1.Sistemi planiranja i kontrole zaliha.

(2 boda)
− Tradicionalni sistem planiranja i kontrole zaliha

o Kontinuirano popunjavanje zaliha

▪ 𝑡 ≠ 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡

▪ 𝑄 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡

▪ Kada nivo zaliha padne na određenu unaprijed definisanu vrijednost vrši se nabavka fiksne količine
materijala

▪ Prednost: dolazi uvijek ista količina zaliha

▪ Nedostatak: nejednako vrijeme dolaska robe (drugi dan, peti dan), signalne zalihe se planiraju po
veličini a ne po vremenu

o Periodično popunjavanje zaliha

▪ 𝑡 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡

▪ 𝑄 ≠ 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡

▪ Popuna zaliha se vrši u tačno utvrđenom vremenskom intervalu za količine koje nedostaju do
max/min zalihe

▪ Nedostatak: problem je što se ne zna kolika količina se naručuje

− Planiranje i kontrola zalihe na osnovu uslova na tržištu

o Planiranje zaliha na osnovu poznatnog:

▪ Plana proizvodnje i normativa utroška materijala (MRP: Materijal resource planing)

▪ Plana prodaje: prognoziranje potražnje (DRP sistem: Distribution requirement planing)

o Ciljevi: reducirati vrijeme čekanja dobara na skladištu, izbjeći statistički koncept ponavljanja fiksnih
narudžbi, izbjeći držanja velike količine sigurnosnih zaliha i uskladiti proizvodnju s potražnjom

o Postiže se puna kontrola logističkog sistema od dobavlja do potrošača

o Zalihe moguće prilagoditi procesu proizvodnje i prodaje

o Smanjenje novca za skladištenje u odnosu na tradicionalni pristup

− Proizvodnja bez zaliha (JIT – Just in time)

− Karakteristike:

o Proizvodnja po narudžbi

o Proizvodnja s malim serijama

o Proizvodnja sa “nula” grešaka

o Proizvodnja sa najkraćim ciklusom izrade

o Proizvodnja bez skladišta

o Proizvodnja bez zaliha

− Da bi se ostvarila potrebno je:

o Poznavati prilike na tražištu

o Precizno planirati proizvodnju

o Usavršavati proces proizvodnje

− Cillj ovakvog tipa organizacije proizvodnje je minimiziranje:

o Vremena proizvodnje

o Troškova proizvodnje

o Količine zaliha u skladištima fabrike

− Prednosti JIT proizvodnje su:

o Povećan obrt kapitala, manje novca uloženo u zalihe

o Manje potrebe za skladištnim prostorom za sirovine i gotove proizvode

o Stvaranje jakih veza sa dobavljačima

o Unaprjeđuje se komunikacija i saradnja između marketinškog i proizvodnog odjeljenja

− Nedostaci JIT proizvodnje su:

o Poslovne aktivnosti mogu biti dovedene u pitanje ukoliko se ne ispoštuju planirani vremenski okviri
(npr. doprema sirovina, poluproizvoda)

o Nemogućnosti kupovine i dopreme sirovina i poluproizvoda na principima velikih količina – nema

robota

o Minimalne zalihe mog dovesti do zastoja..

JIT vs Tradicionalni modeli –

JIT

o Pull strategija

o Min zalihe

o Multifunkcionalni rad
o Besprijekorna kvaliteta

o Decentralizirana proizvodnja

− Tradicionalni modeli

o Push strategija

o Velika količina zaliha

o Specijalizacija rada

o Nedostaci u kvaliteti

o Centralizirajuća proizvodnja

2. Sigurnost AGV-a (2 boda)

Postoje tri osnovne kategorije za razmatranje sa obzirom na sigurnost AGV sistema:

-Trening

-Postupci

-Specifikacija sistema

1. Trening-Svo osoblje koje sudjeluje u AGV sistemima treba da prođe određenu obuku. To su:
osoblje za održavanje sistema, operatori, supervizoiri...

2. Postupak- pisanje standardinih postupaka vezanih za sigurnost AGV su neophodni.

3. Sistem specifikacije: Vrsta AGV vozila ima veliki uticaj na izbor sigurnosti. Danas najbrži razvoj AGV
primjene je u montažnim procesima gdje ima veliki broj ljudi a samim tim i postoji i veći rizik od
ozljeda.

Postoje tri tipa područja djelovanja AGVa:

1. Zatvorene zone

− Mogućnost zaustavljanja ulaska ljudi u područje rada (npr. ograde, senzori),

2. Mješovite zone

− Mogućnost prisustva određenog broja ljudi,

− Dozvoljen pristup samo obučenom osoblju.

