UPRAVLJANJE

ZALIHAMA
.

Doc.dr.sc. Ivan Kovač

Kolegij: Poslovna logistika

Sveučilište u Zagrebu
Ekonomski fakultet
 Ciljevi predavanja nastavne cijeline

• Objasniti pojam zaliha,

• Objasniti važnost upravljanja zalihama,
• Analizirati vrste zaliha i objasniti slučajeve u
kojima se primjenjuju neke od tih vrsta,
• Objasniti preduvjete za primjenu JIT sustava,
• Analizirati i objasniti različite vrste sustava
kontrole i upravljanja zalihama,
ZALIHE
“Količina robe (material, vlastiti proizvodi, poluproizvodi i
gotovi proizvodi), koja je akumulirana radi trajnog
opskrbljivanja vremenski i prostorno bliže ili daljnje
proizvodne ili osobne potrošnje”
(Ferišak, V., Medvešček, I.)


Zalihe su osiguranje od svih mogućih rizika

Višak zahtjeva dodatne troškove propadanja robe, radne
snage, opreme skladišnog prostora i kamata na uloženi novac
u zalihe

U svrhu osiguranja kontinuiranje proizvodnje i prodaje
poželjno je stalno držati odgovarajuću količinu zaliha robe
Tri razloga (motiva) držanja zaliha (J.M.Keynes)

I. Transakcijski motiv – veća količina narudžbi

smanjuje broj transakcija, a time i troškove
naručivanja

II. Špekulativni motiv – očekivana dobit u budućnosti

nastat će rastom cijena uskladištene robe koja će
rasti zbog povećane potražnje za tom robom

III. Sigurnosni motiv – osiguranje određene količine

zaliha zbog neizvjesne ponude
Klasifikacija zaliha robe na skladištu

Zalihe robe na skladištu mogu se klasificirati prema

Vrsti robe koja se skladišti S obzirom na planirani normativ,
stanje, motiv i potrebu za
kontinuiranim odvijanjem procesa
proizvodnje/prodaje
(stvarnoj i planiranoj količini)
Zalihe sirovina i materijala Minimalne
Zalihe dijelova i Optimalne
poluproizvoda Prosječne
Zalihe gotovih proizvoda Sigurnosne
Špekulativne
Sezonske
Nekurentne
• Minimalne zalihe – najmanja količina robe koja
je potrebna za pravovremeno zadovoljenje
obaveza poduzeća po količini i asortimanu;
izračunavanje minimalnih zaliha temelji se na
prosječnoj dnevnoj potrošnji ili prodaji robe
Qdn - dnevna (prosječna) potrošnja
Vnab – godišnja (prosječna) potrošnja Qgod x Vnab.
Qgod – vrijeme nabave Zmin=Qdn x Vnab ili Zmin=----------------
D – broj radnih dana u godini D

• Maksimalne zalihe –gornja granica robe u

skladištu iznad koje se ne smije u određenom
razdoblju nabavljati robaplanirane prodaje x norma dani
Vrijednost najveće
Zmax =----------------------------------------------------------------------
Broj dana razdoblja za koje se traži max zaliha
• Optimalne zalihe –količina robe koja osigurava redovnu i
potpunu opskrbu proizvodnje ili kupaca uz minimalne troškove
skladištenja i naručivanja robe

• Prosječne zalihe – čine prosjek stanja zaliha robe tijekom

određenog vremenskog razdoblja (najčešče godine)
Početno stanje + konačno stanje
Zprosj =-----------------------------------------------
2

• Sigurnosne zalihe – količina robe u skladištu koja se drži radi

osiguranja od nepredviđenih promjena u potražnji ili ponudi
robe
• Špekulativne zalihe –sakupljene s namjerom da se
namjerom da se prodaju kada se cijene znatije
povećaju

• Sezonske zalihe – ona količine robe koja je sakupljena

tijekom godine za zadovoljenje povećane potražnje u
kratkom razdoblju u sezoni (prodaja uskrsnih jaja,
kupaćih kostima…)

