmiješim se, ali on me ignorira.
Kao da baš ništa nisam ni rekla; nastavlja buljiti u televizor. Vidim kako se
slike s ekrana odraţavaju u njegovim staklastim očima, boje se pojavljuju i

~ 221 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

nestaju. Vrati mi se sjecanje, nas dvoje neposredno nakon što smo prvi put
bili zajedno. Bili smo u kinu, ali nismo vidjeli puno od filma. Poslije, dok smo
šetali ulicom, prošli smo pokraj ulaza za Regent‟s Canal, strmi tamni pločnik
obrubljen tuţnim vrbama.
“Jesi li za šetnju?” pita Jack i ja sam primila njegovu ruku, povukla ga niz
padinu. Voda je svjetlucala pokraj nas, obala obično puna ljudi bila je tiha, kao
da su se svi biciklisti i trkači i šetači pasa maknuli samo zbog nas. Zurila sam u
ljeskanje staklaste vode, u boje čamaca odraţene u svjetlu, crvene i zelene i
mornarski plave, zamućene valićima vode.
Počeli smo hodati, nismo mnogo govorili, ali tišina koja nas je okruţivala
bila je teška. Prije Jacka nisam ni s kim bila zaista bliska, jako dugo vremena.
Nisam se, vjerojatno, osjećala sposobnom za to.
“Jane”, rekao je Jack, njegov glas prekinuo je čudnu nepomičnost, njegova
ruka odjednom je postala kliska u mojoj. “Bi li se prepala kad bih ti rekao da te
volim?”
Moja usta bila su na njegovima prije nego što se stigao usplahiriti. Sva sreća
da nitko nije naišao tu večer pokraj istezališta za tegljače.
“Volim te, Jack”, šapćem mu sada, sjedeći pokraj njega na kauču i dok
izgovaram te riječi, pitam se jesu li istinite. Volim li ja ovog čovjeka? Zajedno
smo stvorili ţivot, protiv svih savjeta naših terapeuta, prijatelja, obitelji.
Lagala sam zbog njega, mnogo puta, danima i tjednima i mjesecima. Čovjek sad
čeka suĎenje za zločin koji nije počinio.
Kad moj suprug ne odgovori ništa, polako ustanem, osjećajući se kao da su
mi udovi od olova. Jesam li se uvijek kretala ovako sporo? Ili me je konačno sve
sustiglo - piće, krivnja, neprestano pretvaranje da sam nešto što nisam. Moja me
prošlost sustiţe. Valjda sam, naposljetku, postala ista kao moj otac.
Sve u meni ţudi za odlaskom u krevet, da skinem odjeću sa sebe, stanem
pod vrući tuš i sperem sa sebe ovaj dan, pa se uvučem u naše šuškave bijele
plahte i stavim glavu ispod jastuka. To sam često radila kad sam bila sama, prije
no što sam srela Jacka. Umjesto toga, odem u kuhinju, natočim sebi čašu vina i
otvorim ladicu sa sitnicama. Već sam gledala ovdje, znam da jesam, ali moji prsti
prolaze opet kroz isti očajnički ritual - opipavaju dno ladice, ispod srebrnine,
ispod kaosa našeg ţivota koji se nakuplja u odbačenim roĎendanskim svijećama,
zaboravljenim čavlićima, Jackovom otvaraču za boce koji nikad ne koristi, paru
~ 222 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

u kuglu smotanih rukavica. Moja noćna rutina, u zadnje vrijeme. Moja ruka
opipava drveno dno ladice, prije no što je frustrirano zatvorim. Nije tu. Znam da
nije tu.
“Jane.” Jack stoji u dovratku, rukama oslonjen na obje strane. “Je li uopće
istina ono što si rekla, da je Ian udario Rachel?”
Znam kako bi volio da mu kaţem da jest, da mu dam tu mrvicu mira. Moglo
bi biti istina, pretpostavljam. Ali sumnjam da jest. A izgovorila sam već
dovoljno laţi. Kad mu ne odgovorim ništa, na kraju se on okrene i ode.
Dovršim bocu vina, razmišljam o onoj ideji s natpisom Prodaje se na
susjednoj kući. Moţda bih se tada osjećala slobodnom od svega toga.

~ 223 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

48. poglavlje

Jane

Subota, 7. prosinca

M ama, tata, moţemo li krenuti?”

Finnova mala ruka povlači me za suknju, uporno i bez prestanka. Od
toga mi se suknja malo spusti sa struka; osjećam da sam izgubila malo
i oko bokova. Dosta sam smršavjela u zadnje vrijeme. Ne namjerno i ne toliko
kao Rachel Edwards, dakako, ali i ovo je lijep bonus.
Jack i ja obećali smo djeci izlet u Saffron Walden - toboţnji šoping uoči
Boţića, ali znam da oni ţele samo otići u Špilju Djeda Boţićnjaka u novom
trgovačkom centru koji se otvorio prošloga tjedna. Navodno, skoro svako dijete
iz škole tamo je već bilo, što mi je malo teško povjerovati. Ipak, ovo je
vjerojatno jedna od zadnjih godina u kojima je Sophie dovoljno mala da vjeruje
u Djeda Boţićnjaka, pa sam ih pristala odvesti. Tako ćemo bar izići iz kuće.
“Ma-ma! Ta-ta!” Finn je nestrpljiv, njegovo malo tijelo počinje se ljuljati s
jedne na drugu stranu, kako uvijek čini kad je na rubu ţivaca. “Hoću da
krenemo!”
“Oprosti, dušo”, kaţem i pokušam se vratiti u sadašnjost, fokusirati na
neposredne zadatke. Izvlačim kolica ispod stuba, a Jack traţi dječje kape i
rukavice - vrijeme se promijenilo i na radiju su jutros rekli da će moţda
biti snijega. Prošli tjedan vratili su se s paljenja boţićnih svjetalaca u neobičnom
izdanju, u odjeći koju im je donirala Sandra (“Nisam htjela da se prehlade - nisi
još primijetila da je došla zima?” Znakovit smijeh.) Jack i ja smo sloţno kimali,
duboko se ispričavajući. Gubimo kontrolu, malo-pomalo.
Vadim Finnove male plave čizme iz ormarića i posjednem ga na donju
stubu, počinjem zahtjevni postupak navlačenja čizmica na njegove nemirne

~ 224 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

noge. Čarape mu padaju i on nezadovoljno cendra, ali uspijem mu uvući lijevu

nogu u čizmu, pa onda i desnu.
“Jack? Moţeš li malo poţuriti?” viknem, zatvarajući patent na Finnovoj
jakni i odvodeći ga sa sobom u vešeraj gdje Jack kopa po kutijama s kapama i
rukavicama. Nismo se njima koristili od prošle zime i u malom vešeraju nakupio
se ozbiljan sloj prašine, koji pomalo osjetim i u grlu. Finn ţeli svoju kapu s
lisičjim ušima; Jack stavlja Sophie ruţičastu kapu i navlači joj rukavice koje se
oko zglavaka blistaju od našivenih perlica. Uvijek je imala oko za sve što sjaji,
kao svraka.
Jack izvadi staru kapu sa znakom Arsenala i pruţi je Finnu, čije lice mu kaţe
sve.
“Onu s lisicom, tata, s ušima! Ne ovu. Ova je glupa.”
On stisne zube. “Okej, okej, s lisicom. Donijet ću ti je.” Pogleda u mene.
“Dolazim u auto za pet minuta.”
Spremam se krenuti za Finnom koji ide natrag do Sophie koja nas čeka kod
stuba kad vidim da se moj suprug ukipio. Okrenem se pogledati ga u lice i vidim
da je nešto bljesnulo iz starog ţutog šala koji je Sophie odbacila još lani.
“Mama! Hoću ići!” Finnov povik oboje nas prene i Jack se trzne, šal mu
ispadne iz ruku na prašnjavi pod vešeraja. Zlatni lančić zvecne, odvajajući se od
materijala. Oboje zurimo u to, i prije nego što se stignem sagnuti i uhvatiti ga
meĎu svoje sada drhtave prste, Jack ga podiţe, mršteći se.
Srce mi udara i ne znam je li on primijetio, ne znam koliko vremena imam.
“Oh, to je moje”, brzo kaţem, pruţajući ruku prema tome, nadajući se da on
ne vidi koliko se tresem, ali moj suprug odmakne se za korak od mene, drţeći
lančić čvrsto stisnut u dlanu.
Mršteći se, podigne ga prema svjetlu. Lijep je, ali dosta malen, sa zlatnim
medaljonom na kopčanje u obliku srca. Dok oboje zurimo u zlatni privjesak, on
prebaci pogled na mene.
“Ovo ti ja nisam kupio.”
Spremam se odgovoriti, izmisliti nešto, reći da je to dar od bivšeg dečka, ha-
ha, kako sam zaboravila na njega, kad on to napravi - pritisne bočnu stranu
medaljona i on se rastvori.

