Радња

Упозорење: Следе детаљи заплета или комплетан опис филма!

Филм почиње на венчању кћерке Дон Вите Корлеонеа, Кони (Талија Шајер) за Карла
Риција (Џијани Русо) у Њујорку у касно лето 1945. Како „ниједан Сицилијанац не може
одбити услугу на дан венчања своје кћерке“, Корлеоне, познат међу својим пријатељима и
сарадницима као „Кум“ и Том Хејген (Роберт Дувал) заузети су саслушавањем захтева
пријатеља и сарадника. У међувремену, Дон Витов најмлађи син Мајкл (Ал Пачино), који
се вратио из Другог светског рата као одликовани јунак, прича својој девојци Кеј Адамс
(Дајана Китон) анегдоте о криминалном животу свог оца, уверавајући је да он није као
његова породица.

Међу гостима на свечаности је славни певач Џони Фонтејн (Ал Мартино), Корлеонов кум,
који је дошао из Холивуда да замоли кума да му помогне да добије улогу која ће му
ревитализирати каријеру. Џек Волц (Џон Марли), шеф студија, не да Фонтејну улогу, али
Дон Вито Корлеоне каже Џонију: „Даћу му понуду коју неће моћи да одбије." Хејген је
послан у Калифорнију како би решио проблем, али му Волц љутито одврати како неће
дати Фонтејну улогу, која је савршена за њега, јер је Фонтејн „уништио“ старлету коју је
Волц фаворизовао. Следећег јутра, Волц се буди и у кревету проналази крваву одсечену
главу свог трофејног коња.

По Хејгеновом повратку, породица се састаје с дилером хероина Верџилом „Турчином“

Солозом (Ал Летијери), који је утицајан у противничкој породици Таталија. Солозо тражи
од Дон Корлеонеа (Марлон Брандо) политичку заштиту и финансирање како би се почео
масовни увоз и дистрибуција хероина, али упркос великој количини новца који би се
зарадио, Корлеоне одбија. Дон Витов најстарији син, Сантино „Сони“ Корлеоне (Џејмс
Кан), упада у разговор и индиректно изражава интерес за посао. Његов отац, љут због
Сонијеве упадице пред човеком који није члан породице, касније га насамо укори.

Дон Вито Корлеоне (Марлон Брандо)

Убрзо потом, на дон Корлеона је извршен атентат на локалној пијаци. Јавно се не зна да
ли је преживео. Солозо и његови људи затим убијају Луку Брација (Лени Монтена) и
отимају Хејгена. Солозо наговара Хејгена да понуди Сонију договор који је претходно
понуђен његовом оцу, али Сони одбија и размишља о послу, рекавши како ће заратити са
породицом Таталија и Солозом.

Мајкл, којег друге мафијашке породице сматрају „цивилним“ (није умешан у мафијашке
послове) па зато може живети нормалним животом, посећује оца у болници. Одмах
постаје сумњичав након што је приметио да нема полицајаца да чувају дона. Схвативши
да му је оцу опет намештено, он зове Сонија, а након тога премешта оца у другу собу.
Након тога одлази напоље како би пазио пред вратима. Уз помоћ изненађеног Енца,
одвраћа Солозове људе. Долази полиција с корумпираним капетаном Макласкијем
(Стерлинг Хејден), који удари Мајкла у лице. Појављује се Хејген с „приватним
детективима“ овлашћеним да носе оружје како би заштитили дон Корлеонеа.

Потом се Мајкл добровољно јавља да убије Солоза и капетана Макласкија. Сонија и

остале искусније чланове засмеје Мајклова наивност, а Сони га саветује да не сме да
реагује превише емотивно. Међутим, Мајкл их уверава да је уклањање Солоза и
Макласкија у интересу породице, то да он, као „цивил“, неће изазвати сумњу код Солоза.

Састанак између Мајкла и Солоза, уз присуство Макласкија, договорен је у ресторану,

наводно да се договори мир. Мајкл одлази, узима скривени пиштољ и убија Солоза и
Макласкија. Породица га потом хитно шаље на Сицилију, док се остали чланови
припремају за рат против пет уједињених породица.

На Сицилији, Мајкл живи под заштитом дон Томасина, старог пријатеља породице.
Ожени се и са мештанком Аполонијом, која убрзо гине у неуспелом атентату на Мајкла.

У међувремену, у Њујорку, Дон Корлеоне се враћа кући из болнице. Он је изван себе

након што је чуо да је Мајкл био тај који је убио Солоза и Макласкија. Неколико месеци
после, 1948, Сони пребије Карла јер је тукао Кони. Након што ју је Карло још једном
претукао, Сони одлази сам како би га пронашао и убио. На путу, упада у заседу на
наплатним кућицама где и гине.

Уместо тражења освете за Сонијево убиство, Вито Корлеоне се састаје са шефовима пет
породица како би прекинули рат између породица. Не само да им рат узима материјани и
људски живот, него је прекид сукоба једини начин да се Мајкл може сигурно вратити
кући. Променивши своју претходну одлуку, Вито се договара да ће породица пружити
политичку заштиту за продају хероина Филипу Таталији (Виктор Рендина). На састанку,
дон Вито Корлеоне схвата да је Дон Барзини (Ричард Конте), а не Таталија, одговоран за
мафијашки рат.
 Том Хејген (Роберт Дувал) и Мајкл Корлеоне
(Ал Пачино)

Како му је сигурност осигурана, Мајкл се враћа са Сицилије. Након више од годину дана,
враћа се својој бившој девојици, Кеј, рекавши јој како жели да је ожени. Како је дон
слабог здравља, Сони мртав, а средњи брат Фредо (Џон Казале) се сматра неспособним да
води породични посао, Мајкл постаје шеф и каже како ће породични посао убрзо бити у
потпуности законит.

Пит Клеменза (Ричард С. Кастелано) и Салваторе Тесио (Ејб Вигода), два „капетана“
породице Корлеоне, проговоре да их Барзини омаловажава то да затраже допуштење да
узврате, али Мајкл одбија. С оцем као консиљереом, планира породични посао преселити
у Неваду и након тога, Клеменза и Тесио могу основати властите породице. Мајкл обећава
да ће Конин муж, Карло, бити његова десна рука у Невади, док ће Хејген бити адвокат
породице у Лас Вегасу.

У Лас Вегасу, Мајкла поздравља Фредоа, у хотелу „Касино“ у којем Корлеонеови имају
удео, а води га Мо Грин (Алекс Роко). Мајкл каже Џонију Фонтејну да ће породица хтети
његову помоћ у наговарању Џонијевих пријатеља у шоу-бизнису са потпишу дуготрајне
уговоре за наступе у касинима. На састанку с Моом Грином, Мајкл понуди да откупи
његов удео, али овај безобразно одбије. Грин верује како су Корлеонови слаби, то да може
постићи бољи договор с Барзинијем.

Мајкл се враћа кући. На приватном састанку, Вито му препоручује да ће непријатељи

породице покушати убити Мајкла користећи поверљивог сарадника да договоре састанак
као изговор за убиство. Убрзо након тога, Дон Вито умире од срчаног удара док се играо с
малим унуком.

Током спровода, Тесио преноси Мајклу понуду за састанак с Барзинијем, што га означава
као издајника којег је Вито очекивао. Мајкл договара убиства Моа Грина, Филипа
Таталија, Емилија Барзинија, Антонија Страчија и Карминеа Кунеоа, што се одвија за
време крштења Кониног и Карлова другог сина, којем је Мајкл кум. Након крштења,
Тесио верује да ће он и Мајкл на састанак с Барзинијем. Уместо тога, одводе га Вили Чичи
и други плаћеници како би га убили. Мајкл се супротставља Карлу у вези Сонијева
убиства, то га превари да призна да је он наместио заседу. „Данас“, каже Мајкл, „ћу
средити породичне послове." Мајкл каже Карлу како је његова казна, то да неће имати
везе са породичним послом. Њему даје авионску карту за Неваду. Карло улази у ауто како
би отишао на аеродром, али га убије Клеменза.
Касније, Кони се супротставља Мајклу, оптужујући га за Карлово убиство. Кеј упита
Мајкла у вези оптужби, али он одбија одговорити. Она инсистира, а Мајкл слаже, рекавши
јој како није имао никакве везе са Карловом смрћу. Како филм завршава, Кеј гледа како
Клеменза и Рока Лампонеа одају почаст Мајклу, љубећи му руку и ословљавајући га „дон
Корлеоне“. Нови капо Ал Нири (Ричард Брајт) затвара врата, а Кеј схвата да је Мајкл
постао нови кум.

Radnja
Radnja se sastoji od dvije priče, prezentirane paralelno. Jedna govori o Michaelu Corleoneu
1958. i 1959. godine, nakon događaja iz prvog filma; druga govori o njegovom ocu, Don Vitu
Corleoneu, od njegovog djetinjstva na Siciliji (1901.) do nastanka obitelji Corleone u New
Yorku (1917.-1925.) tijekom prve četvrtine dvadesetog stoljeća.

