1

NASLOV IZVORNIKA
Dark Highlander

KAREN MARIE MONING

KNJIGA PETA

MRAČNI RATNIK

S engleskoga prevele
Tea Tosenberger Lubar i Hana Klak Ustolin

2
 Prvi prolog

Na mjestu dobro skrivenom od ljudi, muškarac, moglo bi se tako reći -

zabavljalo ga je među smrtnicima se predstavljati imenom Adam Black - prišao
je podiju natkrivenom svilom i kleknuo pred kraljicom.
“Kraljice moja, Sporazum je prekršen.”
Aoibheal, kraljica Tuatha Dé Danaana, dugo je šutjela. Kad se naposljetku
okrenula svome pratitelju, glas joj je bio hladan poput leda. “Sazovi Vijeće.”

3
 Drugi prolog

Tisućama godina prije Kristova rođenja u Irsku se naselio narod Tuatha Dé

Danaan koji je s vremenom postao poznat pod nazivom Istinski narod, ili
Vilenjaci.
Napredna civilizacija iz dalekog svijeta, Tuatha Dé Danaan poučavali su
druidskim običajima nadarene pripadnike ljudske vrste na koje bi naišli. Neko su
vrijeme ljudi i vilenjaci Zemlju dijelili u miru, ali, nažalost, nad njih se nadvila
gorka nesloga i narod Tuatha Dé Danaan odlučio se preseliti. Legenda kaže da su
odvedeni “pod brda” u “vilenjačke humke”. No prava je istina da nikad nisu
napustili naš svijet, nego vladaju s mjesta koja je ljudima teško pronaći.
Nakon odlaska naroda Tuatha Dé Danaan ljudski su druidi počeli međusobno
ratovati i razdvojili se na frakcije. Trinaest ih je krenulo mračnim putem i -
zahvaljujući onome čemu su ih poučili Tuatha Dé Danaan - gotovo su uništili
Zemlju.
Tuatha Dé Danaan izišli su iz svojih skrovišta i zaustavili mračne druide tek
koji trenutak prije nego što su Zemlju uništili u tolikoj mjeri da joj ne bi bilo spasa.
Lišili su druide njihove moći i razmjestili ih u različite kutke Zemlje. Kaznili
su trinaestoricu koji su krenuli mračnim putem bacivši ih na mjesto smješteno
među dimenzijama, zaključavši njihove besmrtne duše u vječiti zatvor. Tuatha Dé
Danaan zatim su odabrali plemenitu krvnu lozu, Keltare, da s pomoću svetog
znanja obnove i njeguju zemlju. Zajedno su ispregovarali Sporazum: ugovor
kojim se uređuje suživot njihovih naroda. Keltari su pripadnicima Tuatha
Dé Danaana položili brojne zakletve, ponajprije da moć menhira - koja onome tko
poznaje svete formule omogućuje kretanje kroz prostor i vrijeme - nikad neće
upotrijebiti za osobnu korist ili političke ciljeve. Tuatha Dé Danaan zauzvrat su
se obvezali da, najvažnije od svega, nikad neće proliti krv smrtnika. Oba su se
naroda dugo pridržavala zakletvi danih tog dana.
Tijekom tisućljeća koja su uslijedila MacKeltari su otputovali u Škotsku i
naselili se u Visočju, ponad mjesta danas poznatog kao Inverness. Premda se
većina njihove drevne prošlosti iz doba njihova dogovora s narodom Tuatha Dé
Danaan istopila u maglici davne prošlosti i pala u zaborav, i premda nema zapisa

4
o tome da je ijedan Keltar otad susreo pripadnika naroda Tuatha Dé Danaan,
Keltari nikad nisu prekršili zavjete koje su dali.
Zaklevši se da će služiti općem dobru svijeta, nijedan MacKeltar nikad nije
prekršio svetu prisegu. U nekoliko prilika kad su u kamenom krugu otvorili vrata
u druga razdoblja, bilo je to iz najplemenitijih razloga: kako bi zaštitili Zemlju od
velike opasnosti. Prema drevnoj legendi, ako MacKeltar prekrši zavjet i kamenje
upotrijebi za putovanje kroz vrijeme iz osobnih razloga, mnoštvo će duša
najmračnijih druida zarobljenih u međuprostoru položiti pravo na njega i učiniti
ga najopakijim i najmoćnijim druidom kojeg je čovječanstvo ikad vidjelo.
U kasnome petnaestom stoljeću rodila su se braća blizanci Drustan i Dageus
MacKeltar. Kao i njihovi preci, štitili su drevni nauk, brinuli se za zemlju i čuvali
dragocjenu tajnu menhira.
Dageus i Drustan, časni muškarci bez trunka iskvarenosti, služili su vjerno.
Sve do jedne sudbonosne noći kad je, u trenutku zasljepljujuće tuge, Dageus
MacKeltar prekršio sveti Sporazum.
Kad mu je ubijen brat Drustan, Dageus je ušao u krug kamenja i vratio se u
prošlost kako bi spriječio Drustanovu smrt. Uspio je, ali su ga između dimenzija
uzele duše zlih druida koje gotovo četiri tisuće godina nisu ništa okusile, dodirnule
ni nanjušile, nisu vodile ljubav, plesale niti se otimale za vlast.
Sad je Dageus MacKeltar postao muškarac s jednom dobrom savjesti - i
trinaest zlih. Iako još uspijeva odolijevati, vrijeme mu istječe.
Najmračniji druid trenutačno obitava u Istočnoj 70. ulici na Manhattanu i
upravo tu počinje naša priča.

5
 SADAŠNJOST

•1•

Dageus MacKeltar hodao je kao čovjek i govorio kao čovjek, ali u krevetu je
bio prava životinja.
Kaznena odvjetnica Katherine O’Malley nazivala je stvari pravim imenom, a
taj je čovjek bio sirovi Seks s velikim S. Sad kad je spavala s njime, nijedan joj
drugi muškarac više neće biti dovoljno dobar.
Nije bila riječ samo o tome kako je izgledao, mišićava tijela, kože poput
zlatnog baršuna izlivenog preko čelika, isklesana lica i svilenaste crne kose. Ili
onaj lijeni, arogantni smiješak koji je ženi obećavao rajsko iskustvo. I onda to
obećanje ispunio. Zajamčeno stopostotno zadovoljstvo.
Nije bila riječ ni o egzotičnim jantarnim očima uokvirenima gustim crnim
trepavicama ispod nakošenih obrva.
Bilo je to ono što joj je radio.
Seks s njim bio je drukčiji od svega što je ikad doživjela, a Katherine je sa
seksom počela još prije sedamnaest godina. Mislila je da je iskusila sve. No kad
ju je dodirivao Dageus MacKeltar, pucala je po šavovima. Ravnodušan i glatko
kontrolirajući svaki pokret, skidajući joj odjeću skinuo bi i svaki gram te svoje
krute discipline i pretvorio se u neukroćenog barbara. Ševio ju je fanatičnom
žestinom čovjeka kojega u zoru čeka izvršenje smrtne kazne.
Od same pomisli na njega donji dio trbuha požudno bi joj se stegnuo. Kao da
joj koža pretijesno steže kosti. Dah bi joj postao kratak i oštar. Stojeći u predvorju
pred emajliranim dvostrukim vratima njegova profinjena penthausa na
Manhattanu s pogledom na Central Park, koji mu je odgovarao kao druga koža -
posve elegantan, crn, bijel, kromiran i tvrd - osjetila se intenzivno živom, kao da
joj je svaki živac umrežen. Duboko udahnuvši okrenula je kvaku i otvorila vrata.
Nikad nisu bila zaključana. Kao da se četrdeset tri kata iznad svjetala i
opasnosti grada ničega nije bojao. Kao da je vidio najgore što New York može

6
ponuditi i to smatrao blago zabavnim. Kao da je grad velik i zločest, ali on je još
veći i zločestiji.
Ušla je, udišući bogati miris sandalovine i ruža. Kroz luksuzne je prostorije
odzvanjala klasična glazba - Mozartov Rekvijem - no znala je da bi poslije mogao
pustiti Nine Inch Nails rastežući joj golo tijelo na staklenoj stijeni koja je gledala
na jezerce Central Parka, zabijajući se u nju dok u ekstazi ne vrisne prema jarkim
gradskim svjetlima podno njih.
Dvadeset metara prekrasnog pročelja Pete avenije u Istočnoj 70. ulici - a nije
znala ni čime se bavi. Većinu vremena nije bila sigurna ni želi li znati.
Zatvorila je vrata za sobom i pustila da nabori njezina kožnata kaputa meka
poput maslaca kliznu na pod otkrivajući crne visoke čarape s čipkanim rubom,
iste takve gaćice i push up grudnjak u kojem su joj grudi izgledale savršeno.
Uhvatila je tračak svoga odraza u zatamnjenim prozorima i nasmiješila se. S
trideset tri godine Katherine O’Malley izgledala je dobro.
I treba izgledati dobro, pomislila je izvivši obrvu, s obzirom na to koliko
vježba u njegovu krevetu. Ili na podu. Raširena preko kožnate sofe. U njegovu
jacuzziju od crnoga mramora...
Zavrtjelo joj se od vala požude i duboko je udahnula kako bi usporila srce
koje je divlje tuklo. S njim se uvijek osjećala nezasitno. Jednom ili dvaput pala
joj je na pamet nečuvena zamisao da on možda nije ljudsko biće. Da je možda
kakav mitski bog seksa, možda Prijap koga su pozvali požudni stanovnici grada
koji nikad ne spava. Ili kakvo biće iz davno zaboravljene mitologije, vilenjak koji
zadovoljstvo može povećati do ekstrema nepoznatih običnim smrtnicima.
“Katie, curo.” S gornjeg kata stana s petnaest soba dopro je njegov glas,
mračan i raskošan, a škotski ju je naglasak podsjetio na dim treseta, drevno
kamenje i odstajali viski.
Samo je Dageusu MacKeltaru moglo proći to što joj se obraća s “Katie, curo”.
Sišao je zaobljenim stubištem i ušao u golem zasvođeni dnevni boravak s
mramornim kaminom i panoramskim pogledom na park, a ona je samo stajala
nepomično i gutala ga pogledom. Nosio je crne lanene hlače ispod kojih je znala
da nema ničega osim najsavršenijega muškog tijela koje je ikad vidjela. Pogled
joj je odlutao na njegova široka ramena, spustio se niz čvrsta prsa i namreškane
trbušnjake i zadržao na dvama potezima mišića koji su mu se usijecali u donji dio
trbuha i nestajali u hlačama, pozivajući pogled da ih slijedi.
“Dovoljno slasno?” Jantarne su mu oči svjetlucale dok je prelazio preko
njezina tijela. “Dođi.” Pružio je ruku. “Curo, oduzimaš mi dah. Večeras je tvoja
želja moja zapovijed. Samo mi je moraš izreći.”
Tamna duga kosa, tako crna da se na jantarnom sjaju ugrađenih svjetiljki
doimala iste plavocrne boje kao i njegova dvodnevna brada, razlila mu se preko
mišićava ramena, padajući mu do struka. Katherine je naglo udahnula. Znala je

7
kakav je osjećaj kad joj klizi golim grudima, grebući joj bradavice, još niže pa
preko bedara i dovodi je do drhtava vrhunca. Pa još jednog i još jednog.
“Ne moram ti ništa reći. Znaš to bolje od mene.” Čula je napetost u svome
glasu i znala je da ju je i on čuo. Uvijek bi je uzdrmalo koliko je dobro razumije.
I prije nego što bi znala što želi, on bi joj to već nudio.
Bio je opasniji od najopasnije droge.
Nasmiješio se, ali smiješak mu nije došao do očiju. Nije bila sigurna da je to
ikad vidjela. One se nikad nisu mijenjale, samo su promatrale i čekale. Poput
tigrovih jantarnih očiju, i njegove su bile fokusirane, no odsutne, zabavljene, ali
daleke. Gladne, predatorske oči. Nekoliko ga je puta htjela pitati što vide te
tigrovske oči. Kakav sud donose, što on to, dovraga, naoko čeka, ali u blaženstvu
njegova čvrsta tijela na njezinu uvijek bi zaboravila, a onda bi se već vratila na
posao i bilo je prekasno za to pitanje.
Spava s njim već dva mjeseca, a o njemu ne zna ništa više nego onog dana
kad ga je upoznala u Starbucksu preko puta odvjetničkog ureda O’Leary Banks i
O’Malley u kojem je bila partnerica, donekle zahvaljujući svome ocu,
starijem O’Malleyju, a donekle svojoj bezobzirnosti. Jedan pogled preko ruba
kave s mlijekom na zavodljiva muškarca visokog metar devedeset pet i znala je
da ga mora imati. Možda zbog načina na koji su im se susreli pogledi dok je lijeno
lizao šlag sa svoje moke, zbog čega je taj seksi jezik počela zamišljati kako radi i
mnogo intimnije stvari. A možda je imalo veze s čistom seksualnom energijom
kojom je zračio. Znala je da sasvim sigurno ima veze s opasnošću kojom je zračio.
Katkad bi se čak zapitala hoće li se jednog dana pridružiti ostalim kontroverznim
slavnim klijentima koje je branila.
Istog dana kad su se upoznali, valjali su se po njegovu bijelome berberskom
sagu, od kamina do prozora, tiho se hrvajući za nadmoćan položaj, sve dok joj
više nije bilo važno kako će je uzeti, samo da to učini.
Iako poznata po britkome jeziku i umu koji ga je potkrepljivao, nikad ga nije
upotrijebila na njemu. Nije imala pojma kako održava svoj rastrošan stil života,
kako si može priuštiti opsceno skupe zbirke umjetnina i drevnog oružja. Nije
znala gdje je rođen, čak ni kad mu je rođendan.
Na poslu bi često mozgala što će ga sve pitati, ali istog trenutka kad bi ga
ugledala sva bi joj ta pitanja neizbježno zamrla na jeziku. Njoj, koja je u sudnici
bila nemilosrdna istražiteljica, u spavaćoj bi se sobi jezik zavezao. A katkad bi
bila zavezana i na beskrajno ugodnije načine. Taj je čovjek bio pravi majstor
erotike.
“Sanjariš, curo? Ili samo odlučuješ kako me želiš?” zapreo je.
Katherine je ovlažila usne. Kako ga želim?
Želi ga izbaciti iz sustava. Stalno se nadala da sljedeći put kad bude spavala s
njim seks neće biti tako izvanredan. Taj je muškarac bio previše opasan da se s
njim emocionalno spetlja. Baš se jučer zadržala duže na misi, moleći se da se

8
izliječi od ovisnosti o njemu - molim te, Bože, uskoro. Da, zagrijavao joj je krv,
ali nešto u njemu ledilo joj je dušu.
U međuvremenu - beznadno fascinirana njime - znala je točno na koji će ga
način imati. Snažna žena koju uzbuđuje snaga dominantnog muškarca. Noć će
završiti izvaljena na njegovoj kožnatoj sofi. Zarit će joj prste u dugu kosu i ući u
nju straga. Zagrist će joj stražnji dio vrata kad svrši.
Oštro je udahnula, zakoračila i našao se na njoj, povukavši je na debeli sag.
Čvrste usne, senzualne s primjesom okrutnosti, obrušile su se na njezine, a
jantarne su mu se oči stisnule.
U njemu je bilo nečega gotovo zastrašujućega, pomislila je kad joj je prikovao
ruke za pod i nadvio se nad nju. Previše lijep, prepun tamnih tajni za koje je slutila
da ih nijedna žena nikad ne bi trebala saznati - poput primjese opasnosti koja
je seks činila još boljim.
Bila joj je to posljednja suvisla misao prije nego što se posve izgubila u njemu.

Dageus MacKeltar prislonio je dlanove na staklenu stijenu i zagledao se u noć,

tijela prozorskim staklom razdvojena od ponora od četrdeset i tri kata. Tiho
zujanje televizora gotovo se i nije čulo od rominjanja kiše o prozore. Nekoliko
metara desno od njega u sjajnom se staklu vidio odraz golemog ekrana na kojemu
se David Boreanaz prijeteći šuljao, glumeći Angela, izmučenog vampira s dušom.
Dageus je zadržao pogled na televizoru samo dok nije zaključio da je riječ o
reprizi, a onda je pustio da mu pogled opet odluta u noć.
Vampir bi uvijek uspio pronaći barem djelomično rješenje, a Dageus se počeo
pribojavati da za njega rješenja neće biti. Nikad.
Uostalom, njegov je problem bio malo složeniji od Angelova. Angelov
problem bila je duša. Dageusov je problem cijela legija duša.
Provukao je prste kroz kosu i proučavao grad podno sebe. Manhattan: samo
pedeset sedam četvornih kilometara na kojima živi gotovo dva milijuna ljudi. I
oko njega cijeli New York gdje je osam milijuna ljudi nagurano na sedam stotina
sedamdeset pet četvornih kilometara.
Za gorštaka iz šesnaestog stoljeća bio je to grad grotesknih proporcija,
veličina koju nije mogao ni pojmiti. Kad je prvi put došao u New York, satima je
kružio oko Empire State Buildinga. Stotinu dva kata, deset milijuna opeka,
unutrašnjost obujma dvjesto tisuća prostornih metara, zgrada visoka tri stotine
osamdeset metara u koju grom u prosjeku udari pet stotina puta na godinu.
Kakva vrsta čovjeka gradi takve nemani? pitao se. Čista ludost, divio se
gorštak.

9
 I pravo mjesto da ga nazove domom.
New York je mamio tamu skrivenu u njemu. U njegovu je pulsirajućem srcu
našao svoju jazbinu.
Muškarac bez klana, otpadnik, nomad, odbacio je muškarca iz šesnaestog
stoljeća kao tartan koji je toliko rado nosio i posvetio svoj zastrašujući druidski
intelekt shvaćanju dvadeset prvog stoljeća: novog jezika, običaja, nevjerojatne
tehnologije. Premda mnogo toga još nije shvaćao - neke riječi i izrazi potpuno su
ga zbunjivali i često je razmišljao na gaelskome, latinskome ili grčkome pa si je
žurno morao prevoditi - prilagodio se nevjerojatnom brzinom.
Kao čovjek koji je posjedovao ezoterično znanje otvaranja vrata kroz vrijeme,
očekivao je da će se svijet u pet stoljeća pretvoriti u posve drukčije mjesto.
Njegovo poznavanje druidskog nauka, svete geometrije, kozmologije te prirodnih
zakona onoga što se u dvadeset prvom stoljeću nazivalo fizikom, olakšalo mu je
razumijevanje čuda novoga svijeta.
Ali i dalje je bilo stvari koje su ga zapanjivale. Primjerice let avionom ili
pametna gradnja i predivna konstrukcija manhattanskih mostova o kojima danima
nije prestajao razmišljati.
Goleme mase ljudi su ga zbunjivale. Dio njega pripadao je gorštaku iz
šesnaestog stoljeća i njega nikad neće moći promijeniti. Tom će dijelu zauvijek
nedostajati otvorena prostranstva zvjezdanog neba, milje i milje brda, beskrajna
polja vrijesa te vesele i prekrasne škotske djevojke.
Otišao je u Ameriku jer se nadao da će putovanje tako daleko od voljene mu
Škotske, daleko od mjesta koja čuvaju moć menhira, možda umanjiti stisak
drevnog zla u njemu.
I jest utjecalo na njega, no samo je usporilo njegovo poniranje u tamu, nije ga
spriječilo. Dan za danom nastavio se mijenjati... osjećao se hladnijim, manje
povezanim, manje okovanim ljudskim osjećajima. Više kao distancirani bog,
manje kao čovjek.
Osim kad je tucao - o, da tad bi oživio. Tad je osjećao. Nije plutao u tamnome,
divljem moru bez dna držeći se samo za slabašan komadić drveta. Kad bi vodio
ljubav sa ženom, to bi odagnalo tamu, puneći ljudskost u njegovoj srži. Oduvijek
je bio muškarac golema apetita, a sad je bio nezasitan.
Nisam još posve prešao na mračnu stranu, prkosno je zarežao demonima koji
su čučali u njegovoj nutrini. Onima koji su strpljivo čekali u tihoj sigurnosti dok
ga je njihova tamna plima nagrizala, polako i sigurno kao što ocean preoblikuje
kamenitu obalu. Shvaćao je njihovu taktiku: istinsko zlo ne napada agresivno.
Ono čeka stidljivo, tiho i nepomično... i zavodi.
I bio je prisutan svakoga dana, jasan dokaz njihovih postignuća, u malim
stvarima koje je činio, i ne shvaćajući da ih radi sve dok nije bilo gotovo. Naizgled
bezazlene stvari poput loženja vatre u ognjištu zamahom ruke i šaptom riječi teine

10
ili otvaranje vrata ili rolete tihim mrmljanjem. Nestrpljivo dozivanje jednog od
njihovih prijevoznih sredstava - taksija - pogledom.
Sitnice, možda, ali znao je da su takve stvari daleko od bezazlenih. Znao je da
svaki put kad upotrijebi magiju, postaje za nijansu tamniji, da gubi još jedan
komadić sebe.
Svaki je dan vodio bitku da postigne tri cilja: unatoč sve većem iskušenju
upotrijebiti magiju samo kad je to nužno, tucati jako, brzo i često te nastaviti
skupljati i tražiti knjige u kojima bi se mogao nalaziti odgovor na pitanje koje ga
je opsjedalo.
Postoji li način da se riješi mračnih druida?
Ako ne... pa, ako ne...
Prošao je prstima kroz kosu i duboko udahnuo. Pomno je promatrao svjetla
koja su treperila ponad parka dok je na kauču iza njega spavala djevojka, toliko
iscrpljena da nije ni sanjala. Sutra će joj tamni kolutovi narušiti nježne udubine
ispod očiju i na lice joj urezati lažnu krhkost. Njegov je krevet uzimao danak na
ženama.
Prije dvije noći Katie je ovlažila usne i ležerno komentirala da on izgleda kao
da čeka nešto.
Nasmiješio se i okrenuo je na trbuh. Izljubio joj je slatko, toplo i željno tijelo
od glave do pete. Jezikom joj je prešao svaki pedalj, zatim je uzeo i zajahao, a kad
je završio s njom, zaplakala je od zadovoljstva.
Ili je zaboravila na svoje pitanje ili je odustala od ideje da ga opet postavi.
Katie O’Malley nije bila glupa. Znala je da u njemu ima više od onoga što je htjela
znati. Htjela ga je radi seksa i to je to. Što je bilo sasvim u redu jer on nije ni bio
sposoban za više.
Čekam brata, curo, nije joj rekao. Čekam dan kad će se Drustan umoriti od
moga odbijanja da se vratim u Škotsku. Dan kad mu žena neće biti toliko trudna
da je se boji ostaviti samu. Dan kad će konačno priznati ono što u srcu već
zna, iako se tako očajnički drži za moje laži: da sam mračan kao noćno nebo i da
je u meni ostalo samo još nekoliko plamičaka nalik na zvijezde.
Da, čekao je dan kad će njegov brat blizanac prijeći ocean i doći po njega.
I vidjeti da je postao životinja.
Dopusti li da taj dan dođe, znao je da će jedan od njih umrijeti.

11
 NEKOLIKO TJEDANA POSLIJE...

•2•

S druge strane oceana, ali ne u Škotskoj nego u Engleskoj, u zemlji za čije je

druide Drustan MacKeltar jednom u zabludi rekao da raspolažu s jedva dovoljno
znanja da ispletu jednostavnu čaroliju za san, vodio se tih i hitan razgovor.
“Jesi li uspostavio kontakt?”
“Ne usudim se, Simone. Preobrazba još nije gotova.”
“Ali prošlo je mnogo mjeseci otkako su ga dragari uzeli!”
“On je Keltar. Iako ne može pobijediti, i dalje se opire. To je moć koja će ga
pokvariti i on je odbija upotrijebiti.”
Duga tišina prije nego što je Simon rekao: “Tisućama smo godina čekali
njihov povratak, kako nam je obećano u Proročanstvu. Umoran sam od čekanja.
Poguraj ga, daj mu razlog da mu moć zatreba. Ovog puta nećemo izgubiti bitku.”
Kratko je kimnuo. “Pobrinut ću se za to.”
“Budi suptilan, Giles. Nemoj mu još otkriti da postojimo. Kada kucne čas, ja
ću to učiniti. A ako nešto pođe po zlu... znaš što ti je činiti.”
Još mu je jednom kratko kimnuo, nasmiješio, se, zašuškao tkaninom i nestao,
ostavivši ga samoga u krugu kamenja podno vatrenoga engleskog svitanja.
Muškarac koji je izdao naredbu, Simon Barton-Drew, poglavar Dragarove
druidske sljedbe, naslonio se na kamen prekriven mahovinom, odsutno milujući
tetovažu zmije s krilima na vratu i pogledom prelazeći drevne monolite. Visok,
mršav muškarac prosijede kose, uska lica nalik na lisičje i nemirnih sivih očiju
kojima ništa nije promicalo, bio je počašćen što je takav radostan trenutak došao
u vrijeme njegove vladavine. Trideset dvije godine čekao je ovaj trenutak, od
rođenja svoga prvog sina, istog dana kad su ga primili u tajno svetište sljedbe.
Postojali su oni poput Keltara koji su služili narodu Tuatha Dé Danaan i oni poput
njega koji su služili dragarima. Dragarova druidska sljedba tisućama je godina
održavala svoju vjeru, prenoseći je s koljena na koljeno: obećanje o povratku

12
njihovih drevnih vođa, obećanje o onome koji će ih povesti do slave. Onome koji
će im vratiti moć koju su im Tuatha Dé Danaani davno oteli.
Nasmiješio se. Kako prikladno što jedan od cijenjenih Keltara naroda Tuatha
Dé Danaan sada u sebi ima moć drevnoga Dragara - trinaestero najmoćnijih
druida koji su ikad živjeli. Kako poetično što će upravo jedan od njihovih
pripadnika uništiti Tuatha Dé Danaan.
I vratiti druidima mjesto koje im pripada.
Ne u svojstvu budala koje grle drveće i skupljaju imelu, kako su dopustili da
ih svijet zamišlja.
Nego kao vladari ljudskoga roda.

“Sigurno se šališ”, obrecnula se Chloe Zanders, objema rukama sklanjajući dugu

kovrčavu kosu s lica. “Želiš da odnesem treću Manannovu knjigu - i da, znam da
je to samo reprodukcija dijela originala, ali svejedno je dragocjena - nekom
čovjeku na East Sideu koji će vjerojatno jesti kokice dok je bude listao? Ionako je
ne može pročitati. Dijelovi koji nisu na latinskome na drevnome su gaelskome.”
Stavila je dlanove na struk i ljutito pogledala svoga šefa, jednog od nekoliko
kustosa srednjovjekovne zbirke smještene u muzejima Cloisters i Metu. “Što
će mu? Je li rekao?”
“Nisam pitao”, odgovorio je Tom slegnuvši ramenima.
“Baš sjajno. Nisi pitao.” Chloe je u nevjerici odmahivala glavom. Iako
primjerak na kojem su pažljivo počivali njezini prsti nije bio iluminiran i iako je
bio star samo pet stoljeća - gotovo tisuću godina mlađi od originalnih tekstova
čuvanih u Nacionalnom muzeju Irske - bio je to svet komadić povijesti prema
kojemu se trebalo odnositi s krajnjim poštovanjem.
A ne nosati ga po gradu i povjeriti rukama neznanca.
“Koliko je donirao?” razdraženo je upitala. Znala je da je zasigurno riječ o
nekakvu mitu. Iz Cloistersa se nisu “podizale stvari”, kao što se nije moglo ni
došetati do Koledža Trinity i pitati možeš li posuditi Knjigu iz Kellsa.
“Bodež skean dhu iz petnaestog stoljeća optočen draguljima i dragocjen
bodež od damaščanskog čelika”, rekao je Tom blaženo se smiješeći. “Bodež
potječe iz križarskih ratova. Za oba je predmeta potvrđeno da su autentični.”
Izvila je nježnu obrvu. Bijes je brzo zamijenilo divljenje. “Čovječe. Doista?”
Skean dhu! Prsti su joj se zgrčili od iščekivanja. “Imaš li ih već?” Obožavala je
antikvitete, od jednoga jedinog zrna krunice na kojemu je urezana cijela Pasija,
preko tapiserija s jednorozima, do veličanstvene zbirke srednjovjekovnih bodeža.

13
 No posebno je voljela sve škotsko jer ju je podsjećalo na djeda koji ju je
odgojio. Kad su joj u automobilskoj nesreći stradali roditelji, pojavio se Evan
MacGregor i odveo slomljenu četverogodišnjakinju u nov dom u Kanzasu.
Ponosan na svoju baštinu i strastvene škotske naravi, na nju je prenio
ljubav prema svemu keltskome. Sanjala je da će jednoga dana otputovati u
Glengarry i vidjeti grad u kojem je rođen, posjetiti crkvu u kojoj se vjenčao s
bakom, prošetati vrištinama obraslima vrijesom i obasjanima srebrnom
mjesečinom. Putovnica je bila spremna i samo je čekala taj toliko priželjkivani
biljeg. No najprije je morala dovoljno uštedjeti.
Možda će joj trebati još godina ili dvije, posebice sad kad mora financirati
život u New Yorku, ali uspjet će. I nije mogla dočekati. U djetinjstvu je bezbroj
puta zaspala uz djedovo gorštačko predenje dok bi pleo fantastične priče o svojoj
domovini. Njegova ju je smrt prije pet godina slomila. Kad bi noću ostala sama u
Cloistersu, katkad bi se zatekla da naglas razgovara s njim. Premda mu se gradski
život ne bi sviđao ništa više nego njoj, znala je da bi mu se svidjela karijera koju
je odabrala. Očuvanje rukotvorina i starih običaja.
Stisnula je oči kada ju je Tomov smijeh prenuo iz sanjarenja. Hihotao se
njezinu brzom prelasku s bijesa na divljenje. Suzdržala se i opet se počela mrštiti.
Stranac će dodirivati dragocjeni tekst. Bez nadzora. Tko zna što bi mu se moglo
dogoditi?
“Da, već ih imam, Chloe. I nisam te pitao za mišljenje o svojim metodama.
Tvoj je posao da vodiš zapise...”
“Tome, imam magisterij iz drevnih civilizacija i govorim jednak broj jezika
kao i ti. Uvijek kažeš da je i moje mišljenje važno. Onda, je li važno ili nije?”
“Naravno da je važno, Chloe”, rekao je Tom, brzo se pribravši. Skinuo je
naočale i počeo ih brisati kravatom na kojoj se nalazila uobičajena količina mrlja
od kave i mrvica krafni sa želeom. “Ali da nisam pristao, donirao bi bodeže
Škotskome kraljevskom muzeju. Znaš kakva je konkurencija kad su u pitanju
kvalitetni predmeti. Razumiješ politiku. Čovjek je imućan, velikodušan i ima
pozamašnu zbirku. Možda bismo ga mogli nagovoriti da nam nakon smrti ostavi
kakvu ostavštinu. Ako želi provesti nekoliko dana s petsto godina starim tekstom,
i to jednim od manje vrijednih, dobit će ga.”
“Ako ostavi samo jednu mrlju od kokica na stranicama, ubit ću ga.”
“Upravo sam te zato i nagovorio da radiš za mene, Chloe. Voliš te starine kao
i ja. I danas sam nam nabavio još dva blaga, pa budi dobra i dostavi tekst.”
Chloe je prijezirno otpuhnula. Tom ju je i predobro poznavao. Predavao joj je
srednjovjekovnu povijest na Sveučilištu Kanzas prije nego što je preuzeo položaj
kustosa. Prije godinu dana uspio ju je pronaći u jadnome muzeju u Kanzasu u
kojem je radila i ponudio joj posao. Iako joj je bilo teško napustiti dom u kojem
je odrasla, prepun uspomena, prilika da radi u Cloistersu nije se propuštala, bez
obzira na kulturni šok koji je pretrpjela.

14
 New York je bio uglađen, gladan i profinjen, a djevojka iz ruralnog Kanzasa
u njemu se osjećala beznadno neprofinjeno.
“Zar bih samo trebala išetati noseći ovo pod miškom? Dok negdje vani vreba
Keltski Duh?” U posljednje su vrijeme iz privatnih zbirki nestali brojni keltski
rukopisi. Mediji su lopova prozvali Keltskim Duhom jer je krao samo keltske
predmete i nije ostavljao nikakve tragove. Samo bi se pojavio i nestao poput
utvare.
“Neka ti ga Amelia spakira. Moj te automobil čeka. Bili ima ime i adresu.
Odvest će te onamo i napraviti krug po četvrti dok ga ti odneseš gore. I nemoj
gnjaviti čovjeka kad mu budeš predavala tekst”, dometnuo je.
Chloe je zakolutala očima i uzdahnula, ali nježno podignula tekst. Već je bila
na izlazu kad joj je Thomas rekao: “Kad se vratiš, pokazat ću ti bodeže.”
Rekao je to umirujućim glasom, ali tonom koji je otkrivao da se zabavlja i to
ju je razljutilo. Znao je da će požuriti natrag kako bi ih vidjela. Znao je da će još
jednom prijeći preko njegove prijetvorne metode pribavljanja predmeta.
“Podmićivanje. Kukavno podmićivanje”, promrmljala je. “I ono me neće
natjerati da odobravam ono što činiš.” No već je izgarala od želje da ih dotakne.
Nije mogla dočekati da prijeđe prstima po hladnome metalu, sanjajući o drevnim
vremenima i mjestima.
Odgojena na vrijednostima Srednjeg zapada i idealistica do srži, Chloe
Zanders imala je slabu točku, a Tom je to znao. Daj joj u ruke nešto drevno i tvoja
je.
A ako je bilo drevno i usto škotsko? Nije joj bilo spasa.

Dageus se nekih dana osjećao starim poput zla u njemu.

Zaustavljajući taksi koji će ga odvesti u Cloisters kako bi pokupio primjerak
jedne od posljednjih knjiga u New Yorku koju je morao provjeriti, nije zamjećivao
zadivljene poglede žena na pločniku. Nije shvaćao da se, čak i u metropoli
koja vrvi različitošću, upadljivo ističe. Ne zbog nečega što je rekao ili učinio; po
svemu je bio samo još jedan imućan, grešno lijep muškarac. Riječ je bila
jednostavno o njegovoj biti. Načinu na koji se kretao. Iz svake njegove geste
isijavala je moć, nešto mračno i... zabranjeno. Kao da je svojom pojavom žene
poticao na razmišljanje o duboko potisnutim maštarijama nad kojima bi se
zgražali i terapeuti i feministkinje.
No on ništa od toga nije uviđao. Misli su mu bile daleko i još je razmišljao o
besmislicama iz Knjige iz Leinstera.
Što bi sve dao za knjižnicu svog oca.

15
 Kad je već nije imao, sustavno je prikupljao rukopise koji su još postojali,
najprije iskorištavajući mogućnosti koje su mu pri ruci prije nego što krene s onim
rizičnijima. Rizičnija je mogućnost bila opet kročiti na otoke svojih predaka koja
mu se sve više činila neizbježnom.
Razmišljajući o riziku, podsjetio se da mora vratiti neke od svezaka koje je
“posudio” iz privatnih zbirki kad podmićivanje nije uspjelo. Nema koristi od toga
da ih predugo zadrži.
Pogledao je na sat iznad banke. Dvanaest četrdeset pet. Jedan od kustosa u
Cloistersu uvjerio ga je da će mu dostaviti tekst odmah ujutro, ali još nije stigao i
Dageusu je dosadilo čekati.
Trebale su mu informacije, točne informacije o drevnim Keltarovim
dobročiniteljima, narodu Tuatha Dé Danaan, onim “bogovima i nebogovima”,
kako ih je nazivala Knjiga smeđe krave. Oni su ti koji su prvotno utamničili
mračne druide u međuprostoru, a iz toga je proizlazilo da postoji način da ih se
opet zavori.
Morao je otkriti taj način.
Kad se smjestio u taksi - neugodno skučen za muškarca njegove visine i širine
- pozornost mu je privukla djevojka koja je izišla iz automobila parkiranog uz rub
pločnika ispred njih.
Bila je drukčija i upravo mu je ta različitost privukla pozornost. U njoj nije
bilo ništa od uglađenosti grada i zbog toga je bila još ljepša. Osvježavajuće
razbarušene kose, ljupka bez obmana kojima su moderne žene poboljšavale svoja
lica, bila je prekrasna.
“Čekajte”, zaurlao je vozaču, gladno je promatrajući.
Sva su mu se osjetila bolno izoštrila. Stisnuo je šake kao preplavljen nikad
utaženom željom.
Negdje je u svome podrijetlu ta djevojka imala škotske krvi. Vidjelo se to u
kovrčavim valovima njezine plave kose s primjesama bakrene koja joj je padala
oko nježnog lica iznenađujuće snažne čeljusti. Vidjelo se to u tenu boje breskve i
vrhnja i golemim očima boje akvamarina - očima koje su svijet i dalje promatrale
s divljenjem, primijetio je s blago podrugljivim smiješkom. Vidjelo se to u vatri
koja je pucketala tik ispod površine njezine savršene kože. Sitna, slasno punija
baš na pravim mjestima, tanka struka i oblikovanih nogu zagrljenih uskom
suknjom, ta je djevojka bila san prognanoga gorštaka.
Ovlažio je usne i zapiljio se u nju, duboko u grlu ispustivši zvuk koji je bio
više životinjski nego ljudski.
Kad se primaknula otvorenom prozoru automobila kako bi nešto rekla
vozaču, stražnji dio suknje podignuo joj se nekoliko centimetara. Oštro je
udahnuo, zamišljajući se iza nje. Cijelo mu se tijelo napelo od požude.
Kriste, krasna je. Raskošne obline koje bi probudile i mrtvaca.

16
 Nagnula se još malo naprijed, pokazujući još malo te slatke linije stražnjeg
dijela bedra.
Usta su mu se posve osušila.
Nije za mene, upozorio je samoga sebe, škripeći zubima i meškoljeći se kako
bi ublažio pritisak na svoju iznenada bolno krutu kitu. U krevet je vodio samo
iskusne djevojke. Djevojke mnogo starijeg uma i tijela. Nikad djevojke poput ove
koje vonjaju na nevinost. Na vedre snove i sretnu budućnost.
Uglađene i iskusne, zasićenih nepca i ciničnih srca - s njima se čovjek mogao
valjati i ujutro ih ostaviti a da se na njima ništa ne vidi.
Ona je bila od onih koje muškarac zadrži.
“Vozi”, promrmljao je vozaču, prisilivši se da odvrati pogled.

Chloe je nestrpljivo kucala na vrata, naslanjajući se na zid kraj recepcije. Prokleti

čovjek nije bio tu. Čekala je petnaest minuta, nadajući se da će se možda pojaviti.
Prije nekoliko trenutaka napokon je rekla Billu da ode bez nje, da će se ona
taksijem vratiti u Cloisters i staviti trošak na račun odsjeka.
Nestrpljivo je lupkala prstima po pultu. Htjela je samo dostaviti paket i otići.
Što ga se prije riješi, prije će zaboraviti svoju ulogu u cijeloj muljaži.
Sinulo joj je da će, osim ako ne pronađe alternativno rješenje, vjerojatno
protratiti ostatak dana. Čovjek koji stanuje u Istočnoj 70. ulici, u takvom izobilju,
sigurno je navikao da ga drugi čekaju.
Osvrćući se oko sebe, uočila je moguću alternativu. Duboko udahnuvši i
zagladivši odijelo, stavila je paket pod ruku i žustro prešla elegantno veliko
predvorje do pulta sa zaštitarima. Dva debeljuškasta muškarca u izglačanim crno-
bijelim odorama iznenada su obratili pozornost na nju.
Kad je lani stigla u New York, odmah je znala da nikad neće biti u istom rangu
s gradskim ženama. Ulaštene i šik, one su bile BMW-i i Jaguari, a Chloe Zanders
bila je... Jeep, ili možda Toyota Highlander, i to kad bi imala dobar dan. Torbica
joj nikad nije bila usklađena s cipelama - bila je sretna ako joj je jedna cipela bila
usklađena s drugom. Ipak, vjerovala je da se moraš snaći s onime što imaš, pa je
dala sve od sebe da u hod ubaci malo ženstvenog šarma, moleći se da ne
slomi članak.
“Imam dostavu za gospodina MacKeltara”, objavila je, iskrivivši usne u
osmijeh za koji se nadala da je koketan, sve u nadi da će ih smekšati dovoljno da
je puste da odnese prokletu stvar na sigurnije mjesto. Nema šanse da će ga dati
prištavim tinejdžerima iza recepcijskog pulta. Kao ni ovim napumpanim
grubijanima. Dva su je pohotna pogleda odmjerila od glave do pete. “Siguran sam

17
da imaš, dušo”, rekao je muškarac plave kose otežući. Još ju je jednom dobro
pogledao. “Nisi njegov tip.”
“Gospodinu MacKeltaru često stižu dostave”, podrugljivo je rekao njegov
tamnokosi kolega.
Baš divno. Tip je ženskar. Kokice i bog zna što još na stranicama. Uh.
No pretpostavila je da bi trebala biti zahvalna, rekla si je nekoliko minuta
poslije dok se dizalom uspinjala na četrdeset treći kat. Pustili su je do njegova
penthausa bez pratnje, što je bilo zapanjujuće u luksuznoj zgradi na East Sideu.
Ostavi mu u predsoblju; ondje će biti dovoljno sigurno, rekao joj je plavi
muškarac, iako se u njegovu ljigavu pogledu jasno vidjelo da misli da je pravi
paket ona i da ne očekuje da će je opet vidjeti još danima. Najmanje.
Da je Chloe znala koliko je pogodio - da je doista danima neće vidjeti - nikad
ne bi ušla u to dizalo.

Poslije će razmišljati i o tome kako bi sve bilo u redu samo da vrata nisu bila
otključana. Ali kad je stigla u predsoblje gospodina MacKeltara, prepuno
egzotičnoga svježeg cvijeća i opremljeno elegantnim stolcima i veličanstvenim
sagovima, razmišljala je samo o tome kako bi zaštitari, kao što su i nju pustili,
mogli gore pustiti i neku droljicu koja bi mogla istrgnuti stranicu iz dragocjenog
teksta da u nju zamota žvakaću. Ili nešto jednako bogohulno.
Samo je uzdahnula, zagladila kosu i pokušala otvoriti jednu stranu dvokrilnih
vrata.
Tiho se otvorilo na - mili Bože, jesu li to zlatne šarke? U jednoj je ugledala
odraz svoga zaprepaštena lica. Neki su ljudi imali više novca nego razuma. Samo
bi s jednom od tih glupih šarki mogla mjesecima plaćati stanarinu.
Odmahujući glavom zakoračila je unutra i pročistila grlo. “Halo?” zazvala je
kad joj je sinulo da je stan možda bio otključan jer je u njemu ostavio jednu od
očito niza žene koje su ovamo dolazile.
“Halo, halo!” zazvala je opet.
Tišina.
Luksuz kakav dotad nije vidjela.
Ogledala se oko sebe i još bi možda sve bilo u redu da nije uočila veličanstveni
škotski mač koji je visio iznad kamina u dnevnom boravku. Privukao ju je kao
pčelu med.
“O, predivna, krasna, veličanstvena stvarčice”, gugutala je pohitavši prema
njemu. Obećala si je da će samo odložiti tekst na mramorni stolić, brzo ga
pogledati i otići.
18
 Dvadeset minuta poslije detaljno mu je istraživala cijeli stan, srce joj je
tutnjalo od napetosti, ali bila je previše zanesena da prestane.
“Kako se usuđuje ostaviti vrata otključana?” gunđala je, mršteći se
veličanstvenome srednjovjekovnom teškom maču. Ležerno prislonjenom na zid
u uglu. Kao da samo čeka da ga netko ukrade. Premda se Chloe dičila svojom
moralnošću, osjetila je šokantan nagon da ga stavi pod ruku i pobjegne.
Stan je bio prepun rukotvorina - i sve su bile keltske! Zid knjižnice krasilo je
škotsko oružje koje datira iz petnaestog stoljeća, ako nije pogrešno procijenila,
što se rijetko događalo. Dragocjene škotske kraljevske regalije: odlično očuvan
sporran, značka i broševi u besprijekornom stanju ležali su na stolu kraj gomile
drevnih kovanica.
Dodirivala ih je, pregledavala, u nevjerici odmahivala glavom.
I dok je do maloprije prema tom čovjeku osjećala samo gađenje, svakim joj
je trenom postajao sve draži jer ju je besramno zaveo njegov izvrstan ukus.
I svakim je novim otkrićem bila sve znatiželjnija.
Nema fotografija, zamijetila je, osvrćući se po sobama. Niti jedne. Voljela bi
znati kako tip izgleda.
Dageus MacKeltar. Kakvo ime.
Nemam ništa protiv Zandersa, često bi joj rekao djed, to je dobro ime, ali
jednako je lako zaljubiti se u Škota kao u Engleza, curo. Poduža stanka. Gunđanje.
Zatim, neizbježno poput izlaska sunca, I lakše, zapravo.
Nasmiješila se, prisjećajući se kako ju je beskrajno poticao da si pronađe
“prikladno” ime.
Ušavši u spavaću sobu smiješak joj se zaledio na usnama.
Želja da sazna kako tip izgleda eskalirala je u opsesiju.
Njegova spavaća soba, njegova grešna, raskošna spavaća soba, s golemim
ručno izrezbarenim krevetom obrubljenim zastorima, prekrivenim svilom i
baršunom, sa savršeno popločenim kaminom, crnim mramornim jacuzzijem u
kojemu se moglo sjediti pijuckajući šampanjac i kroz staklenu stijenu promatrati
Manhattan. Na desetke svijeća okruživalo je kadu. Dvije su čaše nemarno bile
prevrnute na berberskom sagu.
U sobi se još osjetio njegov miris. Miris muškarca i muževnosti.
Srce joj je stalo tući kad joj je sinulo što zapravo radi. Njuška po penthausu
vrlo imućna čovjeka i, za Boga miloga, upravo stoji u njegovoj spavaćoj sobi! U
jazbini u kojoj zavodi žene.
A po svemu sudeći, to je zavođenje pretvorio u umjetnost.
Sag od djevičanske vune, crni baršun koji obavija čudovišni krevet, svilene
plahte pod raskošnim baršunastim prekrivačem s perlicama, kićena zrcala
vrijedna muzeja uokvirena srebrom i opsidijanom.

19
 Unatoč zvonima upozorenja koja su joj odjekivala u glavi, kao da se nije
mogla natjerati da ode. Očarano je otvorila ormar, prstima prelazeći preko fine
ručno šivane odjeće, udišući suptilan, neporecivo seksualan miris toga muškarca.
Na podu su bile poredane prekrasne talijanske cipele i čizme.
Počela je sastavljati njegovu sliku.
Bio bi visok (ona sigurno neće imati nisku djecu!) i zgodan, dobra tijela, ali
ne odveć prelijepa i imao bi hrapav predući glas. Bio bi inteligentan, govorio
nekoliko jezika (kako bi joj na uho mogao šaptati gaelske ljubavne riječi), ali ne
previše uglađen, s pokojim nedostatkom. Zaboravio bi se obrijati i takve stvari.
Bio bi malo introvertiran i simpatičan. Sviđale bi mu se niske žene s oblinama
koje bi nos zabile toliko duboko u knjige da bi zaboravile čupati obrve, počešljati
se i našminkati. Žene koje nisu uvijek nosile dvije jednake cipele.
Kako da ne, iznenada joj je glas razuma bezobrazno rasplinuo maštariju.
Čovjek u prizemlju rekao je da nisi njegov tip. A sad izlazi odavde, Zandersice.
I možda još ne bi bilo prekasno, još je mogla pobjeći da se nije primaknula
grešnom krevetu, znatiželjno vireći i to s nemalom količinom fascinacije, u
svilene šalove zavezane oko stupova kreveta veličine malih debla.
Chloe koja je odrasla u Kanzasu bila je šokirana. Chloe koja nikad nije s
muškarcem otišla do kraja... iznenada je disala jako plitko. Najblaže rečeno.
Drhtavo je odvratila pogled i na nesigurnim se nogama počela udaljavati od
kreveta kad je ugledala vrh knjige koji je stršao ispod njega.
Chloe nijedna knjiga nije mogla promaknuti. Pogotovo ne drevna.
Hitro je omotala suknju oko kukova, ostavila torbicu na stolcu, bacila sako na
pod i iskopala njegovu zalihu: sedam srednjovjekovnih svezaka.
Sedam svezaka čiji su nestanak nedavno prijavili razni kolekcionari.
Dragi Bože - nalazila se u jazbini opakoga Keltskog Duha! I nije ni čudno što
ima toliko rukotvorina: krao je sve što bi poželio.
Dok je na sve četiri kopala pod njegovim krevetom kako bi pronašla još
dokaza njegovih gnjusnih zločina, mišljenje koje je Chloe Zanders imala o tom
čovjeku odjednom se naglo pogoršalo. “Ženskar, kradljivac i ljigavac”,
promrmljala je ispod daha. “Nevjerojatno.”
Palcem i vrhom kažiprsta nježno je izvukla crne čipkaste tange ispod kreveta.
Fuj. Omot kondoma. Omot kondoma. Omot kondoma. Isuse! Koliko ljudi živi
ovdje?
Magnum, pisalo je na omotu, za ekstra velike muškarce.
Chloe je trepnula.
“Još nisam probao pod krevetom, djevojko,” začula je duboko škotsko
predenje iza sebe “ali ako bi htjela... i ako je ostatak tebe upola divan kao ovo što
vidim... možda me se može nagovoriti.”
Srce joj je stalo.

20
 Samo se ukipila, a mozak joj se prebacio na razmatranje najbolje opcije: bijeg
ili borba. Imala je samo metar šezdeset, pa opcija borbe nije previše obećavala. A
kad je nahrupio nalet adrenalina potreban za bijeg, mozak joj je nažalost previdio
informaciju da je još pod krevetom, pa je uspjela samo udariti stražnjim dijelom
glave o tvrd drveni okvir.
Omamljena, prebrojavajući zvijezde, počela je štucati - nešto ponižavajuće
što joj se uvijek događalo kad bi postala nervozna, kao da to što je nervozna nije
bilo dovoljno.
Nije se morala izvući ispod kreveta da bi znala kako se uvalila u veliko sranje.

21
 •3•

Snažna ruka obuhvatila joj je gležanj i Chloe je tiho vrisnula.

Pokušala je vrisnuti glasno, ali zbog štucaja koji je počeo u nezgodnom trenu
vrisak se pretvorio u skvičanje od kojeg se zadihala.
Grubo ju je izvukao ispod kreveta.
Mahnito je zgrabila suknju objema rukama da joj se ne namota oko struka jer
je nezaustavljivo klizila unatrag. Nikako se nije htjela pred njim pojaviti gole
stražnjice. Pod ovom joj se suknjom ocrtavao rub gaćica (zbog čega je i nije često
nosila, usto što se malo i udebljala, a suknja je bila uska), pa je odjenula najlonke
bez gaćica. Ni to nije često radila, no zaključila je da će danas morati.
Tek kad ju je cijelu izvukao ispod kreveta, pustio joj je članak. Ležala je
potrbuške na sagu, štucajući i pokušavajući se pribrati.
Stajao je iza nje i osjećala je da zuri u nju. Bez riječi. Samo tišina.
Strašna, nepodnošljiva, uznemirujuća tišina.
Progutavši štucaj, nemoćna prikupiti snagu i osvrnuti se, veselo je,
najbezbrižnijim glasom rekla:“Je ne parle pas anglais. Parlezvous français?”
Zatim izvještačenim francuskim naglaskom (činilo joj se malo prenategnuto
pretvarati se da je glupa na latinskome), “Spremačica!” Opet je štucnula. “Očistim
vašu soba, oui?” Još jedan štucaj.
Ništa. Iza nje i dalje samo tišina.
Morat će ga pogledati.
Polako se podignula na ruke i koljena, zagladila suknju, odgurnula se u sjedeći
položaj, a onda uspjela ustati na drhtave noge. I dalje previše izbezumljena da se
suoči s tim muškarcem, usredotočila se na praznu čašu i tanjur na stoliću kraj
kreveta. Ne odustajući od predstave sa spremačicom, pokazala je na njega i
cvrkućući rekla: “Phrljavo posuđe. Vous aimez ja operem, oui?”
Opet štucaj.
Teška, golema tišina. Šuškanje. Što radi?

22
 Duboko dišući, polako se okrenula. Iz lica joj je nestala posljednja kapljica
krvi. Istodobno je primijetila dvije stvari: jedna je bila potpuno nevažna, a druga
nije mogla biti važnija: bio je uvjerljivo najljepši muškarac kojeg je u životu
vidjela i u jednoj je ruci držao njezinu torbicu dok joj je drugom vadio bateriju iz
mobitela.
Ispustio je bateriju na pod i zgnječio je čizmom.
“S-s-spremačica?” zacičala je, pa se opet prebacila na francuski, odveć
nervozna za išta osim štucanjem isprekidana blebetanja o vremenskim prilikama
koje je naučila na prvoj godini francuskoga, ali kao da će on znati.
“Zapravo, ne pada kiša, djevojko”, rekao je na engleskome s izraženim
škotskim naglaskom. “Iako je, moram priznati, ovo jedan od rijetkih takvih
trenutaka cijeli tjedan.”
Srce joj je potonulo u pete. K vragu - trebala je pokušati s grčkim.
“Chloe Zanders”, rekao je dobacivši joj iskaznicu. Bila je previše zapanjena
da bi je uhvatila. Odbila se od nje i pala na pod.
Sranje. Merde. Prokletstvo.
“Iz Cloistersa. Prije petnaest minuta upoznao sam tvoga poslodavca. Rekao
je da me čekaš ovdje. Nikad ne bih pogodio da je mislio u mome krevetu.” Opasan
pogled. Očaravajući pogled. Susreo se s njezinim i nije ga mogla odvratiti.
“Pod krevetom”, rekla je, napokon odustavši od izvještačena francuskog
naglaska. “Bila sam ispod kreveta, ne u njemu.”
Senzualne su mu se usne iskrivile u blagi smiješak. No taj mu smiješak nije
došao do očiju.
O, Bože, pomislila je, zureći razrogačenih očiju. Život joj je vjerojatno bio u
opasnosti, a ona je samo zurila u njega. Bio je prekrasan. Nemoguće prekrasan.
Zastrašujuće. Nikad prije nije vidjela muškarca poput njega. Bio je oličenje svih
njezinih najmračnijih maštarija. Škotska mu je krv bila očita na isklesanom licu.
Odjeven u crne hlače, crne čizme, krem džemper i meki kožnati kaput, imao
je svilenkastu kosu crnu kao noć, začešljanu od muževnog lica i zavezanu na
potiljku. Čvrste, senzualne usne, donja mnogo punija od gornje, ponosan
aristokratski nos, tamne, nakošene obrve, struktura kostiju za koju bi maneken
ubio. Savršeno oblikovana brada prekrivala mu je savršenu čeljust.
Metar devedeset pet, najmanje, pretpostavila je. Snažne građe. Životinjski
graciozan.
Egzotične jantarne oči tigra.
Iznenada se počela osjećati poput komada svježeg mesa.
“Čini se da imamo problemčić, curo”, rekao je sa svilenom prijetnjom u glasu
i zakoračio prema njoj.
Istog je trena prestala štucati. Prestravljenost je očito tako djelovala. Uvijek
bolje od žlice šećera ili papirnate vrećice.

23
 “Nemam pojma o čemu govorite”, slagala je. “Samo sam došla isporučiti tekst
i žao mi je što su mi pozornost odvukla vaša divna blaga. Iskreno se ispričavam
što sam vam upala u dom, ali Tom očekuje da se vratim i Bili me zapravo čeka
dolje, i ne vidim nikakav problem.” Razrogačenih je očiju zurila u njega i trudila
se izgledati nježno, glupavo i ženskasto. “Kakav problem?” Sramežljivo
treptanje. “Nema nikakva problema.”
Nije rekao ništa, samo je pustio da mu pogled padne na ukradene tekstove
razbacane pod njezinim nogama, između tanga i omota kondoma.
I ona je spustila pogled. “Pa, da, očito imate aktivan ljubavni život”,
promrmljala je glupavo. “Ali to vam neću uzeti za zlo.” Ženskar!
Pogledao ju je tako da su joj se dlačice na potiljku nakostriješile. A onda je
opet znakovito pogledao u knjige.
“O! Mislite na knjige. Pa, volite knjige”, rekla je bezbrižno. “Nema frke.”
Slegnula je ramenima.
Opet nije rekao ništa, samo ju je onim intenzivnim jantarnim pogledom
gledao ravno u oči. Bože, čovjek je nevjerojatan! Zbog njega se osjećala kao...
kao ona Rene Russo u Aferi Thomasa Crowna - spremna udružiti se s lopovom.
Pobjeći u egzotičnu zemlju. U toplesu šetati terasom s pogledom na plažu. Živjeti
s druge strane zakona. Milovati njegove umjetnine kad ne miluje njega.
“O, curo,” rekao je odmahujući glavom “nisam budala pa me nemoj vrijeđati
lažima. Očito dobro znaš što je to. I odakle je”, nježno je dodao.
Njegova je nježnost značila opasnost. To je instinktivno znala. Značila je da
će učiniti nešto što joj se doista neće svidjeti.
I to je učinio.
Primaknuvši joj se svojim moćnim tijelom, pogurao ju je prema krevetu i
blago je gurnuo tako da je na njemu završila na leđima.
Elegancijom tigra krenuo je za njom i pribio je na madrac pod sobom.
“Kunem se,” blebetala je i dalje, “neću nikome reći. Nije me briga. Ne smeta
mi što ste ih uzeli. Nemam nikakvu želju otići na policiju ili nešto slično. Policija
mi se čak i ne sviđa. Nikad se nismo slagali. Jednom su mi napisali kaznu jer sam
vozila sedamdeset pet na sat u zoni u kojoj je dopušteno sedamdeset: kako bi mi
se nakon toga i mogli sviđati? Ni najmanje me nije briga i da ukradete polovicu
srednjovjekovne zbirke iz Meta, mislim, stvarno, imaju šest tisuća primjeraka, pa
tko će primijetiti ako ih nekoliko nestane? Izvrsna sam u čuvanju tajni”, gotovo
je zacviljela. “Sasvim sigurno, jamačno, kunem se živ... hm, neću nikome reći ni
riječ. Zalivena. Šutjet ću kao zalivena. I to možete odnijeti...”
Njegove su joj riječi odnijele ostatak riječi zajedno s njezinim dahom.
O, da. Rene Russo.
Senzualne su se usne spustile na njezine, lagano je okrznuvši, kušajući. Ali ne
uzimajući.

24
 I na trenutak je ludo poželjela da je uzme. Htjela je da je poljubi snažnim,
izgladnjelim, grubim poljupcem i pomogne joj pronaći onaj vrući crveni gumb
ljubavi koji još nikad nije bio ni svijetlocrven. Taj je muškarac ženi glavu punio
maštarijama za koje bi se zaklela da ih nije imala. Izdajničke su joj se
usne otvorile pod njegovima. Strah, rekla si je, strah se brzo može pretvoriti u
uzbuđenje. Čula je za ljude koji su bili suočeni sa sigurnom smrću i koje je u tom
trenutku uhvatila neizdrživa seksualna želja.
Tako bizarno, intenzivno uzbuđena nije ni zamijetila da joj oko zapešća veže
šal sve dok ga nije čvrsto stegnuo i nije bilo prekasno jer je već bila svezana za
njegov krevet. Njegov grešan, raskošan krevet. Krećući se neljudskom
elegancijom i naglošću, vješto joj je za suprotni stup svezao drugo zapešće.
Otvorila je usta da vrisne, ali moćnom ju je rukom učas zaustavio. Ležeći na
njoj, zureći joj ravno u oči, tiho je i pažljivo, jasno izgovarajući svaku riječ rekao:
“Ako vrisneš, bit ću prisiljen začepiti ti usta. A radije ne bih, curo. Vrijedi uzeti u
obzir i da te ovdje gore ionako nitko neće čuti. Odluka je na tebi. Što kažeš?”
Neznatno je pomaknuo ruku, tek toliko da može čuti njezin odgovor.
“Ne-nemojte mi nauditi”, prošaptala je.
“Ne namjeravam ti nauditi, curo.”
Ali već to činiš, upravo je htjela reći, a onda je porumenjevši shvatila da ono
što joj se zabija u kuk nije pištolj nego cijev potpuno druge vrste.
Sigurno joj je nešto zamijetio u očima jer se polako podignuo.
Što je značilo, zaključila je s golemim olakšanjem, da je neće silovati.
Silovatelj bi se pomaknuo nekoliko centimetara udesno, a ne bi podignuo kukove.
“Bojim se da te neko vrijeme moram zadržati, djevojko. Ali nećeš stradati od
moje ruke. Međutim, imaj na umu, jedan vrisak, jedan glasan zvuk i začepit ću ti
usta.”
U njegovu pogledu nije bilo milosti. Znala je da misli to što je rekao. Izbor
joj je bio jednostavan: samo svezana ili i svezana i začepljenih usta.
Odmahnula je glavom, zatim kimnula, zbunjena treba li reći da ili ne. “Neću
vrisnuti”, obećala je. Ovdje te gore ionako nitko neće čuti. Bože, to je vjerojatno
istina. Na razini na kojoj su bili smješteni penthausi, zidovi su bili debeli, iznad
nije bilo nikoga i nitko im se nije približavao, osim ako sami nešto ne bi zatražili.
Vjerojatno je mogla vrištati iz petnih žila i nitko ne bi došao.
“Dobra cura”, rekao je. Dlanom joj je podignuo glavu i pod nju gurnuo meki
jastuk.
Zatim se brzim, elegantnim pokretom odgurnuo od kreveta, izišao iz sobe i za
sobom zatvorio vrata, a ona je ostala sama, svilenim šalovima svezana za grešni
krevet Keltskog Duha.

25
Bila je od onih koje muškarac zadrži.
Dageus je tiho opsovao na pet jezika, prisjetivši se svoje misli i grubo se
trljajući preko hlača. Nije pomoglo. Zapravo je samo odmoglo. Godila mu je bilo
kakva pozornost.
Mršteći se, prišao je staklenoj stijeni i praznim se pogledom zagledao u grad.
Nije dobro postupio. Preplašio ju je. Ali nije joj mogao uputiti riječi utjehe jer
se morao maknuti od nje, brzo, kako svojoj krvi ne bi dao ono što je tražila. Iako
si je rekao da je usne pritisnuo na njezine samo kako bi joj odvukao pozornost
dok je veže, poljubio ju je jer je morao, jer jednostavno nije uspio ne učiniti to.
Bio je to kratak, sladak poljubac bez jezika jer da je prešao tu granicu, bio bi
izgubljen. Ležanje iznad nje bila je čista agonija, osjećaj kako se tama mreška i
steže u njemu, znajući da bi se kad bi je potucao ona vratila. Osjećaj hladnoće
i gladi, i očajnički pokušaji da bude čovjek, da bude dobar.
Zadovoljan odlučnošću kojom je iz glave izbacio sve misli o Škotkinji, uputio
se u Cloisters gdje je otkrio da je paket bio na putu k njemu istodobno kad je on
otišao po njega. Kustos ga je uz pretjerano laskanje i entuzijazam uvjerio da će ga
čekati Chloe Zanders jer se netko po imenu Bill već vratio ostavivši je na toj
adresi.
Ali djevojka nije bila dolje, a zaštitari su mu, uz mnogo namigivanja i cerenja,
rekli da ga “dostava” čeka gore.
Kad ženu iz muzeja nije zatekao u predsoblju, osvrnuo se po dnevnom
boravku, a zatim je na katu začuo buku. Hitro se uspeo stubama i ušao u svoju
spavaću sobu gdje je ispod kreveta ugledao najljepši par nogu koje je ikad
vidio. Sočna bedra koja je htio grickati zubima, vitki članci, lijepa mala stopala u
finim cipelama na visoku petu.
Prekrasne ženske noge. Krevet.
Te bi mu dvije stvari, jedna blizu druge, preusmjerile svu krv iz mozga.
Noge su mu se učinile uzbunjujuće poznatima, no uvjerio je sâm sebe da
umišlja. A kad ju je držeći je za članak izvukao i potvrdio identitet djevojke
pričvršćene za te božanstvene noge, krv mu je uzavrela.
Zagledavši se u njezinu lijepo oblikovanu stražnjicu dok je nepomično ležala
potrbuške, zapljusnula ga je bujica maštarija i trebalo mu je nekoliko trenutaka da
shvati na čemu leži.
Na “posuđenim” knjigama.
Posljednje što mu je trebalo jest da ga zarobi policija dvadeset prvog stoljeća.
Imao je mnogo posla, a premalo vremena za to.
Nije si mogao priuštiti komplikacije.

26
 Još nije bio spreman napustiti Manhattan. Morao je provjeriti još dvadeset
preostalih tekstova.
Amergina mu - gotovo je završio! Još najviše nekoliko dana. Ovo mu nije
trebalo! Zašto sad?
Duboko je udahnuo i polako izdahnuo. Ponovio je to nekoliko puta.
Nema izbora, uvjerio je sâm sebe. Bio je dovoljno mudar da je odmah sveže.
Sljedećih nekoliko dana, dok ne završi, jednostavno će je morati držati zarobljenu.
Premda je mogao upotrijebiti magiju, začarati joj pamćenje da zaboravi što je
vidjela, nije htio riskirati. Čarolije za pamćenje bile su teške i često bi
prouzrokovale štetu, brišući više pamćenja nego što je potrebno, pa je magiju
upotrebljavao samo kad nije postojao ljudski način kojim bi riješio problem. Znao
je koliki danak plaća svaki put. Sitne čarolije kojima se koristio kako bi došao do
tekstova bile su nešto drugo.
Ne smije upotrijebiti magiju. Djevojka će morati izdržati neko vrijeme u
udobnom zatočeništvu dok on ne prevede i posljednje knjige, a onda će je na
odlasku negdje usput pustiti na slobodu.
Usput prema kamo? zanimalo je njegovu savjest. Prihvaćaš li konačno da se
moraš vratiti?
Uzdahnuo je. Posljednjih je nekoliko mjeseci potvrdilo njegovu slutnju;
postojala su samo dva mjesta na kojima je mogao pronaći potrebne informacije:
u irskim i škotskim muzejima ili u knjižnici MacKeltara.
A knjižnica MacKeltara bila je daleko najbolji izbor.
Izbjegavao ju je po svaku cijenu jer je vrvjela opasnostima. Ne samo da
zemlja njegovih predaka u njemu jača tamu, nego se i užasavao suočavanja s
bratom blizancem. Priznanja da je lagao. Priznanja što je uistinu.
Dovoljno je loše što se gorko posvađao s ocem Silvanom i vidio bijes i
razočarenje u njegovim očima. Dageus nije bio siguran hoće li ikad biti spreman
suočiti se s bratom blizancem - bratom koji nikad u životu nije prekršio nijedan
zavjet.
Otkako je prekršio zakletvu i prešao na mračnu stranu, Dageus nijednom nije
nosio boje svoga klana, iako mu se pod jastukom nalazio komadić pohabanog
tartana Keltara. Nekih bi večeri, otprativši do taksija ženu koju je tog dana ugostio
(iako je mnoge tucao, ni s jednom nije dijelio krevet), uzeo taj komadić tartana u
ruku, zatvorio oči i pretvarao se da je opet u Visočju. Da je običan čovjek i ništa
više.
Ništa nije želio više nego pronaći način kojim će riješiti problem, sâm se
riješiti mračnih druida. Time bi povratio čast. Tada bi se ponosno mogao suočiti
s bratom i ponovno položiti pravo na svoju baštinu.
Budeš li još odugovlačio, upozorio ga je dosadni glas, možda ti više neće biti
stalo do toga da je vratiš. Možda više nećeš ni razumjeti što to znači.

27
 Silom je odagnao misli od tako neugodnog preokreta, a one su
zabrinjavajućom silinom odlutale natrag do djevojke bespomoćno zavezane za
njegov krevet.
Bila je to opasna misao. Imao je dojam da više i nema drugih misli osim
takvih.
Provukavši prste kroz kosu, prisilio se usredotočiti na tekst koji je ostavila na
stoliću. Više nije želio razmišljati o uznemirujućoj činjenici da je dio njega
pogledavši djevojku koja je bila tako blizu njegovu krevetu rekao samo: Moja.
Kao da od prvoga trenutka kad ju je ugledao nije bilo ni najmanje sumnje da
će položiti pravo na nju.

Nekoliko sati poslije Chloe je već prošla sve zamislive emocije. Strah je uglavnom
iscrpila, neko je vrijeme letjela od pretjerane radosti, zatim bjesnjela na svoga
otmičara, a sad se gadila sama sebi što je bila tako nepromišljeno znatiželjna.
Znatiželjna si poput malog mačića, bogme, ali mačka ima devet života, Chloe,
znao bi joj reći djed. Ti imaš samo jedan. Pazi kamo će te odvesti.
Možeš to ponoviti, pomislila je, pažljivo osluškujući hoće li čuti kretanje
lopova. Penthaus je imao jedan od onih sustava za glazbu koji je zvuk dovodio u
svaku sobu i, nakon bolno glasne pjesme pune basova koja je sumnjivo nalikovala
onoj benda Nine Inch Nails čije je puštanje u eter prije nekoliko
godina zabranjeno, uključio je klasičnu glazbu. Posljednjih ju je nekoliko sati
počastio mješavinom koncerata za violinu. Ako ju je time namjeravao umiriti, nije
mu uspjelo.
Nije pomagalo ni što je nos svrbi, a jedini način na koji ga je mogla počešati
bilo je zariti lice u njegove jastuke i trljati glavu.
Pitala se koliko će vremena proći prije nego što se Bili i Tom počnu pitati
kamo je otišla. Sigurno će je doći potražiti, zar ne?
Ne.
Premda bi obojica rekla, “ali Chloe se uvijek drži rutine”, nijedan ne bi
propitkivao ni optužio Dageusa MacKeltara. Ipak, tko bi pri zdravoj pameti
povjerovao da je taj čovjek išta drugo nego imućni kolekcionar umjetnina? Kad
bi ga pitali, njezin bi otmičar rekao samo, “Ne, ostavila je paket i otišla.
Nemam pojma kamo.” Tom bi mu povjerovao i nitko ne bi navaljivao jer ljudi
poput Dageusa MacKeltara nisu vrsta koju se ispituje ili pritišće. Nitko nikad ne
bi pomislio da je otmičar ili lopov. Samo se ona uvjerila u suprotno i to samo zato
što su je budalasto zaludjele njegove umjetnine pa mu je krenula njuškati
po spavaćoj sobi.

28
 Premda bi Tom mogao popodne poslati Billa, ili vjerojatnije sutra ujutro, da
se raspita kad je Chloe otišla, to bi bio kraj priče. Za dan ili dva, pretpostavljala
je, Tom će se doista zabrinuti, zvati je kući, navraćati, čak i prijaviti njezin
nestanak policiji, ali u New Yorku su ljudi stalno neobjašnjivo nestajali.
Baš se uvalila.
Uzdahnuvši, s lica je otpuhnula pramen kose koji ju je škakljao i ponovila
postupak s nosom i jastukom. Pokvareni je nitkov dobro mirisao. Ženskar,
nasilnik, nemoralni pokvarenjak, podliji od najpodlijega, uništavač nevinih
tekstova.
“Lopov”, promrmljala je blago se namrštivši.
Udahnula je, a zatim se zaustavila. Neće uživati u njegovu mirisu. Neće
cijeniti nijednu vražju stvar povezanu s njim.
Počela se meškoljiti uz krevet dok se nije koliko-toliko uspravno naslonila na
uzglavlje.
Bila je zavezana za neznančev krevet. Koji je usto i kriminalac.
“Chloe Zanders, bome si se uvalila u probleme”, promrmljala je, stoti put
isprobavajući svilene uzlove. Bilo je malo mjesta, no nisu popuštali. Čovjek je
očito znao svezati čvor.
Zašto joj nije naudio? pitala se. A budući da joj nije ništa učinio, što planira s
njom? Činjenice su bile prilično jednostavne i prilično zastrašujuće; uspjela je
nabasati na jazbinu stručnoga, lukavog, u svakom smislu vrhunskog lopova. Ne
sitnog kriminalca ili pljačkaša banaka, nego majstorskog lopova koji provaljuje
na nemoguća mjesta i krade veličanstvene dragocjenosti.
U pitanju nisu bile sitnice.
O njezinoj šutnji nisu ovisile tisuće nego milijuni.
Zadrhtala je. Ta ju je turobna misao mogla natjerati na histeriju ili u najmanju
ruku izazvati potencijalno smrtonosni napad štucavice.
Očajnički tražeći nešto čime će se zaokupiti, meškoljeći se pomaknula do ruba
kreveta koliko su joj to uzlovi dopuštali i pogledala ukradene tekstove.
Izgarala je od želje da ih dodirne. Iako ne originale - svi su vrijedni originali
zaključani na sigurnome u Kraljevskoj irskoj akademiji ili knjižnici Koledža
Trinity - ovo su bile vrhunske kopije iz kasnoga srednjeg vijeka. Jedna se pri padu
otvorila i otkrila krasnu stranicu irskog pisma u verzalu čija su početna slova bila
veličanstveno ukrašena složenim isprepletenim čvorovima po kojima su Kelti
glasoviti.
Vidjela je i primjerak Lebor Laignecha (Knjige iz Leinstera), Leborna
hUidrea (Knjige smeđe krave), Lebor Gabála Érenna (Knjige najezdi) te
nekoliko manjih tekstova iz Mitološkog ciklusa.
Očaravajuće. Sve su govorile o prvim danima Eirea, odnosno Irske, prepune
priča o plemenima Partholonian, Nemedian, Fir Bolg, Tuatha Dé Danaan i

29
Milesian. Bogate legendama i magijom te beskrajno osporavane od strane
stručnjaka. Zašto ih je htio imati? Možda ih prodaje i tako financira svoj raskošan
životni stil? Chloe je znala da postoje privatni kolekcionari koje nije bilo briga
odakle predmet dolazi, samo da ga mogu posjedovati. Uvijek je postojalo tržište
za ukradene umjetnine.
Ali zbunjivalo ju je što on ima samo keltske umjetnine. A ona je sa sigurnošću
znala da se u većini zbirki iz kojih je te tekstove ukrao nalaze mnogo vrjedniji
predmeti iz različitih kultura. Predmeti koje nije uzeo.
Što je značilo da je, tko zna zašto, iznimno izbirljiv i da ga ne motivira samo
vrijednost predmeta.
Zbunjeno je odmahnula glavom. To nema smisla. Kojeg lopova ne motivira
vrijednost predmeta? Kakav to lopov ukrade manje vrijedne tekstove i ostavi
netaknute na desetke vrjednijih predmeta kad se već potrudio probiti kroz
osiguranje? I kako mu to uopće uspijeva? Zbirke koje je on opljačkao imaju jedne
od najsofisticiranijih protuprovalnih sustava na svijetu i samo ih čisti genij može
probiti.
Iznenada su se vrata otvorila, a ona se hitro povukla od ruba kreveta i na lice
navukla svoj najneviniji izraz.
“Jesi li gladna, curo?” upitao ju je dubokim, predućim glasom promatrajući
je kroz djelomice odškrinuta vrata.
“M-molim?” trepnula je Chloe. Ne samo da je ova hulja neće ubiti, nego će
je i nahraniti?
“Jesi li gladna? Pripremao sam si hranu i sinulo mi je da si možda i ti gladna.”
Chloe je na tren razmislila. Je li gladna? Bila je potpuno prestravljena. Uskoro
će morati na zahod. Nos ju je divljački svrbio, a suknja joj se opet počela podizati.
A osim svega toga, da, bila je i gladna.
“Aha”, oprezno je rekla.
Tek kad je otišao palo joj je na pamet da će je se možda tako riješiti - otrovat
će je!

30
 •4•

Poširani losos, škotsko varivo od krumpira i mesa i gusta tradicionalna

škotska juha. Salata s dodatkom oraha i brusnica. Tanjur sa škotskim sirevima,
kolačem od prhkog tijesta i marmeladom. Pjenušavo vino u kristalnim čašama
Baccarat.
Ubojstvo slasnim škotskim jelima i finim kristalom? “Mislila sam da ću dobiti
sendvič s maslacem od kikirikija ili takvo što”, oprezno je rekla.
Dageus je položio posljednje jelo na krevet i pogledao je. Tijelo mu se
zategnuto. Isuse, ona je poput oživjele maštarije na njegovu krevetu, naslonjena
na uzglavlje, zapešća privezanih za stupove. Cijelo su joj tijelo činile meke obline,
suknja joj se podizala uz slatka bedra zadirkujući ga da je pogleda, uska joj je
majica obavijala pune, okrugle grudi, kosa joj je bila razbarušena oko lica, a oči
širom otvorene i olujne. Nimalo nije sumnjao da je djevica. To mu je otkrila
njezina reakcija na njegov kratak poljubac. U krevetu nikad nije imao djevojku
poput nje. Čak ni u svojoj zemlji gdje su pristojne djevojke braću Keltar
zaobilazile u širokom luku. Visočjem su brujale glasine o “tim poganskim
čarobnjacima”. Iako su iskusnije žene, udane žene i djeve željno tražile njihovu
postelju, čak su i one izbjegavale trajnije veze.
Privlači ih opasnost, ali ne namjeravaju s njom živjeti, uz gorki je smiješak
jednom prilikom rekao Drustan. Vole milovati svileno krzno zvijeri, osjetiti
njegovu moć i divljinu, ali ne zavaravaj se, brate - nikad, nikad neće vjerovati
zvijeri kad su u pitanju djeca.
E pa, sad je bilo prekasno. Tu je sa zvijeri, sviđalo joj se to ili ne.
Da je barem ostala na ulici, bila bi sigurna od njega. Ostavio bi je na miru.
Učinio bi časnu stvar i izbrisao je iz misli. A ako bi je slučajno opet sreo,
hladno bi se okrenuo i otišao u drugom smjeru.
Ali sad je bilo prekasno za čast. Nije ostala na ulici i sad je ovdje, u njegovu
krevetu. A on je muškarac, i to ne častan.
A kad je ostaviš? prosiktali su posljednji ostaci njegove časti.