~ 225 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Trese mi se sad cijelo tijelo. Primam Jacka za lakat, štipam mu koţu svojim
prstima, vodim ga dalje od djece, u dnevnu sobu gdje dugačka ţica s bijelim
ţaruljicama stoji upetljana na podu. Djeca navaljuju da okitimo drvce, ali rekla
sam im da moramo još malo čekati. Ne samo zbog nereda koji stvaraju iglice.
Boţić znači samo više posla, još jedan način da se ţena ulovi u klopku.
Jack otrese ruku i makne se od mene, zatvori vrata iza nas tako da nas djeca
ne čuju i sad smo sami. Zatvorio je lijevu šaku oko lančića s privjeskom, ne
vidim je uopće.
“Jack, daj mi to natrag”, kaţem, a on i dalje ne govori ništa, samo ispruţi
dlan i pruţi ruku prema meni.
“Jack, molim te, daj mi taj lančić”, ponovno govorim, pazeći da ne diţem
glas, čaša crvenog koju sam popila prije uz ručak pomaţe.
On i dalje šuti, samo me promatra, gleda kako ću reagirati. Nikad nisam
najbolje mogla procijeniti što Jack misli. To mi je uvijek pomalo smetalo, od
samog početka, od prvog susreta. Kućanice iz našeg grada kunu se da znaju što
njihovi supruzi misle u svako doba, okupljeni u mojoj kuhinji pričaju mi što je u
glavama njihovih partnera, ali ja se tješim time što znam da je većina njih
ionako u zabludi. Sandrin suprug Roger imao je aferu s jednom od učiteljica iz
osnovne škole i to je trajalo dvije godine - jednom sam ih zatekla dok sam išla
po Finna u školu nakon nastave. Glupa krava nije nikad zbrojila dva i dva. Ima
toliko stvari koje nitko od nas ne primjećuje.
Pogledam lančić. Mislila sam da sam cijelu kuću prevrnula, svaku ladicu i
svaku sobu, traţeći ga. Sitna ugravirana slova ţmirkaju na mene iz unutrašnjosti
srca, sričući njezino ime. Clarein poklon za šesnaesti roĎendan. Djelić slagalice
koji policija nije mogla naći.
Zapravo je prilično lijep.
Jack zuri u mene kao da me nikad nije vidio.
“Bila jc unutra s kapama i rukavicama”, kaţe, glas mu je neobično
promukao. “Odakle to tu, Jane? Što njezin lančić radi u našoj kući? Ja ga nisam
bio ni taknuo. Znaš da nisam.” Zastane. “Je li moţda zapeo za tvoje rukavice dok
si joj pomagala?”
Okrenem glavu na drugu stranu, razmišljam.

~ 226 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Sigurno je bilo tako,” kaţe on, “tako je tanak, pogledaj, bit će da nisi ni
primijetila.” Glas mu je poprimio gotovo molećiv ton. “Je li se tako dogodilo,
Jane? Reci mi istinu.”
Osjećam kako mi srce tuče u ušima, bum-bum-bum.
Nikad mi se nije činilo previše smislenim razvlačiti stvari. Nisam ja kao
Jack. Ţelim da s ovim završimo; to je razlog što sam učinila ono što sam učinila
na sajmu za Valentinovo, prije tolikih mjeseci. Ako ostanemo u limbu, nijedno
od nas ne moţe se maknuti naprijed. A moramo. Mi to zasluţujemo.
“Jane.”
Svjetlo u njegovim očima se promijenilo, zatamnilo. Tada sam znala da je
gotovo. Vrijeme je da kaţem istinu. Cijelu istinu, ovaj put. Tako mi Bog
pomogao.

~ 227 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

49. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 4. veljače, 17.30

C lare leţi na zemlji, vrat joj je pod malo čudnim kutom. Čujem Jackove
korake, već sasvim slabo, ali zaleĎena trava prigušuje zvuk i oni posve
nestaju. Mislim o tome koliko će mu vremena trebati da doĎe kući, zamišljam
ga kako otvara naša ulazna vrata, kako se suočava s kućom točno onakvom
kakvu sam je ostavila. Pitam se što će napraviti. Kladim se da će popiti piće.
Čuje se tiho, plačljivo mrmljanje. Dolazi k sebi, kao što smo i znali da hoće.
Nije je gurnuo toliko da bi je uspio ubiti, zapravo ne, osim u slučaju da je baš
imala lošu sreću. I jest. Cijela ova stvar duboko je nesretna. To je ono što su
učitelji uvijek govorili za mene. Nesretno dijete. Imala je nesretno djetinjstvo, ta
mala.
Clareini kapci zatrepere, ali još nije posve došla k svijesti. Vidim kako se
moj dah magli preko njezina lica, bijeli oblačići stvaraju se u mraku. Nemamo
mnogo vremena. Ne vjerujem da će itko ovuda večeras prolaziti, ali nikad ne
znaš. Ja jesam. I Jack jest. I Clare je ovuda prolazila.
Otišla sam naći se s njim nakon njegova posla, kao što mi je i predloţio. Bila
sam spremna za šetnju i razgovor, priliku da budemo opet oni stari, baš kao što
je i poţelio jutros. Ovamo smo dolazili toliko puta. Sa Sophie, katkada s Finnom,
i povremeno bismo Jack i ja dolazili šetati ovuda uvečer, još onda kad sam bila
trudna sa Sophie, dok je bila samo zrnce u mojem trbuhu. Sjećam se kako sam
ga osjećala, čak i tad. Kako sam se brinula da smo pogriješili. Što smo došli
ovamo, u ovaj grad usred ničega. Ostavili svoj ţivot u Londonu. Posvetili se
jedno drugome, ţivotu u koji se nismo uklapali. Mogla sam vidjeti
svoju budućnost kako se proteţe ispred mene i plaši me. Mislim da me taj
osjećaj nikad nije posve napustio. Svidjet će ti se ovdje, rekao je.

~ 228 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Clare”, kaţem, glas mi je tih, ali čvrst. Ne diram je, ne ţelim je još pomicati.
Diše, plitko, ali čujno, i dok gledam kako joj kapci ponovno trepere, ona ovaj
put zaista otvori oči. Zurimo jedna u drugu u tami: ona leţi, ja čučim. Trenutak
kao da je ostao zaleĎen u vremenu; kao da je netko stisnuo pauzu na snimci.
“On me gurnuo”, kaţe. Glas joj zvuči čudno, kao da je bez daha i vidim to
sad, čuĎenje u njezinim očima dok shvaća što se dogodilo. Nisam mislila da će se
tako brzo sjetiti. Malo pomakne tijelo, ali vidim kako joj je bol preletjela licem,
kao kad sjena prijeĎe preko mjeseca. Proučavam njezine crte lica, pune usne,
visoke jagodične kosti, plavu kosu. Prelijepa je, kao i njezina majka.
“Nije te htio gurnuti, Clare”, kaţem joj, pokušavam namjestiti osmijeh iako
mi se lice smrzava od hladnoće i usne su mi kao led. “To je bilo slučajno. Našla
si se izmeĎu.”
Mršti se na mene, i osjetim iskricu ogorčenja. Pokušavam joj pomoći,
pokušavam objasniti.
“Je li ti glava dobro?” kaţem, iskušavajući drukčiju taktiku, ali ona ne
odgovara, samo zuri u mene, kao da joj se iza očiju u glavi misli vrtloţe i ja ih ne
mogu vidjeti.
“Vi i dr. Goodwin”, polako kaţe, i sad se miče, podiţe se na laktove tako da
me gleda ravno u oči. Oči su joj tamnosmeĎe, kao lješnjaci.
“Što ste to radili?”
“Samo smo se prepirali, Clare”, kaţem joj, pokušavajući zvučati leţerno,
vedro, ali nešto u mojem glasu zvuči čudno, čak i u mojim ušima. Moram
zaustaviti ovaj razgovor u začetku, ona mi je previše blizu, previše nam je blizu.
Netko bi mogao naići - šetač psa, bilo tko. Iako je mrak, nije još tako kasno.
Mislim da sam primijetila kretanje, tamo u desnom rubu vidnog polja, ali to je
bilo samo sićušno svjetlo u daljini i nestalo je. Moţda mi se samo učinilo.
Clare otresa glavom, još jedan grč bola prijeĎe joj licem.
“Ne,” kaţe, “svaĎali ste se. On se izderavao. Oboje ste - vi ste izgledali kao
da ćete ga ošamariti.” Još jedna stanka. “Jeste li ga htjeli ošamariti?”
Ne kaţem ništa.
Clare se trzne, podigne se još malo više. Gleda me u oči, prodorno, u očima
joj je mudrost kakvu joj nisu mogle dati njezine godine. “Zar nemate djecu?”

