Chapter 83 - Can Intensivist Performance Be Measured

Access
Provided by:
Kritička njega
Poglavlje 83: Mogu li se mjeriti intenzivističke performanse?
Sharon Leung
KLJUČNE TOČK E
K L J UČNE TOČK E
1. CMS je pokrenuo Doctor Compare u prosincu 2010. godine, a proširio se na informacije o kvaliteti liječničke skrbi u 2013. godini. Mjerenje i
izvještavanje o uspješnosti liječnika predstavlja nastojanje da se prijeđe na transparentniji zdravstveni sustav.
2. Strategija koju je IOM preporučio za poboljšanje kvalitete skrbi bila je plaćanje performansi (P4P) ili financijskih poticaja za transformaciju
ponašanja kako bi se postigla veća vrijednost.
3. Procesne mjere vrlo su osjetljivije na razlike u kvaliteti skrbi i lakše ih je protumačiti. Međutim, mjera procesa vrijedna je samo ako se
pretpostavlja da ima vezu sa smislenim ishodom. Sam po sebi ima malu unutarnju vrijednost.
4. Jedna od prednosti mjerenja ishoda, na primjer, stopa smrtnosti, je da je to mjera koja je važna sama po sebi, čak i ako razlike nemaju nikakve
veze s kvalitetom skrbi.
5. Jedno od glavnih pitanja mjerenja intenzivističke izvedbe je atribucija liječnika. Svaka epizoda skrbi uključivala bi više intenzivista i drugih
liječnika.
6. Korištenje ICU LOSa kao procesne mjere obeshrabrilo bi intenziviste da pružaju dugotrajnu, ali važnu skrb na kraju života pacijentima na
intenzivnoj njezi, što bi dovelo do veće fragmentacije skrbi.
7. Iako se primjenjuje prilagodba rizika, upotrebom smrtnosti u bolnicama kao mjere ishoda kvalitete ne bi se uzeo u obzir učinak palijativne skrbi
i sposobnost prijenosa na LTACove.
8. Sadašnji sustav još nije uspostavljen kako bi se povezali fragmentirani subjekti koji se brinu o tim pacijentima s kritičnim bolestima oko
odgovornosti za vrijednost.
9. Poboljšanje produktivnosti usluge, mjerenje i praćenje performansi i njezina varijanca temeljni je zahtjev za utvrđivanje učinkovitosti i najboljih
praksi te za njihovo širenje u cijelom sustavu ili organizaciji.
10. Napredno mjerenje uspješnosti na razini liječnika ključna je strategija na dnevnom redu politike kada postoje znatne neobjašnjive razlike u
praksama koje dovode do loše kvalitete, neučinkovite isporuke skrbi i rasipanja resursa.
UVOD
Američki zdravstveni sustav najskuplji je sustav na svijetu, a opet nas nadmašuju brojne zemlje u razvoju.1 Pacijenti s kritičnim bolestima čine većinu
izdataka za zdravstvenu skrb po glavi stanovnika. Prema studiji Savjetodavne komisije za plaćanje Medicare (MedPAC) iz 2009. godine, prvih 5%
potrošača čini 50% ukupne potrošnje u zdravstvu, ukupno 623 milijarde dolara, ili gotovo 41,000 dolara po pacijentu.2 Budući da stanovništvo stari, a
medicinska tehnologija napreduje, ova skupina pacijenata brzo raste. Upravljanje pacijentima s kritičnim bolestima predstavlja znatne izazove: skupu
skrb, česte ponovne prihvate i nezadovoljstvo skrbi među njima.3
Njega na intenzivnoj njezi je radno sposobna i resursno intenzivna. Usredotočenost na kvalitetne performanse i održavanje kvalitetnih procesa ključna
Downloaded 202311 5:26 A Your IP is 31.223.128.254
Chapter 83: Can Intensivist Performance Be Measured?, Sharon Leung Page 1 / 6
je za kritičnu skrb. U Sjedinjenim Državama glavni igrači koji prate uspješnost kvalitete JILa uključuju Agenciju za istraživanje i kvalitetu zdravstvene
©2023 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
skrbi, Nacionalni forum kvalitete (NQF), Udrugu volonterskih bolnica, Institut za poboljšanje zdravstvene zaštite, Leapfrog Grupu i Zajedničku