31
 Ostavit ću je tako zadovoljenom da neće požaliti. Neka bi je druga
nesposobna budala sigurno ozlijedila. Ja ću je probuditi onako kako nikad neće
zaboraviti. Pružit ću joj maštarije koje će joj grijati snove dok je živa.
A što se njega tiče, to je bio kraj rasprave. Bez žene, tama je u njemu postajala
sve razjarenija. Više u svom stanu nije mogao ugostiti Katie ni bilo koju drugu
ženu. No večeras je na jelovniku zavođenje, ne osvajanje. Dat će joj još ovu noć,
možda sutra, ali uskoro će je osvojiti.
“Onda, hm, hoćeš me odvezati?”
Odvratio je pogled s njezine nabrane suknje. Ionako je skupila koljena. Mudra
djevojka, mračno je pomislio, ali na kraju ti ni to neće pomoći.
“Ne možeš me samo držati ovdje”, rekla je ledeno.
“Mogu.”
“Netko će me tražiti.”
“Ali ne ovdje. Znaš da nitko neće mene ispitati.”
Kad se spustio na krevet, okrenut prema njoj, uzmaknula je priljubivši se uz
uzglavlje.
“Moja ti ruka neće nanijeti bol. Dajem ti riječ.”
Otvorila je usta, pa ih brzo zatvorila, kao da je odustala. Zatim se naoko
predomislila, slegnula ramenima i rekla: “Kako da ti vjerujem? Okružena sam
gomilom ukradenih stvari i svezao si me. Ne mogu se ne brinuti što ćeš učiniti
sa mnom. I, što ćeš učiniti?” Kad nije odmah odgovorio, raspaljeno je nastavila.
“Ako me namjeravaš ubiti, odmah te upozoravam - proganjat ću te do kraja tvojih
lopovskih dana. Pretvorit ću ti život u pakao. Pokraj mene tvoja će legendarna
glasnica smrti djelovati blaga i nježna. Ti si jedan... jedan... barbarski Vizigot”,
prosiktala je.
“Eto tvoje škotske krvi, curo”, rekao je s blagim smiješkom na licu. “I nagle
naravi. Premda je reći da sam Vizigot ipak malo nategnuto. Nisam učinio ništa
tako legendarno kao što je bila pljačka Rima.”
Namrštila se. “I tada je izgubljeno mnoštvo knjiga.”
“Pažljiv sam s njima. I nisi se trebala uzrujavati, curo. Neću ti nauditi. Neće
ti se dogoditi ništa što sama ne poželiš. Možda sam posudio nekoliko knjiga, ali
to je sve za što sam kriv. Uskoro ću otići. I onda ću te osloboditi.”
Chloe mu je pomno pretraživala lice, razmišljajući kako joj se baš i nije svidio
onaj dio “neće ti se dogoditi ništa što sama ne poželiš”. Što je time htio reći? Ipak,
pogled mu je bio spokojan. Nije mogla zamisliti zašto bi joj se potrudio lagati.
“Gotovo bih mogla povjerovati da to stvarno i misliš”, rekla je naposljetku.
“Mislim, curo.”
“Hm”, promrmljala je. Zastala je i onda ga pitala, “Nego, zašto to radiš?”
glavom pokazujući u smjeru ukradenih tekstova.
“Zar je važno?”
32
 “Ne bi trebalo biti, ali u neku ruku jest. Vidiš, ja poznajem zbirke iz kojih si
krao. U njima je bilo mnogo vrjednijih predmeta.”
“Tražim neke informacije. Samo sam ih pozajmio. Sve ću ih vratiti prije nego
što odem.”
“A onda je svizac zamotao čokoladu”, rekla je sarkastično.
“Hoću, premda mi ne vjeruješ.”
“A sve ostalo što si ukrao?”
“Koje ostalo?”
“Sve one keltske stvari. Bodeži, mačevi, značke, kovanice
“To mi sve pripada rođenjem.”
Sumnjičavo ga je pogledala.
“Stvarno.”
Chloe je prijezirno otpuhnula.
“To su regalije Keltara, a ja sam Keltar.”
Sad ga je upitno gledala. “Želiš reći da si zapravo ukrao samo tekstove?”
“Pozajmio. I da.”
“Ne znam što misliti o tebi”, rekla je odmahujući glavom.
“Što ti utroba” - ne, to nije dobra riječ - “što ti instinkt govori?”
Pogledala ga je tako napeto da je bilo gotovo intimno. Zapitao se je li ga ijedna
djevojka ikad pogledala tako prodorno. Kao da istražuje dubine njegove duše, sve
do njezina najcrnja središta. Kako bi ga ona, ovako nevina, procijenila? Bi li
ga proklela kao što se sâm prokleo?
A onda je slegnula ramenima i trenutak se rasplinuo.
“Kakve informacije tražiš?”
“Duga priča, curo”, izbjegao je odgovor i samo joj se zadirkujuće nasmiješio.
“Ako me pustiš, stvarno neću nikome reći. Radije bih ostala živa nego slušala
savjest. Uopće se ne bih dvoumila.”
“Ne bi se dvoumila”, polako je ponovio. “Znači da je odluka jednostavna?”
Chloe je trepnula. “Da.” Zurila je u njega. S obzirom na neke riječi koje je
upotrebljavao i način na koji bi povremeno zastao, kao da razmišlja o nekoj riječi
ili frazi, palo joj je na pamet da mu engleski možda nije materinji jezik. Razumio
je francuski. Zato ga je znatiželjno - i na latinskome - upitala je li mu gaelski prvi
jezik.
Na grčkome joj je odgovorio da jest.
Čovječe, ovaj lopov nije samo prekrasan, nego i govori nekoliko jezika! Opet
se osjećala izdajnički poput Rene Russo. “Ti doista čitaš te tekstove, je li tako?”
upitala ga je čudeći se. “Zašto?”
“Rekao sam ti, curo, tražim nešto.”

33
 “Pa, ako mi kažeš što, možda ti mogu pomoći.” Zgrozila se čim su joj te riječi
sišle s usana. “Nisam tako mislila”, hitro je povukla ponudu. “Nisam upravo
ponudila pomoć zločincu.”
“Znatiželjna si, djevojko? Pretpostavljam da je ta znatiželja često jača od
tebe.” Pokazao je na hranu. “Ovo se hladi. Što bi htjela?”
“Bilo što što ćeš ti pojesti prvi”, bez razmišljanja je rekla.
Začuđeno ju je pogledao. “Misliš da bih te otrovao?” upitao je razočarano.
Sad kad je to on izgovorio, zvučalo je kao nedvojbeno apsurdna i posve
paranoična misao. “Pa,” rekla je braneći se, “kako bih znala da nećeš?”
Prijekorno ju je pogledao, a onda je, ne odvajajući pogled od njezina, uzeo po
jedan zalogaj sa svakog tanjura.
“Možda je smrtonosno samo u većim količinama”, uzvratila mu je.
Podignuvši obrvu, pojeo je još dva zalogaja svakoga jela.
“Ruke su mi vezane. Ne mogu jesti.”
Tada se nasmiješio, lijenim, seksi osmijehom od kojeg je zadrhtala. “O, ali
možeš, curo” zapreo je, nabo meki komad lososa na viljušku i prinio ga njezinim
usnama.
“Sigurno me zezaš”, rekla je i čvrsto zatvorila usta. O, ne, neće joj nauditi,
samo će je mučiti, zadirkivati, pretvarati se da je zavodi i gledati kako se Chloe
Zanders pretvara u idiotkinju koja zamuckuje dok je rukom hrani najljepši
muškarac s ove strane Atlantika. Nema šanse. Neće to dopustiti.
“Otvori”, nagovarao ju je.
“Nisam gladna”, rekla je tvrdoglavo.
“Bogme jesi.”
“Nisam.”
“Bit ćeš sutra”, rekao je, a na senzualnim mu je usnama zaigrao blagi
smiješak.
Chloe je suzila oči. “Zašto to radiš?”
“Nekoć davno u Škotskoj je bio običaj da muškarac odabere najbolje komade
sa svoga pladnja i njima nahrani svoju ženu.” Njegov se sjajni jantarni pogled nije
odvajao od njezina. “Tek kad bi potpuno zadovoljio njezine želje, posvetio bi se
svojima.”
Uh. Njegovu je pričicu odmah osjetila u trbuhu koji se ispunio leptirićima. A
osjetila ju je i u drugim dijelovima tijela o kojima je bolje ne razmišljati. Ne samo
da je ženskar, još je i slatkorječiv. Ukočeno je protisnula: “Nismo nekoć davno
u Škotskoj, ja nisam tvoja žena, i kladim se da ona nije bila svezana.”
Na to se nasmiješio i sad je shvatila što joj je prije bilo čudno u njegovu
osmijehu: još mu nijednom nije došao do očiju. Kao da je stalno na oprezu. Nikad

34
posve opušten. Kao da dio sebe stalno drži pod ključem. Lopov, otmičar i
zavodnik žena: kakve li još tajne krije iza tih hladnih očiju?
“Zašto mi se opireš? Misliš da bih te mogao zaklati viljuškom?” upitao je.
“Ja…”
Učas joj je losos završio u ustima. Prevarantski lopov. I bio je dobar. Savršeno
skuhan. Brzo je progutala. “To nije bilo pošteno.”
“Ali je li bilo ukusno?”
Strijeljala ga je pogledom šuteći kao zalivena.
“Život nije uvijek pošten, djevojko, ali to ne znači da ne može biti sladak.”
Zbunjena njegovim intenzivnim pogledom, Chloe je zaključila da bi bilo
pametnije jednostavno priznati poraz. Samo Bog zna što bi mogao učiniti ako to
ne učini. Uostalom, bila je gladna. Pretpostavljala je da bi s njim mogla
raspravljati sve dok ne poplavi i ništa ne postići. Čovjek će je nahraniti i to je to.
Iskreno, dok je sjedio ondje na krevetu, grešno prekrasan i zaigran, i pretvarao
se da koketira s njom... jedva mu je odolijevala, mada je znala da je njemu to samo
igra. Kad joj bude sedamdeset godina (pod pretpostavkom da se živa izvuče
iz ovoga) i bude sjedila na stolcu za ljuljanje okružena unucima, sjećat će se
neobične noći kad ju je neodoljivi Keltski Duh u svome penthausu na Manhattanu
hranio zalogajima škotskih jela i gutljajima finog vina.
Slutnja opasnosti u zraku, nevjerojatna senzualnost tog muškarca i bizarnost
situacije u kojoj se zatekla - sve je .vodilo tome da se počela osjećati pomalo
nesmotreno.
Nije ni znala da može biti takva.
Osjećala se... pa... prilično neustrašivo.

Nekoliko sati poslije Chloe je ležala u tami promatrajući cvrčanje i svjetlucanje

vatre, vrteći u glavi događaje tog dana.
Ali nikako nije dolazila do zadovoljavajućeg zaključka.
Bio je to uvjerljivo najčudniji dan njezina života.
Da joj je tog jutra, dok je navlačila najlonke i sako, netko rekao kako će se
ova obična, hladna, vlažna srijeda u ožujku odigrati, nasmijala bi se i odmahnula
rukom na tu besmislicu.
Da joj je netko rekao da će kraj dana dočekati svezana za skupocjeni krevet u
luksuznom kutku penthausa pod skrbi Keltskoga Duha, gledajući kako vatra gori
sve dok se ne pretvori u žar, sita i snena, ispratila bi tu osobu do najbliže
psihijatrijske klinike.

35
 Premda se sramila priznati, u jednakoj je mjeri bila fascinirana i preplašena.
Život je odlučio ući u oštar zavoj, a ona zbog toga nije bila uzrujana kao što
je pretpostavljala da bi trebala biti. Kako se natjerati na odgovarajuće strahovanje
za vlastiti život kad ti je otmičar neopisivo intrigantan, zavodljiv muškarac?
Muškarac koji svojoj zatvorenici priprema kuhani škotski obrok, zapali vatru i
pušta klasičnu glazbu. Inteligentan, obrazovan muškarac.
Grešno seksipilan muškarac.
Ne samo da joj nije nikako naudio, nego ju je neodoljivo poljubio.
I premda nije imala pojma što će donijeti sutra, htjela je saznati. Što on to
traži? Je li moguće da je doista čovjek za kojeg se izdaje? Imućan muškarac koji
je iz nekog razloga trebao određene informacije i koji je tekstove - ako do njih
nije mogao doći zakonskim putem - ukrao, ali s namjerom da ih vrati?
“Kako da ne. Baš sam glupa.” Chloe je zakolutala očima.
Ipak, ono što ju je sprečavalo da ga proglasi običnim lopovom bilo je to što je
u zamjenu za treću Manannovu knjigu donirao vrijedne, autentične umjetnine.
Zašto bi Keltski Duh učinio takvo što? Činjenice se jednostavno nisu uklapale
u profil hladnokrvnog plaćenika. Gorjela je od radoznalosti. Dugo je sumnjala da
bi je radoznalost jednoga dana mogla gurnuti u propast i sad ju je doista dovela u
prilično nezgodnu situaciju.
Nakon večere odvezao ju je i otpratio je do kupaonice u sklopu glavne spavaće
sobe (koračajući joj neugodno preblizu, toliko da je bila bolno svjesna više od
devedeset kilograma čvrstih muških mišića iza sebe). Nekoliko minuta poslije
pokucao joj je na vrata i obavijestio je da joj je pred vratima ostavio majicu i
trenirku.
Provela je trideset minuta u zaključanoj kupaonici, najprije njuškajući u
potrazi za prikladnim ventilacijskim otvorom kroz koji bi se mogla provući -
onakvim kakve se uvijek moglo vidjeti u filmovima, ali ne i u stvarnom životu -
a zatim razmišljajući bi li SOS porukom napisanom ružem na prozoru
išta postigla. Osim što bi on saznao za to i naljutio se. Na kraju je odustala od te
ideje. Zasad. Nije bilo potrebe upozoravati ga da prvom prilikom namjerava
pobjeći.
Vrata su bila zaključana no nije bila dovoljno hrabra da riskira golotinju i
tuširanje, pa se samo oplahnula i oprala zube njegovom četkicom jer nije dolazilo
u obzir da ih ne opere. Nikad prije nije upotrijebila četkicu nekog muškarca i nije
se mogla načuditi tom osjećaju. No ipak su jeli istom viljuškom, tješila se. A
njegov joj se jezik gotovo našao u ustima. Iskreno, i svidio bi joj se njegov jezik
u ustima, ako bi imala pouzdano jamstvo da će na tome stati. (Ne namjerava
postati sljedeći par gaćica pod njegovim krevetom, a ni ne nosi ih pa ih ne može ni
ostaviti.)
Plivala je u njegovoj odjeći, ali kad ju je ponovno svezao za krevet barem se
nije morala brinuti da će joj se suknja povući gore. Donji dio trenirke bio je na

36
vezanje - jedina dobra stvar - i mogao se zavrnuti barem deset puta, a majica joj
je dosezala do koljena. Jedino joj je bilo neugodno što i dalje nije imala gaćice.
Ušuškao ju je ispod pokrivača i provjerio uzlove. Malo ih je produžio kako bi
joj bilo udobnije spavati.
Zatim se na tren zaustavio u dnu kreveta, zagonetno je gledajući egzotičnim
jantarnim očima. Obeshrabrila se i prva je skrenula pogled pa se, koliko je mogla,
okrenula na svoju stranu, dalje od njega.
Isuse, pomislila je pospano trepćući teškim kapcima. Mirisala je po njemu.
Sve je na njoj mirisalo po njemu.
Počela je tonuti u san. Nije mogla vjerovati da će u takvim groznim, stresnim
okolnostima ipak usnuti.
Ipak,.. rekla si je, mora se naspavati kako bi sutra mogla bistro razmišljati. A
onda će pobjeći.
Nije ju opet pokušao poljubiti. To joj je bila posljednja, pomalo sjetna i
potpuno apsurdna misao prije nego što je zaspala.

Nekoliko sati poslije, odveć nemiran da bi spavao, Dageus je bio u dnevnom

boravku, osluškivao udaranje kiše po prozoru i nadvijao se nad Kodeks Srednjeg
kraljevstva, zbirku uglavnom besmislenih mitova i nedorečenih proročanstava
(jedan ju je poznati učenjak nazvao “golemim zbrkanim neredom od
srednjovjekovne zbirke”, a Dageus se morao složiti s njim), kad je zazvonio
telefon. Oprezno ga je pogledao, ali nije ustao.
Duga stanka, pištanje i zatim: “Dageuse, ovdje Drustan.”
Tišina.
“Znaš koliko mrzim razgovarati s uređajima. Dageuse.”
Duga tišina, težak uzdah.
Dageus je stisnuo šake, opet ih raširio pa si korijenom dlanova izmasirao
sljepoočnice.
“Gwen je u bolnici...”
Dageusova glava poletjela je prema sekretarici, napola se ustao, ali odmah se
zaustavio.
“Imala je prijevremene trudove.”
Zabrinutost u glasu njegova brata blizanca probola ga je ravno do srca. Gwen
je bila trudna šest i pol mjeseci i nosila je blizance. Zadržao je dah, slušajući. Nije
valjda žrtvovao toliko toga da bi doveo brata i njegovu ženu u dvadeset prvo
stoljeće da bi se Gwen sad nešto dogodilo.

37
 “Ali sad je dobro.”
Dageus je opet udahnuo i utonuo natrag na sofu.
“Liječnici su rekli da se to katkad događa u posljednjem tromjesečju, i pod
uvjetom da više ne bude trudova, razmislit će o tome da je sutra otpuste.”
Vrijeme ispunjeno samo tihim zvukom bratova disanja. “O... brate... dođi
kući.” Stanka. Nježno, “Molim te.” Klik.

38
 •5•

Dageus je bio korak od toga da izgubi kontrolu.

“To znači ‘most’, ne ‘susjedni put”’, rekla je navirujući mu se preko ramena
i pokazujući na ono što je upravo nažvrljao u svoje bilješke. Dio njezine kose pao
mu je preko ramena i prosuo se niz prsa. Jedva se suzdržao da ne zarije ruku u nju
i privuče joj usne svojima. Nije ju jutros trebao odvezati. Ali ionako mu nije mogla
pobjeći, a i bilo je gotovo barbarski držati je svezanom za krevet. Uostalom, sama
pomisao na to da je svezana za krevet opsjedala je tamni dio njegova uma. Ipak,
nije bilo bolje ni da leprša naokolo, sve pregledava i gnjavi ga neprestanim
pitanjima i primjedbama.
Svaki put kad bi je pogledao, u grlu bi mu nahrupilo tiho režanje, jedva
potisnuta glad, potreba da je dotakne i kuša i...
“Nemoj mi visjeti preko ramena, curo.” Njezin mu je miris ispunjavao
nosnice, izazivajući požudnu ošamućenost. Miris bujne žene i nevinosti. Isuse,
zar ona ne osjeća da je opasan? Možda ne očito, ali onako kao što miš jednom
pogleda mačku i mudro se drži tamnih kutaka sobe? Očito ne jer nije prestajala
pričati.
“Samo sam znatiželjna”, zlovoljno mu je odvratila. “A ti sve radiš pogrešno.
Tu piše ‘Kad se čovjek s planina, visoko gdje lete žuti orlovi, spusti nižim... hm,
putem ili putovanjem... na most koji vara smrt’ - kako neobično, most koji vara
smrt? -‘Dragari će se vratiti.’ Tko su dragari? Nikad nisam za njih čula. Što je to?
Kodeks Srednjeg kraljevstva? Ni za to nikad nisam čula. Mogu li pogledati?
Odakle ti?”
Dageus je odmahnuo glavom. Bilo ju je nemoguće obuzdati. “Sjedni, curo, ili
ću te opet svezati.”
Ljutito ga je pogledala. “Samo ti želim pomoći.”
“A zašto? Zaboravila si da sam lopov? Barbar Vizigot, kako si rekla.”
Namrštila se. “Imaš pravo. Ne znam što me spopalo.”
Duga stanka. Zatim

39
 “Samo, razmišljala sam, ako ćeš ih zbilja vratiti” - sumnjičavo ga je pogledala
- “što prije završiš s njima, prije će se vratiti gdje pripadaju. Znači da bih ti
pomogla za nešto dobro.” Gorljivo je kimnula, kao da je zadovoljna
svojom racionalizacijom.
Prijezirno je otpuhnuo i pokazao joj da sjedne. Djevojka je očito bila
opsjednuta antikvitetima i neobuzdano znatiželjna. Prsti bi joj se nesvjesno zgrčili
svaki put kad bi pogledala Kodeks, kao da ga žudi dodirnuti.
Htio bi da tako žudi dodirnuti i njega. Iskusne bi ga žene samo gurnule na
krevet. Još nikad nije zaveo nevinu. Osjećao je da bi se opirala... A ta ga je
pomisao istodobno zabavljala i uzbuđivala.
Uvrijeđeno se stropoštala natrag na sofu sučelice njemu, prekrižila ruke i
preko gomila tekstova i bilježnica na mramornom stoliću između njih zurila u
njega. Napućenih usana i stalno lupkajući jednom nogom.
Jedno sitno, golo, nježno stopalo noktiju obojenih u svijetloružičastu boju.
Vitki članci provirivali su ispod njegove zavrnute trenirke. Bila je prekrasna,
odjevena u jednu od njegovih lanenih majica, rukava gurnutih do lakata, istog
mjesta gdje su ramena njegove majice obavijala njezino nježno tijelo, kose
razbarušene oko lica. Hirovito ožujsko sunce odlučilo je na tren zasjati,
vjerojatno, pomislio je, kako bi se moglo prosuti kroz staklenu stijenu iza nje i
poljubiti joj kovrčave bakrenoplave vlasi.
Vlasi koje bi htio osjetiti na svojim bedrima. Dok te bujne ružičaste usne...
“Jedi taj doručak”, zarežao je i okrenuo se tekstovima.
Suzila je oči. “Već jesam. Izgubit ću posao, znaš.”
“Što?”
“Posao. Otpustit će me ako se ne pojavim na poslu. Od čega ću onda živjeti?
Mislim, pod pretpostavkom da me doista misliš osloboditi.”
Uputila mu je još jedan bahati pogled, a onda već deseti put pogledala prema
vratima, i znao je da se pita bi li uspjela doći do njih prije nego što je zaustavi.
Nije se brinuo. Čak i da uspije izići kroz ta vrata, ne bi na vrijeme stigla do dizala.
Znao je i da joj je prije, kad je stala iza njega, pogled lutao između teške svjetiljke
i njegova potiljka. Nije ga pokušala njome udariti, pametna djevojka. Možda je
vidjela njegovu napetost, možda je zaključila da mu je lubanja prečvrsta.
Duboko je udahnuo i polako izdahnuo. Ako je uskoro ne makne iz sobe,
preskočit će stol između njih, pribiti je na sofu i strasno je iskoristiti. I premda je
to doista namjeravao, najprije mora dovršiti Kodeks Srednjeg kraljevstva.
Disciplina je ključna za obuzdavanja zla u njemu. Prvi dio dana bio je namijenjen
poslu, večer zavođenju, a sitni sati za još posla. Već je dugo tako živio i znao je
važnost urednog razvrstavanja života na odjeljke jer bi inače lako mogao postati
muškarac obuzet udovoljavanjem svakoj trenutačnoj potrebi ili hiru. Samo bi
si strogim pridržavanjem rutina, bez ikakva odstupanja, dokazivao da doista drži
sve pod kontrolom.

40
 Dragari, razmišljao je. Ovo je treći njihov spomen na koji je naišao. Neobično
oblikovana fraza naoko je obuhvaćala njegova djela. Čovjek s planina... most koji
vara smrt. Ali tko su dragari? Ili što? Možda su frakcija legendarnog naroda
Tuatha Dé Danaan? Hoće li se vratiti iz svojih mitskih skrovišta kako bi ga
uhvatili sad kad je prekršio zakletvu i Sporazum?
Što se dublje zakopavao u knjige o kojima ni on ni Drustan prije toga nikad
nisu razmišljali, sve je više uviđao da je njegov klan zaboravio, čak i napustio,
većinu svoje drevne prošlosti. U svoje trideset tri godine jedva da je pročitao jedan
posto knjiga iz goleme knjižnice Keltara. Ondje je bilo tekstova kojima se nijedan
Keltar nije bavio stoljećima, možda i tisućljećima. Bilo je previše znanja da bi ga
čovjek mogao upiti u samo jednom životu, a za tim i nije bilo potrebe. Kako su
vjekovi prolazili, postali su nemarni i zadovoljni, gledajući u budućnost, a ne
u prošlost. Pretpostavljao je da tako ljudi ostavljaju prošlost za sobom i žive u
sadašnjosti, osim ako drevna prošlost odjednom ne postane iznimno važna.
Da nisu toliko toga zaboravili, možda se nikad ne bi našao u krugu kamenja,
uvjeravajući sâm sebe da nema zla u međuprostoru koji ga čeka ako kamenje
iskoristi za osobne ciljeve.
Možda nikad ne bi samog sebe uvjerio da je narod Tuatha Dé Danaan,
neodređena rasa o kojoj se govorilo još neodređenijim riječima, samo mit, priča o
vilenjacima ispričana kako nijedan Keltar ne bi zloupotrijebio svoje moći. Iako
nije smatrao da ih je zloupotrijebio. Nije smatrao da su njegova djela počinjena
za osobne ciljeve. Odnosno, ne potpuno jer nije li ljubav najveći i najplemenitiji
od svih ciljeva?
Opet ne prestaje govoriti.
Kako je najbolje natjerati je da ga malo pusti na miru?
Usne su mu se iskrivile u predatorski smiješak.
Podignuo je pogled s teksta i pogledao je, namjerno dopustivši da mu se na
licu vidi i da mu u očima sijevne sve što je zamišljao da joj radi. A radio bi joj
sve.
Tiho je udahnula.
Pognute glave, promatrao ju je ispod obrva. Bio je to pogled kakvim bi jedan
ratnik pogledao drugoga ili koji bi muškarac uputio ženi koju namjerava do kraja
iskoristiti. Zatim je polako, lijenom senzualnošću, ovlažio donju usnu. Spustio je
pogled s njezina, na njezine usne, i opet ga podignuo.
Oči su joj postale nevjerojatno okrugle i progutala je.
Zubima je uhvatio donju usnu i polako je pustio, pa se nasmiješio. Ali ne
smiješkom koji umiruje, nego onim koji obećavao mračne maštarije. Htjela ih ona
ili ne.
“Bit ću u radnoj sobi”, rekla je slabašno, hitro skočila sa sofe i gotovo istrčala
iz sobe. Tek kad je otišla, ispustio je taj zvuk.
Dugo, tiho režanje prožeto iščekivanjem.
41
Chloeno je srce mahnito tuklo i nije vidjela ništa dok se pretvarala da gleda
naslove knjiga na policama njegove radne sobe.
Nebesa, kakav pogled! Mili Bože!
Sjedio je ondje, sučelice njoj, i izgledao tako prekrasno da ju je ostavio bez
daha. Odjeven u crno od glave do pete, veličanstvene tamne kose začešljane od
lica zapravo ju je ignorirao, a onda je podignuo pogled - ali ne i glavu - s teksta i
pogledao je očima punim... seksualnog naboja.
Nijedan muškarac nikad nije tako pogledao Chloe Zanders. Kao da je sočni
desert, a on je upravo prekinuo nekoliko tjedana dug post na kruhu i vodi.
A njegove usne - Bože, kad bi zubima uhvatio i pustio tu grešno punu donju
usnu, djevojka bi dobila poriv grickati je. Satima.
Uvjerena sam da me taj čovjek namjerava zavesti, pomislila je. Znala je da je
ženskar i sinoć je imala dojam da koketira s njom, ali nije to shvatila ozbiljno.
Nije baš bila tip žene za kojom trče muškarci poput njega. Chloe je realno gledala
na svoj izgled; sasvim sigurno nije bila visoka, dugih nogu i manekenskih
proporcija. Čak su i dečki iz osiguranja rekli da nije njegov tip.
Ali taj pogled...
“To je učinio samo da te natjera da odeš, Zandersice”, promrmljala je u bradu.
“I upalilo je. Neodlučna kukavice.”
Malo joj je nedostajalo da odmaršira natrag i prokaže njegov blef. Čak je već
došla do vrata i otvorila ih kad je začula neki zvuk.
Zvuk od kojeg je zadrhtala i ipak zatvorila vrata.
I zaključala ih.
Zvuk gladne životinje.
Naslonivši se na vrata, Chloe je polako i duboko disala.
Sve joj je ovo previše. Jedno je biti taokinja nekog kriminalca i možda maštati
da se ljubiš s njim, a nešto posve drugo dopustiti da te zavede. Nikad ne smije
zaboraviti da je taj muškarac i lopov i otmičar.
Mora pobjeći prije nego što bude prekasno. Prije nego što počne izmišljati
razloge ne samo da mu pomogne, nego i da mu na srebrnom pladnju posluži svoju
nevinost.

42
Kad se pola sata poslije Chloe išuljala iz radne sobe nadmeni ju je muškarac pustio
da dođe do vrata prije nego što se napokon pomaknuo. Zatim je polako ustao, kao
da ima sve vrijeme svijeta, i uputio joj pogled pun nježnog prijekora i razočaranja.
Kao da je ona učinila nešto loše.
Chloe je prkosno zamahnula kratkim mačem koji je ukrala iz njegove zidne
zbirke. Imao je oštricu dugu četrdeset pet centimetara što je, zaključila je, najbolje
odgovaralo njezinoj visini. “Rekla sam ti da neću nikome reći i neću. Ali ne
mogu ostati ovdje.”
“Spusti mač, djevojko.”
Chloe je okrenula zasun na vratima.
U trenutku kad je povukla vrata, on je jurnuo, a kad se vrata nisu otvorila,
zaprepašteno je shvatila da nisu ni bila zaključana. Mahnito je počela prtljati
pokušavajući zasun okrenuti na drugu stranu, ali njegov je dlan pljesnuo o vrata
iznad njezine glave i zagradio ju je svojim tijelom. Instinktivno je podignula mač,
a on se ukočio kad mu je njegov vrh položila na srce.
Nekoliko su trenutaka nepomično zurili jedno u drugo kad je shvatila da
njegovo disanje nije ništa dublje od njezina.
“Hajde, curo”, rekao je mirno.
“Što?”
“Ubij me. Lopov sam. Dokazi su ovdje. Moraš samo pozvati policiju i
pokazati im da sam - ili da sam bio - Keltski Duh, da sam te zarobio. Nitko te neće
kriviti što si me ubila kako bi pobjegla. “To bi svaka poštena cura učinila.”
Zinula je. Da ga ubije? Nije joj se svidjelo kako je govorio o sebi u prošlom
vremenu. Želudac joj se stegnuo od njegovih riječi.
“Učini to”, ustrajao je.
“Ne želim te ubiti. Samo želim otići.”
“Jer sam bio tako grozan prema tebi?”
“Jer si me zarobio!”
“I bilo je grozno, zar ne?” blago se narugao.
“Samo se odmakni”, prosiktala je. Kad je namjerno pritisnuo tijelo prema
naprijed u vrh mača, a ona osjetila kako mu koža popušta pod oštricom, uzdahnula
je. Usne su mu se izvile u zastrašujući smiješak.
Znala je da će, kad odmakne oštricu, ona biti crvena od njegove krvi. Želudac
joj se nije više samo stezao, sad joj je bilo i mučno.
“Ubij me ili spusti mač”, rekao je ubojitim intenzitetom. “To su ti opcije.
Jedine opcije.”
Chloe mu je pretražila one jantarne svjetlucave oči. Izgledale su kao da se u
njima kovitlaju sjenke, mijenjajući boje, prigušujući se od boje topljenog jantara
do spaljenog bakra. Ali to nije bilo moguće. Trenutak je bio prožet opasnošću i

43
iznenada ju je preplavio bizaran osjećaj da je... nešto drugo.... u penthausu s
njima. Nešto drevno i jako, jako hladno.
Ili je to bila samo hladnoća u njegovim očima? Protresla se, tjerajući te
apsurdne misli.
Bio je ozbiljan. Natjerao bi je da ga ubije.
Nije to mogla učiniti.
Ni u ludilu to nije mogla učiniti. Nije željela da Dageus MacKeltar umre. Čak
ni po cijenu toga da ostane na slobodi, odmetnuti lopov, prekrasan poput palog
anđela, kršeći zakone i kradući umjetnine.
Kad je pustila mač da sklizne, njegova je ruka poletjela brzinom munje.
Vrisnula je i ispustila mač kad joj je srebrna oštrica zavitlala prema licu.
Zabila se u vrata pokraj njezina uha.
“Pogledaj ga, djevojko”, naredio joj je.
“Š-što?
“Bodež. Skean dhu iz četrnaestog stoljeća.”
Polako je okrenula glavu i ugledala oštricu koja je stršala iz vrata, a onda je
opet pogledala u njega. Visoki mišićavi muškarac položio je dlanove s obje strane
njezine glave. Kraj uha joj je bio nož. Stalno ga je imao negdje uza se. Mogao ga
je u bilo kojem trenutku upotrijebiti na njoj. Ali nije.
“Voliš umjetnine, je li tako, djevojko?”
Kimnula je.
“Uzmi ga.”
Chloe je trepnula.
Iznenada je spustio ruke i odmaknuo se. “Hajde, uzmi ga.”
Oprezno ga promatrajući, Chloe je povukla oštricu iz vrata. Trebale su joj
obje ruke da je iščupa. “Oh”, uzdahnula je. Prekrasan je bodež imao držak posut
smaragdima i rubinima. Najljepši bodež koji je ikad vidjela. “Sigurno stoji pravo
bogatstvo! U besprijekornom je stanju. Na oštrici nema ni najmanjeg ureza! Tom
bi sve dao za njega.”
A vjerojatno i ona.
“Ovaj pripada meni. Na dršku je grb Keltara. Sad je tvoj. Kad budeš odlazila.
Ako izgubiš posao.”
Okrenuo se i krenuo prema sofi.
Kad je sjeo i nastavio raditi na tekstu, Chloe je ustala, zapanjeno nijema,
lutajući pogledom s njega na skean dhu pa opet na njega. Nekoliko je puta otvorila
usta da nešto kaže i opet ih zatvorila.
Uvjerljivije od svih riječi koje je mogao izreći, njegova su djela upravo
dokazala da je ozbiljno mislio kad je rekao da joj neće nauditi. Sto je ono sinoć
rekao? Neće ti se dogoditi ništa što sama ne poželiš.

44
 Te je riječi nisu utješile koliko su mogle da su njezine želje bile malo
kreposnije.
Upravo joj je u ruke položio drevni keltski bodež i rekao da je njezin.
Prsti su joj se posesivno omotali oko drška bodeža. Trebala bi se pobuniti. Ili
se barem pristojno usprotiviti. I hoće, svaki čas.
Čekala je. Svaki čas.
Žalosno uzdahnuvši, priznala je da su neke stvari jednostavno izvan ljudskih
mogućnosti - čak ni Martha Stewart ne može složiti plahte s gumicom.
Djede dragi, zašto mi nikad nisi rekao da su Škoti tako fascinantni? Zna točno
kako doprijeti do mene.
Gotovo joj se učinilo da čuje nježni smijeh Evana MacGregora. Kao da joj je
odgovorio s nekog mjesta onkraj zvijezda, Ne bi se zadovoljila s manje od toga,
Chloe. I sama imaš divlje krvi.
Ima li? Je li se zato u posljednje vrijeme budila usred noći, pršteći od energije
kojoj je očajnički trebao ispušni ventil? Je li zato, premda joj je na poslu dobro
išlo (znala je da će je uskoro promaknuti), postajala sve nemirnija? Već je
mjesecima tihi, ali uporni glasić u njoj ponavljao, “Je li ovo sve što ti život nudi?”
Keltski Duh nudio joj je mito, svojevrsnu naknadu. Budi “dobra djevojka” i
otiđi s nagradom. Sa svojim keltskim bodežom.
U zamjenu za šutnju i suradnju.
Chloe se pitala koliko je to etički.
Nasreću, ne dugo.
Pognula se uzeti zaboravljeni mač kako bi ga vratila u radnu sobu. “Dobro bi
mi došla odjeća koja mi pristaje”, progunđala je prolazeći iza njega.
Da joj nije bio okrenut leđima i da je vidjela smiješak koji mu je izvio usne,
zadrhtala bi od glave do pete.

“Dageus, dragi, nedostaješ mi, trebam te. Umirem bez tebe.” Stanka. “Nazovi me.
Katherine je.”
Sekretarica se isključila.
Trenutak poslije došao je Dageus. Pogledi su im se sreli dok je stišavao zvuk
na sekretarici.
“Dageus, dragi”, zagugutala je Chloe, neobjašnjivo razdražena. Pažljivo je
listala Kodeks Srednjeg kraljevstva i osjećala se neobično zadovoljno dok se on
vrzmao po kuhinji, kuhajući za nju, kad ih je prekinula Katherine.

45
 Dobacio joj je očaravajući osmijeh i slegnuo ramenima. “Muškarac sam,
curo.” Zatim se vratio u kuhinju.
Ostavivši Chloe da mrmlja ispod daha. Nije imala pojma zašto joj je toliko
stalo, ali poruka ju je baš izbacila iz takta.

“Rodio si se u Škotskoj?” upitala ga je Chloe odgurnuvši tanjur i uzdahnuvši. Još

jedna nevjerojatna večera: odrezak od crnog angusa s gljivama u umaku od vina,
mladi crveni krumpir s vlascem, salata i hrskavi kruh s maslacem s medom. I
vino, premda je on pijuckao Macallan, fini single malt viski.
“Da. U Visočju. Nedaleko od Invernessa. Ti?”
“U Indianapolisu. Ali roditelji su mi umrli kad su mi bile četiri godine, pa sam
se s djedom odselila u Kanzas.”
“Nije ti bilo lako.”
Bilo je strašno. Nisu joj htjeli dopustiti da vidi tijela svojih roditelja što,
premda sad shvaća, u to vrijeme nije mogla razumjeti. Mislila je da ih je netko
ukrao i da ih ne želi vratiti. Nije vjerovala da jednostavno više ne postoje. No s
vremenom se oporavila. Znala je da ju je to oblikovalo kako ljudi koji
imaju roditelje nikad neće shvatiti, ali imala je sreće. Imala je nekoga tko ju je
spasio i Chloe je vjerovala da uvijek treba biti zahvalan na onome što imamo.
“Od koga si naslijedila škotsku krv, djevojko?”
“Od djeda. Evana MacGregora. Imaš li obitelj?”
Očima mu je preletjela tamna sjenka, kratak bljesak bola, no nestao je tako
brzo da nije bila sigurna je li ga umislila.
“Majka i otac su mi mrtvi. Imam brata.” Naglo je ustao, počeo skupljati
tanjure i nositi ih u kuhinju, prepustivši je mozganju o onome što je mislila da je
opazila. Odlučila je to istražiti, ali kad se vratio, odvratio joj je pozornost
smjestivši joj u jednu ruku čašu pjenušave tekućine boje krvi, a u drugu cigaru.
Chloe je trepnula. “Što je to?”
“Najbolja cigara koja postoji i čaša jednako dobrog porta.”
“A što bih ja trebala s time?”
“Uživati.” Šarmantno joj se nasmiješio.
Chloe je znatiželjno promatrala cigaru vrteći je u prstima. Nikad nije pušila.
Ništa. Nije htjela. No, ako je ikad došao trenutak da isproba nešto novo, bilo je to
ovdje i sad, s muškarcem koji je sigurno neće osuđivati, ma što učinila. Bilo je
neobično oslobađajuće, shvatila je, biti u društvu muškarca poput njega.

46
 “Ne brini se, ne moraš uvlačiti. Užitak je u suptilnoj kombinacija porta i
jetkog dima na jeziku. Probaj. Ako ti se ne svidi, barem ćeš znati za idući put kad
ti netko ponudi.”
Pokazao joj je kako zapaliti cigaru.
“Osjećam se kao da radim nešto loše.” Kihnula je.
O, nije ni slutila kako loše. Tako beznačajna stvar, nagovoriti je da puši cigaru
i pije porto. Ma koliko bile dobre, djevojke su voljele koketirati s opasnošću, s
onime što nikad nisu probale. Često baš zbog toga što su bile tako dobre i uzorne.
A jedan zalogaj zabranjenog često je prelazio u glad za drugim voćem. Glad,
Chloe, djevojko, šutke ju je nagovarao. Utažit ću ti svaku želju. Na jeziku je
gotovo osjetio njezinu nevinost. A vrlo brzo i hoće.
“Radiš nešto loše još od trena kad si me upoznala, djevojko”, zapreo je,
misleći na sebe, ali kad ga je sumnjičavo pogledala, izazvao ju je “njuškala si mi
po sobi...”
“Samo zato što si u njoj držao ukradene umjetnine...”
“A kako si uopće završila u mojoj sobi?” upitao je umilno.
Porumenjela je. “Jer sam, hm... ja sam...” zamuckivala je.
“I moram ti priznati, pitao sam se što si radila tako blizu krevetu da si pronašla
te knjige. Jedino što još nisi učinila jest legla na njega. Ja sam te zanimao? Ili moj
krevet? A možda ja na krevetu?”
Još je jače porumenjela. “Samo sam njuškala, dobro? Ali da sam slutila što ću
pronaći, ne bih to radila.”
Nasmiješio se, polako i zavodnički, i Chloe je zastao dah.
“Otpij malo porta i pusti ga da ti se zadrži na jeziku.”
Učinila je kako joj je rekao i otpila gutljaj.
“A sad cigara.”
Lagano je zapućkala. Slatko s okusom dima, fascinantna kombinacija. Otpila
je još jedan gutljaj, još jednom zapućkala. Nasmijala se. Osjećala se glupavo
puckajući debelu cigaru. Ali istodobno toplo i živo. Okrenula je glavu da mu kaže
što misli, ali on se u istom trenutku spustio kraj nje na sofu i zabila se u njegove
usne.
Poljubac u ta razvratna, puna, grešna usta i istoga trena kad su se dodirnuli,
Chloe su prošli trnci. Toplina joj je prostrujala tijelom od glave do pete, divlja
toplina kakvu nikad prije nije osjetila. Toplina koju je nagonski razumjela mogla
ju je spaliti do neprepoznatljivosti. On nije pušio svoju cigaru i imao je okus po
viskiju, a onda je vrućim jezikom kliznuo u njezina usta i cijeli joj se svijet
preokrenuo. Gotovo da i nije primijetila kad joj je iz ruku vješto uzeo cigaru i čašu
i odložio ih. Mogao ih je i baciti na pod, toliko je nije bila briga.
“Chloe, curo. Moram te kušati. Otvori usta. Daj mi.”

47
 Zario je ruke u njezinu kosu, ljubeći je i odjednom je postalo posve nevažno
što je ukrao umjetnine, što ju je držao zatočenom, što je živio s druge strane
zakona. Zanimao ju je samo njegov jezik u njezinim ustima i osjećaji koje je u
njoj budio. Svijet je osim toga prestao postojati.
Polagani, duboki poljupci, erotično grickanje zubima, usne koje su klizile i
milovale njezine. Uhvatio joj je donju usnu i polako je povukao, opet je zagrizao,
a zatim čvrsto položio usne na njezine, uzimajući ih. Grickao je, sisao,
konzumirao. Taj se muškarac nije samo ljubio, on je vodio ljubav sa ženinim
usnama, od čega bi postale vruće, natečene i bolne. Zbog njega je počela ispuštati
neobične zvukove i drhtati. Zbog njega se osjećala kao da bi se mogla...
Umirem bez tebe. Nazovi me. Katherine je.
... posve izgubiti i pasti na njega kao bezbrojne žene prije nje. Žene kojima
nije uzvraćao poziv. I za razliku od onoga što je čula u profinjenom predenju
Katherineina glasa, Chloe nije bila dovoljno iskusna, nije imala obranu za takva
muškarca. Kad bi bila dovoljno blesava da mu dopusti, taj bi je
muškarac iskoristio i odbacio. I za to ne bi bio kriv nitko osim nje. Od samoga je
početka znala kakav je on muškarac. Tip koji te brzo ostavi. A kako bi se osjećala
znajući da mu je bila samo jedna u nizu? Iskorišteno, eto kako.
“S-stani”, zadihano mu je rekla.
Nije stao. Ruke su mu kliznule s njezine kose na grudi, posesivno se pomičući
po njima, milujući ih i stišćući. Palčevima joj je klizio preko bradavica koje su se
odmah ukrutile. Osjećala se kao da se utapa. Bio je neizdrživo muževan i
seksipilan i Chloe je znala da ga mora zaustaviti jer se za nekoliko trenutaka više
neće sjećati zašto bi to trebala učiniti.
“Stani”, zavapila je. “Stani!”
Držao joj je donju usnu zarobljenu još dug, erotski trenutak, a onda je
isprekidano zastenjavši prekinuo poljubac. Položio je čelo uz njezino, dišući
plitko i ubrzano. Kad je u sobi postalo tako hladno? pomislila je. Sigurno je negdje
otvoren prozor kroz koji ulazi hladan povjetarac. Zadrhtala je. Koža joj je
bila vruća, rumena od njegove strasti, no ipak naježena.
“Neću ti nauditi”, tiho je rekao.
Možda ne tjelesno, pomislila je, ali postoje i druge vrste bola. U dvadeset
četiri sata beznadno ju je zaludio običan lopov. Očarao ju je neznanac kojeg je
mogla opisati riječima “zabranjeno”, “tajne” i “kriminalac.” Odmahnula je
glavom, naprežući se kako bi se odmaknula od njega. Možda je mogla prihvatiti
mito, ali izgubiti sebe nije dolazilo u obzir. A nije uopće sumnjala da bi se u
takvome muškarcu doista izgubila. Nije imala nikakve šanse s njim.
Opet je podignuo ruke na njezinu kosu i čvrsto je stisnuo, pognute glave, i na
tren je pomislila da je neće pustiti. Zatim je podignuo glavu i zaustavio mračan
pogled na njoj.
“Želim te, curo.”

48
 “Ni ne poznaješ me”, odvratila je nesigurno. Kad bi Dageus MacKeltar ženi
tim glasom rekao da je želi, pretpostavljala je da ne bi često čuo odgovor “ne”. Ili
nikad.
“Želim te od trenutka kad sam te vidio na ulici.”
“Na ulici?” Vidio ju je na ulici? Kad? Gdje? Pomisao na to da ju je primijetio
i prije nego što su se sreli u njegovoj sobi ostavila ju je bez daha.
“Došla si baš kad sam ja odlazio. Bio sam u taksiju iza tebe. Ugledao sam te
i...” nije dovršio rečenicu.
“Što?”
Gorko se nasmiješio i prešao joj palcem preko donje usne, još natečene i
vlažne od njegovih poljubaca. “Rekao sam si da djevojka poput tebe nije za
mene.”
“Zašto?”
Želja u njegovim očima brzo je kopnjela i zamijenio ju je tako udaljen,
odsutan pogled da se osjećala kao da ju je netko pljusnuo. Isključio ju je. Potpuno.
Osjetila je to i nije joj se ni najmanje svidjelo.
Naglo je ustao. “Dođi, curo, spremit ćemo te na spavanje.” Podrugljivo se
nasmiješio, opet onim osmijehom koji mu ne dolazi do očiju. “Samu, ako na tome
ustraješ.”
“Ali zašto? Zašto bi to pomislio?” Bilo joj je važno čuti njegov odgovor.
Nije joj odgovorio. Samo ju je otpratio do kupaonice, ponudio joj ručnike ako
se želi istuširati - što je odbila jer nije bila dovoljno opuštena za to, ali malo se
oprala i opet oprala zube - a onda je poveo do kreveta da je opet zaveže.
“Moraš li baš?” pobunila se kad je svezao prvi šal.
“Ne ako ću ja spavati s tobom”, hladno je odgovorio. Zamahnula je zapešćem
prema njemu.
“Znam da si netaknuta, ako te to brine.”
“A oboje znamo da ti nisi”, bijesno je protisnula. Gospodin hrpa kondoma
pod krevetom. Kako je znao da je djevica? Piše joj na čelu? Tako se nevješto
ljubila?
“To bi bila samo vježba za dan kad ću te zadovoljiti.” Zadrhtala je. Kakav
igrač. “Ako me ne zavežeš, obećavam da neću pokušati pobjeći.”
“Da, pokušala bi.”
“Dajem ti riječ.”
Elegantnim zamahom ruke bacio je jedan jastuk s kreveta. Chloe nije morala
pogledati da bi znala što je upravo otkrio: skean dhu koji je umotala u komad
mekog tartana, pa ga skrila pod jastuk kako bi se poslije mogla osloboditi.
“Čuvam ga. Nisam znala gdje bih ga drugo stavila.” Zatreptala je.

49
 “Nikakva obećanja pa čak ni želje ne mogu obuzdati ženu. Obuzdavaju je
samo uzlovi.” Uzeo je bodež i tartan, prešao sobu i spremio ih u ladicu.
Znatiželjno ga je gledala. “Tko te tomu poučio? Žene? Čini se da biraš
pogrešne. Koji su ti kriteriji? Imaš li ih uopće?” Ošinuo ju je pogledom. “Da. Da
me žele.”
Trepnuvši, pustila mu je da je sveže. Mogao je imati bilo koju ženu i ona je
to znala.
Slijedio je opasan trenutak kad joj je vezao drugo zapešće. Zatim duga,
znakovita stanka dok su samo gledali jedno u drugo. Željela ga je, žudjela za njim
silinom koja ju je strašila. Jedva da ga je poznavala, a ono što je o njemu i znala
bilo je sve samo ne utješno.
Zatvarajući za sobom vrata, preko ramena joj je dobacio, “Jer si ti dobra
djevojka”. Težak uzdah. “A ja nisam dobar čovjek.”
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati o čemu govori. Naposljetku je
shvatila da joj je konačno odgovorio na pitanje - zašto nije za njega.

50
 •6•

Nisam dobar čovjek.

Bilo je to jedino pravo upozorenje koje će od njega ikad dobiti na svoj sladak,
neizbježan pad u grijeh.
Dageus je pijuckao viski promatrajući je. Taj poljubac, tek gutljaj poljupca,
još mu je bridio na jeziku, sladak poput meda, i nije se dao isprati viskijem.
A to što se zaustavio gotovo ga je ubilo. S jezikom u njezinim ustima i rukama
u njezinoj kosi na trenutak ga je obuzeo ledeni bijes, čist i mračan, nešto što nije
dopuštalo da ga se zaniječe. Drevni su se uskomešali, zahtijevajući da traži glad.
Prisili je, preo je mračni glas. Možeš je prisiliti da joj se svidi.
Zbog strašne bitke koju je s njima vodio oprezno se odmaknuo od nje. On nije
bio ta tama. Neće postati ta tama. Neće to dopustiti. Samo bi ga progutala.
Znao je da ne bi trebao biti u spavaonici. Nije bio najbolje volje iz mnogo
razloga, a jedan je bio što je upotrijebio magiju, najprije pri kratkom posjetu
zaštitarima prije nego što se ona probudila da bi ih podsjetio da su sinoć vidjeli
Chloe Zanders kad je otišla i poslije, kad je pokušala pobjeći refleksno, bez
razmišljanja. Zasun na vratima za promjenu je bio zaključan, a ona ga je
otključala, a ona ga je otključala, no on ga je prošaptavši riječ zaglavio prije nego
što ga je uspjela otvoriti.
A kad se priljubio uz nju tako da su ih dijelile samo oštrice i na koži mu se
pojavilo malo krvi a tama u njemu počela bujati, jasno je dao do znanja cijenu
njezina bijega: njegov život.
Uvjeren da će brzo odustati.
Izopačen dio njega izazivao ju je da mu oštricom njegova mača okonča
nečasnost.
U oba bi slučaja imao više mira.
Prihvatila je njegov bodež i ostala. Nije bila svjesna pravog značenja te
ponude. Kad druid ženi ponudi svoje omiljeno oružje, svoj selvar koji je nosio uz
kožu, zapravo joj nudi zaštitu. Svoje skrbništvo. Zauvijek.

51
 A ona ga je prihvatila.
Spavala je na leđima, jer samo je tako mogla zavezanih zapešća, premda je u
uzlovima ostavio dovoljno mjesta. Ljupke su joj se grudi podizale i spuštale od
nježnoga, polaganog disanja dubokog sna.
Trebao bi je pustiti.
No znao je da neće. Nijednu djevojku prije Chloe Zanders nije želio kao što
je želio nju. Osjećao se kao dječak koji je želi zadiviti podvizima, zaštititi je,
zadovoljiti svaku njezinu želju, biti fokus njezina srca puna nevinosti. Kao da bi
ga ona mogla opet učiniti čistim.
Utjelovljivala je znatiželju i divljenje, a on ciničnost i očaj. Ona je prštala od
snova, on je izdubljen i šupalj. Njezino je srce bilo mlado i iskreno, njegovo je
bilo okovano razočaranjem, kucajući taman dovoljno da ga održi na životu.
Ona je bila sve o čemu je nekoć sanjao. Djevojka s kojom bi razmijenio
obvezujuće druidske zavjete, prisegnuo životom na zauvijek. Bila je pametna,
govorila je barem četiri jezika. Uporna, odlučna, logična na zaobilazan način.
Realna, vjeruje u stvari. Imala je zaštitnički instinkt kad je riječ o drevnim
običajima, što je bilo očito svaki put kad bi ga gledala kako okreće stranicu.
Dvaput mu je pružila rupčić da njime okrene stranicu kad bi zaboravio, da ne bi
kojim slučajem na dragocjene stranice prenio masnoću sa svoje kože.
U njoj je osjećao ženu koja se želi osloboditi. Ženu koja je živjela mirnim,
poštenim životom, ali je žudjela za više. Nepogrešivim instinktima seksualnog
predatora osjećao je da je Chloe duboko u sebi zapravo razuzdana. Da će
muškarac kojem se odluči dati bezuvjetno uživati u njoj. Seksualno agresivna,
dominantna do srži, u njoj je prepoznao svoju savršenu partnericu u krevetu.
Bio je muškarac koji ništa ne može obećati. Muškarac u kojemu se širi
stravična tama.
A stalno je mislio samo na to...

... kako će je razodjenuti kad je bude uzimao, ogoljeti svaki njezin centimetar
svojoj neutaživoj gladi.
Protegnut će se nad njom, podlaktica položenih na krevet s obiju strana
njezine glave, prikovati joj dugu kosu svojom težinom. Ljubiti je...

Ljubio ju je dok se utapala u njegovoj toplini i senzualnosti. Ruku

svezanih za uzglavlje, gola tijela, ležala je na njegovu krevetu, sva
uspaljena. Samo njegova.
Nije ju samo ljubio, položio je pravo na nju. Uzimao joj usta žurno
kao da mu život ovisi o tome da je ljubi. Lizao i grickao i kušao, sišući joj
donju usnu, hvatajući je zubima. Ruke su mu bile na njezinim grudima, a

52
 koža bi joj zabridila od potrebe gdje bi je dodirnuo. Ljubio bi je dugo,
duboko i polako, zatim snažno, brzo, kao da je kažnjava...

... kao da je od finoga, osjetljiva porculana, a onda bi je kaznio grubim

poljupcima jer je tako savršena, jer je sve čega on nije dostojan. Jer je tako
znatiželjna i jer ga je podsjetila da je i on to nekoć bio.
Muškarac je pa bi morao znati da ga ona treba. Ljubio bi joj svaki pedalj
svilene kože, klizio jezikom po vrhovima bradavica. Grebao ih neobrijanom
čeljusti dok se ne bi snažno ukrutile, grickao ih zubima, a zatim bi poljupce
premjestio na slatku ženstvenu toplinu među njezinim nogama gdje bi kušao
napeto bolan pupoljak pun žudnje. Polagano bi ga milovao jezikom.
Jako nježno grickao.
Zatim bi je milovao snažnije, sve brže, sve dok se ne bi počela meškoljiti pod
njim.
No i dalje ne bi bila dovoljno divlja za njega.
Pa bi kliznuo prstom u nju. Pronašao onu točku, jednu od nekoliko posebnih
koje žene dovode do ludila. Osjetio bi kako se grči oko njega. Osjetio bi njezinu
glad. Zatim bi se povukao i opet je kušao jezikom. Lizao. Lizao. Utapao se u
njezinu okusu.
Zatim dva prsta. Onda jezik. Sve dok ne bi...

“Molim te!” zavapila je Chloe izvijajući leđa, izvijajući ih sve više,

preklinjujući za njegov dodir.
Dageus se nadvijao nad njom. Čvrsta tijela pozlaćena svjetlom vatre,
prekrivena sjajnim slojem znoja koji mu se presijavao na koži.
“Što želiš, Chloe?” Njegov je blistav pogled izazivao njezin, izazivao je da
želi, da kaže ono što nikad nije naglas izgovorila. Tajne maštarije koje je skrivala
u svome ženskom srcu. Maštarije za koje je znala da će ih on biti i više nego
spreman ispuniti.
“Molim te!” zavapila je, ne znajući kako to pretočiti u riječi. “Sve!”
Nosnice su mu se proširile i oštro je udahnuo, a ona se odjednom zapitala je
li rekla nešto mnogo opasnije nego što je bila svjesna.
“Sve?” preo je. “Sve što želim? Sve o čemu sanjam da ti radim? Namjeravaš
mi darovati svoju nevinost - bez uvjeta?”
Prošao je tren, zatim dva.

... rekla da ga treba. Dok se ne bi bila spremna prepustiti. Usmjerio bi godine

svoga umijeća - sve one godine kad je hladna srca strastveno vodio ljubav sa
ženama koje su htjele samo njegovo tijelo - na Chloene sočne obline, stražnji dio
njezinih koljena, unutarnju stranu bedara. Prelazeći svaki njihov pedalj jezikom.
53
Odvezao bi je i okrenuo je na trbuh. Povukao joj ruke iznad glave, uzevši ih u
svoju i grickao joj stražnju stranu vrata. Prelazio bi joj jezikom niz kralježnicu,
obasipajući pažnjom svoje najdraže mjesto, vitak, nježan spoj ženskih leđa i
stražnjice, a zatim bi izljubio svaki pedalj njezine slatke guze.
Klečeći nad njom i obujmivši je objema nogama, krutom bi joj kitom gurkao
meke obline. Osjećajući kako se izvija i spušta.

“Dageuse!” zavapila je Chloe. Bio je iza nje, topao i svilenast, krut uz njezinu
stražnjicu, a unutra se osjećala toliko prokleto praznom da je boljelo.
“Što je, curo?”
“Vodi ljubav sa mnom”, uzdahnula je.
“Zašto?” Rastegnuo se nad njom tako da im se koža dodirivala od glave do
pete, a dlanove je položio na njezine nadlanice, pritišćući ih uz krevet, i pustio je
da osjeti njegovu punu težinu. Jedva je disala. Koljenom joj je razdvojio bedra.
Napeo je kukove, gurajući se o nju, ali ne u nju. Namjerno je dražeći.
“Želim te.”
“Željeti nije dovoljno. Moraš se osjećati kao da ne možeš disati dok nisam u
tebi. Trebaš li me? Bez obzira na cijenu? Premda sam te upozorio da nisam dobar
čovjek?”
“Da! Bože, da!”
“Kaži.”
“Trebam te!”
“Izgovori mi ime.”
“Dageuse!”

Chloe se trznuvši prenula iz sna, znojna i zadihana, i tako uzbuđena da ju je

tijelo boljelo od glave do pete. “Š-što...” promrmljala je prisjetivši se sna. Dragi
Bože, pomislila je zgroženo. Odmahujući glavom iznenada je shvatila da nije
sama.
On je bio s njom u sobi.
Sjedio je ni dva metra od nje, na stolcu kraj kreveta, i promatrao je
svjetlucavim tigrovskim očima.
Pogledi su im se sreli.
I imala je grozan osjećaj da on zna. Da zna da ga je sanjala. U vatrenu mu je
pogledu bilo neobična zadovoljstva.
Od glave do pete preplavilo ju je vruće rumenilo. U panici je spustila pogled.
Hvala Bogu, još je bila posve odjevena. To je bio samo san.
Nema šanse da on zna.
Povukla je prekrivače do brade. Bilo joj je hladno.

54
 “Zvučala si nemirno ”, zapreo je glasa mračna kao i sjenovita soba. “Došao
sam provjeriti kako si i odlučio sjesti kraj tebe dok se ne smiriš.”
“Smirila sam se”, slagala je. Srce joj je tutnjalo i okrenula se da mu očima ne
bi nešto odala.
Kriomice ga je pogledala. Prekrasan muškarac. Sjedi napola preliven zlatom
pokraj vatre koja je još tinjala. Jedna mu je strana lica bila zlatna, a druga u
sjenama. Zamalo je počela dahtati i ugrizla se za usnicu da se obuzda.
“Znači, da odem?”
“Da, trebao bi.”
“Ne... treba... ti ništa, Chloe, curo?”
“Samo da me pustiš”, rekla je ukočeno.

Nikad, pomislio je Dageus, odlučno zatvorivši vrata. Kad se probudila, bio je

previše zatečen da bi shvatio da su njegove misli, bolno žestoko zavođenje koje
je zamišljao, nekako pronašle put do njezinih snova.
Moć. Ne smije zaboraviti da se u njemu krije golema moć. Zbog te je moći
svoju maštariju nekako podijelio s njom.
A to je jako opasno.
Nije ni bio svjestan da je opet upotrijebio magiju.
U čeljusti mu je zaigrao mišić. Postalo je strašno teško prepoznati gdje drevni
počinju, a on završava.
Večeras još ima posla, podsjetio je sâm sebe, oštro se stresavši kao da se tako
odupire tami koja se širila i stezala u njemu. Tami koja ga je pokušavala uvjeriti
da je bog i da mu pripada sve što poželi.
Navukavši čizme i ogrnuvši se kaputom, prije nego što se iskrao iz penthausa
bacio je još jedan pogled prema sobi. Bila je čvrsto svezana, neće ni znati da ga
nema. Neće ga biti samo nekoliko sati.
Prije nego što je otišao, namjestio je termostat. U penthausu je bilo hladno.

55
 •7•

Opet je morao upotrijebiti magiju, féth fiada, druidsku čaroliju zbog koje je
ljudskom oku bilo teže vidjeti onoga tko ju je upotrijebio, i do trenutka kad se
Dageus vratio u penthaus bio je odveć napet da bi zaspao. Prije nego što su mračni
druidi one sudbonosne noći položili pravo na njega, nije znao da takva čarolija
uopće postoji. Njihovo je znanje sad njegovo znanje i premda se pokušao
pretvarati da nije svjestan punog opsega moći u sebi, kojiput bi, dok bi nešto radio,
iznenada znao čaroliju koja će mu to olakšati, kao da ju je znao cijelog života.
Neke od čarolija koje je sad “jednostavno znao” bile su stravične. Drevni u
njemu u brojnim su prilikama bili sudac, porota i krvnik.
Opasnost je rasla, a procjep u njemu se širio. Stajao je na rubu ponora, a ponor
mu je uzvraćao pogled, divljim, grimiznim očima.
Trebao je žensko tijelo, nježan dodir žene. Žensku želju zbog koje bi se
osjećao kao muškarac, a ne zvijer.
Mogao bi poći Katherine; nije važno što je kasno. Ona bi ga spremno dočekala
i mogao se izgubiti u njoj, podignuti joj stopala iznad ušiju i zabijati se u nju sve
dok se opet ne osjeti čovjekom.
Ali nije htio Katherine. Htio je ženu u njegovu krevetu na katu.
Lako se mogao zamisliti kako preskače odjednom tri stube, usput se
razodijevajući, rastežući se nad njom, bespomoćnom, svezanom, dražeći je dok
joj ne probudi životinjsku potrebu, dok ga ne počne preklinjati da je uzme. Znao
je da je može natjerati da mu se poda. Možda isprva ne bi bila voljna, ali znao je
dodirima dovesti ženu do ludila.
Disao je isprekidano.
Krenuo je prema stubištu povlačeći majicu preko glave kad se zaustavio.
Diši duboko. Usredotoči se, Keltare.
Ako sad ode k njoj, ozlijedit će je. Bio je previše sirov, previše gladan.
Stišćući zube, opet je navukao majicu i okrenuo se, neko vrijeme gledajući kroz
prozor u daljinu.

56
 Još je dvaput krenuo stubama i oba se puta prisilio da se vrati. Legao je na
pod i radio trbušnjake dok mu cijelo tijelo nije oblio znoj. Zatim čučnjeve, pa još
trbušnjaka. Recitirao je povijest, brojio unatrag na latinskome, zatim grčkome, pa
na opskurnim, težim jezicima.
Na kraju je vratio kontrolu. Barem koliko je bilo moguće bez seksa.
Ona će se danas istuširati, odlučio je, iznenada razdražen manjkom povjerenja
koje ima u njega, pa makar je na cijeli dan morao zaključati u kupaonicu.
Kao da bi mogao provaliti dok se tušira.
Upravo je dokazao da ima kontrolu. Kad je riječ o njoj, doista se sve vrtjelo
oko kontrole. Da je samo znala s čime se on borio i kako mu je teško dosad bilo -
no izdržao je - istuširala bi se.
A onda bi se vjerojatno bacila s moje terase na četrdeset trećem katu samo
da pobjegne od mene, pomislio je ustajući i odškrinuvši jedna balkonska vrata.
Zagledao se u grad. Manhattan je uvijek bučio, pa i u četiri ujutro nije bio
posve tih. Hirovito je ožujsko vrijeme bilo promjenjivo već danima, temperatura
je rasla i padala za pet-šest stupnjeva unutar nekoliko sati. Nije bilo pretjerano
hladno, ali lagana bi se kišica do deset sati mogla pretvoriti u snijeg.
Proljeće se pokušavalo izboriti sa zimom, bezuspješno, odražavajući
hladnoću i led koje je on osjećao u sebi.
Snažno otpuhnuvši, sjeo je kako bi se udubio u treću Manannovu knjigu. Još
tu posljednju knjigu, a onda će poći. Ne sutra, ali prekosutra. Ovdje je učinio sve
što je mogao. Ionako je sumnjao da će ono što traži pronaći u toj knjizi. Nekoć je
postojalo pet Manannovih knjiga, ali sačuvane su samo tri. Već je pročitao prve
dvije; sadržavale su legende o irskim bogovima prije dolaska naroda Tuatha Dé
Danaan. U trećem su se dijelu nastavljale priče o bogovima i njihovim susretima
s prvim valom doseljenika u Irsku. S obzirom na brzinu povijesnog pregleda,
Dageus je sumnjao da će o dolasku naroda koji njega zanima biti riječi prije pete
knjige. Koja više ne postoji, osim možda na jednome mjestu: u knjižnici Keltara.
Sviđalo mu se to ili ne, morat će se vratiti kući. Suočiti se sa bratom i onda
potražiti zbirku Keltara. Protratio je mnogo mjeseci sâm tražeći rješenje, a
vremena je bilo sve manje. Bude li još čekao... nije se usudio više čekati.
A što s djevojkom? probudila mu se čast.
Bio je preumoran da si laže.
Moja je.
Pokušat će je zavesti najprije onime što sama želi, olakšati joj, ali čak i ako se
bude opirala, na ovaj ili onaj način, povest će je sa sobom.

57
Chloe je stala pod vrući mlaz tuša sa sedam glava - po tri sa svake strane i jedna
iznad - i uzdahnula od zadovoljstva. Nikad u životu nije bila tako prljava. Vrata
su bila zaključana, a stolac koji joj je Dageus donio da ga podmetne pod
ručku namjestila je točno tako.
Nakon što ga je sanjala i probudila se usred noći zatekavši ga kako je promatra
doslovce istim pogledom kakav je imao u njezinu snu, gotovo da ga nije mogla
pogledati u oči dok ju je jutros odvezivao. Već bi od pomisli na sinoćnji san
zadrhtala i porumenjela.
Nisam dobar čovjek, rekao je. Imao je pravo. Nije. On je čovjek koji živi po
svojim pravilima. Krao je vlasništvo drugih ljudi - premda je uporno ponavljao da
samo “pozajmljuje” i, što je još čudnije, ostavljao je vrjednije predmete. Zarobio
ju je - premda, kuhao joj je ukusne obroke i, ruku na srce, ona je pristala surađivati
s njim u zamjenu za mito. U najgorem je slučaju bio zločinac, a u najboljem je
hodao po rubu civiliziranog društva.
Ali, s obzirom na to da je prihvatila njegovo mito, pretpostavljala je da je sad
i sama na tom rubu.
Ipak, razmišljala je, doista loš čovjek ne bi se zamarao time da upozori ženu
da nije dobar čovjek. Doista loš čovjek ne bi prestao ljubiti ženu kad mu ona kaže
dosta.
Kakva je on nepoznanica, i tako neobično anakroničan! Premda mu je
penthaus moderan, ponašanje mu je odisalo starim svijetom. Govor mu je također
bio moderan, no katkad bi se prebacio na rijedak, neobičan formalan jezik, prožet
starogaelskim kolokvijalizmima. U njemu je bilo više nego što je mogla vidjeti.
Osjetila je to nešto taman nadohvat njezina poimanja, ali ma koliko se trudila, nije
to mogla odrediti. I bilo je nečega u njegovim očima...
Možda nije bila profinjena i iskusna kao njujorške žene, ali nije bila ni posve
naivna; osjetila je opasnost u njemu - žena bi morala biti mrtva da je ne osjeti.
Isijavala je iz njega jednakom silinom kojom mu je testosteron isijavao iz pora.
No ublažavao ju je disciplinom i obuzdanošću. Bila mu je posve prepuštena na
milost i nemilost i nije to iskoristio.
Odmahnula je glavom. Žene su vjerojatno tako lako padale na njega,
razmišljala je, da je po svoj prilici najviše uživao u lovu.
Dobro, pomislila je naježivši se, može je loviti koliko želi. Možda i jest na
rubu, ali to ne znači da će mu pasti u krevet. Ma koliko možda potajno žudjela za
inicijacijom u egzotični, erotični, tajanstveni klub Dageusa MacKeltara. Pri čemu
je ključna riječ “klub” - odnosno nešto s mnogo članova.
Sada kad je to riješeno, dvaput je stavila šampon na kosu (još nikad nije prošlo
dva dana zaredom da se nije istuširala) i stala pod pulsirajući mlaz sve dok nije
osjetila da je posve čista. I onda još malo. Masažne glave tuša vraćale su je u život.
Omotavši se u lusuzan ručnik, pomaknula je stolac i otključala vrata.

58
 Prizor ju je šokirao. Na krevetu je bilo uredno posloženo pola njezina ormara.
Trepnula je. Da, ondje. U urednim gomilama. Gaćice (mhmh, i te se neće ni
pomaknuti s njezine stražnjice), grudnjaci, haljine, majice, traperice, čipkasta
spavaćica, čarape, čizme, cipele, sve. Zbunjeno je primijetila da su naslagane u
gomilama po “odjevnim kombinacijama”. Nije samo uzeo odjeću, nego ju je i
upario, kao da ju je zamišljao na njoj.
Donio je čak i neke njezine knjige, primijetila je približavajući se krevetu.
Tri ljubavna romana, pokvarenjak. Škotska ljubavna romana. Što je učinio?
Kopao joj je po stvarima dok je bio ondje? Na samome vrhu nalazila se knjiga
Dodir divljeg ratnika, jedan od njezinih omiljenih romana o besmrtnom
Highlanderu.
Prijezirno je otpuhnula. Taj je čovjek nepopravljiv. Donio joj je vruće, seksi
knjige. Kao da je treba dodatno poticati na vatrene misli dok je u njegovoj blizini.
Čula je kako na donjem katu tiho razgovara na telefon. Osjetila je miris svježe
skuhane kave.
I premda je znala da bi trebala biti uvrijeđena što joj je provalio u stan i
prekopao ladice, neobično ju je šarmiralo što se toliko potrudio oko kombiniranja.

Cijeli joj se dan gotovo nije obratio. Držao se na distanci, zamišljen i suzdržan.
Savršeno pristojan, savršeno discipliniran. Potpuno pod samokontrolom. Oči su
mu... opet bile neobične i pitala se poprimaju li možda različite nijanse pod
različitim svjetlom, kao da je boja lješnjaka katkad postajala zelenkasto-plava do
zelenkastosmeđa. Nisu bile jantarne, nego mat nijanse bakra prije nego što pocrni.
Naslonila se na pult i gledala ga kako priprema doručak - haringe, krumpire,
prepečenac i zobenu kašu s vrhnjem i borovnicama. Bio joj je okrenut leđima i
prvi mu je put zamijetila kosu. Znala je da je duga, ali nije zamijetila koliko jer ju
je uvijek nosio zavezanu. Ali sad kad je stajala iza njega, vidjela je da ju je savio
nekoliko puta prije nego što ju je povezao kožnatim povezom.
Zaključila je da mu raspuštena kosa sigurno doseže do struka. A pomisao da
mu glatka crna kosa pada niz gola mišićava leđa doslovce ju je izluđivala.
Pitala se raspusti li je ikad. I činilo se da se uz njegov karakter slaže duga i
divlja kosa, ali pomno povezana osim ako je ne odluči osloboditi.
Pokušala je čavrljati, ali nije reagirao ni na jedan mamac koji bi mu bacila.
Pecala je, pokušavajući saznati o čemu razmišlja, no umjesto odgovora dobila bi
samo gunđanje i nerazumljivo mrmljanje.
Tog su poslijepodneva satima zajedno sjedili u tišini dok je Chloe pažljivo s
pomoću rupčića okretala stranice Kodeksa Srednjeg kraljevstva i kradomice

59
promatrala Dageusa kako proučava Manannovu knjigu, žvrljajući bilješke dok je
prevodio.
U pet je sati ustala i uključila vijesti, pitajući se hoće li netko barem spomenuti
da je nestala. Kako da ne, pomislila je sarkastično. Jedna djevojka nestala u
izopačenom New Yorku? I policija i novinari sigurno su imali pametnijeg posla.
Tada ju je pogledao, a na usnama mu je zaigrala natruha samozadovoljstva.
Upitno je izvila obrvu, ali nije rekao ništa. Nastavila je čitati i odsutno slušati
televizor kad joj je iznenada nešto na ekranu privuklo pozornost.
“Keltski Duh sinoć je opet napao, tako barem smatra policija. Zbunjena je
riječ koja najbolje opisuje njujoršku policiju. U nepoznato vrijeme svi su predmeti
koje je Keltski Duh prethodno ukrao ostavljeni na prijamnom pultu policijske
postaje. Ni ovoga puta nitko ništa nije vidio, zbog čega bismo se mogli zapitati
što to naša policija...”
Nastavilo se, ali Chloe nije više ništa čula.
Spustila je pogled na tekst koji je držala pa ga podignula na njega.
“Trampio sam se za taj, curo.”
“Zbilja jesi”, uzdahnula je odmahujući glavom. “Vratio si ih kad si otišao u
moj stan po stvari. Ne mogu vjerovati.”
“Rekao sam ti da ih samo posuđujem.”
Zbunjeno je piljila u njega. Doista je to učinio. Vratio ih je! Iznenada joj je
nešto sinulo. Nešto što joj se baš i nije svidjelo. “To znači da uskoro odlaziš?”
Kimnuo je, izraza lica koji nije mogla pročitati.
“Oh.” Morala je prikriti navalu razočaranja pa je odglumila da je odjednom
fascinirana svojim zanokticama.
Zbog toga joj je promaknulo zadovoljno izvijanje njegovih usana, mrvicu
predivlje da bi ga se nazvalo smiješkom.

Pred penthausom Dageusa MacKeltara, na pločniku prepunom ljudi koji su žurili

pobjeći iz grada na kraju dugoga radnog tjedna, probijajući se kroz gomilu, jedan
je muškarac prišao drugome. Neprimjetno su se povukli u stranu i stali kraj kioska.
Premda su bili odjeveni u skupa tamna odijela, imali kratku kosu i bezlične crte
lica, obojica su na vratovima imala neobične tetovaže. Gornji dio krilate zmije
izvijao se iznad izglačanog ovratnika i kravate.
“Gore je. Sa ženom”, tiho je rekao Giles. Upravo se spustio iz iznajmljenih
soba u zgradi na suprotnom uglu odakle je promatrao dalekozorom.
“Kakav je plan?” upitao je tiho njegov partner Trevor.

60
 “Pričekat ćemo da ode. Uz malo sreće, ostavit će je samu. Naredbe su nam da
ga natjeramo u bijeg. Da ga prisilimo da se osloni na magiju kako bi preživio.
Simon želi da se vrati preko mora.”
“Kako?”
“Pobrinut ćemo se da postane bjegunac. Lovina. Žena će nam sve olakšati i
više nego što sam mislio. Ušuljat ću se unutra, pobrinuti se za nju, obavijestiti
policiju, anonimno naravno, i pretvoriti njegov penthaus u poprište hladnokrvnog
ubojstva. Tako da svi policajci u gradu krenu u potragu za njim. Bit će prisiljen
upotrijebiti moći kako bi pobjegao. Simon je uvjeren da neće dopustiti da ga
zatvore. Premda bi nam i to moglo ići u prilog. Ne sumnjam da bi vrijeme
provedeno u saveznom zatvoru ubrzalo preobrazbu.”
Trevor je kimnuo. “A ja?”
“Ti pričekaj ovdje. Previše je riskantno da obojica pođemo gore. Još ne smije
znati da postojimo. Ako nešto pođe po zlu, odmah nazovi Simona.”
Trevor je još jednom kimnuo i rastali su se kako bi se primirili i čekali. Bili
su strpljivi. Cijeli su život čekali ovaj trenutak. Bili su srećkovići rođeni u doba
kad se Proročanstvo obistinilo.
Svi bi odreda umrli samo da Dragar opet oživi.

Kurir iz putničke agencije stigao je netom prije male skupine koja je dostavila
večeru iz restorana Jean Georges.
Chloe nije mogla ni zamisliti koliko takvo što stoji - nije mislila ni da Jean
Georges ima dostavu - ali pretpostavljala je da kad imaš novca kao Dageus
MacKeltar, možeš kupiti doslovce sve.
Dok su jeli pred vatrom u dnevnom boravku, nastavio je raditi na knjizi koja
ju je i uvalila u ovaj nered.
Omotnica iz putničke agencije počivala je neotvorena na stolu između njih i
uporno je mamila.
Prije, dok je bio u kuhinji, nije smogla dovoljno hrabrosti da otvori omotnicu,
pa je pronjuškala po njegovim bilješkama - barem po dijelu koji je mogla pročitati.
Naoko je prevodio i prepisivao svako upućivanje na narod Tuatha Dé Danaan koji
je navodno stigao u jednom od nekoliko valova irskih doseljavanja. Nažvrljao je
nekoliko pitanja o identitetu dragara i brojne bilješke o druidima. Zahvaljujući
diplomi iz drevnih civilizacija i djedovim pričama, Chloe je bila dobro upućena
u većinu toga. Uz iznimku tajanstvenog Dragara, nije vidjela ništa o čemu već nije
čitala.

61
 Ipak, neke su bilješke bile pisane jezicima koje nije mogla prevesti. Čak ni
prepoznati, što joj baš i nije bilo ugodno. Znala je mnogo o drevnim jezicima, od
sumerskoga do današnjih, i obično je znala barem odrediti područje i približno
razdoblje.
No većinu onoga što je zapisao - elegantnim sitnim kurzivom dostojnim
svakoga iluminiranog rukopisa - nije mogla shvatiti. Što on, pobogu, traži?
Izgledao je kao čovjek na zadatku, usredotočen i predan.
Svaka nova informacija koju bi o njemu saznala dodatno bi je zaintrigirala.
Nije bio samo snažan, prekrasan i imućan, nego je nedvojbeno bio i vrlo pametan.
Nikad prije nije upoznala nekoga poput njega.
“Zašto mi jednostavno ne kažeš?” upitala je bez okolišanja, pokazujući na
knjigu.
Podignuo je pogled i odmah je osjetila njegov žar. Tijekom dana, kad je nije
potpuno ignorirao, nekoliko ju je puta pogledao, a u pogledu mu je vidjela tako
besramnu požudu da joj je nagrizla i posljednje tragove zdrava razuma. Čista
snaga njegove neskrivene želje bila je zavodljivija od svakog afrodizijaka. Nije ni
čudo što je toliko žena palo na njegov šarm! Znao je samo jednim pogledom
postići da se žena osjeća kao najpoželjnije stvorenje na svijetu. Kako bi se ijedna
žena mogla suočiti s takvom požudom a da je i sama ne osjeti?
Uskoro odlazi.
I nije mogao jasnije pokazati da želi spavati s njom.
Kombinacija tih dvaju misli bila je iznimno opasna.
“I?” razdraženo ga je pitala. Bila je iznervirana sama sa sobom što je tako
slaba i osjetljiva na njega. Iznervirana njime jer je tako privlačan. I baš je sad
morao otići vratiti one tekstove, dodatno zbunjujući njezine već zbunjene
osjećaje. “Reci već jednom.”
Izvio je tamnu obrvu, prelazeći preko nje pogledom od kojeg je imala osjećaj
da ju je iznenada pomilovao omamljujući povjetarac. “Što bi mislila, curo, kad
bih ti rekao da tražim način kojim ću poništiti drevnu i ubojitu kletvu?”
Prijezirno je otpuhnula. Sigurno ne misli ozbiljno. Kletve ne postoje. Kao ni
narod Tuatha Dé Danaan. Odnosno, ispravila se, zapravo još nije donijela čvrst
zaključak o narodu Tuatha Dé Danaan, kao ni drugim “mitološkim” narodima koji
su navodno naselili Irsku. Učenjaci su navodili na desetke argumenata koji govore
protiv njihova navodna postojanja.
Ipak... Njezin je djed vjerovao u to.
Kao profesor mitologije, naučio ju je da svaki mit ili legenda sadržava nešto
stvarnosti i istine, premda su se izmijenili tijekom stoljeća usmene predaje
bardova koji bi svoje izvedbe prilagođavali jedinstvenim interesima publike ili
pisarima koji su se pokoravali naredbama svojih zaštitnika. Izvorni sadržaj
nebrojenih rukopisa iskrivljen je lošim prijevodima i prilagodbama načinjenima
kako bi odražavale političke i vjerske prilike toga doba. Svi koji bi se posvetili
62
proučavanju povijesti na kraju bi shvatili da su povjesničari uspjeli prikupiti tek
šačicu pijeska iz goleme, neucrtane pustinje prošlosti te da je nemoguće teren
Sahare prikazati na temelju samo nekoliko zrnaca pijeska.
“Vjeruješ li u to?” upitala ga je mahnuvši rukom prema hrpi tekstova. Doista
ju je zanimalo što misli o prošlosti. Očito je pametan, pa je i njegovo stajalište o
tome vjerojatno zanimljivo.
“U veliku većinu, curo.”
Stisnula je oči. “Vjeruješ li da je narod Tuatha Dé Danaan doista postojao?”
Ogorčeno se nasmiješio. “O, da, curo. Nekoć nisam, ali sad vjerujem.”
Chloe se namrštila. Zvučao je rezignirano, poput muškarca koji je vidio
nepobitan dokaz. “Zbog čega si počeo vjerovati?”
Slegnuo je ramenima i nije odgovorio.
“Dobro, a o kakvoj je kletvi riječ?” nije odustajala. Tema ju je fascinirala.
Zato je i odabrala svoj posao. A sad je imala osjećaj da opet razgovara s djedom,
raspravlja o različitim mogućnostima, otvara um za neke nove.
Odvratio je pogled i zagledao se u vatru.
“Ma daj! Uskoro odlaziš, nema nikakve štete ako mi kažeš. Komu ću ja reći?”
“A što ako ti kažem da sam ja uklet?
Osvrnula se po njegovu raskošnu domu. “Rekla bih ti da bi mnogi rado bili
ovako ukleti.”
“Nikad ne bi povjerovala u istinu.” Uputio joj je još jedan od onih lažnih
osmijeha koji mu nisu doticali oči. Shvatila je da bi učinila sve da ga vidi kako se
smije, baš da se iskreno smije.
“Iskušaj me.”
Ovog mu je puta trebalo duže da odgovori, a kad jest, pogled mu je bio pun
cinizma. “Što bi mislila kad bih ti rekao da sam druid iz davne prošlosti?”
Chloe ga je bijesno pogledala. “Ako ne želiš razgovarati sa mnom, samo mi
reci. Ali nemoj me pokušavati ušutkati tim besmislicama.”
Šturo se nasmiješio i jednom kimnuo, kao da je zadovoljan. “A ako bih ti
rekao da se ne osjećam ukletim kad me ti poljubiš, curo? Da bi me tvoji poljupci
možda mogli spasiti? Bi li?”
Chloe je zastao dah. Bilo je to tako blesavo reći, jednako kao i njegova šala
da je druid... ali tako beznadno romantično. Da bi njezini poljupci mogli spasiti
muškarca!
“I mislio sam da ne bi.” Opet je spustio pogled na tekst, a jara koja je iz njega
isijavala bila je toliko jaka da ju je sad kad je više nije gledao prošla hladnoća.
Namrštila se. Osjećala se kao kukavica, ali ipak nekako prkosno. Ljutito je
pogledala vražju omotnicu iz putničke agencije. “Kad odlaziš?” pitala ga je.
“Sutra navečer”, rekao je ni ne pogledavši je.