~ 229 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Gnjev u meni bljesne ponovno, počinje gorjeti. Duboko udahnem. Još ovo
mogu spasiti, mogu spasiti nas. Nisam se toliko trudila sve ove godine da bi se
sve na kraju srušilo zbog riječi neke tinejdţerice koja je vidjela više nego što je
trebala.
“Clare,” kaţem, “udarila si glavom. Mislim da se ne sjećaš najbolje. Nitko od
nas se nije izderavao. To je nesporazum.”
Suze joj se počnu nakupljati u očima.
“Nije”, šapne ona, glas joj je sada tih. Lice joj je veoma blijedo. Pitam se kako
izgleda njezin potiljak, koliko krvi moţda upravo gubi dok pričamo. “Vidjela
sam vas. Čula sam vas. I vaša djeca će to čuti.”
“Kako se usuĎuješ”, kaţem joj, iskra u meni plane kao oganj, gurajući se van,
lickajući me, iskušavajući me. “Ne znaš što govoriš.”
“Reći ću”, kaţe Clare, kao da ništa nisam ni rekla. “Neću dopustiti da ovo
radite još jednom djetetu. Vašem djetetu. Nemate pojma koliko nas to boli.”
Muka mi je, odjednom, dok se ona pokušava dignuti s tla, savija tijelo kao da
namjerava ustati. Ne mogu shvatiti to što govori. Ne mogu dopustiti da kaţe
nekome. Zamislim to - prvo glasine, potom i pitanja. Godine prikrivanja što smo
i kakvi smo. Godine truda da to sakrijemo od djece. Godine terapija i seansi i
pokušavanja, pokušavanja, pokušavanja da kontroliramo tu bolest koja postoji
unutar nas. Teško sam radila da bismo imali to što imamo. TakoĎer Jack. Trudila
sam se da svoj ţivot učinim uspješnim, izgradila sam samu sebe ni iz čega, a ova
privilegirana mala plavuša bi to sve poništila.
Ne mogu to dopustiti.

~ 230 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

50. poglavlje

Clare

Ponedjeljak, 4. veljače, 17.35 sati

B ol u mojoj glavi je jaka, ali moje misli iznenaĎujuće su bistre. Kad sam
vidjela kako Jack ţuri preko livade, nešto se čudno dogodilo - to nije
bio Jack nego tata i nije bila Jane Goodwin nego mama. Usta su mi suha i
osjećam metalan okus, ali ne sviĎa mi se ton kojim mi se Jane obraća, kao da
sam dijete, luckasto dijete koje ima kvrgu na glavi i pobrkalo je stvari.
Pretvarala sam se da je tako godinama.
Mislim da laţe. I neću se više pretvarati.
Spremam se ustati iako me boli i jedna noga, mislim da sam čudno pala na
nju, ali odjednom osjetim naglo kretanje u hladnom zimskom zraku i Jane je
točno iznad mene, sagnuta. U očima joj je čudan izraz i osjetim strah.
“Nemojte”, kaţem, ali prije no što uspijem išta više reći, njezine ruke su mi
u kosi. Vuče me, povlači mi glavu gore, i onda osjetim eksploziju bola dok udara
mojom glavom o podnoţje drveta. Na trenutak ne vidim ništa.
Mičem nogama, pokušavam je zbaciti sa sebe, ali lijeva noga mi se ne kreće
kako treba, osjećam da je iskrivljena i grabim je rukama za ruke ali ona nosi
debelu pernatu jaknu i ne mogu je primiti kako treba. Jednom rukom mi
odmiče ruke, prima me za jaknu i šal da me opet digne gore i zapinje za nešto
oko mojega vrata, moj lančić koji mi je mama kupila za roĎendan i zlatni lančić
mi pritišće koţu dok ne pukne, prasne, maleno olakšanje koje nestane u trenu
kad moja glava po treći put udari o deblo. Metalni okus u mojim ustima puno je
gori; sve mi je mutno i usporeno, kao da sam pod vodom, jedino što nisam pod
vodom, tu sam na Ţalosnoj livadi i idem vidjeti Owena i ne ţelim da se ovo
dogaĎa. Ne ţelim umrijeti ovako, ne prije nego što vidim Owena, ne prije nego
što vidim mamu.

~ 231 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ja uopće ne ţelim umrijeti.

~ 232 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

51. poglavlje

Jane

Ponedjeljak, 4. veljače, 17.45 sati

K ad odmaknem ruke s nje, diše prebrzo, preglasno. Ona se ne miče.

Odmah ustanem, iako mi je u nogama osjećaj čudan i krut od dugog
čučanja. Na trenutak ili dva, gledam dolje u nju, kosa joj je i dalje blistava u
mraku, njezin dah više ne magli zrak. Ponovno čučnem, poloţim dva prsta u
rukavici na njezin vrat sa strane, pazeći da joj ne budem preblizu, da izbjegnem
dodir bilo kojeg dijela svojeg tijela s njom. Moji prsti ostaju tu sekundu ili
dvije, ali nema kuckanja, nema bila. Čekam. Tijelo mi trne. Na trenutak,
osjećam kao da me ona i dalje promatra, kao da me netko gleda kroz tamu, par
očiju prati svaki moj pokret, ali kad se okrenem oko sebe po polju, ne vidim
nikoga, ništa. Još malo pričekam. Vrat joj je mekan, podatan. Nema pulsa.
Ponovno ustanem, maknem pogled s uţasne nepomičnosti njezina lica.
Netko će je odmah pronaći. Je li tako bolje? Osvrćem se petnaesti put,
provjeravajući mračnu livadu i drveće koje ju obrubljuje. Nikoga nema na
vidiku. Pogledam po sebi, ali nema nijednog izloţenog djelića moje koţe - jakna
me pokriva od vrata do koljena, moje visoke crne čizme prekrivaju ostalo. Kosa
mi je odignuta od lica, skupljena u punĎu. I Jack je imao rukavice. Nemam
razloga biti ovdje. Nijedno od nas ga nema.
Njezina torba leţi na tlu, napola otvorena. Paţljivo, povučem drugu klapnu,
ugledam papirnatu vrećicu iz ordinacije, njezino ime ispisano sa strane. Sigurno
joj je napisao recept. Ne mogu dopustiti da ga netko poveţe s njom. Uzmem
vrećicu i gurnem je u dţep jakne, tablete za kontracepciju šuškaju jedna uz
drugu unutra. Srce mi tako glasno tuče, tako glasno da jedva čujem vlastite
misli. Njezin mobitel leţi na tlu pokraj dţepa jakne, ispao je u natezanju.
Uzmem ga; još je malo topao u mojoj ruci, čak i kroz rukavice.

~ 233 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Brzo, prije no što stignem razmišljati dulje o tome, okrenem se od tijela na

tlu, natjeram se otići u smjeru ograde kroz koju je Jack otišao prije samo deset
minuta. Dok hodam, stvaram plan, smišljam objašnjenja kao i svaki put kad
izgubim ţivce. Dosad sam u tome postala vješta.
Ona bi sve ispričala socijalnoj sluţbi, šapćem sama sebi, morala sam to
napraviti. Nisam imala izbora. Moje misli preklapaju se, gnjev koji je u meni
planuo sada je nestao kad izvora koji ga je potpaljivao više nema. Mislim na
djecu, na Harryjev nemaran hod, na Sophie i Finna, kako im gladim kosu kad ih
stavim u krevet, na to kako njihove male ruke točno sjedaju u moje dlanove dok
ih vodim iz škole kući. Nitko me ne smije odvojiti od njih. Zaista nisam imala
izbora.

Brzo hodam preko polja, stišćući Clarein mobitel u svojoj ruci u rukavici.
Otklopim futrolu, pitajući se hoću li ga morati baciti i onda vidim da je njezina
osobna iskaznica ugurana iza, izmeĎu futrole i zlatnog kućišta. Clare Edwards.
Ne, bolje da sve ostavim zajedno, na nekom sigurnom mjestu. Dok hodam po
drvenom nogostupu koji vodi prema našoj kuci, čujem neki zvuk i okrenem se,
stisnuta ţeluca.
Ugledam ga kad me pogodi snop svjetla njegove baterije - njegove smeĎe oči
gledaju preko livade u mene. To je Nathan Warren. Hvala Bogu da je to samo
on. Misli mi se utrkuju - misli, Jane, misli. Okrenem se i krenem prema njemu,
smješkajući se, puštajući da mi kosa padne slobodno oko ramena. To je rizik, ali
promišljen.
“Nathane,” kaţem, “trebam jednu uslugu od tebe.”