3. Otvorene zone

− AGV radi zajedno sa ostalom proizvodnom opremom,

zone sa najvećim brojem nesreća.

Sigurnost AGV:

− Dinamično okruženje,

− Neuobičajne situacije

o Nastanak: ljudska greška (program, spajanje), kvar senzora za detekciju prisustva, vibracije.

− Konflikti koji su od najvećeg značaja i sudari:

o Sa drugim vozilom,

o Sa preprekama,

o Ograničena komunikaciona razdaljina,

o Međusobno ometanje prilikom slanja prijema informacija.

Uređaji za detekciju:

− Prisustva,

− Mogućnosti sudara,

− Prepreka,

− Narušavanja radnog prostora,

− Sigurnost proizvodnog procesa,

− Procesuiranje materijala,

− Detektovanje pozicije.

Prema načinu realizacije:

− Pasivni sistemi sigurnosti AGVa

− Aktivni sistemi sigurnosti AGVa

Prema načinu funkcionisanja:

− Kontaktni

− Bezkontaktni

Pasivni sistemi sigurnosti AGVa

• Aktivni non stop,

• Brojni faktori i mjere koje se sprovode još u fazi projektovanja vozila ali i industrijskog postrojenja,

• Može se ostvariti:

o U okviru layouta proizvodnog pogona

▪ Uzdignute staze za radnike,

▪ Cestovna pravila,

▪ Signalizacija

i ▪ Staze za pješake.

o Na AGV vozilu

▪ Brojni faktori i mjere koje se sprovode još u fazi projektovanja vozila,

▪ Cilj smanjivanje posljedica povreda pješaka u proizvodnom pogonu, te sprječavanje oštećenja

vozila i tereta koji se transportira,

▪ Realizacije: karoserija u vozilu, raspored sklopova i agregata vozila.

Aktivni sistemi sigurnosti AGVa

• Osiguravaju “razumijevanje” stanja vozila kako bi se izbjegao sudar sa drugim objektima ili smanjile
posljedice sudara.

• Može se ostvariti:

o U okviru Layouta proizvodnog pogona

▪ Sigurnosne podloge,

▪ Svjetlosni signali.

o Na samim AGV vozilima

▪ Zvučni signali.

3. Prednosti i nedostaci simulacija transportnih sistema. (1 bod)

Prednosti primjene simulacije:

− Simulacija je relativno vjeran prikaz realnog sistema

− Može se koristiti za analizu velikih i kompleksnih realnih problema koji se ne mogu riješiti
konvecionalnim modelima

− Simulacija dozvoljava rad sa bilo kojom raspodjelom vjerovatnoća

− Zahvaljujući simulaciji efekti mogućih promjena u sistemu su odmah vidljivi

− Simulacija dopušta “šta – ako” analize

− Simulacija ne remeti realan sistem, što je velika prednost, jer je nemoguće ekepserimentirati sa
pravim fabrikama, bolnicama ili aerodromima

Nedostaci primjene simulacije:

− Dobri simulacioni modeli su skupi

− Simulacija ne garantuje nalaženje optimalnog rješenja

− Simulacioni modeli ne daju odgovore bez adekvatnih, realnih ulaznih podataka

− Svaki simuacioni model je jedinstven i obično se ne može primjeniti na druge probleme

− Problemi vezani za troškove simulacije i prikupljanje podataka (dugotrajno i teško)

4. Definisati proces skladištenja i navesti njegove osnovne ciljeve i zadatke.

(1bod)
Planirana aktivnost kojom se materijal dovodi u stanje mirovanja, a uključuje fizički proces rukovanja
i čuvanja materijala, te metodologiju za provedbu tih procesa.

Ciljevi i zadaci skladištenja:

− Dinamičko uravnoteženje tokom materijala, količinski i prostorno u svim fazama proizvodnje

procesa – neprekidnost proizvodnje,

− Skladištenje – najniži troškovi skladištenja i najmanja moguća financijska sredstva angažirana u

zalihe,

− Održavati stalnu kvalitetu zaliha materijala čuvanjem, zaštitom i održavanjem fizičko – hemijskih
svojstava materijala,

− Racionalno ubrzavati tok materijala, kako bi se skratio proces poslovanja (npr. ciklus proizvodnje) i
time ubrzao koeficijent obrtaja sredstava vezanih za zalihe ,

− Utjecati na povećanje konkurentske spobosnosti proizvodnog sistema.

5. Modeliranje i model transportnog sistema. ( 2 boda)

Cilj projektovanja i razvoja bilo koje vrste transportnog sistema je stvaranje sistema koji ispunjava
željene funkcije uz postizanje najviši performansi po najnižoj cijeni.