Film počinje 1901., u gradu Corleone na Siciliji, na pogrebu mladog Vitova oca, Antonija
Andolinija, koji je ubijen jer je odbio platiti lokalnom mafijaškom šefu, Don Cicciou. Tijekom
procesije, odjekuju pucnjevi te žena poviče da je Vitov stariji brat, Paolo, ubijen jer se zakleo na
osvetu Donu. Vitova majka odlazi s njim Don Cicciou da moli za milost. Ciccio odbija, znajući
da će se devetogodišnji Vito kad-tad osvetiti. Majka izvlači nož i stavlja ga Don Cicciou pod vrat
da dadne vremena Vitu da pobjegne. Cicciovi ljudi ubijaju Vitovu majku i pretražuju grad tražeći
dječaka. Dječaku pomažu ljudi u Corleoneu i ukrcavaju ga na brod za New York. Na otoku Ellis,
službenik u Imigracijskom uredu pita Vita za ime, ali on ostaje nijem; drugi čovjek pročita
oznaku s odjeće i kaže Vito Andolini iz Corleonea, te ga registriraju kao Vito Corleone.

Kasnih pedesetih, slično kao i u otvaranju prvog filma, Michael Corleone, Kum obitelji
Corleone, rješava razne poslove i obiteljske probleme tijekom raskošne proslave prve pričesti
svog sina Anthonyja na svom posjedu na Jezeru Tahoe. Sastaje se sa senatorom Nevade, Patom
Gearyjem, koji prezire Corleonove, da bi se dogovorili oko honorara za licence za kockarske
igre, jer obitelj kupuje hotele i casina.

Michael se također suočava sa sestrom Connie, koja se sve više otima kontroli i koja se nedavno
razvela, ali se opet planira preudati što Michael ne odobrava. Sastaje se i s Johnnyjem Olom,
židovskim mafijašem i desnom rukom Hymana Rotha, koji podržava Michaelove namjere u vezi
s kockarskim biznisom. Michael prima i Franka "Five Angels" Pentangelija, koji je preuzeo
teritorij Petera Clemenze nakon njegove smrti, te sad ima problema s braćom Rosato, koje
podupire Roth. Pentangeli naglo odlazi, te dobacuje: "tvoj otac surađivao je s Hymanom
Rothom, tvoj otac je poštovao Hymana Rotha, ali tvoj otac nikada nije 'vjerovao' Hymanu
Rothu." Kasnije te večeri, dogodio se pokušaj ubojstva na Michaela, koji je preživio nakon što je
njegova žena Kay primijetila da su zavjese u spavaćoj sobi rastvorene. Nakon toga, Michael kaže
Tom Hagenu da je pokušaj ubojstva izveden uz pomoć nekog iznutra te da on mora otići te mu
prepušta sve ovlasti u zaštiti njegove obitelji.

1917., odrasli Vito Corleone živi u New Yorku, radi u trgovini s prijateljem Gencom
Abbandandom. Susjedstvo kontrolira član Crne ruke, Don Fanucci, koji reketari lokalne trgovce
za zaštitu. Budući da trgovac nije mogao platiti Fanucciju redoviti iznos, Vito gubi posao zbog
Fanuccijeva nećaka. Vito susreće Petera Clemenzu te njih dvojica počine prvo kazneno djelo
zajedno, kradući elegantni sag iz lokalnog stana. To je bio Clemenzin način da vrati Vitu jer mu
je ovaj sakrio pištolje.

Michael se sastaje s Hymanom Rothom na Floridi i kaže mu kako vjeruje da je Frank Pentangeli
odgovoran za atentat, te da će Pentangeli platiti za nj. Putujući za Brooklyn, Michael daje do
znanja Pentangeliju da je svjestan da Roth stoji iza svega, te da ima plan, ali treba Frankieja da
surađuje s braćom Rosato da smiri Rotha. Michaelov brat Fredo prima misteriozan poziv u noći
od nekoga tko se predstavio kao "Johnny". Kad se Pentangeli pošao sastati s braćom Roseto,
rečeno mu je "Pozdrav od Michaela Corleonea". Napadnut je i ostavljen beživotan zajedno sa
svojim tjelohraniteljem, Williejem Ciccijem. Tom Hagen pozvan je u Nevadu jer je senator
Geary nađen u krevetu s mrtvom prostitutkom. Fredo je odjurio do mjesta događaja, a Tom
ponudi senatoru "prijateljstvo" u zamjenu za usluge u kockarskom biznisu. Hagen mu kaže da je
cura nepoznata, da nema obitelji tko bi znao da radi u bordelu. Hagen instruira Gearyja da
nazove njegov ured i, kao alibi, kaže da je bio gost Michaela Corleonea u Tahoeu.

U međuvremenu, Michael se sastaje s Rothom u Havani, na Kubi, krajem 1958., za vrijeme dok
je predsjednik Fulgencio Batista zagovarao američke investicije, i dok komunistički gerilci
aktivno planiraju Kubansku revoluciju. Zajedno s ostalim biznismenima, slavi se Rothov
rođendan i razgovara se o novim ulaganjima u legalne poslove u Americi. U jednom trenutku,
Michael spomene kako bi pobunjenici mogli pobijediti, što bi moglo otežati poslove na Kubi. Taj
komentar navede Rotha da napomene da Michael nije donio dva milijuna dolara kako bi ušao u
partnerstvo. Fredo stiže u Havanu s novcem u aktovci, a nakon što Michael spominje Hymana
Rotha i Johnnyja Olu, Fredo kaže da ih nikad nije sreo. Senator Geary i ostali ljudi iz vlade
dolaze u Washington i Michael hoće da ih Fredo zabavi u gradu. Michael povjerljivo kaže Fredu
da ga je Roth htio ubiti, te unatoč stalnim Rothovima pričama kako mu se bliži kraj, nema
namjere podijeliti svoje bogatstvo i hoće ubiti Michaela nakon proslave Nove godine. Michael ga
uvjerava da je već povukao svoj potez, te da "Hyman Roth neće dočekati Novu godinu". Kad na
kratkom sastanku Michael upita tko je dao dopuštenje za ubojstvo Franka Pentangelija, Hyman
Roth izbjegava odgovor, te skreće temu na ubojstvo svog starog prijatelja Moea Greenea
(pojavljuje se u prvom filmu). Dok provodi vrijeme u klubu s američkim političarima, Fredo se
pretvara da ne prepoznaje Johnnyja Olu. Malo kasnije, u seks klubu, Fredo glasno spominje da je
bio na tom mjestu Johnnyjem Olom jednom prije, demantirajući samog sebe kad je rekao da se
nikad nije sreo s Rothom ili Olom. Michael shvaća da je izdajnik njegov vlastiti brat te nalaže
svom tjelohranitelju da ubije Rotha. Johnny Ola je zadavljen, ali Roth, u kritičnom stanju,
odvezen je u bolnicu. Michaelov čovjek pokušao je ubiti Rotha u njegovom bolničkom krevetu,
ali ga ubijaju stražari prije nego što je obavio zadatak. Na proslavi Nove godine, Michael zgrabi
Freda čvrsto za glavu i poljubi ga: "Znam da si to bio ti, Fredo; slomio si mi srce." Komunistička
revolucija pobjeđuje i mnogi gosti bježe. Fredo odbija ići s Michaelom, unatoč Michaelovim
uvjeravanjima da je on još njegov brat i da je to jedini izlaz. Po povratku u SAD, Michael upita
Hagena o Fredu. Hagen kaže da je Roth pobjegao s Kube nakon što je preživio srčani udar i da se
oporavlja u Miamiju; njegov tjelohranitelj je mrtav, a Fredo se vjerojatno skriva u New Yorku.
Hagen ga također obvještava da je Kay pobacila.

Priča se vraća na Vitovu priču gdje je Don Fanucci postao svjestan poslovne suradnje između
Vita, Clemenze i Tessia, te hoće svoj udio. Clemenza i Tessio pristaju platiti Fanucciju, ali Vito
se protivi i kaže prijateljima da prepuste novac njemu i uvjerava ih da će Fanucci prihvatiti
manje. Vito plaća Fanucciju samo 100 dolara umjesto 600 koliko je tražio. Fanucci prihvaća i
tako daje do znanja Vitu kako je slab. Tijekom fešte u susjedstvu, Vito ubija Fanuccija u
njegovoj zgradi. Vito zarađuje poštovanje susjedstva i posreduje kod lokalnih prepirki. Postaje
šef je sve brže rastućeg poduzeća za uvoz maslinovog ulja, Genco Olive Oil.