komisiju. NQF je 2010. godine podržao smrtnost bolnica i duljinu boravka na odjelu intenzivne njege (JIL) kao pokazatelje kvalitete.4 Obično kada se
izdataka za zdravstvenu skrb po glavi stanovnika. Prema studiji Savjetodavne komisije za plaćanje Medicare (MedPAC) iz 2009. godine, prvih 5%
Access Provided by:
potrošača čini 50% ukupne potrošnje u zdravstvu, ukupno 623 milijarde dolara, ili gotovo 41,000 dolara po pacijentu.2 Budući da stanovništvo stari, a
medicinska tehnologija napreduje, ova skupina pacijenata brzo raste. Upravljanje pacijentima s kritičnim bolestima predstavlja znatne izazove: skupu
skrb, česte ponovne prihvate i nezadovoljstvo skrbi među njima.3
Njega na intenzivnoj njezi je radno sposobna i resursno intenzivna. Usredotočenost na kvalitetne performanse i održavanje kvalitetnih procesa ključna
je za kritičnu skrb. U Sjedinjenim Državama glavni igrači koji prate uspješnost kvalitete JILa uključuju Agenciju za istraživanje i kvalitetu zdravstvene
skrbi, Nacionalni forum kvalitete (NQF), Udrugu volonterskih bolnica, Institut za poboljšanje zdravstvene zaštite, Leapfrog Grupu i Zajedničku
komisiju. NQF je 2010. godine podržao smrtnost bolnica i duljinu boravka na odjelu intenzivne njege (JIL) kao pokazatelje kvalitete.4 Obično kada se
odobri mjera NQFa, predviđa se istraživanje politike oko tih mjera. Također, sve veći naglasak na procesima skrbi i ishodima potiče pružatelje usluga
da prošire fokus mjernih podataka JILa izvan LOSa i smrtnosti kako bi uključili stope ponovnog prihvata, temeljne mjere i zadovoljstvo pacijenata.
Međutim, mogu li se pokazatelji uspješnosti kao što su ICULOS, smrtnost jila i stope ponovnog prihvata koristiti za mjerenje uspješnosti intenzivista?
Ako je tako, što je s intenzivistima koji rade u sigurnosnomrežnim bolnicama s visokim postotkom pacijenata koji nisu osigurani? S druge strane, kako
se odgovornost može proširiti među liječnicima jer će svakog pacijenta na intenzivnoj njezi vjerojatno liječiti više intenzivista i drugih liječnika? Koje bi
bile financijske posljedice i posljedice primjene takvih mjera? Cilj je ovog poglavlja procijeniti jesu li te mjere performansi primjerene i nepristrane u
mjerenju intenzivističke uspješnosti.
POZADINA
The ACA
Većina zdravstvenih sustava sada se suočava s istim temeljnim izazovom: kako pružiti širok pristup zdravstvenim uslugama uz istodobno poboljšanje
kvalitete skrbi i kontrolu troškova. Velika konkurencija često je predložena kao rješenje koje se bavi svakim elementom ovog izazova. Neuspjesi u radu
našeg zdravstvenog sustava uglavnom su nevidljivi i nastavit će biti nevidljivi sve dok nemamo sustave koji nam omogućuju praćenje kvalitetnih
performansi pružatelja usluga koji su središnji dobavljači naše zdravstvene zaštite.
Krajolik se mijenja. CMS je pokrenuo Doctor Compare u prosincu 2010. godine, a proširio se i na informacije o kvaliteti liječničke skrbi u 2013. godini.
Mjerenje i izvještavanje o uspješnosti liječnika predstavlja nastojanje da se prijeđe na transparentniji zdravstveni sustav. U bliskoj budućnosti,
Physician Compare će pružiti informacije o liječnicima pružaju li preporučenu skrb pacijentima ili ne. Nove preporuke Zajedničke komisije i CMSa
nalažu praćenje kompetencija pojedinog pružatelja usluga sljedećim metodama: Kontinuirana procjena profesionalne prakse o primjerenosti
privilegija, proceduralnom obujmu, zadovoljstvu pacijenata i profesionalnim interakcijama.