63
 Chloe je zinula.
Tako brzo? Sutra će njezinoj velikoj pustolovini već doći kraj? Premda mu je
još jučer pokušavala pobjeći, osjećala se neobično obeshrabreno slobodom koja
joj se smiješila.
Sloboda se nije činila tako slatkom kad je značila da ga više nikad neće vidjeti.
Dobro je znala što će se dogoditi: nestat će iz njezina života, a ona će se vratiti
poslu u Cloistersu (Tom je nikad ne bi otpustio - ne zbog toga što je nekoliko dana
izbivala s posla - smislit će već neki izgovor) i sjetit će ga se svaki put kad pogleda
neki srednjovjekovni predmet. Kasno navečer, kad se probudi ispunjena onim
strašnim nemirom, sjedit će u tami, držeći svoj skean dhu, i postaviti si najgore
pitanje? Što je moglo biti? Nikad više neće piti vino i objedovati u luksuznom
penthausu na Petoj aveniji. Nikad je više nitko neće tako gledati. Život će se
nastaviti uobičajenim zaglupljujućim ritmom. Koliko će potrajati prije nego što
zaboravi da se jednom osjećala neustrašivom? Da se nakratko osjećala intenzivno
živom?
“Hoćeš li se vratiti na Manhattan?” upitala je tihim glasom.
“Ne.”
“Nikad?”
“Nikad.”
Oteo joj se tihi uzdah. Igrala se kovrčavim pramenom svoje kose, vrteći ga
oko prsta. “Kakva kletva?”
“Bi li mi pokušala pomoći ako sam uklet?” Opet je podignuo pogled i u njemu
je osjetila napetost koju nije mogla dokučiti. Kao da je njezin odgovor neopisivo
važan.
“Da,” priznala je “vjerojatno bih.” I to je bila istina. Premda nije odobravala
metode kojima se Dageus MacKeltar služio, premda mnogo toga s njim u vezi
nije razumjela, kad bi patio, ne bi ga mogla odbiti.
“Unatoč svemu što sam ti učinio?”
Slegnula je ramenima. “Pa i nisi me baš povrijedio.” I dao joj je skean dhu.
Bi li joj doista dopustio da ga zadrži?
Upravo ga je namjeravala pitati kad joj je hitrim pokretom zgloba bacio
omotnicu putničke agencije. “Onda pođi sa mnom.”
Chloe je uhvatila omotnicu za jedan kraj, a srce joj je brže zakucalo. “M-
molim?” Trepnula je, misleći da sigurno nije dobro čula.
Kimnuo je. “Otvori je.”
Chloe je mršteći se otvorila omotnicu i znatiželjno pogladila papire. Karte za
Škotsku, za Dageusa MacKeltara... i Chloe Zanders! Samo od prizora svog imena
na karti prošli su je blagi trnci. Polijeće sutra u devetnaest sati iz zračne luke JFK.
Presjedanje u Londonu, a zatim slijetanje u Inverness. Za manje od četrdeset osam
sati bit će u Škotskoj!

64
 Ako se usudi.
Nekoliko je puta otvorila i zatvorila usta.
“Što si ti?” napokon je rekla, teško dišući. “Sâm vrag koji me došao dovesti u
kušnju?
“Radim li to, curo? Dovodim li te u kušnju?”
Nemaš pojma koliko, pomislila je, ali odbila mu je pružiti zadovoljstvo da to
čuje.
“Ne mogu samo otputovati u Škotsku s nekim... nekim...” zastala je, mucajući.
“Lopovom?” predložio je.
Prijezirno je otpuhnula. “Dobro, vratio si one stvari. Pa što? Gotovo te i ne
poznajem!”
“Želiš li? Sutra odlazim. Sad ili nikad, curo.” Čekao je, promatrajući je. “Neke
prilike dolaze samo jednom, Chloe, i brzo nestanu.”
Chloe je nijemo zurila u njega. Dio nje odlučno se nije htio pomaknuti s
mjesta, na prste nabrajajući tisuću razloga zašto ni u kojem slučaju ne smije učiniti
nešto tako ludo i impulzivno. Drugi dio - dio koji ju je istodobno i prestravljivao
i intrigirao - poskakivao je vičući “Pristani!” Iznenada je osjetila neobičnu želju
da ustane i pogleda se u zrcalo kako bi vidjela mijenja li se i izvana kao iznutra.
Usudi li se učiniti nešto tako nečuveno? Tako riskantno? Staviti sve na kocku
i vidjeti što će se dogoditi?
S druge strane, usudi li se vratiti starom životu? Opet živjeti u sićušnoj
garsonijeri s kupaonicom veličine kutije šibica, svakog dana usamljeno odlaziti
na posao, pronalazeći utjehu samo u zabavljanju s umjetninama koje nikad neće
biti njezine?
Okusila je više od toga i - proklet bio taj muškarac - sad želi više.
Što se najgore može dogoditi? Da joj je namjeravao tjelesno nauditi, mogao
je to već učiniti. Njegova je jedina stvarna prijetnja bila ona koju ona kontrolira:
hoće li mu dopustiti da je zavede. Hoće li riskirati i zaljubiti se u muškarca koji
je, nedvojbeno, okorjeli vuk samotnjak i zločest tip. Muškarac koji se ne ispričava
i ne laže da bi utješio.
Ako ne padne na njega, ako bude pametna i oprezna, ne može se dogoditi
ništa gore od toga da je ostavi na cjedilu u Škotskoj. A to joj se baš i nije činilo
tako strašnim. Ako to i učini, bila je sigurna da će se zahvaljujući konobarskom
iskustvu iz studentskih dana uspjeti zaposliti u pubu. Može ondje ostati neko
vrijeme, vidjeti djedovu domovinu, a put joj je plaćen.
Bila je uvjerena da će preživjeti. I ne samo preživjeti. Konačno bi mogla
živjeti.
Što ima ovdje? Posao u Cloistersu. Nikakav društveni život kojim bi se mogla
pohvaliti. Nema obitelj. Već je godinama sama, još otkad je djed preminuo.
Zapravo, usamljenija je nego što je spremna priznati. Pomalo izgubljena i

65
neukorijenjena. Mislila je da je baš zato toliko željela posjetiti djedovo
selo, nadajući se da bi ondje mogla pronaći svoje korijenje.
A sad joj se pružila zlatna prilika. Prilika koja je obećavala nezaboravnu
pustolovinu, uz muškarca za kojeg je već znala da ga nikad neće zaboraviti.
Dragi Bože, Zandersice, pomislila je, nagovaraš samu sebe na to!
Što da odlazi sutra a nije te pitao da pođeš s njim? ustrajao je slabašan
unutarnji glas. Što da je jasno i glasno rekao da odlazi i da ga više nikad nećeš
vidjeti? Što bi učinila ovu posljednju noć s njim?
Chloe je oštro udahnula, šokirana samom sobom.
Možda bi, hipotetski naravno, iskoristila jedinstvenu priliku s muškarcem
poput njega i dopustila mu da je odvede u krevet. Naučila sve čemu je može
poučiti, spremno si dopuštajući da postane fokus zamamnog obećanja senzualnog
znanja u njegovim očima.
Gledano tako, odlazak s njim u Škotsku i nije se činio tako ludim.
Pozorno ju je promatrao, a kad je podignula pogled i pogledala ga
razrogačenim očima, naglo je ustao s kauča sučelice njoj i stao pred nju.
Nestrpljivo je gurnuo stolić u stranu i spustivši se pred nju na koljena rukama joj
obujmio listove. Kroz traperice je osjetila toplinu njegovih snažnih ruku.
Zadrhtala je samo od njegova dodira.
“Pođi sa mnom, curo.” Glas mu je bio dubok i užurban. “Sjeti se svoje škotske
krvi. Zar ne želiš kročiti na tlo svojih predaka? Zar ne želiš vidjeti polja obrasla
vrijesom i vrištine? Planine i jezera? Nisam čovjek koji često daje obećanja, ali
ovo ti obećavam” - tiho se zasmijuljio kao da je riječ o kakvoj privatnoj šali - “ja
ti mogu pokazati Škotsku kakvu ti je nikad nitko neće pokazati.”
“Ali moj posao...”
“K vragu i posao. Govoriš drevne jezike. Dvoje nas može prevoditi brže nego
jedno. Platiti ću ti da mi pomogneš.”
“Stvarno? Koliko?” izlanula je Chloe pa odmah porumenjela, zgrožena
brzinom kojom joj je izletjelo pitanje.
Opet se nasmijao. I znala je da on zna da je već pristala.
“Odaberi predmet iz moje zbirke. Bilo koji.”
Prsti su joj se gramzivo zgrčili. Čovjek je vrag. Nije bilo drugog objašnjenja.
Znao je njezinu cijenu.
Kad je opet progovorio, zvučao je kao da prede. “Onda odaberi još dva. Za
jedan mjesec tvoga života.”
Zinula je. Tri predmeta, plus put u Škotsku, za jedan mjesec njezina života?
Mora da se šali? Kad se vrati na Manhattan može prodati bilo koji od tih predmeta
(mora se sjetiti odmah odabrati onaj od kojega će se najlakše rastati), vratiti se na
studij, steći doktorat i zaposliti se u bilo kojem muzeju koji odabere! Mogla bi si

66
priuštiti nevjerojatna putovanja, obići svijet. Ona - Chloe Zanders - mogla bi
voditi glamurozan, uzbudljiv život!
A sve što vrag želi u zamjenu, preo je sarkastični tihi glas u njoj, jest duša.
Ignorirala ga je.
“I skean dbu?” pitala je.
“Da.”
“Zašto Inverness?” upitala je bez daha.
Lijepim mu je licem preletjela sjena. “Ondje žive moj brat Drustan i njegova
žena.” Na tren je zastao, a zatim dodao: “I on skuplja tekstove.”
Ako se dosad kolebala, ovo je presudilo. Njegov brat i njegova žena; upoznat
će njegovu obitelj. Koliko može biti opasan ako je vodi svojoj obitelji? Neće sve
vrijeme biti sami, bit će i s njegovom obitelji. Bude li pametna, izbjeći će njegovo
zavođenje. A provesti mjesec dana s njim! Upoznati ga, saznati što ga pokreće.
Tko zna što bi se moglo dogoditi za mjesec dana? I princ se zaljubio u seljanku...
Srce joj je divlje tuklo.
“Pristani, curo. U očima ti vidim da želiš. Odaberi predmete. Prije nego što
pođemo ostavit ćemo ih u tvom stanu.”
“U mom stanu nikad neće biti sigurni!” I sama je znala kako se slabašno
pobunila.
“Onda u jedan od onih sefova... jedan od onih...” iskosa ju je pogledao.
“Misliš na sef u banci?”
“Da, na to, curo.”
“I ključ će biti kod mene?”
Kimnuo je, a u predatorskom mu je pogledu zasvjetlucao pobjednički sjaj. U
nekom bi filmu vrag imao upravo takav pogled prije nego što bi rekao “potpišite
ovdje”.
“Zašto to činiš?” uzdahnula je.
“Rekao sam ti. Želim te.”
Opet je zadrhtala. “Zašto?”
Slegnuo je ramenima. “Možda je to alkemija duša. Ne znam. I ne zanima me.”
“Neću spavati s tobom, MacKeltaru”, rekla je iznenada. Nije htjela da to
očekuje i morala mu je to jasno dati do znanja. Ako u nekom trenutku odluči da
je to ipak nešto što želi riskirati, to je nešto drugo. No on mora shvatiti da to nije
dio njihova dogovora. Za takvo što ne može se pogađati. “Svojim ćeš predmetima
kupiti moje društvo samo u svojstvu prevoditeljice. Ne seks. Seks nije dio
dogovora.”
“Ne želim da to bude dio našeg ‘dogovora’.”
“Misliš da me možeš zavesti”, optužila ga je.

67
 Zubima je zagrizao donju usnu, polako je pustio i nasmiješio se. To što je
učinio nije moglo biti očitije, ta gesta, pomislila je Chloe, pomno smišljena da bi
joj povukla pogled na njegove usne. Prozrela ju je - ali to nije značilo da nije svaki
vražji put djelovala. Kvragu, pomislila je. Ovaj čovjek doista zna što radi.
Već si zavedena, Chloe, curo, pomislio je Dageus, promatrajući je. Sad je
samo pitanje prihvaćanja, samo pitanje trenutka. Željela ga je. I ta strast nije bila
jednostrana. Njihova se privlačnost protivila logici i razumu. Kao da su bili
beznadno fascinirani jedno drugime. Oboje su znali da bi trebali otići jedno od
drugoga. On jer ju nije imao pravo pokvariti, a ona jer je duboko u sebi ipak
osjećala da s njim nešto nije u redu. Ali nijedno se nije uspjelo oduprijeti. Vrag i
anđeo. On zaveden njezinom svjetlinom, a ona omamljena njegovom tamom.
Oboje ih je privlačilo ono što im je samima nedostajalo.
“Nećeš uspjeti”, rekla je ukočeno, razdražena njegovom samodopadnom
muževnošću.
“Siguran sam da se nećeš ljutiti što pokušavam, curo. Hoćemo li poljupcem
zapečatiti dogovor?”
“Ozbiljna sam”, ustrajala je. “Neću biti jedna u nizu tvojih žena.”
“Ne vidim neke druge žene ovdje, curo”, rekao je mirno. “Ti ih vidiš?”
Chloe je zakolutala očima.
“Jesam li pitao ijednu drugu da pođe sa mnom u Škotsku?”
“Pristala sam, dobro? Samo provjeravam jesi li shvatio uvjete.”
“O da, shvatio sam ih”, rekao je opasno nježnim glasom.
Ispružila je ruku. “Onda se rukujmo.”
No kad ju je prinio svojim usnama i poljubio, Chloe se gotovo onesvijestila.
Imala je osjećaj da je taj trenutak... monumentalno važan. Kao da je upravo
donijela odluku koja će joj zauvijek promijeniti život. Nije mogla ni zamisliti na
koje sve načine. Grci su imali riječ za to - kairos. Sudbonosan trenutak.
Uzbuđeno je ustala i znalačkim okom počela birati svoja blaga.

68
 •8•

Taj je čovjek nikad nije zapravo pokušao zavesti, zaključila je Chloe idućeg
jutra jureći niz stube kad se zabila ravno u njega dok je izlazio iz kupaonice u dnu
stubišta.
Jedan pogled na njega omotanog samo ručnikom i bila je zavedena.
Visok, više od devedeset kilograma sjajne zlatne kože izlivene preko čvrstih
mišića, a oko kukova omotan grešno malen ručnik. Torzo kao izliven, namreškani
trbušni mišići. Samo je mala porezotina od njihova okršaja jučer narušavala
besprijekornost njegovih mišićava prsa. Tamni, svilenasti trag dlačica nestajao je
pod mekom bijelom tkaninom.
Kapi vode svjetlucale su mu na koži, a mokra gusta crna kosa začešljana od
lica padala je do struka.
Znala je da treba reći samo jednu riječ i on će ispružiti to nevjerojatno tijelo
na nju i onda...
Chloe je slabašno otpuhnula, kao da joj je netko izbio zrak iz pluća. “Jutro”,
jedva je protisnula.
“Madainn mbatb, curo” zapreo je na gaelskome i uhvatio je za lakte kako bi
je stabilizirao. “Vjerujem da si dobro spavala bez uzlova?”
Nije ju svezao, ali znala je da je spavao pred njezinim vratima. “Jesam”, rekla
je pomalo bez daha.
Taj je muškarac jednostavno bio previše lijep da ijedna žena kraj njega ostane
spokojna.
Neko ju je vrijeme samo gledao. “Imamo mnogo posla prije polaska”, rekao
je pustivši joj ruke. “Ali najprije se moram odjenuti.”
Zaobišao ju je i uputio se na kat. Ona se zbunjeno okrenula, promatrajući ga
razrogačenih očiju. Nije ju ni pokušao poljubiti, pomislila je, ljuta na njega što
nije i ljuta na sebe što se zbog toga ljuti na njega. Dragi Bože, zbog tog je
muškarca stalno bila rastrgana. S jedne je strane čvrsto odlučila da se neće dati
zavesti, a s druge je uživala u njegovu zavođenju.

69
 S njim se osjećala živo i ženstveno.
Čovječe, pomislila je, promatrajući ga kako se penje stubama. Svakim bi mu
se korakom mišići na nogama stegnuli. Savršeni listovi, bedra tvrda poput
kamena. Čvrsta guza. Uzak struk koji se širio u mišićava ramena. Posvuda
namreškan od mišića, izgledao je moćno na neki žilav, gladan način. Gledala ga
je kao u snu.
“Oh!” iznenada je ciknula ukočivši se od šoka.
Je li doista to učinio?
Bože! Kako će tu sliku ikad izbaciti iz glave?
Na vrhu stubišta prokletnik je samo ispustio ručnik!
Pri posljednjem koraku. Blago razmaknutih nogu, tako da je nakratko uspjela
vidjeti... oh!
I dalje je pokušavala disati, što joj baš i nije polazilo za rukom, kad je začula
tih, hrapav i vrlo samodopadan smijeh.
Besramni ženskar!

Dageus je otišao kad je Chloe ušla pod tuš. Mogao je otići ili joj se pridružiti, a
ona još nije bila spremna prihvatiti ono što je njemu trebalo. Znao je da ne smije
zamišljati kako za njom ulazi pod tuš, grli joj glatko, mokro tijelo, polaže joj
dlanove na veličanstvene grudi. Uskoro će je u Škotskoj, svojoj voljenoj zemlji,
imati i ondje će potpuno položiti prava na nju.
Dopustila bi mu da je poljubi, vidio je to po tome kako joj se oči rašire od
želje, po tome kako joj se smekšaju sočne usne meke poput latica.
No prije polaska ih je čekalo još mnogo obveza, a vješt je ljubavnik znao da
je potpirivanje ženina iščekivanja često zavodljivije od njegova zadovoljenja. Pa
se s provokativnim odstojanjem odupro poljupcima koje je mogao dobiti i
umjesto toga joj pokazao što si uskraćuje. Što bi mogla imati kad bi samo
zatražila. Cijelog njega, njegovu neutaživu želju, njegovu izdržljivost, njegovu
odlučnost da je zadovolji kao što nijedan muškarac ne bi mogao. Bio bi rob svake
njezine žudnje. Znao je da je vidjela njegove teške testise među nogama i debeli
glavić koji je provirivao iza njih kad je načinio posljednji korak.
Bolje da se već sad, postupno, upozna s njegovim tijelom.
Nasmiješio se kad se taksi naglo zaustavio u gustom prometu prisjetivši se
njezina tiha, šokirana ciktaja. Palilo ga je što je znao da je drugi muškarac nikad
nije taknuo. Teško je progutao, usta suhih od iščekivanja.

70
 Dala mu je popis stvari koje joj trebaju i rekla mu da joj je putovnica u kutiji
s nakitom. Pristala je poći s njime. Nije mu se svidjela pomisao da bi je morao
prisiliti.
Možda je nije uspio odvesti u krevet, ali na brojne ju je druge načine uspio
namamiti u svoj život, a svaki je od njih bio poput nevidljiva svilena čvora kojima
ju je vezao uza se mameći je sve dublje u svoj svijet.
Bio je opsjednut njom, kao nijednom ženom prije nje. Htio joj je još pričati o
svom životu. Prošle je večeri ispitivao teren, ispipavajući je, pokušavajući
odrediti koliko može podnijeti. Nikad nije razmišljao o tome da nekoj ženi priča
o sebi - osobito ne onoj koju još nije odveo u krevet - ali mogućnost da žena poput
Chloe zna što je on i ipak odluči biti njegova palila mu je krv u venama. Dio njega
htio joj je odmah nametnuti njegovu stvarnost, prisiliti je da ga prihvati, bez
ikakve isprike. Ali mudriji dio njega, muškarac koji je nekoć bio, upozorio ga je
da ne bude tako okrutan.
Ići će polako. Mora biti iznimno pažljiv i oprezan nada li se postići cilj.
Gledajući je sinoć kako uzbuđeno bira umjetnine, iznenađujućom je jasnoćom
shvatio da u krevetu ne želi samo njezino tijelo nego cijelu nju, bez ikakvih
ograničenja. Želio ju je gotovo jednako kao što je želio biti slobodan od zla u sebi,
kao da je to dvoje nekako isprepleteno. A životinja u njemu osjetila je njezinu
smrtnu slabost: Chloe je djevojka koju može zarobiti muškarac koji joj osvoji srce.
Uhvatiti je i držati zarobljenom cijeloga života. Njegova strategija više nije bila
samo zavođenje; borio se za njezinu bit, njezinu životnu silu.
Povjeriti srce - ženi poput nje? podsmjehivala mu se njegova čast. Jesi li
izgubio dušu i usto sišao s uma?
“Začepi”, tiho je zarežao.
Vozač taksija pogledao ga je u retrovizoru. “Nešto ste rekli?”
“Nisam se vama obraćao.”
A čak i ako je uspiješ osvojiti, što ćeš onda s njom? zadirkivala ga je čast.
Obećat ćeš joj budućnost?
“Ne kradi mi sadašnjost”, protisnuo je Dageus. “To je sve što imam.” A otkad
mu je ona ušla u život, sadašnjost ga je zanimala kao nikad prije. Bio je muškarac
koji je uspio nastaviti živjeti od večeri kad je prešao na mračnu stranu i to samo
tako što je živio iz sata u sat.
Slegnuvši ramena taksistu koji ga je sad promatrao s očitom nelagodom,
posegnuo je u džep provjeravajući jesu li popis i ključ ondje.
Ključa nije bilo. Pokušao se sjetiti i shvatio da ga je ostavio na pultu u kuhinji.
Premda mu u provaljivanju nije bilo ravna, činio je to samo kad je bilo
potrebno. I nikad usred bijela dana.
Nestrpljivo je pogledao zablokiran promet. Prije će se pješice vratiti u
penthaus nego što će ih vozač u toj gužvi uspjeti okrenuti.

71
 Progurao je novac za vožnju kroz prorez u pregradi i izišao na kišu.

Chloe je obrijala noge Dageusovom britvicom (pomno ignorirajući drzak glasić

koji joj je govorio da djevojka nema potrebe brijati noge kad je vani tako hladno,
osim ako iz nekog razloga ne planira skinuti hlače), a onda je iskoračila iz tuš-
kade i počela se mazati losionom za tijelo.
Premjestila se u spavaću sobu, navukla gaćice i grudnjak te dok joj se losion
upijao u kožu spakirala nekoliko stvari u prtljagu koju je pripremio.
Putuje u Škotsku.
Nije mogla vjerovati koliko joj se život promijenio u samo nekoliko dana.
Koliko se ona promijenila. U samo četiri dana. Prije četiri dana ušla je u njegov
penthaus, a danas se sprema preletjeti ocean s njime, premda nema pojma što ih
čeka.
Odmahnula je glavom pitajući se je li posve sišla s uma. No nije se htjela
previše baciti tom mišlju. Kad bi razmišljala o tome, sve se činilo potpuno
pogrešnim.
Ali osjećala je da je ispravno.
Odlučila je da ide i to je bilo to. Nije mu namjeravala dopustiti da danas
popodne zauvijek iziđe iz njezina života. Privlačio ju je neodoljivo kao i
umjetnine. Logika nije imala nikakve veze s tim.
Misli su joj letjele prolazeći kroz posljednje pojedinosti i zaključila je da se
mora javiti Tomu. Već je vjerojatno poludio od brige i ako mu se ne javi još
mjesec dana, uzbunit će cijeli policijski odjel. Ali nije s njim htjela razgovarati
telefonom jer je znala da će imati previše pitanja, a njezini odgovori ni njoj samoj
nisu bili baš najuvjerljiviji.
E-mail! To je rješenje. Mogla bi mu poslati kratku poruku s računala u radnoj
sobi.
Pogledala je na sat. Dageus se ne bi trebao vratiti još najmanje sat. Odjenula
je traperice, preko glave navukla majicu kratkih rukava i pojurila dolje, nestrpljiva
to čim prije obaviti.
Što će mu napisati? U kakav bi izgovor povjerovao?
Upoznala sam Keltskog Duha koji zapravo i nije zločinac. On je
najseksipilniji, najintrigantniji, najpametniji muškarac kojeg sam ikad upoznala
i vodi me u Škotsku. Drevnim će mi predmetima platiti da mu pomognem prevesti
tekstove jer misli da je na neki način uklet.
Kako da ne.

72
 I to da mu napiše žena koja ga je beskrajno korila zbog njegove ne baš sto
posto besprijekorne etičnosti. Čak i kad bi mu rekla istinu, ne bi joj povjerovao.
Ni sama nije vjerovala u to.
Otišla je u radnu sobu gdje su joj nakratko pozornost odvukli posvuda
razbacani predmeti. Nikad se neće naviknuti na tako ležerno postupanje prema
dragocjenim umjetninama. Skupila je punu šaku kovanica i razvrstala ih. Na dvije
su bili urezani konji. Položivši ostale na stol, s divljenjem je promatrala te dvije
kovanice. Drevni su kontinentalni Kelti na kovanice urezivali konje, cijenjena
stvorenja koja su simbolizirala bogatstvo i slobodu i odavala počast njihovoj
božici Eponi prikazanoj u više natpisa i kipova koji su odoljeli zubu vremena
nego bilo koja božica iz tog razdoblja.
“Ma ne”, prijezirno je otpuhnula. “Nema šanse da su toliko stare.” U tako su
besprijekornom stanju da su izgledale kao da su izrađene prije nekoliko godina.
Ali, razmišljala je, sve su njegove stvari tako izgledale. Potpuno novo.
Nemoguće novo. Dovoljno novo da joj je na pamet palo da su možda izvanredne
krivotvorine. Iznimno je malo predmeta preživjelo nekoliko stoljeća u tako dobru
stanju. Nije im mogla propisno potvrditi autentičnost, pa je morala vjerovati
svojoj procjeni. A premda je u to bilo nemoguće povjerovati, ona je procijenila da
su predmeti originalni.
Iznenada joj je na pamet pala slika: Dageus odjeven u škotski tartan i regalije,
razbarušene kose kod sljepoočnica ispletene u ratne pletenice, kako vitla mačem
koji je visio iznad kamina. Čovjek je zračio energijom keltskog ratnika, kao da
je doputovao kroz vrijeme.
“Pravi si sanjar, Zandersice”, ukorila je samu sebe. Odmahnuvši glavom da
odagna maštariju, položila je kovanice na ostale i posvetila se zadatku koji ju je
čekao. Uključila je računalo nestrpljivo tapkajući nogom dok se sustav dizao.
Brujao je i zujao, a ona je otišla u dnevni boravak i pogledala telefonsku
sekretaricu, oko prsta vrteći pramen kovrčave mokre kose. Telefon je već
nekoliko puta zvonio otkako ga je stišao.
Zurila je u sekretaricu. Bilo je devet novih poruka.
Nekoliko je trenutaka neodlučno držala dlan iznad gumba za pokretanje. Nije
se ponosila svojom sklonošću njuškanju, ali kad je riječ o grijesima, zaključila je
da ono nije uklesano u kamen među Deset zapovijedi. Naposljetku, djevojka se
ima pravo naoružati dostupnim znanjem, zar ne?
Bilo bi naivno i budalasto ne učiniti to.
Približila je prst gumbu, zastala pa ga opet približila. Baš ga je namjeravala
pritisnuti kad je telefon glasno zazvonio i uplašio je. Srce joj je divljački tuklo i
odjurila je natrag u radnu sobu kao da su je uhvatili da čini nešto loše.
No brzo se predomislila, ogorčeno frknula nosom pa opet odjurila onamo i
pojačala zvuk.
Opet je zvala Katherine. Zamamna glasa kao da prede. Uh.

73
 Mršteći se, Chloe je stišala zvuk i zaključila da radije ne bi preslušala sve
poruke. Nije ju trebalo dodatno podsjećati da je jedna od mnogih.
Nekoliko trenutaka poslije spojila se na internet, prijavila na Yahoo račun i
hitro natipkala:
Tome, moja teta Irene (neka joj Bog oprosti, nije imala tetu Irene) iznenada
se razboljela i morala sam istog časa otputovati za Kanzas. Žao mi je što ti se
nisam javila prije, ali u kritičnom je stanju i stalno sam u bolnici. Nisam sigurna
kad ću se vratiti. Možda potraje nekoliko tjedana ili duže. Uskoro ću te pokušati
nazvati. Chloe.
Kako je lako lagala, zadivljeno je pomislila. Pušila je cigare, prihvaćala mito
i lagala. Što joj se događa?
Dageus MacKeltar, eto što.
Nekoliko je puta iznova pročitala e-mail prije nego što je pritisnula gumb
pošalji. I dalje je zurila u natpis “vaša je poruka poslana”, uzdrmana onime što je
upravo učinila jer se činilo tako konačno, kad je čula otvaranje i zatvaranje
ulaznih vrata.
Već se vratio!
Pritisnula je gumb za isključivanje, moleći se da će se pritom odspojiti i s
interneta. Premda nije bilo ničega zbog čega bi se trebala osjećati krivom, radije
bi izbjegla potencijalnu raspravu. Osobito nakon što mu je gotovo preslušala
poruke. Bože, zamalo ju je uhvatio na djelu! Kako bi to bilo ponižavajuće!
Duboko udahnuvši, na lice je navukla nevin izraz. “Kako to da si se već
vratio?” doviknula je izlazeći iz radne sobe.
A onda je uplašeno ciknula zastavši iznenada kraj vrata koja vode u kuhinju.
U dnevnom je boravku stajao muškarac u tamnome odijelu i pregledavao
knjige na stoliću. Prosječne visine, žilav, kratke smeđe kose, bio je odjeven u finu
odjeću i djelovao otmjeno.
Očito nije jedina svojevoljno ušetala u Dageusov nezaključani penthaus.
Doista bi ga trebao početi zaključavati, pomislila je. Što da je još pod tušem ili da
je omotana ručnikom prošetala dolje i zatekla stranca? To bi je nasmrt preplašilo.
Muškarac se okrenuo na njezin ciktaj. “Žao mi je što sam vas prepao,
gospođo”, blago se ispričao. “Je li Dageus MacKeltar možda ovdje?”
Britanski naglasak, primijetila je. I neobična tetovaža na vratu koja se nekako
nije uklapala u opći dojam. Nije djelovao kao tip s tetovažama.
“Nisam čula da ste pokucali”, rekla je Chloe. Mislila je da i nije. Možda
Dageusovi prijatelji ne kucaju. “Prijatelji ste?”
“Da. Ja sam Giles Jones”, rekao je. “Je li Dageus kod kuće?”
“Trenutačno nije, ali rado ću mu reći da ste svratili.” Znatiželjno ga je gledala.
Možda bi joj Dageusov prijatelj mogao nešto reći o njemu? “Dobri ste prijatelji?”
pitala ga je.

74
 “Jesmo.” Nasmiješio se. “A tko ste vi? Ne mogu vjerovati da mi nije
spomenuo tako divnu ženu.”
“Chloe Zanders.”
“Ah, ima izvrstan ukus”, rekao je Giles.
Porumenjela je. “Hvala vam.”
“Kamo je otišao? Hoće li se uskoro vratiti? Mogu li ga pričekati?”
“Vjerojatno za otprilike sat. Mogu li mu prenijeti vašu poruku?”
“Jedan sat?” ponovio je. “Sigurni ste? Možda bih mogao pričekati. Možda se
vrati i prije.” Upitno ju je pogledao.
Chloe je odmahnula glavom. “Bojim se da ne, gospodine Jones. Otišao mi je
po neke stvari jer putujemo u Škotsku i...”
Utihnula je kad se muškarčevo držanje iznenada promijenilo.
Razoružavajući smiješak i zahvalan pogled učas su isparili.
Zamijenio ih je hladan, proračunat izraz. I - mozak kao da joj se opirao
obrađivanju te činjenice - u ruci mu se iznenada stvorio nož.
Oštro je odmahnula glavom. Bizaran joj preokret još nije dopirao do mozga.
Zlokobno joj se nasmiješio i krenuo prema njoj.
I dalje pokušavajući koliko-toliko shvatiti što se događa, glupavo je rekla “Vi
mu n-niste p-prijatelj.” O, Isuse, je li ga nož odao, Zandersice? obrecnula se sama
na sebe. Priberi se. Pronađi prokleto oružje. Polako se pomicala unatrag u
kuhinju, previše uplašena da bi napravila ikakav nagli pokret.
“Još ne”, glasio je muškarčev bizaran odgovor.
Nastavio je koračati prema njoj.
“Što želite? Ako je riječ o novcu, njega ima napretek. Na tone. I rado će vam
ga dati. Ima i umjetnine”, brbljala je. Još malo i bit će u kuhinji. “Vrijede pravo
bogatstvo. Pomoći ću vam da ih spakirate. Ovdje je mnoštvo stvari koje možete
uzeti. Obećavam, samo ću...”
“Ne zanima me novac.”
Dragi Bože. Mislima joj je proletjelo desetak groznih scenarija, svaki sljedeći
gori od prethodnoga. Pretvarao se da poznaje Dageusa i namamio je da mu prizna
da će još cijeli sat biti sama. Kako je lakovjerna! Djevojka iz Kanzasa uvijek
ostaje djevojka iz Kanzasa, pomislila je osjećajući ključanje histerije u sebi.
“Ma gledajte to! Nisam znala da je već toliko sati. Trebao bi se svaki čas
vratiti...”
Glasan smijeh. “Dobar pokušaj.”
Nasrnuo je na nju, a ona se, preplavljena adrenalinom, izmigoljila unatrag.
Rukama je, nespretnima od straha, mahnito pokušavala dohvatiti stvari s pulta i
pogoditi ga njima. Termalni vrč za kavu odbio mu se o rame poprskavši kavu
posvuda, a mesarski panj udario ga je ravno u prsa. Posežući iza sebe, uzimala je

75
jednu za drugom kristalnu čašu iz sudopera i njima ga gađala u glavu. Saginjao se
i izmicao, a na zidu iza njega rasprskavala se čaša za čašom.
Bijesno je prosiktao i ponovno krenuo prema njoj.
Dašćući i opasno blizu hiperventilaciji, Chloe je hvatala novo streljivo.
Lonac, cjedilo, ključevi, tajmer, tava, staklenke sa začinima, još čaša. Trebalo joj
je vražje oružje! Prokleti je stan bio poput muzeja. Valjda u njemu može naći
kakav nož! No gola su joj se stopala stalno sklizala po prolivenoj kavi dok je
pokušavala izbjeći i napadača i razbijeno staklo.
Bojala se odvojiti pogled od njega, pa je ne gledajući otvorila ladicu iza sebe
i mahnito pipala što je u njoj. Kuhinjske krpe.
Sljedeća ladica: vreće za smeće i aluminijska folija. Bacila je obje kutije na
njega.
Nastavio je koračati prema njoj mrveći staklo pod nogama i stjerao je uz pult.
Vinska boca. Puna. Hvala ti, Bože. Stavila ju je iza leđa i nije se pomicala.
Učinio je točno ono čemu se nadala. Pokušao ju je povući, a ona ga je svom
snagom bocom udarila u glavu, oboje ih natopivši vinom punim komadića stakla.
U padu ju je zgrabio oko struka i povukao je za sobom. Nije se mogla mjeriti
sa žilavom snagom muškarca kad ju je pod sobom okrenuo na leđa.
Ugledala je bljesak srebra opasno blizu lica. Na trenutak je omlitavljela, tek
toliko da se on zapita, a onda se okrenula i koljenom ga udarila u prepone, a
palčeve mu zabila u oči. Dečku iz srednje škole, Jonu Stantonu iz Kanzasa, mogla
je zahvaliti što ju je naučio “deset prljavih trikova”.
“Prokleta kujo!” Kad se refleksno zgrčio, Chloe ga je počela udarati šakama,
očajnički se migoljeći ne bi li se izvukla ispod njega.
Dlanovima joj je prikovao članke. Uzela je komad stakla, ne obazirući se na
brojne porezotine i okrenula se prema njemu, sikćući i frkćući poput mačke.
A kad je zamahnula prema njegovu dlanu na svome članku, preplavio ju je
žestoki osjećaj pobjede. Ležala je na podu, krvava i uplakana, ali neće umrijeti
bez borbe.

Dageus je zakoračio u predsoblje, pitajući se je li Chloe možda još pod tušem.

Dopustio si je da je nakratko zamisli, veličanstveno golu i mokru, dok joj sva ona
krasna kosa pada niz leđa. Nasmiješio se uhvativši kvaku, a onda se lecnuo čuvši
udarac popraćen psovkama.
S druge strane vrata dočekao ga je šokantan prizor i na trenutak je zbunjeno
zastao.

76
 Chloe - s koje je kapala tekućina za koju je odbijao prihvatiti da bi mogla biti
krv - stajala je u dnevnom boravku, okrenuta prema kuhinji, okrenuta njemu
leđima, objema rukama stišćući mač koji je prije visio iznad kamina, plačući i
štucajući.
Iz kuhinje je izišao muškarac, ubojita pogleda fiksirana na Chloe, s nožem u
ruci.
Nijedno od njih nije ga primijetilo.
“Chloe, curo, odmakni se”, prosiktao je Dageus. Instinktivno je upotrijebio
Glas moći i naredbu obavio čarolijom druidske prisile, za slučaj da je previše
uplašena da se sama pomakne.
Muškarac se prepao i tada ga ugledao, a na licu mu se pojavio šok i... još
nešto, nešto što Dageus nije mogao točno odrediti. Izraz lica koji nije imao
nikakva smisla. Prepoznavanje? Divljenje? Uljezov je pogled odlutao na vrata iza
Dageusa, a onda na otvorena vrata koja vode do kišom natopljene terase.
Zarežavši, Dageus je pošao za njim. Nije morao žuriti, muškarac nije imao
kamo. Chloe je reagirala na njegovu zapovijed i povukla se prema kaminu gdje je
stala čvrsto držeći mač, blijeda poput duha.
Još je stajala. To je bio dobar znak. One crvene mrlje sasvim sigurno nisu baš
sve od krvi.
“Jesi li dobro, curo?” Dageus nije skidao pogled s uljeza. U njemu je ključala
moć. Drevna moć, moć koja nije njegova, moć kojoj nije mogao vjerovati, moć
željna krvi, koja ga gura da drevnim, zabranjenim kletvama uništi tog čovjeka.
Da umre polaganom i strašnom smrću jer se usudio dirnuti njegovu ženu.
Stišćući šake, Dageus je potiskivao moć. On je muškarac, a ne drevno zlo.
Muškarac koji ovo može sâm riješiti. Upotrijebi li mračnu moć u sebi da ubije
ovog čovjeka, znao je - mada nije znao kako to zna - da će mu to zapečatiti
sudbinu.
Štucanje. “Aha, mislim da jesam.” Još jecaja.
“Kurvin sine. Povrijedio si mi ženu”, Dageus je zarežao i neumoljivo krenuo
naprijed, tjerajući muškaraca da pobjegne na terasu. Četrdeset tri kata iznad ulice.
Uljez se osvrnuo preko ramena i pogledao nizak kameni zid koji je okruživao
terasu, kao da procjenjuje udaljenost, a onda je opet pogledao u Dageusa.
Ono što je zatim učinio bilo je tako neobično i neočekivano da Dageus nije
uspio reagirati na vrijeme kako bi ga spriječio.
U očima mu je bljesnuo fanatičan žar i muškarac je pognuo glavu. “Dragaru
ću služiti svojom smrću kad već životom nisam uspio.”
Dageus je još pokušavao obraditi činjenicu da je rekao “Dragar”, kadli se
čovjek okrenuo, skočio na zid i naglavačke skočio u četrdeset tri kata ništavila.

77
 •9•

“Što je to?” upitala je Chloe trgnuvši se.

“Polako, curo. To je samo melem koji će ubrzati zacjeljivanje.” Dageus ga je
utrljao u njezine brojne porezotine, mrmljajući čarolije zacjeljenja na drevnom
jeziku koji nije razumjela. Na jeziku koji je izumro tako davno da znanstvenici iz
njezina stoljeća nisu ni imali ime za njega. Ljepljiva crvena tekućina na njezinoj
odjeći nije bila krv nego vino. Izvukla se više-manje neozlijeđeno, s porezotinama
na rukama i stopalima, nekoliko ogrebotina na rukama, ali bez teže ozljede.
“Stvarno djeluje”, oduševljeno je rekla.
Prisilio se da je pogleda u oči a ne u sočne, slatke obline skrivene profinjenim
grudnjakom i gaćicama od čipke. Nakon što je onaj muškarac skočio, Dageus je
razodjenuo Chloe malo grublje nego što je namjeravao, mahnito želeći znati
kakve je ozljede zadobila. Sad je sjedila kraj njega na sofi, okrenuta prema njemu
i sa stopalima u njegovu krilu.
“Izvoli, curo.” Uzeo je prekrivač od kašmira s naslona sofe i ogrnuo je njime
oko ramena tako da ju je čvrsto obavijao od vrata do članaka. Polako je trepnula,
kao da je tek sad shvatila da nije odjevena, i znao je da je još tupa od strašnog
događaja.
Prisilio se pogledati joj stopala. Čarolije za zacjeljenje gurale su ga sve bliže
granicama kontrole. U proteklih je nekoliko dana upotrijebio previše magije. Za
oporavak mu je trebalo duže vrijeme bez čarolija.
Ili ona.
Od večeri kad je prešao na mračnu stranu, bez žene je najduže izdržao tjedan
dana. A na kraju tog razdoblja i sâm se popeo na zid terase. Držeći bocu viskija,
na skliskome kamenju plešući škotski narodni ples usred ledene oluje,
prepuštajući sudbini da odluči na koju će stranu pasti.
“Lagao mi je”, rekla je, prolazeći prstima kroz kosu još vlažnu od tuširanja i
zamotanom je rukom zaglađujući s lica. “Rekao je da ste prijatelji, a ja sam mu
rekla da se vraćaš tek za jedan sat.” Oči su joj se raširile. “Zašto si se uopće
vratio?”
78
 “Zaboravio sam ključ, curo.”
“O, Bože”, uzdahnula je i opet osjetila nadiranje panike. “Što da nisi?”
“Ali jesam. I sad si sigurna.” Nikad više neću dopustiti da ti se približi
opasnost.
“Nisi ga poznavao, zar ne? Mislim, to je rekao samo kako bi saznao koliko te
neće biti, je li tako?”
“Ne, curo, nikad ga prije nisam vidio.” To je bila istina. “Dobro si rekla, lagao
je kako bi saznao kad ću se vratiti, koliko ćeš dugo biti sama. Bilo gdje je mogao
saznati moje ime. U popisu za poštu ili telefonskom imeniku.” Njegova imena
nije bilo na tim popisima, ali ona to nije morala znati.
“Zašto su ga zaštitari pustili gore?”
Dageus je slegnuo ramenima. “Siguran sam da nisu. Zaštitare se može
zaobići”, izbjegavao je odgovor, pregledavajući štetu nastalu u napadu. Mora
pospremiti kuhinju prije nego što policija dođe ispitati stanare na njegovoj strani
zgrade, što sigurno hoće. Nasreću, ispod njegove terase bilo ih je još dvadeset
osam, sve do četrnaestog kata, i policija će, znao je, kat na kojemu su smješteni
penthausi ostaviti za kraj.
Brzo je analizirao što sve treba učiniti: posve ukloniti znakove hrvanja,
spakirati dvije posljednje knjige, svratiti do nje i uzeti putovnicu, odnijeti njezine
umjetnine u banku, odvesti ih do zračne luke. Bilo mu je drago što danas odlaze.
Uvukao ju je u nešto što ni sâm nije razumio, a samo ju je on mogao zaštititi.
I hoće. Ona je čuvarica njegova selvara. Njegov je život sad bio njezin štit.
Služit ću Dragaru... rekao je muškarac.
To nikako nije mogao protumačiti. Tako se iznenadio čuvši te riječi s
muškarčevih usana da je samo blijedo zurio u njega. Bio je bijesan na sebe jer je,
da se brže pokrenuo ili nešto rekao, mogao na silu izvući odgovore iz njega. Očito
je netko o njegovu problemu znao više od njega samoga. Kako? Kako bi itko
mogao znati u što se uvalio? Čak ni Drustan nije sa sigurnošću znao! Tko je,
dovraga, Dragar? I kako mu je onaj muškarac služio?
Ako su oni, kao što je već prije razmišljao, neki dio naroda Tuatha Dé Danaan,
i ako su ga doista odlučili uhvatiti, zašto bi naudili nevinoj ženi? A ako su navodno
besmrtan narod, zašto bi poslali smrtnika da to obavi? Taj je čovjek nedvojbeno
bio smrtan. Dageus ga je vidio. Pao je na automobil, ili bolje rečeno, stopio se s
njime.
Dok je čistio Chloene rane, temeljito ju je ispitao o uljezu, djelomice i zato da
nastavi govoriti i ne padne u šok. Muškarac joj se predstavio kao Giles Jones,
premda Dageus nije dvojio da mu to nije pravo ime. Taj ga je čovjek nekako
prepoznao. Možda on ne zna tko je Giles Jones, ali Giles Jones je znao za njega.
Koliko ga je dugo taj muškarac promatrao? Špijunirao. Čekao trenutak za napad.
Obuzeo ga je iznenadan strah za brata i Gwen. Ako promatraju njega,
promatraju li i Drustana? Kakvu je to kletvu navukao na sebe i svoj klan?
79
 Odmahnuo je glavom, prolazeći kroz desetke pitanja na koja nije imao
odgovore. Nikakva korist od razmišljanja. Morao je djelovati. Mora sve
pospremiti, izvesti ih iz zemlje, a onda se posvetiti tome da sazna tko su dragari.
Završio je i s posljednjom porezotinom i pogledao je. Ona ga je bez riječi
promatrala, i dalje uplašenih očiju, ali boja joj se polako vraćala u lice.
“Oprosti mi, curo. Trebao sam biti ovdje da te zaštitim”, ispričao joj se.
“Nikad se neće ponoviti.”
“Nisi ti kriv.” Slabašno se nasmijala. “Ne možeš biti odgovoran za sve
zločince u gradu. Očito nije bio pri zdravoj pameti. Mislim - dragi Bože, skočio
je sa zgrade. Ubio se.” Odmahnula je glavom kao da to i dalje ne može pojmiti.
“Je li nešto rekao prije nego što je skočio? Činilo se kao da jest.”
Bila je predaleko da ga čuje. “Neke gluposti. Nije imalo nikakva smisla.
Siguran sam da imaš pravo. Vjerojatno je bio lud ili...” Slegnuo je ramenima.
“Nafiksan”, rekla je, kimajući. “Oči su mu bile čudne. Kao da je neki fanatik.
Zbilja sam mislila da će me ubiti.” Zastala je, a onda rekla. “Borila sam se. Nisam
se samo predala.”
Izgledala je istodobno šokirano i ponosno. I treba biti, pomislio je. Kako li joj
je samo teško moralo biti, tako sitnoj suočiti se s muškarcem toliko većim od sebe
koji je s oružjem krenuo prema njoj da je ubije. Posve je drugo kad
muškarac njegove veličine i, još važnije, obučenosti uđe u borbu nego kad to učini
žena poput nje. Djevojka je bila hrabra.
“Dobro si se držala, Chloe. Nevjerojatna si žena.” Dageus joj je gurnuo
zalutalu, vlažnu kovrču iza uha. Postajalo mu je sve teže spriječiti pogled da
gladno klizi njezinim tijelom znajući da je pod mekim pokrivačem gotovo gola.
Žilama mu je kolala neobična ledena vrućina. Mračna i zahtjevna. Potreba koja
nije marila za to što je pretrpjela traumu, potreba koja ga je nastojala uvjeriti da
će se i ona osjećati bolje nakon seksa.
Ostaci njegove časti nisu se složili. Ali ipak su postojali i morao ju je maknuti
od sebe. Brzo.
“Jesu li ti stopala bolje?”
Skliznula je iz njegova krila na pod, a zatim ustala, testirajući ih.
Žurno je pogledao kroz prozor, stisnuvši dlan u šaku kako bi se spriječio da
je uhvati. Znao je da bi je, kad bi je sad dodirnuo, spustio na pod, raširio i ušao u
nju. I misli su mu se mijenjale kao što se obično događalo kad bi prošlo previše
vremena. Postajale su primitivne, životinjske.
“Da”, rekla je iznenađeno. “Što god da je u tome melemu, nevjerojatan je.”
“Zašto ne bi ustala i dovršila pakiranje?” Glas mu je bio grlen i hrapav, čak i
njegovim vlastitim ušima. Brzo je ustao i krenuo u kuhinju.
“Ali što je s policijom? Ne bismo li ih trebali nazvati?”

80
 Zastao je, ali ostao joj je okrenut leđima. “Već su ovdje, curo.” Idi, poticao ju
je tiho, očajnički.
“Ali ne bismo li mi trebali razgovarati s njima?”
“Ja ću se za sve pobrinuti, Chloe.” Tog je puta upotrijebio malo prisile i rekao
joj da zaboravi policiju. Magije dovoljno tek da joj rastereti um, da joj pomogne
da povjeruje da će on sve riješiti. Da se poslije ne pita zašto je nisu ispitali. Policiji
će reći da muškarac nije pao s njegove terase, ali ona to ne mora znati.
Upravo je ušao u kuhinju, kad se pojavila iza njega i položila mu ruku na
rame. “Dageuse?”
Ukočio se i sklopio oči. Nije se okrenuo. Isuse, curo, molim te. Ne želim te
silovati.
“Hej, okreni se”, rekla je malo zlovoljno.
Stisnuo je zube i okrenuo se.
“Premda to nisi učinio namjerno, hvala ti što si zaboravio ključ”, rekla je, a
onda mu lice obujmila svojim malim dlanovima, podignula se na vrške prstiju i
privukla ga k sebi kako bi ga nježno poljubila u usta. “Vjerojatno si mi spasio
život.”
Osjetio je kako mu u čeljusti poskakuju mišići. U cijelom tijelu. Morao je
otpustiti čeljust da bi uspio protisnuti “Vjerojatno?”
“Ali dobro sam se borila” istaknula je. “I uspjela sam doći do mača.”
Slabašan, ali drski smiješak, a onda je, hvala Bogu, krenula prema stubištu.
Na dnu stubišta pogledala je prema njemu. “Znam da ti vjerojatno nije važno
jer odlaziš, ali trebao bi reći upravitelju zgrade da ovaj penthaus ima ozbiljnih
problema s grijanjem. “Bi li ga malo pojačao?” Protrljala je rukama preko
prekrivača i, ne pričekavši odgovor, požurila uza stube.
Pet minuta poslije još je stajao naslonjen na zid, dršćući od bitke koju je
gotovo izgubio kad je onako nevino usnama dotaknula njegove. Poljubila ga je
kao da je častan, kao da je čovjek koji ima kontrolu nad sobom. Kao da je siguran.
Kao da nije muškarac kojem je malo nedostajalo da joj silom uzme nevinost.
Kao da nije mračan i opasan. Jednom je otišao Katherine kad je bio u gotovo
jednako lošem stanju. U očima joj je vidio strah pomiješan s uzbuđenjem kad ju
je bez riječi grubo uzeo, u kuhinji gdje ju je zatekao. Znao je da je osjetila tamu u
njemu. I znao je da ju je uzbudila.
Ali ne i Chloe. Ona ga je poljubila nježno. Premda je bio zvijer.

Trevor je s udaljenosti promatrao Dageusa MacKeltara i njegovu družicu dok su

iz zgrade izlazili na Petu aveniju. Policija je već satima milila posvuda, najprije
81
uklonivši Gilesovo tijelo, a zatim ispitujući svjedoke, no kasno poslijepodne već
su otišli ostavivši samo dvojicu prosijedih, mrzovoljnih detektiva.
Nije tugovao za Gilesom. Umro je brzo i, osim toga, nikad se nisu bojali smrti
jer je Dragarova druidska sljedba vjerovala u transmigraciju duše. Giles će opet
oživjeti u nekom drugom tijelu, u neko drugo vrijeme.
Kao što će i Dragar ponovno oživjeti u Škotovu tijelu kad ga potpuno
zaposjednu.
Trevor je bio zadivljen jer je čovjek dosad odolijevao preobrazbi. Ma koliko
dragari bili moćni, Dageus MacKeltar očito i sâm posjeduje nesvakidašnju moć.
No Trevor nije sumnjao da će se Proročanstvo ostvariti kako je i obećano.
Nijedan čovjek ne može raspolagati takvom moći a ne iskoristiti je. Prožimat će
ga dan po dan, sve dok više ne bude svjestan da se preobražava. Moraju ga samo
izazvati, potaknuti i stjerati u kut. Kad tamnu magiju upotrijebi u tamne svrhe, bit
će gurnut u ponor iz kojega nema spasa.
Zatim će se dragari opet vratiti na Zemlju. I sva će im moć, sve znanje koje
im je prije nekoliko tisućljeća ukrao narod Tuatha Dé Danaan, biti vraćeni.
Dragari će ih poučiti Glasu moći koji donosi smrt samo jednom riječju i tajnim
načinima za putovanje kroz vrijeme. Kad ih bude više i kad ojačaju, počet
će progoniti Tuatha Dé Danaan i uzeti ono što im je još odavna trebalo pripasti.
Ono što su im Tuatha Dé Danaan oduvijek uskraćivali: tajnu besmrtnosti. Vječni
život. I više neće morati riskirati ponovnim rođenjem.
Bit će bogovi.
Trevor je pozorno promatrao ženu. Bila je nevjerojatno sitna. I pitao se kako
je Giles uspio pasti s terase. Je li tako sâm odlučio? Možda ga je Dageus
MacKeltar gurnuo? Sitna žena to sigurno nije mogla. Nije bila visoka. Jedva
metar pedeset.
Škot je bio poput diva kraj nje. Dragar je dobio moćno oruđe, imao je snažno
tijelo, tijelo ratnika. Muškarci bi dobro reagirali na njegov urođeni autoritet.
Razmišljajući o tome Trevor je primijetio da se ljudi razmiču instinktivno mu se
sklanjajući s puta, a on je koračao kao da je znao da će mu se maknuti. Nije ni
najmanje oklijevao. Čak je i on sa svoje sigurne udaljenosti osjetio da iz njega
isijava moć.
Kad je Škot spustio pogled na ženu, Trevor ga je još znatiželjnije pogledao.
U pogledu mu je iščitao posesivnost. Zaštitničko ponašanje kad bi joj zakrilio
tijelo od prolaznika, pozornim pogledom stalno pažljivo procjenjujući okolinu.
Simonu neće biti drago.
Prije nego što je Trevor pronašao svoj poziv u Redu, bio je prevarant, i to
prilično uspješan, a glavno se pravilo tog posla moglo primijeniti i ovdje: izoliraj
metu jer lovina brže pada sama.
Pratio ih je sa sigurne udaljenosti.

82
 Zaustavili su se pred bankom i Trevor se primaknuo, ispustio nekoliko
kovanica i pognuo se da ih podigne. Osluškujući hoće li uspjeti načuti o čemu
razgovaraju.
Naposljetku je čuo ono što mu je trebalo. Planirali su večeras odletjeti za
Škotsku.
Opet se stopio s malom skupinom pješaka i izvukao mobitel. Dovoljno je da
jedan od njegove braće koji je znao s računalima sazna iz koje zračne luke i kada
i kupi mu kartu za isti let.
Brzo je uputio Simona u situaciju.
A Simonove su upute bile upravo ono što je očekivao.

Nekoliko sati poslije Trevor je sjedio na sjedalu desetak redova iza njih. Radije bi
im sjeo bliže, ali let nije bio popunjen i bojao se da bi ga Škot mogao primijetiti.
Pratio ih je cijelo poslijepodne i nijednom nije dobio priliku za napad.
Njegova se sljedba služila bodežima i svako je prolijevanje krvi samo po sebi bilo
zasebni ritual, no morao ga je ostaviti prije ukrcavanja. Kravata bi mu dobro
poslužila da je zadavi, samo kad bi uspio na tren ostati nasamo s njom.
Kad bi barem znao što se dogodilo u penthausu. Nešto je upozorilo Dageusa
MacKeltara na opasnost od još jednog napada. Ako ga uhvate, Giles je trebao sve
prikazati kao pljačku ili čin sociopata, ovisno o tome što će bolje odgovarati
situaciji. No bilo je očito da Škot očekuje još jedan pokušaj. Ni na sekundu se nije
odvajao od nje. U dva navrata kad je išla na zahod u zračnoj luci pratio ju je do
njega, čekao je na vratima i dopratio je natrag. A kad bi zaključio da u čekaonici
oko njih sjedi previše ljudi, poveo bi je u šetnju.
Prokleti je muškarac bio hodajući štit.
Masirajući si stražnju stranu vrata Trevor je uzdahnuo.
U Škotskoj će dobro razmisliti, nabaviti oružje i na kraju će muškarčeva
pozornost kad-tad popustiti. Makar na trenutak. A trenutak će biti dovoljan.

83
 • 10 •

Let s JFK-a bio je samo dopola pun, svjetla su bila prigušena kako bi
putnicima na noćnom letu bilo ugodnije, sjedala udobna (imali su cijeli red za
sebe pa su podignuli naslone za ruke) i Chloe je zaspala nedugo nakon polijetanja.
Sad se sneno meškoljila zatvorenih očiju, razmišljajući o događajima tog
dana. Proletio je nevjerojatnom brzinom, od napada u stanu, do pakiranja, odlaska
k njoj po putovnicu, iznajmljivanja sefa u banci za stare predmete (njezine!) do
žurnoga kasnog ručka/rane večere i naposljetku vožnje do zračne luke.
Nije ni čudo što je zaspala. Napeta i uzbuđena zbog odluke da će poći s
Dageusom u Škotsku, prethodne se noći nije baš naspavala. Zatim je dan bio
prepun obaveza, a šok zbog napada iscijedio joj je gotovo svu energiju. Još nije
mogla vjerovati što se dogodilo; činilo joj se nadrealnim, kao da to gleda na TV-
u ili da se događa nekome drugome. Već više od godine dana živi u New Yorku,
u jednome od manje privlačnih dijelova grada, i nikad joj se ništa loše nije
dogodilo. Nikad je nisu opljačkali ili maltretirali u podzemnoj, zapravo nikad nije
doživjela nikakvu neugodnost, pa je pretpostavila da je možda napokon došla na
red. Osim, naravno, ako policija ne otkrije neki drugi motiv...
Ta je pomisao bila sklizak teren i naglo joj je nestala iz misli.
Premda ju je mučilo što se njezin napadač ubio (ima li boljega dokaza njegove
ludosti od toga?), znala je da ju je namjeravao teško ozlijediti, a vjerojatno i ubiti.
Pragmatičnost joj je promijenila pogled. Najjednostavnije rečeno, bila je
zahvalna što je preživjela. Žalila je što je muškarac bio toliko lud da je napadne,
a zatim skoči s terase, ali istodobno joj je bilo drago što je živa. Zapanjujuće je
kako se čovjek, kad mu se život nađe u opasnosti, svede na osnovne emocije.
Da se Dageus nije vratio - od te je pomisli zadrhtala - morala bi se boriti do
smrti. Otkrivala je razne dijelove svoje osobnosti za koje nije ni znala da postoje.
Oduvijek se brinula da bi se, kad bi je netko napao, samo raspala ili bespomoćno
ukočila. Uvijek se pitala je li, zapravo, obična kukavica.
Hvala Bogu, nije bila. I hvala Bogu što je Dageus zaboravio ključ.

84
 Kako je samo bila lakovjerna! Giles “Jones”, ma daj, molim te. To ju je
trebalo upozoriti. Ali nije posumnjala jer je muškarac izgledao i isprva se ponašao
tako prokleto normalno. Ipak, negdje je pročitala da većina serijskih ubojica
izgleda kao običan tip iz susjedstva.
Kad se Dageus nenadano pojavio, na muškarčevu je licu opazila nešto
neobično. Izraz koji nije mogla točno odrediti...
Odustala je od mozganja o tome i odagnala mračne misli. Bilo je grozno;
nikad se u životu nije toliko bojala, ali sad je gotovo i usredotočit će se na ono što
je očekuje, a ne na ono što je prošlo… Bude li i dalje o tome razmišljala, samo će
se opet prestraviti. Nešto neobično, grozno dogodilo se netom prije nego što je
otišla iz New Yorka, ali neće dopustiti da to obilježi vrijeme koje je ondje provela,
niti da joj baci tamnu sjenu na budućnost. Muškarac je mrtav i neće mu pružiti
zadovoljstvo da se osjeća kao da je netko terorizira. U dvadeset četiri godine samo
je jednom bila žrtva napada. Mogla je živjeti s time. I hoće, neće dopustiti da to
baci sjenu straha na njezinu budućnost. Hoće li biti opreznija? Naravno. Ali neće
se bojati.
Bila je na putu za Škotsku, s čovjekom s kojim se osjećala živom kao nikad
prije.
I odlučila je uživati u svakom trenutku.
Pitala se što bi djed rekao za Dageusa.
Chloe Zanders. Chloe... MacKeltar.
Zandersice, odmah se prekorila, prestani! Dok su sjedili u zračnoj luci i čekali
let, obećala si je da neće sve romantizirati. Bio je tako pažljiv, pratio je do zahoda,
vodio je da nešto pojede, nije se odvajao od nje, ali stalno je bio nepodnošljivo
hladan. Razjarujuće rezerviran, nepopustljivo samosvjestan. Nije ni čudo što su
žene padale na njega; takva ih je rezerviranost izazivala, zbog nje bi se svaka žena
poželjela uvući pod kožu Dageusa MacKeltara. No Chloe neće tako pogriješiti.
Ona je žena koja mu je trenutačno zanimljiva, ništa više. Morala je biti pametna,
gledati na ovo putovanje kao na pustolovinu, stvari prihvaćati onakvima kakve
jesu i ne pridavati im veće značenje nego što imaju.
Ipak, djedu bi se ovo svidjelo...
Misli su joj se opet nakratko vratile na to jutro, ali na manje uznemirujući dio.
Nakon što je muškarac skočio s balkona, Dageus ju je brzo razodjenuo, a pogled
na njegovu licu bio je dovoljan da utiša svaku pobunu. Iz njega je isijavao
jedva obuzdan bijes. Takav da je pomislila da je njezin napadač skokom sa zgrade
odabrao ugodniju smrt. Snažne su mu ruke drhtale kad ju je počeo njegovati. Još
nikad nije vidjela da je netko tako bijesan istodobno i tako nježan. Spužvicom je
obrisao vino s nje, očistio joj i zamotao rane i sve vrijeme odlučno ignorirao to
što je bez odjeće.
Činilo se da se strože kontrolira što su mu osjećaji jači. To je bila hipoteza
koju će rado dodatno ispitati. Ali zašto je bio onako bijesan? pitala se. Jer se netko

85
usudio bespravno kročiti u njegov stan? Razbacati mu stvari? Žena sklona
romantiziranju možda bi u tome iščitala neke osjećaje prema njoj, ali Chloe neće
biti tako budalasta.
Tiho uzdahnuvši polako je otvorila oči i zatekla ga kako bulji u nju. Nije ništa
rekao, samo ju je gledao. U sjeni mu je isklesano lice bilo prekrasno, divlje
muževno.
Njegove oči.
Na trenutak se izgubila u njima, pitajući se kako je ikad mogla pomisliti da su
jantarne kao u tigra. Bile su boje tamnog viskija. I ispunjene nekim osjećajem...
Nečim nalik na...
Očaj?
Je li moguće da duboko ispod hladnoće i poruge, dobro skriveno pod upornim
zavođenjem, Dageus MacKeltar zapravo pati?
Ne umišljaj, podsjetila je samu sebe. Realno stanje stvari kaže da izgleda kao
da te želi poljubiti, ne napraviti ti djecu, Zandersice.
Bože, njegova bi djeca bila prekrasna, zapreo je praiskonski, ženski dio nje.
U tom je dijelu nje još bio utisnut biološki otisak iz dana špiljskih žena i
nepogrešivo ju je privlačio najsposobniji ratnik i zaštitnik.
Svjetlucavih je očiju pognuo tamnu glavu do njezine. O da, očito je želi
poljubiti. Znala je da se treba okrenuti, nazvala se budalom na svim jezicima koje
je znala, ali nije pomoglo. Svjetla su bila ugašena, većina je putnika spavala,
atmosfera je bila ugodna i intimna i htjela je da je poljubi. Što je tako loše u
jednom poljupcu? Uostalom, u avionu su, za Boga miloga - koliko daleko može
otići?
Da je unaprijed znala odgovor na to pitanje, pobjegla bi na drugi kraj prolaza
i zalijepila si usta. Ljepljivom vrpcom. U nekoliko slojeva. Možda bi si za svaki
slučaj zalijepila i bedra.
Istog trenutka kad je usnama dotaknuo njezine u njoj se podignula oluja i
prohujala joj cijelim tijelom. Trljao je senzualne usne o njezine, polako, tako
polako da je brzo postajala sve lakomija.
Polako nije ono što je htjela. Dopustila si je poljubac, i tako joj svega,
namjeravala ga je dobiti. Pravi, sa svim prilozima. Usne i jezici i zubi i mnogo
nježnog stenjanja. Ispustivši tihi uzdah nestrpljenja dodirnula mu je jezik svojim.
Njegova je reakcija bila trenutačna i elektrizirajuća, pretvorivši njezinu unutarnju
oluju u mećavu strasti i želje. Tiho zarežavši iz dubine grla, zario joj je ruke u
kosu i povukao joj glavu unatrag na sjedalo, duboko prodirući jezikom u nju. Nije
mogla disati.
Njegov poljubac nije namjeravao zavesti, nego označiti ženinu dušu. I upalio
je. Dominantan poput muškarca koji joj ga je dao, gladan, zahtjevan. Prizivajući
tajnu Chloe koja je krila glad duboku poput njegove. Bio je mračna, zavodljiva
sjena, posvuda oko nje, a ona se utapala u njemu. U pikantnu mirisu muškarca
86
odjevena u kožu, u glatkome, vlažnom milovanju njegova jezika, sa snažnim
rukama u njezinoj kosi. I nije se usudila ispustiti sve zvukove koji su u njoj
treperili. To što je morala takav poljubac proživjeti u potpunoj tišini bilo je
nepodnošljivo erotično.
Gurao je i povlačio vrući jezik očito oponašajući seks i osjetila je kako samo
od njegova poljupca postaje beznadno vlažna. Zbog tog se muškarca žena osjećala
kao da je proždire, jednim po jednim slasnim pokretom jezika.
Kad je zastao i palcem joj prešao preko natečenih usana, nježno je zastenjala,
nemoćna izustiti ni riječ. Pretražio joj je lice, očito uživajući u onome što je vidio
u njezinim zamućenim očima, dokazu otupljujućeg utjecaja koji su njegovi
poljupci imali na nju. Tiho se nasmijao, palcem joj je pritisnuo donje zube i
otvorio joj usta, lice joj obujmio rukama i uzeo je u poljubac otvorenih usta s
jezikom. Kradući joj dah iz pluća, a zatim ga vraćajući. Vodeći ljubav s njezinim
ustima, dajući joj do znanja kako će voditi ljubav s njom na drugim mjestima.
Kad mu je zacviljela na usnama, odmaknuo se i pogledao je plamteća pogleda.
Podignuo joj je noge u trapericama, povukao ih preko svojih i smjestio je tako da
je bila naslonjena na prozor, a on je imao bolji pristup.
“Ako želiš da stanem, djevojko, kaži mi sad. Neću te opet pitati.”
Bila je to sigurno neka druga žena koja je odmahnula glavom rekavši “ne”,
jer Chloe je znala da mora reći “da”.
I sigurno je neka druga žena rukama kliznula oko stražnje strane njegova
vrata, ispod meke crne kožnate jakne u njegovu kosu.
I sigurno je neka druga žena njima požudno kliznula niz njegova prsa tvrda
poput kamena.
Uhvatio ih je svojom rukom i pomaknuo u stranu.
“Ne diraj me, curo. Ne sad.”
Utišao je njezine pobune gurnuvši joj prst među usne.
Dodirnuo joj je jezik, a zatim kliznuo po rubu usana. Polako je vlažnim prstom
klizio niz njezin vrat, uz rub V izreza pulovera i zaustavio se u dolini među
njezinim grudima. Omamljeno ga je gledala. Bio je tako nevjerojatno prekrasan,
razmaknutih senzualnih usana, očiju stisnutih od neizdržive želje. Na vlažnom
tragu koji je za sobom ostavio osjetila je njegov topao dah od kojeg su joj završeci
živaca oživjeli.
Kad mu je mračan pogled pao na njezine grudi, bradavice su joj se ukrutile i
imala je osjećaj da su joj grudi natečene i teške. Bože, kako je taj muškarac bio
opojan! Čak mu je i pogled bio moćan. Koža joj se ježila od njega i očajnički je
željela još. Od same pomisli na njegova vruća, mokra usta pohlepna na svojim
bradavicama zadrhtala je od slabosti.
Gledajući je pogledom natopljenim požudom od kojeg joj je zastao dah,
povukao joj je pokrivač od struka sve do vrata. Zatim je kliznuo rukama pod
njega, a Chloena se glava mlitavo naslonila na prozor i sklopila je oči.
87
 Trebala bi ga zaustaviti. I hoće. Uskoro. Samo što nije.
“Otvori oči, curo. Želim te gledati kako me gledaš dok te milujem.” Nježna
zapovijed, ali ipak zapovijed.
Umorno je podignula kapke. Osjećala se kao da joj dodirima isisava volju,
kao da od njih ostaje mlitava i nemoćna odoljeti njegovim zahtjevima.
Kliznuo joj je rukama pod pulover, nestrpljivo joj otkopčao grudnjak i ogolio
joj grudi, grubo ih hvatajući. O, da, pomislila je. To je čekala od trenutka kad ga
je prvi put vidjela. Biti gola s njim, osjetiti njegovo vruće, velike dlanove dok joj
obilježavaju golu kožu. Topila se u lokvicu meke, ženske vrućine u rukama
majstora i nije mogla smoći volje da je bude briga. Uhvatio joj je grudi, mijeseći
i stišćući, prstima joj povlačeći bradavice. Daha vruća na njezinoj koži, vrhom joj
je jezika klizio uz vrat, zatim usnama preko brade, sve do usana, uzimajući je u
grubom poljupcu dok su mu se prsti zatvarali oko njezinih bradavica, lagano ih
štipkajući. Nastavio je nemilosrdan napad na njezina osjetila sve dok bespomoćno
nije počela izvijati leđa sa sjedala.
Iznenada je prekinuo poljubac i odmaknuo se, sklopljenih očiju i čvrsto
stegnute čeljusti. Kroz stisnute je zube protisnuo uzdah. Gledajući ga kako se bori
zadržati kontrolu, znala je što mu je učinila i ta joj je spoznaja tijelom poslala val
primitivna, erotična uzbuđenja. Pogled na njega tako uzbuđenog da ga je boljelo
dodatno ju je raspalio. Kao da je netko izlio benzin na otvoreni plamen njezine
želje.
Trebala bi ga zaustaviti. Nije mogla.
Zatim je otvorio oči, pogledi su im se sreli i znala je da on zna kako se ona
osjeća. Izgubljeno. Na rubu. Izgara od potrebe. Opet ju je poljubio i uvukao joj
jezik duboko u svoja usta.
U njoj je počeo podrhtavati slabašan grč, a sa sobom je donio i prigušeno
sjećanje na mjesto na kojem se nalaze: u avionu, okruženi s najmanje stotinu ljudi!
Bože, što ako svrši?
Bože, što ako vrisne kad svrši?
“S-stani...” dahnula mu je na usne.
“Prekasno je, djevojko.”
Stavio joj je ruku između nogu, preko traperica, snažno pritišćući korijen
dlana na mjesto među njezinim bedrima, i gotovo je zavapila od užitka njegova
dodira ondje gdje je bila tako prazna i očajnički žudjela. Oštro dišući, pomicao je
ruku u savršenu ritmu, znalački pronašavši njezin klitoris kroz tkaninu traperica i
upotrebljavajući čvorić na šavu za savršeno trenje. O da, taj je muškarac znao
dirati ženu!
“Idemo, curo. Daj mi sad.”
Njegovo ju je hrapavo režanje gurnulo beznadno preko ruba.

88
 Da nije prislonio svoja usta na njezina, pobjegao bi joj glas kojim bi se
doživotno osramotila. Možda bi probudila cijeli prokleti avion, a nije isključila ni
da bi izazvao turbulencije.
Chloe je eksplodirala prigušeno stenjući.
Bespomoćno, neobuzdano, izgubljeno, dok joj je jedan veliki dlan počivao na
grudima, a drugi među nogama, posve se otopila, dršćući o njega, čvrsto stežući
noge oko njegove ruke. No sve joj je vapaje upio jezikom duboko u njezinim
ustima, prigušujući ih dok ih nije sveo na tiho cviljenje.
Užitak je bio razoran, dosegnuo je vrhunac i u njoj se razbio u tisuće
svjetlucavih komadića. Cijelo joj je tijelo zadrhtalo i - da je mogla ispustiti zvuk
- možda bi učinila baš ono čega se pribojavala i vrisnula.
No on je upio sve te zvukove, proždirući je vrućim jezikom, ulazeći duboko,
kradući joj dah. Znao je točno kako je milovati kako bi se užitak nastavio,
neumorno pomičući ruku između njezinih nogu, ne popuštajući ni na sekundu i,
kad je prvi orgazam počeo jenjavati, pretvorio se u drugi od kojega se opet počela
topiti.
Ljubio ju je dok su joj tijelom strujali naknadni drhtaji, isprva zahtjevno, a
zatim prelazeći u nježne, usporene poljupce kako su se trzaji smanjivali. Privila
se uz njega. I premda je upravo doživjela nevjerojatan dvostruki klimaks, i dalje
je žudjela za njim. I dalje vruća i mokra. Bila je zadovoljena, a opet - ni u kojem
slučaju zadovoljena - možda samo napokon probuđena.
Nepovratno probuđena.
Dragi Bože, što sam učinila! Čovjek je poput droge!
Dugo su ostali u tom položaju, prislonjeni čelo o čelo, oboje isprekidano
dišući. Zatim je, lijeno je pomilovavši, povukao ruku.
Nekoliko trenutaka nije se ni pomaknuo, a onda je čula da je oštro udahnuo i
bolno zastenjao posegnuvši rukom dolje i namjestivši se.
Stisnula je dlanove u šake i sklopila oči, pokušavajući ne razmišljati o dijelu
njega koji je upravo dotaknuo. Onom dijelu koji je nakratko vidjela kad je ispustio
ručnik, taman dovoljno da joj nahrani nezasitnu znatiželju.
Nije ni čudo što je Katherine rekla da umire bez njega.
Ni pod koju cijenu ne smije dopustiti da se takvo što ponovi. Ako mu danas
dopusti samo jedan jedini poljubac, završit će u njegovu krevetu. Ionako je već
zaluđena njime, a kad bi se našla u njegovu krevetu, njezina bi obrana samo pala
i sigurno bi mu se prepustila.
Zašto jednostavno ne baciš srce kroz prozor aviona, Zandersice? javio joj se
tihi unutarnji glas. Šanse da ćeš se dočekati na noge bile bi otprilike jednake.
Dageus MacKeltar bio je više muško nego što je mogla podnijeti. Ona je bila
iz niže lige i pokušavala je igrati s profesionalcima. Jedan dobar potez oborio bi
je na dupe. I igra bi se nastavila bez nje.

89
 Nisu ni prozborili, samo su sjedili u prigušenim sjenkama aviona, oboje
polako dolazeći k sebi.
Chloe se iznenada pobojala da, kad je on u pitanju, nikad neće ponovno doći
k sebi.

Opet je zadrijemala, a Dageus je listao Manannánovu knjigu.

Ili pokušavao.
Uspijevao se usredotočiti otprilike kao što bi to pošlo za rukom bilo kojem
muškarcu u akutnoj seksualnoj agoniji.
Nikako.
Stalno je zamišljao Chloeno rumeno lice: usne otečene od njegovih poljubaca,
koža oko usta iritirana od njegove brade, oči pospano seksi od želje dok je
doživljavala vrhunac i drhtala o njega. Dvaput. Privila se uz njega - kao da ga
treba. Držao joj je teške grudi u dlanovima. Dodirivao je između bedara.
Trebao ju je tako očajnički da je gotovo upotrijebio druidsku čaroliju kako bi
zamaglio umove putnika i gurnuo je daleko koliko bi mu dopustila. Razmišljao je
o tome da je povede u zahod, a zaustavilo ga je samo to što je djevica. Neće
proliti Chloenu djevičansku krv poput kakva barbara, u minijaturnoj prostoriji s
plastičnim zidovima. Da je ustrajao, otišla bi dalje. Možda bi dopustila da joj
gurne ruku u hlače, ali da je otišao tako daleko, nema šanse da bi stao. Pa je ruku
zadržao na sigurnome s vanjske strane hlača i zadovoljio se time da će zadovoljiti
barem jedno od njih.
Nikad prije nije osjetio takvu požudu. Premda ga je tucanje opuštalo, često bi
nakon njega u njemu ostala neobična želja. Dodirujući Chloe pomislio je da
možda postoji neko krajnje zadovoljstvo koje još nikad nije postigao.
U međuvremenu je bio tako tvrd da ga je boljelo.
Ipak, pretpostavio je da je razmjena bila poštena jer, premda je bio u agoniji
seksualne potrebe, intimnost je ublažila bijes u njemu. Dok se prije u penthausu
bojao što bi mogao učiniti, njezini su mu poljupci vratili malo kontrole. Ne
mnogo, ali zasad dovoljno.
Prije je uvijek morao dovršiti seksualni čin da bi osjetio olakšanje, ali ne i s
Chloe. Samo to što ju je ljubio, dodirivao, zadovoljavao, smirilo ga je i malo mu
razbistrilo misli. Nije se pretvarao da razumije kako ili zašto. Samo je znao da je
djelovalo.
Prihvatit će to - zbog nje će biti sluđen, ali sačuvat će barem malo zdrava
razuma. Kakav će blagoslov njezini poljupci biti na škotskom tlu.

90
 Ah, ta je žena imala nešto što mu treba. Instinkti ga nisu prevarili kad su rekli
“moja”.
A to je pokrenulo cijeli niz posesivnih misli. U tom trenutku nijednu od tih
misli nije mogao provesti u djelo, pa je disao polako i misli prisilno usmjerio na
sadašnjost.
Na ono što ga uskoro očekuje morat će uložiti sve što ima. Kad dođe u
Škotsku, znao je da će se promjene opet ubrzati. I morao je pronaći način kojim
će ih zaustaviti.
A da to učini, mora se suočiti s bratom.
Drustane, ja sam, Dageus, i žao mi je što sam ti lagao, ali sad sam na tamnoj
strani i treba mi knjižnica.
Da, to će dobro proći.
Drustane, nisam uspio. Prekršio sam zakletvu i trebao bi me ubiti.
Ne, ni to nije bilo dobro.
Ah, brate, pomozi mi.
Bi li?
Prokletstvo, trebao si ga pustiti da umre! povikao je njegov otac kad je
Dageus u šesnaestom stoljeću skupio snage i priznao što je učinio.
Kako? Kako bih to mogao učiniti? povikao je Dageus.
Spašavanjem njega uništio si sebe! Sad sam izgubio oba sina, jednoga zbog
budućnosti, a drugoga zbog crne magije!
Ne još, pobunio se.
Ali pogled u očima njegova oca... govorio je da vjeruje kako nema nade.
Dageus je prestravljeno pobjegao kroz kamenje, odlučan pronaći način da se
spasi.
A sad je napravio puni krug i vratio se tražiti pomoć svog klana. Mrzio je to.
Nikad u životu nije tražio pomoć. Nije bilo u njegovu stilu.
Oštro izdahnuvši uzeo je viski koji je zatražio od stjuardese i progutao ga u
jednom gutljaju. Kad je u njemu eksplodirala vrućina, napetost u prsima mu se
pojačala, a onda jenjala. Što bi mogao reći? Kako početi? S Gwen možda? Možda
je ona kao žena mogla obrlatiti njegova brata. Drustan ju je obožavao.
Razmišljao je o različitim načinima na koje bi mu mogao pristupiti, ali sve je
to bilo više nego što je mogao podnijeti, pa se prisilio opet usredotočiti na tekst,
kao da mu treba nešto opipljivo s čime može raditi.
Jedan sat poslije, neposredno prije slijetanja, zastao je s rukom iznad
bilježnice. Konačno je naletio na nešto vrijedno. Jedini spomen sudbonosnog rata
koji je dosad pronašao i u kojem je pisalo da je do njega došlo kad je narod Tuatha
Dé Danaan otišao. Bio je to samo jedan odlomak i govorio je o trinaest prognanih
druida (dakle, toliko ih je bilo u njemu!) i nekoj groznoj kazni koja ih je snašla.