U trenutku kad stavljam ključ u bravu, Jack ţuri, juri prema našim ulaznim
vratima, napola prazna boca Jack Danielsa još mu je čvrsto stisnuta u ruci. Imala
sam pravo da će piti.
UĎem i uhvatim svoj odraz u zrcalu u hodniku; nos mi je rumen od zime.
On stoji ispred mene, očaj mu je ispisan preko lica. Njeţno ga uzmem za
ruku, maknem bocu viskija na stranu, povedem ga iz hodnika u naš dnevni
boravak, upravljam ga k našem mekanom, skupom kauču. Na podu je hrpica

~ 234 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Finnovih igračaka; izgledaju kao da im tu nije mjesto, kao da su iz nekog drugog

ţivota. Nekoliko autića, mali plavi kamion. Previše veselo. Previše boja.
“Jack”, sad drţim obje njegove ruke, gledajući ga. Dišem polako, duboko,
kako me Diane učila, znajući koliko su ključni ovi prvi trenuci. Poslala sam
poruku Sandri dok sam išla kući, rekla joj da ću doći po djecu za deset minuta.
To će mu pruţiti priliku da se malo smiri.
“Je li ona dobro?” kaţe on i vidim da mu je teško bilo što govoriti jer je tako
nervozan. “Jesi li razgovarala s njom, hoće li reći kome što se dogodilo? Jesi li joj
rekla, jesi joj rekla da je to pogreška, da nisam htio to učiniti, da smo mi
jednostavno takvi i da nikad nismo povrijedili djecu, da smo glupi i sjebani i...”
Prekine se briznuvši u glasan, djetinji plač.
“Jack, moram ti reći loše vijesti”, kaţem, povučem ga prema sebi, primim
njegovu glavu na svoja prsa kao da je on jedno od moje djece. Još uvijek imam
rukavice na rukama; moji mekani prsti glade njegovo čelo. Zamišljam kako um
mojega supruga u panici pretraţuje mogućnosti: Clare je otišla ravno na policiju.
Clare je otišla ravno svojem očuhu. U bolnici je zbog ozljede glave. Ali situacija
je strašnija od svega što je pomislio i ja ne govorim naglas ništa od toga. Ono što
kaţem jest: “Jack, Clare je mrtva.”

Isprva, mislio je da me pogrešno čuo. Uspravlja se na kauču, odmiče svoje

suzama obliveno lice iz mojeg zagrljaja. Od viskija mu srce udara brzo i
nepravilno; mogu ga osjetiti kako kuca kroz njegovo tijelo, osjetiti alkohol
u njegovu dahu.
“Molim?” šapne.
I ja se sad tresem, iako to ne ţelim, moje tijelo drhti pokraj njegovoga.
Uzmem ga za ruku, isprepletem naše prste. Naši vjenčani prsteni pritišću se
jedan o drugi, tvrdi pod mojom rukavicom.
“Tako mi je ţao, Jack,” kaţem, “čekala sam, sjedila sam s njom, ali nije se
budila, nije došla k svijesti. Ponovno sam joj opipala puls, tri puta, pokušala sam
sve čega sam se mogla sjetiti da je pokušam vratiti. Ali ona - ona je već bila
mrtva. Ona - pogledala sam joj glavu i udarila se točno u sljepoočnicu, i
preminula je, i bilo je tako hladno i... Ne znam, Jack, nije se probudila.”
On zuri u mene, lice mu je potpuno bijelo.

~ 235 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Jako mi je ţao, Jack”, ponovno kaţem. On izgleda kao da je u šoku. Pričao

mi je o takvim stvarima, to se dogodilo jednom njegovom kolegi prošle godine -
umro mu je pacijent zbog ugruška nakon udarca u glavu. Jack je rekao da te
pacijente zovu “umrli u pola rečenice” - čovjek se osjeća dobro, pa se probudi
sutradan ujutro pomalo mamuran i zbunjen, sve to postaje gore kako prolaze
sati i ugrušak u mozgu raste. Nesretni ljudi koji su nezgodno udarili glavom -
oni koji pate od epiduralnih hematoma - šokiraju svoje voljene naglom smrti.
Besmislenost svega toga. Uţasan gubitak. Prije sam se znala bojati da će se
to dogoditi našoj djeci, nadzirala sam ih kao kobac kad bismo ih odveli na
igralište. Naravno, to nije bilo ono što se sad tamo dogodilo, ali ima smisla. Jack
zna da ima.
“I ti si je ostavila tamo?” Ponovno je došao do svojega glasa, maknuo ruku od
moje. “Moramo se vratiti, Jane. Moramo - mi moramo ovo ispraviti. Moramo
postupiti ispravno.”
Glas mu zvuči robotski i mogu samo zamišljati što mu prolazi po glavi. Misli
da je nekoga ubio, da je uzeo Clarein ţivot. U naletu bijesa. U svojoj
nepromišljenosti. U svome jadnom, patetičnom pokušaj sprečavanja da
ga ošamarim, da naša glupa svaĎa ne postane jedan od naših groznih sukoba. I
na neki način, u pravu je.
Čujem da odnekuda dolazi jauk i treba mi nekoliko sekundi da shvatim da
dolazi od njega. Dubok je, guturalan, naricaljka. Moj suprug stavlja šake na
glavu i počinje udarati, lupati se po lubanji, čupati kosu, nanositi si male doze
bola. Naglo ustane, posrne prema hodniku i prema vratima i otvori ih širom.
Osjetim zapuh hladnoga zraka kako dolazi do mene.
Istoga trenutka ja sam pokraj njega.
“Ne, Jack, ne. Ne moţemo ništa učiniti. To je bio nesretan slučaj, znaš i sam
da jest. Strašan, tragičan slučaj. Nisi je htio ozlijediti. Ako sad nekome kaţeš,
znaš li što će se dogoditi?”
On stane, s rukom na otvorenim vratima. Pruţim ruku pokraj njega,
zatvorim vrata, skinem rukavice i zamotam ih u čvrstu crnu kuglu. Sami smo u
hodniku, licem u lice.
“Uzet će djecu, Jack. Neće ti dopustiti da ţiviš ovdje s nama. Mogli bi i mene
sumnjičiti. Misli na Sophie. Misli na Finna i Harryja. Bog zna što bi bilo s
njima.”
~ 236 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Vidim da guta. “Tebe ne bi sumnjičili”, šapne, promuklim glasom. “Odveli

bi samo mene. I zasluţio sam da me odvedu. Naša djeca ne zasluţuju imati
takvog oca kakav sam ja.”
Na to ja stavim ruke oko njega, klizim njima po njegovu struku, baš kao što
sam radila na Ţalosnoj livadi, prije manje od sat vremena. Došla sam ga
iznenaditi nakon posla, reći mu da sam razmislila o odlasku na savjetovanje. Ali
on nije bio u pravom raspoloţenju. Nije me slušao. Znao je da sam ljuta, negdje
duboko. I onda je gurnuo Clare. On je gurnuo Clare.
“Mi te trebamo, Jack”, kaţem. Moja usta pritisnuta su o njegova prsa, topla
na njegovu i dalje hladnom tijelu. ”Meni si potreban. Djeca te trebaju. Ne moţeš
odbaciti svoj ţivot zbog jedne nesreće, jedne pogreške. Nisi zasluţio ići u
zatvor.”
On plače, suze kaplju u moju tamnu kosu. Uvijek je volio moju kosu. Uvijek
je volio mene. To je njegov problem.
“Ja to ne mogu podnijeti”, kaţe, i onda se i moje tijelo počne tresti i tako
plačemo zajedno, stojeći u hodniku, jecajući i jecajući nad neredom koji smo
napravili, ţivotom koji sam oduzela.

~ 237 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

52. poglavlje

Jane

Subota, 7. prosinca

M islim da ti je bolje da to staviš ondje gdje si našao, Jack”, kaţem

svojem suprugu, pruţivši ruku tako da moji prsti obuhvaćaju njegove,
guraju ih natrag jedan po jedan sve dok mu šaka nije opet stisnuta, Clarein
lančić maknut s pogleda. Nisam ga primijetila dok sam odlazila od Nathana
Warrena, ostavljajući mu upute da zove policiju, da im kaţe što je našao. Nisam
ga primijetila kad sam tu večer svlačila jaknu, vješala je na kukicu pokraj svih
ostalih, skidala šal, kapu i rukavice i zarolala ih u kuglu prije no što sam otišla
pod vruci tuš.
Primijetila sam u novinskom članku.
Sjećam se dana kad sam vidjela redak o lančiću. Bio je odmah do slike s
Rachelinim licem, molećivim i uplakanim. “Dali smo Clare lančić za šesnaesti
roĎendan, prije dva tjedna. Nikad ga ne bi skinula sama.” Sjećam se da sam ga
vidjela na svjetlu mjesečine, jasni bljesak na njezinu uskom bijelom vratu. Ali
nisam primijetila da se otkopčao, primio za moje rukavice, pratio me kući kao
mali talisman krivnje.
Mjesecima sam mislila da su ga moţda pronašli, ugaţenog negdje na
Ţalosnoj livadi i da ne mogu preko njega više povezati nikoga i ništa s njezinom
smrti. Mjesecima sam pogledom pretraţivala pločnike dok bih hodala s djecom
do škole, prestravljena da je negdje blizu nas, da se nekako našao na prilazu koji
vodi k nama ili na cesti točno pred našom kućom. Traţila sam posvuda - u
našoj spavaćoj, meĎu Sophienim stvarima, mislila sam da ga je moţda negdje
ugledala i prisvojila, ne znajući što predstavlja. Traţila sam i u vešeraju,
provjeravala rukavice koje sam nosila taj dan, nisam ga našla. Tanak je,
delikatan. Promaknuo mi je. I sada on zna istinu.