Michael se vraća kući i suočava se s gubitkom nerođenog djeteta i stanjem u obitelji. U

međuvremenu, senatorski odbor, čiji je član senator Geary, priprema istragu o poslovima obitelji
Corleone. Ispituju nezadovoljnog vojnika Corleoneovih Willieja Ciccija, ali njegovo svjedočenje
nije dovoljno korisno budući da mu Michael nikad nije davao izravne naredbe.

Michael se pojavljuje pred odborom. Senator Geary radi show, pruža potporu talijanskoj manjini
u Americi i odlazi prije početka. Michael izaziva odbor da izvede svjedoka koji će potvrditi
optužbe protiv njega. U sljedećoj sceni, otkriva se da je Frank Pentangeli živ. Nagodio se s FBI-
em i spreman je svjedočiti protiv Michaela. Tom Hagen i Michael raspravljaju o ovom problemu,
opažajući kako je Rothova taktika funkcionirala. Michael se sastaje privatno s bratom Fredom.
Fredo spominje kako se osjeća zapostavljenim, da on nije glup i da zaslužuje poštovanje. Kaže
kako je podupirao Rotha misleći da će se okoristiti, ali nikad nije htio da ubiju Michaela.
Također spominje da je Senatov odvjetnik na Rothovoj strani. Michael mu mirno odvrati da ga
više ne smatra bratom i da ga ne želi vidjeti. Frank Pentangeli pristupio je svjedočenju pred
Senatom. Michael također dolazi, u pratnji nepoznate osobe. Njegova prisutnost natjera Franka
da povuče svoju izjavu. Kad Pentangelija upitaju je li služio caporegimeu Peteru Clemenzi, on
kaže da nije, te da je sve što je rekao FBI-u laž. Upitan tko je nepoznati čovjek, Hagen odvrati da
je to Vincenzo, Frankov brat, te da je došao pružiti podršku bratu. Bez daljnjeg svjedočenja,
odbor je morao odustati od optužbi, a Hagen zahtijeva ispriku za njih. U hotelskoj sobi, Michael
i Kay se svađaju jer se ona želi odseliti s djecom. Michael kaže da shvaća njezinu bol zbog
izgubljenog djeteta, ali da će stvari doći na svoje mjesto. Kay odgovara: "Michael, ti si slijep.
Nije to bio pobačaj, bio je to abortus!", te da zbog toga što je on Sicilijanac, ona zna da joj nikad
neće oprostiti. Ova izjava razbjesni Michaela, koji udara Kay, te joj kaže da nikada neće uzeti
njihovu djecu.

Priča se vraća na Vitovu, gdje on i njegova obitelj putuju na Siciliju da ojača komercijalne veze
tvrtke za uvoz maslinova ulja i njihove poslove s Don Tommasinom. Vito i Tommasino
posjećuju ostarjelog Don Ciccioa da ga pitaju za blagoslov. Kad ga upita za oca, Vito kaže: "Moj
otac je Antonio Andolini, a ovo je za tebe!", parajući mu trbuh nožem. Dok su napuštali posjed,
zadnji preživjeli Don Cicciov tjelohranitelj pogodio je Tommasina u noge, što je ovog obilježilo
prepoznatljivim šepanjem. Kako je vendetta izvršena, Vito i njegova njegova obitelj napustili su
Siciliju.

Cijela obitelj Corleone ponovno se okupila kad je Carmela Corleone, Vitova udovica i majka
njegove djece, umrla. Kay nije prisustvovala pogrebu, a Michael je i dalje odlučan da se
obračuna s Fredom. Connie (koja pokazuje sve više zrelosti) razgovara s njim, a nakon toga
Michael se posljednji put zagrlio s Fredom. Kasnije, Fredo i Michaelov sin, Anthony, postaju
bliski tijekom pecanja. U isto vrijeme Michael, Hagen i Rocco Lampone raspravljaju o
konačnom obračunu s Hymanom Rothom, kojem je odbijen azil u Izraelu kao umirovljenom
židovskom biznismenu. Hagen sugestira da su Michaelovi planovi kako ubiti braću Rosato i
Rotha radi osvete nepotrebni, ali Michael odbija savjet. Hagen posjećuje Franka Pentangelija u
vojnoj bazi i predlaže mu da počini samoubojstvo, u stilu starih Rimljana kojima je obećano da
će im obitelji biti zbrinute.

Kay posjećuje svoju djecu i odlazi po Michaelovu dolasku, koji je okrutno izbacuje. Kao i u
prvom filmu, nastavak doseže svoj vrhunac u slijedu ubojstava. Na posjedu Corleoneovih, na
Jezeru Tahoe, Al Neri priprema čamac da Fredo i Anthony mogu ići pecati. Fredo kazuje
Anthonyju priču kako je uhvatio ribu kao dječak kad je molio Zdravomariju. Međutim, Connie
kaže Anthonyju da ne može ići pecati jer mora ići s Michaelom u Reno. Hyman Roth stiže na
aerodrom, spreman da se preda. Ubio ga je Rocco Lampone, prerušen u novinara, ali Lampone je
također ubijen. U vojnoj bazi Frank Pentangeli je nađen mrtav, prerezanih zapešća dok je sjedio
u kadi. Konačno, Neri ubija Freda na pecanju dok je molio Zdravomariju.

Film se vraća u 1941., gdje se obitelj priprema za rođendansko iznenađenje za Vita Corleonea.
Sonny upoznaje Carla Rizzija sa svojom braćom i sestrom Connie. Pričaju o nedavnom
japanskom napadu na Pearl Harbour, a Michael šokira sve priopćivši im da se upravo prijavio u
marince. Sonny se izruguje Michaelovu izboru, a Tom Hagen spominje kako njihov otac polaže
velike nade u Michaela. Jedino Fredo podupire bratovu odluku. Svi osim Michaela odlaze
dočekati Vita Corleonea. U posljednjoj sceni filma Michael sjedi pokraj Jezera Tahoe, u tihom
razmišljanju.