• Nekurentne zalihe – roba u skladištu koja se zbog

zastarjelosti, gubitka potrebnih svojstava, demodiranosti
ili nekih drugih razloga (ne može prodati nikako/samo
uz osjetno snižene cijene )
ČINITELJI OD KOJIH OVISI VISINA ZALIHA
1. Opseg proizvodnje/dogovorene isporuke
2. Troškovi držanja zaliha
3. Broj skladišta u distributivnoj mreži
4. Uvjeti skladištenja
5. Uvjeti transporta Uvjeti na domaćem i stranom
tržištu
6. Učestalost naručivanja
7. Karakteristike uskladištene robe
8. Kamatna stopa za kreditiranje obrtnih sredstava
9. Porezna opterećenja zaliha robe, itd.
• Opseg prozvodnje (dogovorene isporuke
kupcima) - poslovodstvo poduzeća mora
osigurati pravovremeni pritok potrenih
informacija, kako bi predviđanja i planovi bili
što realniji, a zalihe optimalne

• Troškovi držanja zaliha

Troškovi kupovine (ili proizvodnje) – odnose se na nabavnu
cijenu ili cijenu proizvodnje određene količine predmeta rada
Troškovi naručivanja – troškovi naručivanja, prijevoza i
preuzimanja rizika
Troškovi čuvanja zaliha –obračunava se u % od vrijednosti
uskladištene robe
• Broj skladišta u distribucijskoj mreži – količina zaliha ovisi
o broju sladišta u distribucijskoj mreži; distribucijski
sustavi koji imaju veći broj skladišta zahtijevaju veće
količine sigurnosnih zaliha (veći troškovi držanja zaliha)

• Uvjeti skladištenja i transporta robe – stanje skladišne

zgrade i opreme, te kvaliteta i kvantiteta transportnih
sredstava, putne mreže i kadrovski sustav (može se
odraziti na količinu zaliha)

• Karakteristike robe –odražavaju se na razinu zaliha

(količina zaliha koja je optimalna za tekstilnu robu nije
prihvatljiva za prehrambenu)
• Uvjeti na tržištu – stanje i tendencije u ponudi i potražnji,
kretanje cijena robe i materijala, vrijeme koje je potrebno od
ispostavljanja narudžbe do isporuke naručenog materijala,
razlika u nabavnim cijenama velikih ili malih narudžbi,
promptnost dobavljačeve isporuke…

• Učestalost naručivanja – ukoliko se poslovodstvo poduzeća

odluči nabavljati češće manje količine robe, umjesto rjeđe
veće količine, razina zaliha u skladištu bit će niža; češćim
naručivanjem manjih količina robe smanjuje se razina
sigurnosnih (mrtvih) zaliha, što uvjetuje manje troškove
skladištenja i manje izdatke na kamate na angažirana
financijska sredstva uložena u zalihe, ali veće troškove
naručivanja
PLANIRANJE I KONTROLA ZALIHA ROBE NA
SKLADIŠTU

• Zalihe su dio aktive poduzeća

• Temeljni cilj upravljanja zalihama  maksimizacija zadovoljstva

kupaca i minimizacija troškova vezanih za njeno čuvanje

• Ukoliko ih je previše, mogu uzrokovati nepotrebne troškove, ako

ih je premalo narudžbe se ne ispunjavaju i gube kupci

• Zahvaljujući sveopćoj kompjuterizaciji (60-tih) u svim razvijenim

industrijskim zemljama zabilježen je napredak u smislu efikasnog
planiranja i sveopćeg smanjenja zaliha
Sustavi planiranja i kontrole zaliha

 Potreba za planiranjem i kontrolom zaliha  prevelike i premale

zalihe mogu uzrokovati probleme u poslovanju poduzeća

Logistika i distribucija se uključuju u planiranje i

kontrolu zaliha kroz niz aktivosti (predviđanje prodaje,
kroz nabavljanje sirovina i materijala, upravljanje
materijalom u proizvodnji, uskladištenju do otpremanja
gotovih proizvoda kupcima)