91
No ništa nije bilo dodatno objašnjeno, a ispod je bio citat koji je upućivao na, kako
je i pretpostavljao, petu Manannánovu knjigu.
A ako ga pamćenje dobro služi, peti se svezak nalazi u knjižnici Keltara.
Chloe je tiho mrmljala u snu, opet mu privukavši pogled. Podsjetivši ga da ju
je netko pokušao ubiti - zbog njega.
Pogledao je njezinu zamotanu ruku i preplavila ga je silovita potreba da je
zaštiti. Neće dopustiti da joj itko naudi.
Treba odgovore, i to brzo.

92
 • 11 •

Drugi put u isto toliko dana Chloe je imala priliku doživjeti neobično i
iznimno iritantno iskustvo hodanja prepunom ulicom u društvu Dageusa
MacKeltara. Prvi put jučer na Manhattanu, a sad i u Škotskoj, gdje se dogodilo
isto.
Ljudi su mu se sklanjali s puta.
Ne jer je bio nepristojan ili jer se grubo probijao pločnikom. Upravo suprotno,
kretao se glatkom elegancijom tigra. Sigurna koraka, možda čak i pomalo
predatorskoga. A ljudi su ga instinktivno obilazili, sklanjajući mu se s puta da ima
više mjesta.
A žene, one su bile posebna priča. One su je posebno živcirale. Jednako su se
ponašale i u New Yorku, ali jučer joj to nije toliko smetalo. One bi se pomaknule
u stranu, ali jedva, kao da ne mogu odoljeti a da se ne okrznu o njega, okrećući
glave dva-tri puta. Jedna je čak besramno u prolazu pritisnula grudi na njegovu
ruku. Chloe se nekoliko puta čak bijesno osvrnula preko ramena i uhvatila ih kako
mu odmjeravaju stražnjicu. Možda je bila sitna - ali dovraga - nije nevidljiva.
Hoda uz njega s njegovom rukom na svom ramenu!
On, pak, nije uopće primjećivao da se za njim okreću glave. Naoko uopće nije
bio svjestan kako djeluje na žene. Vjerojatno se već toliko naviknuo da se na to
više i nije obazirao.
I sama je žudjela za takvom nesvjesnošću jer su je gladni pogledi drugih žena
počeli izluđivati. Nekoliko se puta osvrnula za njima šibajući ih bijesnim
pogledom.
Intenzivna intimnost koju su podijelili na letu opasno joj je pomutila razum.
Pomiri se s time Zandersice. Nisi od onih djevojaka koje mogu biti tjelesno
intimne s muškarcem a da se u to ne upetljaju osjećaji. Jednostavno si takva.
Nije valjda, pomislila je zlovoljno. Počela se osjećati posesivno, a takvo si što
nije mogla dopustiti jer on prema njoj posve sigurno nije pokazivao ništa slično.
Nasreću, promatrajući žene kako zure u njega, nježne je osjećaje brzo zamijenila

93
razdraženost. Uživala je u ljutnji, radije se prepuštajući njoj nego neodređenim
osjećajima. Ljutnja je bila osvježavajuće opipljiva.
Istog časa kad su u Invernessu izišli iz aviona, opet je postao hladan.
Zamišljen. Služben. Pokupio im je prtljagu i hitro otišao do agencije za
iznajmljivanje automobila. Tri je puta morala ponoviti molbu da stane u
Invernessu kako bi popila kavu koja joj je nakon petnaestosatnog putovanja
očajnički trebala. Nije namjeravala doći pred njegovu obitelj izvan sebe od
manjka kofeina.
Nakon što je onako izgubila kontrolu u avionu, njegova ju je distanciranost
posebno boljela. Ljubio ju je dok nije obamrla, pružio joj prvi klimaks ikad, a
onda se samo povukao. Trebala je znati, pomislila je. Što si očekivala,
Zandersice? Izljeve ljubavi jer si mu dopustila da te dodirne?
K vragu, bila je pametnija od toga. Kad je o muškarcima riječ, to dvoje ne ide
nužno zajedno.
Ušli su u kavanu Gilly’s i stajala je kraj njega kod pulta dok je naručivao,
potajice mu promatrajući profil. Pitala se o čemu razmišlja, zbog čega mu se
raspoloženje tako dramatično promijenilo. Bio je topao i hladan. To je dobra
usporedba, pomislila je, ili će me opeci ili će me zalediti, ali svakako će boljeti.
Pa, ona nije namjeravala poduzeti prvi korak. Ako se on želi ponašati
rezervirano i profesionalno, i ona će. Nije bio rekao, “Pođi sa mnom u Škotsku pa
ćemo se bolje upoznati.” Rekao je, “Pođi sa mnom u Škotsku i pomozi mi
prevoditi tekstove. I usput ću te pokušati zavesti.”
Koliko ga je puta Katherine zvala? Je li svih onih devet poruka bilo od nje?
Ta ju je pomisao vratila u stvarnost. Nije htjela biti žena koja pati za muškarcem
kojeg ne može imati.
Prekrižila je ruke na prsima i zagledala se ravno pred sebe u jelovnik iza pulta.
“Uvijek te želim, Chloe, curo”, iznenada je promrmljao, tiho da ga samo ona
može čuti. “Nema trenutka da te ne želim.”
Chloe se namrštila. Što je on - vidovit? Ma nek’ ide k vragu! Izvivši obrvu,
nagnula je glavu unatrag, stisnula oči i hladno ga pogledala. “Tko je rekao da sam
pomislila išta slično? Misliš li da nemam pametnijega posla nego razmišljati o
tebi?”
“Ne, naravno da ne. Samo sam ti htio reći da čak i ako djelujem zamišljeno,
poželiš li moju pozornost, samo trebaš reći.”
“Dobro sam. Samo želim kavu.”
“Možda bi večer radije provela sa mnom u svratištu nego da odemo ravno k
mome bratu”, predložio je zavodnički se nasmiješivši.
Chloe se još više namrštila.
“Jedna ti večer nije dovoljna?” zadirkivao ju je, no oči su mu bile daleke.
“Pohlepna djevojko, želiš cijeli tjedan?”

94
 “Priberi se, MacKeltare”, promrmljala je. “Iako one žene” - glavom je
pokazala na ulicu - “naoko tako misle, žao mi je što ti to moram reći, ali svijet se
ne okreće oko tebe.”
Nosnice su mu se raširile i oštro je udahnuo prepoznavši njezine osjećaje.
Ljubomora. Vidjela je kako ga druge žene gledaju (da, primijetio je perifernim
vidom) i to ju je razdražilo. Osjetio je divlju posesivnost jer je njezina želja za
njim dovoljno jaka da osjeti ljubomoru. Njegovo je zavođenje djelovalo. Postaje
mu sve privrženija. Iznenada ju je povukao i smjestio je između sebe i pulta pa je
objema rukama obujmio oko struka. Držao ju je tako dok su čekali narudžbu,
željan osjetiti njezino sitno tijelo uz svoje. Isprva je bila ukočena, ali onda se
napetost njezina maloga, raskošno zaobljena tijela polako istopila.
Kad se nagnula naprijed dohvatiti svoju kavu s mlijekom i pogačicu, pritisnuo
se o nju straga, namjerno trljajući krutu erekciju o njezinu stražnjicu, dajući joj do
znanja točno koliko mu je uvijek u mislima.
A onda se nasmijao kad joj je kava gotovo ispala.
“Kupio bih ti drugu”, rekao je slegnuvši ramenima kad ga je oštro pogledala
osvrnuvši se preko ramena, rumena i namrštena. Vjerojatno bi joj kupio i kafić
kad bi pokazala i najmanju želju za tim.
“Nepopravljiv si”, prosiktala je. “Samo da znaš, ono što se dogodilo u avionu
neće se ponoviti”, rekla je, okrenula se i odlučnim koracima otišla do unajmljenog
automobila.
Oči su mu opasno bljesnule. Zar je ta djevojka mislila s njime podijeliti
onakvu intimu, a onda mu je uskratiti?
Ne, ne, ne. Dageus MacKeltar nikad ne ide unatrag. U to će se uskoro i sama
uvjeriti.

Kako su se približavali odredištu, Dageus je postajao sve tiši. Nakon dužeg

razmišljanja, odlučio je da je najbolje da se jednostavno nenajavljen pojavi na
Drustanovu pragu, moleći se da će Gwen otvoriti vrata, a onda se nadati
najboljem.
Pogledao je prema Chloe, priznajući si da se danas ne bi sâm uputio onamo.
Čak i dok je ona bila uz njega, već je desetak puta pomislio na to da se okrene. Da
je sâm, sigurno bi najprije krenuo u muzeje, odgađajući ovo u beskonačnost.
Govorio bi si različite laži izbjegavajući jedinu istinu - nije se želio suočiti s
Drustanom. No dok je ona uz njega, nekako se nije činilo nemogućim.
Nije mu više djelovala onako razdraženo ili je bila tako sitna da u njoj
jednostavno nije bilo mjesta i za razdraženost i za uzbuđenu znatiželju. Zurila je

95
kroz prozor pijuckajući kavu, upirala prstom i rešetala ga pitanjima. Kakva je ono
ruševina? Kad počinje ljeto? Kad cvate vrijes? Ima li zbilja kuna zlatica i može li
ih vidjeti? Može li ih se milovati? Grizu li? Mogu li obilaziti muzeje dok su ondje?
A Glengarry? Koliko još?
Odsutno je odgovarao, no ona je bila toliko opčinjena pogledom da se činilo
da ne primjećuje njegovu nepažnju. Znao je da će se zaljubiti u njegovu zemlju.
Njezin ga je entuzijazam podsjetio na vrijeme - koje se sad činilo kao u prošlom
životu - kad je i on sâm svijet promatrao s divljenjem.
Natjerao se da odvrati pogled s nje i da se posveti nadolazećem susretu.
Drustana nije vidio - barem ne budnoga - četiri godine, jedan mjesec i
dvanaest dana. Od one večeri kad je Drustan poslan u začarani san da prespava
pet stoljeća. Taj su posljednji dan proveli zajedno, pokušavajući u njega ugurati
cijeli život.
Braća blizanci i najbolji prijatelji otkako su prvi put udahnuli, s tek nekoliko
minuta razmaka, te su se noći pozdravili. Zauvijek. Drustan je otišao na počinak
u toranj kraj kojega je Dageus morao prolaziti desetak puta na dan. Isprva bi
bratu svakoga jutra podrugljivo poželio “dobro jutro”, ali to je ubrzo postalo
previše bolno.
Prije nego što je Drustan otišao u toranj, naporno su radili na planovima za
novi dvorac koji će postati Drustanov i Gwenin dom. Kad je Drustan otišao na
počinak, Dageus se posvetio nadgledanju njegove izgradnje, organizirajući stotine
radnika, brinući se da je sve savršeno, radeći zajedno s njima.
I premda je bio zauzet izgradnjom, postajao je svjestan sve veće, nespokojne
praznine u sebi.
Dvorac ga je počeo proždirati. Nemoguće je čovjeku tri duge godine svakoga
dana raditi i ne izgubiti dio sebe, ne samo u činu stvaranja, nego i u samoj
tvorevini. Prazne sobe koje su čekale bile su nada za obitelj i ljubav. Nada za
budućnost kakvu za sebe nikad nije mogao zamisliti.
Kad je Drustan umro, otišao je pred dvorac i satima ondje stajao zureći u
njegovu tamu i tihu siluetu u sutonu.
Zamišljao je Gwen u budućnosti, kako čeka. I kako Drustan nikad neće doći.
Živjet će sama. Nell mu je rekao da je Gwen trudna, iako to još ni sama nije znala,
što je značilo da će njihovu djecu odgajati sama.
Zamišljao je kako u tim prozorima nikad neće treperiti svijeće. Djeca nikad
neće trčati po tim stubama.
Sve praznine u njemu konačno su popunjene - ali ničim dobrim, samo
patnjom, bijesom i prkosom. Zamahnuo je šakom prema nebesima, bjesnio i
psovao. Propitkivao je sve u što su ga odgajali da vjeruje.
A kad je svanula maglovita zora prošarana grimiznim prugama, znao je samo
jedno: u dvorcu koji je izgradio živjet će njegov brat sa svojom obitelji.

96
 Sve je ostalo bilo neprihvatljivo. I ako su legende istinite, ako je cijena toga
njegova prilika za život, zaključio je da će se isplatiti. Što je mogao izgubiti? “Hej,
jesi li dobro?” upitala ga je Chloe.
Dageus se lecnuo shvativši da već sigurno nekoliko minuta stoji na znaku
stop. Odmahnuo je glavom, tjerajući turobna sjećanja. “Da.” Zastao je, važući što
će reći. “Curo, već se neko vrijeme nisam vidio s Drustanom”.
Nije imao pojma kako će Drustan reagirati. Pitao se hoće li već iz jednog
pogleda znati da je sad na mračnoj strani. Veza između blizanaca je jaka. Da,
upotrijebio sam kamenje, ali legende nisu istinite. U međuprostoru nije bilo
nikakve mračne sile. Dobro sam. Ali ovo stoljeće pravo je čudo pa sam
malo istraživao. Uskoro ću se vratiti kući. Tu je laž bratu govorio od dana kad je
pogriješio i nazvao ga jer više nije mogao izdržati a da mu ne čuje glas i uvjeri se
da je živ i zdrav u dvadeset prvom stoljeću.
Dageuse, meni možeš sve reći, rekao je Drustan.
Nemam ti što reći. To je samo mit. Opet laž.
Uslijedili su Drustanovi redoviti pozivi i ispitivanja kad će se vratiti kući. Prije
mnogo mjeseci prestao se javljati na telefon.
“I sad ćete se prvi put vidjeti nakon dugo vremena?”
“Moglo bi se reći.” Ako ga Drustan odbije, odvest će Chloe u muzeje. Pronaći
će drugi način. Bio je prilično siguran da ga brat ne bi napao. Da se nije vratio
kući i da je natjerao Drustana da ga lovi, to bi se možda i dogodilo. No nadao se
da će Drustan njegov povratak shvatiti kao ono što je i bio: molba za pomoć.
Pažljivo ga je promatrala. Gledao je pred sebe, no ipak je osjetio njezin
pogled.
“Posvađao si se s bratom?” nježno je upitala.
“Moglo bi se red.” Spustio je nogu s papučice kočnice i nastavio vožnju,
hladnim joj pogledom dajući do znanja da odustane od tog razgovora.
Nekoliko trenutaka poslije, gurnula je sitnu ruku u njegovu.
Napeo se, iznenadivši se njezinom gestom. Bio je naviknut da žene posežu za
njegovim različitim dijelovima, ali nikad za rukom.
Pogledao ju je, a ona je gledala ravno pred sebe. No ruka joj je bila u njegovoj.
Obujmio joj je prste svojima prije nego što ih uspije izvući. Njegova je ruka
gotovo progutala njezinu. To mu je značilo više od poljubaca. Čak više i od seksa.
Kad su žene od njega tražile seks, to je bilo radi njihova zadovoljstva.
No Chloe mu je pružila ruku ne tražeći ništa zauzvrat.

97
Adam Black promatrao je kako automobil vijuga cestama prema planinama
Keltara. Iako je njegova kraljica još davno donijela ukaz kojim se svakom
pripadniku Tuatha Dé Danaana zabranjuje dolazak u planine Keltar bliže od tisuću
liga, Adam je zaključio da, s obzirom na to da su Keltari prekršili Sporazum, stari
ukazi više ne vrijede.
Znao je zašto ga je donijela. Nakon što su na svoje živote i sve svoje buduće
naraštaje prisegnuli da će poštovati Sporazum, Keltari su trebali biti slobodni od
svakog uplitanja naroda Tuatha Dé Danaan jer je njegova kraljica čak i tada
znala da u njihovu narodu ima onih kojima se Sporazum ne sviđa. Onih koji neće
htjeli napustiti carstvo smrtnika. Koji su htjeli pokoriti ljudsku rasu. Koji bi možda
mogli pokušati navesti Keltara da ga prekrši.
Od dana kad je Sporazum zapečaćen, nijedan Keltar nije čak ni pogledao
nekoga od svojih drevnih dobročinitelja.
Adam je pretpostavljao da je to možda bila pogreška. Premda su Keltari
vjerno obavljali svoje dužnosti, tijekom četiri tisuće godina zaboravili su svoju
svrhu. Više nisu ni vjerovali u Tuatha Dé Danaan niti su se sjećali pojedinosti
sudbonosne bitke koja im je odredila budućnost. Njihova se drevna prošlost za
njih svela na nedorečene mitove. Premda su na proslavama Jula, Beltanea,
Samhaina i Lughnase Keltari i dalje obavljali rituale koji su zidove između
njihova dva svijeta održavali čvrstima, više se nisu sjećali da upravo to i jest svrha
tih rituala. Možda je jedna generacija propustila usmenu tradiciju potpuno
prenijeti sljedećoj. Možda je starješina umro prije nego što je uspio prenijeti sve
tajne. Možda stari tekstovi nisu vjerno prepisani prije nego što ih je načeo zub
vremena. Tko zna? Adam je samo znao da smrtnici naoko uvijek zaboravljaju
svoju prošlost. Dane koji su bili toliko sveti Sporazumu sad su smatrali tek danima
gozbe.
Prijezirno je otpuhnuo, promatrajući kako se automobil penje uz brdo. Ljudi
ne mogu organizirati ni svoju povijest religije, staru više od dva tisućljeća. Zato i
nije čudno što je s vremenom njihova povijest povezana s njegovim narodom
postala tako opskurna.
Dakle, pomislio je, promatrajući s brijega, najmračniji je druid došao kući sa
sobom donijevši oživljeno zlo Dragara. Zanimljivo. Pitao se što bi na to rekla
njegova kraljica.
Nije joj namjeravao reći.
Naposljetku, Adam ju je smatrao krivom što su uopće bili u položaju da ih se
mora oživljavati.
Čak i sad je bila na sigurnome sa svojim vijećem, zauzeta određivanjem
sudbine smrtnika.
Prije nešto više od četiri tisuće godina njegov se narod povukao u skrovišta
kako se smrtnici i Vilenjaci ne bi međusobno uništili. Kratko nakon toga dragari
su svojom crnom magijom gotovo uništili oba svijeta.

98
Njegova kraljica nikad ne bi dopustila da se takvo što dogodi.
Uzdahnuo je. Smrtnicima je vrijeme isteklo.

99
 • 12 •

Gwen MacKeltar, nekoć istaknuta teorijska fizičarka, a sad supruga i uskoro

majka, sanjivo je uzdahnula i naslonila se na čvrsta muževa prsa. Sjedila je u kadi
među njegovim mišićavim bedrima, obujmljena njegovim snažnim rukama, i
namakala se u toploj pjenušavoj vodi, blaženo zadovoljna.
Jadničak, pomislila je smiješeći se. U drugom tromjesečju gotovo bi ga
udarila kad bi je pokušao dodirnuti. A sad ga je, u trećem, bila sklona udariti ako
to ne učini. Često i baš točno onako kako je željela. Hormoni su joj divljali i ništa
nije funkcioniralo prema nekakvoj jednadžbi koju bi ona znala riješiti.
No činilo se da joj je Drustan oprostio za proteklih nekoliko mjeseci, nakon
maratonskih sesija koje su imali. I ne samo da mu naoko nije smetalo što se
beznadno udebljala, s radošću se posvetio pronalaženju novih i neobičnih načina
na koje mogu voditi ljubav, zaobilazeći promjene na njezinu tijelu. Kada joj
je bila jedno od omiljenih mjesta.
Zato je ondje i bila u sedam sati navečer, okružena s desetak svijeća i
muževim snažnim rukama, kad se u prizemlju oglasilo zvonce.
Drustan joj je utisnuo poljubac u stražnju stranu vrata. “Očekujemo nekoga?”
upitao je, a mali poljubac pretvorio se u slasno grickanje.
“Mmm. Koliko ja znam, ne.”
Farley će otvoriti vrata. Pravog imena Ian Llewelyn McFarley, Farley je bio
njihov batler i svaki put kad bi Gwen pomislila na njega, srce bi joj se raznježilo.
Sigurno je imao najmanje osamdeset godina, čekinjavu sijedu kosu i visoko,
pognuto tijelo. Lagao je koliko mu je godina i još štošta, ali ona ga je obožavala.
Posebno ju je raznježivalo i što je Drustan bio slab na starčića. Bio je
beskrajno strpljiv i uvečer bi ga pozvao da mu priča svoje lovačke priče kraj vatre,
pa bi batler i vlastelin zajedno popili koje piče.
Znala je da će, bez obzira na to koliko joj se suprug dobro prilagodio njezinom
stoljeću, dijelom uvijek ostati feudalni vlastelin iz šesnaestoga stoljeća. Kad su se
tek uselili u novi dom - umjesto da učini ono što bi svaka normalna osoba u
dvadeset prvom stoljeću učinila i u novinama objavi oglas da traži osoblje ili se
100
obrati agenciji za zapošljavanje - Drustan je otišao u Alborath i riječ proširio u
lokalnoj prodavaonici živežnim namirnicama i brijačnici.
U roku od dva sata na njihovu se pragu pojavio Farley tvrdeći da je “obavljao
batlerske dužnosti u najboljim domovima Engleske” (nikad nije bio nigdje izvan
Škotske), te da može organizirati cjelokupno osoblje za njihov dvorac.
Otad su ih preplavili McFarleyji. Bilo ih je u kuhinji i u konjušnici, glačali su,
prali rublje i brisali prašinu. Koliko je Gwen uspjela prebrojiti, zaposlili su cijeli
njegov klan od devetero djece (zajedno sa supružnicima) i četrnaestero unučadi,
a sumnjala je da se potkralo i nekoliko onih “pra”.
I premda je uskoro postalo jasno da nitko od njih nema iskustva za poslove
koje su obavljali, Drustan ih je sve proglasio zadovoljavajućima jer je u selu čuo
da je teško naći posao.
Suvremenim pojmovima rečeno, gospodarstvo u Alborathu nije bilo dobro.
Zbilja jest bilo teško naći zaposlenje. I pojavio se feudalni gospodar koji je
preuzeo odgovornost za McFarleyje.
Obožavala je muža jer je bio takav.
Iz misli ju je prenulo oštro kucanje na vratima.
“Milorde?” upitao je Farley oprezno.
Gwen se zahihotala, a Drustan je uzdahnuo. Farley ga nije htio oslovljavati
nijednom drugom titulom, bez obzira na to koliko ga Drustan uporno ispravljao.
“Gospodin MacKeltar”, promrmljao je Drustan. “Zašto mu je to tako teško?”
Svim je silama htio prihvatiti običaje iz dvadeset prvog stoljeća. Nažalost, Farley
je jednako čvrsto odlučio da je Drustan kao očiti nasljednik toga dvorca za
njega lord. I kraj priče.
“Da?” odgovorio je Drustan malo glasnije.
“Oprostite što ometam vas i damu, ali došao vas je posjetiti neki čovjek. I
znam da me se to ne tiče, ali mislim da biste trebali znati da djeluje opasno, iako
je pristojan. Sad, djevojka koja je s njim je, hm, po mome mišljenju draga, sitna i
dobra djevojka, ali on, pa, više je riječ o tome kako zrači, znate? Mislim da nećete
odobravati što to kažem jer je jako nalik na vas, iako uopće nije poput vas. Hm.”
Farley je pročistio grlo, a Gwen je osjetila kako se Drustan iza nje ukočio. I
sama se malo napela.
“Milorde, kaže da vam je brat, ali s obzirom na to da nikad niste spomenuli
brata, unatoč sličnosti...”
Gwen nije čula više ni riječ jer je Drustan izletio iz kade takvom brzinom da
ju je potopio, a kad je izronila, više ga nije bilo.

101
Dageus je propustio spomenuti da mu brat živi u dvorcu. Isuse, pomislila je Chloe,
odmahujući glavom, trebala sam to i očekivati. Odakle bi drugo takav muškarac
uopće došao? Iz starog svijeta, naravno.
Bio je to elegantan dvorac, s velikim kamenim zidom i autentičnim
grudobranom, s okruglim kupolama i kvadratičnim tornjevima i vjerojatno više
od stotinu soba.
Chloe se okretala na sve strane, pokušavajući odjednom sve vidjeti. Otkako
su došli na prilaz prekriven krošnjama i počeli se približavati dvorcu, nije
prozborila ni riječ. Bila je previše zapanjena. U Škotskoj je i odsjest će u pravom
dvorcu!
Predvorje je bilo nepregledno, s hodnicima u svim smjerovima. Hodnik na
drugom katu okruživala je balustrada sa zamršenim rezbarijama, a elegantno
dvostruko stubište započinjalo je na suprotnim stranama i spajalo se na sredini,
spuštajući se u širokom nizu stuba. Ponad dvostrukih ulaznih vrata bio je umetnut
krasan vitraj. Zidove su resile prekrasne tapiserije, a podovi su bili prekriveni
sagovima. U dvorani su se nalazila dva kamina, oba dovoljno visoka da bi se ljudi
u njima mogli šetati, veća od kupaonice u njezinoj garsonijeri! Prsti su joj
se zgrčili kad joj je sinulo koliko će umjetnina ovdje vidjeti.
“Sviđa li ti se, curo?” upitao je Dageus, pozorno je promatrajući.
“Veličanstveno je! Ovo je... Ovo je...” zamuckivala je. “O, hvala ti”,
uzviknula je napokon. “Imaš li ikakva pojma koliko mi je uzbudljivo stajati u
autentičnome srednjovjekovnom dvorcu? Sanjala sam o ovome trenutku.”
Blago se nasmiješio. “Da, dvorac je veličanstven.”
Ne bi zvučao ponosnije na sebe ni da ga je sâm izgradio, pomislila je Chloe.
“Odrastao si ovdje?”
“Moglo bi se reći.”
“Brzo bi mi mogao dosaditi taj odgovor”, rekla je stišćući oči. “Nisam baš
osoba s kojom je teško razgovarati. Trebao bi pokušati.” Otkako joj je rekao da
su on i brat imali neki nesporazum, bolje je razumjela njegovo povučeno
ponašanje, ali ako je mislio da će zbog toga prestati s pitanjima, gadno se varao.
“Uvijek si tako znatiželjna, curo?”
“Da čekam tebe da mi sâm nešto ispričaš, nikad ne bih ništa doznala. Kad smo
već kod toga, uskoro ćemo morati razgovarati i o onoj kletvi. Ne mogu ti pomoći
ako ne znam što točno tražimo.”
U očima mu je bljesnuo oprez. “Da, znam. Uskoro, curo. Ali prvo moramo
vidjeti hoću li preživjeti bratov bij...”
Naglo je ušutio, a pogled mu je poletio prema stubama.
Chloe je pratila njegov pogled i oštro udahnula. Na pola stuba stajao je
muškarac koji je izgledao kao pljunuti Dageus i promatrao ga, a ona je u nevjerici
prelazila pogledom s jednog na drugoga.

102
 “Dragi Bože, blizanci ste”, rekla je tiho. Tiho jer je muškarac na stubama bio
omotan samo ručnikom oko struka.
“Ostani gdje jesi!” zagrmio je muškarac sa stuba. “Idem po hlače. Ispričavam
se, curo. Morao sam se uvjeriti da je stvarno on.” Okrenuo se i jurnuo stubama,
preskačući po tri odjednom.
Dageus je promrmljao nešto što je zvučalo kao ako ispusti ručnik, ubit ću ga,
ali Chloe je zaključila da umišlja.
Muškarac se na vrhu stuba naglo zaustavio i oštro pogledao ravno u Chloe.
“Ne dopusti mu da ode, curo”, zarikao je.
“Vau”, bila je jedina riječ koju je uspjela izustiti.
Osjetila je kako se Dageus kraj nje ukočio. Na trenutak joj se učinilo da je
hodnik postao zamjetno hladniji.
“Djevojke su često znale reći da sam zgodniji”, rekao je Dageus hladno. “I
bolji ljubavnik.”
Chloe ga je pogledala.
“Nemoj ga odmjeravati. Oženjen je, curo.”
“Nisam ga odmjeravala”, pobunila se, mada potpuno svjesna da je upravo to
činila. “A i ako jesam, jedini je razlog to što me nisi upozorio da ste blizanci.”
Mračno ju je pogledao.
“Uostalom, nije imao ništa na sebi osim ručnika”, opravdavala se.
“Ne zanima me ni da je bio gol golcat. Nije pristojno odmjeravati tuđe
muževe.”
Chloe je zastao dah. Izgledao je bijesno i... ljubomorno. Zbog nje} Jer je
gledala njegova brata? Krišom ga je pogledala kao da se ne usuđuje povjerovati u
to.
Opet je naglo odvratio pogled i prikovao ga na vrh stuba, a ona ga je slijedila.
Drustan se vratio.
Zapitala se kako se Dageus i na tren mogao brinuti da ga Drustan neće primiti
u svoj dom. Izraz na licu njegova brata ostavio ju je bez daha. U očima mu je
plamtjela ljubav i premda s te udaljenosti nije mogla procijeniti, činilo se da u
njima svjetlucaju suze.
“Drustane”, rekao je Dageus hladno kimnuvši.
Drustanu su se oči zamračile, a usta stegnula.
“Drustane?” otresito je odvratio bratu. “To je to? Samo Drustane? Bez ‘Dobar
dan, brate, žao mi je što sam bio govnar i nisam se vratio kući?’” Počeo se spuštati
stubama i svakom je riječju bio sve glasniji.
Bože, čak su se i kretali na isti način, divila se Chloe, poput golemih vijugavih
mačaka. Graciozna snaga i lijepo oblikovani mišici. Iako je Drustan navukao
hlače, majicu je odlučio preskočiti, a kosa mu je bila mokra i cijedila mu se na

103
prsa. Svakim bi mu se pokretom mišići na sjajnome torzu privlačno namreškali.
Sigurno je bio pod tušem kad su se pojavili, zaključila je.
“... tako me pozdravljaš?” Drustan je i dalje govorio, ali Chloe je zbog
privremene zaglušenosti vizualnim preopterećenjem promaknuo dio njegove
verbalne paljbe. “Dolazi ovamo i pozdravi me kako priliči”, zagrmio je.
Chloe je odvratila pogled s Drustana i pogledala u Dageusa. I zurila. Premda
je izgledao rezervirano i ravnodušno kao i uvijek, oči su mu plamtjele emocijama.
Bio je nepomičan poput menhira kraj kojih su prošli, doimajući se jednako
drevnim i nepokolebljivim. Izuzev dlanova stisnutih u šake niz tijelo. I očiju.
U Dageusu MacKeltaru očito je bilo mnogo više od onoga što je pokazivao!
I njezina je hipoteza bila točna. Kad bi osjećao najviše, pokazivao bi najveću
rezerviranost.
Dakle, tako muškarac poput njega iskazuje ljubav, shvatila je. Suzdržano.
Nije bio muškarac koji se razbacuje osjećajima. Nije muškarac za smijanje,
plakanje ili plesanje. Muškarac s kosom do struka, ali koju nikad ne nosi
raspuštenu. Prepusti li se barem nekad?
Kladim se da je tako, u krevetu. Posve ju je uzdrmala pomisao na sve te
disciplinirane mišiće koji podivljaju krevetu. Bože, gotovo je mogla osjetiti...
Zadrhtala je proučavajući dvojicu muškaraca.
Blizanci su, ali nisu posve identični, shvatila je. Bilo je sitnih razlika. Drustan
je imao nešto kraću kosu, tik ispod ramena, a oči su mu bile srebrnaste. Bio je
viši, a vjerojatno i teži. Drustan je bio mišić do mišića, a Dageusovo je tijelo bilo
vitkije, isklesanije. No imali su identične prekrasne crte lica. Čak i istu tamnu
bradu na sličnoj čeljusti. Pozorno ih je promatrala. Dageusova su usta bila ...
punija i natmurena. Usta rođenog zavodnika.
Proučavanje njihovih sličnosti i razlika toliko ju je ponijelo da nije ni
primijetila da im je prišla žena, sve dok nije tiho progovorila.
“Prekrasni su, zar ne?”
Chloe se iznenađeno okrenula prema glasu. Žena koja joj se obratila bila je
niska poput nje i u poodmakloj trudnoći, srebrnastoplave kose i paperjastih šiški.
Kosa joj je bila zamotana u punđu i vlažna i Chloe je porumenjela od neugode
shvativši da su se očito oboje tuširali. Najvjerojatnije zajedno. Bila je prekrasna i
zračila je jedinstvenim sjajem trudnice koja s oduševljenjem iščekuje kad će
postati majka ili... sjajem žene koja je pod tušem upravo uživala u posebnim
zavodničkim vještinama MacKeltara, pomislila je Chloe sjetno. Od same je
pomisli na to da se tušira s Dageusom osjetila da i ona počinje sjati.
“Nevjerojatno. Nisam imala pojma da su blizanci. Dageus mi nije rekao.”
“Ni Drustan meni nije rekao. Poslije je to požalio kad sam poljubila Dageusa
jer sam mislila da je Drustan. Drustan nije bio nimalo oduševljen. Posesivni su
kad je riječ o njihovim ženama, ali sigurna sam da to znaš. Usput, ja sam Gwen,
Drustanova žena.”
104
 “Zdravo. Drago mi je. Ja sam Chloe Zanders.” Chloe je nesigurno grickala
usnicu, a onda osjetila potrebu da objasni. “Ali nisam njegova... hm, žena. Tek
smo se upoznali i došla sam mu pomoći s prijevodima.”
Gwen je izgledala kao da se zabavlja. “Ako ti tako kažeš. I, kako ste se
upoznali?”
Ako ti tako kažeš? Što bi to trebalo značiti? I kako odgovoriti na pitanje kako
su se upoznali? Chloe je otvorila usta i opet ih zatvorila. Sigurno ne tako da sam
njuškala po njegovu penthausu pa me svezao za krevet. A onda sam se počela
pretvarati u osobu koju gotovo više i ne prepoznajem. “Duga priča”, oprezno je
odgovorila.
“Takve su najbolje - jedva čekam da je čujem! I sama ih imam nekoliko.”
Gwen je gurnula ruku pod Chloenu i povela je prema stubištu. “Farley”, zazvala
je sjedokosog batlera preko ramena. “Bi li nam u gornju odaju poslao čaj i kavu?
I nešto za grickanje. Umirem od gladi.”
“Odmah, gospo”, odvratio je batler i pojurio na posao. “Zašto se nas dvije ne
bismo malo upoznale dok oni nadoknađuju izgubljeno?” upitala je Gwen
okrenuvši se prema Chloe. “Odavno se nisu vidjeli.”
Chloe je opet pogledala prema Dageusu. On i Drustan još su stajali nasred
Velike dvorane, napeto razgovarajući. I kao da je osjetio njezin pogled na sebi,
Dageus ju je pogledao i krenuo prema njoj.
Iznenađena što je i u tom za sebe jako teškom trenutku zabrinut za nju, Chloe
je odmahnula glavom, uvjeravajući ga bez riječi da je s njom sve u redu.
Kratko je oklijevao, a onda se opet okrenuo Drustanu.
Chloe se nasmiješila Gwen. “Vrlo rado.”

105
 • 13 •

Kad su žene pošle u gornju odaju, Drustan i Dageus povukli su se u privatnost

knjižnice. Prostrana, muževna prostorija s policama za knjige od trešnjina drva
ugrađenima u drvom obložene zidove, udobnim stolcima i otomanima,
mramornim kaminom prljavoružičaste boje i visokim erkerima bila je Drustanovo
utočište, kao što je ostakljena gornja odaja s pogledom na vrtove bila Gwenino.
Drustan nije mogao skinuti pogleda s brata blizanca. Nije se prestao nadati da
će se Dageus vratiti kuci. Užasavao se onoga što bi možda morao učiniti ako se
ne vrati. Ali sad je ovdje i čvrst je stisak koji mu je gnječio srce od dana kad je
pročitao i u napadu bijesa spalio pismo koje mu je njihov otac ostavio napokon
malo popustio.
Dageus se srušio na stolac kraj kamina, ispružio noge i podignuo stopala na
stolčić. «Što kažeš na dvorac, Drustane? Čini se da je odolio zubu vremena.”
Da, bogme jest. Dvorac je nadmašio sva Drustanova očekivanja. Nije mogao
zamisliti veći dokaz bratove ljubavi od darovana doma. Nakon čega je Dageus
nadmašio čak i taj dar i svojom žrtvom zajamčio da Drustan preživi kako bi živio
u njemu. No Dageus je oduvijek bio takav: iako nije bio muškarac koji je olako
govorio nježno, kad je nekoga volio, volio je beskrajno. To mu je i najveća snaga
i najveća slabost, često bi komentirao Silvan i nije bilo veće istine od toga. U
tijelu iscrpljena muškarca imao je divlje, iskreno srce djeteta. Pomno ga je čuvao,
osim ako ga nije odlučio dati, a kad bi to učinio, davao bi ga bez zadrške. Ne
razmišljajući kako će preživjeti.
“Veličanstveniji je nego što sam zamišljao kad smo radili nacrte ”, rekao je
Drustan. “Ne mogu ti dovoljno zahvaliti, Dageuse. Za ovo. Za sve.” Kako
zahvaliti bratu koji je žrtvovao dušu za tvoju sreću? Moj život za tvoj, odlučio je
njegov brat. Nije mu se mogao dovoljno zahvaliti.
Dageus je slegnuo ramenima. “Ti si izradio nacrte.”
Ah, on će se, dakle, pretvarati da govorim samo o dvorcu i izbjegavati
složenija pitanja, pomislio je Drustan. “Ti si ga izgradio. I Gwen ga obožava. Još
malo pa smo gotovi s provođenjem električnih instalacija i vode.”

106
 Bilo je toliko toga o čemu su morali razgovarati i ti razgovori neće biti
jednostavni. Drustan je kratko oklijevao, a onda se odlučio izravno s time suočiti
jer je pretpostavljao da će Dageus okolišati.
Prišavši ormariću s pićima Drustan je ulio viski u dvije čaše i jednu pružio
Dageusu. Single malt viski star trideset pet godina, samo najbolje povodom
bratova povratka. “I, koliko je loše?” upitao je otvoreno.
Dageus se lecnuo, bila je to jedva primjetna, suzdržana reakcija, ali vidljiva.
Zatim je jednim gutljajem ispio piće i pružio mu čašu da je opet napuni. Drustan
je to i učinio, čekajući.
Sljedeću je čašu ispio sporije. «Gore je sad kad sam se vratio u Škotsku”,
rekao je naposljetku.
“Kad su ti se oči promijenile?” Nisu se samo one promijenile, Dageus se i
kretao drukčije. I najmanje je geste izvodio iznimno pažljivo, kao da samo stalnim
oprezom može obuzdati ono što se krije u njemu.
U čeljusti mu je zaigrao mišić. “Koliko su tamne?”
“Više nisu jantarne. Neobične su boje, gotovo boje tvoga pića.”
“Promijene se kad se pogorša. Kad upotrijebim previše magije.”
“Za što je upotrebljavaš?” oprezno je upitao Drustan.
Dageus je ispio ostatak pića, ustao i prišao vatri. “Upotrijebio sam je da
dođem do tekstova potrebnih da vidim postoji li način kojim ih se mogu... riješiti.”
“Kakav je to osjećaj?”
Dageus je protrljao čeljust i izdahnuo. “Kao da u meni čuči zvijer, Drustane.
To je čista moć i zateknem se kako je bez razmišljanja upotrebljavam. Otkad
znaš?” upitao je s blagim, ogorčenim smiješkom.
Hladne oči, pomislio je Drustan. Nisu uvijek bile hladne. Nekoć su bile tople,
zlatne poput sunca i pune bezbrižna smijeha. “Znam od prvoga trenutka, brate.”
Duga tišina. Zatim je Dageus prezirno otpuhnuo i odmahnuo glavom.
“Trebao si me pustiti da umrem, Dageuse”, rekao je Drustan tiho. “Proklet
bio što me nisi pustio da umrem.”
Hvala ti što nisi dopustio da umrem, dometnuo je u sebi, rastrgan osjećajima.
Pokosila ga je bolna mješavina tuge, krivnje i zahvalnosti. Da nije bilo bratove
žrtve, nikad više ne bi vidio svoju ženu. Gwen bi u dvadeset prvom stoljeću sama
podizala njihovu djecu. Onoga dana kad je pročitao Silvanovo pismo i saznao
koju je cijenu njegov brat blizanac platio za njegovu budućnost, gotovo je poludio,
istodobno ga mrzeći što je odustao od vlastita života i voleći ga jer je to učinio.
“Ne”, rekao je Dageus. “Trebao sam te bolje čuvati i ne dopustiti da izbije
požar.”
“Nisi ti kriv...”

107
 “O, da, jesam. Znaš li gdje sam bio te večeri? Bio sam dolje u nizini u krevetu
djevojke čijeg se imena ni ne sjećam...” Naglo je utihnuo. “Kako si znao? Otac te
upozorio?”
“Da. Ostavio nam je pismo u kojem je objasnio što se dogodilo i napisao da
si nestao. Naš potomak Christopher i njegova žena Maggie - koju ćeš uskoro
upoznati - dali su mi ga nedugo nakon što sam se probudio. Ti si nazvao nedugo
poslije toga.”
“A ipak si se pretvarao da vjeruješ mojim lažima. Zašto?” Drustan je slegnuo
ramenima. “Christopher je dvaput otišao na Manhattan i promatrao te. Nisi radio
ništa za što bih mislio da bi trebalo spriječiti.”
Nekoliko je razloga zašto nije otišao u Ameriku po brata. Ne samo da nije htio
ostaviti trudnu Gwen, nego nije želio ni izazvati sukob. Razgovarajući s njim
preko telefona, znao je da je Dageus prešao na mračnu stranu, ali da to nekako
uspijeva kontrolirati. Posjeduje li Dageus makar desetinu moći za koju je Silvan
vjerovao da je ima, pretpostavljao je da prisiljavanjem na povratak ne bi postigao
ništa. Da je došlo do sukoba, jedan bi od njih umro. Sad kad je Dageus bio s njim
u sobi, Drustan je znao da bi to bio on. U Dageusu je bila neizmjerna moć i pitao
se kako je uopće toliko izdržao.
Kad mu je Dageus okrenuo leđa otvarajući novu bocu viskija, Drustan je
oprezno aktivirao svoja druidska osjetila, znatiželjan doznati više o onome s čime
imaju posla.
Gotovo se presamitio. Viski mu se zgrušao u utrobi i pokušao se vratiti odakle
je došao.
Odmah se mahnito, silovito povukao. Tako mu Amergina, kako je Dageus to
mogao trpjeti? Pod kožom mu je pulsirala čudovišna, ledena, grabežljiva zvijer,
gmižući njime, sklupčana, ali jedva. Bila je nezasitna. Golema i izopačena, gušila
ga je. Kako uopće diše?
Dageus se okrenuo, izvijene obrve i ledena pogleda. “Nikad to više nemoj
učiniti”, tiho ga je upozorio. Ni ne upitavši ga hoće li, nalio je Drustanu još jedno
piće.
Drustan mu ga je istrgnuo iz ruke i brzo iskapio. Tek kad mu je vrućina
eksplodirala u prsima, usudio se zaustiti. Osjetila nije držao otvorenima dovoljno
dugo da istraži tu stvar. Grlo mu se stisnulo od viskija i šoka te je promuklo rekao:
“Kako si znao što radim? Jedva da sam...”
“Osjetio sam te. A i oni su. Ne želiš to. Ostavi ih na miru.”
“Dobro”, promuklo je rekao Drustan. Nije ga trebalo upozoravati: nikad više
nije namjeravao otvoriti osjetila u bratovoj blizini. “Jesu li oni različite osobe,
Dageuse?” protisnuo je.
“Ne. Nisu neovisni, nemaju glas.” Još, pomislio je Dageus mračno.
Pretpostavljao je da bi i taj dan mogao doći kad pronađu svoj glas. Osjetivši moć,

108
istog su se trenutka kad se Drustan približio uskomešali i na tren je osjetio strašnu
sumnju da bi ono što je u njemu moglo iscijediti Drustana, nekako ga isušiti.
“To je... kako da objasnim?” Dageus je na trenutak utihnuo, a zatim rekao:
“Osjećam ih u sebi, njihovo znanje kao svoje, njihovu glad kao svoju. Zbog toga
su mi potrebe i za najobičnijim stvarima poput hrane i pića, žene da i ne
spominjem, pojačane. Osjećam stalnu kušnju da upotrijebim magiju, a što je više
upotrebljavam, osjećam se hladnijim. Što hladniji postajem, razumnije mi se čini
upotrijebiti je i potrebe mi postaju snažnije. Pretpostavljam da postoji nekakva
granica i kad je prijeđem, više neću biti svoj. Ta će me stvar u meni preuzeti. Ne
znam što bi mi se tada dogodilo. Mislim da bih bio izgubljen.”
Drustan je oštro udahnuo. Bilo mu je jasno kako bi takvo što moglo proždrijeti
čovjeka.
“I razmišljam drukčije. Sve primitivnije. Važno mi je samo ono što ja želim.”
“Ali to već dugo kontroliraš.” Kako? divio se Drustan. Kako čovjek uspije
preživjeti s nečime takvim u sebi?
“Ovdje mi je još teže. Zato sam i otišao. Što ti je otac rekao da učiniš,
Drustane?”
“Rekao mi je da te spasim. I spasit ćemo te.” Namjerno je izostavio posljednji
redak očeva pisma. A ako ga ne budeš mogao spasiti, moraš ga ubiti. Sad je znao
i zašto.
Dageus ga je pomno gledao, kao da nije uvjeren da je Silvan samo to napisao.
Drustan je znao da će nastaviti s pitanjima, pa ga je preduhitrio svojima.
“Što je s djevojkom koju si doveo? Koliko ona zna?” Premda je bio zadivljen
što Dageus može išta osjećati s tim u sebi, nije mu promaknula posesivnost u
njegovu pogledu, ni kako ju je nevoljko ostavio s Gwen.
“Chloe me poznaje samo kao čovjeka.”
“Ne osjeća to u tebi?” Blago njoj, pomislio je Drustan.
“Sluti nešto. Katkad me čudno gleda, kao da je nešto zbunjuje.”
“A što misliš, koliko ćeš se još moći pretvarati?”
“Isuse, Drustane, daj mi malo da dođem do daha, može?”
“Namjeravaš li joj reći?”
“Kako?” upitao je Dageus. “E da, djevojko, ja sam druid iz šesnaestog
stoljeća, prekršio sam zakletvu i sad su me zaposjele duše zlih druida starih četiri
tisuće godina. Ako ne nađem način da ih se riješim, opustošit ću Zemlju, a jedino
što mi čuva zdrav razum je tucanje?”
“Molim?” Drustan je trepnuo. “Što si rekao za tucanje?”
“Ublažava tamu. Kad počnem osjećati hladnoću i distanciranost, iz nekog
razloga, kad odvedem ženu u krevet, opet se počnem osjećati kao čovjek. I nisam
našao ništa drugo što djeluje.”
“Ah, zato si je poveo.”
109
 Dageus mu je uputio mračan pogled. “Opire se.”
Drustan se umalo ugušio viskijem. Dageusu je tucanje bilo potrebno kako bi
tu groznu zvijer držao pod kontrolom, a poveo je ženu koja ne želi s njim u krevet?
“Zašto je nisi zaveo?” uzviknuo je.
“Radim na tome”, obrecnuo se Dageus.
Drustan ga je zapanjeno promatrao. Nije bilo žene koju Dageus nije mogao
zavesti. Ako ne nježno, onda grubim, divljim udvaranjem koje je uvijek
uspijevalo. Nije mu promaknulo kako ta sitna djevojka gleda njegova brata.
Trebalo ju je samo odlučno pogurati. Zašto je onda, dovraga, Dageus nije
pogurao? Iznenada mu je sinulo. “Tako mi Amergina, ona je ta, je li tako?”
uzdahnuo je.
“Koja?” Dageus je prišao visokom prozoru, razmaknuo zastore i zagledao se
u noć. Podignuo je prozor i pohlepno udahnuo sladak, prohladan zrak Visočja.
“Onog trenutka kad sam ugledao Gwen, dio mene samo je rekao ‘moja’. I od
tog sam trena, premda to nisam shvaćao, znao da bih sve učinio da je zadržim.
Kao da druid u nama odmah prepozna našu družicu, onu s kojom možemo
razmijeniti zavjete. Je li Chloe ta?”
Dageus je naglo okrenuo glavu prema njemu, a neoprezan, prestrašen izraz na
njegovu licu Drustanu je bio dovoljan odgovor. Njegov je brat čuo isti glas.
Unatoč onome što je osjetio u bratu, Drustana je iznenada preplavila nada. Iz
iskustva je znao da ljubav često može postići čuda kad se sve ostalo čini osuđenim
na propast. Dageus je možda prešao na mračnu stranu, ali nekim ga čudom ona
još nije progutala.
A kad se netko bori sa zlom, mislio je Drustan, ljubav bi mogla biti najmoćnije
oružje.

Kad im se Gwen ubrzo nakon toga pridružila u knjižnici, ali bez Chloe, Dageus
se napeo. Tek je morao s Drustanom razgovarati o pokušaju Chloena ubojstva i o
dragarima - tko god oni bili.
Je li ona ta? pitao ga je Drustan.
O, da, ona je bila prava za njega. Sad kad je to Drustan spomenuo, Dageus je
shvatio da je upravo to osjetio od samog početka - od onih je koje treba zadržati,
uistinu. Nije ni čudo što na njoj nije želio upotrijebiti čaroliju pamćenja i otpraviti
je. Nije ju mogao pustiti. A nije čudo ni da ga nije zadovoljavalo samo to što ju je
pokušavao odvesti u krevet.

110
 Baš mu je u ovome, najmračnijem trenutku njegova života sudbina podarila
družicu. Kakva ironija. Kako da muškarac u tim okolnostima udvara ženi? Nije
se razumio u udvaranje. Razumio se samo u zavođenje, u osvajanje.
Iz njega su davno nestale nježnosti, blage riječi i zakletve. Najmlađi sin bez
plemićke važnosti, povrh toga poganin, u mladosti je previše djevojaka uhvatio
da mu pokušavaju zavesti brata.
I previše ih je sramežljivo predložilo ljubavnu igru u troje - i to ne s drugom
ženom. Uvijek s njegovim bratom blizancem.
Četiri je puta gledao kako Drustan pokušava pronaći ženu - bezuspješno.
Još je kao mladić, i to dobro, naučio da posjeduje nešto što žene žele, pa je
usavršio vještine i utjehu pronašao u spoznaji da ga žene, iako izbjegavaju
intimnosti s njim, nikad ne otprave iz postelje. U njihovim je posteljama uvijek
bio dobrodošao. Čak i kad bi im muž bio u susjednoj sobi, što je samo
produbljivalo njegovu ciničnost kad je riječ o ljubavi.
Osim Chloe. Ona je jedina žena koju je pokušao zavesti a da ga je odbila.
Ipak, ostala je uz njega.
Da, ali koliko će se zadržati kad otkrije što si?
Na to nije znao odgovor. Imao je samo neumoljivu odlučnost da je cijelu
posjeduje. A ako je ta odlučnost sličnija očajanju čovjeka koji se utapa nego
kakvome junaku, neka bude tako. One noći kad je izazivao smrt plešući na
skliskom zidu terase nad snijegom prekrivenim Manhattanom - i dočekao se na
sigurnoj strani - nešto si je obećao: nikad se više neće prepustiti očajanju. Borit će
se protiv njega kako zna i umije, svim raspoloživim oružjem, do kraja.
“Gdje je ona?” prosiktao je skočivši na noge.
Gwen je trepnula. “I meni je drago što te vidim, Dageuse”, umilno je rekla.
“Lijepo što si svratio. Čekali smo samo oduvijek.”
“Gdje je?”
“Opusti se. Na katu je, tušira se. Sirotica je putovala cijeli dan i premda kaže
da je u avionu malo odspavala, očito je iscrpljena. Što si joj, pobogu, radio? Usput,
jako mi se sviđa”, dometnula je Gwen smiješeći se. “Pametna je, štreberica kao i
ja. A mogu li sad dobiti zagrljaj?” Svjestan da ne postoji mjesto na kojem bi Chloe
bila sigurnija nego unutar ovih zidova, napetost mu je polako počela popuštati.
Osobno je pri gradnji dvorca u uglove uklesao čarolije za zaštitu. Dokle god je
ovdje, nikakvo je zlo neće snaći.
Obišao je sofu i raširio ruke prema Gwen, ženi koja mu je jednom spasila
život. Ženi za koju se zakleo da će je štititi kao svoju. “Lijepo te opet vidjeti, curo.
I izgledaš divno, kao i uvijek.” Pognuo je glavu da je poljubi.
“Ne u usta”, upozorio je Drustan. “Osim ako ne želiš da ja poljubim Chloe.”
Dageus je hitro trznuo glavom ustranu. “Kako su mališani, curo?” upitao je
pogledavši njezin obli trbuh.

111
 Gwen se ozarila i počela brbljati o posljednjem pregledu kod liječnika. Kad
je napokon zastala da udahne, znatiželjno ga je pogledala. “Je li ti Drustan već
rekao našu ideju?”
Dageus je odmahnuo glavom. Još mu je bilo teško shvatiti da je Drustan sve
vrijeme znao da je prešao na mračnu stranu. Bilo mu je teško povjerovati da je
kod kuće, da ga je brat spremno dočekao. Da ga je, zapravo, čekao.
“Ti si moj brat”, rekao je Drustan tiho i Dageus je znao da mu je pročitao
osjećaje na onaj tajanstven način kako to samo blizanci znaju. “Nikad ti ne bih
okrenuo leđa. Boli me što misliš da bih.”
“Samo sam mislio to sâm riješiti, Drustane.”
“Ne voliš tražiti pomoć. Uvijek je bilo tako. Oduvijek si na plećima nosio više
tereta nego što si trebao. Nisi se imao pravo žrtvovati za mene...”
“Ne počinji...”
“Nisam od tebe tražio da...”
“Znači, radije bi bio mrtav?”
“Dosta!” ubacila se Gwen. “Prestanite, obojica. Možemo se sad satima
prepirati tko je trebao ili nije trebao što učiniti. I što bismo time postigli? Ništa.
Imamo problem. Riješit ćemo ga.” Dageus je nogom zahvatio stolac s kožnatim
naslonom, okrenuo ga i sjeo na njega s obrnute strane te omotao noge oko okvira,
a podlaktice položio na gornji dio naslona. Osjetio je perverzno zadovoljstvo
svjedočeći ukoru starijeg mu brata. Drustanu je savršeno odgovarala njegova
sitna, inteligentna žena. Bila mu je prava partnerica.
“Dobro smo promislili”, rekla je Gwen “i mislimo da možemo poslati nekoga
u prošlost kako bi te upozorio da će toranj izgorjeti prije nego što se to dogodi.
Tako možeš spriječiti požar, što bi spasilo Drustana, a tebe zaustavilo da ikad
prijeđeš na mračnu stranu.”
Dageus je odmahnuo glavom. “Ne, curo. Neće uspjeti.”
“Zašto tako misliš? To je genijalno rješenje”, pobunio se Drustan.
“Ne samo da nemamo koga poslati jer bi ta osoba mogla zauvijek ostati u
prošlosti, nego ne vjerujem da bi me to sad moglo promijeniti.”
“Ne, Drustan i ja smo i to uzeli u obzir”, ustrajala je Gwen. “Ako bi ta osoba
bila netko koga si upoznao kao posljedicu toga što si prešao na mračnu stranu,
kao - pa, recimo, Chloe - trebalo bi joj se dogoditi isto što i meni. Bit će vraćena
u svoje vrijeme istog trenutka kad uspije promijeniti tvoju budućnost.”
“Chloe ne ide nikamo bez mene. I ona ne zna. Nisi joj valjda rekla?” Opet se
napeo od zabrinutosti. Toliko ga je ponio ponovni susret s bratom i toliko mu je
laknulo što ga je prihvatio da je zaboravio upozoriti Gwen da ništa ne kaže Chloe
o njegovoj nevolji.

112
 “Nisam ništa rekla”, hitro ga je smirila Gwen. “Bilo je očito da zna jako malo,
pa sam se držala drugih tema. Uglavnom smo razgovarale o fakultetu i poslovima.
Koga si još upoznao u ovome stoljeću koga bismo mogli poslati?”
“Nikoga. Ionako ne bi uspjelo. Neke stvari ne znate.”
“Na primjer?” pitao je Drustan.
“Više nisam isti čovjek. Čak i kad bi se netko vratio i upozorio nekadašnjeg
mene, i kad nekadašnji ja ne bi prekršio zakletvu, pretpostavljam da bi ovo u što
sam se pretvorio i dalje postojalo ovdje i sad.”
“Nemoguće”, usprotivila se Gwen nepokolebljivom uvjerenošću fizičarke
koja je svoje dokaze ocijenila i valjanima i istinitima.
“Ne, nije. Pokušao sam već nešto slično. Nedugo nakon što sam prekršio
zakletvu vratio sam se u vrijeme prije požara, nadajući se da ću sâm sebe poništiti.
Vidjeti može li nekadašnji ja postići to da ja koji sam prešao na tamnu stranii
prestanem postojati.”
“Vjerojatno se dogodilo isto što i onda kad sam ja poveo Gwen u prošlost”,
rekao je Drustan zamišljeno. “Budući ja prestao je postojati jer dva identična ja
nisu mogla postojati u istom trenutku u vremenu.”
“Da. Čak sam i samome sebi preko kamenja uspio prenijeti poruku kako bi
nekadašnji ja znao da te trebam premjestiti iz tornja. Ali poništavanje je
uvjetovano postojanjem dvaju identičnih ja.”
“Što želiš reći?” zahtijevao je Drustan, stežući šake na rukohvatima stolca.
“Kad sam se vratio, ne samo da budući ja nije prestao postojati, nego sam i ja
i dalje postojao. Promatrao sam se kroz prozor prije nego što sam opet pobjegao.
On nikad nije nestao. Mogao sam otići do njega i predstaviti mu se.”
“Dobro da nisi. Moramo biti jako oprezni da ne bismo stvorili paradokse”,
rekao je Drustan.
Gwen je zinula. “Nemoguće. Prema zakonima fizike jedan bi od vas morao
prestati postojati.”
“Čovjek bi pomislio da nakon svega što je prošla sa mnom neće tako spremno
proglašavati stvari mogućima ili nemogućima”, sarkastično je rekao Drustan.
“Kako je to moguće?” zanimalo je Gwen.
“Jer više nisam isti čovjek koji sam bio. Sad kad se u meni kriju ta drevna
bića, na nekoj sam elementarnoj razini dovoljno drukčiji i nekadašnji ja nije u
sukobu s onime tko ili što sam postao.”
“Dragi Bože”, uzdahnula je Gwen. “Znači, čak i kad bismo nekoga poslali i
kad bi ta osoba promijenila prošlost...”
“Sumnjam da bi to ikako utjecalo na mene. Čini se da ono što sam sad postoji
izvan prirodnog poretka stvari. Moglo bi čak imati negativan učinak koji ne
možemo ni pojmiti. Previše je toga što ne razumijemo. Bojim se da bismo mogli

113
stvoriti višestruke trenutke u vremenu, a ništa ne postići. Ne, jedina mi je nada u
starom nauku.”
Drustan i Gwen zabrinuto su se pogledali.
“Ideja je bila dobra”, tješio ih je Dageus. “Jasno mi je zašto ste je uzeli u obzir.
Ali o ovome sam i sâm beskrajno mnogo razmišljao i jedina mi je nada da
otkrijem kako su uopće završili zatvoreni i da ih ponovno zatvorim. Zato sam
došao. Treba mi knjižnica Keltara. Moram pregledati drevne tekstove koji govore
o Tuatha Dé Danaanu.
Drustan je teško otpuhnuo. I prošao rukama kroz kosu.
“Što je?” Dageus je suzio oči.
“Bili smo sto posto sigurni da će naša zamisao uspjeti”, rekla je Gwen
utučeno.
“I?” Dageus je oprezno pritiskao.
Drustan je ustao i ushodao se amo-tamo. “Dageuse, više nemamo te tekstove”,
rekao je tiho.
Dageus je skočio na noge tako brzo da je stolac uz zveket pao na pod. Ne...
ne može biti! “Što? Što si rekao? Kako je to moguće?” zagrmio je.
“Ne znamo. Ali nisu ovdje. Nakon što sam pročitao očevo pismo, odlučio sam
istražiti Tuatha Dé Danaan kako bih otkrio sve što mogu o tom mističnom narodu,
u nadi da ću naći način da ih izbacim. Tada smo Christopher i ja otkrili da nam
nedostaje mnogo knjiga.”
“Ali sigurno su barem neki od svezaka koji mi trebaju ovdje.” Počeo je
nabrajati one koje je tražio, ali Drustan bi na svaki naslov odmahnuo glavom.
“To je neshvatljivo, Drustane!”
“Da, i gotovo se čini namjernim. Christopher i ja sumnjamo da ih je netko
namjerno uklonio, premda nikako ne možemo dokučiti kako.”
“Trebam te tekstove, dovraga!” Udario je šakom o zid.
Slijedio je trenutak tišine, a onda je Drustan polako rekao: “Postoji mjesto -
ili bolje rečeno vrijeme - u kojem ih se može pronaći. Vrijeme za koje i ti i ja
znamo da je u njemu naša knjižnica još postojala.”
Dageus se ogorčeno nasmiješio. Da. A kako će to objasniti Chloe? Hm,
djevojko, knjige koje mi trebaju nisu ovdje, pa ćemo se morati vratiti kroz vrijeme
da dođemo do njih. Prezrivo je otpuhnuo. Zar baš ništa ne može biti jednostavno?
Čini se da će morati saznati nešto više o njemu, bio joj on to spreman otkriti ili
ne.
“Mogao bih ja poći umjesto tebe”, ponudio se Drustan. “Samo toliko da
uzmem što nam treba.”
“Onda idem i ja”, rekla je Gwen istog časa.
“Ne!” Drustan i Dageus uglas su zagrmjeli.

114
 Gwen ih je ljutito pogledala. “Nećete me ostaviti.”
“Nijedno od vas neće ići.” Dageus je zaustavio prepirku dok se nije zahuktala.
“Nemamo nikakvo jamstvo da Tuatha Dé Danaan u međuprostor nisu podmetnuli
i druge opasnosti. Svaki Keltar koji most otvori radi osobne koristi izlaže se
riziku. Nijedan Keltar osim mene neće otvarati mostove u druga vremena. Ja sam
već na tamnoj strani. Uostalom, ono što netko unese u menhire s jedne strane, ne
pojavi se uvijek na drugom kraju. Kad sam posljednji put onuda prolazio, ostao
sam bez nekih relikvija.”
Gwen je polako kimnula. “To je istina. Ja sam izgubila ruksak. Uhvaćen je u
vrtlogu i odnesen je nekamo u kvantnu pjenu. Ne možemo riskirati s knjigama.”
“Možeš li na siguran način otvoriti menhire? Kako će na tebe utjecati upotreba
magije?” upitao je Drustan oprezno. Gwen, koja nije prisustvovala njihovu
ranijem razgovoru, objasnio je: “Kad upotrebljava magiju, to drevne čini... hm,
snažnijima.”
“Onda možda ne bi trebao ići”, brinula se Gwen.
Dageus je turobno izdahnuo. Svu je nadu uložio u tekstove Keltara i protratio
na to mnogo vremena. “Ako je to što govoriš istina i knjige nisu ovdje, nemamo
izbora. A što se tiče magije, više me brine što bi mi otac mogao učiniti. S tamom
ću nekako izići na kraj.”
“Mi smo klan, Dageuse”, rekao je Drustan tiho. “Otac ti nikad ne bi okrenuo
leđa. A trenutak ne može biti pogodniji. Proljetna je ravnodnevnica za nekoliko
dana...”
“To nije važno!” prekinuo ga je Dageus. “Menhire mogu otvoriti bilo koji
dan, u svako doba dana.”
“Molim?” uskliknuli su uglas Drustan i Gwen.
“Čini se da su nam naši cijenjeni dobročinitelji zatajili veliko znanje. Kamenje
je moguće otvoriti bilo kad. Potreban je samo različit niz formula.”
“A ti ih znaš?” pitao je Drustan.
“Da. Jer oni u meni znaju. Njihovo je znanje moje.”
“Zašto bi nam uskratili takvo znanje?”
“Pretpostavljam kako bi Keltare spriječili da prenaglo otvaraju vremenski
most. Nekome bi moglo pasti na pamet - recimo, ako mu brat umre - da istoga
dana prođe kroz menhire i poništi to što se dogodilo, Ali ako bi taj netko morao
pričekati do sljedećega suncostaja ili ravnodnevnice, možda bi ga najgora tuga
dotad prošla pa bi se predomislio.” Iz glasa je bilo očito da se izruguje samome
sebi.
“Koliko si ti čekao?” upitao je Drustan tiho.
“Tri mjeseca, četiri dana i jedanaest sati.”
Dugo nakon toga nitko nije rekao ni riječ. Naposljetku se Gwen trgnula i
ustala. “Dok vas dvojica raspravite, ja idem pripremiti sobu za Chloe.”

115
 “Ona će spavati sa mnom”, tiho je zarežao Dageus.
“Rekla je da ne spavate zajedno”, odvratila mu je Gwen. “Isuse, Gwen, što si
učinila? Pitala si je?”
“Naravno da jesam”, odgovorila je Gwen, kao da ne može vjerovati da bi
uopće pitao nešto tako blesavo. “Ali osim što je to priznala, nije bila baš otvorena.
I, što ti je ona?”
“Njegova družica”, rekao je Drustan nježno.
“Zbilja?” ozarila se Gwen. “Sjajno!” Oduševljeno je pljesnula rukama.
“Presretna sam zbog tebe, Dageuse!”
Dageus joj je ošinuo mrkim pogledom. “Curo, jesi li bedasta? Nije vrijeme za
slavlje. Chloe ne zna što sam ja i...”
“Ne podcjenjuj je, Dageuse. Mi žene nismo krhke kao što vi muškarci volite
vjerovati.”
“Onda je smjesti u moju sobu”, rekao je mirno.
“Neću”, odvratila je Gwen istim tonom.
“Smjestit ćeš je u moju sobu.”
Gwen je prkosno isturila bradu i stisnutim se šakama podbočila o kukove
zureći u njega. Dageusa je na tren podsjetila na Chloe kad je prema njemu
zamahivala njegovim nožem i zapitao se kako se tako sitne žene ne boje
muškaraca poput njega i njegova brata. Zapanjujuće, ali bilo je tako.
“Ne, neću, gospodine snažni, zločesti i mračni”, rekla je. “Ne bojim te se. I
nećeš me natjerati na nešto što ne želim, a nećeš ni nju.”
“Ne bi trebala ići okolo i ispitivati ljude spavaju li zajedno”, prosiktao je.
“Kako bih inače znala kamo je smjestiti?”
“Tako što bi pitala mene” Ljutito ju je pogledao, ali ona nije pokazala ni
najmanji znak popuštanja, pa se za podršku okrenuo Drustanu.
Drustan je slegnuo ramenima. “Moja je supruga gospodarica dvorca. Ne
gledaj mene.”
“Ovdje je na sigurnome, Dageuse”, rekla je Gwen nježno. “Smjestit ću vas u
nasuprotne sobe. Može doći k tebi ako bude htjela.”
Izlazeći iz knjižnice, Gwen se još jednom osvrnula preko ramena i pogledala
dva veličanstvena gorštaka, istodobno ushićena i duboko uznemirena. Ushićena
jer se Dageus vratio kući, a uznemirena zbog onoga što tek slijedi. Ona i Drustan
bili su tako sigurni da će njihova zamisao uspjeti da o drugim mogućnostima nisu
ni razmišljali.
A sad se Dageus mora vratiti u prošlost. Otvoriti vremenski most i potražiti
stari nauk. Nije ga htjela pustiti, a znala je da to ni Drustan ne želi. No nisu imali
izbora. Namjeravala ga je pokušati nagovoriti da pričeka nekoliko dana, ali u to
je polagala malo nade.

116
 Čak i ako nije imala druidska osjetila poput svoga muža, osjetila je da je
Dageus drukčiji. U njemu je bilo nečega nasilnog. Nečega jedva obuzdanog, na
rubu da eksplodira.
Izvila je obrvu, pomislivši kako je Dageus, premda to nikad ne bi rekla svome
mužu, sad kad je na mračnoj strani još seksipilniji nego prije. Sirov, iskonski. I u
njemu je bilo nečega što je ženi uspaljivalo sve živce.
Pomislila je na ženu na katu. Ako Chloe ima imalo razuma, razmišljala je,
večeras će s njim podijeliti sobu. I ovu i sve buduće noći koje budu imali.
Ne samo da je bilo iznimno teško odbiti krevet muškog Keltara, razmišljala
je Gwen, to je bio i velik gubitak ženina vremena. Drustan je izvanredan
ljubavnik, a nije ni najmanje sumnjala da isto vrijedi za Dageusa, osobito sad kad
zrači ovako sirovim seksualnim žarom.
Jednom je davno, u nekome drugom stoljeću, promatrala Dageusa dok je u
suton sjedio na stubištu ispred ulaznih vrata u dvorac MacKeltara, zagledan u
noćno nebo. Prepoznala je njegovu usamljenost - i sama je nekoć bila usamljena
- i zaklela se da će mu pomoći pronaći družicu. No činilo se da ju je sâm pronašao.
Najmanje što sad može učiniti jest pomoći mu da je osvoji. Dageusu MacKeltaru
mnogo je dugovala.
Pogurnula je šiške iza uha, blago se smiješeći. Morat će pred Chloe ubaciti
nekoliko primjedbi o vještini i izdržljivosti Keltara. A kad dođe pravi trenutak, s
njom će podijeliti i nekoliko drugih zrnaca teško stečene mudrosti.

Nekoliko sati poslije Dageus je pošao za Drustanom na kat. Razgovarali su dugo

u noć i uskoro je trebalo svanuti.
Poslije Gwenina odlaska ispričao je Drustanu kako je netko pokušao ubiti
Chloe i prenio mu riječi koje je neobični napadač izrekao, a zatim ga je uputio u
nove spoznaje o dragarima. Nažalost, Drustan je bio jednako zatečen kao i
Dageus. Naklapali su što učiniti, no Dageusa je već umorilo raspredanje o
mogućnostima. Trebali su mu odgovori.
“Kad odlaziš?” upitao je Drustan kad su došli do kraja sjevernog hodnika i
spremali se poći svaki u svoju odaju.
Dageus je pogledao u Drustana uživajući u pogledu na brata, živoga, budnoga
i sretnoga. Iako bi volio provesti još vremena s Drustanom i Gwen, sad kad se
opet našao na škotskome tlu, nije si mogao dopustiti odgađanje. Chloe je u
opasnosti, a vremena je sve manje. Osjetio je to. Ni najmanje nije sumnjao da će
se dogoditi još jedan napad i nije znao mogu li ih dragari, tko god bili, slijediti
kroz vrijeme. Ako pripadaju Tuatha Dé Danaanu, slijediti ih mogu posvuda.

117
“Sutra.”
“Moraš li već poći?”
“Da. Ne znam koliko mi je još vremena preostalo.”
“A djevojka?” upitao je Drustan oprezno.
Dageusov je smiješak bio hladan kao led. “Ona ide sa mnom.”
“Dageuse...”
“Ništa ne govori. Ako ona ne ide, ne idem ni ja.”
“Ja bih je ovdje štitio umjesto tebe.”
“Ide sa mnom.”
“A što ako ne bude htjela?”
“Htjet će.”

118
 • 14 •

“Vrijeme je, Chloe, curo”, rekao je Dageus.

“Ka-kako to misliš?” upitala je oprezno. “Vrijeme za što?”
“Sinulo mi je da možda nisam bio jasan u vezi sa svojim namjerama”, rekao
je Dageus blago prijeteći i krenuo prema njoj.
“Kojih namjera?” Iako je Chloe čvrsto odlučila da neće popustiti, njezina su
kukavička stopala imala druge planove. Izdajničke kukavice, načinila bi korak
unatrag za svaki njegov korak prema njoj.
“Namjera s tobom.”
“O, da, jesi", uvjerila ga je Chloe žurno. “Želiš me zavesti. To si mi kristalno
jasno dao do znanja. Za sve jasnije od toga trebala bi cenzura. Neću biti jedna u
nizu tvojih žena. Nisam takva. Ne mogu pod muškarčevim krevetom ostaviti gaćice
koje će on poslije iznijeti sa smećem. Zato i jesam djevica jer mi to nešto znači i
neću baciti djevičanstvo pod tvoje šarmantne noge jer si najdivniji,
najfascinantniji muškarac kojega sam ikad upoznala i jer mi se sviđa tvoje
prezime. To nisu dovoljno dobri razlozi.” Kimala je dodatno ističući bujicu riječi,
a onda se iznenada prestravila onime što je na kraju priznala.
“Najdivniji, najfascinantniji muškarac kojega si ikad upoznala!” ponovio je,
a tamne su mu oči zasvjetlucale.
“Mnoštvo je predivnih muškaraca. I prašni, drevni tekstovi jednako su
fascinantni”, promrmljala je. “Ne približavaj mi se. Neću pasti na tvoje
zavođenje. ”
“Zar te moje namjere nimalo ne zanimaju?” zapreo je.
“Ne. Apsolutno ne. Odlazi.” Leđima je dotaknula zid i malo zateturala, a
onda prekrižila ruke na prsima i namrštila se.
“Neću otići. I reći ću ti.” Položio je dlanove na zid s obje strane njezine glave,
okruživši je svojim moćnim tijelom.
“Jedva čekam.” Odglumila je da zijeva i počela proučavati zanoktice.
“Chloe, curo, zadržat ću te. ”

119
 “Zadržat ćeš me, malo sutra”, obrecnula se. “Ne slažem se s time da me netko
zadrži. ”
“Zauvijek”, rekao je s ledenim smiješkom. “I složit ćeš se.”

“Ahhh! Mogu li barem jednu vražju noć ne sanjati tog čovjeka” zavapila je Chloe,
okrenuvši se na krevetu i povukavši jastuk preko glave.
Na javi joj nije izlazio iz glave. Nije mislila da previše traži poželi li da barem
u snovima pobjegne od njega. Sanjala ga je čak i kad je zadrijemala u avionu! A
svi su snovi bili prepuni pojedinosti i činili su se gotovo stvarnima. U ovome je
osjetila njegov pikantan muški miris, osjetila mu topao dah na licu kad ju je
obavijestio da će je zadržati.
Kako da ne!
Što je Dageusu iz njezina sna padalo na pamet? razmišljala je razdraženo. Da
će se od takve barbarske, posve teutonske izjave na licu mjesta otopiti?
Čekaj malo, pomislila je vraćajući se unatrag - to je bio njezin san, što je
značilo da to nisu njegove misli, nego ono o čemu ona podsvjesno razmišlja.
O, Zandersice, nisi baš politički korektna, pomislila je turobno.
Od toga se jest otkravila. Voljela je slušati takve riječi kad bi ih on izgovarao.
Jedna takva izjava i zalijepila bi se za njega kao zalijepljena superljepilom.
Sjela je i frustrirano zavitlala jastuke na drugu stranu sobe. Keltski Duh već
je u New Yorku bio dovoljno fascinantan, ali naznaka osjećaja koju je vidjela
sinoć za ponovnog susreta s bratom učinila ga je još intrigantnijim. I to opasno.
Jedno je bilo smatrati ga ženskarom, muškarcem koji nije sposoban voljeti.
Ali više ga nije mogla takvim smatrati jer je u njegovim očima vidjela ljubav.
Ljubav o kojoj je htjela saznati više. Dobila je kratak uvid u njegove dubine za
koje je samu sebe uvjerila da ih nema. Sto se dogodilo između dvojice braće da
su se tako otuđili? Što se dogodilo Dageusu MacKeltaru da tako čuva svoje
osjećaje?
Htjela je biti žena koja će mu se uvući pod kožu. A to je opasna želja.
Obujmila si je koljena i položila bradu na njih, razmišljajući.
Velik dio krivnje za njezin san, pomislila je razdražljivo, snosila je Gwen.
Gwen joj je sinoć nakon tuširanja donijela pladanj s večerom u sobu. Ostala je s
njom dok je jela i, kako je to često bivalo sa ženama, počele su razgovarati o
muškarcima.
Konkretno, o muškarcima Keltarima.

120
 Činjenice koje je Chloe znala o Dageusu prije Gwenina posjeta: bio je
neodoljivo zavodljiv, imao je fantastično tijelo - vidjela je to kad je ispustio
ručnik, nosio je kondome za “ekstra velike muškarce”.
A sad je - hvala ti, Gwen MacKeltar - također znala da je muškarac golemih
apetita i izdržljivosti te da se nerijetko znalo dogoditi da sa ženom u krevetu ne
provede nekoliko sati, nego dana. Naravno, Gwen nije sve to otvoreno rekla, ali
usputnim je komentarima jasno dala do znanja.
Provodio je sa ženama po nekoliko dana u krevetu? Nije to mogla ni zamisliti.
O da, možeš ti to zamisliti, bocnuo ju je podrugljiv glasić, sanjala si to neku
noć. I to za jednu djevicu iznenađujuće detaljno.
Mršteći se, maknula je kovrče s lica i prebacila noge preko golema antiknog
kreveta prekrivenog pokrivačima. Prsti su joj visjeli gotovo pola metra iznad poda
i morala je skočiti da bi sišla.
Odmahujući glavom, uzela je odjeću i krenula pod tuš. Zapravo i nije trebala
jer se sinoć tuširala, ali pretpostavila je da bi joj hladan tuš dobro došao.

Pola sata poslije izišla je na hodnik i naglo se zaustavila, naježena. Istuširala se u

ledenoj vodi, prisiljavajući se da razmišlja o predmetima koje će možda imati
priliku vidjeti i što bi htjela istražiti prvo. Trebalo joj je gotovo cijelih pola sata
da ga izbaci iz glave, a sad se opet vratio.
“Što radiš?” upitala ga je zlovoljno, osjećajući onu prokletu trenutačnu bujicu
privlačnosti koja je tugaljivo tražila (i to stalno!), Hoćeš li već jednom skočiti na
njega i poslati k vragu sve posljedice? Muškarac iz njezinih snova - doslovce -
sjedio je na podu naslonjen na vrata nasuprot njezinih, ispruženih dugih nogu i
ruku prekriženih na prsima. Imao je crne hlače, a preko moćna mu se torza
rastezao vuneni pulover okrugla izreza boje ugljena, otkrivajući savršeni torzo.
Obrijao se pa mu je koža lica bila glatka i meka poput baršuna. Oči boje bakra
susrele su se s njezinima.
Ustao je i nadvio se nad njom poput planine. Pokraj te gromade čiste
muževnosti osjećala se neopisivo maleno i ženstveno.
“Čekam tebe. Dobro jutro, curo. Lijepo si sanjala?” upitao je umilno.
Chloe je zadržala bezizražajan izraz na licu. Jutros se činio strašno zadovoljan
samim sobom i nije bilo nikakve šanse da mu otkrije da ga je sanjala. “Ne sjećam
se”, rekla je nevino trepćući. “Zapravo, tako sam duboko spavala da mislim da
uopće i nisam sanjala.”
“Bogme”, promrmljao je. Kad je krenuo prema njoj, gotovo je iskočila iz
kože, no samo je posegnuo iza nje i zatvorio vrata njezine odaje.

