BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

ŠKOLA: RAZRED I II
ODJELJENJE:
UČITELJ/ICA: DATUM:
TEMA:
PODTEMA:

NASTAVNA IGRAMO SE POZORIŠTA BROJ 24

JEDINICA: SATA:
NASTAVNE Dijaloško-monološka, praktičan rad, dramatizacija OBLICI Frontalni
METODE: RADA: Individualni
NASTAVNA Čitanka, jednostavna scena za lutkarske predstave,
SREDSTVA: Lutke na štapiću (djevojčica i drvo)
ZNATI: RAZUMJETI: MOĆI:

- upoznati se s vrijednom - steći sposobnost - razviti afinitet za scensku

CILJEVI I ZADACI:

pozorišnom predstavom doživljavanja i spoznavanja umjetnost, poticanje učenika na

primjerenom njihovoj dobi scenskog teksta i izvedbe odlazak u pozorište,
-prihvatiti pozorišnupredstavu -dati primjer kako se treba
primjerenu za uzrast drugoga ponašati u pozorištu
razreda,
-razlikovati pozorišnu
predstavu od filma,
-razlikovati pozornicu od
gledališta
AKTIVNOSTI :

EVOKACIJA RAZUMIJEVANJE REFLEKSIJA

Kao motivacija Učenicima objašnjavam šta je Razgovor sa učenicima o njihovoj

može nam poslužiti pozorište/kazalište. pozornici i događanjima na njoj.
razgovor o Interpretativno čitam tekst iz Moje čitanke
pozorištu. Jeste li na strani 108. Razgovor o ponašanju u
kada bili u pozorištu.
Kratko razgovaramo o tekstu.
pozorištu? Idete li
često u pozorište?
U rubrici „Znaš li“, učenici mogu pročitati Za vrijeme predstave treba biti
Šta ste sve gledali u informaciju o danu pozorišta. tiho, mobitele treba isključiti,
pozorištu? Slijedi nova aktivnost. grickalice i sokiće ostavimo za
Na tablu zapisujem rečenicu „Idemo u grad“. poslije predstave. Ako im se
Najavljujem cilj sata Oko rečenice nacrtam lica koja prikazuju predstava svidi, na kraju mogu
i zapisujem naslov osjećanja kako treba istu pročitati : veselo, pljeskati i vikati: Bravo!
na tabli. upitno, nezainteresovano, tužno, ljutito,
ravnodušno, plačljivo. Domaća zadaća; učenici mogu
Učenici na različite načine čitaju istu rečenicu. pokušati sa oslikavanjem ruku kao
Razgovor o emocijama koje su prepoznali što je prikazano u Udžbeniku.
ovom prilikom.
Isto ponovimo i sa rečenicama:
TIHO PADA KIŠA.
JESI LI NAPISAO ZADAĆU?
Zajedno sa učenicima od priručnog materijala
napraviti malu scenu za lutkarsko pozorište.

[Type text]
BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Na tek napravljenoj priručnoj lutkarskoj

sceni učenici izvode igrokaz „Djevojčica i
drvo“ Uloge su podijeljene nekoliko dana
ranije da bi se djeca mogla pripremiti i
naučiti tekst. Za izvedbu igrokaza
pripremiti jednostavne lutke zalijepljene na
duže štapove.

Igrokaz: DJEVOJČICA I DRVO

PRIPOVJEDAČ: Jednoga dana,
baš je tmurno i sivo bilo,
jer sunce se za oblak skrilo
djevojčica što šetala je šumom,
začula je čudan glas

DRVO: Hej, djevojčice!

DJEVOJČICA: Molim, tko li me to zove?

DRVO: Hej, djevojčice prćastoga nosa

Počešljaj se
Raščupana ti je kosa.

DJEVOJČICA: O, to si ti, neugledno drvo.

Pogledaj, kao prvo
Svoje grane
Kako strše na sve strane.
DRVO: Ne ljuti se djevojčice
nemirnoga oka.
Zgužvana ti je haljinica,
što se vidi i s visoka.

DJEVOJČICA: Ma tko mi veli?

Kora ti je svakog dana
Tako jako navorana,
A sred tvoga hrapavoga trupa
Ima jedna ružna, crna rupa.

DRVO: Ta mi rupa služi

Da se vjeverica
U njoj skrije
Kada kiša vani lije.

PRIPOVJEDAČ: I tako su pričali

djevojčica i drvo,

[Type text]
BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

nalazili jedan drugom mane

sve u stilu: Nisi dobar, ti si loš!
Toliko je toga bilo da bi moglo stati
U cijeli jedan koš.
Eto, kome ove priče nije dosta
Neka smisli još.
*Napomena: Scenska igra moguća je i u verziji
bez pripovjedača

Mario Gavran

Izvor: http://webograd.tportal.hr

[Type text]