Institut za medicinu (IOM) prepoznao je da plaćanje utječe na ponašanje pružatelja usluga. Strategija koju je IOM preporučio za poboljšanje kvalitete
skrbi bila je plaćanje performansi (P4P) ili financijskih poticaja za transformaciju ponašanja kako bi se postigla veća vrijednost.5,6 Sustav za
izvještavanje o kvaliteti liječnika (PQRS) bio je prvi korak u tom smjeru.7 Kupnja temeljena na vrijednosti (VBP) strategija je koja povezuje plaćanja s
vrijednošću skrbi tijekom cijelog kontinuuma liječenja pacijenata i ovisi o prepoznavanju i nagrađivanju zajedničke odgovornosti među pružateljima
usluga.8 CMS radi na transformaciji programa Medicare iz pasivnog platitelja u aktivnog kupca visokokvalitetnih zdravstvenih usluga povezivanjem
plaćanja s vrijednošću pruženih usluga.9
Indeksi kvalitete za mjerenje njege jila
Ciljevi su korištenja pokazatelja uspješnosti informiranje o oblikovanju politika ili strategiji na regionalnoj i/ili nacionalnoj razini, poboljšanje kvalitete
skrbi, praćenje uspješnosti sredstava za financiranje zdravstvene zaštite, utvrđivanje loših rezultata i zaštita javne sigurnosti. Glavno je pitanje koji
pokazatelji uspješnosti mogu razlikovati istinsku razliku u kvaliteti. Mjere procesa i ishoda često se koriste u procjeni kvalitetne skrbi na JILu.
Procesne mjere vrlo su osjetljivije na razlike u kvaliteti skrbi i lakše ih je protumačiti. Jedna od prednosti mjerenja ishoda, na primjer, stopa smrtnosti,
je da je to mjera koja je važna sama po sebi, čak i ako razlike nemaju nikakve veze s kvalitetom skrbi.10 Često se koristi u kritično bolesnoj populaciji, ali
važno je imati na umu da mjere ishoda nisu izravna mjera kvalitete skrbi. S druge strane, mjera procesa vrijedna je samo ako se pretpostavlja da ima
vezu sa smislenim ishodom. Sam po sebi ima malu unutarnju vrijednost.10 Stoga su prije procjene sirovog broja potrebni robusni sustavi za
podešavanje mješavine slučajeva. Iako je primamljivo koristiti smrtnost za identifikaciju loših izvođača, potrebno je uzeti u obzir njezinu prikladnost za
svaku određenu bolest i operaciju.
Kvalitetna izvedba povezana s nadoknadom troškova
Od 1. listopada 2012. centri za medicare i medicaid usluge (CMS) počeli su smanjivati isplate bolnicama s viškom od 30 dana, sveuzrokom,
prilagođenim riziku, stopom ponovnog prihvata bolnice za upalu pluća, akutnim infarktom miokarda i zatajenjem srca. Prema MedPACu iz 2007.
godine: "Ponovni prihvat općenito je vjerojatniji što je pacijent teže bolestan čak i unutar iste skupine povezane s dijagnozom (DRG)." Teško bolesni
pacijenti čiji je LOS premašio primjenjivi DRG za faktor dva imali su 26,6% veću vjerojatnost ponovnog prihvata.11 Pacijenti s brojnim komorbiditetima
imaju povećan rizik od ponovnog prihvata. Također, pacijenti otpušteni u SNF ili ustanovu za dugotrajnu njegu imali su dvostruko veći rizik od 30
dnevnog ponovnog prihvata bolnice.11
svaku određenu bolest i operaciju. Access Provided by:
Kvalitetna izvedba povezana s nadoknadom troškova
Od 1. listopada 2012. centri za medicare i medicaid usluge (CMS) počeli su smanjivati isplate bolnicama s viškom od 30 dana, sveuzrokom,
prilagođenim riziku, stopom ponovnog prihvata bolnice za upalu pluća, akutnim infarktom miokarda i zatajenjem srca. Prema MedPACu iz 2007.
godine: "Ponovni prihvat općenito je vjerojatniji što je pacijent teže bolestan čak i unutar iste skupine povezane s dijagnozom (DRG)." Teško bolesni
pacijenti čiji je LOS premašio primjenjivi DRG za faktor dva imali su 26,6% veću vjerojatnost ponovnog prihvata.11 Pacijenti s brojnim komorbiditetima
imaju povećan rizik od ponovnog prihvata. Također, pacijenti otpušteni u SNF ili ustanovu za dugotrajnu njegu imali su dvostruko veći rizik od 30
dnevnog ponovnog prihvata bolnice.11
KVALITETNE PERFORMANSE NE MOGU SE MJERITI KOD INTENZIVISTA
Atribucija liječnika
Jedno od glavnih pitanja mjerenja intenzivističke izvedbe je atribucija liječnika. Svaka epizoda skrbi uključivala bi više intenzivista i drugih liječnika.