121
 Zatim ju je leđima naslonio na njih.
“Hej”, obrecnula se.
“Došao sam ti dati poljubac za dobro jutro, curo. To je škotski običaj.”
Izvila je vrat, mršteći se prema njemu i gledajući ga pogledom koji je govorio,
Aha, baš, dobar pokušaj.
“Samo jedan mali. Bez jezika. Obećavam”, rekao je, a usne su mu se blago
izvile.
“Baš nikad ne odustaješ?”
“Nikad i neću, slatkice. Zar to još nisi shvatila?”
Oooh, ovo je počinjalo sve više sličiti njezinu snu. I nazvao ju je “slatkicom”,
malo nježnosti. Stisnula je usne i odmahnula glavom.
Podignuo je ruku do njezina lica i prstom joj nježno kliznuo niz obraz. Mekim
dodirom u kojem nije bilo ničega otvoreno zavodljivoga. Ta ju je nježnost
preplašila i umirila. Krenuo je rukom s njezina lica do mekih joj kovrča, prstima
prolazeći kroz njih.
“Jesam li ti rekao, Chloe, curo, da si prekrasna?” upitao je nježno.
Stisnula je vjeđe. Ako je mislio da će mu generički komentar priskrbiti
poljubac, opet se prevario.
“O, da, ljepša ne možeš biti.” Pomilovao joj je obraz nadlanicom. “I to
prirodna. Onog dana kad sam te prvi put ugledao, sjedio sam u taksiju zureći u
tebe. Promatrao sam druge muškarce kako te gledaju i poželio da oslijepe.
Pognula si se u taksi nešto reći vozaču. Nosila si crnu suknju i sako s
majicom boje vrijesa, a kosa ti je padala u oči pa si je stalno sklanjala. Sipila je
kišica i najlonke su ti svjetlucale od kapljica. No nije ti smetalo što pada. Na tren
si nagnula glavu unatrag i podignula lice prema nebu. Ostao sam bez daha.”
Zajedljiv komentar na vrhu njezina jezika samo je zamro.
Nekoliko ju je trenutaka promatrao, pa spustio ruke.
“Dođi, curo.” Pružio joj je ruku. “Idemo na doručak, a onda bih te negdje htio
odvesti.”
Chloe se jedva uspjela pribrati. Nitko je u životu nije znao izbaciti iz
ravnoteže kao taj čovjek. Baš kad je pomislila da ga poznaje, priredio bi joj nešto
neočekivano. Odakle je sad to došlo? Sjećao se točno što je nosila onoga dana kad
su se upoznali i tog jutra doista jest padala kišica. I doista je na tren podignula lice
prema nebu jer je oduvijek voljela kišu. Pročistila je grlo. «I, kad ću vidjeti
tekstove?” hitro je preusmjerila razgovor na manje nesiguran teren.
“Uskoro.”
Drugi su te muškarci gledali i poželio sam da oslijepe. Odmahnula je glavom,
pokušavajući izbaciti njegove riječi iz misli. Kao da ne može odrediti što misliti
o njima. “Ima li tvoj brat i druge starine?” veselo je nastavila.
“Da. Vidjet ćeš još svašta prije kraja dana.”
122
 “Doista? Na primjer?”
Blago se nasmiješio njezinoj revnosti i uhvatio je za ruku. “Znaš li po čemu
znam da si uzbuđena?”
Chloe je odmahnula glavom.
“Prsti ti se počnu grčiti, kao da zamišljaš kako dodiruješ to o čemu
razmišljaš.”
Porumenjela je. Nije znala da je tako očita.
“O, curo, to je baš šarmantno. Sjećaš li se da sam rekao kako ti mogu pokazati
Škotsku kakvu ti je nikad nitko neće pokazati?”
Kimnula je.
“Danas poslijepodne, curo,” rekao je s neobično sarkastičnom notom u glasu,
“to ću obećanje i ispuniti.”

Malo dalje od dvorca u kojemu su Chloe i Dageus upravo doručkovali muškarac

se naslonio na bočnu stranu bezličnoga unajmljenog automobila, tiho
razgovarajući na telefon.
“Nisam još imao priliku približiti se”, rekao je Trevor Simonu. “Ali samo je
pitanje trenutka.”
“Trebao si se pobrinuti za nju prije nego što su napustili London”, Simonov
je glas bio tih preko mobitela, no ipak je odzvanjao neumoljivim autoritetom.
“Nisam joj se mogao približiti. Muškarac je stalno na oprezu.”
“Zašto misliš da ćeš joj se uspjeti približiti na posjedu Keltara?”
“On će se s vremenom opustiti, makar na nekoliko minuta. Daj mi još samo
nekoliko dana.”
“Previše je rizično.”
“Previše je rizično ako to ne učiniš. Emocionalno je povezan s njom. Ta veza
mora nestati. To si i sâm rekao, Simone.”
“Četrdeset osam sati. I nazovi me svakih šest sati. A onda briši odande. Ne
želim riskirati da nekoga iz našeg reda uhvate živoga. Ne smije saznati za naše
proročanstvo.”
Trevor je tiho promrmljao da se slaže i prekinuo vezu.

123
 • 15 •

Dan je bio sunčan i iznenađujuće umjeren za ožujak u Visočju: oko sedam

stupnjeva, lagan povjetarac, nebo posuto s nekoliko debelih, paperjastih bijelih
oblaka.
Bio je to jedan od najuzbudljivijih dana u Chloenu životu.
Nakon doručka su se ona, Dageus, Drustan i Gwen odvezli na sjever
vijugavim cestama do vrha niske planine, ponad živopisnoga, užurbanoga grada
Alboratha gdje je upoznala Dageusove rođake Christophera i Maggie MacKeltar
te njihovu djecu.
Provela je dan s Gwen i Maggie u razgledavanju drugog dvorca
MacKeltarovih (ovaj je bio prilično stariji od Gwenina). Vidjela je stare predmete
zbog kojih bi Tom bez razmišljanja počinio kazneno djelo da ih dobije: drevne
tekstove zapečaćene u zaštitne kutije, oružje i oklope iz previše različitih stoljeća
da bi ih se moglo izbrojiti, kamene stijene s runskim zapisima nasumce razbacane
po vrtovima. Razgledala je portrete u Velikoj dvorani, višestoljetnu povijest klana
MacKeltarovih u slikama - kako li je divno poznavati takve korijene!
Prstima je okrznula tapiserije koje bi trebale biti u muzeju, namještaj kojem
je bilo mjesto pod mnogo jačim osiguranjem nego što ga je ona tamo vidjela.
Premda se stalno i prilično zabrinuto raspitivala o njihovu protuprovalnom
sustavu (koji se činio očajno nepostojećim), umjesto odgovora dobila je samo
umirujuće osmijehe. Na kraju je zaključila da se nitko od Keltarovih ne zamara
zaključavanjem.
Sâm je dvorac također bio umjetničko djelo, pomno očuvan i zaštićen od zuba
vremena. Cijeli je dan provela u sanjivoj omamljenosti. Sad je s Gwen stajala na
prednjem stubištu dvorca na rumenome ranovečernjem svjetlu. Sunce je počivalo
na obzoru i trački magle podizali su se iz tla. Sa svog mjesta na širokim kamenim
stubama vidjela je kilometrima daleko, onkraj zapjenjene višekatne fontane do
doline gdje su se svjetla Alboratha borila s nadolazećim sumrakom.
Mogla je zamisliti kako će veličanstveno Visočje izgledati na proljeće ili, još
bolje, u punom cvatu kasnog ljeta. Pitala se može li možda naći način da ostane

124
dotad. Možda bi nakon svog mjeseca s Dageusom, razmišljala je, u Škotskoj
mogla ostati još neko vrijeme.
Pogledom je preletjela travnjak ispred dvorca i zaustavila ga na predivnome,
tamnome muškarcu koji joj je za manje od tjedan dana naglavce okrenuo život.
Stajao je nešto dalje od dvorca, u krugu golema drevnog kamenja, i razgovarao s
Drustanom. Gwen joj je rekla da se braća nisu vidjela godinama, premda joj nije
objasnila njihovo otuđenje. Radoznala kakva je bila, Chloe se za promjenu
oduprla želji da zabada nos. Nije joj se činilo prikladnim.
“Prekrasno je ovdje”, rekla je uz sjetan uzdah. Živjeti ovdje, pripadati
ovakvome mjestu. Chloe nikad prije nije vidjela ništa slično neobuzdanosti i
entuzijazmu Maggienih i Christopherovih šestero djece, od tinejdžera do
najmanjih. Dvorac je bio pun obitelji i korijena, zrak je odzvanjao zvukovima
dječje igre i povremenog prepucavanja. Kao kći jedinica koju je odgojio vremešni
djed, Chloe nikad nije doživjela ništa slično.
“To je to”, složila se Gwen. “Zovu ga kamenje Ban Drochaid”, nastavila je
pokazavši na krug. “To znači bijeli most.”
“Bijeli most”, ponovila je Chloe. “Čudno ime za skupinu kamenja.”
Gwen je slegnula ramenima, a na usnama joj je zaigrao tajnovit osmijeh.
“Mnogo je legendi o takvom kamenju u Škotskoj.” Zastala je. “Neki kažu da su
oni vrata u drugo vrijeme.”
“Jednom sam čitala takav ljubavni roman.”
“Čitaš ljubavne romane?” oduševljeno je uzviknula Gwen.
Sljedećih su nekoliko trenutaka brže bolje uspoređivale omiljene naslove i
davale jedna drugoj preporuke.
“Znala sam da mi se sviđaš”, osmjehnula se Gwen. “Kad si prije govorila o
povijesti svih onih predmeta, bojala sam se da bi mogla biti uštogljeni knjiški tip.
Nemam ništa protiv ozbiljne književnosti,” dodala je žurno, “ali ako želim
razmišljati o smislu života i deprimirati se, posvađat ću se s mužem ili gledati
CNN.” Na trenutak je utihnula, s rukom lagano oslonjenom na zaobljeni trbuh.
“Škotska nije poput drugih zemalja, Chloe. Gotovo da možeš osjetiti čaroliju u
zraku, zar ne?”
Chloe je nagnula glavu i proučavala visoke megalite. Kamenje je staro
tisućama godina i o njegovoj se svrsi žustro raspravljalo među učenjacima,
arheoastronomima, antropolozima, čak i matematičarima. Bila je to zagonetka
koju moderni čovjek nije uspio razjasniti.
I da, osjećala je u njima dodir čarolije, drevne tajne i odjednom joj je sinulo
kako se Dagus savršeno uklapao ovdje. Poput primitivnog čarobnjaka, divljeg i
nepristupačnoga, čuvara tajni, tajanstvenoga i grešnoga. Zakolutala je očima na
svoje besmisleno maštanje.
“Što on to radi, Gwen?” upitala je zaškiljivši.
Gwen je slegnula ramenima, ali nije odgovorila.
125
 Izgledalo je kao da nešto zapisuje na unutarnjoj strani svakog kamena. Bilo
ih je trinaest i uzdizali su se oko središnje ploče koja je izgrađena od dva kamena
potpornja i jednoga velikog ravnog kamena postavljenog na njih u obliku
zdepastog dolmena.
Dageus se zatim s jednog kamena prebacio na sljedeći i odrješitom mu
sigurnošću prešao dlanom po unutarnjoj strani. Doista je pisao po njima, shvatila
je Chloe. Kako čudno. Stisnula je oči. Bože, kako je zgodan. Presvukao se nakon
doručka pa su mu sad meke, izblijedjele traperice grlile snažne noge i mišićavu
guzu. Debeli vuneni pulover i planinarske čizme zaokružile su pojavu iskusna
ljubitelja prirode. Kosa mu je do struka padala u pletenici.
Zadržat ću te zauvijek, rekao je njezin Dageus iz sna.
Zatelebala si se, Zandersice, nevoljko si je priznala uzdahnuvši.
“Osjećaš nešto prema njemu”, promrmljala je Gwen trznuvši je.
Chloe je problijedjela. “Tako je očito?”
“Nekome tko zna što gledati. Nikad ga nisam vidjela da gleda neku ženu kao
što gleda tebe, Chloe.”
“Ako mene gleda drukčije nego druge, to je samo zato što većina žena ode s
njim u krevet iste sekunde kad ga upozna”, odvratila je Chloe otpuhujući kovrčav
pramen kose s lica. “Ja sam samo žena koju nije imao.” Zasad, pomislila je i
zadržala tu misao za sebe.
“Da, samo to i rade.”
To joj je privuklo pozornost. “Zar on ne traži samo to?”
“Ne. Ali većina žena ne vidi dalje od lijepog lica i tijela, njegove snage i
suzdržanosti. Nikad mu ne povjeravaju svoje srce.”
Chloe je skupila dugu crnu kosu zamotavši je u labav rep i zašutjela u nadi da
će je Gwen nastaviti opskrbljivati informacijama. Nije baš umirala od želje
priznati joj svoje patetično romantiziranje koje se tijekom dana samo pogoršalo.
Cijeli je dan svjedočila nevjerojatnoj vezi između Gwen i njezina supruga. S
besramnom je čežnjom gledala kako se Drustan ponaša prema svojoj ženi. Bili su
doista ludo zaljubljeni.
Usporedbe su bile neizbježne zato što je toliko sličio Dageusu. Drustan bi
svako malo skočio do njih donijevši Gwen laganu jaknu ili šalicu čaja, pitajući je
bole li je leđa, treba li je izmasirati, treba li se odmoriti, želi li da skoči do neba i
dovuče prokleto sunce.
Chloe za to vrijeme nikako nije uspijevala otjerati sulude misli o njegovu
bratu.
O, da, osjećala je nešto. Podmukle, varljive osjećaje.
“Chloe, Dageus ne traži ljubav od žene zato što mu nikad nitko nije dao razlog
za to.”

126
 Chloe ju je zbunjeno pogledala i odmahnula glavom u nevjerici. “To je
nemoguće, Gwen. Muškarac poput njega...”
“Plaši većinu žena. Pa uzmu ono što on nudi, ali nađu drugog muškarca za
ljubav. Sigurnijeg muškarca. Muškarca s kojim se osjećaju kao da imaju kontrolu.
Je li i s tobom tako? Mislila sam da si pametnija od toga.”
Chloe se trgnula, pitajući se kako je razgovor tako brzo postao tako osoban.
Ali Gwen još nije završila. “Katkad - a vjeruj mi, znam to iz osobnog iskustva
- djevojka mora riskirati i skočiti u nepoznato. Ako ne pokušaš, nikad nećeš znati
što se moglo dogoditi. Želiš li tako živjeti?”
Chloe se pokušala ispetljati odgovorom, ali nije ništa smislila jer je duboko u
njoj onaj gnjavatorski glas koji ju je u posljednje vrijeme neumorno ispitivao “zar
je ovo sve?” mudro kimao slažući s Gweninim riječima.
Tko ne riskira, ne profitira, uvijek joj je govorio djed.
Kad je to zaboravila? pitala se Chloe zagledana u drevno kamenje. Kad joj je
bilo devetnaest godina i kad joj je djed umro, a ona ostala sama na svijetu?
Dok je u sumrak stajala tamo, na vrhu MacKeltarove planine, Chloe se
odjednom ponovno našla u Kansasu, na utihlom groblju, uplakana na njegovu
grobu kad su svi njihovi prijatelji otišli. Nesigurna, balansirala je na pragu
odraslosti, bez ikoga tko bi joj mogao pomoći s odlukama i odabirom puta. Patila
je od utješne zablude da će on živjeti vječno, da neće od moždanog udara umrijeti
sa samo sedamdeset tri godine. Otišla je na fakultet a da nikad nije pomislila da
on neće uvijek biti tu, kod kuće, čeprkajući po vrtu dok je čeka.
Telefon joj je zazvonio u vrijeme ispitnog roka na drugoj godini. Razgovarali
su telefonom samo nekoliko dana prije. Jedan je dan bio tu, a već ga sljedećega
više nije bilo. Nije se uspjela ni oprostiti. Kao ni s roditeljima. Zar nitko nije
mogao umrijeti sporo od bolesti, htjela je zajaukati (bezbolno, dakako, nikome
nije željela bolnu smrt), i dati joj priliku da se oprosti? Zar su morali samo tako
otići? U jednom trenutku živi i nasmiješeni, u sljedećem nepomični, tihi i zauvijek
izgubljeni. Toliko mu toga nije uspjela reći prije nego što je otišao. Izgledao je
tako krhko u lijesu; njezin snažni, temperamentni Škot koji joj se oduvijek činio
nepobjedivim.
Je li tada počela igrati na sigurno? Zato što se osjećala kao kornjača bez
oklopa, krhko i bespomoćno, nespremna da ponovno nekoga zavoli i izgubi? Ma
ne, nije takvo što odlučila svjesno nego se vratila na fakultet i posvetila se
dvosmjernom studiju, a nakon toga i magisteriju. Bez razmišljanja si je zadavala
previše posla da bi se stigla za ikoga vezati.
Trepnula je. Tuga je još bila svježa, kao da se nikad nije suočila s njom nego
je gurnula u taman kut i tamo je zabarikadirala. Pomislila je da možda osoba ne
može isključiti jedan osjećaj, poput tuge, a da ne izgubi dodir sa svim osjećajima.
Je li izgubila nebrojene prilike za ljubav jer je isključila bol i odbila se suočiti s
njom?

127
 Chloe je upitno pogledala Gwen. “Zvuči kao da me ohrabruješ.”
“Tako je. Nešto će zatražiti od tebe. A to više govori o njegovim osjećajima
prema tebi nego što bi riječi ikad mogle.”
“Što će zatražiti od mene?”
“Uskoro ćeš saznati.” Gwen je zastala i teško uzdahnula, kao da vodi žustru
unutarnju raspravu sama sa sobom. Zatim je rekla: “Chloe, Drustan i Dageus
dolaze iz svijeta koji je ženama poput nas teško shvatiti. Iz svijeta koji je - premda
se to na početku čini nemogućim - čvrsto ukorijenjen u stvarnosti. Samo zato što
znanost nešto ne može objasniti, ne znači da je to manje stvarno. Ja sam
znanstvenica i znam o čemu govorim. Vidjela sam stvari koje se protive mojem
shvaćanju fizike. Oni su dobri muškarci. Najbolji. Neka ti srce i um budu otvoreni
jer jedno ti mogu sigurno reći: kad te Keltarovi vole, vole te bez zadrške i
zauvijek.
“Plašiš me”, rekla je Chloe nelagodno.
“To još nije ništa. Među nama, reci mi i nemoj mi lagati: želiš li ga?”
Dugi je trenutak samo zurila u Gwen u tišini. «Sigurno ostaje među nama?”
Gwen je kimnula.
“Želim, od trenutka kad sam ga upoznala”, jednostavno je priznala. «I nema
mi to smisla. Posesivna sam prema njemu, a nemam pravo na to. Suludo. Nikad
nisam takvo što osjećala. Ne mogu to nikako shvatiti”, rekla je glasom punim
frustracije.
Gwen joj se ozareno nasmiješila. “Chloe, razum nas izdaje samo kad um
pokušavamo uvjeriti u nešto za što naše srce zna da nije istina. Prestani to
pokušavati. Slušaj samo srcem.”

“Ne sviđa mi se ovo”, zarežao je Drustan na Dageusa.

“Jesi li ti dao Gwen mogućnost odabira?” odvratio je Dageus završavajući s
ucrtavanjem pretposljednje formule na središnju ploču. Trebao je samo ucrtati
posljednju da otvori most kroz vrijeme. On i Drustan složili su se da bi se trebao
vratiti u vrijeme šest mjeseci nakon što je posljednji put bio tamo, u nadi da je
Silvan u međuvremenu otkrio nešto korisno. “Chloe je snažna djevojka, Drustane.
Vršak mog mača pritisnula mi je na prsa. Hrabro se borila s napadačem. Odabrala
je doći sa mnom u Škotsku. Premda katkad oklijeva, ne boji se ničega. I pametna
je, govori mnogo jezika, poznaje drevne mitove i voli stare predmete. Sad ću je
odvesti njima. Ako zbog ničega drugoga, oprostit će mi zbog toga”, sarkastično
je dodao.

128
 O, da, hoće. Mogao joj je staviti u ruke tekstove koji bi je natjerali da zaplače
suzama radosnicama pravog knjigoljupca i čuvara relikata. To im je bilo
zajedničko: ona je odabrala posao očuvanja starina, ali nije se zadovoljavala samo
očuvanjem nego ih je sve i proučavala, baš kao i on u ulozi druida Keltara.
“Gwen je znala što sam.”
“Ali nije ti vjerovala”, Dageus ga je podsjetio. “Mislila je da si lud.”
“Da, ali...”
“Ništa ali. Ako na trenutak začepiš gubicu, čut ćeš da joj namjeravam ponuditi
izbor.”
“Doista?”
“Nisam potpuno bez skrupula”, podrugljivo je odgovorio.
“Reći ćeš joj?”
Dageus je slegnuo ramenima. “Rekao sam da ću joj ponuditi izbor.”
“Bilo bi časno reći joj...”
Dageus je strelovito dignuo glavu, a oči su mu opasno sjale. “Nemam joj
vremena reći!” zasiktao je. “Nemam je vremena pokušati uvjeriti ili joj pomagati
da shvati!”
Srebrnasti je pogled zaratio s bakrenim nijansama.
“Shvaćaš li da će kad je odvedeš tamo, znati da si druid? Nećeš se više moći
pretvarati da si običan čovjek.”
“Nosit ću se s time. Ona zna da nešto sa mnom ne valja.”
“Ali što ako...” Drustan je utihnuo, ali Dageus je znao da će ga upozoriti na
strah s kojim se bio prisiljen suočiti kad je poslao Gwen natrag.
“Što ako vrišteći pobjegne od mene? Ako zajauče ‘pogani čarobnjače’ i
zamrzi me?” rekao je Dageus.
“To je moja briga, ne tvoja.”
“Dageuse...”
“Drustane, trebam je. Trebam je.”
Drustan je gledao u jedva prikriven očaj u bratovim očima kad mu je
odjednom sinulo: Dageus je hodao po rubu i znao je to. Znao je da nije imao pravo
odvesti Chloe, doista, znao je da je nije imao pravo dovesti tako daleko. Ali ako
Dageus odustane od onoga što želi - ako prihvati da, jer je mračan, nema
budućnost, nema prava ni na što - ne bi više imao za što živjeti. Ne bi više bilo
ničega zbog čega bi se nastavio boriti.
I što bi onda pobijedilo? Čast? Ili zavodljivost apsolutne moći?
Kriste, pomislio je Drustan osjećajući strujanje jeze žilama, onoga dana kad
njegov brat prestane željeti, onoga dana kad prestane vjerovati da ima nade, toga
će se dana morati suočiti s time da mu je jedini izbor postati potpuno zao... ili...

129
 Drustan se nije mogao natjerati da završi misao. A u Dageusovu izmorenom
pogledu vidio je da je njegov blizanac sve to već davno shvatio i da se odupirao
na jedini mogući način. Ako je Dageusova želja za Chloe jedino što čvrsto stoji
između njega i vrata samoga pakla, sâm će Drustan okovati djevojku za brata.
Dageus je izvio usne u gorak osmijeh, kao da je osjetio Drustanove misli.
“Osim toga,” rekao je Dageus podrugljivo, “barem znam da je mogu vratiti. Gwen
nije imala to jamstvo pa si je ipak odveo. Ako nešto pođe po zlu, obećavam da ću
na ovaj ili onaj način poslati Chloe natrag.”
To bi značilo da će umrijeti jer je to jedini način da je pusti. Čak i onda bi je
možda morali iščupati iz njegovih ruku dok mu život napušta tijelo.
“Dobro.” Drustan je polako kimnuo. “Kad ćeš se vratiti?”
“Potraži nas za tri dana. To je najduže koliko se mogu kontrolirati.”
Šutke su se pogledali i mnogo je toga ostalo neizrečeno među njima, ali nije
više bilo prilike jer su im se Chloe i Gwen pridružile u krugu.
“Što radite?” upitala je Chloe znatiželjno ih promatrajući. “Zašto pišeš po tom
kamenju, Dageuse?”
Dageus ju je dugo gledao i pohlepno je upijao. Bila je prelijepa, tako prirodna
u hlačama ravnog kroja, puloveru i planinarskim čizmama s kosom punom divljih
kovrča uguranih u labav rep koji se već rasplitao. Velikih očiju, širokih i punih
nevina veselja. Rumeni su obrazi otkrivali da joj Škotska dobro pristaje. I sjaj u
očima.
Očima koje bi ga uskoro mogle gledati sa strahom i prijezirom, kao što bi ga
gledale i djevojke u njegovu stoljeću da je ikad otkrio dokle sežu njegove druidske
moći.
A ako se takvo što dogodiš bocnula je njegova čast.
Učinit ću sve da promijenim njezino mišljenje, pomislio je slegnuvši
ramenima, upotrijebit ću svaku prepredenu smicalicu koju znam. Odreći će je se
kad umre.
Ako itko to može prihvatiti, to je ona. Moderne su žene drukčije od djevojaka
iz njegova vremena. Dok su djevojke iz šesnaestog stoljeća jedva čekale da u
neobjašnjivome vide “mađiju”, žene iz dvadeset prvog stoljeća tražile su
znanstvena objašnjenja, bile su sposobnije prihvatiti ideju prirodnih zakona i
fizike onkraj njihova razumijevanja. Vjerojatno zato što je u posljednjem stoljeću
postignut velik znanstveni napredak, pa su prethodno neobjašnjive pojave sad
objašnjene i otkriveno je potpuno novo kraljevstvo tajni.
Chloe je bila snažna, znatiželjna, žilava djevojka. Iako nije fizičarka kao
Gwen, bila je pametna i znala je i o starom svijetu i o novome. Dodatna je prednost
njezina nezasitna znatiželja koja ju je već odvela na mjesta na koja se većina ne
bi odvažila poći. Imala je sve potrebno da može prihvatiti ono što će ubrzo iskusiti.
A on će biti tu da joj pomogne shvatiti. Ako je poznaje upola toliko dobro
koliko misli, kad se oporavi od šoka zavrtjet će joj se od uzbuđenja.
130
 Okrenuo je glavu od Chloena ispitivačkog pogleda i pogledao Gwen. “Ostaj
mi dobro, curo”, rekao je. Zagrlio ju je, zatim i Drustana i odmaknuo se.
“Sto se događa?” upitala je Chloe. “Zašto se opraštaš od Gwen i Drustana?
Zar ne ostajemo ovdje raditi na njegovim knjigama?” Kad Dageus nije odgovorio,
pogledala je u Gwen, ali Gwen i Drustan su se okrenuli i iskoračili iz kruga.
Pogledala je u Dageusa.
On joj je pružio ruku. “Moram ići, Chloe, curo.”
“Molim? O čemu to, pobogu, govoriš?” Nije bilo auta u blizini, Kako otići?
Kamo? Bez nje? Rekao je “moram”, ne “moramo”. Odjednom ju je stegnulo u
prsima.
“Želiš li poći sa mnom?”
Stezanje je malo popustilo, ali ne i zbunjenost. “N-ne razumijem”, zamucala
je. “Kamo?”
“Ne mogu ti to reći. Moram ti pokazati.”
“To je nešto najluđe što sam ikad čula”, pobunila se.
“O, ne, curo. Daj mi još malo vremena i nećeš tako razmišljati”, rekao je
nježno. No njegove oči nisu bile nježne. Bile su napete i...
Slušaj svojim, srcem, rekla joj je Gwen. Chloe je duboko udahnula i polagano
izdahnula. Prisilila se da ostavi po strani predrasude i pokušala je gledati srcem...
... i onda ju je ugledala. Tamo, u njegovim očima. Bol čiji je tračak vidjela u
avionu, ali je sebi rekla da umišlja.
Više od boli. Okrutan, neumoljiv očaj.
Čekao je ispruživši jednu snažnu ruku prema njoj. Nije imala pojma što radi
ili kamo je mislio da ide. Od nje je tražio da bez objašnjenja kaže “da”. Tražio je
onaj skok u nepoznato na koji ju je Gwen upozorila. Drugi put u manje od
četrdeset osam sati čovjek je tražio od nje da zaboravi na oprez i skoči s
njim vjerujući mu da je neće ispustiti.
Učini to, odjednom je rekao glas Evana MacGregora u njezinu srcu. Možda
nemaš devet života, Chloe, maco, ali ne smiješ se bojati živjeti taj koji imaš.
Trnci su joj prošli kralježnicom i nakostriješili joj tanke dlake na koži. Prešla
je pogledom preko trinaest kamenova oko njih, s čudnim simbolima koji su
izgledali kao formule ucrtane s unutarnje strane. Još simbola na središnjoj ploči.
Hode li saznati čemu je služilo to kamenje? Koncept je bio previše čudesan
da bi ga shvatila.
Što je, pobogu, on mislio da će se dogoditi?
Logika je govorila da se ništa neće dogoditi. Ali znatiželja je predlagala, i to
prilično uvjerljivo, da ako se nešto dogodi, bila bi budala da to propusti.
Snažno je izdahnula. Što je uopće značilo još jedno srljanje? pomislila je
slegnuvši u sebi ramenima. Već je toliko skrenula s normalnog puta života da se

131
nije mogla previše uzrujavati na mogućnost još jednoga naglog zavoja. Iskreno,
vožnja nikad nije bila tako zapanjujuća. Uzdignula se do svoje pune
visine, odlučno uspravila ramena, okrenula se prema Dageusu i stavila ruku u
njegovu. Podignula je bradu, susrela njegov pogled i rekla: “Dobro. Idemo onda.”
Ponosila se time kako je to čvrsto i nehajno izrekla.
Oči su mu zasjale. “Poći ćeš sa mnom? A da ne znaš kamo te vodim?”
“Ako misliš da sam došla dovde da me sad ostaviš uz put, ne poznaješ me baš
dobro, MacKeltare”, veselo je rekla, tražeći snagu u neozbiljnosti. Trenutak je
jednostavno bio prenapet. “Ja sam žena koja ti je njuškala ispod kreveta, sjećaš
se? Rob sam znatiželje. Ako ti ideš nekamo, idem i ja. Nećeš još pobjeći od
mene.” Zaboga, zar je to stvarno rekla}
“To zvuči kao da mi govoriš da me namjeravaš zadržati, curo.” Oči su mu se
stisnule i gotovo se ukipio.
Chloe je uhvatila dah. Ovo je toliko sličilo njezinu snu!
Tada se nasmiješio, usporenim osmijehom od kojeg su mu se boriće oko očiju
nabrale i na trenutak je nešto zaplesalo u bakrenim dubinama. Nešto mlađe i...
slobodno i toliko lijepo da je oduzimalo dah. “Reci riječ i tvoj sam, draga.”
Na trenutak je zaboravila disati.
Iznenada su mu se oči naglo ohladile, okrenuo se prema središnjoj ploči i
ispisao niz simbola. «Drži me za ruku i ne puštaj je.”
“Čuvaj ga, Chloe”, viknula je Gwen kad se iznenadan, žestok vjetar probio
kroz kamenje i raspršio suho lišće u olujnim vrtlozima izmaglice.
Čuvaj ga od čega? pitala se Chloe.
U idućem se trenutku prestala to pitati jer se odjednom kamenje oko nje
zavrtjelo u krug - ali to nije bilo moguće! Čak i dok je raspravljala sama sa sobom
što jest i nije moguće, izgubila je tlo pod nogama i završila naglavce ili nešto
slično, a onda je izgubila i nebo. Trava i sumrak kovitlali su se zajedno prošarani
mahnitim naletom zvijezda. Vjetar se podignuo uz zaglušujući fijuk i odjednom
je bila... nekako drukčija. Pogledom je užurbano tražila Drustana i Gwen, ali nije
ih bilo i ona nije ništa vidjela, čak ni Dageusa. Činilo se kao da je jaka sila
razvlači, uvlači i razvlači, savija na nemoguće načine. Učinilo joj se da je čula
zvučni udar i odjednom je sve zabljesnulo tako zasljepljujućom bjelinom da je
izgubila osjet vida i sluha.
Više nije osjećala Dageusovu ruku.
Više nije osjećala svoju ruku!
Pokušala je otvoriti usta i zavrištati, ali nije imala usta koja bi otvorila. Bjelina
se sve snažnije širila i, premda više nije osjećala kretanje, osjećala je mučnu
vrtoglavicu. Nije bilo zvuka, ali činilo se da sama tišina ima lomljivu težinu.
Baš kad je zaključila da to više ne može izdržati ni trenutak, bjelina je nestala
tako naglo da se crnilo zabilo u nju poput brzog vlaka.

132
 Iznenada je opet dobila osjećaj tijela, što je i nije baš previše oduševilo. Usta
su joj bila suha poput pustinje, glava joj je bila natečena i prevelika i bila je
prilično sigurna da će povratiti.
O, Zandersice, predbacila si je slabašno, mislim da je ovo malo više od još
jednoga naglog zavoja.
Chloe je zateturala i srušila se na tlo pokriveno ledom.

133
 “Oni koji se ne sjećaju prošlosti,
osuđeni su ponoviti je.”
- PROROČICA EIRU, 6. stoljeće pr. Kr.

“Oni koji se ne sjećaju prošlosti,

osuđeni su ponoviti je.”
- KODEKS SREDNJEGA KRALJEVSTVA,
7. stoljeće pos. Kr.

“Oni koji se ne sjećaju prošlosti,

osuđeni su ponoviti je.”
- GEORGE SANTAYANA, 20. stoljeće

134
 24. srpnja 1522.

• 16 •

Čuo je glasove u glavi. Trinaest jasnih: dvanaestoricu muškaraca i kristalno

jasne tonove žene zavodljiva glasa na jeziku koji nije razumio.
Glasovi nisu bili ništa više od šapata, šuštavog mrmljanja. Ništa više od
snažnog vjetra koji šušti kroz hrastove, a ipak je poput vjetra mračno puhao kroz
njega oduzimajući mu ljudskost, poput krhkoga jesenjeg lista koji leluja na grani.
Bio je to vjetar zime i smrti, nije prihvaćao kritiku ni dopuštao moralnu osudu.
Postojala je samo glad. Glad trinaest duša koje su četiri tisuće godina zatočene
na mjestu koje nije mjesto, u vremenu koje nije vrijeme. Zatvorene tisuću
četrdeset šest milijuna dana, tri i pol milijarde sati - što je vječnost ako nije to?
Zarobljeni.
Nošeni amo-tamo u ništavilu.
Živi u gnjusnoj mračnoj praznini. Zauvijek svjesni. Gladni, bez usta da ih
nahrane. Požudni, bez tijela da se smire. Svrabljivi, bez prstiju da se počešu.
Puni mržnje, mržnje, mržnje.
Uzavrela masa sirove snage, nezadovoljena tisućljećima.
Dageus se osjećao kao i oni, izgubljen u tmini.

Oluja je bila vrhunac prirodne siline. Chloe nikad prije nije vidjela takav vihor.
Nebo ju je zapljusnulo kišom pomiješanom s oštrom tučom koja joj je ostavljala
modrice i bola kožu, čak i preko jakne i pulovera.
“Jao!” uzviknula je Chloe. “Jao!”

135
 Velik komad leda udario ju je u sljepoočnicu, pa još jedan u križa. Opsovala
je, sklupčala se u loptu na tlo prekriveno tučom i omotala ruke oko glave.
Vjetar je zaglušujuće zavijao, fijukao i jaukao. Zaurlala je u njega dozivajući
Dageusovo ime, ali od silne buke nije mogla čuti ni vlastito ime. Tlo se treslo,
grane su padale na tlo. Munje su bljeskale, gromovi pucali. Zavijajući joj je vjetar
kosu zapetljao u namočeno klupko. Povila je leđa ne nadajući se ničemu nego da
izdrži, moleći se da se oluja ne pojača.
A onda je odjednom - jednako naglo kao što se i digla - žestoka oluja samo
utihnula.
Jednostavno je nestala. Tuča je prestala. Pljusak je okončao. Vjetar je zamro.
Pala je noć, mirna i tiha osim tihog šuštanja.
Chloe je nekoliko trenutaka samo u mislima popisivala modrice i nije se ni
pomaknula. Da se pomaknula, priznala bi da je živa. Kad bi priznala da je živa,
morala bi pogledati oko sebe. A iskreno, nije bila sigurna da to želi.
Ikad. Misli su joj se sudarale u glavi, svaka od njih nemoguća.
Hajde, Zandersice, priberi se, hrabro joj se pokušao nametnuti glas razuma.
Osjećat ćeš se totalno glupo kad podigneš pogled i ugledaš Gwen i Drustana nad
sobom. Kad ti kažu: “Joj, nije li grozno kad se oluja pojavi tako iznenada? Ali
tako je to na Visočju.”
Nije vjerovala u tu verziju. Nije bila sigurna u mnogo toga u tom trenutku, ali
bila je prilično prokleto sigurna da takve oluje ne postoje, ni u Visočju niti igdje
drugdje. Usto, nije se previše nadala ni da su Gwen i Drustan blizu. Nešto se
dogodilo među tim kamenjem. Što točno, nije mogla reci, ali nešto... golemo.
Nešto što je mirisalo na zrnce istine skrivene u drevnim mitovima.
Još je malo pričekala, a onda je napokon povukla ruke i oprezno provirila.
Kiša joj se cijedila niz kosu i kapala joj na lice. Poduprla se dlanovima o tlo i
napokon shvatila što je bio taj šuštavi zvuk.
Zemlja je bila topla, kao da ju je cijeli dan pržilo sunce, i sad su zrna tuče
isparavala na njoj. Kako je tlo moglo biti toplo, pitala se zapanjeno. Zaboga, pa
bio je ožujak, četiri stupnja nisu zagrijavala tlo. Razmišljajući o tome, shvatila je
da je zrak topao sad kad su nebesa prestala izlijevati ledenu bujicu na nju. Vlažan
i vrlo ljetan.
Pažljivo se podignula nekoliko centimetara i pogledala oko sebe. Bila je
omotana u oblak. Šćućurenu ju je okružila gusta, vlažna magla. Bila je posve
ograđena bjelinom. To je već jezivu situaciju činilo još strašnijom.
“Da-Dageuse?” glas joj je zadrhtao. Pročistila je grlo i pokušala ponovno.
Ako je i dalje bila u krugu kamenja - a pomislila je kako bi to mogao biti Vrlo
Veliki Ako - nije ih više vidjela. Magla je sve pojela. Zadrhtala je, sama samcata
na svijetu. Posljednjih je nekoliko minuta bilo toliko neobično da se zapitala nije
li... pa, nije bila sigurna što se zapitala i radije se ne bi to ni pitala.
Neki kažu da postoje portali...
136
 Uhvatila je maglu u ruku i kondenzacija joj je ostavila kapljice na dlanu.
Velike, teške kapi. Puhnula je u bijeli zrak pred sobom. Nije se razmaknuo.
“I-ima li koga?” zazvala je očajno.
Taman vrtlog gibanja zatreperio je u bjelini. Tamo. Ne, pomislila je okrenuvši
se, tamo. Neobjašnjivo, temperatura je opet pala i zubi su joj zacvokotali. Zrna
tuče prestala su se isparavati na tlu.
Kleknula je, mokra do kože, drhteći i nervozno iščekujući, napola očekujući
da će je zaskočiti nešto grozno.
Istrošeni živci samo što joj nisu puknuli kad se iz magle pojavio Dageus.
Točnije, u jednom ga trenutku nije bilo, a u sljedećem se samo stvorio pred njom.
“O, hvala dragom Bogu”, dahnula je Chloe preplavljena olakšanjem. “Što-
što...” se upravo dogodilo pokušavala je reći, ali riječi su joj zamrle u grlu dok joj
se približavao.
Bio je to Dageus, ali nekako... nije bio Dageus. Dok se kretao, magla se u
vrtlozima udaljavala od njega kao u jezivome znanstvenofantastičnom filmu. Bio
je krupan, težak, taman oblik na bjelini, a izraz njegova isklesanog lica hladan
poput leda na kojem je klečala.
Protresla je glavom, jednom, dvaput, sve da rastjera glupu iluziju. Nekoliko
je puta i trepnula.
Gotovo je neljudski prekrasan, pomislila je zureći u njega. Oluja mu je
oslobodila kosu iz repa i sad mu je padala do struka u mokroj petlji nošenoj
vjetrom. Izgledao je divlje i neukroćeno. Životinjski. Predatorski.
Čak se i kretao nalik na životinju, s fluidnom snagom i sigurnošću.
A sve što vrag ikad želi zauzvrat, rekao je tihi glas upozorenja, je duša.
Daj, molim te, strogo se prekorila Chloe. On je samo muškarac, ništa više od
toga. Velik, naočit, katkad strašan muškarac, ali ipak samo muškarac.
Graciozno poput tigra koji se sprema na napad, veliki, naočiti, strašni
muškarac čučnuo je na tlo pred njom. Tamne su mu oči blistale u mračnoj noći.
Klečali su tako razdvojeni samo nekoliko centimetara. Kad je napokon
progovorio, zvučao je kao da mu svaka riječ iziskuje golem trud. Bile su pažljivo
raspoređene, šture, dolazile su u naletima i isprekidane stankama.
“Dat ću ti. Svaki. Predmet koji imam. Ako me. Poljubiš i ne. Pitaš ništa.”
“Ha?” zinula je Chloe.
“Bez pitanja”, zasiktao je. Silovito je zatresao glavom, kao da pokušava nešto
istjerati iz nje.
Chloe je odmah zatvorila usta.
Bilo je previše mračno da mu jasno vidi oči, a na oštro mu je lice pala sjena.
Egzotične su mu bakrene oči u maglovitom polumraku izgledale crno poput
ponoći.

137
 Promatrala ga je. Bio je savršeno miran, nepomičan poput tigra prije ubojita
napada. Posegnula je za njegovim rukama i našla ih stisnute u šake.
Najsuzdržaniji je kad se osjeća najsnažnijim, podsjetila se. Obavila je ruke oko
njegovih.
Tijelo mu se napregnuto od iznenadne drhtavice. Nakratko je zatvorio oči i
kad ih je opet otvorio, mogla se zakleti da je vidjela sjenu... nešto što se kreće iza
njih. Obuzeo ju je čudan osjećaj koji je već jednom osjetila u njegovu penthausu,
kao da je tamo još jedna prisutnost, prastara i hladna.
Iznenada su mu se oči razbistrile, otkrivši takvu neutješnost da su joj se prsa
stegnula i gotovo da nije mogla udahnuti.
Patio je. A ona mu je htjela olakšati. Ništa drugo nije bilo važno. Nije čak ni
htjela njegove glupe starine u zamjenu; htjela je samo, kako god da je mogla,
obrisati taj grozan, strašan pogled iz njegovih očiju.
Ovlažila je usne i izgleda da mu nije ni trebalo drugo ohrabrenje.
Obujmio ju je rukama, podignuo je i u nekoliko je snažnih koraka pritisnuo
uz uspravni kamen.
Ah, znači kamenje je još tu, bunovno je pomislila. Ili sam ja još tu. Ili nešto.
Kad su se njegove vrele i gladne usne našle na njezinima, nije ju bilo briga
gdje je i gdje nije. Što se nje tiče, mogla se naslanjati na velikoga, opakog, gladnog
medvjeda jer ju je Dageus ljubio kao da mu život ovisi o ispreplitanju njihovih
jezika i iskrama koje su frcale među njima.
Čvrsto joj je zatvorio usne svojima, polako je istražujući baršunastim jezikom
i polažući pravo na nju. Zarinuo joj je ruke u mokre kovrče, omotao pregršt
njezine kose oko svojih šaka i obavio joj glavu u svoje velike, snažne ruke,
ponirući vrućim jezikom nezamislivo duboko u nju.
Ljubio se kao nijedan muškarac kojeg je ikad poznavala. Bilo je u njemu nešto
posebno, neka sirovost, gruba senzualnost koja je graničila s barbarstvom, nešto
što nikad ne bi mogla objasniti. Dageus MacKeltar morao je poljubiti ženu da bi
ona doista shvatila koliko je to razorno. Kako je to može baciti na koljena.
Na trenutak se nije mogla ni pomaknuti. Mogla je samo primiti njegov
poljubac, ali nije smogla snage da ga uzvrati. Osjećala se kao da je proždire i znala
je da bi seks s njim bio prljav i vrlo sirov. Bez inhibicija. Bila bi svilenim rupcima
zavezana za njegov krevet; znala je kakav je on muškarac. Prianjala je uz njega
omamljeno i ošamućeno, uvijala se prema njemu, podajući se rukama koje su joj
klizile tijelom. Jedna joj se nestrpljivo ukopala ispod grudnjaka da joj grubo
obuhvati grudi i draži bradavice, a druga joj je obujmila stražnjicu i podignula je
prema sebi. Grozničavo mu je omotala noge oko snažnih kukova.
Toliko je bila uzbuđena da je drhtala u boli i praznini. Zacviljela mu je u usta
kad se posljednji put promeškoljio namjestivši ih tako da su pristajali jedno uz
drugo. Njegova tvrda nabreklina ugniježđena u njezino vruće središte. Napokon!
Toliko si je dugo to uskraćivala i odbijala čak i razmišljati o tome, sad je napokon

138
bio tamo, golem, privlačan muškarac udobno zarobljen među njezinim bedrima.
Ponovno joj je pritisnuo leđa o kamen i trljao se o nju brzo je izluđujući.
Provlačila mu je prste kroz gustu svilenastu kosu, priljubljena uz njega
uvijajući se skladno s njim svaki put kad bi je pritisnuo. Usne nije odvajao od
njezinih, a jezik joj je gurnuo duboko u usta. Bila je bunovna od želje. Njezina
obrana nije samo pala nego se stropoštala i besramno je poželjela sve ono čime ju
je toliko dugo dražio.
Kao da joj čita misli, uzeo je njezinu ruku u svoju i poveo je prema dolje,
pritišćući njezin dlan na tvrdu izbočinu u njegovim trapericama. Nesvjesno je
ciknula shvativši koliko je velik. Samo ga je letimice vidjela kad mu je pao ručnik,
ali razmišljala je o njemu otkad je našla izdajničke kondome. Neće ga biti lako
primiti, pomislila je, željno zadrhtavši. Sve u vezi s njim bilo je previše, ushićivalo
je, zavelo je da napokon prizna najintimnije maštarije. On je bio odgovor na sve
njih. Mračan, dominantan, opasan. Neobuzdano ga je dodirivala u pokušaju da
omota prste oko njega kroz traperice, ali kao za vraga bile su preuske, nategnute
njegovom pozamašnom izbočinom. Zacviljela je od frustracije, a on ju je surovo
zarežavši premjestio, pritisnuo je na kamenje i držao jednom rukom dok je
drugom otkopčavao traperice.
Chloe je dahtala i razrogačenih očiju gledala u njegovo lijepo tamno lice,
rastrgana požudom dok se on oslobađao. Željela ga je, trebala ga je, više uopće
nije razmišljala. Žestina privlačnosti među njima zatupljivala joj je um. Iznenada
joj je u ruku gurnuo svoju vruću, debelu krutost.
Nije mogla obaviti ruku oko njega. Dah joj je zapeo u grlu i spustila je glavu
na njegova prsa. Nije bilo šanse.
“Možeš me uzeti, curo.” Dlanom joj je podignuo čeljust i opet je uzeo u
divljem, vrućem poljupcu. Zatvorio je njezinu ruku u svoju i pomicao je po
nabrekloj erekciji. Zajecala je poželjevši da traperice jednostavno nestanu da ga
može uzeti u sebe.
“Trebaš li me, Chloe?” pitao je.
“Rekao bih da te treba, ali mislim da nije ni vrijeme ni mjesto za to”, strog je
glas odlučno presjekao noć.
Dageus se ukočio i divlje opsovao.
Chloe je proizvela zvuk koji je bio nešto između straha i jecanja. Ne, ne, ne!
htjela je viknuti. Ne mogu sad stati. Nikad u životu nije toliko očajnički nešto
željela. Željela je da, tko god da je progovorio, jednostavno nestane. Nije se htjela
vratiti u stvarnost, nije htjela razmišljati o posljedicama onoga što je gotovo
učinila. Nije se htjela vratiti gomili pitanja s kojima će se morati suočiti: o
Dageusu, o tome gdje se nalazi, o sebi.
Samo su se ukočili u intimnom trenutku koji se činio beskonačnim, a onda je
Dageus zadrhtao i rukom koja je bila ispod njezine stražnjice naslonio je na kamen
i odmaknuo joj ruku. Jedva se natjerala pustiti ga i naposljetku je popustila

139
pomirivši se s time da mu mora vratiti dio njegova tijela. Stajao je mirno, nekoliko
puta odmjereno udahnuo i spustio je na tlo.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da zakopča traperice. Nagnuo je tamnu
glavu naprijed, prislonio usne na njezino uho i rekao glasom koji se tresao od
žudnje: “Ne možeš ovo povući, curo. Ni ne pomišljaj na to da mi poslije možeš
reći da me ne želiš. Želiš me.” Zatim joj je iznenadno omotao ruku oko struka i
okrenuo ih oboje prema uljezu.
Još zadihanoj i ošamućenoj od žudnje, Chloe je trebalo nekoliko trenutaka da
se pribere. Kad joj je napokon uspjelo, iznenadila se otkrićem da je magla posve
nestala, kao i oluja, ustupivši mjesto noći okupanoj bisernim sjajem punog
Mjeseca koji je lebdio iznad veličanstvenih hrastova oko kruga kamenja. Nije
htjela previše razmišljati o tome da oko kruga kamenja nedavno nije bilo hrastova,
samo golemo prostranstvo njegovanog travnjaka. Ako o tome bude predugo
razmišljala, opet će joj pozliti.
Zato se usredotočila na visokoga, postarijeg muškarca snježnobijele kose do
ramena, odjevenog u dugu plavu halju, udaljen nekoliko koraka i okrenut uskim
leđima od njih.
“Sad se možeš okrenuti”, otresao se Dageus na njega.
“Samo sam vam dao privatnosti koliko sam mogao”, promrmljao je kao da se
brani, i dalje ukočen.
“Da si mi htio dati privatnost, uputio bi se ravno u dvorac, starce.”
“Aha,” odvratio je muškarac odmah, “pa da možeš opet zbrisati i nestati? Ne
bi išlo. Jednom sam te izgubio. Neću opet.”
Rekavši to, muškarac se okrenuo prema njima i Chloe je zaprepašteno
razrogačila oči. Već ga je negdje vidjela! Ali gdje?
O ne. Koliko joj je brzo sinulo, toliko je brzo to porekla odmahujući glavom.
Ranije tog dana, u galeriji portreta u dvorcu Maggie MacKeltar. Vidjela je
nekoliko njegovih portreta izloženih u dijelu u kojem je pet-šest drugih slika bilo
uklonjeno ostavivši na zidu velike, tamne obrise. Zbog toga je i obratila pozornost
na njih. Maggie joj je rekla da su druge slike iz tog stoljeća - šesnaestoga - skinute
i poslane na restauraciju.
Muškarčevo joj se lice zadržalo u sjećanju jer je neopisivo nalikovao
Einsteinu. Bijele kose, bistrih smeđih očiju oko kojih su se nabrale tanke bore i
dubokih brazda koje su mu okruživale usne, muškarac je nevjerojatno sličio
slavnome teorijskom fizičaru. Albert s pomalo čarobnjačkim štihom. Čak se i
Gwen složila s njezinim opažanjem.
“T-tko je t-to?” zamucala je Chloe Dageusu.
Kad joj Dageus nije odgovorio, vremešni je muškarac prošao prstima kroz
pramenove bijele kose i namrštio se. “Ja sam njegov otac, draga moja. Silvan.
Čini mi se da ti nije rekao više nego što je Drustan rekao Gwen prije nego što ju

140
je doveo ovamo. Je li tako? Ili joj nisi rekao ni toliko?” Optužujući je gledao
Dageusa.
Dageus je kao skamenjen stajao kraj nje. Chloe ga je pogledala, ali on nije
htio pogledati nju.
“Rekao si da ti je otac umro”, rekla je.
“I jesam,” složio se Silvan, “u dvadeset prvom stoljeću. Ali ne i u
šesnaestome, draga moja.”
“Molim?” trepnula je Chloe.
“Prilično čudno kad čovjek razmisli o tome”, rekao je zamišljena izraza lica.
“Kao da sam besmrtan u svom komadiću vremena. Da se pametan čovjek strese.”
“Še-šesnaesto stoljeće? povukla je Dageusov rukav kao da ga moli da uskoči
i raščisti odmah stvar. Nije to učinio.
“Da, draga moja”, odgovorio je Silvan.
“Kao, budući da te vidim - što znači ili da si živ ili da sanjam ili da sam sišla
s uma - ako ne sanjam i ako nisam sišla s uma, mora da smo, hmm... gdje ono nisi
mrtav?” upitala je Chloe oprezno, sigurna da to nije jasno izgovorila jer bi onda to
morala razmotriti kao valjanu pomisao.
“Izvrstan zaključak, draga moja”, rekao je Silvan. “Premda malo zaobilazno.
Ipak, izgledaš kao pametna djevojka.”
“O, ne”, rekla je Chloe odlučno odmahujući glavom. “Ovo se ne događa.
Nisam u šesnaestom stoljeću. To je nemoguće.” Ponovno je pogledala u Dageusa,
ali on joj je i dalje odbijao uzvratiti pogled.
Mislima su joj proletjeli nepovezani djelići razgovora: komentari o portalima,
drevnim kletvama i mitskim bićima.
Chloe je zurila u Dageusov isklesan profil razvrstavajući informacije koje su
odjednom dobile strašno značenje: Nikad nije upoznala čovjeka koji je znao toliko
jezika kao on, i to odavno mrtvih jezika, posjedovao je savršeno očuvane stare
predmete, tragao je za knjigama koje su se bavile drevnom Irskom i Škotskom.
Stajao je u središtu drevnog kamenja i molio je da ode s njim nekamo, a nije
mogao govoriti o tome nego joj je morao pokazati, kao da može povjerovati u to
samo ako to vidi. A u krugu kamenja digla se modna oluja za koju je mislila da
će je raščetvoriti. Klima se naglo promijenila, okoliš je u ovome trenutku
uključivao visoka, stoljetna stabla koja nisu bila tamo prije i pojavio se vremešan
muškarac koji je tvrdio da mu je otac - u šesnaestom stoljeću.
A kad smo već kod toga - ako je bilo koja od tih okolnosti zapravo stvarna -
što je njegov otac radio u šesnaestom stoljeću, pobogu? Uhvatila se za taj komadić
očite nelogičnosti kao dokaz da sigurno sanja.
Osim ako...
Što bi mislila kad bih ti rekao da sam druid iz davne prošlosti?

141
 “Molim?” prasnula je netremice ga pogledavši. “Trebala bih povjerovati da si
i ti iz šesnaestog stoljeća?”
Napokon ju je pogledao i odlučno rekao: “Rođen sam 1482., Chloe.”
Trgnula se kao da ju je udario. Onda se nasmijala, ali čak je i ona osjetila
histeriju u svom glasu. “Jasno”, rekla je veselo. “A ja sam Zubić Vila.”
“Znaš da si osjetila nešto prema meni”, nije odustajao. “Znam da jesi. Vidio
sam ti to u pogledu.”
Bože, doista je bilo tako. Uvijek je bilo tako. Osjećala je da je neobično
anakroničan, nekako bizarno drevan.
“Snažna si, Chloe, curo. Možeš to prihvatiti. Znaš da možeš. Ja ću ti pomoći.
Objasnit ću ti, i vidjet ćeš da to nije... čarolija, nego vrsta fizike koju moderan
čovjek ne...”
“O, ne”, odsjekla ga je žestoko odmahujući glavom. Štucaj je naprasno stao
na kraj njezinu smijehu. “To je nemoguće”, ustrajala je odbacujući jednim
zamahom sve što joj je govorio. “Sve ovo je nemoguće.” Štuc. “Sanjam ili... nešto.
Ne znam što, ali neću” - štuc - “razmišljati više o tome. Nemoj me uvjeravati da...”
Zaustavila se, odjednom previše ošamućena da nastavi. Trauma od oluje i
apsurdnost tog razgovora bili su joj previše. Osjećala je da bi joj koljena mogla
popustiti. Stvarno, pomislila je nejasno, mogu od mene očekivati da se nosim s
mnogo toga, ali druidi koji putuju kroz vrijeme ipak su previše. Proključala je
bespomoćnim smijehom.
Kao s velike udaljenosti, čula je Silvana kako grleno kaže: “Lijepo te opet
vidjeti, momče. Nelle i ja smo se zabrinuli za tebe. O, mala cura odlazi, sine.
Moraš odmah za njom.”
Kad su se Dageusove čvrste ruke omotale oko nje, Chloe je utišala glasove i
prigrlila milost zaborava jer je znala da će, kad se ponovno probudi, sve biti u
redu. Bit će u krevetu u Gweninu i Drustanovu dvorcu i sanjati jedan od onih
neobično živopisnih snova o Dageusu.
Više mi se sviđaju mokri snovi bila joj je posljednja mrzovoljna misao kad su
je koljena izdala i um joj je otupio.

Adam Black je drijemao - nije spavao jer pripadnik naroda Tuatha Dé Danaan
nikad ne spava - ali plovio je sjećanjem i vremenom kad se devetero članova
vijeća pojavilo iza postolja njegove kraljice.
Naglo je ustao.
Jedan od njih progovorio je u kraljičino uho. Kimnula je i otpustila ih, poslala
ih je gdje god da se to vijeće osjećalo kod kuće.

142
 Tada je Aoibheal, kraljica naroda Tuatha Dé Danaan, podignula ruke prema
nebu i progovorila: “Vijeće je reklo svoje. Odabralo je sud krvi.”
Adam se napeo kao da će ustati, ali brzo se zaustavio i prisilio da se vrati na
otoman s jastucima. Čekao je i odmjeravao reakcije drugih koji su se okupili pod
šumskom sjenicom na otoku Morar gdje je kraljica običavala održavati suđenja.
Drijemajući pod svilenim nadstrešnicama ostali su se nevoljko uskomešali i
tiho su im zazujali melodični glasovi.
Nije čuo da su se bunili. Budale, pomislio je, čudo je da su preživjeli tako
dugo. Premda su bili besmrtni, moglo ih se uništiti.
Kad je Adam progovorio, glas mu je bio ravnodušan, gotovo nezainteresiran,
kako je i priličilo njegovoj vrsti. “Kraljice moja, molim za riječ, ako vam je po
volji.”
Aoibheal ga je pogledala. U pogledu kojim je klizila po njemu vidio se tračak
poštovanja. Nosio je njezinu omiljenu opravu - onu visokoga, tamnokosog
kovača, nabreklog od mišica. Onozemaljski naočitog muškarca čiji je običaj bio
presretati ljudske putnike, osobito žene. Kovača koji ih je vodio posvuda i radio
im stvari kojih su se poslije sjećale kao mračnih snova beskonačna zadovoljstva.
“Slušam te”, elegantno je nakrivila glavu.
A u rijetkim prilikama, pomislio je Adam, imam i tebe, kad mi se smiluješ.
Aoibheal mu je bila naklonjena i sad je računao na to. Po sitnicama koje su čudile
i njega i njih bio je drukčiji od svih svoje vrste. No činilo se da kraljica uživa u
tim razlikama. Od svih njezinih podanika, Adam je pretpostavljao da je on jedini
koji je još uspijeva iznenaditi.
A iznenađenje je bilo nektar bogova koji su živjeli zauvijek, onima koji su
još prije cijele vječnosti izgubili divljenje i strahopoštovanje. Onima koji su
uhodili snove smrtnika jer nisu imali vlastite.
“Moja kraljice,” rekao je kleknuvši na jedno koljeno pred njom, “znam da su
Keltarovi prekršili zakletvu. Ali kad ih čovjek prouči, shvati da su se tisućama
godina uzorno vladali.” Kraljica ga je nekoliko trenutaka samo hladno gledala,
a onda slegnula krhkim ramenima i rekla: “I?”
“Sjetite se, primjerice, njegova brata, moja kraljice. Kad je prorok začarao
Drustana i prisilio ga da zaspi na pet stoljeća, loza Keltarovih bila je uništena. Kad
ga je u dvadeset prvom stoljeću probudila žena, svojski se potrudio vratiti se u
svoje vrijeme i spriječiti katastrofu kako bi im loza ostala netaknuta, uvijek štiteći
nauk.”
“Svjesna sam toga. Šteta što mu brat nije sličniji.”
“Vjerujem da jest. Dageus je prekršio zakletvu samo da spasi Drustanov
život.”
“To je osobni razlog. Loza nije bila u opasnosti. Izričito im je zabranjeno
upotrijebiti kamenje za osobni dobitak.”

143
 “A kako je to osobni dobitak?” odvratio je Adam. “Što je Dageus tim činom
dobio? Premda je spasio Drustanov život,
Drustan je nastavio spavati. Nije vratio brata. Nije dobio ništa.”
“Onda je još veća budala.”
“Častan je poput brata. Nema nikakva zla u tome što je učinio.”
“Pitanje nije je li zao, nego je li prekršio zakletvu, a to je učinio. Pravila
Sporazuma vrlo su jasna.”
Adam je oprezno udahnuo. “Mi smo mu dali moć putovanja kroz vrijeme. Da
nismo, nikad ne bi došao u iskušenje.”
“Znači da smo mi krivi?”
“Samo kažem da nije upotrijebio kamenje da se obogati ili da stekne političku
moć. Učinio je to zbog ljubavi.”
“Zvučiš poput čovjeka.”
U njegovoj vrsti nije bilo gore uvrede.
Adam je mudro šutio. Nije to bio prvi put da mu je kraljica podrezala krila.
“Bez obzira na to zašto je to učinio, u njemu je sad naš prastari neprijatelj.”
“Ali još nije potamnio, moja kraljice. Prošlo je mnogo smrtnih mjeseci otkad
su ga obuzeli. Koliko smrtnika poznajete da isključivo snagom vlastite volje mogu
odoljeti trinaestero druida? Dobro ih poznajete. Znate njihovu moć. A ipak biste
ga podvrgnuli sudu krvi koje je zatražilo vijeće? Ubili biste sve do kojih taj čovjek
drži samo zato da ga stavite na kušnju? Uništite li cijelu njegovu lozu radi toga,
tko će onda ponovno pregovarati o Sporazumu?”
“Možda ćemo živjeti bez njega”, nonšalantno je rekla, ali mu u njezinim
lijepim, neljudskim očima nije promaknula mrvica nelagode.
“Riskirali biste to? Da nam se svjetovi sudare? Hoće li ljudi i Tuatha Dé
Danaan ponovno živjeti zajedno? Keltarovi su prekršili zakletvu, ali mi još nismo
prekršili naš dio. Onog trenutka kad ga prekršimo, Sporazum će se poništiti, a
zidovi među našim kraljevstvima srušit će se. Sud krvi prisilit će nas da dijelimo
zemlju, moja kraljice. Želite li to?”
“Ima pravo”, napregnuo se da kaže njezin bračni drug. “Je li vijeće uzelo to u
obzir?”
Ako je Adam poznavao vijeće upola tako dobro kao što je mislio, sve su uzeli
u obzir. U njemu je bilo članova kojima su nedostajali stari običaji. Onih koji su
voljeli kaos i pakosno spletkarenje. Nasreću, kraljica nije bila jedna od njih. S
iznimkom maštovite zabave, prezirala je ljude i nije ih željela opet vidjeti u svom
svijetu.
Tišina se spustila na dvor.
Aoibheal je vitkim prstima dotaknula sljepoočnice, pa na njih naslonila
profinjenu bradu. “Zainteresiraj me. Predlažeš li nešto drugo?”

144
 “Red druida u Britaniji, potomci onih koje ste raštrkali tisućljećima prije,
čekaju Dragarov povratak i planiraju prisiliti Keltara na preobrazbu. Ako uspiju,
učinite s njim što želite. Neka to bude njegovo iskušenje.”
“Podnosiš li službenu molbu za njegov život, Amadane?” zaprela je Aoibheal,
a svjetlucavi joj je pogled iznenada jače bljesnuo.
Izgovorila je dio njegova pravog imena, što je bilo suptilno upozorenje. Adam
se zagledao u daljinu. Dageus MacKeltar nije mu ništa značio. Ipak, smrtnici su
ga oduvijek opčinjavali i proveo je mnogo vremena među njima u nekom obliku,
u nekoj mjeri. Da, njegova je vrsta imala moć, ali smrtnici su imali drugu vrstu
moći, potpuno nepredvidljivu: ljubav. Nečuveno za njegovu vrstu, jednom ju je
davno i on osjetio s običnom smrtnicom.
I začeo sina poluboga.
Premda se dugo trudio, nikad nije zaboravio tih nekoliko godina s
Morgannom. Koja je odbila njegovu ponudu besmrtnosti.
Pogledao je svoju kraljicu. Podnese li službenu molbu za smrtnikov život,
izreći će mu cijenu.
I znao je da će ta cijena biti golema.
Ipak, pomislio je, vječnost je u posljednje vrijeme bila prilično neuzbudljiva.
“Da, moja kraljice”, rekao je zabacivši kosu i hladnokrvno se nasmiješio kad je
dvor kolektivno ciknuo. “Podnosim.”
Kraljičin je osmijeh bio strašan koliko i lijep. “Izreći ću cijenu kad se Keltar
suoči s iskušenjem.”
“A ja ću se pokoriti vašem zakonu, budući da ste mi pružili ovu milost: ako
Keltar pobijedi Dragarovu sljedbu, trinaestorka će biti pokorena i uništena.”
“Trampio bi se sa mnom?” Glas joj je bio protkan nevjericom.
“Trampio bih se za mir obiju naših vrsta. Ispratite ih na vječni počinak. Četiri
tisuće godina dovoljno je dugo.”
Kraljičinim je usnama zaplesalo nešto što se moglo nazvati samo ljudskim
smijuljenjem. “Htjeli su besmrtnost. Samo sam im dala što su htjeli.” Nakrivila je
glavu. “Hoćemo li se kladiti u ishod?”
“Da, ja se kladim da će izgubiti”, rekao je Adam kao iz topa. To je bilo to,
ono što je čekao. Kraljica je bila najmoćnije biće njihove vrste.
I mrzila je gubiti. Premda ne bi pomaknula ni prstom da mu pomogne, sad
barem neće pomaknuti prstom da mu našteti.
“O, platit ćeš, Amadane. Ovo ćeš skupo platiti.”
Uopće nije sumnjao.

145
 • 17 •

“Prestani me tako gledati”, prosiktao je Dageus.

“Molim?” nakostriješio se Silvan. “Ne smijem gledati vlastita sina?”
“Gledaš me kao da će mi narasti krila, rašljast rep i papci.” Premda je osjećao
da bi se baš to moglo dogoditi. Od trenutka kad je došao kroz kamenje, od trenutka
kad je trinaestorka pronašla svoje glasove, znao je da se borba među njima
premjestila u novu i mnogo opasniju arenu. Kad je otvorio most kroz vrijeme,
drevni u njemu nahranili su se čistom moći.
Neizmjernom snagom volje uspio se zatvoriti, ograditi, povući i održati privid
da je sve u redu. Znao je da je upotrijebivši čaroliju da sakrije svoju tamu gadno
pogriješio, nahranivši upravo ono što je pokušao skriti, ali morao je to učiniti. Nije
se usudio dopustiti Silvanu da ga u tom trenutku jasno vidi. Morao je pretražiti
knjižnicu Keltarovih i ako ga Silvan sad osjeti, tko zna što bi učinio. Sigurno mu
ne bi poželio dobrodošlicu u unutarnje svetište nauka Keltarovih.
Silvan je izgledao uplašeno. “Je li mijenjanje oblika jedno od njihovih
umijeća?” upitao je otkrivajući mu koliko je opčinjen.
Tipično za Silvana, pomislio je Dageus mračno, znatiželja nadmašuje oprez.
Jednom ili dvaput zabrinuo se da bi Silvan jednog dana mogao pasti u iskušenje
da se i sâm okuša u crnoj magiji, samo iz znatiželje. Njegov otac i Chloe očito su
imali nešto zajedničko, nezasitnu potrebu za znanjem.
“Ne. I još to radiš”, rekao je Dageus hladno.
“Samo me zanima dokle seže tvoja moć.” Silvan je otpuhnuo i namjestio
skroman izraz lica. Ali odao ga je prodoran pogled.
“Pa nemoj biti. I nemoj čačkati po tome.” O, da, drevni u njemu postajali su
sve agresivniji. Osjetili su Silvanovu moć i pokušali posegnuti za njom. Za njim.
Silvan je bio mnogo plodnije tlo od Drustana; uvijek je imao jače uporište od
svojih sinova.
Njegov je otac također izvještio umjetnost pozornog slušanja koju Dageus
nikad nije uspio usavršiti, meditativnu pozornost koja je otkrivala laži i izlagala

146
golu istinu. To je bio razlog zašto ga je bespomoćnost koju je vidio u pogledu
svog oca večer prije nego što je pobjegao toliko uznemirila. Bojao se da je Silvan
vidio nešto što on sâm nije mogao i nije želio vidjeti.
I to je bio razlog zašto je sad upregnuo svu snagu volje da njih zadrži unutra,
a oca vani.
“Znam, momče”, rekao je Silvan, odjednom zazvučavši umorno. “Promijenio
si se otkad sam te posljednji put vidio.”
Dageus nije ništa rekao. Od trenutka kad je Chloe izgubila svijest, izbjegavao
je pogledati oca u oči, bacajući u njegovu smjeru samo letimične poglede.
Rastrgan pojačanom sviješću o trinaestorki i seksualnom olujom koja je nezasitno
bjesnjela u njemu, nije mu nedostajalo razloga za izbjegavanje očeva pogleda.
Dok je nosio Chloe u svoje spavaće odaje, ušuškavao je u krevet i šaptao joj
nježnu uspavljujuću čaroliju u uho da se dobro odmori tijekom noći, Silvan ga je
slijedio i Dageus je neprestano osjećao njegov prodoran pogled na potiljku.
Gotovo da je nije mogao ostaviti. Premda nije ni pogledao oca, bio je zahvalan
što je sad tu jer je svojom prisutnošću stao na kraj mračnim mislima koje su ga
obuzele o tome što ju je doveo samo djelomice budnu i...
“Pogledaj me, sine”, rekao je Silvan tihim, neumoljivim glasom.
Dageus se polako okrenuo, pazeći da ga ne pogleda u oči. Nekoliko je puta
duboko udahnuo.
Otac je stajao pred ognjištem, ruku zarivenih u nabore kobaltnoplave halje.
Na prigušenu svjetlu desetaka svijeća i uljnih svjetiljki sijeda mu je kosa izgledala
poput aureole oko naborana lica. Dageus je znao podrijetlo svake bore. Utori na
očevim obrazima pojavili su se nedugo nakon smrti njihove majke, kad su Drustan
i on bili petnaestogodišnjaci. Široki nabori na čelu urezali su se stalnim
podizanjem obrva dok je promišljao o tajnama svijeta i zvijezdama onkraj njega.
Crte koje su mu okruživale usta bile su od smijanja i mrštenja, nikad od plakanja.
Stoički gad, iznenada je pomislio Dageus. Nitko nije plakao u dvorcu Keltar.
Nitko nije znao kako. Osim, možda, druge Silvanove žene i Dageusove sljedeće
majke, Nell.
Bore koje su okruživale Silvanove smeđe oči i na vanjskim se rubovima
uzdizale prema gore bile su od škiljenja na slabom svjetlu dok je noću predano
radio. Silvan je bio dobar pisar sa zavidno mirnom rukom, posvećen prepisivanju
starih svezaka s prekrasno ukrašenim iluminacijama čija je tinta s
vremenom izblijedjela.
Dageus je u mladosti često mislio da njegov otac ima najmudrije oči koje je
ikad vidio, pune posebnoga, tajnog znanja. Sad je shvatio da to još misli. Njegova
oca nikad ništa nije zbacilo s tog postolja.
Utroba mu se stegnula. Možda Silvan nikad nije pao, ali on sigurno jest.
“Samo naprijed, tata”, rekao je strogo. “Izgrdi me. Reci mi da sam te iznevjerio.

147
Reci mi da sam te razočarao. Podsjeti me na moje zakletve. Izbaci me ako to
namjeravaš jer nemam vremena za gubljenje.”
Silvanova se glava trgnula u oštrom nijekanju.
“Reci mi, tata. Reci mi kako Drustan nikad ne bi učinio takvo što. Reci mi
kako...”
“Stvarno želiš da ti kažem da tvoj brat nije muškarac kao ti?” prekinuo ga je
Silvan tihim i oprezno odmjerenim glasom. “Trebaš to čuti?”
Dageus je prestao govoriti i u čudu je zinuo. “Molim?” protisnuo je. “Moj brat
nije...”
“Dao si život za brata, Dageuse. I sad tražiš od oca da te osuđuje zbog toga?”
Silvanov je glas pucao izgovarajući to.
Užasnuto je gledao kako mu se otac slama. Ramena su mu se povila i vitko
mu se tijelo zatreslo. Odjednom su mu oči zasvjetlucale od suza.
Isuse. Dageus je tiho opsovao i upregnuo svu snagu da se i on ne slomi. Nije
se usudio zaplakati. Nije si dopustio da pukne. Pukotine bi mogle postati rascjepi,
a rascjepi klanci. U klancima se čovjek može izgubiti.
“Mislio sam da te više nikad neću vidjeti.” Silvanove su riječi odzvanjale
kamenom dvoranom.
“Tata,” rekao mu je Dageus grubo, “viči na mene. Izgrdi me. Za ime Boga,
zaurlaj!”
“Ne mogu.” Silvanovi su naborani obrazi bili mokri od suza. Zaobišao je stol
i zgrabio ga u snažan zagrljaj tapšajući ga po leđima.
I zaplakao.
Da Dageus doživi stotu, nikad više ne bi poželio vidjeti oca kako plače.
Tek nakon nekog vremena, nakon što se pojavila Nell i nakon što se prolila
rijeka suza, nakon što je ona počela pripremati lagani obrok, nakon što se opet
povukla da provjeri njegovu malu braću, razgovor se napokon vratio na sumornu
svrhu njegova povratka.
Dageus je odrješitim i suzdržanim tonom obavijestio Silvana o svemu što se
zbilo otkad ga je posljednji put vidio. Rekao mu je da je otišao u Ameriku i tražio
tekstove, da bi naposljetku priznao da mora zamoliti Drustana za pomoć. Rekao
mu je za neobičan napad na Chloe i za Dragara. Rekao mu je za otkriće da su
tekstovi o narodu Tuatha Dé Danaan nestali i da je to možda učinjeno namjerno.
Silvan se namrštio. “Reci mi, momče, je li Drustan provjerio ispod ploče?”
“Ispod ploče u kuli? Onoj u kojoj je spavao?”
“Da”, rekao je Silvan. “Premda sam dosad tamo stavio samo dva teksta,
namjeravao sam pronaći sve što bi moglo biti od pomoći i zatvoriti to tamo ispod.
Tako sam planirao i ostavio sam jasne upute Drustanu da ih tamo potraži.”
Dageus je zaklopio oči i odmahnuo glavom. Je li ovo putovanje bilo
nepotrebno? Je li mogao sve ovo izbjeći? Vjerojatno. Za još nekoliko godina
148
Silvan će vjerojatno skupiti sve potrebne sveske i spremiti ih ispod ploče. Bili su
tamo, u dvadeset prvom stoljeću, sve vrijeme.
“Gdje su bile upute? U pismu koje si ostavio za njega?”
“Da.”
“U istom pismu u kojem si mu rekao što sam učinio?”
Silvan je opet kimnuo.
“Doslovce si mu napisao ili si napisao nešto zagonetno, tata?” Poznajući svog
oca, sigurno je bilo zagonetno.
Silvan se namrštio. “Napisao sam, ‘Ostavio sam ti nešto ispod ploče’”, rekao
je mrzovoljno. “Koliko jasniji mora čovjek biti?”
“Mnogo jasniji jer izgleda da Drustan nikad nije pogledao tamo.
Pretpostavljam da ga je vijest iz tvog pisma toliko uzdrmala da ga je samo zgužvao
i bacio. Iz načina kako si to sročio, vjerojatno je mislio da si ostavio kakve
uspomene ili nešto slično.”
Silvan se zbunio. “Nije mi to palo na pamet.”
“Rekao si da si tražio sveske. Jesi li već nešto otkrio?”
Umoran je izraz preletio očevim licem. “Da, tražio sam, ali spor je to posao.
Stare je tekstove mnogo teže čitati. Pravopis nije ujednačen i često nisu baš
razumjeli abecedu.”
“A što jes...”
“Dosta o tekstovima zasad”, odsjekao ga je Silvan. “Bit će dovoljno vremena
za to sutra. Reci mi o svojoj djevojci, sine. Moram priznati, iznenadio sam se kad
si doveo ženicu sa sobom.”
Srce mu je brže zakucalo i žilama mu je prostrujala ona neobična hladna
vrućina. Njegova djevojka. Njegova.
“Premda mi se činilo da joj je teško shvatiti da si kamenje upotrijebio kao
most između stoljeća, osjetio sam snagu volje i iskričav um. Mislim da će bez
mnogo problema sve prihvatiti”, rekao je Silvan.
“Tako i ja mislim.”
“Nisi joj rekao što ti je, zar ne?”
“Ne. A nemoj ni ti. Ja ću joj reći kad bude pravo vrijeme za to.” Kao da će
ikad biti “pravo” vrijeme. Vrijeme mu nikad nije bilo neprijatelj kao sad.
Na njih se spustila tišina. Neugodna, teška tišina ispunjena pitanjima, ali s
premalo odgovora i mnoštvom neizgovorenih briga.
“Sine moj,” rekao je Silvan naposljetku, “ubijalo me što ne znam što ti se
dogodilo. Drago mi je da si se vratio. Naći ćemo način. Obećavam ti.”

149
Silvan je poslije sa žaljenjem razmišljao o obećanju koje je dao. Ushodao se
prostorijom, gunđajući i proklinjujući.
Tek kad se Dageus povukao na gornji kat i kad su mu sitni jutarnji sati ispunili
umorne kosti razočaranjem - Amergina mu, imao je šezdeset pet godina, bio je
prestar za takve pothvate - priznao je da je dosad već trebao moći pokazati barem
nešto. Nije bio do kraja iskren s Dageusom.
Gutao je stare tekstove od noći kad je Dageus priznao i pobjegao. Čudno, ali
premda je gotovo preokrenuo prokleti dvorac naglavce, nije našao nikakve
dokumente prije prvog stoljeća. A znao je da ih je nekoć imao. U knjižnici u kuli
spominjali su se u mnogo tekstova.
Ipak nije mogao naći te proklete tekstove i, premda je dvorac bio golem,
čovjek bi pomislio da može ući u trag nečemu u vlastitoj knjižnici!
Prema legendama, čak su imali originalni Sporazum dogovoren između
ljudske i vilenjačke vrste. Negdje. Bog zna gdje. Kako su oni mogli znati?
Zato što, podrugljivo je odgovorio sâm sebi, kad prođe toliko vremena da se
priča udalji od svog početka, postaje mnogo manje stvarna.
Premda je sinovima savjesno pričao legende Keltarovih, osobno je smatrao
da su priče stare tisućama godina sigurno malčice uljepšane, da su neka vrsta
izmišljenog mita o stvaranju kako bi objasnile neobične sposobnosti Keltarovih.
I premda je poštovao zakletve, jednim dijelom nikad nije posve povjerovao u njih.
Njegove su dnevne zadaće bile dovoljno svrhovite: druidski rituali koji su
obilježavali godišnja doba, briga za seljane u Balanochu, obrazovanje njegovih
sinova i vlastita proučavanja. Nije trebao vjerovati u ostatak.
Tužna je istina da ni sam nije doista vjerovao da u međuprostoru postoji
drevno zlo.
Koliko smo toga zaboravili i izgubili, razmišljao je. Jedva da je pomislio na
legendarnu vrstu koja je izvela Keltarove na njihov put. Sve dok njegov sin nije
prekršio zakletvu i povrijedio navodni Sporazum čije je postojanje postalo više
mit nego stvarnost.
Sad barem znamo da su stare legende istinite, razmišljao je.
A to baš i nije bila neka utjeha.
Ne, njegova potraga nije uspjela otkriti ni trunku korisnih informacija.
Zapravo se zabrinuo da su Keltarovi bili neoprostivo nemarni u čuvanju nauka,
da je Dageusovo kršenje zakletve samo jedan u dugom popisu neuspjeha.
Posumnjao je da su prestali vjerovati prije mnogo stoljeća i tako odbili moć
koja je zahtijevala previsoku cijenu. Generacijama su Keltarovi muškarci postajali

150
sve zlovoljniji, umorniji od čuvanja tajne kamenja, umorniji od skrivanja po
brdima i od pogleda punih straha. Umorniji od toga što su tako prokleto drukčiji.
Mračna su vremena ustupila mjesto vedrijima, pa se činilo da su tako i
Keltarovi poželjeli skinuti teret svoje prošlosti.
Njegov je sin mislio da nije uspio, ali Silvan je znao istinu. Nitko nije uspio.
Ujutro će sjesti za drevne spise i iznova tražiti. Silvan nije imao srca reći sinu
da je gotovo završio s potragom, i ako je postojao odgovor u njima, bio je previše
nejasan da bi ga razaznao.
Sad je odbacio sve te misli i počeo razmišljati o sitnoj djevojci koju je njegov
sin doveo sa sobom. Kad ga je oluja probudila - oluja kakvu je čuo samo nekoliko
puta - požurio je van moleći se da se Dageus vraća.
Trebalo je neko vrijeme da se magla raščisti i, premda ga je zazvao, Dageus
se nije odazvao.
Kad se magla raščistila, Silvan je shvatio zašto.
Po Silvanovoj procjeni, djevojka bi im mogla biti najbolja nada. Sve dok je
njegov sin voli - a volio ju je, premda to ni sâm nije znao - pa, zlo nije voljelo.
Zlo je pokušavalo zavesti, posjedovati i osvojiti, ali nije osjećalo ništa prema
predmetu želje. Sve dok je ljubav živjela u Dageusu, bili su u prednosti, ma koliko
malenoj.
On i djevojka će se zbližiti, odlučio je Silvan. Saznat će mnogo o mladom
Dageusu koji je nekoć šetao ovim brežuljcima punim vrijeska, brinući se za
zemlju i liječeći male životinje, o nježnom Dageusu divljeg srca. On i Nellie
pobrinut će se za to. Dageusov je dar uvijek naginjao zacjeljujućim vještinama, a
sad je morao zacijeliti sebe.
Ako djevojka već nije voljela njegova sina - nije imao dovoljno prilike da je
ispipa - učinit će sve što može da ga zavoli.
Ne izazivaj ih, gorko ga je upozorio Dageus, pritom misleći na drevno zlo u
njemu.
Ali Silvan ih je izazvao. Silvan je uvijek izazivao. I unatoč preprekama koje
je njegov sin postavio, a koje su to malo ublažile, zlo je, zauzvrat, izazvalo Silvana
i on se užasnuo onime što je raslo u Dageusu.