~ 238 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Kako si mogla?” kaţe Jack i glas mu je pun takvog prijezira, takve

neprikrivene mrţnje da sam čak i ja zatečena, samo na trenutak.
Pogledam prema vratima. Ne čujem više dječje glasove, vjerojatno im je
dosadilo, otišli su se gore igrati. Harry je na nogometu, ne zna ništa.
“Kako sam ja mogla?”
Ne bojim se ja svojega supruga; nikad ga se nisam bojala. Bojim se onoga što
ću ja učiniti jer me on na to natjera.
“Ti si me pustila da mislim - Jane, ti si me pustila da vjerujem da sam je ja
ubio! Znaš kako sam se osjećao, znaš da je Ian u zatvoru! I cijelo vrijeme ti - ti to
uopće nisi trebala učiniti!”
Na to se nakostriješim. “Naravno da sam trebala, Jack. Što misliš, tko bi sad
bio iza rešetaka da to nisam napravila? Ja?” Gotovo se nasmijem, ta je ideja
jednostavno smiješna.
“Jack, da je Clare Edwards ustala i odšetala se kući, zvala bi nam socijalnu
sluţbu. Moţda bi nazvala i policiju, prijavila da je dobila teţe tjelesne ozljede jer
si je ti gurnuo. To bi pokrenulo istragu, oni bi nas razdvojili, čačkali bi po našim
ţivotima kao što su i po Rachelinu. Uzeli bi nam djecu. I nemoj se praviti da nije
tako jer i sam znaš da je to istina.”
Koraknem unatrag, čekam što će odgovoriti. Ne znam što misli.
“Nisi je trebala ubiti”, šapne on i taj uţasnuti izraz i dalje je na njegovu licu,
izraz kakav nisam nikad vidjela za sve ove godine naših uspona i padova.
Odbojnost. Mrţnja. GaĎenje.
“Ne gledaj me tako”, kaţem, i čujem da je lagani prizvuk očaja ušao u moj
glas - ta stvar koju sam toliko dugo pokušavala izbjeći. Potreban mi je Jack.
Potrebno mi je da bude na mojoj strani. Ne ţelim da on sad sve uništi nakon što
sam se toliko trudila. To ne mogu dopustiti.
“Ne mogu ovako ţivjeti, Jane”, kaţe on otresajući glavom, opet otvara dlan
da vidi prokleti lančić. “Moramo se prijaviti. Moramo.”
Odmaknem se od njega. Još u ruci drţim boţićne ţaruljice, navoj ţice čvrsto
steţem u ruci. Trenutak traje. Pustim ga.
“Mi?”
Sad stojim pokraj prozora. Vani, prolazi auto. Nebo je sivo - prognoziraju
snijeg. Ako ih uskoro ne odveze u šoping, poslije će biti prekasno.
~ 239 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Što?” Jack gleda u mene, ali ja drţim lice blago okrenuto, oči su mi na cesti.
“Rekla sam, da se mi prijavimo? Mislim da se u ovom slučaju zaista ne radi o
tome, zar ne, Jack? Ti si je gurnuo. Ti si joj prouzročio onu ozljedu na glavi.”
Okrenem se od prozora, zakoračim prema njemu, nagnem se tako blizu da
mu vidim svaku poru na licu, poznato, poznato lice pokraj kojeg sam se budila
svaki dan proteklih godina. Znam ga jednako dobro kao i svoje vlastito. Ali on
mene ne poznaje toliko koliko je mislio. Ne zna on ni pola priče.
Pokušala sam to suptilno odraditi, pustiti policiju da sama donese svoje
zaključke. Ali stvari se nisu dovoljno brzo odvijale - bili su spori, glupi. Stalno
pratili krivi trag. I to što su krenuli na Harryja; pa, to im je zbilja bilo smiješno.
Bilješka koju je moj sin našao o Clareinu posjetu liječniku izazvala mi je
najviše nervoze. Nakon što sam svojeg supruga suočila s tim u autu, sačuvala
sam snimku na svojem mobitelu - dio gdje on ponovno tvrdi da je bila riječ o
kontracepcijskim tabletama i gdje ja njemu govorim da to mora javiti policiji.
Prekinula sam snimanje u trenutku kad me pitao kakvu to bolesnu igru sad
igram, zašto ga tjeram da ponovi ono što već znam. Snimka mi je u mobitelu, za
slučaj da mi ikada zatreba. Jasno se čuje kako mu govorim da to mora javiti
policiji, čuje se koliko sam laţno začuĎena.
Mala tajnica Danielle, meĎutim, sad je ona bila problem. Tko bi rekao da će
ona drţati ključ naših ţivota. Pokazalo se da je uplata s našeg zajedničkog
računa bila dovoljna da joj usta drţi zatvorenima. Doduše, deset somova mala je
cijena za slobodu. Na kraju, jedini zapis da je Clare Edwards posjetila ordinaciju
u Ashdonu bio je onaj koji sam zapalila u našem kaminu. I što je najbolje,
Danielle zapravo nikad nije vidjela Nathana Warrena na polju ţabljaka. Ne
nakon našeg razgovora, u svakom slučaju. Trebali bi bolje plaćati svoje
zaposlenike u drţavnom zdravstvenom sustavu, ali što ja tu mogu. Bilo mi
je drago što sam i njega mogla riješiti. On je drag čovjek, stvarno.
Sandra je ta koja mi je dala ideju iako toga nije ni svjesna. Na kraju mogu
biti sretna što je takva alapača. Novac koji je Mark ostavio Clare bio je ključan;
to je bila ta jedna stvar koja mi je manjkala. Motivacija. Ian ubije Clare, Ian se
naplati.
Čak i tada policija je oklijevala. Praktički sam im to morala servirati na
pladnju. Da bar Ian nije bio tako pristojan čovjek; pripisati krivicu njemu bilo je
teţe no što sam mislila. Imala sam Clarein mobitel u svojoj ručnoj torbi još od
~ 240 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

veljače; prvo sam mislila da ću ga se nekako riješiti, ali s obzirom na razvoj

situacije, morala sam biti proaktivna. Na dan sajma za Valentinovo, uvukla
sam se u školu i ubacila ga u Ianov ruksak, tamo gdje ga je ostavio u učionici.
Zdravlje i sigurnost, i te priče. Prilika, ako hoćete. Sami stvaramo svoje prilike,
uvijek je govorila Diane.
I stvarno biste pomislili da će to biti dovoljno, zar ne biste? Nije mi bilo
drago što i drugi put koristim Nathana, ali na kraju nisam imala izbora. Ali
dobro je što se onim detektivima ţurilo da nadu rješenje. Njegovo svjedočenje u
konačnici bilo je presudno. Moja besplatna karta za voţnju u ţivot bez zatvora.
Moj suprug samo zuri u mene.
“Što misliš, što bi policija napravila, Jack, da im kaţeš što si napravio?”
Sad nam se oči susretnu i ja vidim to, staro komešanje gnjeva koje nas je
ovamo i dovelo. Ovaj put, usmjeren je na mene.
“Ja je nisam ubio”, procijedi on kroz stisnute zube i ja mu se nasmiješim,
pruţim slobodnu ruku da mu dotaknem lice. Osjete se novoiznikle dlačice na
njegovoj bradi, na toj snaţnoj vilici koju sam oduvijek voljela, i ovako izbliza
dah mu je pomalo teţak. Ovih dana ne pazi na sebe kako treba. Pokušala sam
mu reći.
“Što misliš, kome će policija vjerovati, Jack?” pitam ga, glasom prigušenim,
tihim, kao kad razgovaramo u krevetu. “Muškarcu koji ima povijest agresivnih
epizoda i koji nema alibija? Ili meni? Majci troje djece, stupu društva, članici
povjerenstva za Clarein memorijalni vrt?”
Njegovo lice malo problijedi.
“O čemu ti govoriš, Jane? Ako policija otkrije da smo išli na Albion Road,
oboje ćemo im biti sumnjivi.”
Pogledam ga značajno. Nakon toga zakoračim prema njemu. Moj zadnji
adut.
“Drago mi je što sam te upoznala,” kaţem, pruţajući mu ruku kao za
rukovanje, “ja sam Rebecca.”
Treba mu malo vremena. Gledam njegovo lice, moja ruka još stoji ispruţena,
kotačići u njegovu mozgu se vrte. Vidim da mu se sjećanje vraća; izraz na
njegovu licu se mijenja, izduljuje. Pustim ruku da mi padne do boka i nasmijem
se.