Kako bi se odgovornost trebala širiti među svim stručnjacima? Ovo je pitanje posebno njemačko za populaciju JILa jer većina pacijenata ima
višestruka stanja i može ih liječiti više liječnika. Štoviše, gotovo tri četvrtine skrbi intenzivista u Sjedinjenim Državama pruža se u onome što se smatra
"otvorenim" ili "niskim intenzitetom" kadrovskog modela JILa: Intenzivist daje preporuke za liječenje, ali nema ovlasti nad brigom o pacijentima.12
Samo u malom postotku JILova uglavnom medicinskih JILova i JILa u nastavnim bolnicama kritična je skrb koja se pruža u obrascu "visokog
intenziteta" ili "zatvorenog" osoblja, u kojem se odlukama o liječenju kohezivno upravlja pod vodstvom jednog intenzivista.12,13
Stoga intenzivisti u otvorenom sustavu češće liječe epizode s više liječnika i u mjeri u kojoj učinkovitost varira među liječnicima. Intenzivisti bi mogli biti
nepravedno kažnjeni ili nagrađeni ako su drugi liječnici neučinkovitiji ili učinkovitiji. Također, višestruke atribucije mogle bi povećati broj epizoda koje
se (barem djelomično) pripisuju liječnicima, povećavajući statističku preciznost mjera uspješnosti za njih.
JIL LOS
ICU LOS je procesna mjera koja može biti neovisna o kvaliteti i lako se manipulira. Poticanje ranijeg prijenosa iz JILa moglo bi povećati rizik od štete
pacijenata i povećati stopu ponovnog prihvata. S druge strane, u državama koje imaju pristup LTACima, pacijenti se mogu prenijeti na LTACove rano
tijekom liječenja. Dakle, bez druge mjere, gledajući ponovni prihvat JILa, može postojati pritisak za kliničare da prerano otpuste pacijente na
intenzivnoj njezi. Međutim, postoji potencijal za štetne posljedice koje mogu naštetiti pacijentima i u konačnici povećati troškove zdravstvene zaštite.
Nadalje, ICU LOS uvijek bi trebao uzeti u obzir smrtnost JILa i ponovni prihvat JILa. Mjere zajedno uravnotežuju zabrinutost u vezi s bržim prijenosom
pacijenata jer, iako se mjera LOSa može poboljšati, malo je vjerojatno da će se mjera smrtnosti poboljšati i može se još pogoršati.14,15
Postoji potencijal da će bolnice biti nepravedno nagrađene prebacivanjem velikog broja pacijenata na LTACove i poticanjem prekomjerne upotrebe
ustanova za njegu nakon akutne njege, što bi povećalo ukupne troškove. Istodobno, sigurnosnomrežne bolnice bit će kažnjene jer neosigurani
nemaju drugu mogućnost skrbi. Dakle, u državama bez LTACa, i sigurnosnomrežne i nesigurnosne neto bolnice povećale bi ICU LOS.
Drugo pitanje je koordinacija skrbi. U Sjedinjenim Državama kritična skrb i palijativna skrb međusobno su isključivi subjekti.16 Nakon što nisu uspjeli
na dugotrajnom liječenju na intenzivnoj njezi, intenzivisti često prvi raspravljaju o ciljevima skrbi s pacijentima koji su došli do kraja života i svojim
skrbnicima. Korištenje ICU LOSa kao procesne mjere obeshrabrilo bi intenziviste da pružaju dugotrajnu, ali važnu skrb na kraju života pacijentima na
intenzivnoj njezi, što bi dovelo do veće fragmentacije skrbi. Imajući na umu potencijalnu kaznu, razgovor o ciljevima skrbi često je težak; intenzivistima
bi moglo biti lakše jednostavno prenijeti umirućeg pacijenta iz JILa ili u LTAC.