151
 • 18 •

“Znam da sanjam”, razgovorljivo je najavila Chloe sljedećeg jutra silazeći

stubama u Veliku dvoranu. Smjestila se na stolac i pridružila Silvanu, Dageusu i
ženi koju još nije upoznala - hmm, o kojoj nije sanjala - na doručku.
Tri su je para očiju iščekujući promatrala i ohrabrena njihovom pozornošću
samo je nastavila.
“Znam da nisam upravo upotrijebila ekvivalent poljskom zahodu gore u izbi.”
S ni više ni manje nego slamom kao toalet papirom. “I znam da zapravo ne nosim
haljinu, a sigurno ne nosim” - pogledala je u svoje nožne prste - “satenske
papučice s mašnama.” Uspravila se na stolcu i zahvatila žlicu džema iz posude. “I
znam da je ovaj džem od jagoda samo plod moje - fuuuj - što je to?” Zgađeno je
napućila usne.
“Ukiseljena rajčica, draga moja”, blago je odgovorio muškarac koji joj se prije
u snu predstavio kao Silvan, pokušavajući prikriti smiješak.
Nije dobro, pomislila je Chloe. U snu je spavač kontrolirao okuse. Zamišljala
je slatki džem od jagoda, a dobila je gadno, ukiseljeno povrće. Još dokaza,
pomislila je potišteno, kao da ih je trebala. Preletjela je pogledom po stolu tražeći
neko piće.
Dageus joj je preko stola gurnuo šalicu pjenastog mlijeka.
Žedno je pila i preko ruba šalice pogledavala Dageusa. Cijelu ga je noć
sanjala. Bili su to zastrašujući, slikoviti snovi u kojima ju je uzeo na sve moguće
načine. I svaka minuta joj se svidjela, probudila se sva nestašna i mazna, gotovo
predući. Crna mu je kosa bila odmaknuta s lica i zavezana u labavu pletenicu.
Nosio je razvezanu lanenu košulju koja je otkrivala grešno prostranstvo
preplanulih, mišićavih prsa. Velik, naočit muškarac. Seksipilni, zastrašujući
muškarac.
Chloe nije bila glupa. Znala je da ne sanja. Dio nje priznao je to sinoć, inače
se ne bi onesvijestila. To se na čudan način pokazalo dokazom: um u snu koji se
onesvijestio od “stvarnosti” u svome snu? Um koji je već bez svijesti i pada u
nesvijest? Mogla bi se zapetljati u te misli da je o njima razmišljala predugo.

152
 Nakon što se jutros probudila, lutala je gornjim katom, hitala hodnicima, virila
u odaje i kroz prozore pokušavajući posložiti djeliće informacija. Istražujući
okolinu dirala je, promatrala, tresla, pa čak i razbila nekoliko manjih stvari za koje
je procijenila da su zamjenjive.
Sve to, teksture, mirisi i okusi jednostavno su bili preopipljivi da budu
izmišljotina njezina nesvjesnog uma. Nadalje, snovi su imali uzak raspon; nisu
dolazili u paru s okolnim čuvarima i slugama koji su iza prozora govorili o
dužnostima koje nikad ne bi zamislila.
Bila je u dvorcu Maggie MacKeltar... ali ne baš u tom dvorcu. Nedostajale su
dogradnje, cijelo krilo još nije bilo podignuti. Namještaj koji nije bio tamo jučer,
još namještaja kojeg danas nije bilo i cijelo mnoštvo novih ljudi! Po svemu sudeći
- koliko god to bilo nemoguće zamisliti - bio je to Maggiein dvorac prije gotovo
pet stoljeća.
“Zar me nećeš predstaviti?” Gurnula je šalicu natrag Dageusu i znatiželjno
prešla pogledom preko starije žene od četrdesetak godina. Nije mu mogla biti
majka, razmišljala je, osim ako ga nije dobila vrlo mlada, čak i za srednjovjekovne
pojmove. Odjevena u tamnomodru haljinu, vrlo sličnu njezinoj, ženina je ljepota
bila blago izblijedjela, ali bezvremenska. Pepeljastoplava joj je kosa bila zavezana
u pletenice s resastim šiškama koje su joj u pramenovima uokvirivale lice, kao i
Gwenino, pomislila je Chloe.
“Tvoj je san, curo. Sama joj izmisli ime”, rekao je Dageus podrugljivo je
gledajući.
Znao je da zna. Proklet bio.
“O, Dageuse,” uzdahnula je Chloe potonuvši u stolac, “što si mi učinio?
Mislila sam da si samo bogat, ekscentričan ženskar. Dobro, neko sam vrijeme
također mislila da si lopov,” promrmljala je, “i otmičar, ali nisam mislila...”
“Želiš li pogledati knjižnicu, curo? ponudio joj je s iskrama u tamnim očima.
Chloe je sumnjičavo stisnula oči. “Misliš da će biti tako lako? Pokazat ćeš
djevojci nekoliko dojmljivih knjiga i ona će misliti da je u redu što si je odvukao
u prošlost?” Nažalost, pomislila je, možda ima pravo, jer onog trenutka kad je
rekao “knjižnica”, puls joj se ubrzao. Milijun joj se pitanja smjestio na vrh jezika,
ali još se nije mogla natjerati da govori o ovoj stvarnosti kao da je stvarna.
“Dobro onda. Idemo do kamenja. Odmah ću te poslati natrag.” Ustao je i ona
ga je prvi put vidjela od struka naniže. Pripijene crne kožnate hlače obujmile su
mu snažne bokove i bedra. Bože dragi! Usta su joj se osušila. Nabreklinu koja se
pod njima nazirala bilo je nemoguće ignorirati.
“Pričekaj samo...” zaustio je Silvan, ali naglo je ušutio kad ga je Dageus
ošinuo pogledom upozorenja.
“Znaš da ne sanjaš”, rekao je Dageus bez uvijanja.
Chloe se natjerala otrgnuti pogled s donjeg dijela njegova tijela i napućila
usne.
153
 “Onda dođi. Poslat ću te natrag.” Dageus je nestrpljivo mahnuo rukom.
Chloe se nije ni pomaknula. Nije nikamo namjeravala otići. “Kažeš da me
možeš bilo kad poslati natrag?”
“Da, curo. Ovo je samo djelić fizike na koji tvoje stoljeće još nije naišlo.”
Glas mu je bio ravnodušan, kao da razgovara o nečemu što nema veću važnost od
novog komada tehnologije dvadeset prvog stoljeća. “Premda, sudeći po onome
što sam u vašem vremenu pročitao,” nastavio je, “kladim se da vam neće još dugo
trebati.” Kad nije odgovorila, rekao je, “Chloe, druidi već dugo posjeduju više
znanja o arheoastronomiji i svetoj matematici od drugih. Zar si doista vjerovala
da nikad nije postojala civilizacija naprednija od tvoje? Da ih nije bilo prije? Sjeti
se Rimljana i mračnog doba koje je uslijedilo. Misliš li da su Rimljani prva velika
civilizacija koja je doživjela velik uspon i zatim pad? Znanje se opetovano
stjecalo i gubilo da bi se jednoga dana opet steklo. Druidi su jednostavno uspjeli
zadržati svoj nauk kroz mračno doba.”
Uvjerljiva, mada zapanjujuća mogućnost, u sebi je popustila. Svakako je
objašnjavala svrhu svih onih tajanstvenih kamenih spomenika koji su zbunjivali
moderne ljude, od kojih su mnogi podignuti oko 3500. g. pr. Kr. Povjesničari se
nisu mogli dogovoriti ni kako su drevni spomenici izgrađeni. Je li bilo uvjerljivo
da je tisućama godina prije živjela vrsta ili pleme koje je dosegnulo napredno
poznavanje fizike potrebno da se izgrade i upotrijebe ti “uređaji”?
Da, priznala je. Bilo je uvjerljivo.
Rekao je “druidi”, kao da je i on druid. Dakle, sarkastično je razmišljala,
lukavac joj je zapravo rekao istinu u svom penthausu na Manhattanu. Tko joj je
kriv što mu nije vjerovala.
O druidima je učila u sklopu kolegija na diplomskom studiju. Proučavala je
oskudne činjenice i još čudnije bajke. Što je ono Cezar napisao u 1. stoljeću poslije
Krista tijekom Galskih ratova? Druidi posjeduju mnoga znanja o zvijezdama i
njihovu kretanju, o veličini svijeta i Zemlje, o prirodoznanstvu te o moćima i
područjima djelovanja besmrtnih bogova.
Tko je ona da proturječi Juliju Cezaru?
Plinije, Tacit, Lukan i mnogi drugi antički pisci također su pisali o druidima.
Rimljani su stoljećima progonili druide (dok su njihovi vladari privatno
iskorištavali njihove proročice) i natjerali ih na skrivanje. Kršćanstvo ih je
dodatno natjeralo da se prilagode ili nestanu. Možda zato što su se bojali moći
koje su druidi posjedovali? Jesu li druidi možda slični templarima? Skrivaju se
stoljećima i čuvaju nevjerojatne tajne?
Ponovno je osjetila vrtoglavicu, ošamućena spoznajom da bi svi oni mitovi i
legende pomno ispisani u Irskoj tisućama godina prije mogli biti istiniti. Kad je
istina toliko čudesna - zašto je skrivati? Tko bi ikad povjerovao u nju? Nitko osim
djevojke koja se uvalila u nju. Djevojka koja je stajala u drevnom krugu kamenja
i osjetila vrata ili portal ili štogod da je to bilo kako se otvara oko nje.

154
 “Dođi, curo”, prekinuo ju je Dageus u razmišljanju. “Vratit ću te i možeš
zaboraviti na mene. Možeš zadržati svoje predmete. Oslobađam te tvojih dužnosti.
Vrati se u New York. Ugodan život ti želim”, dodao je hladno.
“Ma nemoj!” prasnula je Chloe i skočila na noge. “Tako si hladan. I očito si
pokupio dovoljno modernih kolokvijalizama. Ugodan život mi želiš, kako da ne.
Misliš li stvarno da nisam do ušiju u ovome? Misliš li stvarno da ću ti dopustiti
da me pošalješ natrag iz Škotske šesnaestog stoljeća?”
Osmijeh mu je bio hladno predatorski, puten i posesivan. “Misliš li stvarno
da sam te doveo tako daleko da te sad pustim, Chloe, curo?”
Chloe je odjednom dobila poriv da se rashladi. Poznavao ju je, shvatila je.
Naučio je što je motivira. Da ju je tetošio kad je sišla iz sobe pretvarajući se da je
sve ovo samo san, možda bi se pokupila natrag gore i pokušala se uvjeriti da će,
ako ponovno zaspi, sve biti u redu.
Nije to učinio nego ju je pritisnuo, zaprijetio joj da će je poslati natrag, znajući
da se ona može opirati u nedogled i da će svim silama htjeti ostati.
“Doista sam u šesnaestom stoljeću?”
Tri su joj glasa mirno odvratila “da”.
“I nisam poludjela?”
Tri odlučna “ne”.
“I stvarno bi me mogao vratiti natrag tako lako? Kad god poželim?”
“Da, curo. Tako je lako. Premda bih te pokušao odgovoriti od toga.”
I ona je njega upoznala, znala je zašto je takav kakav je. A iz varljive nježnosti
njegova glasa i izraza njegova lica znala je da je ne bi pokušavao urazumiti nego
bi je opet vezao za krevet kad bi poželjela otići. Napeto ga je gledala. Bio je miran.
Neumoljiv. Čvrsto stisnutih šaka uz tijelo.
Stalo mu je do nje. Nije imala pojma koliko je od toga bila samo neodoljiva
privlačnost među njima, ali i to je bio početak.
A on je, očito, imao visoko mišljenje o njoj ako je mislio da se može nositi s
ovime. Osjetila je da se malo zarumenjela od ponosa. Ne, ne ide ona nikamo.
Ipak, dugovao joj je ozbiljna objašnjenja.
Za Boga miloga, pomislila je smiješno ozlojeđena, ovo mnogo toga
objašnjava. Nije ni čudo što nisam htjela skinuti ruke s ovoga vražjeg muškarca
od dana kad sam ga upoznala. On je umjetničko djelo! I to keltsko!
“Možeš me i tako zvati, curo”, zapreo je Dageus, tamnih očiju blistavih od
zadovoljstva.
“Reci mi da to nisam upravo rekla naglasi” užasnula se Chloe.
Silvan je pročistio grlo. “Jesi. On je umjetničko djelo.”
Chloe je zagunđala poželjevši da može propasti u zemlju i zauvijek nestati.

155
 “Usput, ja sam Silvanova supruga Nell”, rekla je lijepa četrdesetogodišnja
žena. “Dageusova sljedeća majka. Jesi li za haringu i krumpir, djevojko?”
Zaključila je da je sljedeća majka očito srednjovjekovna verzija druge žene.
“Jako mi je, uh, drago š-što sam vas upoznala. I da, jesam”, mucala je Chloe
mlohavo potonuvši u stolac.
Tek je tada Dageus ponovno zauzeo svoje mjesto. Napeto ju je gledao
pogledom punim senzualnog obećanja od kojeg je zadrhtala. Izraz njegova lica
nije mogao jasnije reći da je Chloe Zanders dovoljno dugo čuvala svoje
djevičanstvo.
“Lijepo izgledaš danas, curo”, umilno je rekao dodajući joj najprije pladanj s
krumpirom i jajima, zatim s debelim kriškama šunke i haringe. “Sviđaš mi se u
haljini.” Pogledom je dodao da zna da nije imala što odjenuti ispod nje, dajući joj
do znanja da joj je upravo on odabrao haljinu i donio je u njezinu sobu dok je
spavala.
Erotska joj je svijest o tome muškarcu - jedanaest na ljestvici od jedan do
deset - učas skočila na dvadeset. Chloe je duboko udahnula, protisnula “hvala” i
okrenula pozornost nečemu opipljivome čemu je mogla prionuti: hrani.

Lice Simona Barton-Drewa natmurilo se dok je vraćao mobitel u držač.

Trevor se nije javio četrnaest sati. Simon ga je od ranoga jutra neuspješno
pokušavao dobiti na mobitel.
A to je moglo značiti samo jedno.
Namrštio se i udario nogom stolac preko sobe. Trevoru bi bilo bolje da je
mrtav, pomislio je. Uputio se prema ulaznim vratima svog ureda i brzo ih
zaključao. Prije nego što je zatvorio žaluzine, pogledao je kišom okupanu ulicu.
Uz iznimku šugave ulične mačke koja se bučno hrvala s komadićem smeća
iz obližnjeg kontejnera, područje je bilo pusto, a ulične su svjetiljke zujale i
treperile. S obzirom na to koliko je vremena provodio u trošnoj zgradi Belthew u
Ulici Morgan u zapuštenoj četvrti na rubu Londona, Simon se tamo osjećao više
kod kuće nego u elegantnoj kući gdje mu je supruga prije dvadeset godina prestala
posluživati večeru.
Posjed na kojem se nalazila zgrada Belthew bio je stoljećima u vlasništvu
Dragarove druidske sljedbe. Izgrađena iznad drevnog labirinta kripti, u različitim
im je oblicima gotovo cijelo tisućljeće služila kao sjedište. Najprije je bila
ljekarna, zatim knjižara specijalizirana za rijetke knjige, pa mesnica, jednom čak
i bordel, a sad dom maloj tiskari koja nije privlačila mnogo pozornosti i nije ju se
moglo dovesti u vezu s moćnom korporacijom Triton.

156
 Njezini su članovi bili elita, na dobrim položajima u društvu, mnogi u vladi,
još više njih na visokim pozicijama u velikim trgovačkim društvima. Bili su
bogati, učeni ljudi besprijekornih rodoslovlja.
I bili bi bijesni da znaju da je izgubio kontakt s Trevorom. Premda je Simon
bio poglavar reda, ipak je bio odgovoran. U ovim osjetljivim vremenima posebice
odgovoran. Njegovi su sljedbenici uložili toliko novca i vremena u sljedbu jer im
je obećana apsolutna moć. Svi su posjedovali određen stupanj okrutnosti koji bi
sigurno isplivao na površinu pomisle li da nije sposoban držati pod kontrolom
svoje sljedbenike.
Ugasio je svjetla i napamet se kretao uredom. Skinuo je sliku postavljenu na
jednu od udubljenih drvenih ploča u zidu i utipkao slijed brojeva. Vratio je sliku
i, kako su se drvene ploče iza radnog stola podignule, otvorio je druga vrata i
otišao niz uzak hodnik.
Nekoliko minuta i nekoliko dodatnih složenih zaporki poslije, ušao je u prolaz
oštro ukošen prema dolje koji se susreo sa strminom istrošenih kamenih stuba.
Došavši do dna, okrenuo se i sišao niz sljedeće stubište, zatim treće, pa požurio
labirintom slabo osvijetljenih, vlažnih tunela.
Morao je poslati nekoga u Inverness da otkrije jesu li Trevora oteli živog. A
ako jesu - da to sredi. Za to će mu trebati njegovi najodaniji i najpredaniji ljudi.
Ljudi koji nikad ne bi dopustili da ih se otme žive. Ljudi koji bi bez oklijevanja
umrli za njega. Najbolji koje ima.
Njegovi su sinovi bili tamo gdje ih se gotovo uvijek moglo naći, u
elektroničkom srcu njihove organizacije, u nadgledanju bezbrojnih vidova
njihovih poslova.
I bili su, kao i uvijek, željni služiti.

Nakon doručka Dageus je zamolio Nell da za Chloe pronađe lagan plašt prikladan
za jahanje. Leteći znatiželjnim pogledom na sve strane, Chloe je dopustila da je
izvedu iz Velike dvorane.
Kad su žene otišle, Silvan je upitno izvio obrvu. “Zar ne želiš početi s
tekstovima, momče?”
Dageus je odmahnuo glavom. “Treba mi ovaj dan. Moram pokazati Chloe
svoj svijet, tata. Kakav je bio. Kakav sam ja bio. Samo danas.” To baš i nije bila
istina. Istina je bila da mu je prošla noć bila paklena, a ni jutro nije bilo ništa bolje.
Nije mogao spavati, bio je napet poput uzice na luku. Do zore je maštao o Chloe
i svim načinima na koje bi je zaveo. Za doručkom je jedva zadržao strogu fasadu
smirenosti. A kad je Chloe priznala kako joj je teško držati ruke dalje od njega,
jedva se suzdržao da je ne prebaci preko ramena i odnese u krevet.
157
 Dok se jutros brijao, rukom koja se tresla više nego što je to sigurno za
muškarca koji drži oštricu na vlastitu vratu, proučavao se u malenu zrcalu. Vidio
je da mu oči imaju tamniju nijansu smeđe. Bio je gotovo tjedan dana bez žene.
Dugo. Predugo.
Koliko još, pitao se gotovo odsutno, dok mu oči ne postanu potpuno crne?
Jedan dan, možda dva? I što onda? razmišljao je dok je jedan dio njega bio
preplašen, a drugi svjestan da se nije bojao koliko bi trebao.
Sinoćnji su ga glasovi u kamenju uhvatili nespremnoga. Prvi je put bića u sebi
čuo kako govore, prvi put ih je primijetio kao pojedince. I premda je to što ih je
tako snažno osjećao bilo strašno i osjećao se kao da se u dnu grla guši nečim
mrtvim što nije mogao ostrugati, također ga je... intrigiralo.
Dio njega bio je zainteresiran za njihov jezik, za ono što bi mogli reći. Imao
je trinaest drevnih bića u sebi! Što bi mu oni mogli reći o drevnoj povijesti?
O narodu Tuatha Dé Danaan i o svijetu prije četiri tisuće godina? O tome kako
je bilo imati toliku moć...
Poziv na razgovor bio bi prvi korak prema vratima pakla, prosiktala je
njegova čast.
Da, znao je to.
Ne bi im mogao vjerovati ni riječ!
Ipak...
Ništa “ipak”, uzavrela je njegova čast. Baš me briga koga ćeš danas poševiti,
samo to učini.
To ga je malo uzdrmalo.
Mora biti Chloe. Da ode drugoj ženi - čak i samo iz obzira prema njoj, da je
poštedi svoje surove potrebe - i da ona to sazna, nikad ga više ne bi htjela. I sve
bi se jako brzo jako pogoršalo. Ode li k njoj i ona ga odbije, bojao se da bi je
mogao prisiliti. A nije joj to želio učiniti. Nije joj želio nauditi.
Suprotnost njegovoj časti se narugala: Pa što f Ako nju nije briga za nešto što
ti radiš, na njoj upotrijebi Moćni Glas. Reci joj da zaboravi ono što joj se ne svidi.
Reci joj da te obožava, da te štuje. Samo joj trebaš reći da te voli da to postane
istina. Ništa lakše. Svijet može biti što god ti poželiš...
“Dageuse”, vikao je Silvan lupajući šakom o stol pred njim.
Dageus se trgnuo i zagledao u oca.
“Gdje si?” uzviknuo je Silvan izgledajući i preplašeno i bijesno.
“Ovdje”, odvratio mu je Dageus odmahujući glavom. Tih šapat, šuškanje
uskomešalo se u njemu. Tihi su glasovi mrmljali.
“Triput sam te zazvao, a ti nisi ni trepnuo”, prasnuo je Silvan. “Što si radio?”
“Samo... Samo sam razmišljao.”
Silvan ga je napeto gledao. “Imao si čudan izraz lica, sine”, napokon je rekao.

158
 Dageus nije znao na kakav to izraz lica misli. “Dobro sam, tata”, rekao je i
odgurnuo se od stola. “Ne znam dokad ćemo biti vani. Ne čekaj nas za ručak.”
Dok je odlazio, slijedio ga je Silvanov prodorni pogled.

Nell je stavila dvije šalice kakaa (jednu posebno dopunjenu travama za

rastresenog muškarca koji bi prečesto zaboravljao jesti) na pladanj i otišla u
potragu za svojim suprugom.
Njezin suprug. Te bi joj dvije riječi uvijek izmamile osmijeh. Kad ju je prije
gotovo petnaest godina Silvan pronašao polumrtvu kraj puta, doveo ju je u dvorac
Keltar i sjedio kraj njezine postelje zahtijevajući od nje da se bori za život, premda
je u tom trenutku više od svega htjela umrijeti.
Prije nego što ju je Silvan pronašao, bila je ljubavnica oženjena vlastelina
kojega je voljela, duboko i nerazborito, i time se izložila gnjevu i ljubomori
njegove jalove supruge. Za života uvijek ju je štitio, ali kad je poginuo u lovačkoj
nesreći, njegova je supruga otela Nellinu djecu, istjerala je, dala je pretući i
ostavila je da umre.
Kad se oporavila, sljedećih je dvanaest godina bila Silvanova domaćica,
brinula se za njega i, umjesto svojim sinovima, bila je majka njegovima. Premda
je čvrsto odlučila da više nikad neće imati ništa ni s jednim vlastelinom -
oženjenim ili ne - zaljubila se u ekscentričnoga, ljubaznog, oštroumnog čovjeka.
Onoga dana kad je na cesti otvorila blatom i krvlju zamrljane oči i ugledala ga
nagnuta nad sobom, u njoj je oživjelo nešto neobjašnjivo. No zadovoljila se time
da ga voli izdaleka, skrivala se iza zajedljiva ponašanja i jetkih riječi. Sve dok
ih prije tri i pol godine nisu zbližili događaji s Drustanom i Gwen, uskomešavši
strast za koju je oduševljeno saznala da je i Silvan skriva. Život je odjednom
postao slađi nego ikad. Premda ništa nije moglo zamijeniti djecu koju je davno
izgubila, sudbina ju je u zrelim godinama blagoslovila drugom prilikom. Njihovi
su blizanci upravo spavali u dječjoj sobi pod budnim okom dadilje Maeve.
Voljela je Silvana više od života, premda mu je rijetko davala do znanja da je
tako. Nešto ju je ipak mučilo, nešto s čime se nikad nije pomirila. Silvan svojoj
prvoj supruzi nije dao obvezujuće druidske zavjete. To ju je ohrabrilo kad ju je
upitao želi li se udati za njega, ali otad su prošle tri i pol dugačke godine i još ih
ni njoj nije ponudio. Sve dok je među njima ta distanca, srce joj nikad neće biti
posve slobodno. Uvijek će se pitati zašto, uvijek će se pitati kako to da je ne voli
dovoljno. Žena je mrzila znati da svog muškarca voli više nego on nju.
Kao što je i očekivala, Silvan je bio u knjižnici u kuli, stotinu tri stube iznad
dvorskih bedema.
I također u skladu s njezinim očekivanjima, posve utonuo u turobne misli.

159
 “Donijela sam ti kakao”, rekla je polažući pladanj na stolić.
Podignuo je pogled i nasmiješio joj se, premda je izgledao rastreseno. Za
promjenu, u njegovu krilu nije bilo knjige. Nije sjedio ni pisao za stolom. Sjedio
je na stolcu kraj otvorena prozora i zurio u prazno.
“Muči te Dageus?” Nell je dovukla stolac blizu njegovu i otpila gutljaj kakaa.
Silvan je već dugo bio ljubitelj skupoga čokoladnog napitka, a u trudnoći ga je i
ona zavoljela. “Zašto mi ne kažeš što se događa, Silvane”, nježno ga je potaknula.
Znala je o čemu razmišlja jer je i nju to brinulo. Dageus joj je uvijek bio draži od
Keltarovih momaka, divljeg, strastvena srca i pun boli. Gledajući ga kako odrasta,
vidjela je kako ga svijet čelici i molila se da jednog dana upozna posebnu
djevojku, kao što je Drustan upoznao Gwen. (Koja je od svog muža dobila
glupe obvezujuće zavjete!)
Silvanove su se smeđe oči razbistrile i provukao je prste kroz sijedu grivu.
“O, Nellie, što da radim? Ono što sam osjećao u njemu prije šest mjeseci, prije
nego sto je otišao, nije ništa u usporedbi s onime što sad osjećam.”
“A u svescima koje si pretraživao nema ništa o tome kako ih ponovno
zarobiti?”
Silvan je odmahnuo glavom i snuždeno izdahnuo. “Niti jedna prokleta riječ.”
“Jesi li prošao sve sveske?” bila je uporna. Od dana kad je Dageus otišao,
Silvan je postao opsjednut, radio je od jutra do mraka, odlučan pronaći nešto što
će ostaviti Drustanu kad su obojica mislila da je Dageus mrtav.
Silvan je odgovorio da je temeljito pretražio knjižnice i u kuli i u prizemlju.
“A knjižnicu u odaji?” pitala je Nell mršteći se.
“Rekao sam ti da sam provjerio radnu sobu.”
“Nisam rekla u radnoj sobi. Rekla sam knjižnicu u odaji.”
“O čemu govoriš, Nellie?”
“O knjižnici ispod radne sobe.”
Silvan se ukočio. “Knjižnici ispod radne sobe?”
“Onoj ispod ognjišta”, rekla je nestrpljivo.
“Knjižnici ispod ognjišta?” prasnuo je Silvan i skočio na noge.
Šokirano ga je gledala. “Za Boga miloga, Silvane, zar nisi znao za nju?”
Silvan ju je zgrabio za ruku i zagledao se u nju smeđih očiju u kojima je sve
sijevalo. “Pokaži mi.”

160
 • 19 •

Chloe je stezala pastuhovu grivu dok su kroz polja prekrivena vrijeskom jurili
prema bujnoj, zarasloj šumi.
Kad su ona i Dageus prije pola sata odjahali iz dvorca, vidjela je još dokaza
da je doista u prošlosti. Posjed su okruživale goleme zidine kojih jučer tamo nije
bilo, a na njima, odjeveni u izvorna srednjovjekovna ruha i oklope, šetali su
stražari s oružjem zbog kojeg su joj se prsti trzali. Jedva je odoljela iskušenju da
im ga iščupa iz ruku i zaključa na sigurno.
Kad su izišli kroz dveri, znatiželjno je promatrala dolinu, ali nije očekivala da
će doista ugledati Alborath. Ipak, gledajući prostranu dolinu koja je prije dvadeset
četiri sata bila ispunjena tisućama domova i trgovina, a trenutačno su na njoj bile
samo debele ovce na ispaši, uhvatio ju je nemir.
Priznaj, Zandersice, kako god da je to učinio - fizikom, druidskim moćima,
arheoastronomijom - odveo te natrag.
Što je značilo da je čovjek iza nje na konju, koji nije ni riječ progovorio otkad
su odjahali i koji ih je vrtoglavom brzinom vodio preko širokih polja, znao
zapovijedati samome vremenu.
Čovječe. Ovo nije bilo ono što je očekivala onog dana kad je stajala u njegovu
penthausu maštajući o tome kakav bi čovjek Dageus MacKeltar mogao biti.
Nijednom nije pomislila “druid koji putuje kroz vrijeme”. To ju je natjeralo da
preispita sve svoje poimanje povijesti - kako su malo povjesničari doista znali!
Osjećala se kao u scenariju Jossa Whedona, u svijetu u kojem ništa nije kako se
čini. Gdje djevojke otkrivaju da su ubojice vampira i zaljubljuju se u muškarce
bez duša. Prava ovisnica o seriji Buffy, pitala se kome je Dageus više sličio,
Spikeu ili Angelu?
Odgovor joj je došao brzo i bez dvojbe: nešto je u njemu mnogo više sličilo
Spikeu nego Angelu, mučenička podvojenost, urođena tama koja ga pokreće.
Njegov je stisak na njezinu struku bio čvrst, gotovo bolan, a njegovo tijelo
ukočeno iza nje. Sama njegova veličina bila je zastrašujuća, a zbog načina na koji
ju je stisnuo među svoja snažna bedra, načina na koji ju je čvrsto stisnuo na široka

161
prsa, osjećala se krhko i svladano. Činio se drukčijim u svojoj zemlji i pitala se
kako je uspio proći kao muškarac dvadeset prvog stoljeća. Bio je ratnički i
zapovjednički tip. Keltske, kraljevske krvi, vrele i strastvene. Dovoljno velik da
zamahuje masivnim mačevima koji su urešavali zidove Cloistersa. Dovoljno
velik muškarac da preživi, čak i da napreduje u tako surovoj, neukroćenoj zemlji.
Oduševljena pogledom, jedva je primijetila njegovu šutnju kad su zajahali, ali
sad je iza sebe osjećala hladan vjetar od kojeg joj se koža ježila.
“Zašto se zaustavljamo?” nervozno je upitala kad je blizu šumarka jarebika
usporio konja u kas.
Tih i bridak smijeh bio je njegov odgovor dok se meškoljio u sedlu tako da
mu se kruta nabreklina kratko protrljala o njezinu stražnjicu. Ma koliko bila
nervozna u njegovoj blizini, zavrtjelo joj se od požude. Imala je pitanja, milijune
pitanja, ali odjednom se nije mogla sjetiti nijednoga. Um joj se uznemirujuće
zacrnio čim se protrljao o nju.
Zauzdao je pastuha, skočio na tlo i povukao je s konjskih leđa. Izgubila je
ravnotežu, pala mu u naručje, a on joj je bez čekanja zarobio usne u vrelom,
divljem poljupcu.
Zatim ju je odgurnuo i ostavio da hvata dah i bori se za zrak. Stajala je i
gledala ga dok je on skidao pokrivač smješten iza sedla. Bez riječi ga je ispustio
na tlo i raširio vrškom čizme. Lagano je potapšao pastuha po stražnjici i otjerao
ga.
“Mislila sam da si rekao Silvanu da me vodiš u razgledavanje
srednjovjekovnog sela. Što radiš, Dageuse?” procijedila je. Znala je što radi.
Gotovo da je to mogla namirisati - seks, požudu i nemilosrdnu odlučnost.
I premda je bila spremna na njega, odmaknula se nekoliko koraka. Nije si
mogla pomoći. Pa još nekoliko. Sitni su se joj udasi sudarali jedan o drugi stežući
joj grlo. Opasnost koju je osjetila u njemu toliko puta prije sad je dosegnula
vrhunac.
Izazivao ju je pogledom. Očima mu je proletio neobičan bljesak strasti i
nestrpljenja. “Sinoć ti je ruka bila omotana oko moje kite, Chloe, a sad me pitaš
što radim? Što misliš da radim?” zajedljivo je rekao malo pokazavši zube, što bi
samo budala nazvala osmijehom.
Raširenih nosnica uputio se prema njoj i odmjerenim koracima počeo polako
kružiti oko nje. Skinuo je gumicu za kosu, zarinuo ruku u pletenicu i oslobodio
je. Rasula se u ponoćnim valovima oko njegova tijela. Zvijer je na slobodi,
pomislila je Chloe zapljusnuta uzbuđenjem koje je moglo otopiti kosti. Polako se
okretala oko sebe da ga zadrži u pogledu. Bila je previše nervozna da bi mu
dopustila da joj ostane iza leđa.
Šakom je zgrabio košulju iza vrata, potegnuo je preko glave i bacio na tlo.
Odjednom joj je sav zrak izletio iz pluća. Odjeven samo u crne kožnate hlače
i raspuštene kose oko divljeg lica bio je zgodan kao grijeh. Kad se sagnuo izuti

162
čizme, vidjela je kako mu se mišići ramena i leđa napinju, podsjećajući je da je
dvostruko veći od nje, da su mu ruke čelični okovi, a tijelo pažljivo ugođen stroj.
Nešto je drukčije na njemu...
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati što. Prvi ga je put vidjela lišena
one uvijek prisutne suzdržanosti i ledene kontrole. Pokreti mu više nisu bili glatki.
Stajao je ondje raširenih nogu i odisao čistom muškom agresijom, drskom i
raspuštenom.
Prepala se shvativši da blago uzdiše. Taj se veliki, poput kamena tvrdi
muškarac potpuno razotkrio i sad će voditi ljubav s njom.
Još ju je dvaputa šutke obišao - o da, itekako je bilo smiona muškog šepurenja
u njegovu bodu - zatim joj se približio dok su mu ruke bile zauzete oko špagica
na hlačama. Gledao ju je izazivačkom, posesivnom zabavljenošću, kao da je
osjetio da je na rubu bijega, a kako je znao da može trčati brže od nje, nadao se
da će pokušati.
Dok je krupnom rukom odvezivao špage, ona mu je pogledom klizila niz
napeti trbuh prema nabreklini u hlačama koja je bila... prilično velika. A uskoro
će biti u njoj.
“Mo-možda bismo trebali ići polako”, promucala je. “Dageuse, mislim...”
“Kuš”, prasnuo je oslobađajući se napokon hlača.
Chloe je zatvorila usta i samo zurila u njega. Pogled na njega u kožnatim,
poluraskopčanim hlačama, raširenih nogu, čvrstog tijela koje je preplanulo sjalo
na suncu, s debelom erekcijom koja se gladno napinjala usjeci će joj se u pamćenje
do kraja vremena. Nije mogla disati, nije mogla ni gutati. Ni u ludilu nije
namjeravala trepnuti i propustiti sekundu. Gotovo dva metra sirova, vitalnog
čovjeka stajalo je ondje, proždiralo je vrelim pogledom, kao da razmišlja koji dio
nje da najprije kuša. A ona je samo zurila u njega i srce joj je divlje tuklo.
“Znaš da nisam dobar čovjek”, rekao je prijetvorno nježnim glasom koji je
prikrivao čeličnu hladnoću. “Nisam tražio izgovore. Nisam ti prodavao lijepe laži.
Ipak si došla sa mnom. Ne pretvaraj se da ne znaš što želim i nemoj ni pomisliti
da mi to uskratiš. Već si se dvaput pokušala vratiti. Sa mnom nema vraćanja,
Chloe, curo.” Protisnuo je posljednje riječi odmičući usne od zuba. “Znaš Što
želim, a i ti to želiš. Želiš to točno onako kako ću ti to sad dati.”
Koljena su je gotovo izdala. Od iščekivanja su je prošli trnci. Imao je pravo.
Sa svime.
Napao je. “Jako, brzo, duboko. A kad završim s tobom, znat ćeš da si moja. I
više ti nikad neće pasti na pamet da me opet odbiješ.”
Još jedan predatorski korak prema njoj.
Nije razmišljala, samo je popustila instinktu: stopala su se naglo okrenula i
dala se u bijeg. Kao da je mogla trčati brže od njega. Kao da je mogla trčati brže
od onoga što je pokušavala preteći otkad ga je upoznala - nepromišljenu, strašnu

163
žestinu želje za njim. Kao da je to uopće i htjela. Željela ga je više nego što je
pametno, više nego racionalno, više nego što se mogla suzdržati.
Ipak je bježala kao posljednji simbol otpora i - dio nje je znao - bježala je zato
što je htjela da je lovi. Bila je oduševljena spoznajom da Dageus MacKeltar trči
za njom i da će je, kad je ulovi, naučiti svemu što su njegove oči obećavale. Svemu
što je očajnički željela znati. Jurila je kroz visoku, gustu travu, a on ju je doista
pustio da bježi neko vrijeme, kao da i on uživa u potjeri. A onda ju je zgrabio i
potrbuške srušio na tlo pod sebe. Smijao se dok ju je rušio.
Njegov se smijeh pretvorio u promuklu riku dok je svoje tijelo protegao
cijelom dužinom njezina, dok mu je erekcija kao željezna šipka kroz tkaninu
haljine ubadala njezinu stražnjicu. Promeškoljila se uplašena jer mu je osjetila
veličinu, ali nije se smilovao, omotao je ruke čvrsto oko nje i tako stegnuo
njezine uz tijelo. Trljao se naprijed i natrag uz pukotinu njezine stražnjice i režao
na jeziku koji nije razumjela.
Uhvativši jednom rukom njezine šake, drugom je ruka skliznuo između
njezina tijela i tla i položio je na njezinu stidnicu. Zavrištala je na taj nezamislivo
intiman dodir. Svaki je živac u njezinu tijelu grubo probudila oštra, gladna
praznina. Mišići duboko u njoj žudjeli su da je ispuni i umiri. Njegova neobična
narav i njegova grubost hranili su u njoj želju za koju nije ni znala da je ima. Da
je muškarac uzme, proždre. Jako, brzo i bez riječi. Baš kao životinja, a ona je od
dana kad ga je upoznala znala da on to jest.
Sviđala joj se opasnost u njemu, iznenada je shvatila. Uskomešao je
nesmotren dio nje koji je dugo nijekala, a malo ga se čak i bojala. Dio koji je
katkad sanjao da je noću u Cloistersu i da je sigurnosni sustav pao, ostavivši sve
one veličanstvene umjetnine nezaštićenima.
Bio je tako težak da je jedva disala. Kad joj je usnama okrznuo potiljak, tiho
je zacviljela. Kad ju je gricnuo, gotovo je vrisnula. Bila je vrtoglavo uzbuđena,
napaljena, ranjiva i željna. Ruka mu se našla na njezinu licu, prst mu se uvukao
među njezine usne i ona ga je sisala, spremna uzeti i kušati svaki dio njega do
kojeg je mogla doci. Drugom joj je rukom povukao podsuknju, pa joj prstima
nemilosrdno istraživao meke izložene nabore, činio je sve vlažnijom, klizio i
gladio. Dok ju je njegova tvrda muškost bola u stražnjicu, ušao je prstom u nju i
duboko ga gurnuo.
Chloe je zavrištala i odgurnula se o njegovu ruku. Da, o da - to joj je trebalo!
Tiho i isprekidano je cviljela dok joj je on vješto ugurao i drugi prst te došao do
djevičanske prepreke. Probio ju je nježno ali odlučno, obasipajući joj goli vrat
i ramena vrućim poljupcima otvorenih usta isprekidanih sitnim ugrizima. Bol je
bila kratkotrajna, malen raspor ubrzo je zamijenjen užitkom kako su se njegovi
prsti micali u njoj, njegova vrela usta na njezinoj koži, njegovo moćno tijelo
uzburkano uz njezino. Bio je ostvarenje njezine najintimnije maštarije. Sanjala je
o ovome, sanjala je da je uzme kao da na cijelom svijetu ne postoji sila koja bi to
mogla spriječiti.

164
 I ne postoji, pomislila je. Od trenutka kad ga je ugledala, znala je da će doći
do ovoga. Nikad nije bilo pitanje “ako”, pitanje je oduvijek bilo kad i gdje.
Iznenada ga je pritisnuo, debelog i tvrdog poput čelika, na one meke, nježne
nabore i ona je bespomoćno ciknula. Vidjela ga je. Znala je što slijedi i nije mislila
da ga može primiti.
“Ššš, šapnuo joj je u uho i gurnuo ga.
“Ne mogu”, napola je zajecala kad je počeo ulaziti u nju. Pritisak je bio
prevelik.
“Da, možeš.”
“Ne!”
“Polako, curo”, zapreo je. Povukao se za centimetar koji je osvojio, obuhvatio
se rukom i polako pokušao ponovno. Premda ga je očajnički željela u sebi, tijelo
joj se opiralo prodoru. Bio je prevelik, a ona jednostavno preuska. Jedva je
progutao psovku i opet zastao, a onda grubo smotao debele naslage njezine haljine
oblikujući joj jastuk ispod zdjelice i tako joj podignuo stražnjicu pod kutom koji
mu odgovara.
Trenutak poslije opet je punom težinom ležao na njoj. Smjestio je jednu
snažnu ruku oko njezinih ramena, a drugu oko bokova.
Trljao se naprijed-natrag između njezinih nogu sve dok mu nije uzvratila
divlje se gurajući o njega. Pod novim se kutom osjećala izloženo i ranjivo, ali
znala je da će mu olakšati ulazak. Kad je nesuvislo uskliknula, dodatno je usporio
i polako ušao dublje. Dahtala je i naprezala se ugostiti njegovu prodiruću
nabreklost. Minute su sporo prolazile, a on je ulazio sve dublje i uzimao svaki
djelić koji bi njezino tijelo predalo. Kad je bila uvjerena da je u nju ušao do
balčaka, da ga je cijelog primila, posljednji se put zabio, još dublje, a ona je mogla
samo bespomoćno cviljeti.
“U tebi sam, djevojko”, glas mu je bio duboka grmljavina u njezinim ušima.
“Sad sam dio tebe.”
Bože, bio je u njoj od trenutka kad ga je ugledala. Pokvaren lopov, provalio
je, ušao u nju i prisvojio si prebivalište tik ispod njezine kože. Kako je mogla
živjeti bez ovoga? pitala se. Bez ove žestoke, divlje prisnosti, bez ovoga snažnog
čovjeka u njoj?
“Sad ću te voljeti polako i slatko, a kad svršiš, jebat ću te kako ja želim. Kako
sam sanjao od prvog puta kad sam te vidio.”
Zacviljela je umjesto odgovora, izgarajući od želje da se napokon pomakne,
da učini što je obećao. Željela je oboje: nježnost i divljaštvo, muškarca i životinju.
“Kad si se onog dana nagnula u prijateljev auto, Chloe, želio sam biti iza tebe,
baš ovako. Želio sam ti podići suknju i cijelu te ispuniti. Želio sam te odnijeti gore
u stan, držati te u svom krevetu i nikad te ne pustiti.” Zastenjao je
prigušenim, promuklim glasom kao da prede. “A kad sam ti vidio noge kako vire
ispod mog kreveta...” Stao je usred rečenice i naglo se prebacio na jezik koji nije
165
razumjela, ali egzotičan je dijalekt njegovim hrapavim glasom oko nje tkao
erotičnu čaroliju.
Polako se povukao, ponovno je ispunio, nasrćući u nju dugim, polaganim
ubodima, gurajući sve dublje. Dotaknuo joj je krajičke živaca na mjestima za koja
nije ni znala da postoje. Osjećala je kako se svakim nasrtajem približava vrhunac,
ali u trenutku kad ga je trebala dosegnuti, povukao se i ostavio je željnu i gotovo
uplakanu od frustrirajuće potrebe.
Ispunjavao ju je gotovo lijeno, predući na tom čudnom jeziku. Povlačio se,
centimetar po centimetar, strašno sporo, dok se nije počela hvatati za travu i u
debelim je busenima čupati iz tla. Sve dok se sa svakim nasrtajem nije borila da
se privine uz njega i uzme još više, da ga zadrži unutra i dosegne olakšanje.
Nakratko je pomislila da je njezina krivnja što joj vrhunac stalno izmiče, ili da je
možda prevelik, ali onda je shvatila da joj ga on namjerno uskraćuje. Snažnim ju
je rukama na bokovima pritiskao dolje kad se pokušavala izviti prema gore i
tako je sprječavao da upravlja brzinom ili da uzme što joj treba.
“Dageuse... molim te!”
“Što molim te?” preo joj je u uho.
“Daj mi da svršim”, jauknula je.
Promuklo se nasmijao, ruka mu je skliznula između njezine zdjelice i smotane
tkanine ispod nje prodrijevši među njene nabore i otkrivši nabreklu kvržicu. Kad
ju je prstom ovlaš dodirnuo, gotovo je zavrištala. Prošao je trenutak, zatim dva.
Opet je jagodicom prsta prešao preko nje. “To želiš?” rekao je nježno. Dodir mu
je bio stručan, dražio ju je, nezadovoljenu mučio vještinom čovjeka koji je žensko
tijelo poznavao jednako dobro kao i žena.
“Da”, dahnula je.
“Trebaš li me, Chloe?” Još jedan lagan dodir prstom.
“Da!”
“Uskoro ću te kušati tu”, zapreo je i okrznuo vrškom prsta tvrdu kvržicu.
Chloe je pljesnula dlanovima o tlo i čvrsto zatvorila oči. Tim ju je riječima
gotovo - ali ne do kraja, kvragu! - gurnuo preko slatkog ruba.
Pritisnuo joj je usne na uho i prošaptao omamljujućim glasom, “Osjećaš li da
ne možeš disati bez mene u sebi?”
“Da”, zajecala je, kao da su te njegove riječi prizvale déjà vu osjećaj.
“Ah, curo, to je sve što sam htio čuti. Tvoje je sve što poželiš od mene.”
Obujmio joj je lice širokim dlanom, okrenuo joj glavu na stranu i spustio usne na
njezine u istom trenutku kad se zabio duboko u nju i ostao tako, tarući bokove u
krug o njezinu stražnjicu, stalno ulazeći u nju. Izvijala je leđa prema njemu, a on
joj je stegnuo ruku oko struka i produbio poljubac, jezikom prateći ritam donjeg
dijela svoga tijela. Napetost koja joj je stezala tijelo napokon je eksplodirala i
preplavila je najboljim osjećajem koji je ikad doživjela. Drukčijim od onoga što

166
je doživjela u avionu; bio je ovo dublji potres u njezinoj srži, bezgranično snažniji,
a kad je svršila, zavrištala mu je ime.
Nastavio je se nabijati u nju dok se nije posve opustila pod njim, onda joj je
povukao bokove prema gore i natrag te je tako podignuo na koljena, pa se
ponovno zario u nju dok su mu teški testisi pljeskali o vrelu, nadraženu kožu.
Svakim bi njegovim naletom zacviljela, kao da ne može zaustaviti isprekidane
zvukove koji su joj silazili s usana.
“O, Kriste, curo”, protisnuo je. Prevrnuo ju je sa sobom na stranu, omotao
ruke oko nje tako čvrsto da je jedva disala i nastavio se nabijati i nabijati u nju
dok su mu se bokovi snažno pregibali iza nje.
Dahnuo je njezino ime kad je svršio i isprekidani ju je ton njegova glasa u
kombinaciji s vještom rukom među njezinim nogama doveo do još jednoga brzog
vrhunca. Kad je ponovno svršila, bilo je tako intenzivno da su se rubovi tame
nježno presavili oko nje.
A kad se napokon probudila iz sanjiva poludrijemeža, i dalje je bio u njoj. I
ništa manje tvrd.

Mnogo kasnije odveo ju je u selo Balanoch, koje je zapravo bilo živahan gradić.
Jeli su na središnjem trgu, dalje od trgovina koje su ga okruživale i koje su bile
dom smrdljivijim, bučnijim obrtima poput kožarnica, kovačnica i mesnica. Chloe
je pregladnjela i sa slašću je jela komadiće usoljene govedine, sir, nekakav voćni
kolač i kuhano vino koje joj je udarilo u glavu i od kojeg je bila taman toliko
pripita da ne može skinuti ruke s njega.
U tom se selu nagledala svačega što je otklonilo i najmanji tračak sumnje -
mada ga i nije više imala - da je u prošlosti. Kuće su bile od slame i blata, s malim
dvorištima u kojima su se igrala bosonoga djeca. Trgovine su bile od kamena sa
slamnatim krovovima, sa žaluzinama na podizanje na širokim pročeljima i
izloženom robom u donjem dijelu. U kožarskim kacama mladići su noževima
brijali kože. U kovačnici je zapanjeno zurila u neobično snažnog kovača koji je
uz frcanje iskri kovao crveno usijan čelik.
Zavirila je kroz prozor zlatareve nastambe i gledala u njegove knjige kad joj
je Dageus zaprijetio da će je prebaciti preko ramena bude li previše odugovlačila.
Kad se počela penjati uza stube, naslonio ju je na vrata i ljubio je dok ne samo
nije ostala bez daha, nego i dok se više nije sjećala kamo je naumila poći.
Bilo je tamo svjećara, tkalaca, lončara, čak i oružar i nekoliko crkvi.
Nije si mogla pomoći a da ne zuri, i na desetke joj je puta Dageus prstom
ispod brade nježno zatvorio usta. Nije mogla izbrojiti koliko je puta rekla nešto
budalasto poput, O moj-bože, doista sam ovdje!
167
 Nisu ostali dugo u Balanochu, ali ni izbliza dovoljno da ga Chloe temeljito
istraži. No iskreno, više ju je opsjedalo istraživanje velikoga, naočitog muškarca
koji joj je učinio stvari zbog kojih se osjećala kao da se raspada po šavovima.
Zaustavili su se nekoliko sati hoda od sela, blizu hrastova šumarka, kraj
potoka koji se širio u svjetlucavo jezero.
Kad ju je ovaj put spustio s pastuha, pogled mu je bio nježan, svaki njegov
dodir bilo je polagano milovanje poput nijeme isprike za prijašnju grubost (koju
mu uopće nije zamjerila!). Kad ju je ponovno uzeo, bilo je to u jezeru okupanom
suncem, nakon što je nježno oprao one njezine dijelove koje je dobro natukao.
Ovaj je put napredovao polako i davao joj desetke vrelih, mokrih, lijenih
poljubaca, grickao joj grudi i milovao ih. Polegao ju je na obalu jezera, skliznuo
joj među noge i prebacio ih preko svojih ramena da je može kušati kao što joj je
obećao. Lizao ju je tako da se gotovo obeznanila, zatim ju je ponovno povukao u
jezero i podignuo je da ga može obujmiti nogama. Prianjala je uz njega i gledala
ga u oči dok ju je ispunjavao i dok je ponovno postajala dio njega. Neposredno
prije nego što mu se opustila u rukama, onkraj ispunjenosti, iscrpljenosti i boli na
mjestima koja nikad prije nisu bila bolna, znala je da je učinila upravo ono što je
odlučila da neće: preko ušiju se zaljubila u neobičnoga, mračnoga gorštaka.

Mjesec je srebrnastim sjajem osvjetljavao vrijesak kad se Dageus napokon prenuo

iz drijemeža. Bio je ispružen na pokrivaču s Chloe u rukama, raskošne obline
njezine punašne stražnjice pritiskale su mu prednji dio tijela, a noge su im bile
isprepletene. Da je bio takav, mogao se rasplakati od užitka.
Prihvatila ga je takvog kakav jest. Podivljao je od tame koja ga je izazivala,
njegova je ljudskost bježala onkraj ljubaznosti, a ona ga je vratila samome sebi.
Pokušao joj se iskupiti nježnom ljubavlju, sporijom i blažom nego ikad prije, s
bilo kojom ženom.
Kako god da ju je uzeo, izišla bi mu ususret i uskladila se s njim. Imao je
pravo, Chloe je bila pohotna, bila je divlja. Bila je spremna izgubiti nevinost,
spremna probuditi se i učiti, a on je uživao u svakom trenutku. Uživao je u
spoznaji da joj je prvi ljubavnik. I posljednji, posesivno je pomislio. Bila je
odvažna mala djevojka kojoj se u seksu sviđalo sve, baš kao što je i predmijevao
da hoće.
Nakon što su otišli u Balanoch (koji jedva da je vidio, previše obuzet ženicom
među svojim nogama na konju), lijeno su se sunčali goli kraj brzog potoka koji je
hranio jezero. Istraživali su se rukama, otkrivajući jedno drugome svaku oblinu.
Kušali su sve šupljine i izbočine. Podijelili su još kuhanog vina i razgovarali.
Razgovarali.

168
 Pričala mu je o svom djetinjstvu, kako je bilo odrastati bez roditelja.
Nasmijavala ga je pričama o vremešnom djedu koji ju je oprezno odveo u kupnju
prvoga grudnjaka (što ga je natjeralo da zamisli Silvana kako pokušava odabrati
žensko donje rublje - o, to bi bio prizor!) kako s njom obavlja Razgovor o onome
što je ona nazvala “rodama i bebama”. Ma koliko se trudio, Dageus nije mogao
dokučiti taj izraz. Kakve su veze rode imale s bebama i tucanjem, nije mu bilo
jasno. Konje je mogao shvatiti. Ali rode? Neshvatljivo.
On joj je malo pričao o svom djetinjstvu - o ljepšim dijelovima, o odrastanju
s Drustanom, prije nego što je dovoljno narastao da sazna kako se svi boje
Keltarovih, o godinama kad je još gajio mladenačke želje i snove. Pjevao joj je
bestidne, nepristojne škotske pjesmice dok je sunce prelazilo nebom, a ona se
smijala dok joj suze nisu počele teći. Bio je osupnut svakim njezinim izrazom lica,
otvorenim i punim povjerenja. Začuđen njezinom otpornošću. Začuđen
osjećajima koje je uzburkala u njemu, osjećajima koje je davno zaboravio.
Pitala ga je o druidstvu i pričao joj je o mnoštvu dužnosti Keltarovih: o
izvođenju sezonskih obreda za Jul, Beltane, Samhain i Lughnase, o brizi za zemlju
i male životinje, o očuvanju i zaštiti svete predaje, uporabi kamenja kad je
potrebno. Također joj je objasnio najbolje što je mogao kako kamenje funkcionira.
Fizika ju je bunila, a kad su joj se oči zacaklile, poštedio ju je daljnjih objašnjenja.
Rekao joj je ono malo što je znao o narodu Tuatha Dé Danaan i o tome kako su
Keltarovi tisućama godina prije dogovorili savez s njima - premda je
mudro izbjegao temu zakletvi.
Znači da je narod Tuatha Dé Danaan doista postojao? uzviknula je. Stvarna
rasa tehnološki naprednih ljudi? Odakle su došli? Znate li?
Ne, curo, ne znamo. Malo što sa sigurnošću znamo o njima.
Znao je točan trenutak kad je ona to doista prihvatila; oči su joj zasjale, obrazi
se zarumenili, a on se napola prepao da će pohitati ravno do kamenja da ih pobliže
prouči. Brzo bi joj dao nešto drugo da proučava.
O, da, njegova je cura bila itekako pohotna...
Čudno, ali nije ga pitala za “kletvu” niti ga pritiskala pitanjima o tome što
traži, na čemu joj je bio beskrajno zahvalan. Nije uopće sumnjao da je riječ samo
o privremenu odlaganju i da će ga uskoro obasuti pitanjima, ali odgoda mu je ipak
godila. Osjetio je da je i ona odlučila uživati u tom danu ne zamarajući se što će
biti sutra. Nije od nje očekivao taj dar, ali skrušeno ga je primio. I ako sve drugo
izgubi, uvijek će imati ovaj dan.
Znala je da je on druid, znala je koliko je stara i neobična njegova loza i nije
ga se bojala. Besramno je iskorištavao situaciju i uživao u njezinu prihvaćanju.
Sad, dok mu je spavala u naručju, malo ju je gurnuo tako da mu je desni dlan
kliznuo između njezinih grudi i počivao iznad njezina srca. I namjestio se tako da
je lijevi dlan stavio na svoje srce.

169
 Neke je riječi cijeli život čekao da ih izgovori i neće ih se odreći. Silvan ga
nikad nije optužio da voli previše. Da jest, ne bi si mogao pomoći. Kad je njegovo
srce odlučilo, više nije bilo rasprave. Ona je bila njegova družica i koliko mu
vremena bogovi dopuste, pripadat će svojoj ženi.
Ljubio ju je dok se nije ošamućeno promeškoljila i promrmljala mu ime. Ne
bi mu pomoglo da izgovori zavjete dok je ona spavala; njegova družica mora čuti
te riječi. Tada je progovorio iz srca obećavši joj se zauvijek, iako povezanost neće
potpuno oživjeti ako ona jednog dana ne uzvrati te riječi.
“Ako sve mora biti izgubljeno, neka to bude moja čast za tvoju. Ako sve mora
biti zaboravljeno, neka to bude moja duša za tvoju. Ako smrt dođe uskoro, neka
bude moj život za tvoj.”
Stisnuo je ruku oko nje i duboko udahnuo, znajući da je ono što se sprema
učiniti nepovratno. Ona njemu nije izjavila ljubav (premda ju je jednom
spomenula u Balanochu - rekla je da voli način na koji on vodi ljubav - i to mu je
gotovo zaustavilo srce). Izricanjem zavjeta do kraja zapečatio bi ljubav prema njoj
do kraja vječnosti, a ako postoje životi nakon ovoga, obvezao bi se na ljubav
prema njoj i u tim životima. U vječnoj će patnji beskrajno žudjeti za njom ako mu
tu ljubav ne uzvrati.
“Tvoj sam”, mrmljao je držeći je blizu. U trenutku kad je izgovorio posljednje
riječi zakletve, poklopio ga je val emocija. Nije mogao ni zamisliti kako bi bilo
da mu ona uzvrati zavjet. Upotpunjavanje, pretpostavio je. Dva srca spojena u
jedno.
Duboko u njemu drevni su bijesno siknuli i ustuknuli. Ovo im se uopće nije
svidjelo, mračno je pomislio. Neka.
“To je bilo prekrasno”, promrmljala je Chloe. “Što je to bilo?” Podbočila je
glavu i pogledala ga preko ramena. Koža joj je svjetlucala na biserastoj mjesečini,
a lijepe su joj modro-zelene oči bile pospane i seksi. Usne su joj još bile natečene
od poljubaca, bolno sočne. Razbarušene su joj kovrče padale oko lica i osjetio je
da se opet ukrućuje, a ipak, znao je da je može ponovno imati tek sutra. Da je bio
strpljiv, dao bi joj barem tjedan dana da se oporavi. Bit će sretan izdrži li još
nekoliko sati. Sad kad ju je okusio, kad je okusio kako je slatko voditi ljubav sa
ženom koju voli, žeđao je za još.
“O, curo, tako si lijepa. Oduzimaš mi dah.” Kako otrcane riječi, prekorio se,
tako slabe u usporedbi s onime što je osjećao.
Zarumenjela se od zadovoljstva. “Recitirao si neku pjesmu?”
“Da, tako nešto”, zapreo je i okrenuo je u naručju prema sebi.
“Svidjelo mi se. Zvučalo je... romantično.” Zagledala se u njega znatiželjno
grickajući donju usnu. “Ponovi mi što je to bilo?”
Kad to nije učinio, razmislila je na trenutak i rekla, “O! Mislim da se sjećam.
Rekao si, ‘Ako sve mora biti izgubljeno...’”

170
 “Ne, curo”, poviknuo je uspravivši se. Kriste, što je učinio? Nije se usudio
dopustiti joj da mu uzvrati zavjete. Ako mu se išta dogodi, bit će zauvijek vezana
za njega. A da se nešto grozno dogodi - da doista prijeđe na mračnu stranu - bi li
onda bila vezana za njega, za zvijer iz pakla? Mogla bi cijelu vječnost biti vezana
za Dragarov bijes i gnjev. Ne. Nikada.
Chloe je povrijeđeno zatreptala. “Samo sam htjela ponoviti da zapamtim.”
Pjesmica je neobično djelovala na nju, kao da ju je iz nekog razloga imala potrebu
ponoviti. Bile su to najslađe riječi koje je ikad izgovorio, čak i ako su samo djelić
pjesme, i ona ih je htjela sigurno pospremiti u sjećanje. On nije bio čovjek koji se
razbacuje praznim riječima. Nešto je mislio time. Je li na taj način Dageus
MacKeltar govorio o svojim osjećajima? Recitiranjem stihova pjesme?
Premda je bila omamljena dok je govorio, bila je prilično sigurna da je čula
nešto poput “moj život za tvoj”. Kad bi je barem mogao tako voljeti! Više nije
htjela biti samo žena koja je ušla u Dageusa MacKeltara, željela je biti žena koja
je ostala u njemu. Zauvijek. Posljednja žena s kojom je vodio ljubav. Toliko je to
željela da je sama želja bila svojevrsna bol.
Bože, kad bi samo mogla opet čuti te riječi.
Taman je zaustila zatražiti to od njega kad je spustio usta na njezine
razdvojene usne i - proklet bio što je znao ljubiti ženu tako da joj se hormoni
uskomešaju kao pijane male pčele! - za nekoliko je trenutaka razmišljala samo o
tome kako je dira.

Silvan nije bio čovjek od špijuniranja. Zapravo, nije to bio sve dok mu sinovi nisu
našli družice, kad je odjednom počeo raditi svašta što nikad prije nije radio.
Primjerice, prisluškivao je neugodno osoban i strastan razgovor Drustana i Gwen
koji je završio time da je Silvan odvukao Nellie u krevet. I oženio je nedugo nakon
toga.
Nasmijao se od uha do uha. Ona je doista bila krasna žena. Znala je više o
Keltarovima od samih Keltarovih. U dvanaest godina koje je provela kao njihova
domaćica naučila je sve tajne njihova dvorca, uključujući jednu za koju ni on nije
znao: tajno mjesto koje je, prema posljednjem zapisu u kronici koju je tamo našao,
gotovo osam stoljeća bilo zaboravljeno.
Rekla mu je da je podzemnu odaju otkrila u proljetnom čišćenju prije dvadeset
godina. Nije to spomenula jer je mislila da on zna za nju - osim toga, dodala je
oporo, bilo je to kad nisi razgovarao sa mnom. Silvan je tiho frknuo. Kakva je
budala bio kad je poricao svoju želju za njom. Toliko protraćenih godina.
Tratiš li još vrijeme, starče? Upitao ga je jedak unutarnji glas. Zar ne postoji
još nešto što odbijaš izgovoriti?

171
 Otresito je odbio tu misao od sebe. Nije bilo vrijeme za očajavanje. Morao je
pronaći način kojim će spasiti sina, pa se morao posvetiti samo tome.
Upravo je zbog sadržaja one odaje sad vrebao u sjeni Velike dvorane
iščekujući Dageusov povratak. Bilo je tamo tekstova i umjetnina, predmeta koje
je Dageus čim prije trebao vidjeti. Sve u svemu, nepregledna količina svega i
svačega. Moglo bi potrajati tjednima samo da sve popišu.
Silvan je osjetio sina prije nego što je on ušao u Veliku dvoranu i počeo se
pridizati kad je u posljednji trenutak prije nego što su se vrata otvorila začuo
ugodan nalet grlenoga ženskog smijeha. Zatim tišinu koja je mogla biti ispunjena
samo poljupcima. Pa opet smijeh.
Tih, slabašan, Dageusov smijeh.
Zaustavio se u polučučnju iznad stolca. Kad je posljednji put čuo taj zvuk?
Tama je još bila u Dageusu, znao je to, ali očito se danas dogodilo nešto što
mu je donijelo toliko potreban predah. Nije morao vidjeti sina da zna da će mu
oči biti - ako ne jantarne - onda barem nijansu svijetlije.
Kad je njegov sin širom otvorio vrata dvorane, Silvan je kliznuo natrag u
stolac i s nekoliko nečujno izgovorenih riječi pozvao tminu da ga zakloni.
Njegove su vijesti mogle pričekati jutro.

172
 • 20 •

Nešto ti nisam rekao, Chloe, curo, progovorio je Dageus i zakoračio naprijed

iz sjenovita kruga kamenja. Oči su mu govorile da joj želi reci. No govorile su i
da se boji to učiniti. Čega bi se takav muškarac mogao bojati? Njegov je strah i
nju uplašio, toliko da je nije više tako željno zanimalo o čemu je riječ. Njezina se
znatiželja, za promjenu, pokunjeno sklupčala i pravila se mrtva.
Ne moraš mi reći ako ne želiš, okolišala je u želji da sanjivi užitak njihove
novootkrivene intimnosti ne pokvare teške istine. Sudeći po izrazu njegova lica,
“teško” je bila preblaga riječ za ono što je držao u sebi.
Tetive u vratu su mu se napele, otvorio je i zatvorio usta nekoliko puta.
Duboko je udahnuo. Možda bi trebala znati...
Iznenadno lupanje na vratima smjesta je probudilo Chloe i san joj se raspršio
u sitne čestice prašine snova.
Kad se trgnula, Dageusove su je ruke obujmile.
“Jeste li budni?” dozivala je Nell kroz vrata. “Silvan ne može dočekati da se
probudite. Zahtijeva da oboje siđete.”
“Budni smo, Nell”, odvratio joj je Dageus. “Možeš li nam tu gore napraviti
kupelj?”
“Dageuse, tata će ti poludjeti od čekanja. Još od jučer ujutro čeka da ti pokaže
što je našao, a znaš da nikad nije bio na-strpljiviji čovjek.”
Dageus je glasno izdahnuo. “Petnaest minuta, Nell,” rekao je dotučeno, “i
silazimo.”
“Ne bih vas smetala da je do mene.” Začuo se tih smijeh i trenutak poslije
koraci su joj se izgubili niz hodnik.
Dageus je okrenuo Chloe licem prema sebi, zarobio joj nogu između svojih i
posesivno joj obujmio pune grudi.
“’Jutro”, rekla je sneno i zacrvenjela sjetivši se što joj je noćas radio. Na što
ga je sve poticala, čak i preklinjala. Nasmiješila se. Sve ju je boljelo, ali osjećala
se divno. Provela je cijelu noć u njegovu naručju. Čudno, razmišljala je, od svega

173
onoga u što je teško povjerovati, posljednja dvadeset četiri sata s njim bila su
najzačuđujuća. Otkad mu se predala, bio je posve drugi čovjek. Topao, seksi,
šaljiv. O da, i dalje je svaki njegov pedalj bio dominantan, do srži seksualan
muškarac, ali beskrajno pristupačniji. I dok se prije katkad činilo da je prisutan,
ali ne posve - da je dio njega uvijek negdje drugdje - u krevetu je bio sto posto
prisutan i usredotočen.
Kako je samo prelijepo biti predmet želje takve sirove, neumoljive erotičnosti.
U krevetu je bio sve o čemu je maštala da bi Dageus MacKeltar mogao biti. Divlji
i zahtjevan, muškarac koji joj je zatomio sve inhibicije.
Baš kad je pomislila kako ga je lijepo vidjeti mirnog, opuštenog tijela poput
lava koji se sunča, uzvratio joj je smiješkom, ali osmijeh mu nije došao do očiju.
“Heeej! Prestani. Kad mi se nasmiješiš, želim sve.”
“Molim?” Izgledao je zbunjeno.
Chloe je spustila ruke na njegova rebra i upitala se bi li takav snažan,
discipliniran muškarac mogao biti škakljiv. Bio je, a ona je bila oduševljena što
je otkrila da je na neki mali način bespomoćan i čovječan poput svih ostalih.
Nemilosrdno ga je škakljala dok on uz smijeh nije uhvatio njezine ruke u svoje.
“Kažnjavam cure koje me škakljaju”, zapreo je i protegnuo joj ruke iznad
glave.
“Kako?” dahnula je.
Sagnuo je tamnu glavu i ustima joj uhvatio bradavicu, nježno sišući prije nego
što ju je pustio i povukao jezik preko njezinih grudi da uhvati drugu. “Imaš
savršene grudi, curo”, promuklo je zagrmio. “Što se tiče kazne, moram razmisliti
o tome”, preo joj je uz kožu. “Nijedna me još nije škakljala.”
“Pitam se zašto”, procijedila je. Dok joj je kružio jezikom oko pupoljaste
bradavice, željno je izvila leđa i oštro udahnula. Osjećala je da su joj grudi
otečene, nadražene njegovom trodnevnom bradom i vrlo osjetljive. “Možda zato
što si uvijek tako suzdržan i moraš sve imati pod kontrolom? Vjerojatno su se
bojale”, zadihano je rekla.
Pustio joj je bradavicu i preplašeno podignuo pogled. “Ali ti se ne bojiš, zar
ne, Chloe?”
“Nasmiješi se”, dahnula je izbjegavajući njegovo pitanje. Nije željela priznati
da se dio nje bojao zastrašujućeg čovjeka koji je plesao između stoljeća. Ne točno
njega, više se bojala moći koju je imao nad njom jer je toliko osjećala
prema njemu. Premda joj je radio sve one neizrecive, nevjerojatno intimne stvari,
nije rekao nijednu od riječi koje su ljubavnici obično govorili, riječi koje su
aludirale na zajedničku budućnost. Kao što joj je jučer rekao, nije tražio izgovore
i nikad nije lagao. Niti obećavao.
Ali ona ne bi imala ništa protiv kojeg obećanja.

174
 Oponašala ga je i zadržala svoje osjećaje za sebe. Odlučila je biti strpljiva,
čekati i gledati, pokušavajući uhvatiti suptilne znakove jer Dageus nikad nije
otkrivao više od toga.
Podignuo je obrvu i nasmiješio se kao što je zatražila.
“E to je već mnogo bolje”, rekla je i uzvratila mu osmijehom. Bilo mu je
nemoguće ne uzvratiti osmijehom kad joj se doista smiješio. Kad joj je prešao
dlanovima niz ruke preko njezinih grudi, zatim preko bokova, oprezno je
odmahnula glavom. “A-a. Ne mogu. Ne sad.” Namjerno ga je izazivala s, “Moglo
bi proći tjedan dana prije nego što ponovno budem mogla.” Za kraj je još stidljivo
zatreptala.
Zagrmio je i zabacio glavu, a crna mu se griva poput tamne svile rasula po
njezinoj koži. “O, ne, curo, ne bih rekao. Kupelj će ti ubrzati oporavak.” Ubo ju
je u bedro, krut i spreman. Zar se taj čovjek nikad ne umara? upitala se blaženo.
Unatoč snažnom bolu, želja je buknula, strastvena i pohlepna, uskomešala je
i probudila sve one izmučene vrške živaca. S njim se osjećala nezasitno. Vodeći
ljubav s njim žena se osjećala kao da radi nešto zabranjeno, kao da bi mogla
postati potpuno opsjednuta njime. Premda je bila natučena i osjetljiva, da su imali
vremena bila bi opet na njemu, odnosno, on bi bio na njoj jer je, naravno, volio
dominantnu poziciju. “Čuo si Nell. Nećemo se sad kupati. Silvan nas čeka.” Chloe
je odjednom osjetila da se zacrvenjela od neugode. Sa Silvanovim sinom spavala
je u Silvanovu dvorcu. Premda joj to nije bilo čudno dok je Nell bila na vratima,
iz nekog se razloga posramila pomislivši na Silvana, možda zato što je bio
otprilike vršnjak njezina djeda.
“Ne brini se, curo”, umirio ju je pogodivši što misli samo prema izrazu njezina
lica. “Silvan nas je sinoć vidio kad smo se vratili. Neće ništa loše misliti o tebi.
Dapače, bit će oduševljen. Nikad prije nisam doveo djevojku u svoje odaje.”
“Doista?” upitala je bez daha.
Kad je kimnuo, Chloe se oduševljeno nasmiješila. Barem je u njegovoj
spavaćoj sobi bila jedina. Premda bi od njega radije čula nešto drugo (izjavu
vječne ljubavi ili zahtjev da mu rodi djecu), ni ovo nije bilo za baciti. Iznenada ga
je pogledala stisnutih vjeđa. Sunce je nagrnulo kroz prozor iza nje i Dageusove su
oči postale jantarne, prošarane tamnim točkicama. Maglovite i senzualne,
uokvirene gustim tamnim trepavicama, ali ipak jantarne. “Što ti je s očima?”
uzviknula je. “Je li to nešto druidski?”
“Koje su boje?” oprezno je pitao.
“Jantarne.”
Zabljesnuo ju je još jednim razdraganim osmijehom. Kao da uživa na suncu,
pomislila je prelazeći prstima preko njegove trodnevne brade i bespomoćno mu
se osmjehnula zauzvrat.
Ponovno ju je bocnuo. “Činiš mi dobro, curo. A sad se diži s kreveta, ženo,
inače ću početi nešto što mi ne dopuštaš da završim.” Uspravio se i povukao je za

175
sobom, ljubeći je i grickajući joj donju usnu. I dalje je pokušavao ustati kad je
poljubac postao vreo i žestok, toliko da su zajedno pali iz kreveta, on prvi, a ona
na njega. Hitro ju je okrenuo pod sebe i ljubio je dok je hvatala dah.
Nekoliko trenutaka poslije drsko joj se osmjehnuo i pomogao joj da se osovi
na noge. “Kladim se da te neće dugo boljeti”, zapreo je.
Sigurno neće, pomislila je, proklet bio muškarac koji me draži i muči! Mišići
na unutarnjim stranama bedara za koje nije ni znala da ih ima pobunili su se kad
je pokušala hodati. Ipak, htjela je još.
Tek je mnogo poslije shvatila da joj nije odgovorio na pitanje.

“Bilo je i vrijeme”, zagunđao je Silvan kad su ušli u Veliku dvoranu.

“Tata, gdje je peta Manannànova knjiga?” upitao je Dageus bez uvoda.
“Ne postoji peta Manannànova knjiga”, rekla je Chloe. “Postoje samo tri. Svi
to znaju.”
Dageus joj se ledeno nacerio. “Ah, strašni svi. Dugo sam se pitao tko pripada
toj grupi.”
Silvan je izgledao kao da se zabavlja, nagnuo je glavu i upitno pogledao
Dageusa. “Misliš li da joj treba odvući pozornost? Ja mislim da si ti njoj prilično
temeljito odvlačio pozornost.”
Chloe se zacrvenjela.
“U knjižnici u kuli”, rekao je Silvan. “Ali požuri natrag, moramo svašta
raspraviti i Nellie mi je pokazala nešto nevjerojatno.”
Kad je Dageus otkaskao iz dvorane, Silvan je potapšao stolac kraj sebe.
“Dođi, draga”, rekao je i toplo joj se nasmiješio. “Pričekaj malo sa mnom i govori
mi o sebi. Kako si upoznala mog sina?”
Kako će napokon smisliti prikladan odgovor na to pitanje? pitala se Chloe
podrugljivo. Okrenula je glavu od njegova prodorna pogleda i malo se
zacrvenjela.
“Istinu, draga”, rekao je Silvan blago.
Chloe ga je preplašeno pogledala. “Zar me se tako lako čita?”
Utješno joj se nasmiješio. “Ako dobro poznajem svog sina, ne vjerujem da je
to bilo uobičajeno upoznavanje.”
“Nije”, složila se uzdahnuvši. “Nismo se baš upoznali. Mi... uh, pa, više smo
se sudarili...”

176
Njezina ga je priča nasmijala i nije mogao dočekati da je ispriča Nellie koja bi
uživala u svakom detalju. Djevojka je bila dobra pripovjedačica, dovoljno
teatralna da održi priču živahnom i iskoristi svu vrijednost dobrih dijelova.
Također je bila duhovita, s neupadljivim smislom za humor koji je bio
najprivlačniji. Nije imala pojma koliko je privlačna i neobična. Smatrala
se “pomalo štrebericom”. Silvan je zaključio da je biti štreberica očito dobra stvar.
(To što je i on potpadao u kategoriju “bistrih, ne osobito ljupkih i pomalo
zaostalih” možda je malo utjecalo na njegovo mišljenje.) Da, pričanje priče bio je
krasan komadić tkanja riječi, a sama je priča mirisala na sudbonosan susret
Keltara i njegove družice.
Pažljivo ju je slušao dok je govorila. Osjetio je u njoj čistu srčanost, poput
Dageusove, osjetljiviju od većine, divlje osjećajnu, zato i pomno čuvanu. U
pomalo promuklom glasu osjetio je ljubav prema njegovu sinu. Ljubav toliko
snažnu da ju je uznemiravala i još nije bila spremna govoriti o njoj.
No Silvanu je bilo dovoljno znati da je ljubav tu. Njegov je sin doista pronašao
družicu. I premda je bio zadovoljan, razmišljao je i o ironičnosti trenutka kad se
to dogodilo.
Doduše, nešto ga je ipak grizlo: još nije znala što ne valja s Dageusom i u srcu
mu je propupao nov strah.
To je dobro razumio. Kad srce shvati da voli, tada se, paradoksalno, najviše
boji. Htjela je saznati što ne valja s Dageusom, a ipak nije htjela čuti ništa što bi
joj pokvarilo sreću. Silvan je sumnjao da će se još neko vrijeme boriti sama sa
sobom prije nego što ga napokon pita.
Kad je Dageus predao Chloe petu Manannànovu knjigu, MacKeltar stariji
zaključio je da ga je posve očarala. Rukovala je sveskom s krajnjim poštovanjem,
nije dirala ništa osim vršaka na rubovima debelih stranica i gledala u njih
velikim, zadivljenim očima.
Usput je mrmljala, “A-ali ovo ne bi ni t-trebalo postojati i... dragi, Bože,
napisano je na ranolatinskom pismu! Misliš li da bih mogla trampiti jedan
predmet koji si mi dao za ovo?” dahnula je i pogledala Dageusa pogledom zbog
kojeg bi je i Silvanu bilo teško odbiti.
O, da, ta bi djevojka mogla sretno provesti sate kako je i on često činio,
mozgajući nad drevnim tekstovima i uživajući u njihovim pričama. Kao prava
štreberica. A Dageus, pa, činilo se da se Dageus posve ukipio na samu pomisao
da bi joj nešto mogao uskratiti. Hitro je spasio sina. “Bojim se da mora ostati
ovdje, draga. Neki svesci s razlogom nisu dostupni svijetu.”
“Ali morate mi barem dopustiti da ga pročitam!” uzviknula je.

177
 Silvan ju je uvjerio da joj je to dopušteno, pa preusmjerio pozornost na
Dageusa. Otkriće knjižnice u odaji dalo mu je snagu, osjećaj da je dvadeset godina
mlađi i potpuno novi smisao onoga što znači biti Keltarom. A u toj su se odaji
sigurno nalazili odgovori na njihove probleme. Jedva je čekao da je pokaže sinu.
Uživajući u trenutku, lažnom je opuštenošću rekao, “pretpostavljam da nisam
jedini koji nije bio svjestan knjižnice u odaji ispod radne sobe?”
Dageus je potmulo zagunđao i začuđeno pogledao Silvana. “Ispod radne
sobe?”
“Da.”
Dageus je zgrabio Chloenu ruku, povukao je iz stolca, kratko se natezao s
njom jer je htjela ponijeti tekst, iščupao joj ga iz ruku i odlučno odložio na stol, a
onda je odvukao požurivši za Silvanom.

