1.

REVOLUCIJA U ISTRAŽIVANJU

Nezamislivo je društvo znanja u kojemu znanost i tehnologija nemaju mjesto koje im

pripada. S obzirom na povezanost razvoja u digitalnoj tehnologiji i napretka znanstvenih
spoznaja, znanstveno će područje nesumnjivo biti jedan od glavnih laboratorija za Stvaranje
društava znanja. Zbog toga razvoj društava znanja mijenja sudionike znanstvenog pothvata i
mjesta na kojima se ispitivanja provode. Pojava društava znanja omogućit će veću ulogu
tržišta u znanstvenim aktivnostima. Takav trend znači izazov vodećim igračima u društvima
znanja, bilo da pripadaju svijetu znanosti ekonomije ili politike. Svi će oni imati zadatak da na
križanju ih triju svjetova izgrade sustave istraživanja i inovacija koji potiču održivi razvoj. 1

1.1. Inovacijski sustavi, razvoj i društva znanja

Pojam inovacijskog sustava pojavio se u kontekstu istraživanja o znanstvenim

postignućima industrijskih zemalja, no može se primijeniti i na druge zemlje koje su podložne
promjenama i prilagodbama. U tom smislu glavni je problem vremenska dimenzija promjena i
evolucije samo dugoročno vodene dosljedne politike rezultiraju općepriznatim uspjehom, kao
u Finskoj ili Republici Koreji. Akcijski planovi i na Sjeveru i na Jugu trebaju obuhvatiti jedno
ili više desetljeća. Međunarodna zajednica osobitu bi pozornost trebala pridati dugoročnosti
tih politika u zemljama u razvoju. Trebala bi podržavati takve napore ponajprije u
financijskom smislu. Postavlja se pitanje važnosti nacionalne razine u učinkovitom i
dosljednom djelovanju. Djelovanje se također treba planirati na razni centara izvrsnosti i
regionalnih strategija. Treba istaknuti da se ti problemi podjednako pojavljuju na Sjeveru
(npr. unutar EU) i na Jugu (npr. u Latinskoj Americi i Karibima). Iako je važnost nacionalnog
okvira neupitna, on više nije jedini kriterij, osobito za mnoge zemlje u razvoju koje ne mogu
samostalno razviti vlastite inovacijske sustave. Razvoj inovacijskih sustava ovisi o vanjskim
činiteljima, poput integracije zemlje u svjetsku ekonomiju, o dinamici konkurencije u svijetu i
o međunarodnom pravnom ozračju. Regionalne strategije mogu biti prednost u

1
Usp. UNESCO World Report: Towards Knowledge Societies, Op. cit. str. 99.
međunarodnim pregovorima jer zemljama sličnih interesa omogućuju ravnopravniji položaj
pri zajedničkom sudjelovanju u pregovorima. Stoga sve veći broj zemalja u razvoju očekuje
promjene u vođenju. intelektualnog vlasništva ili međunarodnoj trgovini, Osobito kad je riječ
o pristupu tržištima industrijskih zemalja. Navedimo samo jedan primjer: cijena proizvoda ili
prerađevina zaštićenih intelektualnim vlasničkim pravima danas sve više raste, što bi moglo
imat povoljan učinak na investicijske sposobnosti zemalja u razvoju. Na taj način sve veće
prepreke prema reverzibilnim inženjerskim procesima i kopiranju, koji su bili glavna načela
inovacijske politike u azijskim zemljama, sprečavaju lokalnu konkurenciju i procese učenja u
mnogim zemljama. Stoga, regionalne strategije postaju okvir za djelovanje zemalja koje se
osjećaju izoliranima u samostalnom nastupu u međunarodnoj areni poput Svjetske
organizacije za trgovinu (World Trade Organization-WTO) ili Svjetske organizacije za
intelektualno vlasništvo (WIPO).2

1.2. Znanstvena mobilnosti odljev mozgova

Bavljenje lokalnim potrebama vrlo je važno. Znanstven je podjela uglavnom

posljedica uvjeta u kojima se znanstveno znanje stvara, prima i širi. Prepreke na koje nailaze
znanstvenici u zemljama u razvoju uglavnom su posljedica činjenice da zbog nedostatka
resursa oni teško stječu uporište u međunarodnoj i znanstvenoj areni, čak i onda kada je
njihov rad vrlo kvalitetan. Nesumnjivo je da poteškoće u stvaranju znanosti s međunarodnom
reputacijom u zemljama u razvoju djelomično objašnjavaju razmjere odijeva mozgova s juga
u laboratorije sveučilišta na Sjeveru. Treba napomenuti da je odljev mozgova samo jedan od
aspekata znanstvene mobilnosti kao mnogo šire pojave. Ako se izuzmu posebne situacije,
poput rata, međunarodna mobilnost studenta, istraživača i nastavnika normalni je trajni
proces. Poput srednjovjekovnih naučnika, istraživači neprestano putuju, ovisno osvojim
znanstvenim i ekonomskim interesima. Takva mobilnosti i dalje ostaje najbolji način
prijenosa skrivenog znanja koje se rijetko prenosi kodificiranim formama poput priručnika i
članaka. Znanstvenici bi trebali znati iskoristiti međunarodnu mobilnost, čija je sloboda
zajamčena i danas se sve više širi zahvaljujući boljim načinima putovanja kao posljedici
globalizacije. Odljev mozgova se, stoga, može smatrati nenormalnim razvojem pojave koja je
inače neizbježna i prijeko potrebna. Mobilnost mozgova postaje problem kada se znanstvena

2
Usp. UNESCO World Report: Towards Knowledge Societies, Op. cit. str. 102.
koncentracija u određenim područjima povećava na štetu drugih, odnosno kada pridonosi
širenju i stvaranju novih podjela.3

3
Usp. UNESCO World Report: Towards Knowledge Societies, Op. cit. str. 106.-107.