Kumova osveta (Kumova osveta; 2006) Početak 60 -ih godina XX veka. Kao što znate, "Cosa
Nostra" bez imalo oklijevanja uništava one koji joj se nađu na putu. Čak i činjenica da je ovaj put
i sam predsjednik Sjedinjenih Država postao ova osoba ne može je zaustaviti. Situaciju
komplicira činjenica da se ispostavi da su neki od članova predsjednikove porodice blisko
povezani s drugom poznatom američkom porodicom - Corleoneom ... Porodica Corleone
(Porodični korleone; 2012) Ovaj dugo očekivani roman priča je o usponu i usponu porodice
Corleone i prethodi Kumu. Knjiga je upućena i legijama ljubitelja slavne sage i novoj generaciji
čitatelja koji će, bez sumnje, biti zainteresirani za rad Marija Puze. Njujork, 1933. Grad se, kao i
cijela država, davi u ponoru Velike depresije. Vrijeme prosperiteta se bliži kraju kriminalnim
klanovima: "suhi zakon" uskoro će biti ukinut, a svi se neće slagati u istom gradu; mora biti
jedna osoba na vrhu. Vito Corleone sve to predviđa i sprema se za veliki rat. I sada, više nego
ikad, brine za svoju porodicu. Njegova najmlađa djeca - Michael, Fredo i Connie - još uvijek idu
u školu, a najstariji, 17 -godišnji Sonny, radi u servisu za automobile. Ali on je dugo sanjao o
tome da se pridruži očevom "poslu" i da postane gangster. I počinje djelovati - kao i uvijek,
vruće i bez razmišljanja ... Teško je pronaći osobu koja nije čula za knjigu "Kum" Marija Puza,
koja je postala popularna u cijelom svijetu. U najmanju ruku, ako ga osoba nije pročitala, onda je
zasigurno čuo za nevjerojatan film zasnovan na ovom romanu. Pisac pred čitaocima otvara svijet
koji je mnogima apsolutno nepoznat - svijet mafije. On detaljno piše o obilježjima, strukturi
mafijaških struktura, njihovim aktivnostima, tajnim vezama s političarima i agencijama za
provođenje zakona. U središtu zbivanja jedna je porodica, pa se ovaj roman čak može nazvati i
porodičnom sagom. Autor veliku pažnju posvećuje porodičnim odnosima, a ne samo potjeri i
pucnjavi. Jednom je Vito napustio rodno selo na Siciliji i preselio se u Ameriku. Ovdje je
promijenio prezime u Corleone, to je bilo ime njegovog rodnog sela. Život je započeo od nule,
morao je ustati s dna. U početku je bio spreman prihvatiti bilo koji posao, no vremenom je stekao
autoritet. Uklonio je rivale i pomogao onima kojima je to potrebno. Don Corleone se uključio u
nabavku maslinovog ulja i stekao ime ozbiljnog igrača. Osim toga, imao je mnogo poznanika
koji su mu u prošlosti dugovali pomoć. Vito je također imao podzemni posao i postao je jedan od
najcjenjenijih mafijaša. I sada je došla porodica Corleone važna tačka- Vitova ćerka se udaje.
Osim kćerke, don ima još tri sina. Stariji voljno podržava oca u njegovim aktivnostima, ali je
sklon donositi ishitrene odluke pod utjecajem emocija. Srednji također podržava oca, ali se ne
razlikuje po posebnoj snazi uma i svrsishodnosti. A najmlađi sin želi se potpuno kloniti mafije sa
njenim obračunima. Kad je don Corleone primio zahtjev za pomoć u slučaju povezanom s
drogom, odbio je. Tada je odlučeno da ga se ukloni s puta kako bi se dobila pomoć od
popustljivijeg najstarijeg sina, jer će on zauzeti mjesto svog oca nakon njegove smrti ... Na našoj
web stranici možete besplatno i bez registracije preuzeti knjigu "Kum" Marija Puza u fb2, rtf,
epub, pdf, txt formatu, pročitati knjigu na mreži ili kupiti knjigu u web trgovini. Naših je malo,
svi su stranci ... Ovaj moto je tokom čitavog života razvijao poznati američki gangster, koga s
poštovanjem zovu "Don Corleone". Pobjegao sa svoje rodne Sicilije u Ameriku, ovaj tinejdžer je
sanjao da ima cijeli svijet u džepu. I godinama kasnije, mladić će postati šef jedne od
najpoznatijih mafijaških grupa u Americi. Počevši s opskrbom maslinovim uljem, ovaj će čovjek
biti jedna od najutjecajnijih ličnosti podzemlja. Podzemne kladionice i kockanje - kontrola
mafijaškog klana Corleone proširit će se na mnoga područja života. Sve se zaplijeni i kupi kada
se previše novca vrti u opticaju ... Kum ... ovom filmu se decenijama dive milioni muškaraca
širom svijeta. I mnogi muškarci žele biti snažni, hrabri i hrabri poput njega - veliki i strašni Vito
Corleone ... On je taj koji briše sve neprijatelje na svom putu. On je došao u Ameriku da je
osvoji. U knjizi Maria Puze detaljnije ćete upoznati čovjeka koji je imao ogroman utjecaj ne
samo među raznim kriminalnim grupama, već i među poznatim političarima, zvaničnicima,
lokalnim ljudima i policijom. Bio je to pravi kralj podzemlja. Priča ispričana u knjizi "Kum"
Maria Puza esej je o životu jednog čovjeka koji je postigao sve što je želio: bogatstvo, moć,
autoritet, pa čak i ljubav. Porodica ove osobe je uvek bila na prvom mestu. Porodica je ta koja
neće izdati ili prevariti. To su oni na koje možete prenijeti svoje poslovanje. Međutim, porodica
ove osobe drži se strogo i disciplinovano. Ovdje je sve planirano godinama koje dolaze: najmlađi
sin postaje pravni nasljednik, ostali se moraju pridružiti porodičnom poslu, ali ne pretendirati na
dominantnu poziciju, a kćeri moraju poslušati svog oca u svemu, čak i u izboru svog izabranika .
Međutim, u knjizi "Kum" Maria Puza najmlađi sin Michael će se baviti porodičnim poslom. On
je razuman i nemilosrdan. Od onih koji vjeruju da osvetu treba servirati hladnu. I sigurno će
osvetiti savršeno ubistvo svoje supruge i drugih članova porodice. Žestoko i hladnokrvno,
njegovim podneskom, bit će ubijeni članovi grupe koja ratuje s Kućom Corleone. Barzini,
Tattaglia, Fabrizio će pasti. Konačno, ubijaju Carla Rizzija, čovjeka koji je odgovoran za smrt
Michaelove žene. Naslijedivši um i karakter svog oca, sada počasna titula "don" s pravom
pripada najmlađem sinu oluje iz podzemlja, - Michael ... Na našoj književnoj web stranici
možete besplatno preuzeti knjigu Mario Puzo "Kum" u formatima pogodnim za različite uređaje
- epub, fb2, txt, rtf. Volite li čitati knjige i uvijek paziti na nova izdanja? Imamo veliki izbor
knjiga različitih žanrova: klasika, savremene naučne fantastike, literature o psihologiji i dječjih
publikacija. Osim toga, nudimo zanimljive i poučne članke za pisce početnike i sve one koji žele
naučiti lijepo pisati. Svaki od naših posjetitelja moći će pronaći nešto korisno i uzbudljivo za
sebe. Mario Puzo Kum Posvećeno Anthonyju Clearyju © Kan M.I., prevedeno na ruski,
predgovor. Nasljednici, 2016 © Izdanje na ruskom, dizajn. DOO "Izdavačka kuća" E ", 2016 Od
prevodioca Kako se moglo dogoditi da roman Marija Puze "Kum", koji je, čini se, prema svim
zakonima žanra, ima mjesto u neuglednom društvu polutabloidnih gangsterskih efemera, završio
u riznici svetska književnost? Mnogo objašnjava činjenicu da je riječ o vrlo talentiranoj knjizi za
čitanje, od koje se teško odvojiti. Mnogo, ali ne sve. Talent, u suštini, nije predmet analize,
pokušaji "provjere harmonije s algebrom" namjerno su neproduktivni. Kao što je glumac
inherentan nekim teško definiranim, iako odmah prepoznatljivim "zvijezdanim" kvalitetom, tako
je i "kum" inherentan nesumnjivim obilježjima superborca za sva vremena - djelom bez kojeg,
što god rekli, povijest svjetska književnost dvadesetog stoljeća bila bi nepotpuna ... U strogom
smislu riječi ova knjiga nije gangsterski roman, već saga o podrijetlu i dinamici tipičnog
fenomena, prenesena, međutim, na američko tlo sa Sicilije, ali povezana ne samo s njenim
etničkim nosiocima, sicilijanskom imigrantima, ali koji je sada postao nažalost sastavni dio
modernog života praktički u cijeloj zemlji. Sama tema, dakle, spada u kategoriju slučajnih i
hitnih. Nije uzalud lopovski nadimak "Kum" postao uobičajena imenica, a riječi "rastavljanje"
ušle su u ruski jezik, "sredile" u specifičnom smislu koji im daje junak ove knjige - baš kao i
njegova izreka "dati nekome ponudu, od koje on ne može odbiti." Sve je to dokaz preciznog
pogotka, autorovog izbora nepogrešivosti. Okrutno, teško, ponekad neugodno - ovo je njegova
tema - ova knjiga, s prirodno detaljno opisanim prizorima nasilja i gole erotike, razlikuje se,
uprkos jednostavnosti, pa čak i siromaštvu izražajnih sredstava, trajnom fascinacijom ne previše
lukave radnje. A poanta ovdje nije u gangsterskim "podvizima": osnova ove napetosti je
psihološka drama, ljudske sudbine. Neobjašnjiva privlačnost šefa mafijaškog klana Don
Corleonea nije samo i ne toliko u šarmu snažnog vođe, već uglavnom u njegovim ljudskim
kvalitetama, u toplini i psihološkoj suptilnosti njegovog pristupa ljudima, u dvosmislenost jedne
odvratne, naizgled, figure. Nije slučajno što se mafijaški klanovi nazivaju porodicama, a svoje
vođe - kumovima. Lični odnosi unutar kriminalnih grupa, kako ih je opisao M. Puzo, podsjećaju
na porodične odnose; Don Corleone, regrutirajući svoje suradnike, osvaja srca. Nije površna
zabava trilera odlika Kuma. Gangsterski posao za njegove heroje - obične ljude podložne svim
ljudskim nedaćama, tugama i slabostima i nimalo stranim drugim ljudskim dostojanstvima -
ozbiljan je, solidan posao, i prema autoru to nije bila lična sklonost naterao Sicilijance da to
učine na američkom tlu, ali je sila okolnosti, logika konkurencije, pritisak društva. Prema
njegovom mišljenju, prisiljavaju novopridošle Sicilijance da izgrade svoj vlastiti zatvoreni,
zločinački svijet, u kojem djeluju zakoni, koji nisu glupi i pošteni na svoj način. Pisac stalno
uspoređuje različite institucije vanjskih, pravnih i tajnih, izvanpravnih društava, kao da ih
odmjerava na vagi nepristranosti - ponekad se vaga naginje u korist potonjeg. Državnički stav s
kojim vođa mafije Don Corleone vlada svojim carstvom povoljno se poredi sa nesavršenim
sistemom službene pravde. Paradoksalno, sistem koji je stvorila mafija manje je sklon korupciji:
ovdje je plaća više u skladu sa zaslugama. M. Puzo ne vidi samo zlikovce i štrebere u ovom
podzemlju, već, često, bistre, energične, izuzetne ljude, predane patrijarhalnoj porodične
tradicije, veze prijateljstva, vrsta kodeksa časti. U jeziku koji koriste njegovi likovi nema ni traga
od lopovskog žargona. (Originalnost njihovog govora posebna je sreća autora. Na neki
nerazumljiv način, njihov američki govor zadržava temeljnu težinu nedavnih stanovnika
evropskih provincija, u govoru ovih osjeća se staromodni slog sicilijanskih seljaka novi
Amerikanci, posebno oni koji su, kao glavni lik knjige, pripada starijoj generaciji.) Ljudi koji
vladaju svijetom mafije, kako to vidimo na stranicama romana, mogu se sigurno natjecati u
mudrosti i pronicljivosti s državnicima. Slika sveameričke konvencije sindikata mafije izgleda
impresivno kao i međunarodna konferencija; izraz "Cosa Nostra", "naše poslovanje", kovao Don
Corleone - danas isti dio pravi zivot kao izraz "gvozdena zavesa" koji je jednom pronašao
Winston Churchill. "Obračun" koji se događa na kongresu nije sitna svađa silovika, već suptilna
diplomatija, zastrašujuće slična po bitnim detaljima koracima legitimne visoke politike.
Srdačnost odnosa, razumijevanje ljudskih svojstava, vrijednost kategorija poput poštovanja, a ne
samo lukavost, snalažljivost i bezobzirnost razlikuju likove u Kumu. Kaleidoskop likova čitatelju
predstavlja panoramu sicilijanske i američke stvarnosti iz historijske perspektive. U suštini,
suočeni smo s vječnim problemima: ljubav i smrt, bogatstvo i siromaštvo, odanost i izdaja,
razum i lakomislenost. Baš onim kojima se bavi klasična književnost. Ova divna knjiga pripada
njoj - ovo je odgovor na pitanje postavljeno u prvoj rečenici. M. Kahn Iza svakog velikog
bogatstva stoji zločin. Amerigo Bonasera sjedio je u Trećem odjeljenju krivičnog suda u New
Yorku, čekajući pravdu i odmazdu nad glavama počinitelja koji su tako brutalno unakazili i
pokušali zlostavljati njegovu kćer. Sudija je, impozantan, važan, povukao rukave svog crnog
ogrtača, kao da namjerava da se vlastitom rukom obračuna s dvojicom mladića koji stoje ispred
sudijskog stola. Njegovo teško lice bilo je zamrznuto od arogantnog prezira. Pa ipak, u svemu
tome postojala je određena laž, Amerigo Bonasera je to osjetio u utrobi, iako još uvijek nije
mogao shvatiti o čemu se radi. "Ponašali ste se kao posljednji ološ", oštro je rekao sudac. Da,
pomislio je Amerigo Bonasera, da, točno. Goveda. Životinje. Mladići - njihova sjajna kosa
moderno je ošišana, oprane i glatke njuške imaju mršavu poniznost - glave su se pokajale. Sudija
je nastavio: - Ponašali ste se kao životinje u šumi - vaša sreća što niste uspjeli obeščastiti jadnu
djevojku, inače bih vas poslao u zatvor na dvadeset godina. - Zastao je, pogledao poput lisice
ispod strogih namrštenih obrva preko žuto-beskrvnog lica Ameriga Bonasere, sagnutog do stola
sa hrpom sudskih odluka. Zatim se još jače namrštio, slegnuo ramenom, kao da je svladao
prirodni bijes pred nuždom, i završio: - Međutim, uzimajući u obzir vaše godine, vašu
neokaljanu reputaciju i dobro ime vaših roditelja, a uzimajući u obzir i to da Zakon nas,
neizrecivo mudro, ne poziva na osvetu, osuđujem svakoga od vas na tri godine zatvora. Uslovno.
Samo četrdesetogodišnja profesionalna navika upravljanja izrazom lica dala je snagu grobu
Bonasera da sakrije plimu ljutnje i ljutnje. Njegova kćerka, mlada, lijepa, još uvijek je u bolnici
sa slomljenom čeljusti, a ovim životinjama, ovim životinjama, je dopušteno slobodno hodanje?
Znači, pred njim su igrali komediju. Gledao je kako se ozareni roditelji okupljaju u uskoj grupi u
blizini svoje voljene djece. Ipak, ne bi zasjali, imaju se čemu radovati.