~ 241 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Znači sjećaš se Rebecce. Nikad u Albion Roadu nisam koristila pravo ime,
Jack. Nema me nigdje u njihovim arhivima. Nema me ni u dokumentaciji mojeg
terapeuta. Htjela sam da sve proĎe u potpunoj anonimnosti. Čudim se da to nisi
i ti napravio.”
On gleda u mene, ne shvaćajući. Za jednog doktora katkada sporo kopča.
“To je povjerljivo”, kaţe, ali čak i on zna da upravo lupeta gluposti.
“Povjerljivo, da, sve dok ne doĎe policija. Isto kao i ordinacije. To znaš,
Jack.” Ostavim ga, otišavši opet k prozoru. Oprezno, uključim ţaruljice i gledam
kako se pali mali niz svjetala.
“Što si ono rekao o odlasku na policiju?” pitam ga i on zuri u mene. Te
poznate i bliske oči pale me pogledom.
“Ti si luda”, prošapće ispod glasa. “Ti si potpuno luda.”
Popravim malo ţaruljice, tako da tek tu i tamo zatrepere. Djeci će se
svidjeti. Svi će ih moći vidjeti kroz prozor: najblistavija svjetla u gradu.
“Ja na ovo ne pristajem”, najednom kaţe Jack i moram priznati da me
njegove riječi iznenade. Nisam znala da on to ima u sebi. “Neću se više s tobom
igrati sretne obitelji.
Mjesecima ţivim u paklu - u paklu uvjerenja da sam ubojica, dovraga,
mjesecima me s time drţiš u šaci, povlačiš sve konce. To je to, Jane. Ostavljam
te. Ţelim razvod.”
Nije to puno drukčije od onog što je rekao one večeri kad je Clare umrla.
Nisam to htjela čuti tada, a ne ţelim to ni sada čuti.
Stajala sam okrenuta njemu leĎima cijelo vrijeme dok je govorio, ali na
posljednju riječ se okrenem. Oči su mu hladne, lice mu je kao od leda i cijelo
tijelo napeto od gnjeva.
“Ne misliš to tako, Jack”, mirno kaţem. “Ne znaš što govoriš.”
Dolazi k meni i ja se povučem unatrag, udarim o prozorsku dasku, tup zvuk
udarca koji mi se širi po leĎima.
“Nikad ništa u ţivotu nisam ozbiljnije mislio”, kaţe on, i prima me za
ramena, njegovi prsti ukapaju se dublje i dublje u moju koţu. Stisnem zube,
trpim.

~ 242 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

“Neću te pustiti, Jack,” kaţem, “neću dopustiti da mi sve uzmeš.” Dah mi je

isprekidan. “Razdvojit će te od tvoje djece. Pogotovo kada otkriju kako si
isplatio Danielle Andrews. Baš volim zajednički račun.”
Stojimo nepomični, zaleĎeni zajedno, njegov stisak na mojim rukama ne
popušta. Postupno, oslobodim se od njega, gledajući ga bez prestanka u oči.
Točno vidim trenutak kad se preda, kad mi se prepusti. Nasmijala bih se da
nisam toliko umorna. Zaista, on nikad nije imao izbora.
Znam ja svojeg supruga i znam da ga je krivnja izjedala proteklih jedanaest
mjeseci, da je njegov zdrav razum visio o koncu. Na neki način, ja sam bila
toliko ljubazna da preuzmem odgovornost, da ga razriješim njegove
krivnje. Ako ja preuzmem krivnju, onda on moţe nastaviti sa svojim ţivotom.
Neće otići na policiju zbog nečega što nije on učinio. Ne Jack. A ako i pokuša
svaliti na mene krivnju, okrenut ću sve protiv njega. Dat ću im datume, lokacije,
incidente iz naše prošlosti. Sve naše sukobe ću im izliti na glavu. Reći ću curama
što mi je “radio”, baš kao što sam to rekla Karen. Navesti ih da provjere u
bolnici, gdje su me liječili kad sam pala niza stube. Kladim se da nas
se medicinske sestre tamo još sjećaju.
Vidite, ja sam jednostavno uvijek dobro pripremljena. Planiram, ako tako
hoćete. S tim lančićem koji je nestao, ovo je uvijek bio jedan od mogućih ishoda.
Ali s modricom koju je vidjela Madeline, i naznakama koje sam nabacivala -
propuštena knjiţevna večer, posjekotina na licu koju sam sama sebi nanijela
noţem, onim koji skrivam meĎu stranicama Wolf Halla - mislim da će to biti
sasvim dovoljno da svi stanu na moju stranu. Da oslobode dobrog, jadnog Iana,
vrate ledenoj kraljici njezina čovjeka. Ako doĎe do toga, naravno. Plan B,
pretpostavljam da to moţete tako nazvati.
Ako me Jack sada ostavi, uputit ću policiju da malo istraţi odreĎenu
terapijsku grupu za kontrolu bijesa na Albion Roadu. A ako to ne upali, predat
ću im lančić, prekriven njegovim DNK-om. Ja ga nisam ni dotaknula. Onda ću
uzeti hrpu novčanica od po dvadeset funti rasporeĎenih u kuharicama i otići s
djecom.
Ali on me neće ostaviti. Neće se usuditi.
Pat-pozicija. Uvijek sam voljela igre moći. Slobodno moţete reći da me to
uvijek pokretalo.

~ 243 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

53. poglavlje

Jack

Nedjelja, 8. prosinca

Jošpodje mrak kad se budim u 5.55 ujutro, spuštam stopala s kreveta na hladan
gostinjske sobe. Ako ništa drugo, nije se bunila što noćas ovdje
spavam. Ostavio sam je samu u plahtama od egipatskog pamuka, plahtama
koje je ona kupila mojom kreditnom karticom, malo nakon što smo se uselili.
Rekla je da je to zato da se iskupim za ono kad sam je gurnuo niza stube. A
nikad se ne ţeli sjetiti činjenice da bih, da je nisam odgurnuo, vjerojatno bio
mrtav. Nikad nisam htio da padne niza stube, ona to dobro zna. Uvijek je znala.
Pokatkad to još uvijek mogu vidjeti; pogled u njezinim očima tog dana u
staroj kući, oštricu oštrog srebrnog kuhinjskog noţa u njezinoj ruci. Bila je
ljutita na mene, taj dan posebno ljutita - optuţivala me za cijeli niz
stvari. Govorila mi da sam nevjeran, da ću na kraju otići i ostaviti je baš kao što
je učinio i njezin otac. Pa, tu je bila u pravu. Napokon, napokon odlazim.
Dignuo sam ruku da se obranim i tad se ona pokliznula i pala niza stube. Ili
je odlučila pokliznuti se. Voli me s tim ucjenjivati, to radi sad već godinama.
Njezin dţoker u kartama, iako se sad pokazuje da ih ima cijeli prokleti špil. Od
večeri kad je došla nad se sa mnom na livadi, več nabrušena za svaĎu, drţala je
noţ iznad moje glave, kao oštri ledeni šiljak koji se sprema odlomiti.
Nema mnogo vremena. Dopustim sebi sekundu ili dvije ispred dječjih
spavaćih soba, sretan što mogu čuti njihovo disanje kroz čvrsto zatvorena vrata.
Moja torba, spakirana nakon što je ona trijumfalno otišla u krevet, čvrsto mi je
stisnuta u desnoj ruci, u njoj je samo osnovno. Mobitel mi pulsira u lijevoj ruci.
Idem na vlak u 5.35 za Ulicu Liverpool u Londonu i odatle dalje prema
kući moje sestre Katherine, sestre koja je prestala razgovarati sa mnom onoga
dana kad sam oţenio Jane. Rekla mi je da je njoj previše bolno gledati kako