Sistem je zbir elemenata složenih u određenom obliku i usmjerenih ka nekom cilju ili svrsi. Sistem je
dio stvarnog svijeta koji posmatramo. Sastoji se od dijelova – podsistema.
Svaki podsistem može predstavljati sistem za sebe.

Pojam realnog sistema podrazumijeva uređen međuzavisan skup elemenata koji formiraju
jedinstvenu cjelinu i djeluju zajednički kako bi ostvarili zadati cilj ili funkciju, bez obzira da li se radi o
prirodnom ili vještačkom sistemu, i također, bez obzira da li taj sistem u posmatranom trenutku
postoji ili se njegovo postojanje planira u budućnosti.

Sistem i modeliranje/simulacija

− Podaci o ponašanju nekog sistema se ne dobiju proučavanjem samog sistema, nego se ponašanje
sistema proučava tako da se napravi model, pa se zatim, eksperimentalno na takvom modelu dolazi
do saznanja o ponašanju postojećeg ili nepostojećeg sistema.

Stanje sistema – u svakom vremenskom trenutku sistem se nalazi u nekom stanju.

Razlikuju se dvije grupe sistema koji se proučavaju:

− Kontinuirani sistemi (stanje sistema određeno u svakom trenutku)

− Diskretni sistemi (stanje sistema određeno samo u nekim trenutcima)

Osnovna svrha modeliranja transportnog sistema sa odgovarajućim stepenom tačnosti znači

adekvatno opisati proučavani sistem u cilju:

− Simulacije varijantnih rješenja, analize i prognoziranja stanja transportnog sistema još u fazi
projektovanja

− Definisanje matematičkih modela koji su neophodni za optimizaciju transportnog sistema i

iznalažanje optimalnog rješenja

− Izgradnja modela upravlja za dati transportni sistem, odnosno objekat optimizacije

− Naučna istraživanja ili praktične primjene u transportnim procesima

Metode modeliranja:

− Analogne

− Misaone

− Dimenzionalne

− Analitičke

− Numeričke

− Kompjutersko grafičke

− Stohastičke

− Fizikalne
 Determinističke metode − Zasnivaju se na primjeni različiti matematiski struktura (algebarske,
diferencijalne, parcijalne, integralne i druge), što implicira jednoznačnu zavisnost izlaznih od ulaznih
veličina, bez utjecaja poremećajnih veličina i pojednostavljen matematski opis realnog
procesa/sistema.

Stohastičke metode − Djelovanje poremećajni veličina nekontrolisanih vrijednosti – stanje sistema se

opisuje na osnovu statističke obrade eksperimentalni rezultata što rezultira generisanjem
stohastičkog modela proučavanog sistema.

Model:

− Sredstvo kojim se predstavlja neki realni sistem

− Ne prikazuje sve nego samo najbitnije aspekte sistema

o Uključiti samo one aspekte sistema koji su bitni za dobijanje traženih odgovara na postavljena
pitanja, svi ostali aspekti se zanemaruju koliko god je to moguće, kako bi model bio što jednostavniji i
što lakše rješiv

o Ockhamova oštrica: “Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju”

− Omogućava suočavanje sa realnim svijetom na pojednostavljen način, izbjegavajući njegovu

kompleksnost i reverzibilnost, kao i sve opasnosti koje mogu proisteći iz eksperimenta nad realnim
sistemom

− Je prikaz samo bitnih aspekata nekog strukturnog sistema.

Podjela modela:

− Fizički

o Statički

o Dinamički

− Abstraktni

o Opisni

o Analogni

o Matematički

Model kao uproštena slika realnog sistema ne sadrži samo objekte i atribute realnog sistema, već i
određene pretpostavke u uslovima validnosti. Provjera modela (verifikacija) – postupak kojim se
provjerava ponaša li se model onako kako je zamišljeno, npr. prethodno se izračunava očekivano
stanje modela, a zatim se simulacijom provjeri da li se dobijeni rezultati podudaraju. Mora biti uvijek
100%.

Validnost ili udaljenost (vrjednovanje modela)

− Eng. Validation – utvrđivanje da li model za željenom tačnošću opisuje sistem koji predstavlja

− Koliko vjerno jedan model predstavlja simulirani sistem – proces utvrđivanja stepena slaganja
podataka u realnom sistemu sa podacima modela naziva se validacija.

Pri provjeri (verifikaciji) modela ispituje se ispravno ponašanje modela bez obzira na proučavani
sistem, dok se u vrjednovanju (validaciji) modela ispituje koliko je poručeni sistem dobro opisan
modelom.

6.