Источник: https://nogtikrasim.ru/bs/dizajjn-nogtejj/krestnyi-otec-mario-pyuzo-kr-stnyi-otec-
mario-pyuzo-velikaya-kniga.html
Mario Puzo je kum. Kum - Mario Puzo. Razlike između filma i knjige
Recepti

17.12.2021

Ryzhachkov Anatolij Aleksandrovič 10/10/2019

Jednom je Mario Puzo sjedio s prijateljem u restoranu kada je Frank Sinatra ušao u dvoranu.
Prijatelj pisca požurio je do slavnog pjevača, pozvao ga za stol i predstavio autora nedavno
objavljenog "Kuma". Vjerovao je da bi bilo zadovoljstvo da se dvije talijansko-američke slavne
osobe upoznaju osobno. Ali pokazalo se da je to bila sramota. Pjevač se obrušio na pisca, bacio
se na njega šakama. Teškom mukom je spriječena tučnjava.

Zašto je autor "Kuma" toliko naljutio Franka Sinatru? Ispada da je mislio da ga je na sliku
pjevača Johnnyja Fontainea, kojeg je odgojio Kum, Puzo izveo. Frank Sinatra, koji se trudio biti
dio najuglednijih salona u zemlji, mnogo je naškodio pričajući o svojim vezama s brojnim
mafijaškim vođama. S nekima je od njih bio upoznat od djetinjstva, a te veze nisu prekinule ni
kada su ti ljudi postali “kumovi”. Posebno blizak odnos održavao je s šefom čikaške mafije,
Samom Giancanom. Zato su mnogi čitatelji, a potom i filmski gledatelji, vidjeli prototip
Johnnyja Fontainea u Franku Sinatri ...

Pjevač Johnny Fontaine daleko je od jedinog lika u Kumu koji ima neke svoje osobine povezane
sa stvarnim licima. Sjećam se kada sam gledao istoimeni film prema romanu, iznenadio sam se
da je izvođač uloge Kuma, Marlon Brando, progovorio prigušenim, jedva čujnim glasom. Činilo
se da Don Corleone, najmoćniji među vladarima mafije, mora imati moćan i zvučni glas. No,
autor romana spominje da je Kum imao hrapav glas, a glumac samo slijedi karakterizaciju pisca.
Kasnije u biografiji Franka Costella, koji se dva desetljeća, od 1937. do 1957. zvao "premijer
mafije", pročitao sam da mu je nakon uklanjanja krajnika glas gotovo nestao: otuda je došao ovaj
detalj. Taj je detalj zanimljiv i zato što Don Corleone u mnogim aspektima svog karaktera i
djelovanja prije svega podsjeća na Franka Costella. Posebno je značajno da je Kum, poput
“premijera” podzemlja, veliku važnost pridavao jačanju veza s utjecajnim političkim krugovima,
a obojica su u tome bili uspješniji od ostalih mafijaških vođa. Po mnogo čemu, kraj njihova
života pokazao se sličnim. Nakon pokušaja atentata, koji je organizirao jedan od vođa podzemlja
Vito Genovese, koji je težio postati "šef svih šefova", Frank Costello se gotovo povukao iz
aktivnog rada u vodstvu mafije, počeo se baviti samo svojim osobno poslovanje. Isto tako, Don
Corleone je, nakon teškog ranjavanja, postupno počeo prenositi vodstvo "obitelji" na svog sina.
Ali ova sličnost, naravno, ne daje razloga da se Costello smatra izravnim prototipom Don
Corleonea. Genovese nije isti, iako je autor svom junaku dao ime Don Vito - tako se zvao
Genovese.

Ponekad Mario Puzo kombinira nekoliko epizoda iz povijesti mafije u jednu s manjim
promjenama. Poznato je da je jedan od budućih kraljeva organiziranog kriminala, Charles
("Lucky") Luciano, namamio Masseriju, koji je preuzeo vlast u mafiji, u restoran, tobože na
prijateljski razgovor. Nakon obilnih libacija, Luciano je otišao na zahod. U međuvremenu su
njegovi ljudi dokrajčili Masseriju. Kada je policija stigla, Luciano je imao neosporan alibi. U
romanu se to događa malo drugačije. Corleoneov sin Michael poziva predstavnika neprijateljske
"obitelji" na pregovore. Ne vjeruju mu, traže ga prije sastanka. Nakon čvrstog pića Michael
odlazi na WC, nije sumnjivo. Ali tamo, iza cisterne, krije se pištolj. Vraćajući se, on iz blizine
puca u neprijatelja i skriva se.