Smrtnost bolnica
Iako se primjenjuje prilagodba rizika, upotrebom smrtnosti u bolnicama kao mjere ishoda kvalitete ne bi se uzeo u obzir učinak palijativne skrbi i
sposobnost prijenosa na LTACove. Smrtnost je, općenito, veća u sigurnosnomrežnim bolnicama. Smrti od medicinskih pogrešaka i smrti koje
proizlaze iz odluke da se ne provodi agresivna skrb vrlo su različite stvari. Više od 90% smrtnih slučajeva nije povezano s nesigurnom skrbi. Većina
drugih javno dostupnih mjera kvalitete odnosi se samo na smrtnost pacijenata, stvarajući poticaj za premještanje pacijenata u LTACove i druge
ustanove kada se pojavi okolnosti na kraju života, što je opcija koja nije izvediva u bolnici sa sigurnosnom mrežom. Doista, prethodna istraživanja
pokazuju da smrtnost u bolnici temeljena na referentnim vrijednostima jednostavno odgađa smrt ili prebacuje mjesto smrti na LTAC, a da zapravo ne
smanjuje ukupnu smrtnost.15
Stope ponovnog prihvata
Bolnice koje služe ekonomski ugroženom stanovništvu, koje vjerojatno imaju manji pristup skrbi u zajednici i niže razine samoefikasnosti u snalaženju
u složenom, fragmentiranom zdravstvenom sustavu, bit će kažnjene jednako kao i bolnice koje služe stanovništvu koje se ne bori s tim složenostima. S
jedne strane, sigurnosnomrežne bolnice ne mogu si priuštiti nikakvo smanjenje resursa. Općenito govoreći, države s LTACovima imale bi niže stope
drugih javno dostupnih mjera kvalitete odnosi se samo na smrtnost pacijenata, stvarajući poticaj za premještanje pacijenata u LTACove i druge
Access Provided by:
ustanove kada se pojavi okolnosti na kraju života, što je opcija koja nije izvediva u bolnici sa sigurnosnom mrežom. Doista, prethodna istraživanja
pokazuju da smrtnost u bolnici temeljena na referentnim vrijednostima jednostavno odgađa smrt ili prebacuje mjesto smrti na LTAC, a da zapravo ne
smanjuje ukupnu smrtnost.15
Bolnice koje služe ekonomski ugroženom stanovništvu, koje vjerojatno imaju manji pristup skrbi u zajednici i niže razine samoefikasnosti u snalaženju
u složenom, fragmentiranom zdravstvenom sustavu, bit će kažnjene jednako kao i bolnice koje služe stanovništvu koje se ne bori s tim složenostima. S
jedne strane, sigurnosnomrežne bolnice ne mogu si priuštiti nikakvo smanjenje resursa. Općenito govoreći, države s LTACovima imale bi niže stope
ponovnog prihvata u usporedbi s državama bez LTACova. Te mjere odražavaju proces skrbi koji je neovisan o kvaliteti i koji može dovesti u zabludu.
PERFORMANSE SE MOGU MJERITI KOD INTENZIVISTA
Atribucija liječnika
Većina dionika prepoznaje da bi čak i uz savršene informacije bilo teško pravedno podijeliti odgovornost za komplicirane mješavine korištenja resursa
među više liječnika koji liječe jednog pacijenta u epizodi. Stoga je najbolji način pokušati doći do razumne aproksimacije stvarnosti u tim situacijama.
Umjesto korištenja pojedinačne atribucije, višestruka atribucija potvrđuje da donositelj odluka, ako postoji, ima nepotpunu kontrolu nad liječenjem
od strane intenzivista i drugih liječnika, čak i ako je donositelj odluka uputio pacijenta tim drugim liječnicima.