~ 244 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

radim takvu pogrešku. Siguran sam da će joj biti drago čuti da je imala
pravo, iako, naravno, nitko nikad neće doznati kakvi su bili pravi razmjeri toga.
Jer i ja, takoĎer, ţelim najbolje za svoju djecu. Ali ne mogu više podnijeti
svoju ţenu.
Kad budem kod Katherine, počet ću stvarati planove. Razmišljao sam cijelu
noć, jedva da sam spavao. Kontaktirat ću odvjetnika, vidjeti koje su mi
opcije. Razvod svakako, ali moram viĎati djecu. Znajući Jane, zajedničko
skrbništvo najbolje je čemu se mogu nadati u ovoj fazi. Ali ja imam novca i
novac će mi kupiti dobrog odvjetnika. Sjajnog odvjetnika koji će mi s
vremenom vratiti moju djecu. I osloboditi me Jane i ovog ubogog ţivota.
To mi se javi dok tiho izlazim iz kuće, zatvaram teška vrata za sobom
posljednji put. Dopuštam si letimičan pogled prema kući Edwardsovih, osjetim
opet val tuge koja me prati sve od one večeri. Ovaj put, ipak, ne osjećam
onu strašnu krivnju - i ta me misao učini gotovo euforičnim. Ja nisam ubio
Clare. Koliko god da sam u ţivotu griješio - a griješio sam mnogo i duboko -
nisam ja kriv što je Clare udahnula svoj zadnji dah. Moja ţena jest.
Neću reći policiji što je učinila. Ja nisam ubojica, to vam ja govorim, ali
morate vidjeti da takoĎer nisam ni posebno dobar čovjek. Nosio sam se s
vlastitim demonima najbolje što sam znao tijekom onih dugih seansi na
Albion Roadu, ali sve ove mjesece šutio sam dok je drugi muškarac optuţen za
Clareino ubojstvo. Svetac nisam. Ali, tješim se - jer sad to mogu, nakon svih
ovih mjeseci mučenja - nisam toliko loš kao moja ţena.
Vlak za London je pun, ljudi zijevaju, oči su im pospane pred laptopima. E-
mail ordinaciji koji sam sastavio noćas leţi u draftovima, spreman za slanje; moj
vlastiti laptop tiho zuji u torbi. Kad budem kod Katherine, poslat ću ga: moja
ostavka koja na snagu stupa odmah. Naći ću si novi posao u Londonu, u nekoj
velikoj i anonimnoj bolnici, i kad me jednom Katherine više ne bude htjela
trpjeti naći ću si stan, s dodatnim sobama za djecu kad mi doĎu u posjet. Jer ona
će ih pustiti, vidjet će da nema smisla braniti im kad jednom shvati da sam
otišao - morat će shvatiti. Uvidjet će da se naše partnerstvo, takvo kakvo jest,
ne moţe više nastaviti. Uništeni smo, uprljani - naš brak je umro s Clare.
London se uzdiţe oko mene, sivi neboderi upereni u nebo u ranom
jutarnjem sjaju. Dok gledam u sam vrh Sharda, jedva vidljiv u prosinačkom

~ 245 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

zraku, nešto u meni se opusti, samo malo. Polako, iziĎem iz vlaka i proĎem kroz
prepreke, nestajem u londonskoj guţvi. Ne osvrćem se. Ne ovaj put.

Katherinin stan u Bethnal Greenu mali je ali topao, centralno grijanje

kvrcka oko nas. Budim se na treći dan svoje slobode i smjesta poseţem za
mobitelom, u očajničkoj ţelji da čujem nešto o djeci. Ali tišina se nastavlja. Jane
i njezin pat. Čak ni Harry nije odgovorio na moje poruke i bockanje dubokog
nemira počinje mi se penjati uz kraljeţnicu. U zadnjih četrdeset i osam sati
dopustio sam si vjerovati da će se Jane predomisliti, da će se njezina prvotna
ljutnja zbog mojeg nestanka smiriti, da će pronaći olakšanje u slobodi koju sam
dao i njoj i sebi. Svakako, sada nema drugog izbora.
Čuje se zvuk, kucanje na Katherininim vratima. Još sam u boksericama, ali
moja sestra već je otišla na posao, pa se izvučem iz pomoćnog kreveta i navučem
donji dio trenirke i staru majicu. Moram kupiti odjeću, gotovo ništa nisam
ponio sa sobom, a ova već počinje zaudarati.
Treba mi deset koraka do ulaznih vrata i kad se sada osvrnem na ovaj dan,
upravo o tih deset koraka razmišljam jer oni predstavljaju posljednje od onoga
prije. Poslije - pa, sve poslije ţivot je nevrijedan ţivljenja.
Dvojica su, muškarci. Nejasno sam poţelio da je bar jedno od njih ţena i
prekorio sebe zbog te misli. Nijedan se ne smiješi.
“Jack Goodwin?”
Moja prva, uţasna misao, bila je da se nešto moţda dogodilo nekom od
djece. Misli su mi se utrkivale - nisam ih smio ostaviti s njom, ona je opasna, to
je dokazano - ali duboko sam udahnuo i natjerao se misliti logički. Jane ne bi
nikad naudila našoj djeci. Čak ni u njezinim najcrnjim trenucima, nikad im nije
nedostajala ni vlas s glave. Oni su sav njezin svijet.
“Da”, kaţem. “Ja sam dr. Jack Goodwin. Kako vam mogu pomoći?”
Jedan od njih iskorači naprijed.
“Jack Goodwin, uhićujem vas zbog ubojstva Clare Edwards, za pokušaj
izbjegavanja uhićenja i za podrivanje provoĎenja pravnog postupka. Ne morate
ništa reći, ali vašoj obrani moţe naštetiti ako prilikom ispitivanja ne spomenete
nešto što ćete kasnije iznijeti pred sudom. Sve što kaţete moţe se upotrijebiti
protiv vas.”

~ 246 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Bljesak hladnog metala oko mojih zglavaka, osjećaj propadanja.

“Ovo je ludilo”, kaţem, riječi mi se vraćaju tek sada i nakratko policajci
zastaju. U prsima mi se budi nada - pogriješili su, sad su shvatili da su pogriješili
- ali onda me viši od njih dvojice primi za bradu, okrene moju glavu grubo
prema sebi. U čeljusti mi škljocne.
“Moţete se prestati pretvarati, doktore Goodwin.” Tu riječ izgovorio je
gotovo s podsmijehom. “Vaša ţena nam je sve ispričala.”
Te riječi odjekivat će u mojoj glavi petnaest godina.

~ 247 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

54. poglavlje

Nathan

Četiri mjeseca poslije

N athan Warren blag je čovjek. Svakog vikenda stoji na uglu gdje se

glavna ulica Ashdon susreće s Avenijom Brook, nedaleko od gradskoga
znaka koji prikazuje tri ovce i klip kukuruza. Najčešće sa sobom ima svoj stoţac
- bijelo-narančasti, koji mu je posudilo gradsko vijeće nakon što je njegov stari
prometni stoţac uništen. Nema mnogo automobila koji prolaze ovom cestom,
ali oni koji prolaze dobit će od Nathana kimanje glavom, pokazivanje smjera
rukom i ohrabrujući osmijeh. Stavit će stoţac na cestu ako poţele parkirati, ali
oni najčešće samo proĎu. Dolazi ljeto; osjeća se novi miris u zraku, vrtoglav
i sladak. Cvijeće na Ţalosnoj livadi će procvjetati, zna on to, ali svejedno tamo
više ne odlazi u šetnju. Nitko onuda više ne šeće.
Gotovo svako jutro on vidi Jane Goodwin s njezino dvoje mlaĎe djece, drţi
ih za ruku. Kad dolazi, obično i ne primjećuje Nathana jer čavrlja s jednom od
drugih mama ili sluša što joj govori neko od djece. Sad su viši, pogotovo curica.
Kako je narasla.
Nathan više voli kad se vraća, kad Jane prolazi pokraj njega sama, djeca su
na sigurnom, u školi. Ţivi sada sama s njima nakon onoga što se dogodilo
njezinu suprugu. Ali vidio je već nekoliko puta dosad muškarca, novog
muškarca, malo niţeg nego što je bio Jack, s pješčano-plavom kosom. Dolazi u
sportskom automobilu i katkada Jane izlazi njemu u susret, ljubi ga u usta.
Nathanu se to zaista ne sviĎa. Njemu se sviĎa kad je sama, kad šeta - tad će
mu se i nasmiješiti; tada će se i njihove oči susresti i Nathan će osjetiti to - vruću
navalu uzbuĎenja. To bi se moglo dogoditi svaki čas, bilo koji od ovih dana.
Mogla bi se okrenuti k njemu i nešto reći, mogli bi njih dvoje baš i
razgovarati, onako kako treba, kako su i prije. Ona je tako jako, jako lijepa.

~ 248 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

On je to rekao policiji, ali njih to nije posebno zanimalo. Jedino što su ga

stalno pitali bilo je što je htio s tom mlaĎom djevojkom, Clare, onom s plavom
kosom. To ga je zbunjivalo, jako ga je to zbunjivalo. Nije on htio ništa s Clare -
on nju čak nije ni poznavao. Jest da je vidio Jane s njom, one noći prije godinu
dana na Ţalosnoj livadi. Otišao je tamo u šetnju, kao što radi gotovo svake
večeri - nema se ovdje što raditi. Nathan ne voli piti, pa pub ne dolazi u obzir, i
premda mu je mama rekla da je Ashdon jako prijateljski nastrojen grad, Nathan
to ne vidi tako. Sjeća se mekog dodira majčine ruke dok je umirala - čvrsto ga je
stisnula za ruku u kući koju je naslijedio i rekla mu neka pazi na ovaj grad i
neka pazi na sebe.
“To je lijepo mjesto,” promrmljala je, “prijateljski nastrojeno, Nathane.
Iskoristi to najbolje što znaš. SviĎat će ti se ovdje.”
Drţao je svoju riječ sve ove godine. Ali ljudi u Ashdonu jako su zaposleni,
njih on ne zanima i, naravno, onaj incident na sajmu za Valentinovo nije bio ni
najmanje prijateljski.
Nathan se malo strese na neţeljeno sjećanje. Onaj čovjek koji je vikao na
njega. Vikao o Clare.
Jedina osoba koja je prema njemu ikada bila prijateljski nastrojena je Jane,
još od one noći kad mu je rekla što treba učiniti.
Jane Goodwin sada se vraća od škole; njezini koraci sve su bliţi mjestu gdje
stoji Nathan. Ide doma, prema svojoj velikoj kući. Kuća do njezine već neko
vrijeme ima znak Prodaje se, tabla s natpisom u ţivim bojama stoji ispred ţivice.
Dugo se prodaje. On joj se smiješi, srameţljivo, nesigurno, ali prijateljski joj se
smiješi, i ovaj put ona mu uzvrati osmijeh, baš pravim osmijehom. Njihove se
oči susreću. On nespretno drţi svoj stoţac, rumenilo mu se penje uz vrat. Tako
je lijepa. Sjeća se kako je bila lijepa na sajmu za Valentinovo, kako mu se
osmjehnula kad se on krenuo vraćati kući, spuštene glave. Dodir njezine
ruke kad ga je sustigla, obraza pomalo zarumenjenih. Bit će da je jako brzo
hodala.
Slušao ju je paţljivo dok je govorila, dok je od njega traţila drugu uslugu.
“Jednu malu, jako malu, Nathane”, rekla je stojeći mu toliko blizu da je
mogao osjetiti njezin parfem, cvjetni, čist miris od kojega su ga srsi prošli negdje
duboko iznutra. Nije baš najbolje razumio odmah, ali kad mu je opet
sve objasnila, shvatio je. Rekla mu je koliko joj je on pomogao, traţila je da joj
~ 249 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