Kad je Silvan pritisnuo lijevu ručicu ispod okvira kamina, cijela se strana kamina
pomaknula, otkrivši prolaz iza njega. Objasnio je kako je Nellie jednog dana u
naletu energičnog čišćenja nabasala na njega brišući paučinu ispod okvira kamina
i ribajući crnu čađu s kamenog pročelja kamina. Ribajući je zahvatila ručicu i
trenutak poslije kamin se micao zajedno s njom jer se i dalje grčevito držala za
njega.
“A zašto nam nije rekla?” rekao je Dageus sumnjičavo.
Silvan je frknuo. “Mislila je da znamo i da ona nije smjela znati za nju.”
Dageus je odmahnuo glavom. “I ovo je još jedna knjižnica?”
“O, sine, čini se da je to cijela naša povijest, stoljećima netaknuta.”
Ošamućena i na trenutak pomalo zaboravljena jer su dva Keltara imala drugog
posla, Chloe je slijedila Dageusa i Silvana u tamnu prazninu niz strme kamene
stube u špiljoliku odaju koja je ugrubo bila široka četiri i pol metra i dvostruko
toliko dugačka.
Odaja je bila osvijetljena desecima svijeća u zidnim svijećnjacima, od poda
do stropa ispunjena policama te opremljena stolovima, stolicama i kovčezima.
Vrtoglavom je brzinom šibala glavom naprijed i natrag, lijevo i desno.
Usredotoči se, Zandersice. Pozlit će ti od uzbuđenja.
Nijedan arheolog koji je ušao u dotad zatvorenu i zaboravljenu grobnicu nije
se mogao osjećati ushićenije. Srce joj se ubrzalo, dlanovi se oznojili i nije mogla
duboko udahnuti. Dugim je koracima grabila naprijed i progurala se ispred
dvojice muškaraca, odlučna u namjeri da vidi sve što može prije nego što je se
sjete i možda dvaput razmisle prije nego što joj dopuste ulazak. Nalazila se u
drevnoj podzemnoj odaji okružena najdražim stvarima: prašnim predmetima iz

178
stoljećima daleke prošlosti. Predmetima koji bi razgalili učenjake iz njezina
stoljeća opskrbljujući ih temama koje mogu zadovoljno proučavati i o njima
raspravljati do kraja života.
Bilo je tamo kamenih ploča u koje su bili uklesani irski ogamski zapisi. Još
ploča s nečime što je izgledalo poput piktskoga ogamskog pisma, pisma koje
znanstvenici nikad nisu uspjeli dešifrirati, budući da su Pikti usvojili irsko
ogamsko pismo, ali ga nisu uspjeli prilagoditi vlastitu jeziku jer su piktski i
gaelski bili fonetski neuskladivi. Možda bi je oni mogli naučiti kako da ga čita!
pomislila je i zavrtjelo joj se od mogućnosti.
Bilo je i svezaka uvezanih u izblijedjela platna, svezaka uvezanih kožom te
svitaka, emajliranih ploča, ručno zakrpanih kodeksa, komada oklopa i oružja i -
nebesa - čak je i davno zaboravljeni vrč bila starina!
Nakon nekoliko trenutaka proučavanja bez daha, pogledala je preko ramena
Dageusa i Silvana koji su se zaustavili na početku odaje pognuti nad niskim
kamenim stupom na kojem je ležao zlatni list.
“Tata, je li ovo ono što mislim?” jedva je izustio Dageus.
“Da, to je Sporazum, kao što legenda kaže, urezan je na listu od čistog zlata.”
“To nije baš pametno”, javila se Chloe. “Presavitljivo je. Čisto je zlato
premekano, prelako se ošteti. Zbog toga su mnoge drevne ogrlice ispod zlata
imale željezne jezgre. Zbog toga, ali i da bi pomogle izdržati udarac mača.
Uglavnom, kakav Sporazum?”
“Upravo to mu je i svrha”, promrmljao je Silvan, lagano prateći rub zlatnog
lista. “Rečeno je da su ga načinili takvim da simbolizira krhkost Sporazuma. Da
se naglasi da se njime mora rukovati nježno.”
“Kakav Sporazum?” ponovno je upitala Chloe oprezno koračajući između
hrpe kožom uvezanih svezaka i srcedrapajuće zahrđalog štita, vireći dublje u
sjenovite kutove odaje. Pitala se bi li joj dopustili da neko vrijeme živi dolje. Još
jedan pogled na Dageusa natjerao ju je da se odrekne te misli. Osim ako on neće
živjeti ovdje skupa s njom.
“Sporazum između naroda Tuatha Dé Danaan i čovjeka.”
Chloe se spustila u čučanj.
“Ne na sveske!” ciknuo je Silvan.
Chloe se preplašila, pala postrance i prostrla se po prašnome kamenom podu,
zgrožena time što je upravo smjestila dupe na hrpu neprocjenjivih tekstova. ”Zao
mi je”, promrmljala je. “Samo sam previše uzbuđena. Koliko bi to trebalo biti
staro? Na kojem je jeziku? Možete li ga prevesti? Što piše u njemu?”
Silvan se zaokupio pregledavanjem ćupa sa svicima.
Dageus je slegnuo ramenima. “Nemam pojma na kojem je jeziku.”
“Ne možeš ga pročitati?”
Silvan se zakašljao.

179
 Chloe je suzila oči, ali onda je odlučila zasad to pustiti. Ponovno se osjećala
ošamućeno i nije htjela ustrajati. Morala je polako probaviti svoje novo viđenje
povijesti koje je uključivalo druide s moćima manipuliranja vremenom i
postojanje drevne civilizacije koja je posjedovala daleko naprednije znanje i
tehnologiju od onih koje je čovjek ikad postigao.
Djed je imao pravo - narod Tuatha Dé Danaan nekad je živio, i to ne samo u
mitovima!
Diši, Zandersice, rekla je sama sebi, pala na koljena i posegnula za najbližim
sveskom.

Mnogo sati poslije Chloe je odmarala glavu uz hladan kameni zid i zatvorila oči,
osluškujući Silvana i Dageusa kako razgovaraju. Jezici koje nije znala prevesti,
napisani na dugo neupotrebljavanim pismima, plesali su joj po unutarnjoj strani
kapaka.
Imala je prašine u kosi, na licu i u nosu, bila je odjevena u prašnu
srednjovjekovnu haljinu u dvorcu koji nije imao tuš ni vodovod, a nije mogla biti
sretnija. Osim ako je ne pošalju natrag u prošlost, i to u Aleksandrijsku knjižnicu
neposredno nakon što je Antonije darovao Kleopatri Pergamsku knjižnicu i tako
povećao procijenjen broj pohranjenih svezaka na gotovo milijun. Ako se ičemu
što su povjesničari govorili moglo vjerovati.
“Dakle, prema kronici koju si našao, naši su preci rijetko upotrebljavali ovu
odaju, a znanje o ovome mjestu prenosilo se samo s vlastelina na prvorođenog
sina?” pitao je Dageus. Duboko joj je predenje njegova glasa tijelom poslalo trnce
seksualne svijesti.
“Da”, odgovorio je Silvan. “Sinoć sam neko vrijeme pregledavao kronike.
Posljednji je zapis unesen osamsto sedamdeset druge. Pretpostavljam da je
vlastelin iznenada umro, vjerojatno vrlo mlad, pa je odaja zaboravljena.”
“Sva ova povijest”, rekao je Dageus odmahujući glavom. “Sav taj nauk, a mi
nismo znali za njega.”
“Da smo znali za njega, možda bi sve bilo mnogo drukčije. Možda bi neki od
nas drukčije odabrali.”
Chloe je napola otvorila oči. U posljednjem je komentaru u Silvanovu tonu
osjetila neobičnu natruhu reskosti. Proučavala je Dageusov pravilan profil,
brončan od treperenja svijeća, i upitala se što joj to ne govori. Nije zaboravila na
kletvu ili na njegovu neprestanu potragu za drevnim svescima. Premda joj jučer
nije nedostajalo prilika da ga pita, nije htjela da išta upropasti čudesnost njihova
zajedničkog dana.

180
 Istini za volju, nije htjela da išta upropasti ni čudesnost današnjeg dana. Revno
će ga braniti i od najmanje naznake sumornosti. Nikad se nije osjećala tako
poletno, tako razdragano, i nije htjela da to završi. Ona - koja je uvijek radoznalo
istraživala, koja nikad nije prihvaćala “ne znam” kao odgovor - odjednom ga nije
htjela ništa pitati.
Sutra, obećala si je. Pitat ću ga sutra.
Zasad je imala pune ruke novih iskustava - odjednom se našla u prošlosti,
iskusila tjelesnu strast s neopisivo intenzivnim čovjekom i otkrila neizmjerna
blaga. Jedva je držala korak sa svime što se dogodilo. Već je pomisao na to da je
u šesnaestom stoljeću bila dovoljno zapanjujuća.
Kao da je osjetio njezin pogled na sebi, Dageus je odjednom okrenuo glavu i
pogledao je ravno u oči.
Nosnice su mu se raširile, a pogled mu je bio vruć i posesivan. “Tata, Chloe
treba kupelj”, rekao je ne skidajući pogled s nje. Uhvatio je donju usnu zubima i
svi su mu se mišići u donjem dijelu tijela stegnuli. “Odmah.”
“I ja sam prašan”, složio se Silvan nakon kratke i neugodne stanke. “Mislim
da bi nam svima godilo da malo predahnemo i nešto prezalogajimo.”
Dageus je ustao, činio se većim nego inače u toj odaji niskih stropova.
Ispružio je ruku. “Dođi, curo.”
Chloe je došla.

“Moramo li ga tako okovati?” upitala je Gwen namršteno.

“Da, ljubavi”, odvratio je Drustan. “Prije će se ubiti nego progovoriti budem
li dovoljno glup da mu dam priliku.”
Odmaknuli su se i gledali kroz rešetke tamnice u kojoj je mršav muškarac
kratko podšišane smeđe kose raširenih ruku i nogu bio okovan za zid. Zarežao je
na njih kroz rešetke, ali zvuk je bio prigušen jer su mu usta bila začepljena.
“A usta mu baš moraju biti začepljena?”
“Prije nego što sam to napravio, mrmljao je nešto što je zvučalo kao napjev.
Ako ga ne ispitujem, usta mu ostaju začepljena. Ne izlaži se opasnosti ovdje dolje
bez mene, curo.”
“Ma samo se čini tako... barbarski, Drustane. Što ako on nema ništa s ovime?”
Drustan je skupio zbirku osobnih predmeta koju je izvadio iz muškarčevih
džepova prije nego što ga je sputao. Oduzeo mu je dva oštra bodeža, mobitel, žicu,
veliku količinu gotovine i nekoliko bombona. Muškarac nije imao lisnicu, osobnu
iskaznicu, nikakve dokumente. Ugurao je mobitel, žicu i bombone u džep,

181
kradomice pokupio noževe i zagrlio Gwen oko ramena vodeći je iz ćelije prema
stubištu.
“Ima. Uhvatio sam ga kako se šulja oko vrata radne sobe. Kad me ugledao,
izgledao je kao da me prepoznao. Onda se zbunio i naposljetku šokirao. Prilično
sam siguran da je mislio da sam Dageus i da nije znao da Dageus ima brata
blizanca. Osim toga, Dageus mi je rekao da mu je Chloe kazala da je njezin
napadač imao tetovažu na vratu. Iako Dageus nije znao kakvu tetovažu, prevelika
je slučajnost da naš uljez također ima tetovažu na vratu. Da, ima on veze s ovime.
Premda zasad ne govori, progovorit će”, odlučno je rekao.
“Ništa mi ovo nema smisla. Zašto bi itko htio nauditi Dageusu ili Chloe? Što
uopće žele?”
“Ne znam”, zarežao je Drustan. “Ali budi sigurna da ćemo saznati.”

182
 • 21 •

U podzemnoj knjižnici bilo je zagušljivo i Dageus se nemirno namještao na

stolcu, zatim se spustio na pod i naslonio leđima na hladan kameni zid. Prešao je
pogledom preko Chloe i nestašno joj se nasmiješio. Bilo je dovoljno da je tu i već
mu je bilo teže usredotočiti se na zadatak.
Sjedila je prekriženih nogu na hrpi jastuka, zadubljena već neko vrijeme nad
četvrtom Manannànovom knjigom. Prije nekoliko dana trampio se s njom za peti
svezak tako da ga može sâm proučiti, jer je ona sporije prevodila. Zaprepastilo ju
je što nije mogla pročitati većinu tekstova u odaji. Većinu nije mogla dešifrirati
jer su bili pisani na zaboravljenim dijalektima i drevnim pismima s iznimno
nedosljednim pravopisima.
Strasnim ju je pogledom odmjeravao od glave do pete i progutao nalet
neutažive želje. Odjevena u tanku, pripijenu ljubičastu haljinu - jednu od nekoliko
koje joj je Nell odabrala, a pretpostavljao je da je Nell namjerno birala one koje
će ga smesti - s dubokim izrezom i udobnim korzetom, izgledala je kao san.
Razbarušene su joj se kovrče prosule oko lica dok si je zamišljeno štipkala sočnu
donju usnu. Izgubila se u starim pričama kao i njegov otac. Toliko obuzeta da je
oglušila.
Kad je promijenila položaj i na mekanim se jastucima premjestila na bok,
grudi su joj se podignule iznad izreza haljine i uzburkale žudnju u njemu. Premda
ju je nakon buđenja obljubio, baš kao i svako drugo jutro, čeznuo je za tim da
ponovno zabije lice u tu bujnu dolinu, da je ljubi, liže i gricka dok ne počne
uzdisati i uzvikivati mu ime.
Posljednjih deset dana brzo je prošlo, prebrzo za Dageusov ukus. Želio je
zadržati vrijeme, produžiti svaki dan, rastegnuti ga na duljinu godine. Natrpati
životni vijek u sadašnjost, isisati slatko-gorku sreću sjedinjavanja.
Slatku jer je imao svoju ženu.
Gorku jer je morao zauzdati jezik i ne obećavati ono što je umirao od želje
izgovoriti.

183
 Obećanja koja nije smio dati jer mu je budućnost nesigurna. Neizmjerno ga
je frustriralo što nije mogao ponuditi ni sitne istine koje je znao jer ga Chloe još
nije pitala o “kletvi”.
Želio joj je reći. Morao joj je reći. Trebao je znati da ona zna što je on i da to
može prihvatiti. Triput je ispipao teren, jednom u njezinu snu, jednom poslije dok
su šetali vrtovima pod srebrnim polumjesecom. U snu se trgnula i uzmakla, a i na
javi je to učinila.
Kad je treći put pokušao, povukla mu je glavu prema dolje i upotrijebila jednu
od njegovih taktika: ušutkala ga je poljupcem i natjerala ga da zaboravi ne samo
ono što je htio reći, nego i u kojem se stoljeću nalazi.
Nije bilo u njegovu stilu da podbaci u teškoj situaciji, ali nevoljko je popustio
njezinu otporu i ostavio se toga na neko vrijeme.
Nije sumnjao da će ga naposljetku upitati. Chloe je očito bila neumoljivo
znatiželjna. Znao je da ju je u kratku vremenu opteretio velikim brojem novosti:
putovanjem kroz vrijeme, druidima, legendarnim rasama, novim starinama,
zahtjevima svoje nezasitne seksualne želje.
No pokazala se nevjerojatno otpornom. Trebala je malo vremena da shvati
kako ponovno početi s pitanjima, a on joj nikako nije mogao zamjeriti odgađanje.
Tako se posljednjih deset dana usredotočio na slatki dio slatko-gorkoga, što
mu je olakšavao njezin vedri optimizam i beskrajni polet. Svakim ga je danom
sve više očaravala. Znao je da je pametna, snažna i da joj je srce odano, ali sitnice
su ga doista očarale. Kako bi joj se oči raširile i uzbudile kad bi Silvan pročitao
odabrane dijelove nekog teksta. Kako bi po pola sata obigravala oko Sporazuma
isprepletenih prstiju, ali nikad ga ne dodirujući jer nije htjela riskirati da se meko
zlato ošteti čak ni otiskom prsta. Kako je natjeravala njegovu polubraću dvoranom
navečer nakon objeda pretvarajući se da je “mala razjarena zvjerčica” dok se ne
bi začuli krici oduševljenja i lažnog straha. Kako je zadirkivala njegova
mrzovoljnog oca ljupko očijukajući dok mu se naborani obrazi ne bi zacrvenjeli,
a usne nasmiješile, i tako mu otjerala malo brige iz mračnih očiju.
Ponosio se ženom kakva je bila i posesivno ju je smatrao svojom. Topio se od
zadovoljstva što joj je baš on otvorio vrata intimnosti, što je baš njemu povjerila
komadić svoga srca.
Da, znao je da joj je dodirnuo srce. Nije bila od djevojaka koje bi mogle skriti
osjećaje, jednostavno nije znala kako. Premda nije izrekla te riječi, vidio joj je to
u očima i osjetio u njezinim dodirima. Nijedna ga žena nije dodirivala kao ona. Na
trenutke mu se činilo da ga dodiruje diveći se, kao da je poput njega zadivljena
što se tako savršeno dopunjuju, poput dva komada drva izrezbarena od istog
stabla.
Nije imala pojma kako na njega djeluje kad je vidi odjevenu u boje svoga
klana i šeće njegovim domom iz djetinjstva. Osjećao se kao pravi ratnik i

184
ljubavnik, muškarac snažnih potreba i primitivnih zakona. Sve bi bilo još slađe
kad bi i on mogao ponovno odjenuti Keltarove boje.
Ali s tim je gubitkom mogao živjeti. U vrijeme kad je malo očekivao od
života, ona mu je dala sve, uključujući ponovno buđenje zadivljenosti i nade koje
je tako davno izgubio. Polja puna vrijeska ponovno su se činila plodnima i punima
propupala života. Kamo god pogledao, vidio je nešto lijepo: malu kunu zlaticu u
potrazi za povjetarcem, surog orla kako lebdi ponad njega, veličanstvenog i
jednostavno uznositog hrasta s krošnjom boje pijeska kraj kojeg je prošao tisuće
puta a da ga nikad nije doista vidio. Noćno nebo blistavo od zvijezda opet se činilo
punim tajni i čuda.
Chloe je bila tračak svjetlosti koji je provirio kroz olujne oblake pod kojima
je toliko dugo živio i osvijetlila mu svijet.
Bezrezervno se prepustila njihovoj intimnosti. Voljela ga je dodirivati, čak se
činilo da žudi za time. Neprestano je uvlačila svoju sitnu ruku u njegovu ili ju je
uvlačila u njegovu kosu i češkala mu glavu noktima. Poput divljeg mačka koji je
imao potpuno slobodu, ali nije imao mjesto koje bi zvao domom, uživao je u
nježnoj postojanosti poznatog dodira poznatih ruku.
Imao je pravo kad je pomislio da bi s njom vođenje ljubavi moglo uroditi
nekim neodređenim rezultatom koji nije prije iskusio. Seks ga je uvijek smirivao
i godio mu, opuštao mu mišiće, popuštao mentalnu napetost, ali sad, kad se
osjećao zadovoljenim i držao Chloe u naručju, srce mu se također smirilo.
Ali premda je njegova sadašnjost bila široko, sunčano, plavo nebo, budućnost
mu je bila ispunjena zlokobnom tutnjavom gromova.
Nije se to usuđivao zaboraviti.
Odvukao je pogled od Chloe i duboko udahnuo, natjeravši misli natrag na
manje primamljive teme.
Premda su posljednjih deset dana on i Silvan u podzemnoj knjižnici otkrili
cijelo bogatstvo davno zaboravljenih informacija o svom klanu i saznali mnogo
više o svojoj druidskoj svrsi nego što su dotad znali, još nisu našli ništa o
trinaestorki, a informacije o njihovim pokroviteljima bile su oskudne. Silvan
se nadao da bi u drevnim zapisima mogli pronaći način da kontaktiraju narod
Tuatha Dé Danaan, ali Dageus nije dijelio očev optimizam. Nije bio uvjeren ni da
je drevna vrsta još ovdje. A ako su i bili, zašto bi se zamarali time da se pokažu
Keltaru koji više nije u milosti, kad se nisu pokazali ni drugim Keltarima? Ne bi
se iznenadio da su postavili zamke u međuprostoru i zauvijek otišli prije tko zna
koliko tisuća godina.
Potraga je trajala predugo. U dvadeset prvom stoljeću vladala je oskudica
informacijama, a sad ih je bilo previše i njihovo je probiranje bilo golem pothvat.
Ne bi ga to uznemiravalo da nije nedavno primijetio nešto što ga je natjeralo
da shvati da je vrijeme presudno: premda su stalno vodili ljubav, oči mu se više

185
nisu vraćale na jantarno. Sad su bile boje ulaštenog bakra i tamnile su svakim
danom.
Premda nije upotrebljavao čaroliju, premda je stalno tucao, premda starješine
nisu ponovno progovorile, tama se u njemu ipak mijenjala, kao što vino
neizbježno natapa i upija se u bačvu u kojoj je pohranjeno.
Mogao je osjetiti jačanje trinaestorke i svoje navikavanje na njih. Toliko su
dugo dio njega da ih je počeo osjećati kao još jedan ud - a zašto ne bi upotrijebio
ruku viška? Umjesto da se samo nekoliko puta u danu uhvati u iskušenju da
upotrijebi čaroliju za nešto jednostavno poput punjenja korita za kupku, sad se u
tome hvatao dvadeset i više puta.
Ali barem se još hvatao u tome. Znao je da uskoro neće. A nedugo poslije
toga neće ga ni biti briga. Sve je teže vidio tanku crtu koju nije smio prijeći.
Trljajući neobrijanu čeljust pitao se bi li možda mogao nešto dogovoriti s
trinaestorkom.
Dogovoriti se s vragom? zasiktala je njegova čast. Kakav dogovor ti pada na
pamet? Da dio vremena mogu iskoristiti dio tvog tijela? Vrag je varalica, budalo!
Da, to ga je brinulo. Bića u njemu nisu bila časna, nije im se moglo vjerovati.
Već je to što je razmatrao cjenkanje s njima dokazivalo da je vrijeme postalo
presudno.
I dokazivalo je koliko je očajnički htio osigurati kakvu-takvu budućnost za
Chloe.
Uzdahnuo je i vratio se tekstu pred sobom. Sad je više nego ikad morao biti
strogo discipliniran. Premda je više od ičega želio uzeti Chloe u naručje, odnijeti
je iz odaje i pokazati joj još svog svijeta, živjeti u trenutku, znao je da se mora
vratiti rasporedu koji je zacrtao na Manhattanu.
Rad od jutra do mraka, ljubav s Chloe samo noću i onda opet rad dok ona
spava.
Imao je na umu mnogo više od nekoliko mjeseci sa svojom družicom. Želio
je cijeli život provesti s njom.
Kad je ustala i otišla iz odaje, nije odvratio pogled sa sveska u svome krilu.

Chloe je zadovoljno šetala vrtovima čudeći se kako vrijeme leti. Ovih tjedan i pol
bili su joj najljepši dani u životu.
Vrijeme je uglavnom provodila u istraživanjima sadržaja podzemne knjižnice
i novootkrivenoga užitka tjelesne ljubavi. Eksplozivna strast između Dageusa i
nje očito je bila dovoljno opipljiva da im je u nekoliko prilika Silvan naredio da

186
napuste knjižnicu, rekavši im sarkastično da “odu... malo prošetati ili... nešto
takvo. Vas ste dvoje poput dva čajnika koji će mi napariti sveske.”
Kad je prvi put rekao nešto slično, Chloe se grozničavo zajapurila, ali onda ju
je Dageus pogledao pogledom koji je sad nazivala Pogledom s velikim P i brzo je
zaboravila neugodu. Znao je spustiti glavu nisko i pogledati je tamnim,
užarenim, intenzivnim pogledom koji bi joj baš svaki put natjerao koljena da
zaklecaju od želje i razmišljanja o svemu što će joj raditi.
Često bi se iskrala dok su muškarci radili jer većinu tekstova u knjižnici nije
mogla pročitati i jer ju je zanimalo sve o šesnaestom stoljeću. Temeljito je istražila
dvorac, povirivši nosom u sve njegove kutke: podrume, ostave, kuhinje, kapelicu,
oružarnicu, zahode (premda su ih temeljito čistili svaki dan, mogla je i bez njih),
čak i Silvanovu knjižnicu u kuli gdje je zadovoljno shvatila da zna prevesti neka
novija djela. Starac je na pomno složenim policama imao prijepise svih
filozofskih, etičkih, matematičkih i kozmoloških rasprava od povijesne važnosti.
Tijekom tih sati koje je provela odvojena od Dageusa zbližila se s Nell i
upoznala njegovu mlađu polubraću, lana i Roberta, slatke tamnokose
dvoipolgodišnjake vedrih naravi. I svaki put kad bi ih pogledala, pomislila bi da
će Dageusova djeca biti jednako prekrasna.
I da bi voljela biti žena s kojom će ih napraviti.
Ugodni su joj trnci projurili kožom na pomisao o budućnosti s njim, o djeci i
obitelji.
Posljednjih ga je deset dana pozorno promatrala i zaključila da mu je sigurno
stalo do nje. Ponašao se prema njoj kao Drustan prema Gwen onog dana u
Maggienu dvorcu, stalno predviđajući njezine potrebe: iskrao bi se iz odaje da joj
donese šalicu čaja ili zalogajčić ili vlažnu krpu da obriše prašinu s obraza.
Nestao bi u vrtu i vratio se s buketom svježeg cvijeća, poveo bi je u krevet i
njime joj prekrio golo tijelo. Polako i nježno kupao bi je pred rasplamsanim
ognjištem i pomogao joj da isplete kosu kao Nell. Osjećala se dragocjeno i
maženo, a premda on to nikad nije izgovorio, i voljeno.
Gledajući ga i razmišljajući o svemu što o njemu zna, shvatila je da Dageus
MacKeltar vjerojatno nikad ne bi govorio o ljubavi osim ako mu je netko prvi ne
spomene. Gwen joj je to i sama rekla među kamenjem.
Dageus ne traži ljubav od žene zato što mu nikad nitko nije dao razloga za to.
Pa, Chloe Zanders će mu dati razlog. Večeras. Uz romantičnu večeru u
njihovim odajama koju je već ispunila ćupovima svježe ubranog vrijeska i
desecima uljnih svjetiljki koje je posudila iz drugih soba u dvorcu.
Namjestila je pozornicu, ukrasila je romantičnim detaljima, a Nell se
pobrinula za jelovnik. Sad je još samo trebala progovoriti iz srca.
A što ako joj ne uzvratit dosadna mala sumnja pokušala je isplivati na
površinu.

187
 Odlučno ju je potisnula. Neće ugostiti sumnje ni strahove. Prije nekoliko
dana, uz šalice kakaa u kuhinji, ona i Nell dugo su razgovarale. Nell je otvoreno
s njom podijelila svoje iskustvo sa Silvanom i ispričala joj o dvanaest godina
koje su protratili. Chloe nije mogla ni zamisliti da toliko dugo nijemo voli.
Dvanaest godina! Čovječe, nije mogla čekati ni dvanaest sati.

Kao tinejdžerica, Chloe nije znala ništa o ljubljenju i, premda se osjećala

nevjerojatno budalasto, vježbala je s jastukom, ali kako drukčije naučiti? Čitala je
knjige i revno gledala filmove da vidi kako su se usne susretale i kamo pomaknuti
nos, ali nije bilo isto kao kad zapravo pokušaš pritisnuti usne na nešto. (Osobno,
zastupala je čvrsto mišljenje da na svijetu nije postojala živa osoba koja nije
vježbala ljubljenje na nečemu. Zrcalu, jastuku, dlanu.)
Budući da je njezin prvi poljubac bio prilično uspješan, zaključila je da ideja
vježbanja riječi “volim te” i nije totalno glupa ideja.
Kako oko dvorca baš i nije bilo zrcala, napustila je vrtove, prošetala do Velike
dvorane i na zidu u blizini ognjišta opazila sjajan štit. Odmah je poklekla nagonu,
dovukla stolac do njega i skočila na njega pa se zagledala u svoj odraz.
Htjela je da večeras sve bude dobro. Nije htjela zamuckivati ili okolišati.
“Volim te”, nježno je rekla štitu.
Nije bilo baš kako treba. Dobro da je odlučila vježbati.
Ovlažila je usne i pokušala ponovno. “Volim te”, rekla je nježno.
“Volim te”, rekla je odlučno.
“Volim te”, isprobala je seksi glas. Malo je razmislila i odlučila da je
vjerojatno bolje da govori normalno. Grleno joj nije bilo jača strana.
Dobar je osjećaj izgovoriti to, pomislila je gledajući svoj odraz. Toliko je
dugo to držala u sebi da se počela osjećati kao ekspres-lonac koji će uskoro ispaliti
poklopac uvis. Nikad nije mogla držati osjećaje u sebi. Jednostavno nije taj tip,
kao što nije ni tip za neobvezni seks.
Blistavo se osmjehnula štitu pretvarajući se da je Dageus. Te se dvije
jednostavne riječi nisu činile dovoljnima. Ljubav je bila mnogo veća od riječi.
“Volim te, volim te, volim te. Volim te više od čokolade. Volim te više nego
što je svijet velik.” Zastala je, razmislila, potražila način da izrazi što je osjećala.
“Volim te više od starina. Volim te toliko da se uzbudim samo kad pomislim na
to.”
Pomaknula je kosu s lica i namjestila najiskreniji izraz lica. “Volim te.”
“Možeš uzeti taj prokleti štit ako ga toliko voliš, curo”, iznenada je začula
Dageusov zabezeknut glas.
188
 Chloe je osjetila kako joj je krv nestala iz lica.
Teško je progutala. Nekoliko puta. O, Bože, pomislila je užasnuto, je li uopće
moguće biti gluplji?
Nelagodno se promeškoljila na stolcu, pročistila grlo i zagledala se u pod
smišljajući neku izliku za to što je upravo radila. Ukočenim leđima okrenuta
prema njemu, počela je blebetati. “To je... uh, nije štit, ah, znaš. Nisam zapravo
razgovarala sa štitom, samo nisam mogla naći zrcalo, a ovo je samo
malo ohrabrenje koje si katkad dajem, pročitala sam u nekoj knjizi da jača
samopouzdanje i... uh, da je krajnji rezultat opći osjećaj dobrobiti, i stvarno
djeluje, trebao bi i ti probati”, rekla je vedro.
Shvatila je da je govorila rukama, da je divlje gestikulirala, pa ih je čvrsto
smirila iza leđa.
On je i dalje šutio, pa je opet počela blebetati. “Ono što želim reći je da ne
želim štit. Mislim, smatram da si mi već dao i više nego dovoljno starih predmeta
i ne bih mogla tražiti ništa više, pa ako sad odeš, ja ću nastaviti svojim vježbama.
Važno je da ih čovjek obavi sâm.”
I dalje tišina.
O čemu je, pobogu, razmišljao? Hoće li prasnuti u smijeh? Je li se smiješio?
Pogledala je u štit, ali kako je stajala na stolcu, on je bio pola metra ispod nje i
nije ga mogla vidjeti.
“Dageuse?” oprezno je rekla, ali i dalje se nije htjela okrenuti. Ako ga sad
pogleda, mogla bi se rasplakati. Toliko je priželjkivala da večerašnji trenutak bude
nježan i romantičan, i kvragu sve, ako mu to kaže večeras, znat će da je
uvježbavala i mislit će da je totalna budala!
“Da, curo?” napokon je rekao.
“Zašto ne odlaziš?” rekla je uštogljeno.
Duga stanka, zatim oprezno: “Ako ti ne smeta, curo, želio bih gledati.”
Zaklopila je oči. Je li joj se rugao? “Ne dolazi u obzir.”
“Nakon svega što smo zajedno radili, postoji nešto što mi ne bi dopustila da
gledam? Mislim da je malo prekasno za to”, rekao je. Nije bila sigurna čuje li mu
u glasu da se zabavlja ili ne.
“Od. La. Zi.” Zaškripala je zubima.
Nije otišao. Mogla je osjetiti kako stoji iza nje, njegov joj je pogled neumorno
udarao u potiljak.
“Chloe, curo”, progovorio je tiho. Nježno. “Okreni se, draga.”
Znao je, pomislila je, posve posramljena. Nitko ne bi povjerovao u tu jadnu
ispriku koju je izmislila.
Ali ovo nije bio trenutak koji je odabrala. Sve je isplanirala i on joj je to
uništio!
“Chloe”, ponovio je blago.
189
 “O!” Nešto je u njoj odjednom jednostavno puknulo i okrenula se prema
njemu. Zabila je ruke u bokove i povikala: “Volim te! Dobro? Ali nisam to htjela
ovako reći, htjela sam to reći kako spada, a ti si sve upropastio”
Namrštena, skočila je iz stolca i odjurila iz dvorane.

190
 • 22 •

Dageus je nepomično stajao u Velikoj dvorani.

Bio je to nedvojbeno najnezaboravniji trenutak njegova života.
Kad dođe u očeve godine - bude li imao luksuz tako duga života - nije uopće
sumnjao da će u mislima i dalje vrtjeti prizor Chloe u tom stolcu ispred štita kako
uvježbava izjavljivanje ljubavi.
Kad je došao gore po nove svijeće za podzemnu knjižnicu i ušao u Veliku
dvoranu, ono što je radila nije imalo smisla. Doista je mislio da je oduševljena
starinom.
Zadirkivao ju je i tek je onda primijetio njezinu napetost i očaj. Počela je
blebetati, što je uvijek bio siguran znak da je uzrujana. Kad mu je održala
apsurdan govor o ohrabrenju ili nekoj sličnoj besmislici, tek je onda shvatio što je
doista radila.
Vježbala je kako će mu reći da ga voli.
Kako li je samo bila ljupka.
Voli ga. Rekla je to. Naravno, izderala se na njega, ali čovjek se može s time
nositi kad ga žena voli više nego što je svijet velik.
Radosno se nasmijao, oštro se okrenuo na peti i požurio je uhvatiti. 1 reći joj
da je veći od nje i da je zato sigurno voli više.

Ali situacija se nije baš tako rasplela jer ju je dostigao tek malo prije spavaće
odaje.
A kad ju je uhvatio zgrabivši lepršavu podsuknju njezine haljine, povukao je
jače nego što je namjeravao i tanka se svilena tkanina poderala. Na stražnjem
dijelu. A nije imala ništa ispod. Samo te zavodljive, vitke noge i obline lijepe

191
stražnjice. Tkanina joj se poderala sve do potiljka i misli su mu odmah postale
primitivne i divlje.
Šokirano se okrenula prema njemu i, premda je mislio da bi je trebao uvjeriti
da je bilo slučajno, nije mogao prozboriti ni riječ. Kao da je zanijemio od njezine
izjave ljubavi u kombinaciji s pogledom na golu, ružičastu kožu.
Tiho zarežavši, podignuo ju je u naručje i snažno spustio usne na njezine.
Isprva je bila ukočena, ali za nekoliko trenutaka strasno mu je uzvratila
poljubac.
“Nisi mi morao poderati haljinu”, rekla je kad je došla do daha. “Ova mi se
sviđa. Nell je danima radila na njoj.”
“Žao mi je, curo, rekao je tmurno. “Bilo je slučajno, curo. Katkad zaboravim
koliko sam snažan. Želim biti nježan, ali ne ispadne tako. Možeš li mi oprostiti?”
Uzdahnula je, ali onda je kimnula i ponovno ga poljubila, obgrlila ga rukama
oko vrata dok ju je nosio prema vratima spavače odaje.
“Chloe, bez sumnje imaš najljepšu stražnjicu koju sam ikad vidio”, zapreo je
i premjestio je u rukama tako da joj veliki dlan može raširiti po slásnoj pozadini.
“O!” Promeškoljila mu se u naručju. “Kažem ti da te volim i to je sve što mi
imaš reci?”
Ušutkao ju je još jednim poljupcem i udarcem noge otvorio vrata spavaće
odaje.
“Volio bih te čak i da ti mene ne voliš”, rekao je blago.
Rastopila se u njegovu naručju.
“I mislim da nijednome muškarcu nikad ljubav nije izjavljena na tako
nezaboravan način, nikad to neću zaboraviti.”
Zadovoljno se nasmiješila. “Doista? Ne misliš da sam najveća štreberica na
svijetu?”
Bacio ju je na krevet i izvukao bodež iz čizme. “Ja mislim”, rekao je grabeći
joj korzet uništene haljine i režući je s prednje strane, pa položivši haljinu uredno
prerezanu napola, “da si savršena baš kakva jesi i ne bih ništa na tebi mijenjao.”
Bacio je poderanu haljinu s kreveta i povukao košulju preko glave.
Gledala ga je raširenih očiju i prasnula u smijeh. “Nell će se bome pitati što
se dogodilo s haljinom.”
“Poprilično sam siguran da Nell neće ništa pitati”, promuklo je rekao
poklopivši je tijelom. “Vidio sam jednu ili dvije njezine haljine na hrpi starih
krpa.”
“Doista?” zatreptala je Chloe u novom svjetlu razmišljajući o Silvanu. Bio je
naočit muškarac, a od njegovih su gena potekli Dageus i Drustan. Odjednom je
shvatila da je Silvan MacKeltar vjerojatno svašta skrivao iza fasade mirnog
učenjaka.

192
 “Da. Doista.”
“Imaš na sebi previše odjeće”, požalila se Chloe bez daha nekoliko trenutaka
poslije.
Ponudio joj je svoj bodež da ih razreže, ali jedan pogled na te udobne kožnate
hlače bio je dovoljan za odluku da nema šanse da dopusti oštrici da priđe onome
što je u njima.
Tako je posudila još jednu njegovu slasnu taktiku i više-manje ga svukla
ustima.

Chloe je bila ludo zadovoljna. Leđima uvijena uz prednju stranu Dageusova tijela
i omotana njegovim snažnim rukama, bila je blaženo zasićena.
Voli je. Nije joj to samo rekao, pokazao joj je to svojim tijelom. Osjetila je to
u načinu kojim joj je milovao obraz ili odmicao kovrče s očiju. U njegovim dugim,
sporim poljupcima. U načinu kojim ju je grlio poslije vođenja ljubavi.
Sad kad je to bilo riješeno, nestrpljivo je željela ostaviti sve brige iza sebe.
Toliko su se voljeli da je znala da nema toga s čime se ne mogu zajedno nositi.
Promeškoljila mu se u zagrljaju i licem prema njemu okrenula se u njegovu
naručju. Nasmiješio joj se svojim lijenim, rijetkim osmijehom od kojeg se topila
i poljubio je.
Uzdahnula je od užitka, a prije nego što joj je uspio ponovno odvuci
pozornost, povukla je glavu i prekinula poljubac.
“Dageuse, sad sam spremna čuti o kletvi. Reci mi o čemu je riječ i što tražiš.”
Ponovno ju je polako poljubio sišući joj donju usnu.
“Molim te”, nije odustajala. “Moram znati.”
Slabašno se nasmiješio i uzdahnuo. “Znam. Htio sam ti reći, ali činilo mi se
da ti treba više vremena.”
“I trebalo mi je. Toliko se toga dogodilo tako brzo da sam osjećala da moram
uhvatiti dah. Ali sad sam spremna”, uvjerila ga je.
Dugo je zurio u nju suženih očiju. “Curo,” rekao je tiho, “da me pokušaš
ostaviti, bojim se da ti to ne bih dopustio. Bojim se da bih učinio što god je
potrebno, ma koliko okrutno, da te zadržim.”
“Smatram se upozorenom”, rekla je živahno. “Vjeruj mi, nikamo ne idem. A
sad mi reci.”
Još joj je malo držao pogled kao da je procjenjuje, a onda joj uhvatio ruke u
svoje, isprepleo im prste i počeo.

193
“Da vidim jesam li shvatila,” malo poslije razjasnila je Chloe raširenih očiju,
“upotrijebio si kamenje da putuješ kroz vrijeme i - e da! To je značio onaj citat u
kodeksu Srednjega kraljevstva o čovjeku koji je krenuo preko mosta koji je
prevario smrt! Most je ban drocbaid, ‘bijeli most’, jer možeš preći preko njega u
prošlost i poništiti nečiju smrt. Taj je citat govorio o tebi.”
“Da, curo.”
“Znači, spasio si Drustanov život, ali zato što si prekršio svetu zakletvu koju
si položio narodu Tuatha Dé Danaan, na kraju si oslobodio drevno zlo?”
Oprezno je kimnuo.
“Pa, gdje je to drevno zlo?” zapanjeno je pitala. “Loviš ga kroz stoljeća ili
što?”
Turobno je zabrundao. “Nešto slično”, promrmljao je.
“I?” pritisnula ga je.
“Prije bih rekao da ono lovi mene”, rekao je gotovo nečujno.
“Ne razumijem”, nije popuštala.
“Zašto to ne ostaviš zasad, Chloe? Znaš dovoljno da nam pomogneš u potrazi.
Ako u tekstovima naiđeš na nešto o narodu Tuatha Dé Danaan ili Dragaru, reci
meni ili Silvanu što si našla.”
“Gdje je to drevno zlo, Dageuse?” ponovila je.
Kad je pokušao okrenuti glavu, obuhvatila ju je rukama i nije mu dopuštala
da odvrati pogled.
“Reci mi. Obećao si da ćeš mi sve reći. Reci mi sad gdje je ta prokletinja i,
još važnije, kako ćemo je uništiti?”
Smrknuto ju je gledao u oči, ovlažio usne i tiho rekao: “U meni je.”

194
 • 23 •

Chloe je pažljivo okrenula stranicu od telećeg veluma sveska koji je držala

krilu, premda ga nije zapravo čitala, previše se izgubila u mislima.
U meni je, rekao je i odjednom je sve imalo mnogo više smisla. Svi su djelići
sjeli na mjesto i napokon je prvi put vidjela cijelog čovjeka.
Rekao joj je sve te večeri, prije nekoliko dana dok su ležali u krevetu
isprepletenih prstiju, licima samo koji centimetar jedno od drugoga. O Drustanu i
Gwen (nije ni čudo da ju je Gwen pokušala pripremiti!) i o tome kako je Drustan
bio začaran i zatočen u kulu. Ispričao joj je kako se posvetio radu na Drustanovu
budućem domu (sad je shvaćala zašto je zvučao tako ponosno na dvorac) i o
požaru koji je ubio Drustana. Ispričao joj je o noći kad je zaratio sâm sa sobom,
otišao među kamenje i prekršio zakletvu. Ispričao joj je da nije stvarno vjerovao
u stare legende dok drevno zlo u međuprostoru nije sišlo na njega, a onda je bilo
prekasno.
Ispričao joj je što mu je učinila upotreba čarolije i kako mu je vođenje ljubavi
pomoglo. Kako je kroz kamenje otišao u budućnost uvjeriti se da se Drustan doista
ponovno sjedinio s Gwen jer je morao znati da mu žrtva nije bila uzaludna. I kako
je ostao jer se nije želio u tom stanju suočiti sa svojim klanom, nadajući se pronaći
način da se spasi.
Ispričao joj je da otad nije odjenuo Keltarov tartan, premda nije spomenuo
komadić koji je pronašla ispod njegova jastuka, pa ga ni ona nije spomenula.
Znala je što mu to znači. Mogla ga je zamisliti kako leži u svom krevetu u onome
muzeju od penthausa, u svijetu koji mu se zacijelo činio čudnim, i zuri u njega. U
komadić sukna koji je bio simbol svih njegovih nada.
Kad ga je upoznala, mislila je da je ovaj muškarac dokoni ženskar, ali on je
mnogo više od toga!
Sad je shvaćala zašto je u nekoliko navrata osjetila drevnu, zlu prisutnost:
uvijek nakon što bi Dageus čarao. Shvatila je kako je probio neprobojne sustave
osiguranja: uz malo nadnaravne pomoći. Shvatila je donkihotovsku prirodu
njegovih očiju: potamnile bi kad bi imao posla s mračnom stranom. U posve je

195
novom svjetlu vidjela njegovu disciplinu i kontrolu. Sumnjala je da je vidjela
samo vrh ledene sante i nije mogla ni zamisliti bitku koju je svaki budni trenutak
vodio.
Premda se osjećao krivim što je u sebi nosio to zlo, što ga je uopće oslobodio,
Chloe nije na to tako gledala.
Dageus je sve to učinio iz ljubavi prema bratu. Je li trebao prevariti smrt na
taj način? Možda ne. Činilo se protivnim prirodnom poretku. Ipak, ako je
postojala moć da se to učini, pa... zar nije onda i to bio dio prirodnog poretka?
Bilo je to etički vrlo zanimljivo pitanje, ne zbog samoga čina, nego
zbog mogućnosti da čovjek zloporabi takvu moć, da vara na svakom koraku.
Ipak, Dageus nije nikad više varao. Otkad je prekršio zakletvu, postao je
svojevrsno skladište neograničene moći, a nije ju nijednom zloporabio. Upravo
suprotno, svaki je trenutak svog postojanja posvetio traženju načina da tu moć
ugasi.
Što je zapravo bio njegov prijestup? Ljubav toliko snažna da je sve riskirao.
Neka joj Bog pomogne - ona ga je zbog toga voljela još više.
Sigurno je njegova namjera barem donekle ublažavala sâm čin? Čak i na
ljudskom suđenju, kazna za zločin dijeli se po stupnjevima namjere.
“Nitko od vas nije tražio tu moć”, rekla je razdraženo.
Silvan i Dageus u istom su trenutku podignuli poglede s tekstova. Otkad joj
je Dageus prije dvije večeri sve priznao, provodili su gotovo svaku minutu u
prašnoj odaji. Morali su pronaći odgovore.
“Bome niste”, zakipjela je od bijesa. Danima se tiho pjenila i, po dobrome
starom običaju, nije mogla dugo zadržati emociju u sebi.
“Doista, draga moja, ja ne smatram da bi čovjek trebao posjedovati moć
kamenja”, rekao je Silvan blago. “Ne mogu ni izbrojiti koliko sam ih puta htio
prevrnuti, uništiti ploče i formule.”
“Učini to”, rekao je Dageus. “Učini to kad opet odemo, tata.”
“Znaš da bih im time otvoreno prkosio”, podsjetio ga je Silvan. “A što ako
svijet...”
“Svijet bi trebao imati pravo sâm napredovati ili se sâm uništiti”, rekao je
Dageus tiho.
“Slažem se s Dageusom”, rekla je Chloe posežući za šalicom čaja koja se
hladila. “Mislim da čovjek ne bi trebao imati moć koju nije sposoban sâm shvatiti
i otkriti. Kad evoluiramo dovoljno da shvatimo kako manipulirati vremenom,
mislim da ćemo biti dovoljno mudri da to ne činimo. Osim toga, može li itko
doista reći da je bilo koji put kad je kamenje bilo upotrijebljeno ishod bio bolji?”
Dageus joj je objasnio jedine uvjete pod kojima im je bilo dopušteno
upotrijebiti kamenje: ako im je loza u opasnosti od izumiranja ili ako je svijet u
velikoj opasnosti. Ispričao joj je o nekoliko slučajeva kad su otvorili vrata kroz

196
vrijeme: jednom da premjeste svete, moćne predmete koji su pripadali templarima
i ugrabe ih iz ruku pohlepnog kralja koji je uništio njihov red. Ipak, da je čovjek
bio prepušten sâm sebi, tko može reći da ne bi pronašao drugi, jednako koristan
način?
Dageus joj je uhvatio pogled i na trenutak ga zadržao. Toliko je strasti bilo u
njegovim očima da ga je osjećala poput vrelog milovanja. Ne znam kako bi ovo
moglo završiti, Chloe, rekao joj je te noći.
Kad završi, odgovorila je odlučno, završit će tako da ćemo te osloboditi i ja
ću biti kraj tebe.
Volim te, nečujno joj je rekao s druge strane prostorije.
Chloe se radosno nasmiješila. Znala je to. Znala je to više nego što je ikad
mogla zamisliti da bi žena mogla znati. Otkad je saznala što je njegova “kletva”,
njezini se osjećaji nisu nimalo promijenili. Ono što je bilo u njemu nije bilo on i
nije htjela vjerovati da će ikad biti. Čovjek koji je mogao tako dugo izdržati takvo
što bio je čovjek dobar do srži. I ja tebe volim, oblikovala je usnama.
Opet su utonuli u tišinu i vratili se poslu. Premda im Dageus nije priznao da
mu se stanje pogoršalo, i ona i Silvan su primijetili da mu oči nisu vratile prirodnu
boju. Razgovarali su o tome prije, kad je Dageus otišao po čaj za Chloe, i znali su
što to znači.
Kad im je Nell donijela ručak u knjižnicu, uzeli su kratku stanku. Nedugo
poslije toga, nakon što je Nell pospremila posuđe, Dageus se naglo uspravio na
stolcu. “Napokon!”
Chloe je srce zalupalo. “Što je? Što si pronašao?”
“Da, govori, momče, što je?” ubacio se Silvan.
Dageus je na trenutak prešao pogledom preko stranice, tiho prevodeći. “Riječ
je o narodu Tuatha Dé Danaan. Govori o onome što se dogodilo kad je
trinaestorka...” Utihnuo je i nastavio čitati u sebi.
“Čitaj naglas”, zarežao je Silvan.
Dageus je podignuo pogled s pete Mananaànove knjige. “Dajte mi trenutak.”
Chloe i Silvan bez daha su čekali.
Dageus je prelazio preko stranice i okrenuo sljedeću. “Dobro”, rekao je
napokon. “Zapis kaže da je u ranim danima Irske narod Tuatha Dé Danaan došao
na otok “spuštajući se u magli toliko gustoj da je zasjenila izlazak tri sunca”. Imali
su brojne i velike moći. Nisu bili od ljudskog plemena, premda su bili slična
oblika. Visoki, vitki, ugodni oku - zapis ih opisuje kao da su “sjali nebeskim
sjajem” - bili su profinjena bića umjetničkih sklonosti koja su tvrdila da ne traže
ništa osim mjesta na kojem će mirno živjeti. Ljudska ih je vrsta proglasila
bogovima i pokušala ih štovati kao takve, ali vladari naroda Tuatha Dé Danaan
zabranili su takav običaj. Smjestili su se među ljude, dijelili svoje znanje i
umjetnost i tako potaknuli zlatno doba kakvog nikad prije nije bilo. Učenje je

197
dosegnulo nove visine, jezik je postao sredstvo moći i ljepote, pjesma i poezija
razvile su moć iscjeljenja.”
“Jako slično mitovima”, komentirala je Chloe kad je zastao.
“Da”, složio se Dageus. Kako se u to vrijeme činilo da obje vrste napreduju u
savezu, narod Tuatha Dé Danaan birao je i poučavao smrtnike da postanu druidi:
zakonodavce, čuvare nauka, pjesnike, vidovnjake i savjetnike smrtnih kraljeva.
Tim su druidima darovali znanje zvijezda i svemira, svete matematike i zakona
koji su vladali prirodom, čak su ih uputili u određene tajne samog vremena.
“Ali kako je vrijeme prolazilo, a druidi su gledali svoje onosvjetske prijatelje
kako se nikad ne razbolijevaju i ne umiru, u smrtnim im se srcima ukorijenila
zavist. Ondje je kipjela i rasla do dana kad je trinaestero najmoćnijih druida
iznijelo popis zahtjeva narodu Tuatha Dé Danaan na kojem je, među ostalim, bila
i tajna njihove dugovječnosti.
“Rečeno im je da čovjek još nije spreman posjedovati to znanje.”
Dageus se počešao po čeljusti, utihnuo i nastavio prevoditi. Chloe je bila na
rubu da vrisne od nestrpljenja kad je napokon opet progovorio.
“Narod Tuatha Dé Danaan zaključio je da ne može više ostati s ljudskom
vrstom. Iste su večeri nestali. Piše da je tri dana od njihova odlaska sunce bilo
pomračeno tamnim oblacima, mora su se smirila na obalama i svi su zemljini
plodovi usahli na granama.
Gnjevna se trinaestorka okrenula učenjima drevnoga, zabranjenog boga,
‘onoga čije je ime najbolje zaboraviti i zato neće biti zapisano ovdje’. Bog kojeg
su druidi štovali bio je primitivan bog, rođen u najranijim Gejinim maglama.
Naoružani znanjem koje im je narod Tuatha Dé Danaan dao, prizvali su
najmračnije moći i pokušali slijediti besmrtnike, oduzeti im nauk i ukrasti tajnu
vječnoga života.”
“Dakle, oni su doista bili... odnosno, jesu besmrtni?” dahnula je Chloe.
“Čini se da je tako, curo”, rekao je Dageus. Ponovno je preletio pogledom
preko teksta. “Daj mi trenutak, nema riječi kojima mogu prevesti dio ovoga.”
Duga stanka. “Mislim da je ovo bit: trinaestorka nije znala da su kraljevstva - ne
mogu smisliti bolju riječ - unutar kraljevstava neprobojna upotrebom sile. Takvo
putovanje unutra osjetljiv je postupak... uh, rasijavanja i rastezanja vremena i
prostora. Pokušavajući zloporabiti ili zavladati stazom između kraljevstava,
trinaestero druida gotovo ju je rastrgalo. Narod Tuatha Dé Danaan osjetio je
nevolju u... tkanju svijeta i vratio se da spriječi katastrofu.
Bijes naroda Tuatha Dé Danaan bio je neizmjeran. Protjerali su svoje
nekadašnje prijatelje, sad gorke neprijatelje, u daleke kutke zemlje. Kaznili su zle
druide koji su odabrali pohlepu, a ne čast, koji su voljeli moć više nego što su
poštovali svetost života - ne tako da su ih ubili - nego zatočivši ih u prostor između
kraljevstava i dajući im besmrtnost za kojom su žudjeli. Vječnost u ništavilu, bez
oblika, bez prestanka.”

198
 “Amergina mu, zar to ne bi bio pakao?” dahnuo je Silvan.
Chloe je kimnula raširenih očiju.
Dageus je iznenađeno ciknuo: “Dakle, oni su dragari!”
“Tko?” uglas u rekli Chloe i Silvan.
Namrštio se. “Zapis kaže da je trinaestero druida i prije sukoba s narodom
Tuatha Dé Danaan osnovalo odvojenu, tajnu sljedbu među većim brojem članova
svog bratstva, s vlastitim talismanom i imenom. Simbol im je bila krilata zmija
koju su nazvali Dragar.”
Sad je i Chloe iznenađeno ciknula. “K-krilata zmija?”
Dageus ju je pogledao. “Da. Znači li ti to nešto, curo?” upitao je.
“Dageuse, muškarac koji me napao u tvom stanu - nisi mu vidio tetovažu?”
Odmahnuo je glavom. “Vidio sam, ali nisam je uspio dobro razabrati. Ne
znam što je to bilo.”
“Krilata zmija! Vidjela sam je izbliza kad je nasrnuo na mene u kuhinji.”
“Prokletstvo”, eksplodirao je Dageus. “Sad sve počinje imati smisla.” Skočio
je na noge tako naglo da je Manannanova knjiga pala na pod. “Ali...” utihnuo je.
“Kako je to moguće?” zbunjeno je promrmljao.
Chloe je upravo zaustila pitati što to počinje imati smisao i kako je što
moguće, kad je Silvan ustao i podignuo svezak s poda. Dageus se ushodao
mrmljajući ispod glasa, a Silvan je nastavio čitati gdje je on stao.
“Neko vrijeme nakon što su druidi protjerani, a trinaestorka zatočena u svoj
zatvor, grupica preživjelih okupila se da pokuša povrati izgubljeni nauk. Gle,
slušajte ovo: osnovan je red, utemeljen na viđenju vidovnjaka, koji je tvrdio da će
se jednog dana u dalekoj budućnosti Dragar vratiti i vratiti moći koje mu je narod
Tuatha Dé Danaan ukrao. Izgleda da je taj vidovnjak napisao detaljno
proročanstvo u kojem je opisao okolnosti pod kojima će se drevni vratiti, a
Dragarova je druidska sljedba osnovana da bude na oprezu i čeka takve događaje
koji će značiti ispunjenje proročanstva...” Naglo se zaustavio, nekoliko trenutaka
šutke čitao, pa okrenuo stranicu. Tad je preletio posljednjih nekoliko listova. “To
je to. To je sve što je napisano o tome.” Opsovao je ponovno pregledavajući
sljedeće stranice. Zatim je glasno zaklopio svezak i odložio ga sa strane.
Chloe je gledala Dageusa koji je i dalje hodao amo-tamo, a glavom su joj
letjele misli. Ona i Silvan samo su se zabrinuto pogledali.
Napokon je Dageus prestao užurbano hodati i pogledao je oca. “To je onda
to. Chloe i ja se moramo vratiti u njezino stoljeće.”
“Ne zaliječi se, momče”, usprotivio se Silvan. “Moramo razmisliti o tome...”
“Ne, tata”, rekao je napeta izraza lica i mračnog pogleda. “Očito je da je
muškarac koji je napao Chloe pripadnik te Dragarove sljedbe. Očito ih je
proročanstvo dovelo do mene. Iz ovoga što smo upravo pročitali, očito je da oni

199
nemaju moć kamenja pa ne mogu po mene doći kroz vrijeme. Ne znam
kako pronaći sljedbu u ovome stoljeću, ali u njezinome znaju gdje sam ja.”
“Želiš da te pronađu?” uzviknuo je Silvan. “Zašto?”
“Tko bi još mogao imati detaljne informacije o bićima koja me nastanjuju
osim druidskog reda koji je sva ova tisućljeća čuvao njihovo proročanstvo?”
Pogledom je preletio po cijeloj odaji. “Mogli bismo protratiti mjesece i mjesece
na beskorisno kopanje po svemu ovome, a ja... reći ću samo da osjećam da mi
vrijeme istječe.”
Chloe je duboko udahnula skupljajući snagu. “Mislim da ima pravo, Silvane”,
rekla je. “Keltarovi imaju sav ovaj nauk o Keltarovima, logično je pretpostaviti
da dragari imaju jednako veliku zbirku radova o Dragaru. Osim toga, možeš
nastaviti tražiti ovdje i prenijeti nam nađeš li što. Ako dobro razumijem putovanje
kroz vrijeme, što god da nađeš, čekat će nas kad se vratimo.”
“Ne sviđa mi se to”, tvrdoglavo će Silvan.
“Tata, čak i da nismo danas otkrili ovu informaciju, ne bih mogao mnogo duže
ostati, a ti to znaš. Ako nisi primijetio, oči su mi...”
“Primijetili smo”, uglas su rekli Chloe i Silvan.
“Onda”, odlučno je rekao Dageus “znate da imam pravo. Ako ništa drugo,
moram vratiti Chloe u njezino vrijeme prije nego što postane preopasno
upotrijebiti čaroliju za ponovno otvaranje bijelog mosta. Moramo se vratiti i
najbolje je da to učinimo čim prije.”

Posljednju su večer u šesnaestom stoljeću proveli na večeri u Velikoj dvorani, a

onda su ostatak sutona proveli na terasi. Chloe je sa Silvanom i Nell sjela na
kaldrmu i gledala Dageusa kako se igra s polubraćom, natjeravajući ih po
travnjaku pod grimizom prošaranim zalaskom sunca.
Teško je vjerovati da se vraćaju, pomislila je Chloe uživajući u prigušenom
hukanju sova i cvrčanju cvrčaka. Takvi su joj spokojni zvukovi nedostajali još
otkad je napustila Kansas pa je istinski je uživala tonući svake noći u san uz tako
milozvučnu glazbu i u snažnom naručju svoga gorštaka. Premda se već tjednima
nalazila u prošlosti, shvatila je da nije uspjela mnogo vidjeti, osim dvorca i jedne
prašne odaje.
Toliko se željela vratiti u Balanoch i bolje ga istražiti, a da su imali
više vremena preklinjala bi ga da odu u Edinburgh da doista vidi srednjovjekovni
život. Posebno je žalila što mora napustiti Silvana i Nell, znajući da ih više nikad
neće vidjeti, osim na portretima obješenima na zidovima Maggiena dvorca. Ali
razumjela je zašto on želi da se odmah vrate, a čak i da je bio voljan ostati, ne bi

200
u tome mogla uživati. Dok ne nađu ono što je potrebno da ga spase, sumnjala je
da će moći uživati u bilo čemu.
“Pobrinut ćeš se za njega, je li tako?” tiho je rekla Nell.
Chloe je podignula pogled i shvatila da je ona i Silvan napeto gledaju.
Nasmiješila se. “Volim ga. Bit ću uz njega na svakom koraku”, obećala im je.
“Ništa se ne brini, Silvane”, dodala je nadajući se da će mu razvedriti tmurno lice.
“Pobrinut ću se za tvog sina. Obećavam.” Bacila je pogled na Dageusa. Nosio je
Roberta trčeći za lanom i obojica su oduševljeno skvičala. Tamna mu je kosa bila
raspuštena, a prekrasno lice blistavo od ljubavi.
“Vjeruj mi, ako se mene bude pitalo,” dodala je, “stavit ću svoju djecu tome
muškarcu u naručje.”
Nell se oduševljeno nasmijala. “E to je prava cura”, zacoktala je s
odobravanjem. Silvan se spremno složio.

201
 • 24 •

Dageus je završio s ispisivanjem pretposljednje formule potrebne za otvaranje

bijelog mosta. Premda su proveli nekoliko tjedana u šesnaestom stoljeću, u
dvadeset prvo stoljeće vratit će se u vrijeme samo tri dana pošto su otputovali.
Posljednji složeni niz simbola potreban za putovanje kroz vrijeme iscrtat će
kad budu spremni za polazak.
Izvan kruga visokih megalita stajali su njegov otac i Nell s njegovom braćom
u naručju. On se već davno oprostio. Sad ih je Chloe grlila i ljubila, a i njezine i
Nelline oči bile su sumnjivo svjetlucave. Čudio se kako su se žene lako
suočavale s tim ponorima tuge koje su muškarci imali običaj na sve načine
izbjegavati. Pitao se jesu li žene na neki neodređen način jače zbog toga.
Dok su Silvan i Nell davali Chloe poruke za Drustana i Gwen, Dageus je
razmišljao o onome što je otkrio sinoć kad je Chloe zaspala. U sitne noćne sate
išuljao se natrag u podzemnu knjižnicu. Nije bio budala, znao je da se njegov
lukavi otac prenaglo zaustavio čitajući posljednji odlomak pete Manannánove
knjige.
I doista je našao što je tražio. Ključnu informaciju koju je Silvan odlučio
zadržati za sebe. Dageus ga nije morao ništa pitati da shvati zašto je izostavio
izdajničke riječi. Silvan bi tvrdio da proročanstvo nije ništa više od predviđanja
“moguće” budućnosti. Ipak, Dageus je znao (a nije li Drustanovo iskustvo s
gatarom Bessetom to i dokazalo) da je prorečena budućnost najizglednija
budućnost, što znači da će je biti prokleto teško izbjeći.
Njegova je najizglednija budućnost bila ukošenim verzalom upisana u petu
Manannánovu knjigu:

TRINAESTORKA ĆE POSTATI JEDNO, A SVIJET ĆE PASTI U MRAČNO RAZDOBLJE,

OKRUTNIJE NEGO ŠTO GA JE ČOVJEČANSTVO IKAD POZNAVALO. NEIZRECIVA ĆE
ZLODJELA BITI POČINJENA U DRAGAROVO IME. CIVILIZACIJA ĆE PASTI I DREVNA
ĆE ZLA USTATI DOK DRAGAR NE ODUSTANE OD POTRAGE ZA OSVETOM.

202
 Nikad ne bi dopustio da takva budućnost postane stvarnost. Chloena ga je
ljubav ojačala i u srcu mu je poput svjetionika gorjela nada. Premda je tama u
njemu jačala, nikad prije nije bio tako odlučan i nepokolebljiv.
Pozorno ju je promatrao. Za povratak su odjenuli odjeću koju su nosili u
dvadeset prvom stoljeću, i ona je sad stajala u plavim hlačama ravnoga kroja i
kremastoj vesti, a razbarušene su joj kovrče padale niz leđa. Želja mu je projurila
žilama. Uskoro će je voljeti i svaka minuta između tada i sada bila je minuta
previše.
Upozorio ju je na to kako će otvaranje mosta utjecati na njega.
Neću biti... sav svoj, Chloe. Sjećaš se kakav sam bio kad smo prvi put prošli?
Znam, rekla je čvrsto. Znam što će ti trebati.
Zaškrgutao je zubima. Moglo bi biti... grubo, ljubavi.
Jača sam nego što misliš. Stanka, zatim riječi od kojih se nikad ne umara:
Volim te, Dageuse. To ništa neće promijeniti.
Bila je tako sitna, a ipak tako jaka i odlučna. Bila je jednostavno sve što je
ikad želio.
“Sine,” Silvanov ga je glas vratio u stvarnost, “razgovarao bih s tobom prije
nego što odeš.”
Dageus je kimnuo i krenuo prema Silvanu koji ga je poveo prema dvorcu.
Već se oprostio s ocem, Nell i braćom i nestrpljivo je htio otići, iz straha da se
netko ne rasplače i slomi mu srce.
“Kad se vratiš, sine, moraš reći Drustanu za podzemnu knjižnicu.”
Dageus je zbunjeno trepnuo. “Ali on sigurno zna. Otvorili smo je ponovno, a
ti ćeš prenijeti znanje na lana i...”
“Neću učiniti ništa slično”, mirno mu je rekao Silvan.
“Ali zašto?”
“Sinoć sam dosta razmišljao o mogućnostima. Ako je knjižnica u odaji
otkrivena Keltarima, u sljedećih nekoliko stoljeća može utjecati na previše toga.
Mora biti zaboravljena. Previše je riskantno vratiti takvo bogatstvo znanja
sljedećim generacijama i mislim da se ništa neće promijeniti. Namjeravam je
zatvoriti večeras i neću više ulaziti u nju.”
Dageus je kimnuo, odmah uviđajući mudrost očeve odluke. “Uvijek mudro
postupaš, tata. Nisam o tome razmišljao, ali imaš pravo. Doista bi moglo izazvati
neprocjenjive promjene.” Tada je shvatio i da je dobro što Chloe i on ne ostaju još
dugo u prošlosti. Mogao je ocu prepustiti privođenje kraju nedovršena posla, ako
ga je bilo.
Bilo mu je preteško dodatno odugovlačiti s odlaskom pa se okrenuo prema
Chloe i kamenju.
“Sine”, rekao je Silvan, tihim i žurnim glasom.
Dageus mu je ostao okrenut leđima. “Da?” rekao je ukočeno.
203
 Dugačka stanka. “Da mogu biti tamo s tobom, bio bih. Otac bi trebao biti uza
sina u takvim trenucima.”
Glasno je progutao. “Momče,” rekao je blago, “pozdravi mi Drustana i Gwen,
ali sjeti se da ti nosiš teret na svojim leđima.” Još jedna stanka. “Znam da otac ne
bi trebao imati miljenike, ali... Dageuse, sine, ti si moj.”
Kad se nekoliko trenutaka poslije vratio do središnje ploče i ucrtao posljednju
formulu, primijetio je da ga Chloe čudno gleda. Oči su joj se opet zamaglile i
donja joj je usna malo zadrhtala.
Nije shvatio dok nije povukla njegovu glavu prema svojoj i poljubila mu suzu
na obrazu.
A kad se bijeli most otvorio, bacila mu se u naručje, obuhvatila ga rukama
oko vrata i strasno ga poljubila. Povukao joj je noge oko svog struka i čvrsto je
zagrlio. Znao je što ga čeka: morao je izdržati razornu, promjenjivu,
dimenzionalnu oluju. Ako uspije proći kroz kaos bijelog mosta a da je ne izgubi
iz naručja, nema toga u čemu ne može uspjeti.
Čvrsto ju je stisnuo uloživši u taj stisak cijeloga sebe.

“Jao!” dahnula je Chloe kad su udarili o ledeno tlo, i dalje stisnuti jedno uz drugo.
Usne su joj se izvile u neustrašiv mali osmijeh - uspjeli su ostati spojeni! Nije
znala zašto joj je to bilo toliko važno, ali bilo je, kao da je to nekako dokazalo da
ih nikad ništa ne može razdvojiti.
Hrapavo režanje, više životinjsko nego ljudsko, jedini je zvuk koji je proizveo
kad ju je okrenuo pod sebe i spustio usne na njezine. Tijelo mu je bilo čvrsto poput
stijene u uspòredbi s mekoćom njezina, bokovi su mu se smjestili među njezina
bedra i za treptaj oka ostala je bez daha od požude. Dageus ju je samo trebao
pogledati da ona oslabi od želje, ali kad joj se njegova vrela, nabrekla tvrdoća
zabila između nogu, izgubila je razum od potrebe. Svaki bi joj se put usta osušila
i zadrhtala bi od glave do pete u iščekivanju svega što će joj raditi. Svi ti načini
na koje je dira i kuša, svi ti posebni zahtjevi koje je od nje tražio i koje je ona
beskrajno voljela ispunjavati.
Podala mu se i pohlepno ga uzela cijeloga, obgrlila ga rukama oko snažnog
vrata, zarila mu prste u mokru kosu. Valjali su se i prevrtali po tlu prekrivenom
tučom dok je kiša padala i vjetar zaglušno hučao, otupjeli na sve oko sebe osim
na vrelu snagu svoje strasti.
Zalijepivši usne na njezine, njegov je poljubac bio dominantan, a opet posve
zavodljiv, zahtjevan, a ipak laskav. Kad joj je uvukao ruke ispod mokre veste,
otkopčao joj grudnjak i obuhvatio grudi, zadahtala mu je na usnama. Tu, pomislila
je maglovito, o da. Igrao se njezinim bradavicama, vrtio ih između prstiju i lagano
204
povlačio, a ona je osjetila kako joj grudi nariču pod njegovim rukama i postaju
bolno osjetljive.
Kad se naglo povukao, zavrištala je i posegnula za njim, pokušala ga povući
natrag na sebe, ali izmaknuo joj se iz dohvata i pod njezinim nogama sjeo na pete.
Savila je leđa kad je podignula pogled prema njemu i njegovu crnom pogledu na
svjetlucavoj mjesečini. “Molim te”, dahnula je.
Divlje joj se osmjehnuo. “Sto me moliš?”
Rekla mu je. Detaljno.
Oči su mu svjetlucale i smijao se dok je nabrajala brojne i raznolike zahtjeve,
a ona je vidjela da ga njezina odvažnost dodatno raspaljuje. Prije mjesec dana
Chloe ne bi bila sposobna izgovoriti takvo što, ali kvragu, pomislila je, on ju je
učinio takvom.
Njegov je smijeh brzo prestao. Dok ju je slušao, žudnja mu je stisnula oči, a
pohota napela pravilne crte lica. Strgnuo joj je traperice i vestu, svukao gaćice i
grudnjak i ogolio je za svoj napaljeni pogled. Nestrpljivo ju je podignuo i golu je
prebacio preko ramena lutajući joj dlanom po goloj stražnjici. Izišao je iz kruga
kamenja i kroz noć je ponio duboko u vrtove. Zaustavio se kraj niske kamene
klupe gdje ju je postavio na noge, spustio zaporak na trapericama i strgnuo ih sa
sebe. Samo koju sekundu poslije bio je veličanstveno gol.
A onda ju je veliki, žestoki gorštak divljih crnih očiju, koji je očito kipio od
nestrpljenja da uđe u nju, iznenadio bacivši se na koljena pred njom. Obasuo ju je
lijenim poljupcima otvorenih usta po tankoj, osjetljivoj koži bokova, preko
bedara. Obuhvatio joj je stražnjicu objema rukama, povukao joj bokove
prema naprijed i povukao svoj mekani jezik duboko preko njezine tvrde kvržice i
još dublje.
Noge su joj popustile i zavrištala mu je ime. Nije joj dopustio da padne nego
ju je uhvatio i prisilio da se održi na nogama, ne odmičući glavu između njezinih
bedara, s dugom kosom koja joj je poput svile prekrila kožu. Polako ju je okrenuo
u rukama, zasipajući joj vrućim poljupcima svaki centimetar ljupke pozadine,
lizao je i dražio, klizeći prstima prema vlazi među njezinim bedrima. Očajnički
nastojeći primiti ga u sebe, onoga trenutka kad mu je stisak malo popustio pala je
na tlo na sve četiri i zavodljivo ga pogledala preko remena, ovlaživši usne.
Nerazumljivo je progunđao i dah mu je zašištao među zubima. “O, curo,”
prekorio ju je, “pokušao sam biti nježan.” Tada se našao na njoj, prekrio je svojim
velikim, krutim tijelom i ušao u nju.
“Poslije ćemo nježno”, dahtala je. “Sad jako i brzo.”
Kao i uvijek, seksi gorštak bio ju je i više nego voljan poslušati.

205
Mnogo poslije, glavama naslonjeni jedno na drugo i isprepletenih prstiju, posudili
su Maggien Jeep i odvezli se do Drustanova i Gwenina dvorca. Ušuljali su se na
stražnji ulaz, tiho poput miševa da ne probude nikoga, pa pali u krevet i počeli sve
ispočetka.

Bilo je gotovo podne kad su Dageus i Chloe napokon sišli u prizemlje, a kad su
to učinili, otišli su ravno u kuhinju, očito pregladnjeli. Drustan nije bio oduševljen.
Čuli su mnoštvo McFarleyjevih koji su pripremali rani ručak.
Drustan je odmahnuo glavom i nastavio hodati amo-tamo po knjižnici, jedva
zauzdavajući nestrpljenje. Stariji je McFarley banuo pitajući što bi mogao donijeti
“njegovu gospodstvu”, ali jedino što je njegovo gospodstvo htjelo bila je
pozornost njegova prokletog brata. '
Bio je budan od zore i već se deset puta uputio prema stubama, ali Gwen ga
je svaki put dočekala u podnožju i odlučno ga preusmjerila natrag prema knjižnici.
Sinoć ih je čuo kad su se ušuljali (kao da je mogao zaspati u noći Dageusova
povratka) i već je gotovo ustao iz kreveta kad mu je Gwen položila ruku na rame.
Pusti ih večeras, ljubavi, rekla je. Frustrirano je zagunđao, željan da s njima
podijeli svoje novosti i otkrije što su oni saznali, ali onda ga je ona počela ljubiti
i um mu je zamucao kao i svaki put kad bi upotrijebila ta svoja sočna usta na bilo
kojemu njegovu dijelu. A što mu je tek sinoć radila!
Pogledao ju je. Sklupčala se na sjedalu ispod erkera u knjižnici. Kiša je lagano
rominjala o staklo. Posljednji je sat čitala, ali sad se sanjivo zagledala kroz prozor.
Koža joj je imala onaj jedinstven, prozirni trudnički sjaj, grudi su joj bile pune i
napete, trbuh itekako zaobljen njegovom - njihovom - djecom. Preplavili su ga
ushit i zaštitnički nagon, popraćeni neprestanom potrebom da je drži u naručju,
da je dira. Kao da je osjetila njegov pogled na sebi, okrenula se prema njemu i
nasmiješila mu se. Srušio se u naslonjač kraj kamina i potapšao po bedru. “Dovedi
tu koščatu figuru ovamo, mala Engleskinjo.”
Osmijeh joj se proširio, a oči zaiskrile. Ustajući s prozorskog sjedala upozorila
ga je: “Mogla bih te zgnječiti.”
Frknuo je. “Ne bojim se toga, curo.” Visoka samo 165 centimetara, njegova
će mu supruga čak i u visokoj trudnoći uvijek biti neopisivo sitna. Povukao ju je
u krilo, obavio rukama i čvrsto zagrlio.

206
 Dan je bio oblačan, kišan i hladan, savršen za ugodnu vatru u kaminu, i on se
s vremenom opustio, uljuljan kombinacijom žene u naručju i udobnosti doma.
Gotovo je zadrijemao kad su Dageus i Chloe napokon završili s objedom i
pridružili im se.
Gwen mu je ustala iz krila, pa su se zagrlili i pozdravili.
“Silvan i Nell vas pozdravljaju”, rekla im je Chloe.
Drustan se nasmijao i primijetio da je Chloena kosa još vlažna od tuširanja.
Dageusova također. Nije ni čudo što nisu silazili. Keltarovi su muškarci obožavali
voditi ljubav pod tušem ili u kadi. Vodovod je jedan od mnogih luksuza
dvadeset prvog stoljeća za koji nije znao kako je mogao živjeti bez njega. Tuš?
Predivno. Seks pod tušem? Nema boljega.
Gwen se ozarila. “Zar Silvan i Nell nisu sjajni? Bila sam ljubomorna što ne
mogu poći s vama i opet ih vidjeti.”
“Nell mi je dala pismo za tebe, Gwen”, rekla je Chloe. “Gore je. Da ti ga
donesem?”
Gwen je odmahnula glavom. “Drustan bi mogao umrijeti od nestrpljenja
dopustim li da napustiš sobu. Imamo vijesti...”
“Ali najprije”, Drustan se odlučno ubacio, “da čujemo vaše.” Pomno je
proučavao Dageusa. Iako su mu oči bile boje ulaštene bronce, a vanjski rubovi
šarenica obrubljeni crnilom, odisao je mirom kojega prije nije bilo. O, da,
pomislio je Drustan, ljubav doista čini čuda. Nije imao pojma koliko su
dugo proveli u prošlosti, ali dovoljno dugo da se zaljube preko ušiju. Dovoljno
dugo da se udruže protiv nesigurne budućnosti.
Pažljivo je slušao dok ih je Dageus izvještavao o svemu što su otkrili. Kad im
je ispričao o podzemnoj knjižnici ispod radne sobe u Maggienu i Christopherovu
dvorcu, morao je zgrabiti ručke naslonjača da ne poskoči i odjuri je istražiti.
Dotaknuti i pročitati legendarni Sporazum, ponovno otkriti njihovu izgubljenu
povijest.
Napokon je bio njegov red za novosti.
“Članovi Dragarove druidske sljedbe o kojima si govorio”, počeo je Drustan.
“Da?” potaknuo ga je Dageus nakon kratke stanke.
“Imamo jednoga u tamnici.”
Dageus je skočio na noge. “Kako se to dogodilo? Jesi li ga ispitao? Što ti je
rekao?” rešetao ga je pitanjima.
“Polako, brate. Rekao mi je sve. Sjedište djelovanja je u Londonu, u zgradi
koja se zove Belthew, u donjem West Sideu. On i njegov prijatelj napali su Chloe
na Manhattanu. Njegov je prijatelj skočio s tvoje terase. Slijedio te ovamo
nadajući se da će dobiti još jednu priliku za Chloe. Pokušali su te izazvati
da upotrijebiš čaroliju i prisile te na preobrazbu.”
“Ubit ću kurvina sina!” opsovao je Dageus i krenuo prema vratima knjižnice.