JIL LOS
Jedna od prednosti mjerenja performansi je poticanje promjena posebno sustavnih promjena koje poboljšavaju ishode pacijenata. Javno
izvješćivanje o ishodima JILa može pružiti poticaj za potrebne promjene sustava i odgovarajuću upotrebu resursa. Mjera smrtnosti na intenzivnoj
njezi javno je objavljena u Kaliforniji od 2007. godine. Programeri i provoditelji mjere nisu dobili povratne informacije od bolnica koje identificiraju
neželjene posljedice. Prema MedPACu u ožujku 2011. godine, od početka izvješćivanja o mjeri, profili rizika pacijenata u osnovi su nepromijenjeni, ali
smrtnost JILa smanjila se za 0,5% statistički značajna razlika.17 Također je došlo do izvrsnog angažmana u strategijama benchmarkinga i poboljšanja
kvalitete u JILima u Kaliforniji kao rezultat javnog izvješćivanja o mjeri smrtnosti.
Bučna, aktivna JIL vjerojatno nije najbolje okruženje za njegu na kraju života, a prijenos u druge jedinice može biti prikladan i poželjan. Prijenos će
utjecati samo na mjeru LOSa budući da je smrt u bolnici još uvijek uključena u mjeru smrtnosti.
Smrtnost bolnica
Proučena je sugestija da bi 30dnevna mjera smrtnosti bila alternativa za izbjegavanje pristranosti iscjedka.18 Uspoređujući bolničku i 30dnevnu
smrtnost, bilo je malo promjena u performansama, posebno na razini visokih i niskih performansi. Podaci iz Nacionalnog indeksa smrti potrebni za
30dnevne mjere morala su skupi, a njegova dostupnost kasni najmanje 2 godine. U ravnoteži, bolnička mjera pravodobno pruža dobre podatke.
CMS je službeno izjavio da postoji nekoliko sigurnosnomrežnih bolnica koje ne pokazuju dokaze o višim stopama ponovnog prihvata od očekivanih.
To podrazumijeva da nije neupotrebljiv čin da te bolnice nisu u mogućnosti napraviti poboljšanja u pružanju skrbi i uslugama kako bi se smanjila
rehospitalizacija koja se može izbjeći.
DISKUSIJA
Za pacijente s kritičnim bolestima poboljšanje koordinacije skrbi ne znači nužno da bi indeks hospitalizacije imao kraći LOS i manju smrtnost. Koje god
varijable bile odabrane moraju zadovoljiti nekoliko preduvjeta. Oni moraju biti relevantni za odlučivanje o tome pruža li se visokokvalitetna skrb.
Smrtnost i LOS su jednostavni za mjerenje, ali oni su samo jedan dio veće zagonetke. Mjerenje jednog procesa bez razumijevanja drugih procesa može
dovesti u zabludu. Sadašnji sustav još nije uspostavljen kako bi se povezali fragmentirani subjekti koji se brinu o tim pacijentima s kritičnim bolestima
oko odgovornosti za vrijednost. Provedbom mjera performansi kao što je ICU LOS samo bi se povećao jaz između sigurnosnih bolnica i bolnica koje
nisu sigurnosne mreže.
Smrtnost na intenzivnoj njezi LOS i u bolnicama mogu biti dobri surogati za štetni događaj: medicinske pogreške i bolničke infekcije; međutim, postoje
određena stanja koja zahtijevaju duži LOS s boljim ishodima pacijenata koji mogu dovesti do smanjenja troškova u cjelini. Prikladniji pokazatelji
trebali bi uključivati ukupne troškove skrbi, ishode svakog zasebnog upravljanja kroničnim bolestima, upravljanje štetnim događajima, kao i
zadovoljstvo pacijenata i njegovatelja.
Kako bi se poboljšala koordinacija i smanjila fragmentacija skrbi, intenziviste bi trebalo poticati da prošire skrb izvan akutne epizode i da iznesu svoje
mišljenje o kvaliteti života nakon njege na intenzivnoj njezi.16 Liječnicima bi trebala biti veća odgovornost i odgovornost za raspravu o prognozama i
oko odgovornosti za vrijednost. Provedbom mjera performansi kao što je ICU LOS samo bi se povećao jaz između sigurnosnih bolnica i bolnica koje
Access Provided by:
nisu sigurnosne mreže.