Mnogo je sličnih paralela. No, uz sve te sličnosti, Kum nipošto nije izmišljena kronika događaja
u životu mafije. Mnogi od njih su Amerikancima već bili poznati iz novinskih članaka, knjiga i
filmova, a roman, u takvom slučaju, ne bi izazvao tako rijedak čitateljski interes koji mu je pao
na sud. Štoviše, autor ponekad pomiče u vremenu dobro poznate događaje iz povijesti mafije.
Primjerice, policijski zapisi pokazuju da su i Masseria i njegov nasljednik "šef šefova" mafije,
Maranzano, ubijeni 1931. godine. U romanu je naznačen drugi datum – 1933. godina. Sumnjivo
je da je Puzo pogriješio. Najvjerojatnije je to učinio namjerno, želeći pokazati da nije stvorio
dokumentarac, već igrano djelo. Promjenom datuma nekako je dobio pravo da promijeni
okolnosti oba ubojstva, da ih učini glavnim sudionicima ne stvarnih osoba, već likova u romanu
koje je stvorila njegova mašta.

Tajna neviđenog uspjeha Kuma, po meni, prvenstveno je u autorovom odmaku od kanonske

slike podzemlja. Filmovi i romani obično su prikazivali streljačku mafiju: ubojstva, pljačke,
potjere, tučnjave s policijom, krvavi sukobi između bandi - i u onim rijetkim trenucima kad je
pucnjava zatihnula, lirske scene. Uobičajena mjesta radnje su sirotinjski četvrti četvrti talijanskih
imigranata, ulice velikih gradova. Kum također prikazuje slične scene, opisane na dinamičan i
emotivan način. Ali uspjeh romana predodredio je drugi: M. Puzo je prvi put djelovao kao pisac
svakodnevnog života za mafiju. Uveo je čitatelja u njezin unutarnji svijet, pokazao hijerarhijsku
strukturu moći, mehanizam donošenja odluka, tajne veze s vlastima, običaje i običaje. Pisac je to
učinio s takvom preciznošću i umjetničkom uvjerljivošću da su mnogi vjerovali da je M. Puzo
napisao na temelju osobnog poznanstva sa životom organiziranog kriminala. Sam pisac
kategorički je odbacio ovu izjavu. I nema razloga ne vjerovati mu. Dok je počeo raditi na
romanu, već su objavljeni deseci knjiga o povijesti mafije stručnjaci kao što su Hank Messick,
Barth Goldblatt, Fred Cook, Nicholas Gage i drugi. Neki od njih ne samo da su imali pristup
policijskim arhivima, već su bili i osobno upoznati s "kumovima" mafije. Kao posebno važan
izvor za autora mogli bi poslužiti sociološki radovi objavljeni 60-ih godina.(D. Cressidi, The
Rape of the Nation, New York, 1969., itd.), u kojem se unutarnji svijet mafije, skriven od
znatiželjnih očiju, svakodnevno javlja njezinim „obiteljima“ – velikim zločinačkim udruženjima
imigranata iz Italije. , temeljito je istražen njihov sustav vrijednosti i životnih orijentacija, ideje o
dužnosti prema rodbini. Dakako, pisac je koristio i osobna zapažanja - godine njegovog
djetinjstva protekle su u četvrtima New Yorka, gdje su živjeli talijanski imigranti.

Književniku su zamjerali ne samo što nije osudio nasilje koje je počinila mafija, nego i
suosjećanje s glavnim likovima u romanu - članovima obitelji Don Corleonea. Ovo nije prazno
pitanje. Riječ je o mjestu mafije u američkom društvu i poveznicama među njima. Ključ za
razumijevanje autorove pozicije je početak romana – scena na njujorškom sudu gdje se sudio
slučaj dvojice nasilnika koji su okrutno osakatili kćer Ameriga Bonasere i pokušali je
zlostavljati. Silovatelji su ostavljeni na slobodi – uvjetno su osuđeni na tri godine zatvora.
Gorčina, ogorčenost i bijes obuzimaju talijanskog imigranta Bonaseru: "Njegova kćer, mlada,
lijepa, još je u bolnici sa slomljenom čeljusti, a ova će stoka moći slobodno hodati." I zaključuje
– za pravdu se mora pokloniti Don Corleoneu.

U razvoju radnje romana epizoda s Amerigom Bonaserom i njegovom kćeri ne igra gotovo
nikakvu ulogu. Lako se može isključiti iz priče. Ali pisac je smatrao potrebnim započeti rad s
njim. I o ovome vrijedi razmisliti.

Bonasera govori Don Corleoneu, kojeg je prethodno izbjegavao, o tragediji koja se dogodila, o
velikoj nepravdi suda. Kao odgovor, Kum mu čita popularno predavanje o svijetu u kojem žive:
“Amerika ti se činila kao raj. Otvorili ste solidan posao, dobro ste zaradili, odlučili ste da je ovaj
svijet mirno prebivalište u kojem možete živjeti i živjeti za svoje zadovoljstvo. Niste se potrudili
da se okružite prijateljima od povjerenja. I zašto? Čuvala vas je policija, vaše interese je čuvao
zakon - kakve nevolje mogu zaprijetiti vama i vašoj obitelji?"

Don Corleone, koji je naučio šašavu stranu svijeta koji ga okružuje, njegovo licemjerje, njegove
okrutne zakone, ne uskraćuje si zadovoljstvo ismijavanja iluzija naivnog molitelja: „... nemate
što prigovoriti. Sudac je izrekao svoju presudu. Amerika je rekla svoje... Trošite novac na
odvjetnike, a oni dobro znaju da ćete na ovaj ili onaj način ostati vani. Računate s presudom
suca, a ova sutkinja je korumpirana, kao zadnja djevojka u vijeću. Svih ovih godina, kada vam je
trebao novac, odlazili ste u banku, gdje su vam naplaćivali pretjerane kamate..."

To su društveno-politički uvjeti s kojima se suočavaju talijanski imigranti - nepravednost pravde,

korupcija službenika, pljačkaški službenici u uredima banaka.

Don Corleone daje upute jednom od svojih podređenih da poduči lekciju o nasilnicima koji su
osakatili Bonaserinu kćer. Dva gangstera ih pretvaraju u kotlete. Nasilje? Ali to se doživljava kao
pošten odgovor na nepravdu suda. Zločin rađa zločin, nasilje – nasilje, dolazi do lančane reakcije
bezakonja. Sudac oslobađa zločince koji su unakazili djevojku. Don Corleoneovi ljudi se s njima
bave, a potplaćeni policajci daju im priliku da izvedu linč. Moral i zakon ostaju izvan okvira
djelovanja obojice. Štoviše, radnje dvojice nasilnika i njihovog zaštitnika, suca, izgledaju još
nemoralnije od masakra silovatelja, počinjenog po naredbi dona.

Poanta epizode je da je nasilje opravdano, često neizbježno. Agencije za provođenje zakona rade
u dogovoru s počiniteljima. To je moral društva u kojem djeluje mafija. A kako ne bi bilo dvojbe
u autorovu poziciju, za epigraf romanu bira slavne Balzacove riječi: „Iza svakog velikog
bogatstva krije se zločin“. I ti zločini ostaju nekažnjeni, jer se moć "velikih bogatstava"
ispostavilo da je moćnija od vladavine prava.

Priča o Amerigu Bonaseri čitatelje samo uvodi u složeni svijet odnosa između kriminala i
politike, koji se razvijaju na mnogim razinama, uključujući i one vrlo visoke. Već na prvim
stranicama romana saznajemo da je jedan od pokrovitelja Don Corleonea, očito nimalo
nezainteresiran, član američkog Senata. Također saznajemo da je "stroj pravde potpuno u
rukama Don Corleonea". A “veze i utjecaj u političkom svijetu vrijede desetak režima”, odnosno
naoružanih skupina mafijaša.
Svi glavni likovi romana su generalizirane slike koje je stvorio pisac. Najvećim umjetničkim
izričajem crtani su članovi obitelji Corleone - njezin glavar, sinovi Santino (Sonny) i Michael,
kao i Donov savjetnik Tom Hagen, pjevač Johnny Fontaine.

Sonnyjev najstariji sin je brze ćudi, neobuzdan, slabo obrazovan, sposoban za nepromišljene
postupke. Najmlađi sin Michael njegov je antipod, on je utjelovljenje trijezne kalkulacije i
nepokolebljive izdržljivosti, ima iskustvo časnika američke vojske tijekom Drugog svjetskog
rata, jasno razumijevanje uloge političkih veza mafije. Sonny je jučerašnjica mafije, Michael je
novi tip kolovođe.

Najslikovitiji lik u romanu je Kum. Njegov život odražavao je povijest američke mafije. Poput
Luciana, Genovesea, Costella, započeo je sudjelovanjem u uličnim bandama, a potom stvorio
kriminalni sindikat, koji se također bavio legalnim poslovima. I konačno, više puta je pokušavao
mafiji dati moderan izgled, eliminirati građanske sukobe i stvoriti njezino upravljačko tijelo. Bio
je prvi među mafijaškim vođama koji je shvatio da je “vrijeme pucnjave i ubadanja prošlo.
Vrijeme je da uzmete umom, snalažljivost, budući da smo poslovni ljudi."