sve sad ponovi, sve što treba napraviti. Nathan nije Iana baš dobro znao, ali znao
je Jane. Htio je pomoći Jane, i to je napravio. Ona je to htjela napraviti tako da
nitko ne dospije u nevolju, tako mu je objasnila, stvarno je pokušala, ali policija
je htjela ime i on mora biti taj koji će im to ime dati. To je bilo vaţno. To je bio
njegov zadatak. Ali ipak, njemu je tako laknulo kad su Iana pustili. Pokazalo se
da to ipak nije bio on. I sada Nathan ne mora osjećati griţnju savjesti. On je
slobodan.
“Hvala ti, Nathane”, kaţe Jane sada, kimajući prema stošcu, i on stane
mirno, u njemu se uskomeša ushit, poput tople čokolade koju mu je znala
spremati majka.
“Molim”, promumlja i ona mu malo kimne glavom, kratko, odsječno
kimanje koje moţe bilo što značiti, ali za koje Nathan misli da znači hvala, još
jednom. Dakle, to je njihova tajna. Ona mu je to priznala i on nikad, nikad neće
nikome reći. Nathan gleda za njom dok ona hoda prema kući i dok gleda tako,
velika, teška vrata otvaraju se i otkrivaju muškarca pješčane kose, nasmiješenog,
raširenih ruku. Jane ulazi u njegov zagrljaj i vrata se za njima zatvaraju. Novi
početak, misli Nathan, i Jane to zasluţuje. Tako je, lijepa, naposljetku. Njemu je
drago što joj je ostala kuća. Ovako njih dvoje zauvijek mogu dijeliti svoju tajnu.

~ 250 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

55. poglavlje

Jane

Mjesec dana poslije

P etnaest godina mnogo je vremena - moj suprug dobio je mnogo dulju

kaznu nego što sam očekivala, da budem iskrena. A ne mogu baš
zauvijek ostati sama, mogu li? Osim toga, Jack mi nije ostavio izbor. Nitko mu
nije vjerovao dok se bunio kako je neduţan - ne nakon što sam ja razgovarala s
Madeline i njezinim šefom, pustila im snimku na kojoj Jack priznaje da je dao
Clare kontraceptiv. Rekla sam im kako sam uvijek primjećivala na koji način on
gleda Clare, kako ga je ideja da ona moţda viĎa nekoga gurnula preko ruba.
Znao je imati te napadaje bijesa, napade ljubomore, rekla sam im dodirujući
svoju ruku, podsjećajući Madeline na dan kad je vidjela moju masnicu. Njegov
ga je bijes nadvladao, tuţno sam kazala pokazujući im medicinsku narukvicu
koju sam dobila kad sam bila u bolnici. Stvarno se trudio kontrolirati to,
objasnila sam, dajući im adresu i broj centra na Albion Roadu. Ali na kraju nije
mogao. Jadna Clare kolateralna je ţrtva. Paţljivo su u vrećicu spremili zlatni
lančić s privjeskom. Pitam se hoće li ga vratiti Rachel.
Uglavnom, glavni detektiv Sturgeon bio je mnogo više prijemčiv od njih
dvoje, ako ću iskreno - ima nešto u Madeline zbog čega joj nekako ne vjerujem.
Ili je moţda posrijedi to što ona ne vjeruje meni. Ali ja ću je pridobiti - moja
ponuda da svrati na vino i dalje stoji. Nitko ne ţeli da ga se preskače, zar ne?
Ljudi u Ashdonu bili su mi predivna podrška tijekom cijelog ovog groznog
razdoblja. Jedna od majki čak mi je donijela lazanje neki dan - djeca i ja smo ih
pojeli. Ţabljak sada počinje cvjetati na Ţalosnoj livadi; moţda odvedem Sophie
tamo jedan dan. Sad više nije opasno, naposljetku. Sad imamo to mjesto samo za
sebe.

~ 251 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Ne gledajte me tako. Da ste bili na mojemu mjestu, i vi biste učinili isto.

Znam to. Svaki čovjek bori se za sebe, na kraju krajeva. Pa tako, pretpostavljam,
i svaka ţena.

~ 252 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Zahvale

Pisati ovu knjigu bilo je zabavno i ţelim zahvaliti svojoj divnoj urednici i
prijateljici Charlotte Mursell što je obavila tako sjajan posao na ureĎivanju,
odgovarala na moja brojna pitanja i bila tako entuzijastična i puna podrške na
svakom koraku ovoga puta. Jedva čekam naše putovanje u SheepWash! Hvala i
tebi, iznimna agentice Camilla Bolton - pomogla si mi ostvariti san i uvijek ću ti
biti zahvalna što si riskirala s mojim pisanjem još 2014.
Hvala lijepa velikoj ekipi u HQ Stories - sretnica sam jer se nalazim u tako
sigurnim rukama, svi ste moji superheroji. Hvala Anni Sikorskoj što mi je
dizajnirala još jedne genijalne korice - ove mi se sviĎaju još i više nego one na
mojoj prvoj knjizi, što nešto govori - i lijepoj Lucy Richardson što se bavi
mojom promidţbom te Jennifer Porter što je napravila pravo čudo s
marketingom. Sarah Goodey, Lisa Milton, J. P. Hunting, Georgina Green,
Clio Cornich i Cecilia Lomas - hvala svima vama za vašu energiju i entuzijazam
- vi ste fenomenalan tim. Hvala Lauri Gerrard za njezino orlovsko oko u
provjeravanju teksta i Clare Wallis za lekturu.
Mary Darby, Kristina Egan, Emma Winter, Rosanna Bellingham, Philippa
Archibald i Roya Sarrafi-Gohar iz Darley Andersona - hvala vam što prodajete
moje knjige na stranim trţištima, što mi savjetujete da svoj predujam trošim na
cipele i vino, i što se nosite s neprestanim novim upitima. Svi ste zvijezde.
Hvala svima u Team Avonu što su podrţali moje pisanje - kunem vam se da
to ne radim na poslu! Hvala Anni Derkacz za mentorstvo, vino i savjete.
Posebno hvala mojim prijateljicama Anni Garrett, Delphini Gatehouse,
Lizzie Ashley-Cowan, Gigi Woolstencroft i Flo Gillingham što su bile tako
nevjerojatno dobra podrška - i Remi na tome što je najslaĎa beba koju sam ikad
vidjela.
Hvala tebi, Sabah Khane, što si bio moj drugi izdavač, tebi Helena Sheffield
za tvoje savjete i prijateljstvo, tebi Eloise Wood što si uvijek tu za mene i svim
nevjerojatnim autoricama što su mi napisale takve pohvale. Zaista to cijenim.

~ 253 ~
knjige.club
 Knjige.Club Books

Cijela ova avantura pisanja ne bi bila toliko zabavna da nije bilo Doomsday
Writersa - hvala vam na svemu i neka nam je sretno!
Hvala ti Alex, na tome što si mi dao ideje za zaplet, što si sa mnom
proslavljao sve, i što me činiš toliko sretnom.
Hvala mojoj obitelji za njihovu predivnu ljubav i potporu - mojoj braci
Owenu i Fergusu, mojem tati, mojoj baki i mojoj mami. Najbolji ste.
I na kraju, hvala mojim čitateljima! Svima koji su kupili moju prvu knjigu
The Doll House i našli vremena da mi pošalju poruke, ocijene knjigu ili je
preporuče svojim prijateljima - HVALA VAM. Zaista je sve to vrijedilo i nadam
se da vam se i Susjeda jednako svidjela!

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

~ 254 ~
knjige.club