Smrtnost na intenzivnoj njezi LOS i u bolnicama mogu biti dobri surogati za štetni događaj: medicinske pogreške i bolničke infekcije; međutim, postoje
određena stanja koja zahtijevaju duži LOS s boljim ishodima pacijenata koji mogu dovesti do smanjenja troškova u cjelini. Prikladniji pokazatelji
trebali bi uključivati ukupne troškove skrbi, ishode svakog zasebnog upravljanja kroničnim bolestima, upravljanje štetnim događajima, kao i
zadovoljstvo pacijenata i njegovatelja.
Kako bi se poboljšala koordinacija i smanjila fragmentacija skrbi, intenziviste bi trebalo poticati da prošire skrb izvan akutne epizode i da iznesu svoje
mišljenje o kvaliteti života nakon njege na intenzivnoj njezi.16 Liječnicima bi trebala biti veća odgovornost i odgovornost za raspravu o prognozama i
ciljevima skrbi. Korištenje ICU LOS kao procesne mjere negativno bi utjecalo na kvalitetu skrbi u bolesnika s kritičnim i terminalnim bolestima. S druge
strane, ako bolnica ima nižu stopu smrtnosti, to bi moglo značiti da veći dio otpuštenih pacijenata ima pravo na ponovni prihvat. U određenoj mjeri,
viša stopa ponovnog prihvata može ukazivati na uspješnu skrb.19
Poboljšanje produktivnosti usluge, mjerenje i praćenje performansi i njezina varijanca temeljni je zahtjev za utvrđivanje učinkovitosti i najboljih praksi
te za njihovo širenje u cijelom sustavu ili organizaciji. Iako je neka varijanca neizbježna, velik dio se može kontrolirati ako svaki sustav pravilno uzme u
obzir razlike u vrsti pacijenata kojima služi, a zatim definira i prikuplja podatke ravnomjerno u različitim populacijama pacijenata.20 Da bi to učinili,
intenzivisti u svakoj službi za kritičnu skrb moraju se usporediti s vlastitom uspješnošću, a ne s loše definiranim vanjskim referentnim vrijednostima,
što samo povezuje poteškoće za točnu procjenu.
Napredno mjerenje uspješnosti na razini liječnika ključna je strategija na dnevnom redu politike kada postoje znatne neobjašnjive razlike u praksama
koje dovode do loše kvalitete, neučinkovite isporuke skrbi i rasipanja resursa. Kako bi se program mjerenja i izvješćivanja liječnika pomaknuo
naprijed, postoji potreba za kontinuiranim razvojem mjera kvalitete temeljenih na dokazima koje se mogu primijeniti za procjenu uspješnosti
pojedinih liječnika na dubljem nizu medicinskih stanja i specijalnosti. Postoji potreba za istraživanjem kako bi se procijenili optimalni načini za
izgradnju ponovljivih i nepokolebljivih rezultata uspješnosti (npr. Razine agregacije) kako bi se procijenili optimalni načini pružanja povratnih
informacija liječnicima i pacijentima kako bi se olakšalo njihovo razumijevanje i korištenje informacija.21
REFERENCE
1. Svjetska zdravstvena organizacija. Svjetsko zdravstveno izvješće iz 2000 . Ženeva: WHO; 2000.
2. Schoenman HRAST Sažetak podataka Zaklade NIH CM o koncentraciji potrošnje u zdravstvu u srpnju 2012.
3. Kahn OMI et al. Dugotrajna upotreba bolnice za akutnu njegu nakon kritične bolesti. J Am Med Assoc . 2010;303:2253–2259.
4. Nacionalni dobrovoljni konsenzusni standardi za ishode pacijenata. Prvo izvješće za I. i II. fazu: Izvješće o konsenzusu; 2010.
5. Institut za medicinu. Prelazak ponora kvalitete: novi zdravstveni sustav za 21. stoljeće . Washington, DC: Nacionalni mediji akademija; 2001.
6. Institut za medicinu. Nagrađivanje izvedbe pružatelja usluga: Usklađivanje poticaja u Medicareu . Washington, DC: Nacionalni mediji akademija;
2007.
7. Centri za medicare i medicaid usluge. Sustav izvješćivanja o kvaliteti liječnika. http://www.cms.gov/Medicare/QualityInitiativesPatient
AssessmentInstruments/PQRS/index.html?redirect=/pqrs.
8. Tompkins CP, Higgins AR, Ritter GA. Mjerenje ishoda i učinkovitosti u kupnji na temelju vrijednosti Medicare. (Millwood) 2009;28:w251–w261.