Don Corleone i ostali don i njihovi poslušnici djeluju, čine svoje zločine, imaju pouzdano
pokriće. Nije slučajno da nitko od njih ne završi na optuženičkoj klupi, a još više - iza rešetaka.
Michael Corleone ubija policijskog kapetana. Ali Kumove veze pomažu mu da izbjegne kaznu.
Visokopozicionirani pokrovitelji mafijaških bosova, zapravo, suučesnici su u njihovim krvavim
masakrima i njihovim ilegalnim trgovinama – od održavanja bordela do organiziranja kockanja.
Stoga mafija ne izgleda kao gomila nemoralnih čudovišta izvan društva. Naprotiv, dio je tog
društva, povezan s njim mnogim nitima, uključujući i predstavnike njegove političke elite. Tako
M. Puzo navodi čitatelja na zaključak: bez takvog štita mafija bi bila osuđena na propast. Stoga
moralnu osudu ne zaslužuju samo šefovi kriminalnih sindikata. I, očito, zato što sami zločini
mafijaša ne izazivaju takvu osudu čitatelja kao što bi se očekivalo. A ponekad se čak i s nekim
likovima u romanu odnosite s osjećajem empatije. Djeluju u uvjetima u kojima ne vlada moć
zakona, već zakon moći, a prije svega moć novca. No, oni nisu bili ti koji su stvarali te
društveno-političke poretke... Osim toga, neki likovi, posebice sam Kum, ponekad izazivaju i
simpatije. Njegova odanost patrijarhalnim običajima, ponekad pokazana duhovna velikodušnost
(sklonio je tinejdžera beskućnika Toma Hagena), njegova prirodna mudrost, oštroumna mirna
razboritost, sposobnost pronalaženja orijentira u olujnim vodama organiziranog kriminala i
velike politike - sve ga to čini izvanrednom osobom . Ali, naravno, ovo nikako nije pozitivan
junak. Kako autor naglašava, njegova "potpuna nemilosrdnost, potpuno zanemarivanje svih i
svakojakih vrijednosti izdala je osobu koja ne poštuje druge zakone osim svoje volje, druge
bogove osim sebe."

Pojava organiziranog kriminala u Sjedinjenim Državama 1920-ih i 1930-ih, u kojem je Don

Corleone tako aktivno sudjelovao, bio je prirodan proces. Među američkim stručnjacima nema
jednoglasnosti o razlozima njegovog razvoja. U svojoj knjizi "Gange i mafija" H. Messik kaže da
je "organizirani kriminal proizvod povijesne nesreće". Neki istraživači tvrde da mafija uopće
nema duboke korijene u američkom društvu, ona je samo izdanak talijansko-sicilijanske mafije,
umjetno uzgojen na američkom tlu. Drugi američki znanstvenici vjeruju da se organizirani
kriminal - meso od mesa buržoaskog društva Sjedinjenih Država, razvio u njegovim dubinama, a
ne u nekoj vrsti vakuuma. Ne bi tako bujno cvjetao da Sjedinjene Države nisu imale povoljnu
klimu za to. Prema tim autorima, davno prije pojave organiziranog kriminala u SAD-u su se
formirale i razvijale tradicije grabežljivog poduzetništva koje je koristilo kriminalna sredstva.
Autor poznate studije o povijesti monopolske elite Sjedinjenih Država, F. Landberg, istaknuo je
da se „zločini poslovnih ljudi... obično promatraju kao nenasilni, čime se optuženi stavljaju u oči
javnosti mišljenje barem jednu stepenicu iznad takvih neortodoksnih biznismena kao što su
Frank Nitti, Tony Accardo i Frank Costello (poznati šefovi mafije u Sjedinjenim Državama - I.
G.). Ali ova razlika je očito pogrešna...”. F. Landberg naglašava da mnogi od najvećih
gospodarstvenika "na svom računu imaju impresivan broj kršenja zakona, a u usporedbi s
njihovim nezakonitim djelovanjem, djelovanje mafije i kriminalnih sindikata djeluje kao dječja
igra".

Prema Američkoj gospodarskoj komori, ova zemlja koristi oko 800 različitih načina da obmane
potrošače kako bi ih prevarila. Korupcija i prijevare među poduzetnicima poprimile su takve
razmjere da je poznati političar senator W. Prokemeier zaprepašteno rekao: “Barem značajan
udio privatnog sektora u Sjedinjenim Državama je kockarnica u kojoj se igra obilježenih karata –
kraljevi korupcija, špijuniranje ilegalne trgovine i politički pritisak”.

Američki kriminolog W. Rackliss, napominjući da organizirani kriminal karakterizira sklonost

ujedinjenju, povukao je paralelu s kapitalističkim korporacijama: "Želja kriminalnih organizacija
za neograničenom moći u svom području odgovara monopolskim trendovima u poslovnom
svijetu." Podsjetimo, Kum je ostvario monopol u trgovini maslinovim uljem u New Yorku.

I za kraj, još jednom o poveznicama organiziranog kriminala i politike. Predsjednička komisija

(1967.) priznala je da "organizirani kriminal postoji zbog moći koju stječe novcem", da "može
potrošiti milijune dolara korumpirajući dužnosnike". Sjetite se Don Corleonea. “Unajmio je
izvrsnog odvjetnika s odličnim vezama u policiji i pravosuđu. Sustav podmićivanja bio je
osmišljen i prilagođen, a ubrzo je organizacija Corleone imala impresivan "registar", drugim
riječima - popis dužnosnika koji su svaki mjesec bili dužni ovaj ili onaj iznos." Osim toga, šef
klana pružao je i druge usluge političkim krugovima. Uputio je talijanske imigrante za koga
trebaju glasati na lokalnim i saveznim izborima. "Tako malo po malo, postao je snaga u
političkoj areni - snaga s kojom trezveni stranački čelnici nisu propustili računati."

Isti prijelaz iz raštrkanih uličnih bandi u velike kriminalne sindikate, u organizirani kriminal bio
je tipičan ne samo za mafije talijanskog podrijetla, već i za ljude iz drugih etničkih skupina –
Irce, Židove, Kineze, Crnce itd.

Kako možete definirati bit organiziranog kriminala, karakteristike koje ga razlikuju od uličnog
kriminala? Po mom mišljenju, radi se o udrugama kriminalaca sa stabilnom unutarnjom
strukturom, koji u zajednici s korumpiranim službenicima, buržoaskim strankama i
poduzetništvom metodama podmićivanja ili nasilja uspostavljaju svoju kontrolu u raznim
područjima ilegalnog djelovanja (prostitucija, kocka, lihvarstvo, droga itd.) i to kontinuirano
provode kako bi obogatili i ojačali svoje političke veze. Ilegalne aktivnosti organiziranog
kriminala usko su povezane s njihovim sudjelovanjem u legalnim poslovima, gdje često prodiru
metodama ucjene i nasilja.
Ova definicija pokriva specifične značajke organiziranog kriminala, naglašava njegovu
povezanost s načinom američkog društva.

Na stranicama svog romana M. Puzo je ponovno stvorio sliku o tome kako se u Sjedinjenim
Državama odvijala ova formacija organiziranog kriminala koji se pretvorio u trajni društveni
fenomen američkog društva.

Na kraju priče, odnosno u drugoj polovici 40-ih, nakon dugotrajnih sukoba, šefovi "obitelji"
razvijaju zajednički stav o trgovini drogom, koji je već tada počeo dobivati sve šire razmjere.
Don Corleone se protivio sudjelovanju u ovom opasnom poslu. “... Da se mi bavimo drogom,”
rekao je na sastanku glava “obitelji”, “znači, po mom mišljenju, umrijeti u vrlo bliskoj
budućnosti.” Ostali mafijaški čelnici općenito su se složili s Donovim argumentima, ali je
iskušenje da se ostvari neviđen profit prevladalo.

Od tada su prošla četiri desetljeća. Don Corleone je bio samo napola u pravu. Političkim
pobornicima bosova organiziranog kriminala doista je teže zaštititi trgovce napitcima od kazne
nego vlasnicima bordela i organizatorima kockanja, ali u isto vrijeme, ogroman prihod od
trgovine drogom pomogao je da preraste u najveći ilegalni posao u povijesti SAD-a.

Svaki od američkih predsjednika posljednjih godina objavio je "odlučujući rat" narkomafiji. U

tim ratovima postignuti su mnogi taktički uspjesi, niz organizatora trgovine završio je iza
rešetaka, a tone droge su zaplijenjene. Ali strateška pobjeda nikada nije postignuta. Predsjednik
Bush je izjavio da je odlučan pokrenuti masovne napade na narkomafiju, za koju se izdvajaju
milijarde dolara. Budućnost će pokazati kako će završiti ova bitka između moćne države i
čelnika kriminalnog biznisa. U svakom slučaju, pred nama je dugotrajna i tvrdoglava borba.

