Integracija je stanje prihvaćanja i uključivanja, prestanak pru žanja otpora nekim dijelovima nas samih ili našim iskustvima. Kad nešto nije integrirano, oblikuje osnovu za konflikt. Pružamo otpor nečemu - primjerice, osjećaju - jer vjerujemo da je on loš za nas. Zbog njega se ne osjećamo ugodno. Boreći se s njim, produbljujemo rascjep između sebe i osjećaja, i time samo uvećavamo konflikt.
Otpor rađa patnju
Pružanjem otpora konfliktu koji je nastao, uzrokujemo osobnu patnju. To je ključni stav. Ono što uzrokuje najviše patnje je naš otpor osjećaju, a ne sam taj osjećaj, pa čak i ako se radi o »nega tivnom« osjećaju. Negativni osjećaji sadrže određen stupanj patnje koja im je prirođena, no mi često umnožavamo, pretjerujemo i produ- žavamo tu patnju upravo svojim pružanjem otpora. Naučiti kako prihvatiti neko iskustvo je sredstvo, kojim se patnja svodi na naj manju moguću mjeru.
Proživljavanje se događa u datom trenutku
Međutim, nakon što ga naučimo prihvatiti, iskustvo još nije u ci jelosti integrirano. Na određeni se način ono mora proraditi; to nazivam izravnim proživljavanjem, kroz koje se iskustvo u potpuno sti upija ili ga se oslobađamo. Učeći kako da uđemo u izravno proži vljavanje, počinjemo razumijevati i ono, što je poznato pod nazivom »postojati u datom trenutku«. Postojati u datom trenutku - to je tajnovit doživljaj. Svjesno je aktivirano, a mi sami djelujemo na novoj i višoj razini. Ishod je osje ćaj zadovoljstva i oduševljenja, te prizivanje u igru onih sila koje djeluju među osobama, onih koje je sve do sada blokiralo vlastito Ja. Ove sile djeluju na vrlo praktičnim razinama, izazivajući preobrazbu u situacijama, u kojima smo nekada pružali otpor. Prihvaćajući ih, mi ih nadilazimo. Dodirujemo duhovno kroz svjetovno. Otkrivamo du hovno u svjetovnom. Bitno je naučiti kako se otvoriti na osjećajnoj razini. Možda mi slite, da svoju patnju osjećate upravo sada. Međutim, problem je u to me, da nastavljate pružati otpor patnji podsvjesnim odbacivanjem