[PubMed: 19174387]
9. Inicijativa za izvješćivanje o kvaliteti liječnika: iskustvo izvješćivanja iz 2007. godine. http://www.cms.gov/Medicare/QualityInitiativesPatient
AssessmentInstruments/PQRS/downloads/PQRI2007ReportFinal12032008CSG.pdf.
10. Plašt J. Pokazatelji procesa u odnosu na ishod u procjeni kvalitete zdravstvene zaštite. Int J Qual zdravstvena zaštita . 2001;13:475–480.
11. Jweinatt JJ. Ponovni prihvat bolnice pod svjetlima reflektora. J Healthcare Manag . 2010;55:252–264.
12. Popovich MJ, Esfandiari S, Boutros A. Nova paradigma JILa: intenzivisti kao liječnici primarne kritične zdravstvene zaštite. Cleve Clin J Med .
2011;78:697–700. [PubMed: 21968476]
13. Gajić O, Afessa B. Modeli osoblja liječnika i sigurnost pacijenata na intenzivnoj njezi. Prsa . 2009;135:1038–1044. [PubMed: 19349399]
14. Kahn JM, Kramer AA, Rubenfeld GD. Prijenos kritično bolesnih pacijenata iz bolnice poboljšava standardizirani omjer smrtnosti: simulacijsku
Access Provided by:
10. Plašt J. Pokazatelji procesa u odnosu na ishod u procjeni kvalitete zdravstvene zaštite. Int J Qual zdravstvena zaštita . 2001;13:475–480.
11. Jweinatt JJ. Ponovni prihvat bolnice pod svjetlima reflektora. J Healthcare Manag . 2010;55:252–264.
12. Popovich MJ, Esfandiari S, Boutros A. Nova paradigma JILa: intenzivisti kao liječnici primarne kritične zdravstvene zaštite. Cleve Clin J Med .
2011;78:697–700. [PubMed: 21968476]
13. Gajić O, Afessa B. Modeli osoblja liječnika i sigurnost pacijenata na intenzivnoj njezi. Prsa . 2009;135:1038–1044. [PubMed: 19349399]
14. Kahn JM, Kramer AA, Rubenfeld GD. Prijenos kritično bolesnih pacijenata iz bolnice poboljšava standardizirani omjer smrtnosti: simulacijsku
studiju. Prsa . 2007;131:68–75. [PubMed: 17218558]
15. Vasilevskis EE, Kuzniewicz MW, Dekan ML et al. Odnos između prakse otpusta i učinkovitosti smrtnosti na odjelu intenzivne njege u bolnici: dokaz
pristranosti iscjedka. Med njega . 2009;47:803–812. [PubMed: 19536006]
16. Kahn JM. Poboljšanje kvalitete u kritičnoj skrbi na kraju života. Semin Respir Crit Care Med . 2012;33:375–381. [PubMed: 22875384]
17. Javite se Kongresu. Savjetodavna komisija za plaćanje Medicare. Ožujak 2011.
18. Pekar DW, Einstadter D, Thomas CL, Husak SS, Gordon NH, Cebul RD. Trendovi smrtnosti tijekom programa koji je javno izvijestio o uspješnosti
bolnice. Med njega . 2002;40:879–890. [PubMed: 12395022]
19. Gorodeski EZ, Čvorak RC, Blackstone EJ. Jesu li svi ponovni prihvati loši ponovni prihvati? N Engl J med . 2010; 15:297–298.
20. Thomas JW, Grazier KL, Ward K. Usporedba točnosti metodologija prilagodbe rizika koje se koriste u ekonomskom profiliranju liječnika. Istraga .
2004;41:218–231. [PubMed: 15449435]
21. McGlynn EA. Odabir zajedničkih mjera kvalitete i performansi sustava. Med njega . 2003;41:I39–I47. [PubMed: 12544815]

Chapter 83 - Can Intensivist Performance Be Measured

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chapter 83 - Can Intensivist Performance Be Measured

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Access

13. Gajić O, Afessa B. Modeli osoblja liječnika i sigurnost pacijenata na intenzivnoj njezi. Prsa . 2009;135:1038–1044. [PubMed: 19349399]

You might also like