Pojam logika potiče od grčke reči logos-znak,pravilo,zakon, nauka. Ovaj
pojam je izmislio starogrčki filozof Heraklit, kod koga je reč logos imala značenje govor, glas, a danas ovaj pojam ima čak 51 značenje. Logika je deo nauke filozofije (težnja ka mudrosti). Logika je nauka o zakonima saznavanja istine. Ona nastoji da utvrdi opšta i nužna pravila po kojima moramo misliti da bismo saznali istinu. Logiku kao nauku je prvi sistemski izložio starogrčki filozof Aristotel (384-322 pre nove ere) u svom delu Organon (oruđe), i smatrao je za naukom od najveće važnosti, koja je predstavljala oruđe za bilo koju drugu nauku i njeno saznavanje. Značajne doprinose logici kao nauci dali su i Aristotelovi prethodnici Sokrat i Platon, a i mnogi kineski i indijski filozofi. Predmet logike je istraživanje uslova saznavanja istine,što je jedan od bitnih odnosa čoveka prema svetu:znati istinu znači imati adekvatne informacije o stvarnosti kakva ona zaista jeste, nezavisno od naših želja i interesa. Pojam naučnog znanja, logički utvrđen mora biti jasno razlikovan od zdravorazumskog saznanja. Zdravorazumsko saznanje se zasniva na čulnom iskustvu i spontanom razumskom zaključivanju u kome je prisutna elementarna logika, ali nije dovedena do svesti, jer nije naučena iz knjiga. Naučno saznanje se karakteriše većom kritičnošću i sistematičnošću, a čulno iskustvo je ono koje nas može varati. Značaj logike kao nauke je u tome što njeno poznavanje u velikoj meri povećava našu sposobnost kritičkog mišljenja i osetno poboljšava izglede da naši zaključci budu istiniti.