Prema kolektivnom iskustvu i mišljenju povjerenstva, idealni pacijenti s kariprazinom su

pojedinci u prvim epizodama psihoze, oni s prevladavajućim negativnim simptomima

tijekom razdoblja održavanja ili tijekom akutne faze, te oni sa značajnim nuspojavama
(tj. metaboličkim nuspojavama, hiperprolaktinemijom ili sedacijom) od drugih
antipsihotika tijekom razdoblja stabilnosti. Kariprazin također može biti lijek izbora za
pacijente s prevladavajućim pozitivnim simptomima tijekom akutne faze, osobito kada
kliničari razmatraju dugoročne koristi. Kada se shizofrenija smatra doživotnim
poremećajem, karakteriziranim relativno kratkim razdobljima pogoršanja i relativno
duljim razdobljima remisije, cilj liječenja akutnih simptoma ostaje najvažniji. Međutim,
u tim slučajevima učinkovitost u liječenju negativnih simptoma i profil podnošljivosti
postaju jednako važni kao i potreba za liječenjem i sprječavanjem pozitivnih i najoštrijih
simptoma. Kada je dugotrajno liječenje doživotne bolesti adekvatno ponderirano,
kariprazin postaje jedan od lijekova prve linije, ne samo za pacijente prve epizode,
pacijente s prevladavajućim negativnim simptomima i one sa značajnim nuspojavama
drugih antipsihotika, već i za pacijente s relativno teškim pozitivnim simptomima. Kada
su pozitivni simptomi vrlo teški, mogu biti potrebni pomoćni lijekovi, barem za akutno
razdoblje liječenja. Zapravo, povoljna učinkovitost tijekom razdoblja održavanja može
potaknuti izbor u akutnoj fazi, čak i po cijeni upotrebe drugog lijeka. Na primjer, u
bolesnika s umjerenom uznemirenošću, kliničar koji gleda isključivo akutnu fazu
vjerojatno bi odabrao sedirajući antipsihotik, kao što je olanzapin, koji uspješno liječi
sve gore navedene simptome kod većine pacijenata. Međutim, kliničar koji također gleda
na liječenje održavanja, može radije odabrati lijek poput kariprazina pojačanog
benzodiazepinom ili drugim lijekom koji je učinkovit za agitaciju. Zapravo, kariprazin se
obično bolje podnosi od olanzapina, prvenstveno u smislu metaboličkih nuspojava, a
benzodiazepin se može prekinuti nakon toga, kada kontrola agitacije više nije potrebna.
Isto može biti i kada kliničar odluči povećati klozapin antipsihotikom kao što je
kariprazin, kada pacijent doživljava neučinkovitost klozapina za negativne simptome. U
nekim od tih slučajeva, nakon što se pacijent stabilizira, tada je moguće smanjiti dozu
klozapina. U manjem, ali značajnom broju slučajeva, možda je čak moguće potpuno
prekinuti klozapin, nakon dovoljno dugog razdoblja stabilnosti, ostavljajući pacijenta na
bolje podnošljivom antipsihotiku. Isto tako, kada pacijent doživi psihotične simptome u
akutnoj fazi koji su djelomično otporni na kariprazin, kliničar ga može koristiti u
kombinaciji s klozapinom ili risperidonom.
Na temelju njihovog stvarnog kliničkog iskustva, panel je smatrao da kariprazin, sa
svojim izrazitim prednostima, uključujući farmakokinetiku, farmakodinamiku,
učinkovitost i podnošljivost, predstavlja jedan od lijekova izbora u dugoročnom liječenju
shizofrenije ne samo za pacijente s prevladavajućim negativnim simptomima, već i za
one s pozitivnim simptomima. Kada su pozitivni simptomi teški i djelomično reagiraju
na kariprazin, može se razmotriti kombinacija kariprazina s drugim antipsihotikom, s
ciljem pokušaja monoterapije nakon što se akutna faza riješi i pacijent napreduje do
liječenja održavanja.