Pri tome se kao temeljni cilj uzima – optimalizacija

troškova nabavljanja, držanja zaliha i servisa isporuke
Učinkovito upravljanje zalihama i njihova razina ovisi o:
Primjeni suvremenih metoda planranja i razvitka sustava
isporuke “točno na vrijeme” (JIT)
Adekvatnoj primjeni računalne tehnike, komunikacijskih
veza i informacijske tehnologije
Primjeni odgovarajućih metoda pronognoziranja i
planiranja ponude i potražnje na tržištu
Edukaciji i svijesti svih zaposlenika o potrebi držanja što
nižih zaliha
Brzini kretanja transportnih sredstava, dobara i ljudi kroz
logistički sustav
Realnoj kamatnoj stopi za financiranje zaliha i porenoj
politici države prema zalihama
(Šamanović, 2009)
Planiranje potrebne količine zaliha u proizvodnji i
distribuciji:
 Prema predviđenoj potražnji

 Prema konkretnim narudžbama kupaca

Način na koji će neko poduzeće planirati

potrebnu količinu zaliha i kontrolirati njihovo
stanje na skladištu ovisi o: vrsti distribucijskog
kanala, karakteristikama potrošača, količini
narudžbi…
Planiranje i kontrola zaliha jedan je od najvažnijih
operativnih zadaća menadžmenta poduzeća.

U teoriji i praksi prisutna su tri temeljna sustava:

1. Tradicionalni sustav
2. Planiranje i kontrola zalihama na temelju uvjeta na tržištu

3. Planiranje i kontrola zaliha temeljen na opskrbi proizvodnje

i distribucije “upravo na vrijeme” (JIT – Just-in-time)
Tradicionalni sustav planiranja i kontrole zaliha

Na određenoj razini stanja vrši se njihovo popunjavanje.

Kontinuirano popunjavanje –nakon pada zaliha na unaprjed

utvrđenu razinu vrši se nova nabavka određene fiksne
količine robe (razina obnavljanja zaliha= prosječna isporuka
robe sa skladišta tijekom određenog razdoblja + sigurnosna
zaliha)

Periodično popunjavanje – popuna zaliha vrši se u točno

određenim vremenskim intervalima (naručuje se količina
koja nedostaje do maximalne zalihe)
Planiranje i kontrola zaliha na temelju uvjeta na
tržištu

Unaprijed poznat plan proizvodnje, odnosno prodaje i

određeni su normative utroška materijala za svaki proizvod

a) MPR (Materials requirement planning) – ovisno o količini

proizvoda koji se planira proizvesti ili prodati u određenom
razdoblju planira se količina i vrsta premeta rada
b) DRP (Distibution requirements planning) – planiranje i
kontrola zaliha u distribuciji temelji se na prognoziranju
potražnje (metoda pomičnog prosjeka)
Planiranje i proizvodnja bez zaliha

- Sustav upravljanja i kontrole zaliha, alat za kontrolu kvalitete i

količine otpadaka, mehanizam za uključivanje i motivaciju
zaposlenika

- Sustav teži uklanjanju onih aktivnosti koje ne pomažu stvaranju

novog proizvoda i ometaju kontinuirasni tijek dobaras u procesu
distribucije

- Koncept JIT-a životno je povezan s distribucijom i logistikom

kroz: proizvodnju dobara koje kupac želi, proizvodnu i isporuku
dobara kada ih kupac želi, proizvodnju dobara potpune
kvalitete i eliminaciju rasipanja svih proizvodnih resursa
Pretpostavke uspješnog funkcioniranja sustav
“upravo na vrijeme”:

A. Posao mora biti važan za obje strane

B. Dobavljači i kupci moraju biti u stalnoj i bliskoj
vezi
C. Potražnja mora biti trajna
D. Komunikacija između partnera u opskrbnom
lancu mora biti točna i efikasna
E. Za uspostavu međusobnog povjerenja potrebno
je stanovito vrijeme