207
 “Sjedni”, rekla je Chloe požurivši za njim i čvrsto ga povukavši za rukav. “Da
čujemo ostatak priče. Možeš ga i poslije ubiti.”
Nakostriješen od bijesa, Dageus se na trenutak odbio pomaknuti, onda je
frknuo i slijedio je natrag na kauč. Možeš ga i poslije ubiti, rekla je gotovo
odsutno. Kad je potonuo natrag na kauč kraj nje, uvukla mu se u naručje i
potapšala ga onako kako se smiruje bijesnog vuka. Zbunjeno je odmahnuo
glavom. Razmišljao je da bi katkad bilo lijepo kad bi ga se barem malo bojala.
Ali ova je družica bila neustrašiva.
“Priznao je” - Drustan se mračno nasmiješio - “pod malo prisile...”
“Odlično”, prasnuo je Dageus. “Nadam se da je bilo gadno.”
“... da je zgrada podignuta iznad labirinta katakombi i da u tim kriptama drže
sve svoje zapise. Koliko on zna, u zgradi se obično nalaze trojica ili četvorica
muškaraca, a noću su najčešće samo dvojica, duboko u središtu. Zgrada ima
sigurnosni sustav, ali mislim da to neće biti problem nekome tvojih vještina,
brate”, sarkastično je dodao. “Čuvaju je složene zaporke, a on mi je, na svoju
žalost, detaljno opisao što moramo učiniti da ih zaobiđemo. Koliko zna, oni i dalje
vjeruju da ti nemaš pojma o njihovu postojanju i da ne znaš za Proročanstvo.”
“Savršeno. Trebalo bi biti jednostavno provaliti kasno navečer i potražiti
njihove zapise. Jesi li pitao zna li kako se mogu riješiti trinaestorke?”
Drustan se namrštio. “Da. Naravno. To mi je bilo jedno od prvih pitanja. Dao
je naslutiti da postoji način, ali nije znao koji. Načuo je poglavara njihova reda,
čovjeka zvanog Simon Barton-Drew, kako zabrinuto komentira da bi ga ti mogao
otkriti. Uvjeravam te, detaljno sam ga ispipao, ali čovjek nema pojma o čemu je
riječ.”
“Onda moramo pronaći tog Simona Barton-Drewa i nije me briga koliko
ćemo mu nauditi da otkrijemo što zna.”
Chloe i Gwen kimanjem su dale do znanja da se slažu.
“Pa, kad krećemo?” pitala je Gwen.
Dageus i Drustan samo su je prostrijelili pogledom.
“Mi ne krećemo”, rekao je Dageus odlučno.
“O da, krećemo”, odmah mu je odvratila Chloe.
Dageus se namrštio. “Nema šanse da povedemo vas dvije tamo...”
“Onda nas samo povedite u London sa sobom”, rekla je Gwen zvučeći
istodobno blago i uporno. “Bit ćemo u obližnjem hotelu, ali nećemo ostati ovdje
dok vas dvojica ulijećete u opasnost. O tome nema pregovora.”
Drustan je odmahnuo glavom. “Gwen, ne želim da se izlažeš riziku. Zbog
sebe i zbog naše djece, curo”, zapreo je glasom protkanim napetošću.
“I trebao bi vjerovati da ni ja to ne želim”, rekla je Gwen staloženo. “Neću
dopustiti da se išta dogodi našoj djeci. Chloe i ja ćemo biti u hotelu, Drustane.
Nismo glupe. Znam da žena u visokoj trudnoći poput mene nije od koristi za
208
provalu. Ali ne možeš nas ostaviti ovdje. Ako pokušaš, ipak ćemo krenuti za
vama. Povedi nas sa sobom, smjesti nas na sigurno u hotel. Ne možeš nas
isključiti. I mi smo dio toga. Obje bismo izludjele da moramo sjediti ovdje i
čekati.”
Rasprava se nastavila više od pola sata. Na kraju su žene prevladale i muškarci
su ih nevoljko pristali idućeg dana povesti u London.-

“Vratio se, oče, i žena također”, obavijestio je Hugh Barton-Drew svog oca
govoreći tiho u mobitel. “Sinoć sam ih vidio kad su se vratili.”
“Znaš li gdje su bili?” upitao je Simon.
“Ne.”
“I dalje ni traga od Trevora?”
“Ne. Ali ne možemo ući u dvorac. Čak i da nije pod stražom, nisam siguran
bi li bilo sigurno pokušati”, rekao je tiho. On i brat bili su tako daleko od dvorca,
gledajući ga dalekozorom, da su prigušeni tonovi bili posve nepotrebni, ali
Dageus MacKeltar budio je u njemu neku nelagodu. Ovaj je dvorac Keltara, za
razliku od drugoga na vrhu planine, bio u prostranoj dolini, okružen šumovitim
brdima koja su mogla poslužiti kao odlična zaštita. No ipak se osjećao izloženo,
a brat mu se također požalio na isti osjećaj.
“Izvještavaj me svaka dva sata. Želim znati svaki njihov korak”, rekao je
Simon.

209
 • 25 •

Kasno navečer, dugo nakon što su svi zaspali, Dageus se iskrao iz dvorca.
Tom danu kao da nije bilo kraja. Od jutra se mučio od voljenih sakriti što
planira. Pazio je da mu pogled bude blag, a nestrpljenje pod kontrolom. To ga je
posve iscrpilo - ponašati se kao da se slaže sa svime i ničime, ni najmanjim
znakom ne odati bratu koji ga je predobro poznavao da ne namjerava provesti plan
koji su cijelo kišno poslijepodne detaljno smišljali.
Plan da svi pođu u London i tako se svi izlože opasnosti.
Predvečer, dok su se Chloe i Gwen pakirale za put u London - na koji nikad
neće poći - Dageus je sišao u tamnicu i osobno ispitao muškarca iz Dragarove
sljedbe. Čak mu je čarolijom pokušao iščupati informacije iz uma, ali kako mu je
Drustan već rekao, premda je znao da postoji neki način da ponovno zatoči
trinaestorku i spriječi preobrazbu, muškarac kojega su uhvatili nije znao kako to
valja učiniti.
No već je to što je način sigurno postojao bilo dovoljno da ispuni Dageusa
vrtoglavim uzbuđenjem i uzavrelim nestrpljenjem da to odmah učini.
Svi su zajedno večerali u Velikoj dvorani, nakon čega je poveo Chloe u
krevet, pa su vodili ljubav sve dok mu se posve iscrpljena nije obeznanila u
naručju.
Zagrlio ju je i još gotovo cijeli sat uživao držeći je u naručju prije nego što se
iskrao iz kreveta.
Sad kad je stupio u noć, bio je spreman. Došao je trenutak da se suoči s
neprijateljem i jednom zauvijek zaključi priču.
Sâm.
Nikad ne bi dopustio da netko od njegovih voljenih riskira s njim. On je bio
kriv što se sve dogodilo i on će sve sâm ispraviti. Sâm i neometan ni od koga
najbolje je funkcionirao - ponovno kao Keltski Duh, uglađena, tamna utvara,
jedva vidljiva golom oku - neopterećen potrebom da se osvrće za sobom da
nekoga zaštiti.

210
 Jednom je već spasio Drustana za Gwen i nije namjeravao dopustiti da izgubi
jedno ili oboje. A Chloe nikad ne bi izgubio.
Znao je da će biti bijesni, ali uz malo sreće, sve će biti gotovo prije nego što
se probude ili, u najgorem slučaju, nedugo nakon toga. Morao je to učiniti ovako,
morao je znati da su na sigurnome u dvorcu i da se on bez ometanja može
usredotočiti na cilj.
Probit će se u sjedište Dragarove sljedbe, pretražiti njihove zapise, pronaći
adresu Simona Barton-Drewa, uhvatiti ga i iscijediti iz njega sve potrebne
informacije. Pomisao da bi se ubrzo mogao riješiti iscrpljujuće bitke koju je već
beskonačno dugo vodio još mu je bila nezamisliva. Pomisao da bi se do jutra
mogao vratiti Chloe samo kao druid i čovjek činila mu se predobrom da bi bila
istinita.
Ali nije bila. Prema Trevoru - a um koji je tako nemilosrdno napadnut bio je
nesposoban za laži - Simon Barton-Drew znao je kako vratiti drevne u
zatočeništvo odakle su došli.
Let za London bio je kratak, premda mu je trebalo nekoliko frustrirajućih sati
da pronađe zgradu Belthew. Nikad prije nije bio u Londonu, osim na aerodromu,
i grad ga je zbunjivao. Neko je vrijeme stajao ispred neosvijetljene zgrade i
proučavao je sprijeda, straga, sa svih strana. Posrijedi je bilo veliko skladište na
četiri kata izgrađeno od kamena i čelika, ali od Trevora je saznao da će ono što
traži naći ispod zemlje.
Nekoliko je puta duboko udahnuo hladan, maglovit noćni zrak. Krećući se
okretno i tiho, približio se zgradi i tiho promrmljanom rečenicom riješio problem
lokota. To je bio drugi put da je upotrijebio čaroliju tog dana i znao je da
mora štedjeti s njom.
Bića u njemu su se uskomešala. Osjećao je kako posežu prema van, kao da
pokušavaju dokučiti svoje okružje.
Otvorio je vrata i djelomice se uvukao, utipkavajući kôd u tipkovnicu. Bio je
pripremljen; iz Trevorova je uma skupio sve potrebne informacije i spremio ih u
pamćenje. Znao je svaki niz brojeva, svaki alarm koji treba zaobići, svaku
zaporku.
Prešavši preko praga iznenada je osjetio probadajući bol u prsima, duboko u
mišićima. Podignuo je rame i pokušao ga otresti, ali bol nije prestajao i zbunjeno
je pogledao prema dolje.
Na trenutak ga je zbunila srebrna strelica koja mu je titrala u prsima. Trenutak
poslije vid mu se zabrinjavajuće zamutio i suzio u mutan tunel. Trepćući se
zapiljio u tamnu prostoriju.
“Sredstvo za smirenje”, pristojno ga je obavijestio uljudan glas.
Dageus je stigao samo divlje opsovati prije nego što se srušio na pod.

211
Probudio se - nije imao pojma koliko je vremena prošlo - i osjetio hladan kamen
pod leđima. Ošamućenost od sredstva koje su mu dali polako je popuštala i brzo
je shvatio da je čvrsto vezan.
Čudno se osjećao, ali nije mogao točno odrediti zašto. Kao da je nešto u njemu
bilo drukčije. Možda posljedica sredstva za smirenje, zaključio je.
Ne otvarajući oči, malo se promeškoljio iskušavajući okove. Bio je lancima
vezan za kameni stup promjera oko metar. Ruke su mu lancima bile svezane iza
stupa. Gležnjevi su mu bili vezani jedan uz drugi i o podnožje stupa. Bez čarolije
nije mogao pomaknuti ništa osim glave.
I dalje zatvorenih očiju, osluškivao je različite glasove i pokušavao procijeniti
koliko je oko njega neprijatelja.
Petorica-šestorica, ne više. Da ga nisu drogirali, ne bi ga mogli zarobiti, pa
kad bi se uspio osloboditi, ne bi mu bilo teško pobjeći. Druidskim je osjetilima
provjerio snagu lanaca.
Prokletstvo, mračno je pomislio. Bili su začarani čarolijom vezivanja.
Pažljivo joj je snagu iskušao čarolijom, ali nije je htio upotrebljavati više nego što
je bilo potrebno. Umjesto nenametljive, precizno usmjerene pretrage, tijelom mu
je projurio nagao, nekontroliran nalet snage, mnogo jači nego što je namjeravao,
mnogo jači nego što ga je ikad prije odjednom upotrijebio. Osjetio je trenutačni
odgovor trinaestorke; nešto su promrmljali na svome nerazumljivom jeziku i
njihovi su mu glasovi poput kukaca zazujali u glavi. Bombardirali su ga
utiscima...
Ledena tama. Beskonačne razmirice. Nametnuto vječno zajedništvom bez
mogućnosti bijega. Trenuci lucidnosti, duža razdoblja ludosti sve dok nije ostalo
ništa osim gnjeva, mržnje i izjedajuće žeđi za osvetom.
Cijelo mu je tijelo zadrhtalo. To je bio najjači osjećaj koji je potekao od njih,
a bio je toliko odbojan da je pomislio da bi, da su mu ruke bile slobodne, zarinuo
nokte u glavu u uzaludnom pokušaju da ih iščupa iz lubanje.
Iznenada je shvatio dvije stvari: da je Dragarova sljedba bila naprednija u
druidstvu nego što je mislio kad je mogla u hladan čelik utkati tako moćnu
čaroliju, te da su mu dali nešto jače od sredstva za smirenje. Dali su mu nekakvu
drogu koja mu je oslabila sposobnost nadzora moći u sebi. Bio je poput čovjeka
koji je popio previše viskija i koji bi, želeći da te nježno pomiluje, na tebe iz čiste
nespretnosti mogao nasrnuti smrtonosnim udarcem.
A nije sumnjao da će ga takav udarac posve preobratiti na mračnu stranu.
Plitko je udahnuo i prisilio osjećaje da iziđu, daleko od kaotičnog zujanja u
njegovu umu. Kušao je zrak pokušavajući iz jeke razgovora predočiti oblik
prostorije. Činilo se kao da ima nizak strop, da je duga i da ima blago vonja po
212
mahovini na kamenu. Nije imao pojma koliko je dugo bio u nesvijesti, ali bio je
siguran da se nalazi u katakombama ispod zgrade.
Kakva je budala bio kad je tako upao i podcijenio svoje protivnike! Postupio
je brzopleto, tjeran nestrpljenjem i očajničkom potrebom da zaštiti svoje voljene.
Nijednom mu nije palo na pamet da ga ljudi iz Dragarove sljedbe prate i
prijavljuju svaki njegov korak. A očito su to radili jer su bili spremni na njega.
Što su planirali? Smrtonosnom drogom silom pokrenuti njegovu preobrazbu?
“Dolazi k sebi”, rekao je netko.
Više bi Volio da su i dalje mislili da je u nesvijesti pa da još neko vrijeme
pričeka da droga posve prestane djelovati, ali premda se nije ni pomaknuo, očito
se nekako odao. Možda su mu se prsa dublje spuštala i podizala. Otvorio je oči.
“Ah, eto te”, rekao je visok, mršav čovjek prosijede kose prilazeći mu. Stao
je kraj njega i dugo ga gledao. “Ja sam Simon Barton-Drew, sljedbin poglavar.
Ovo nije baš način na koji sam se nadao da ću te upoznati. Ispričavam se na
okovima, ali zasad su potrebni. Pretpostavljam da je Trevor mrtav?” pristojno je
upitao.
“Trevor je živ”, rekao je Dageus, pazeći kako govori. Nije tom čovjeku
namjeravao pokazati što u sebi proživljava. “Za razliku od tvog reda, Keltarovi ne
uzimaju živote bez razloga.” Ma koliko bi on to rado učinio.
Simon je kružio oko kamenog stupa. “Ni mi to ne radimo. Učinili smo samo
ono što je služilo svrsi vraćanja moći koje nam pripadaju. Kako bismo ispunili
svoju sudbinu.”
“Te vam moći nikad nisu pripadale. Narod Tuatha Dé Danaan vam ih je dao
i narod Tuatha Dé Danaan trebao ih je povući kad je postalo očito da će ih čovjek
zloporabiti.”
Simon se zasmijao. “Tako govori čovjek koji je prekršio vlastite zakletve.
Gledaj na to kako želiš. Ali kako bilo, ti ćeš nas voditi.”
“Nikad neću ispuniti Proročanstvo.”
“Ah, znači ipak znaš za njega. Baš sam se to pitao. Kad si saznao? Je li ti
Trevor rekao? Ne krivim ga jer znam za što si sposoban. Sve je ovdje.” Prošao je
rukom po hrpama rukopisa i tekstova oprezno složenih na desecima polica. “Sve
što Dragar može učiniti. Sve što će nas naučiti. Moć da se krećemo kroz prostor i
vrijeme, moć da otvorimo kraljevstva.”
“Dragari koje štuješ već su jednom gotovo uništili svijet pokušavajući otvoriti
kraljevstva. Kad se oslobode, zašto misliš da to neće ponovno učiniti?”
“Zašto bi uništili svijet kad mogu njime vladati?” odvratio je Simon.
“Vjerujem da možemo utvrditi što je pošlo po zlu posljednji put kad su pokušali
napasti Tuatha Dé Danaane. Naš je svijet sad mnogo napredniji nego što je bio
tada. I mnogo je vjernih sljedbenika koji ih čekaju raširenih ruku.”
“Zašto misliš da namjeravaju postati dijelom tvoga malenog reda? Zašto bi
oni ostali s tobom?” izazivao ga je Dageus.
213
 “Kako to misliš?” Kratak treptaj nelagode bljesnuo je muškarčevim mršavim
licem.
“Ako mogu putovati kroz vrijeme, što bi ih spriječilo da se vrate u vlastito
stoljeće? Što misliš da žele više od ičega?”
“Vratiti svoju moć. Priliku za ponovni život, za ponovnu vladavinu. Zauzeti
mjesto koje im pripada u svijetu.”
Dageus je podrugljivo coknuo jezikom. Iako nije razumio jezik i nije znao
Dragarove namjere, Simon to nije znao. Možda bi mogao imati koristi od sijanja
sumnje. Kad bi ga mogao natjerati da govori dovoljno dugo, možda bi učinci
droge prošli dovoljno da riskira prodor u Simonov um. “Oni žele tijela, Simone,
i imat će moć da se vrate vlastitima. Kad ih jednom oslobodiš, kako ćeš ih
spriječiti da se vrate? Nećeš ih modi kontrolirati. Onog trenutka kad se preobrazim
mogli bi uništiti tvoj red. Od kakve su ti koristi? Vratit će se u svoje stoljeće,
spriječiti rat i iznova napisati povijest posljednje četiri tisuće godina.” Dageus se
nasmijao. “Vjerojatno se nitko od nas neće ni roditi kad oni završe s
promjenama.”
Muškarci u prostoriji odjednom su se uznemirili. Uznemirenost je bila dobar
znak. Žestok razdor bio bi bolji.
“Oslobodit ćeš moć koju ne možeš ni približno razumjeti i za koju nema nade
da je svladaš.” Dageus mu je uputio leden osmijeh.
Simon je nekoliko trenutaka napeto šutio, a onda je prezrivo odmahnuo
rukom. “Dosta. Neću pasti na tvoje smicalice. Dragari se neće pokušati vratiti jer
bi tako riskirali da budu ponovno zatočeni. To nikad neće riskirati.”
“To ti kažeš, a zapravo ne znaš ništa o njima. Ja znam.”
Simonova se čeljust ukočila i dao je znak rukom dvojici muškaraca u blizini.
“Nitko me neće odvratiti od puta Proročanstva. Prisegnuo sam da ću ga ispuniti.
I možda ne znam o Dragaru koliko bih htio, ali znam mnogo o tebi.” Pogledao
je u muškarce. “Dovedite je”, naredio je.
Muškarci su požurili iz odaje.
Dageus se ukočio. Nju - koga? gotovo je zaurlao. Nema šanse, rekao je sâm
sebi. Chloe je spavala na sigurnome unutar zidina čuvanog dvorca.
Kako se samo prevario.
Kad su se nekoliko trenutaka poslije vratili, utroba mu se zgrčila. “Ne”,
prošaptao je, jedva pomičući usne. “O, ne, curo.”
“O, da, Keltare”, narugao se Simon. “Lijepa žena, zar ne? Pokušali smo je se
dočepati na Manhattanu. Ali ne boj se, vratit ćemo ti je u jednom komadu kad se
predaš neizbježnome. Vjerujem da je Dragar nakon četiri tisuće godina
poželio ženu.”
Muškarci su grubo napola dovukli, a napola unijeli Chloe u prostoriju. Noge
i ruke bile su joj vezane, a lice blijedo i prošarano suzama.

214
 “Žao mi je, Dageuse”, dahnula je. “Probudila sam se kad sam čula da su vrata
automobila zalupila i potrčala sam dolje da te zaustavim...”
Jedan ju je muškarac pljusnuo i svaki je mišić u Dageusovom tijelu bolno
zavrištao. Zatvorio je oči i odupro se mračnoj oluji koja se u njemu podizala. Ja
sam muškarac, ja sam Keltar. Neću se slijepo iskaliti, ponavljao si je. Prošlo je
nekoliko trenutaka prije nego što ih je uspio ponovno otvoriti, a kad jest, pogledi
su im se susreli.
Volim te, oblikovala je usnama. Žao mi je!
Odmahnuo je glavom odbijajući njezinu ispriku, nadajući se da joj je jasno da
isprika nije potrebna. On je kriv, ne ona. I ja tebe volim, curo, bez glasa je
oblikovao riječi.
“Kako dirljivo”, sarkastično je komentirao Simon. Muškarcima koji su držali
Chloe dao je znak da je dovedu i zaustavio ih na pet-šest koraka od stupa za koji
je bio vezan Dageus. “Privatni avion svakako ima svojih koristi”, rekao je
smiješeći se. “Bila je ovdje prije nego što si ti i sletio u London. A sad će je moji
ljudi ubiti ako ih ti ne spriječiš. To što si vezan ne bi trebala biti prepreka
muškarcu tolike moći.”
“Kurvin sine.” Dageus se žestoko napregnuo, ali nije bilo koristi. Bez čarolije
neće se moći pomaknuti.
Izjedao ga je bijes praćen žestokom kušnjom da upotrijebi najstrašniju moć
kojom je raspolagao. Mogao je okusiti moć drevnih koja mu se skupljala u grlu
preklinjući ga da je oslobodi. Riječi koje su donosile smrt škakljale su mu vrh
jezika. Želio je krv, a bića u njemu žudjela su da je proliju.
Simon je očito imao dobro planiranu strategiju. Drogirao je Dageusa kako ne
bi mogao kontrolirati količinu čarolije koju upotrebljava, uzeo kao taoca ženu
koju je Dageus volio više od samoga života i sad ju je namjeravao ubiti ako
Dageus ne upotrijebi čaroliju da to spriječi.
A ako upotrijebi čaroliju da je spasi, preobrazit će se.
Neizbježno je, shvatio je neobično ravnodušan. To je bilo to. Stjeran je u kut
iz kojega nema izlaza. Nije bilo šanse da dopusti da se Chloe nešto dogodi. Ikada.
Ona je bila njegova družica, ona je posjedovala njegov selvar. Njegov je život
bio njezin štit.
Na djelić sekunde, na neobično zaustavljen trenutak u vremenu, kao da je bio
u katakombama, ali ipak nije. Um mu je skliznuo na tiho mjesto gdje su se sjećanja
hitro izmjenjivala jedno za drugim.
Prvi je bio prizor Chloe na kišici na prepunoj manhattanskoj ulici kad ju je
prvi put vidio. Zatim prizor nje ispod njegova kreveta. Pa osjećaj sočnosti njezinih
usana kad ju je prvi put poljubio.
Hranio ju je komadićima lososa. Slušao je kako sa sjajem u očima neumorno
brblja o nekom nepoznatom svesku. Gledao je kako puši debelu cigaru.

215
 Vidio je njezine seksi, snene oči kad ju je doveo do prvog vrhunca u avionu.
Vodio je ljubav s njom u svjetlucavu jezeru pod beskonačnim plavim nebom na
voljenom Visočju. Prolio se u nju, postao je dio nje. Gledao ju je kad je stojeći na
stolcu u odrazu štita uvježbavala kako će mu reći da ga voli, kako se okrenula i
izvikala na njega. Kako je ponovila da ga voli kad joj je otkrio svoju najmračniju
tajnu. Kako nikad nije odustala od njega.
I u tom je neobično mirnom trenutku shvatio da je nikad ne bi upoznao da nije
prekršio zakletvu i da nije prošao kroz kamenje da spasi Drustana. Ironično,
razmišljao je, da je sudbina zahtijevala njegov pad da ga dovede do žene koja je
na toliko načina bila njegov spas. Da je mogao odabrati da se vrati u vremenu, ne
prekrši zakletvu i nikad ne upozna Chloe Zanders, odlučno bi ušao među kamenje
i učinio sve ispočetka, posve svjestan da će to dovesti do ovog trenutka.
Jednostavno zato da ima sreću voljeti Chloe toliko vremena koliko je imao.
S tog je mirnog mjesta njegov um brzo skliznuo na drugo: na oštro hladnu
noć kad je plesao po svojem ledom prekrivenom zidu terase. Učinio je to jer je
oduvijek znao da svemu može stati na kraj ako umre. Jednostavno rješenje,
zapravo. Bez oruđa nema uskrsnuća. Mat, završnica, meč.
Dio njega bio je neopisivo umoran od borbe.
Ali te je večeri odlučio nastaviti borbu i odložio misli o samoubojstvu u svoj
arsenal rješenja za krajnju nuždu, prezirući samu pomisao.
Tada je upoznao Chloe koja mu je dala tisuću razloga za život.
Gorko se nasmiješio. Nije mogao prizvati čaroliju potrebnu da je oslobodi i
odvede na sigurno a da ne oslobodi Dragara. Zaglavio je u nemogućem položaju.
Nikad neće dovesti to “mračno razdoblje, okrutnije nego što ga je
čovječanstvo ikad poznavalo” koje je Proročanstvo predviđalo. Nije mogao
predvidjeti koliko bi milijuna ljudi možda umrlo. Što ako su riječi kojima je
zadirkivao Simona bile doista ono što je trinaestorka planirala učiniti? Što ako
su doista planirali putovati natrag u vremenu? Možda ponovno ratovati? Možda
ovaj put pobijediti?
To bi posve promijenilo četiri tisuće godina ljudske povijesti. Kad završe sa
svime, čovjek bi mogao prestati postojati u sadašnjem vremenu.
Ne. Iscrpio je sve mogućnosti izbora, sve prilike.
O, ljubavi, tugovao je, nije trebalo ovako završiti.
Otvorivši oči vidio je da su Chloe začepili usta. U njezinim su modrozelenim
očima svjetlucale suze.
“Poreži je”, rekao je Simon tiho. “Pokaži mu njezinu krv.”
Dageus se ugrizao za jezik i ispunio usta gorkim, metalnim okusom. Znao je
da izbor trenutka mora biti savršen. Mora biti siguran da si je nanio smrtnu ranu i
da će umrijeti prije nego što preobrazba završi, ali ne prije nego što članovi
sljedbe umru i Chloe bude oslobođena. Pripremio se za ono što mora učiniti.

216
Trenutak oklijevanja bio je dovoljan da sve propadne. Morao je biti sto posto
spreman na umiranje.
A to je bilo prokleto teško dok je gledao Chloe.
Jedan joj je muškarac prešao oštricom po koži vrata i po njemu su potekle
grimizne kapi. Chloe im se koprcala u rukama, bacakajući se na sve strane.
Sad, rekao si je i šapnuo tihi “zbogom” svojoj družici. Tuga ga je preplavila
tako silovito i žestoko da je zabacio glavu i zajaukao iz dubine duše.
A onda je, prvi put od večeri kad su ga opsjeli, spustio sve obrambene zidove
i prestao se odupirati trinaestorki.
Otvorio im se. Pozvao ih. Prigrlio ih.
Odgovor je bio trenutačan. Preplavili su ga snaga, podmuklost i ludilo.
Odjednom su ga napali djelići i isječci trinaest života, ispunjeni nevjerojatnom
snagom dvanaestorice muškaraca i jedne žene čija je žudnja za životom bila tako
žestoka da su željeli živjeti zauvijek. Ali ono što je daleko nadmašivalo to što ih
je osjećao kao pojedince bio je njihov ujedinjen gnjev i mržnja prema svojim
tamničarima, neprekidna odlučnost da unište narod Tuatha Dé Danaan, čak i ako
usput moraju uništiti sva kraljevstva.
Kako su nahrupili u njega, tako je on upao u Simonov um i počeo kopati po
njemu. Premda mu odgovor sad neće baš biti od koristi, ipak je želio znati. Želio
je znati kako su se stvari mogle drukčije odigrati da je bio manje nagao, da je bio
mudriji.
Odgovor ga je nasmijao. Kakva ironija! Večeras je došao ovamo pun nade, a
nije znao da mu je, čak i da nisu oteli Chloe, ovo bila jedina mogućnost.
Simon je doista znao kako ponovno zatočiti trinaestorku.
Dageus je morao umrijeti.

Chloe se i dalje trzala u rukama svojih napadača, trepćući da otjera suze. Bila je
glupa kad je istrčala iz dvorca, ali proklet bio on što je sve htio učiniti sam! Kako
je mogla znati da će je zaskočiti čim proviri iz dvorca? Nije stigla ni zavrištati i
upozoriti Drustana i Gwen da je otimaju.
Iz očaja je počela žvakati krpu kojom su joj začepili usta, ali bez koristi, nije
mogla ispustiti ni glasa. O, Dageuse, bespomoćno je pomislila gledajući ga.
Pogledao ju je i usne su mu se pomaknule, ali nije razumjela što je rekao.
Odjednom je ispustio zvuk sirove agonije i tamna mu je glava takvom snagom
udarila o kameni stup da je Chloe gotovo prestala disati, vrišteći tiho u sebi. Vrat
mu se savio, tijelo mu se napregnulo kao da je bilo na spravi za rastezanje udova.
Čovjek zvan Simon je zavrištao i srušio se na tlo grčevito se držeći za glavu.
217
 Zvuk Dageusova smijeha sledio joj je krv. Dageus nikad nije - nikad ne bi -
proizveo takav nastran, mračan zvuk. Silovito se tresla gledajući kako mu glava
polako pada. A kad mu je vidjela oči, zamalo se ugušila.
Bile su gotovo posve crne.
Još ih je obrubljivala tanka srebrnasta bjelina, ali jedva vidljiva. Chloe se
ukipjela od užasa i prestala se otimati.
U odaju je uletio hladan vihor, razbacao knjige s polica, prevrnuo stolove i
stolce, podignuo papire i pergamente u zrak.
Odjednom su dva muškarca koja su je držala nestala. Nož pod njezinim
vratom odjurio je kroz zrak i izgubio se među letećim krhotinama. Užad na
njezinim gležnjevima i zapešćima samo se razvezala i krpa joj je naglo istrgnuta
iz usta.
Kao da je dolazio iz velike daljine, čula je Dageusov glas - ali ne baš njegov
glas, bilo je to više kao da je čula desetke glasova naslaganih jedan na drugi - kako
joj govori da zatvori oči, kako joj govori da ništa ne gleda i ne sluša dok joj on ne
naredi drukčije. Znala je da joj je nešto učinio, da je na njoj upotrijebio nekakvu
čaroliju jer je odjednom postala slijepa i gluha. Uspaničena gubitkom osjetila,
bacila se na tlo i ukočila se.
To razdoblje slijepe tišine činilo se dugim poput vječnosti. Jedino što je još
osjećala bilo je hladno milovanje tamnog vjetra.
Sklupčala se na podu i nije htjela razmišljati o tome što se događa. Nije htjela
vjerovati u ono što je mislila da je vidjela prije nego što su se otvorila vrata pakla.
Poznavala je Dageusa; nikad ne bi učinio takvo što. Čak ni za nju. Čast mu je bila
najvažnija. Nikad ne bi stavio njezin život ispred sudbine svijeta.
Zašto joj se onda činilo da postaje dragar?

218
 • 26 •

Kad joj se vratio sluh, Chloe je čula samo tišinu. Premda to nije bila baš tišina,
u usporedbi s potpunim vakuumom gluhoće tišina je bila zbrka bijelog šuma:
slabašno zujanje fluorescentne rasvjete, prigušeno strujanje odvlaživača zraka
postavljenih da zaštite drevne tekstove. Nikad u životu nije bila tako zahvalna na
takvim jednostavnim, utješnim zvucima. Prenerazilo ju je iskustvo uskraćenih
osjetila vida i sluha.
Ali još nije mogla vidjeti i iskusila je još jedan trenutak potpune panike prije
nego što je shvatila da su joj kapci zaklopljeni. Otvorila ih je i uz velik se napor s
poda pridignula u sjedeći položaj. Pogled joj je poletio prema kamenom stupu, ali
Dageus više nije bio vezan za njega. Očajnički je preletjela pogledom po sobi.
Jednom, dvaput, triput je pogledom pretražila nered.
I zatresla glavom kao da odbija prihvatiti ono što vidi.
Posvuda je bilo krvi. Goleme lokve krvi. Rasprskana krv po stolovima i
stolcima i kaos od knjiga i papira na podu.
Pa još krvi na kamenom stupu.
Ali u cijeloj prostoriji osim nje nije bilo nikoga. Ni živoga ni mrtvoga.

219
 Vrijeme nam je suputnik.
Podsjeća nas da cijenimo svaki trenutak
jer se nikad neće vratiti.
Što smo ostavili za sobom nije tako
važno kao kako smo živjeli.
- JEAN LUC PICARD, KAPETAN Enterprisea.

220
 • 27 •

“Ne želim da odeš”, rekla je Gwen. Chloe je bila uvjerena da je to ponovila

već stotinu puta. “Molim te, ostani s nama, Chloe,” Chloe je umorno odmahnula
glavom. Posljednja dva tjedna ona i Gwen jako su se zbližile, što ju je istodobno
tješilo i boljelo jer ju je podsjećalo na nevjerojatan život koji je mogla imati da se
sve odigralo drukčije. Nije uopće sumnjala da bi se ona i Dageus vjenčali, ostali
u Škotskoj i kupili kuću blizu Gwen i Drustana. Ona i Gwen, imale su zajedničkih
interesa i s vremenom bi joj Gwen postala poput sestre koju nikad nije imala.
Kakav savršen, blažen san bi to bio! Živjeti na Visočju, okružena obitelji,
udana za čovjeka kojega voli.
Ali sve je tako prokleto pošlo po zlu i ništa od toga se nikad neće obistiniti i
njezina ju je sve veća ljubav prema sjajnoj, brižnoj ženi koja je nepokolebljivo
stala uz nju nakon one grozne noći počela više boljeti nego joj pomagati.
“Ostala sam koliko sam mogla, Gwen”, rekla je Chloe i odlučnim korakom
nastavila prema sigurnosnoj provjeri. Bili su u zračnoj luci i nije mogla dočekati
da poleti, da pobjegne od svih bolnih uspomena. Ako uskoro ne ode, bojala se da
bi mogla početi vrištati i nikad ne prestati. Nije više mogla gledati Drustana. Nije
više mogla podnijeti boravak u dvorcu koji je izgradio Dageus.
Više ni sekunde nije mogla podnijeti biti u Škotskoj bez njega.
Prošla su dva tjedna od grozne noći kad ju je probudio tresak automobilskih
vrata. Dva tjedna otkad je izjurila za njim i otkad su je zatočili članovi sljedbe koji
su samo čekali takvu priliku.
Dva tjedna otkad je jecajući pobjegla iz srca katakombi, isteturala iz zgrade
Belthew i iz telefonske govornice nazvala Gwen i Drustana.
Dva tjedna otkad su joj se pridružili u Londonu i pretražili svaki milimetar te
proklete zgrade.
Kad su je isprva Gwen i Drustan odveli u dvorac Keltar, bila je u šoku, nije
mogla govoriti. Sklupčala se u zamračenoj spavaćoj odaji, maglovito svjesna da
bdiju nad njom. Naposljetku im je uspjela reći što se dogodilo - barem ono što je

221
vidjela - a onda se šćućurila u krevetu i iznova to vrtjela u glavi kao da pokušava
dokučiti što se doista zbilo.
Shvatila je da nikad neće sigurno znati.
Jedino što su sigurno znali bilo je da je Dageus mrtav.
Dva je tjedna Chloe živjela kao zamrznuta u jednome bolnom trenutku, pod
bremenom napetosti i tuge... i varljive nade. Nije doista vidjela njegovo mrtvo
tijelo. Pa, možda...
Pa ništa.
Dva tjedna iščekivanja, molitve, nade protiv svih izgleda.
I svaki dan gledanja Gwen i Drustana zajedno bio je čisti pakao. Drustan je
dirao Gwen Dageusovim rukama. Spuštao je Dageusovo lice da je poljubi.
Govorio je Dageusovim seksi, dubokim glasom.
A nije bio Dageus. Nije bio njezin da ga zagrli, premda je izgledao kao da bi
trebao biti. Bio je Gwenin i Gwen je bila trudna, a Chloe nije. Znala je jer ju je
Gwen prije nekoliko dana uvjerila da se testira na trudnoću, objasnivši joj da će
se barem imati za što uhvatiti pokaže li se da je test pozitivan. Nažalost, nije bila
sreće kao Gwen prije sedam mjeseci kad je saznala sretnu vijest.
Test je bio negativan.
Kao i njezin život. Golema negativnost.
“Mislim da ne bi trebala biti sama”, pobunila se Gwen.
Pokušala se utješno nasmiješiti, ali iz pogleda na Gweninu licu zaključila je
da je samo uspjela jezivo ogoliti zube. “Bit ću dobro, Gwen. Ne mogu više biti
ovdje. Ne mogu podnijeti pogled na...” Ušutila je jer nije htjela povrijediti Gwen.
“Razumijem”, rekla je Gwen ustuknuvši. I ona se osjećala tako kad je mislila
da je zauvijek izgubila Drustana i kad je upoznala njegove potomke. Mogla je
samo zamisliti što je Chloe osjećala svaki put kad bi pogledala Dageusova brata
blizanca. A Chloe nije čekala njihovu djecu kao Gwen.
Najgore je što nije dobila nikakav odgovor. Dageusa jednostavno više nije
bilo. Gwen se prvih dana također očajnički nadala čudu dok joj Drustan nije
priznao da od noći kad je njegov brat nestao nije više osjećao onu jedinstvenu
vezu tipičnu za blizance koju su on i Dageus uvijek dijelili.
Odlučili su to neko vrijeme skriti od Chloe. Gwen još nije bila sigurna jesu li
donijeli pravu odluku. Znala je da se Chloe jednim dijelom još nada.
“Doći ćemo na Manhattan za nekoliko tjedana, Chloe”, rekla joj je Gwen
čvrsto je zagrlivši. Ostale su neko vrijeme tako zagrljene kad se Chloe otrgnula i
gotovo otrčala na sigurnosni pregled, kao da ne može iz Škotske otići dovoljno
brzo.
Gledajući je kako odlazi, Gwen je neutješno zaplakala.

222
Igra Možda, shvatila je brzo Chloe, bila je najokrutnija, gora od igre “Što bi bilo
kad bi bilo”. Igra Možda bili su roditelji koji su otišli u kino i na večeru i nikad se
nisu vratili. Igra možda bio je pogreb sa zatvorenim lijesovima i mašta
četverogodišnjakinje suočene s glatkim i ulaštenim kutijama, pogrebnikom i
zbunjujućim pogrebnim obredima.
Igra Možda bila je vražja prazna soba puna krvi i bez odgovora.
Možda je Dageus upotrijebio Dragarovu moć da je oslobodi, da ubije članove
sljedbe i čarolijom im prenese tijela drugamo da se ona ne bi suočila sa stravom,
gdje se i ubio da osigura da se Proročanstvo nikad ne ispuni.
Drustan je vjerovao u to. A duboko u srcu i Chloe je vjerovala u to. U srcu je
znala da Dageus nikad ne bi riskirao osloboditi drevno zlo da ponovno hoda
zemljom. Čak ni za nju. Nije to imalo veze s ljubavlju. Samo sa sudbinom i
budućnošću cijelog svijeta.
U glavi je beskonačno vrtjela onaj trenutak kad joj je nož odletio s vrata i
jurnuo kroz zrak.
U njegovu smjeru.
Ali možda, ustrajao je još jedan podmukao glasić, su on i Dragarova sljedba
izbrisali jedno drugo... mmm, nehotice, i... svi će se vratiti. Kad-tad. I čudnije bi
se stvari mogle dogoditi. Čudnije su se stvari stalno događale u seriji Buffy. Možda
su zarobljeni negdje u bitki na život i smrt ili takvo što.
Možda, mučio ju je um, još negdje živi, nekako. To je bilo najbolnije od svega.
Koliko je godina vjerovala da će njezini roditelji ponovno ući kroz ulazna
vrata? Kad je djed došao po nju da je odvede u Kansas, prestravila se. Još se sjeća
da je zaurlala na njega da ne može otići jer mama i tata neće znati gdje sam kad
se vrate!
Godinama se očajnički držala za tu mučnu nadu dok nije dovoljno odrasla da
shvati što je smrt.
“O, Zandersice”, prošaptala je. “Ne možeš igrati igru Možda. Znaš kako
djeluje na tebe.”

Nije znala koliko je dana provela sklupčana u stanu posve odvojena od svijeta.
Nije se javljala na telefon, nije provjeravala elektronsku ni običnu poštu i rijetko
bi se uopće pomaknula iz kreveta. Provodila je vrijeme vrteći u glavi svaki
dragocjeni trenutak koji su ona i Dageus proveli zajedno.

223
 Provela je najnevjerojatnijih mjesec dana života, upoznala muškarca Svojih
snova i zaljubila se preko ušiju. Smiješila joj se blistava budućnost. Na dlanu je
držala sve što je ikad željela, a sad nije imala ništa.
Kako da nastavi? Kako da se suoči sa svijetom? Da se odjene, možda počešlja
kosu, iziđe na ulicu i gleda druge zaljubljene parove?
Nemoguće.
I tako su se dani vukli u turobnoj magli sve dok se jednog dana nije probudila
opsjednuta željom da sve predmete koje joj je dao ima u svom stanu. Morala je
imati skean dhu, omotati prste oko njega na istim mjestima na kojima su nekoć
počivali njegovi.
A to je značilo da mora izići iz stana. Pokušala je smisliti neki drugi način da
ih se domogne, ali nije postojao. Samo je ona mogla pristupiti sefu.
Posve tupa odvukla se pod tuš, zatim se nekako oprala, obrisala, pa nabasala
na kovčeg koji još nije raspakirala. Izvukla je zgužvanu odjeću koja je pristajala
zajedno ili nije - iskreno, nije ju bilo briga, barem nije gola i neće je uhititi, što bi
je natjeralo da razgovara s ljudima, nešto za što nije imala volje - i odvezla se
taksijem u banku.
Vrlo su je brzo uveli u privatnu sobu sa sefom. Dugo ga je gledala, samo je
stajala i zurila u njega kao da priziva golemu snagu potrebnu da u torbici pronađe
novčanik. Naposljetku je iskopala ključ i otključala dugu metalnu kutiju.
Otvorila ju je i ukočila se, piljeći. Iznad njezina kratkog bodeža, skean dhua,
broša Keltarovih i narukvice sa složenim gravurama iz prvog stoljeća nalazila se
omotnica s njezinim imenom.
Napisanim Dageusovim rukopisom.
Zatvorila je oči da je ne vidi. Nije bila spremna na to! Srce joj se slomilo već
od pogleda na njegov rukopis.
Nekoliko je puta polako udahnula da se smiri.
Otvorila je oči i drhtavim rukama posegnula za omotnicom. Što joj je, pobogu,
mogao napisati prije toliko tjedana? Poznavali su se samo pet dana prije nego što
je s njim otputovala u Škotsku!
Odlijepila je zalistak omotnice i izvukla list papira.

Chloe, curo:

Ako sad nisam s tobom ovdje, nalazim se onkraj ovoga života jer to je
jedini način da te napustim.

Trgnula se, cijelo joj se tijelo treslo. Prošlo je nekoliko dugih trenutaka prije
nego što se natjerala da nastavi čitati.

224
 Nadao sam se da sam te dobro volio, draga, jer i sad znam da si moja
najsjajnija zvijezda. Znao sam to istoga trenutka kad sam te ugledao.

Ah, curo, toliko obožavaš svoje starine, Ovaj je lopov lakom samo za
jednim neprocjenjivim blagom: tobom.

Dageus

Zatvorila je oči na novi trzaj bola. Grlo joj se steglo, oči su je bolno pekle - a
ipak nije htjela zaplakati. Postojao je savršeno dobar razlog zašto nije zaplakala
od noći kad je nestao. Zaplače li, to će značiti da ga više nema.
Također se činilo da to podrazumijeva, na možda manje nego logičan način,
da sve dok ne zaplače nade još ima.
O, Bože, mogla ga je zamisliti! Mogla ih je oboje vidjeti kako stoje u banci
taj dan. On visok, taman, prelijep da ga se opiše. Ona neopisivo uzbuđena,
oduševljena i nervozna. Opčinjena njime.
Nepovjerljiva također, prema podmuklome, nevjerojatno seksipilnome
Keltskom Duhu. Pratila mu je svaki korak da bude sigurna da je doista stavio
njezine dragocjene predmete u kutiju prije nego što ju je zaključao i dao joj ključ.
Ipak je uspio u zadnji čas neprimjetno ugurati pismo.
Čak i tada. Želio ju je čak i tada. Rekao je, čak i tada, da je nikad neće
napustiti.
“Gospođo?” prekinuo ju je oštar glas. “Ispričavam se što smetam, ali tek su
me sad obavijestili da ste došli. Je li gospodin MacKeltar s vama?”
Chloe je polako otvorila oči. Na ulazu je stajao upravitelj banke. Još nije bila
spremna razgovarati s ljudima, pa je samo odmahnula glavom.
“U tom slučaju, zamolio me da vam dam ovo, ako dođete pokupiti sadržaj
kutije bez njega.” Predao joj je snop ključeva. “Rekao je da želi da vi imate” -
slegnuo je ramenima i pogledao je neskrivenom znatiželjom - “što god da ovi
ključevi otključavaju. Rekao je da je već plaćeno, a ako ne želite biti vlasnica,
možete prodati. Izrazio je uvjerenje da će vam ovo i više nego dostajati do kraja
života. Pažljivo ju je proučio. «Gospodin MacKeltar ima pozamašne račune u
našoj banci. Smijem li pitati što namjerava s njima?”
Chloe je drhtavom rukom uzela ključeve. Bili su to ključevi njegova
penthausa. Slegnula je ramenima kao da mu govori da nema pojma.
“Jeste li dobro, gospođo? Blijedi ste. Nije vam dobro? Da vam donesem čašu
vode ili nešto gazirano?”

225
 Chloe je odmahnula glavom. Ugurala je pismo u džep i smjestila pažljivo
zamotani skean dhu u torbicu. Ostale će predmete ostaviti u banci dok ne bude
našla mjesto koje će smatrati sigurnim za njih.
Nikad ih neće prodati. Neće se razdvojiti ni od jednoga dragocjenog sjećanja.
Zagledala se u ključeve, nekako čudno obamrla. Kako je samo pažljivo
planirao, kako je čak i tada unaprijed razmišljao. Ostavio joj je svoj penthaus, kao
da bi ikad mogla živjeti u njemu. Ili ga prodati. Ili uopće razmišljati o njemu.
“Gospođo, primijetio sam da u spisima gospodina MacKeltara nemamo
navedenu najbližu rodbinu ...”
“O, tiho, tiho, može?” Chloe je napokon prozborila gurajući se kraj njega.
Umirala je iznutra, a njega je zanimalo samo hoće li banka izgubiti Dageusov
novac. Nije to više mogla podnijeti. Ostavila je pretinac i upravitelja banke za
sobom a da se nije ni okrenula.

Lutala je gradom neko vrijeme, slijepo se probijajući kroz mnoštvo, bez ideje o
tome kamo ide. Hodala je spuštene glave dok je sunce prelazilo u podnevne sate,
spustilo se iza nebodera i potonulo iza obzora.
Hodala je dok nije bila previše iscrpljena da napravi još jedan korak, i onda
se strovalila na klupu. Nije mogla podnijeti pomisao da se vrati u svoj stan, nije
mogla podnijeti pomisao da se vrati u Dageusov penthaus. Nije mogla podnijeti
pomisao da bude igdje, pa čak ni da samo bude.
Ipak... razmislila je, možda bi pomoglo. Možda da je okružena njegovim
stvarima, da ga ponovno namiriše na jastucima, da dotakne njegovu odjeću...
Bila bi to agonija.
U potpunom sukobu sama sa sobom, ustala je i opet počela besciljno hodati.

Pala je noć i pun je Mjesec krasio nebo kad je Chloe ušla u elegantno predvorje
Dageusove zgrade. Nije odlučila otići tamo, jednostavno je hodala dok je noge
nisu nekamo odnijele.
Dakle, pomislila je tmurno, ovdje sam. Spremna ili ne.
Prošla je kraj zaštitara i odsutno im mahnula ključevima. Slegnuli su
ramenima - doista bi trebali biti otpušteni - pomislila je dok je ključem pokretala
dizalo prema četrdeset trećem katu.

226
 Iskoračivši u predsoblje noge su joj zadrhtale i sve joj se vratilo kao onoga
dana kad je prvi put došla ovamo. Prvog dana kad je stajala pred ovim vratima,
grčevito držeći treću Manannánovu knjigu nazivajući čovjeka kojem ju je trebala
dostaviti svim pogrdnim nazivima kojih se mogla sjetiti. Kad se brinula da neka
fufica ne ošteti svezak. Kad se rugala zlatnim šarkama. Kad je ušla u njegov dom
i ugledala mač iznad kamina - starinu koja ju je namamila u njezinu sudbinu.
Kako ju je uhvatio ispod svog kreveta. Kako se pretvarala da je francuska
sobarica.
Kako ju je prvi put poljubio.
Što bi dala da se može vratiti i sve to iznova proživjeti! Prihvatila bi bilo koji
od tih dana. A da je mogla sve učiniti ispočetka, nikad se ne bi odupirala njegovu
zavođenju. Pohlepno bi upijala svaki trenutak.
Ali takva je želja bila uzaludna. Ni ona ni itko drugi više se nikad neće vratiti
kroz vrijeme. U noći kad je Dageus nestao, Drustan joj je rekao da je osjetio da je
most u krugu kamenja umro. Kao da je energija koju je cijeli život osjećao
jednostavno nestala. Sljedećeg su dana ona i Christopher otkrili da su ploče koje
su držale svete formule također nestale, kao i njihovo sjećanje na formule koje
su u sklopu obuke zapamtili.
Što god da je Dageus učinio te noći, uspio je u jednome. Keltarovi više nisu
snosili dužnost čuvanja tajne putovanja kroz vrijeme. Napokon su bili oslobođeni
goleme odgovornosti i kušnje. Napokon su mogli živjeti jednostavnijim životima.
Kako bi to Dageus volio, pomislila je uz tužan smiješak. Ništa nije
priželjkivao više od obična, jednostavna života. Da ponovno nosi boje svoga
klana. I premda to nikad nije rekao, znala je da je želio i djecu. Želio je vlastitu
obitelj baš kao i ona.
Kako me život mogao ovako preveslati? došlo joj je da zaurla.
Pripremila se za još jednu navalu bolnih sjećanja kad je otključala vrata
(čudnog li čuda, stvarno ih je zaključao kad su otišli) i otvorila. Otišla je ravno do
kamina i prešla prstima preko hladnog metala mača.
Nije imala pojma koliko je dugo stajala tamo u mraku, okupana samo blagim
svjetlom punog Mjeseca koje je dopiralo kroz staklenu stijenu, ali naposljetku je
bacila torbicu na pod i pala na kauč.
Poslije će se suočiti s ostatkom penthausa. Poslije će se odvući u njegov
veličanstveni krevet i zaspati umotana u njegov miris.
Chloe, curo: Ako sad nisam s tobom ovdje, nalazim se onkraj ovoga života jer
to je jedini način da te napustim.
Eto. Sâm je to napisao u pismu koje joj je ostavio.
Chloe je bespomoćno zacviljela.
I napokon su navrle vrele suze. Bio je mrtav. Doista ga više nije bilo.
Sklupčala se na kauču i zaplakala.

227
 • 28 •

Malo poslije Chloe je probudio nepoznat, uporan zvuk. Trebalo joj je

nekoliko trenutaka da utvrdi odakle dolazi, da shvati da nešto struže na ulaznim
vratima penthausa.
Protrljala je oči i podigla se u sjedeći položaj na kauču. Zaspala je uplakana i
oči su joj bile natečene, a lice skoreno od suza. Zagledala se u tamu prema vratima
i pažljivo osluškivala što se događa.
Dragi Bože, pomislila je preplašeno, zvučalo je kao da netko pokušava
provaliti!
Još je nekoliko trenutaka osluškivala. Da, to je to. Čula je metalno struganje
obijanja brave. Sva sreća što je bila dovoljno pribrana da okrene ključ iznutra kad
je ušla.
Za Boga miloga, pomislila je, odjednom ogorčena, što je ovo? Moja godina
jada? Ima li kraja lošim stvarima koje mi se događaju?
E pa, neće ponovno biti žrtva, odlučila je. Chloe Zanders je prekipjelo. Sve
ima svoje granice. Odjednom je opasno pobješnjela na osobu s druge strane vrata,
tko god da bila, koja se usudila dodatno joj zagorčati život.
Kako joj se netko uopće usudio zadati još tuge?
Samo djelomice svjesna da se možda ne ponaša racionalno, skliznula je s
kauča, zgrabila mač s kuka iznad ognjišta i došuljala se do vrata.
Kratko je pomislila da zalupa na njih nadajući se da će preplašiti uljeza, ali
brzo je zaključila da bi zbog izoliranosti penthausa uljez ipak mogao provaliti i
time joj oduzeti jedinu prednost koju je imala - faktor iznenađenja.
Tiho je stajala iza vrata i čekala. Nije dugo prošlo kad je začula okretanje
zasuna i otključavanje brave. Plitko je udahnula, našla uporište u petama, sagnula
se u stabilan položaj i objema rukama podignula teški mač.
Vrata su se otvorila i tamna je silueta kliznula u stan.
Hitro i možda jače nego što je namjeravala, Chloe je prislonila mač na
provalnikovo grlo. Začula je oštar udah i pomislila da ga je možda zarežala.

228
 Bože, pomislila je.
“Chloe, curo, molim te spusti mač”, tiho je rekao Dageus.
Chloe je vrisnula.

Družice Keltarovih nikad svojim muškarcima ne dolaze lako. Neke

prelaze neizmjerne i nepojmljive udaljenosti, druge prelaze tek kratak
put, premda u svojim srcima prevaljuju velike udaljenosti. Većina ih se
odupire na svakom koraku, a ipak će za svakog Keltara jedna žena poći
na to putovanje. Na Keltaru je da položi pravo na nju.

Silvan je u krilo položio mali svezak koji je pronašao u podzemnoj knjižnici.

Jedini svezak koji se usudio uzeti iz odaje prije nego što ju je trajno zatvorio. Sad
je u svojoj staroj spavaćoj odaji i osobnom svetištu - knjižnici u kuli sa stotinu tri
stube iznad dvorskih bedema - završio s čitanjem. Na knjizi nije pisalo ime pisca,
kao što je bilo uobičajeno, uz molbu za blagoslov onoga koji ju je napisao, i
sastojala se od samo nekoliko desetaka malih listova pergamenta. A ipak je tih
nekoliko listova, zbirka o družicama Keltarovih muškaraca, bilo najblaže rečeko
fascinantno.
Zašto nisi položio pravo na svoju družicu, starče?
Odgovor na to bio je složen, razmišljao je pogledom prelazeći odajom u kuli.
Debele svijeće raštrkane na nekoliko stolića sjajno su gorjele, praminjale na
toplome noćnom povjetarcu i on se nasmiješio ogledavajući se ovim mirnim
rajem. Kao momak uživao je u svemu što je imalo veze s kulom, u zavojitom
stubištu, u kamenim zidovima s mnoštvom pukotina i površina pokrivenih
debelim tapiserijama, u veličanstvenoj ljepoti pogleda s visokog prozora u
prostranoj okrugloj sobi. Ni kao starac je nije smatrao ništa manje očaravajućom.
Sjeo je na isti duboki stolac i zagledao se u noć kao mladić od samo dvadeset
godina, zatim dvostruko toliko, zatim trostruko i još nekoliko. Poznavao je svaki
pedalj zemlje s onu stranu prozora. Ma koliko je volio, ipak mu je samoća koju je
tražio kao utočište s vremenom postala zatvor i bio je i više nego spreman
napustiti ga prije nekoliko godina kad se oženio s Nell i odselio dolje unutar
dvorskih bedema.
Ipak bi bilo večeri poput ove kad bi žudio za uzdignutim visinama i tihim
mjestom za razmišljanje. Dageus i Chloe otišli su prije gotovo mjesec dana i pitao
se koliko je još vremena trebalo proći da napokon prihvati da nikad neće saznati
što se dogodilo s njegovim sinom. Premda je vjerovao da će Dageus učiniti sve
što se mora učiniti, neznanje o ishodu progonit će ga do kraja života.

229
 Nellie također. Ozračje u dvorcu bilo je tmurno otkad su otišli.
Nellie. Kako je samo blagoslovila njegov život. Bez nje bi izgubio oba sina i
živio bi sâm na vrhu Keltarove planine.
Uskoro će ugasiti svijeće i zavojitim se stubištem spustiti u prizemlje. Najprije
će otići u dječju sobu gdje njegovi sinovi već spavaju. Sjest će kraj njih kao i
svake večeri i diviti im se. Divit će se drugoj životnoj prilici koju je dobio kad se
najmanje nadao.
Okrenuo je svezak na stranicu koju je obilježio prstom.

Razmjena obvezujućih zavjeta njihova će srca spojiti za cijelu vječnost, a

kad se združe, nikad neće voljeti drugu osobu.

To je bila bit njegova problema. Zbog razlike u godinama, nikad nije položio
pravo na svoju družicu. Znao je da će umrijeti prije nje. Možda mnogo prije nje.
I što onda? Ne bi se preudala jer je on mrtav? Provela bi sljedećih dvadeset ili
više godina sama? Pomisao na to da liježe s drugim muškarcem posve ga je
izluđivala, ali pomisao da godinama liježe sama u krevet nije mu bila nimalo
ugodnija. Nellie bi trebala biti voljena, cijenjena, mažena i pažena. Trebala
bi uživati i... i... i - oh! Nemoguće je odabrati što je gore!
Ona bi trebala odabrati, bocnula ga je savjest.
“Razmislit ću o tome”, progunđao je.
A ako umreš prije nego što završiš s tim razmišljanjem?
Namrštivši se, uvukao je svezak u praktičan džep koji mu je Nellie ušila u
unutarnji dio najdraže plave halje i baš je počeo ustajati kad je osjetio prisutnost
u sobi, točno iza leđa.
Ukočio se i posegnuo za svojim druidskim osjetilima da identificira uljeza, ali
tko god ili što god da je stajalo iza njega bilo je izvan dosega njegova poimanja.
“Sjedni, Keltare”, rekao je zvonki ženski glas.
Sjeo je. Nije bio siguran je li odabrao poslušati ili mu je glas oduzeo volju.
Sjedio je u napetom iščekivanju kad je iz sjene iza njega istupila žena.
Odnosno ne že... oh, biće. Znatiželjno je nagnuo glavu i zagledao se u nju. Stvor
je bio tako sjajan, tako lijep da je jedva mogao skinuti pogled s nje. Oči su joj bile
različitih nijansi koje su se prelijevale u bojama koje je bilo nemoguće imenovati.
Kosa poput predene svile, nježno, vilenjačko, nadljudski lijepo lice. Odjednom se
upitao je li možda pojeo malo loše govedine za večeru i patio od nekakve umne
nestabilnosti koju je uzrokovala otrovana probava. Onda ga je uhvatio još gori
strah, onaj od kojeg je postao ošamućen i od kojeg mu je krv prebrzo jurila u
prsima: možda je došlo njegovo vrijeme, a ovo je bila Smrt, jer sigurno je bila
dovoljno lijepa da svakog muškarca namami u veliku nepoznanicu koja je ležala
s druge strane. Čuo je vlastito prebrzo i preoštro disanje, osjetio kako mu rukama

230
prolaze neobični trnci, kao da će svaki trenutak obamrijeti. Hladan mu je znoj
probio kožu.
Ne mogu sad umrijeti, pomislio je kao kroz maglu. Nisam položio pravo na
Nellie. Ne bi mogao to podnijeti, pomislio je dok je treptao nevjerojatno teškim
kapcima. Možda više nikad neće pronaći jedno drugo. Možda će biti prisiljen
propatiti stotinu života bez nje. To bi bio najgori pakao!
“Aoibheal, kraljica naroda Tuatha Dé Danaan, pozdravlja te, Keltare.”
Vid mu se uznemirujuće zamutio i posljednja mu je misao prije... uh, prije
nego što ga je napetost trenutka privremeno uskratila pameti, bilo olakšanje što
nije umirao i bijes na sebe što je propustio i sekundu onoga što je sigurno bio
najuzbudljiviji događaj u njegovu životu.
Kraljica legendarnog naroda Tuatha Dé Danaan došla je k njemu! A što je
veliki vlastelin Keltar učinio?
Onesvijestio se poput bespomoćne paunice.

Nekoliko minuta poslije Chloe je sjedila na kauču s glavom među koljenima

očajnički pokušavajući da prodiše.
Dageus je bio pred njom, s rukama oko njezinih gležnjeva. “Djevojko, daj da
ti donesem papirnatu vrećicu, hiperventiliraš.”
“Da se nisi” - udah-udah - “USUDIO” - udah-udah -“ostaviti me!” Stisnula
mu je ramena.
“Ne namjeravam te više nikad napustiti, ljubavi”, rekao je i pogladio je po
kosi. “Ali idem u kuhinju po vrećicu. Pokušaj se opustiti, draga.”
Chloe je gotovo ponovno frustrirano zavrištala. Opusti se. Kako da ne.
Trebala ga je zagrliti, poljubiti, zahtijevati da joj kaže što se, pobogu, događa, ali
nije mogla dovoljno duboko udahnuti da prozbori.
Dok je stajala na ulaznim vratima, gotovo se onesvijestila kad je kroz tamu
čula njegov glas. Mač joj je ispao iz odjednom beživotnih ruku, noge su joj se
odsjekle, a pluća su joj jednostavno prestala raditi. Mislila je da je štucanje
grozno, ali to nije bilo ništa u usporedbi s hiperventiliranjem.
I porezala ga je! Na vratu mu se vidjela tanka krvava linija. Pokušala ju je
obrisati, ali on je uhvatio obje njezine ruke u svoju, nježno ih pritisnuo u njezino
krilo i otišao u kuhinju. Istegnula je glavu postrance i promatrala ga kako odlazi.
Kako je ovo moguće? Kako je živ? O, Bože, živ je!
Nije mogla skrenuti pogled s njega, okretala se slijedeći njegove korake, ne
ispuštajući ga iz vida ni sekundu. Bio je tu. Doista je bio tu. Bio je stvaran.
Dotaknula ga je.

231
 Iz bljedila njegova lica znala je da ga je prestrašilo što ona ne može duboko
udahnuti. I nju je uplašilo, pa se natjerala da se usredotoči na dublje disanje.
Kad se naposljetku vratio s papirnatom vrećicom, premda se i dalje vidljivo
tresla, uspjela je udahnuti. Pogledala ga je i pokazala mu lice umrljano suzama
radosnicama.
“Kako? Kako je to moguće?” plakala je bacivši mu se u naručje.
“O, curo”, zapreo je, uhvativši je u zagrljaj. Spustio je glavu i dodirnuo
njezine usne svojima. Jednom, dvaput, desetak puta. “Mislio sam da sam te
zauvijek izgubio, Chloe”, zastenjao je.
“Ti? I ja sam!”
Još pomamnih poljubaca, dubokih i gladnih. Obavila mu je ruke oko vrata i
uživala u njegovoj čvrstoći, u toplom pritisku njegova tijela na svome - u onome
što je mislila da više nikad neće iskusiti.
Napokon joj je Dageus promrmljao na usnama: “Kako si došla ovamo, curo?
Kako si se tako brzo vratila iz Škotske?”
“Brzo?” Chloe se povukla i zagledala se u njega. “Dageuse, prošla su tri i pol
tjedna otkad si nestao.” Sama pomisao na te grozne tjedne bila je dovoljna da je
ponovno natjera u plač.
Zapanjeno je spustio pogled prema njoj. “Tri i pol - ah! Dakle, to je kraljica
mislila”, uzviknuo je.
“Kraljica? Koja kraljica? Što se dogodilo? Gdje si bio? Zašto si obijao bravu?
Zašto nisi jednostavno - oh!” Slomila se i pogledala duboko u njegove egzotične,
senzualne jantarne oči.
Jantarne.
“O, Dageuse”, dahnula je. “Nema ih više. Nisi samo živ - slobodan si, zar
ne?”
Obasjao ju je blistavim osmijehom i radosno se nasmijao.
“Da, curo. Otišli su. Zauvijek. A što se tiče obijanja brave, budući da njih
nema, ne znam više njihove čarolije. Bojim se da su moji lopovski dani odbrojani,
djevojko. Hoćeš li me svejedno primiti natrag, premda sam samo nešto više od
čovjeka? Jednostavni druid Keltar, ništa više?
“O, primit ću te, Dageuse MacKeltare”, rekla je Chloe strastveno. “Itekako ću
te primiti.”
Trebali su joj deseci poljubaca prije nego što se dovoljno smirila - i dovoljno
se uvjerila da je stvaran - da mu dopusti da je povuče na svoje krilo na kauču i
ispriča joj što se dogodilo.

232
Kad se Silvan osvijestio i promeškoljio na stolcu, kraljica je sjedila nasuprot
njemu i pažljivo ga promatrala.
“Stvarna si”, uspio je reći.
Izgledalo je da se ona zabavlja. “Nedavno su mi skrenuli pozornost na to da
vas možda nismo trebali ostaviti bez uputa. Da ste možda pomislili da nismo
stvarni. Nisam bila uvjerena u to. Sad jesam.”
“Što si ti? upitao je Silvan, ponizno očaran.
“To bi bilo teško objasniti na tvom jeziku. Mogla bih ti pokazati, ali nisi se
baš dobro nosio s ovim oblikom, tako da sumnjam.”
Silvan je zurio u nju kao da svaki njezin detalj pokušava spremiti u sjećanje.
“Sin ti je oslobođen, Keltare.”
Srce mu je poskočilo. “Dageus je pobijedio dragare? Je li ih uspio ponovno
zatočiti?”
“Na neki način. Dovoljno je reći da se dokazao.”
“I živ je?” pitao ju je Silvan. “Je li s Chloe?”
“Vratila sam mu ženu koju je odabrao kao svoju pratilju. Nikad se ne smije
vratiti u ovo stoljeće. Vrijeme je već promijenjeno i više nego što je mudro.”
Silvan je nekoliko puta otvorio i zatvorio usta kao da pokušava odlučiti što
reći. Nije mu palo na pamet ništa pametno, pa se pomirio s jednostavnim: “Hvala
što si mi došla to reći.” Zaprepastilo ga je što se kraljica legendarne vrste potrudila
doći da mu to osobno kaže.
“Nisam ti došla to reći. Činio si se slabim nakon buđenja pa sam ti htjela
vratiti snagu lijepim novostima. Imamo posla.”
“A da?” Razrogačio je oči.
“Nismo još riješili pitanje prekršenog Sporazuma. Keltarova ga je strana
prekršila u ovom stoljeću. Mora se ponovno ovjeriti, sad i ovdje.”
“Ah”, rekao je.

“Dakle, ti si maknuo nož ispod mog vrata”, rekla je Chloe šmrcajući i brišući oči
rupčićem. Rekao joj je sve: kako ga je Dragarova sljedba drogirala napitkom od
kojeg nije mogao kontrolirati uporabu čarolije, kako je kad su je dovukli
shvatio da ima samo jedan izbor.
Kako su ona i Drustan i mislili, Dageus je bio častan do samoga kraja -
pokušao se ubiti. “Htio si umrijeti i ostaviti me”, siknula je i udarila ga šakom o
prsa. “Gotovo pa bih te mogla zamrziti zbog toga.” Glasno je uzdahnula, znajući
da ga i voli zbog toga. Čast je bila integralni dio njega i voljela ga je takvoga.

233
 “Vjeruj mi, curo, nikad se u životu nisam prisilio ni na što teže. Opraštanje od
tebe gotovo mi je slomilo srce. Ali jedina je druga mogućnost bila osloboditi nešto
što bi na kraju moglo uništiti - ne samo svijet - nego i tebe. Misliš li da nisam
prepatio tisuću smrti bojeći se toga što bi ti Dragar mogao učiniti ako ja ne umrem
prije nego što me obuzmu? Doista, ne želim više nikad doživjeti takav strah.”
Povukao je dlanove uz njezine ruke, provukao ih kroz njezinu kosu i poljubio je
snažno i željno, uklizavši jezikom duboko u nju.
Kad su oboje ostali bez daha, pitala ga je: “I što se onda dogodilo?” Prešla mu
je prstima preko lica i uživala u dodiru njegove grube, neobrijane čeljusti i mekoći
njegovih grešno senzualnih usana. I, o da - u pogledu na bistre, jantarne, tigraste
oči bez sjena!
Rekao joj je da je uporabio čaroliju da je liši vida i sluha da ga ne bi morala
gledati kako se mijenja i umire. Trenutak nakon što si je zarinuo nož u srce,
pojavili su se nekovrsni muškarac i žena. Pripadnici naroda Tuatha Dé Danaan
glavom i bradom.
“Došli su pripadnici naroda Tuatha Dé Danaan i? Stvarno si ih upoznao?”
gotovo je zavikala Chloe.
“Aha.” Dageus se nasmiješio na izraz nezasitne znatiželje na njezinu licu.
Činilo mu se da će sljedeća dva tjedna svoj dio priče biti prisiljen ponavljati još
desetke puta, tako da ona može biti sigurna da nije propustila ni najmanji detalj.
“Učinili su nešto palim članovima sljedbe da su nestali. Nemam pojma kamo su
otišli. Lanci oko mene su pali i sljedeće što znam je da su me odveli... nekamo.
Mutno sam bio svjestan da ležim na plaži kraj oceana na mjestu koje je bilo...
drukčije od bilo kojega mjesta na kojem sam ikad bio. Boje oko mene bile su tako
sjajne...”
“A oni?”, uzviknula je Chloe nestrpljivo. “Kakvi su bili pripadnici Tuatha Dé
Danaana?”
“Ne kao ljudi, to sigurno. Čini mi se da uopće ne izgledaju kao mi, premda
nam se žele tako prikazati. Slični su opisima iz legendi: visoki, graciozni,
očaravajući na pogled. Doista je teško izravno gledati u njih. Da nisam krvario i
da nisam bio onako slab, vjerojatno bi me se njihov izgled dojmio mnogo više
nego što jest. Neizmjerno su moćni. Osjećao sam to u zraku oko njih. Mislio sam
da su drevni druidi posjedovali velike moći, ali oni su obično zrno prašine u
usporedbi s narodom Tuatha Dé Danaan.”
“I? Što se dogodilo?”
“Izliječili su me.” Dageus je zatim objasnio što su učinili i zašto.
Žena mu se predstavila kao kraljica naroda Tuatha Dé Danaan. Rekla je da je
odriješen, premda je prekršio zakletvu i upotrijebio kamenje iz osobnih razloga,
jer je bio spreman oduzeti vlastiti život da spriječi ispunjavanje Proročanstva.
Rekla je da je svojim djelima dokazao da zavrjeđuje Keltarovo ime i zato mu daje
drugu priliku.

234
 Dageus se podrugljivo nasmiješio. “Trebala si me vidjeti, Chloe, curo, kako
sam tamo ležao i mislio da umirem, da te više nikad neću vidjeti, da bih onda
shvatio da me neće samo osloboditi, nego i izliječiti i vratiti tebi.” Zastao je,
razmišljajući što se još dogodilo, ali nije mogao smisliti način da joj objasni jer ni
njemu nije posve imalo smisla.
Činilo mu se da nikad i neće. Osjetio je snažnu napetost između kraljice i
drugog pripadnika Tuatha Dé Danaan kojega je zvala Adam. Dok je Dageus tamo
ležao, kraljica je naredila Adamu da ga izliječi, ali Adam se usprotivio riječima
da je Dageus preblizu smrti. Adam je obrazložio će ga previše stajati spašavanje
smrtnikova života.
Kraljica je odgovorila da je to cijena koju traži zbog službena zahtjeva koji je
Adam podnio - što god da je to značilo.
Muški pripadnik Tuatha Dé Danaana nije bio zadovoljan. Doista, za takvo
onozemaljsko biće doimao se smrtno preplašenim zbog njezine naredbe.
“Što je? Nešto mi ne govoriš”, rekla je Chloe nestrpljivo i obujmila mu lice.
“Ma nije to ništa, curo. Razmišljao sam kako postoji nešto neizrečeno između
dvoje pripadnika Tuatha Dé Danaana što nisam shvatio. U svakom slučaju, Adam
me izliječio, a kraljica je uzela Dragarove duše iz mog tijela i uništila ih.”
Chloe je sretno uzdahnula. “Onda je zatvorila kamenje?”
“Da. Rekla je da se predomislila i odlučila da moć putovanja kroz vrijeme nije
nešto što bi čovjek trebao posjedovati.”
“Zašto ti je trebalo tako dugo da se vratiš?”
“Chloe, curo, meni je od trenutka u katakombama prošlo samo nekoliko sati.
Tek kad si mi rekla da je prošlo gotovo mjesec dana, shvatio sam što je kraljica
mislila kad je rekla da u našim kraljevstvima vrijeme ne prolazi istom brzinom.”
“Dakle, i taj je dio legende istinit!” uzviknula je Chloe. “Drevne priče tvrde
da je jedna godina u kraljevstvu naroda Tuatha Dé Danaan ugrubo jedno stoljeće
u smrtnom svijetu.”
“Da. Oni su u drugoj dimenziji.” Zastao je zagledavši se u nju zabrinutim
pogledom. Zapazio joj je natečene oči i crven nos. “O, curo, dugo tuguješ za
mnom”, tužno je rekao. “Nisam htio da se takvo što dogodi. Što si radila?”
“Čekala sam s Gwen i Drustanom i - e da! Moramo ih nazvati!” Pokušala mu
je izmigoljiti iz krila prema telefonu, ali on je stegao ruke oko nje i nije ju htio
pustiti.
“Uskoro, ljubavi. Žao mi je što si patila. Da sam znao...”
“Da si znao, što bi onda? Ako se ovo moralo dogoditi da te dobijem natrag,
ne žalim ni za čime. U redu je. Sad si tu i samo je to važno. Ne bih mogla tražiti
ništa više.”
“Ja bih”, rekao je Dageus tiho.

235
 Chloe je zatreptala, zbunjeno i malo čak povrijeđeno. Dageus ju je nježno
poljubio. “Dugo sam te ovo htio pitati, ali bojao sam se da nisam imao budućnost
koju bih ti obećao. Sad je imam. Hoćeš li se udati za mene, Chloe, curo? Sada,
u ovom trenutku, na druidski način?”

Tako je počeo jedan od najuzbudljivijih sati u životu Silvana MacKeltara. Sjedio

je nasuprot kraljici naroda Tuatha Dé Danaan i pregovarao o uvjetima. Bilo je
čarobno, bilo je frustrirajuće jer mu nije htjela reći ništa o sebi, bilo je uzbudljivo.
Bila je pametna i neizmjerno moćna, deseterostruko više nego što je osjetio kod
dragara.
Nije bilo potrebno tražiti da moć kamenja ne bude više njihova dužnost jer je
osjetio da su se zatvorili ubrzo nakon što je Dageus otišao. Naglo je osjetio da je
drevni krug kamenja mrtav. Ispražnjene energije, napušten, s jedva primjetnom
prisutnošću zbog koje se činio tek nešto više od okoliša koji ga okružuje. Kad je
upitao za njega, jednostavno je rekla da je preispitala dužnosti Keltarovih.
Malo su se porječkali - porječkao se s kraljicom! - oko nekoliko manjih stavki.
Uglavnom zato što je cijela situacija nalikovala partiji šaha, a oboje su jednako
voljeli doći u prednost lukavim potezima.
Trebalo je zlata, nije važno koliko, rekla mu je kraljica, jer je ono samo
simbol, trebalo ga je rastaliti i dodati izvornom Sporazumu. Ništa mu drugo nije
bilo pri ruci pa je dao u zalog prsten koji mu je Nellie dala na dan njihova
vjenčanja.
Premda je odlučno odbila odgovoriti na sva pitanja o njihovoj vrsti,
obavijestila ga je da će ubuduće ona osobno posjetiti po jednog Keltara u svakoj
generaciji da više nikad ne izgube uvid u svoju ulogu.
I tako je Sporazum iznova sklopljen i zahvalno je izrečeno zbogom
odgovornosti za kamenje, koja će se ponovno snositi samo na dan - a Silvan se
nadao da taj dan neće još dugo doći - kad čovjek sâm otkrije te opasne tajne.
Kad je sve završilo i kad je kraljica nestala, Silvan je otišao pronaći Nellie.
Imao joj je toliko toga reći, a ipak mu je um opterećivalo posve drugo pitanje.
U trenutku kad je mislio da umire, shvatio je kolika je budala bio. Morao je
pokušati. Morao je barem ponuditi i pustiti da Nellie odluči želi li ga zauvijek ili
ne.
Našao ju je u njihovim spavaćim odajama kako tapša jastuke pripremajući se
za spavanje. U njegovim očima nije postojala ljepša žena. U njegovu srcu nije
postojala savršenija žena.
“Nellie”, rekao je blago.

236
 Pogledala ga je i nasmiješila se. Osmijehom koji je govorio da ga voli,
osmijehom koji ga je pozivao da mu se pridruži u krevetu.
Požurio je do nje, iščupao joj jastuk iz ruku i bacio ga ustranu. Želio je njezinu
punu pozornost.
A sad kad ju je imao, postao je neobjašnjivo nervozan. Pročistio je grlo.
Pripremio se, vježbao je na desetke puta ono što će joj reći, ali sad kad je kucnuo
taj trenutak, sad kad joj je gledao u lijepe oči, kao da mu je sve uvježbano isparilo
iz glave. Na kraju je počeo prilično, loše.
“Umrijet ću prije tebe”, rekao je bez okolišanja.
Nell se tiho nasmijala i utješno ga potapšala. “O, Silvane, otkud ti takv...”
“Tiho.” Nježno joj je položio prst na usne i zadržao ga tamo.
Razrogačila je oči i upitno ga pogledala.
“Velike su šanse da ću umrijeti prije tebe, Nellie. Ne želim da me oplakuješ.
Nikad svojoj prvoj supruzi nisam ponudio obvezujuće zavjete jer ona nije bila
moja družica, a ja sam to znao. Tebi ih nikad nisam ponudio jer jesi moja družica
i znao sam to.” Zastao je tražeći prave riječi. Gotovo nepomična, zapanjeno ga je
gledala.
“Ovo je bez sumnje najzbunjujućija logika koju si ikad izblebetao, Silvane”,
naposljetku je prošaptala u njegov prst.
“Ne bih mogao podnijeti pomisao da te ostavim samu, vezanu za mene.”
Odmaknula mu je prst sa svojih usana i uvukla ruku u njegovu. “Mogla bih
podnijeti koliko god godina treba, Silvane, da znam da ćemo se ponovno sresti.”
“Misliš li to? Doista?”
“Kako možeš sumnjati u to? Nisam li ti pokazala svoju ljubav?”
Na bezbroj načina, pomislio je radosno. A bilo je i vrijeme da on njoj pokaže
svoju. Silvan joj je nježno položio ruku između prsa, iznad srca, i stavio drugu
povrh nje. “Položi svoje ruke na moje.”
Spustila je pogled na njegovu ruku i stisnula vjeđe. “Što ti se dogodilo s
prstenom?”
“Nije krug od običnog metala ono što nas veže, Nellie. A što se tiče prstena,
dao sam ga kraljici naroda Tuatha Dé Danaan kad je došla i rekla mi da je Dageus
živ i zdrav, i napokon slobodan.”
“Molim?” dahnula je Nellie.
“Poslije ću ti sve ispričati”, rekao je Silvan nestrpljivo. Sad kad je odlučio
izreći zavjete, očajnički je želio njezin odgovor. Mahnito je želio položiti pravo
na nju iz straha da se ne dogodi nešto grozno, primjerice da ga srce ne izda prije
nego što uspije izreći zavjete. “Hoćeš li ponavljati za mnom, curo?”
“Život s tobom baš nikad nije jednostavan!” uzviknula je. Zatim se blistavo
nasmiješila. “Da, Silvane. Ponavljat ću.” Silvanov je glas bio čvrst i dubok. “Ako
sve mora biti izgubljeno...”
237
“Pa, kako se djevojka uda za druida?” upitala je Chloe bez daha. Nije ga mogla
prestati dirati, nije mogla vjerovati da je živ, da joj se vratio i da je sve dobro
završilo.” Prstom joj je podignuo bradu i nježno je poljubio. “Zapravo je vrlo
jednostavno. Gotovo si to već učinila”, rekao je i zabljesnuo je osmijehom.
Osmijehom koji se posve odrazio u njegovim zlatnim očima i ispunio ih toplinom.
Osmijehom koji je obećavao strasno vođenje ljubavi istog trenutka kad završe s
druidskim obredom. A njoj je svakako trebalo malo strasnog seksa. Osjećala se
kao da bi se mogla raspuknuti od sreće.
Njegove su riječi do nje doprle sa zakašnjenjem. Zbunjeno se namrštila. “Zar
jesam?”
“Da.” Položio je jednu ruku iznad njezina srca i naslonio drugu povrh nje.
Kad ga je poslušala, ponovno ju je poljubio, ovaj put polako i slatko, dugo
držeći u zarobljeništvu njezinu donju usnu. Zatim je rekao, “Ponavljaj za mnom,
ljubavi.”
Kimnula je glavom sa sjajem u očima.
“Ako sve mora biti izgubljeno, neka to bude moja čast za tvoju...”

“Tvoja sam”, rekla je Nellie, treptajima tjerajući suze. Osjećaji su nadirali u njoj,
sudarali se poput oceanskog vala i pala bi na koljena da je Silvan nije uhvatio u
naručje.
“Da, curo, sad si doista moja”, rekao je vatreno. “Zauvijek.”

“Oženio si me onaj dan među vrijeskom?”, uzviknula je Chloe. “I nisi mi rekao?

Ooo! Morat ćemo ozbiljno porazgovarati o našoj komunikaciji!” Mrko ga je
pogledala. “A kad smo već kod toga, još nismo raspravili o tome kako si onu noć
otišao a da mi nisi rekao!”
“Najprije ćemo voditi ljubav, curo”, zapreo je Dageus spuštajući tamnu glavu
prema njezinoj. “A onda će biti vremena za takve razgovore.”

238
 A to će vođenje ljubavi, zakleo joj se povlačeći džemper preko glave, trajati
jako, jako dugo.
Više nije bio mračan, vrijeme mu više nije bilo neprijatelj. Položio je pravo
na svoju družicu i budućnost se nazirala pred njima, obećavajuće sjajna.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

239
 Izvori

The Celts, Juliette Wood, Duncan Baird Publishers

Heroes of the Dawn, Fleming, Husain, Littleton and Malcor, Duncan
Baird Publishers
The Book Before Printing, David Diringer, Dover Publications
The Alphabet, David Diringer, The Philosophical Library
Illuminated Manuscripts, Christopher Dé Hamel, Phaidon Press
The World of the Druids, Miranda J. Green, Thames and Hudson
Caesar Against the Celts, Ramon Jiménez, Castle Books
Dictionary of Celtic Mythology, James MacKillop, Oxford University
Press
How the Irish Saved Civilization, Thomas Cahill, Doubleday
Irish Legends, Iain Zaczek, Collins &C Brown

240