Radnja romana “Sicilijanac” vodi nas na Siciliju, gdje je od pamtivijeka stvorena mafija. Točan
datum rođenja ove osebujne zločinačke organizacije još nije utvrđen. No, poznato je da je već
početkom prošlog stoljeća imao važnu ulogu u političkom i gospodarskom životu otoka.

Glavni likovi Kuma su imigranti sa Sicilije. No, problem povezanosti američkih i sicilijanskih
mafijaša u novom romanu gotovo se ne dotiče. Radnja ih povezuje samo jednom karicom:
Michael Corleone, po uputama svog oca, mora odvesti glavnog lika djela Turi Guiliano s otoka u
Sjedinjene Države.

Sicilijanac se temelji na povijesnim činjenicama. M. Puza zanimala je tragična sudbina seljačkog

dječaka Salvatorea Giuliana, puna drame i romantike. Mnoge epizode iz života lika i njegovog
prototipa poklapaju se do najsitnijih detalja. Počevši od činjenice da, prisiljen pucati u
karabinjere, mladi Guiliano bježi u planine, gdje stvara bandu, a završava svojom tragičnom
smrću. Prototip šefa sicilijanske mafije lako se prepoznaje kao Don Calogero Vizzini, u romanu
je uzgajan pod imenom Don Croce Malo. No, u isto vrijeme, Sicilijanac se, u još manjoj mjeri od
Kuma, može smatrati fikcionaliziranom kronikom događaja koji su se zbili na Siciliji 40-50-ih
godina. To je prvenstveno zbog činjenice da je pisac dao vlastitu interpretaciju Giulianove
ličnosti i djelovanja. To se bitno razlikuje od onih ocjena koje su mu dali talijanski političari i
povjesničari.
Gotovo svi su jednoglasni da je Giuliano razbojnik koji je djelovao po nalogu mafijaških vođa i
reakcionarnih političara, uključujući monarhiste. Komunistički zastupnik Girolamo Li Causi
napisao je: “...kako objasniti tako dugo postojanje Giulianove bande, koja je djelovala od 1945.
do srpnja 1950., kada je Giuliano ubijen, ako ne čisto političkom prirodom veza koje su postojale
između Giuliana, njegova banda i mafija i političke snage koje su mu pokroviteljstvo? Zašto su,
unatoč tjeskobi i zahtjevima talijanskog i svjetskog javnog mnijenja da se stane na kraj bandi
Giuliano, postupci vlasti, posebno kada je zamjenica Shelba bio ministar unutarnjih poslova, bili
tako kontradiktorni i suzdržani i tako skupi za policiju i talijanski državljani? Razlog treba tražiti
u želji političkih snaga povezanih s banditom Giulianom da sakriju, kako ih ne bi
kompromitirali, imena onih političkih figura iz monarhističkih, liberalnih i kršćansko-
demokratskih stranaka koji su nakon sloma separatističkog pokreta, sklopili sporazum s
Giulianom i počeli ga koristiti u svoje svrhe”.

NP Rusakov, sovjetski istraživač povijesti sicilijanske mafije, napominje da je Giuliano bio

oruđe velikih zemljoposjednika koji su ga koristili za krvave represalije protiv seljaka koji su
okupirali zemljoposjedničke zemlje. Po njemu je Giuliano organizator masovnog pogubljenja
seljaka u Portel la della Ginestra 1. svibnja 1947. godine.

Dat ću još jednu ocjenu - autor niza radova o sicilijanskoj mafiji Michele Pantaleone. Giulianovo
djelovanje dijeli na dva razdoblja. Od 1943. do početka 1945. Giuliano je bio "popularni
buntovnik juga", ali je tada prestao progoniti velike zemljoposjednike, uspostavio veze s
mafijom i desničarskim političarima i "od sada je bio uvjeren da ... može mirno uživaj u
opljačkanom bogatstvu."

Ovo je povijesni prototip junaka Sicilijanca. Međutim, Giulianova moralna degeneracija,

njegova izdaja plemenitih ideala zaštite seljačkih masa od tiranije zemljoposjednika, njegova
taština, žeđ za bogatstvom i ugled - sve su te Giulianove značajke bile očito neprihvatljive za
Puzoov stvaralački plan. Čuvajući niz stvarnih događaja u Giulianovu životu, stvara sliku
hrabrog borca protiv društvene nepravde. Guiliano je "mislio da su siromašni uvijek prevareni".
Smisao njegova života, cilj njegove borbe bio je pomoći siromašnim i nemoćnim radnicima koje
su udružene snage zemljoposjednika, vlasti i mafije opljačkale i terorizirale. On ne postavlja
zadatak mijenjati društveno-političke prilike na otoku, razvijati masovni demokratski pokret.
Djeluje u duhu "Robina Hooda XX. stoljeća" (prvi je put ovu usporedbu upotrijebio američki
novinar Michael Stern, koji ga je intervjuirao), oduzima bogatstvo velikim vlasnicima i daje ga
potrebitima. Kaznitelji dugi niz godina nisu uspjeli uhvatiti Turija, jer ga je svaki seljak spreman
skloniti u svoj dom: Guiliano je simbol njihovih nada, njihove potpore i zaštite. Giuliano je bio
nedostižan zahvaljujući visokim pokroviteljima, Guiliano zahvaljujući zaštiti društvenih nižih
slojeva sela.

Mladi seljak buntovnik razumio je društvenu i političku ulogu mafije na Siciliji, njezine bliske
veze s velikim zemljoposjednicima i državnicima. Šef mafije Don Croce čovjek je "koji može
podmićivati ministre, organizirati ubojstva, terorizirati trgovce i vlasnike tvornica". Guiliano je
"znao za legendarnu moć mafije", "za beskrajna ubojstva seljaka koji su za svoj rad pokušavali
dobiti novac od moćnih aristokrata i zemljoposjednika." Mafija ne samo da štiti pljačkaše-
posjednike, već i sama pljačka seljake, koristeći veze s vlastima. “... Sve što su predali (seljaci –
I. G.) državnim skladištima palo je u ruke don Croce Malog i njegovih poslušnika, a potom
završilo na crnom tržištu”. Za buntovnika seljaka, branitelja obespravljenih i potlačenih seoskih
radnika, mafija je neprijatelj jednako kao i krupni zemljoposjednici, karabinjeri i vlast. Ići u
njihovu službu, kao što je to učinio Giuliano, za Guiliana znači izdati svoje prijatelje i svoje
ideale.

U skladu s tim životnim stavovima svog junaka, pisac radikalno mijenja ulogu Giuliana u
strijeljanju demonstracije seljaka 1. svibnja 1947. godine. Sam tijek događaja, do najsitnijih
detalja, Puzo crta u potpunosti u skladu s novinskim izvješćima tih dana, opise ove tragedije u
djelima talijanskih povjesničara. Ali ako su, prema jednoglasnom mišljenju potonjeg, utjecajni
politički krugovi naredili Giulianu da "počini neljudsko krvoproliće" (M. Pantaleone), onda je u
romanu pokolj inspiriran podmuklim Don Croceom. Budući da nije uspio u pokušajima da
pobunjenik postane saveznik ili ga fizički eliminira, mafijaški vođa odlučuje ga kompromitirati,
pretvoriti u krvavog, okrutnog krvnika u očima masa. Podmićuje jednog od zapovjednika u
Guilianovom odredu i daje mu upute da otvori mitraljesku vatru na nenaoružane sudionike
prvomajskih demonstracija. Kao rezultat toga, deseci ljudi su ubijeni i ranjeni.

Unatoč emocionalnom šoku koji je doživio Guiliano, pred kojim se dogodio ovaj neljudski
masakr, uspio je shvatiti značenje onoga što se dogodilo i osobno ustrijelio izdajicu.

Do kraja života Guiliano, za razliku od Giuliana, ostaje nesebični idealist. Giuliano je

pronevjerio milijarde. Ali “Giliano nije imao ni penija do srca, iako je već mogao imati više od
milijardu lira. Svoj dio plijena podijelio je siromasima i pomogao svojoj obitelji."

Guiliano i njegova mala družina osuđeni su na propast. Protiv njega se udružuju mafija,
reakcionarni krugovi, lokalne vlasti i središnja vlada Italije. Guiliano počinje shvaćati da je u
slijepoj ulici, metode njegove borbe u modernim uvjetima su nadživjele svoju korist, njegov
jedini izlaz je bijeg iz zemlje. “... Što sam radio svih ovih sedam godina? - razmišlja ogorčeno.-
Mislio sam da se borim za pravdu. Pokušao sam pomoći siromašnima. Nadao sam se da ću
Siciliju riješiti mafije. Htio sam biti ljubazan. Ali učinio sam to u krivo vrijeme i na pogrešan
način. Jedino što nam sada preostaje je spasiti svoje živote." Ali ne uspijeva i ovo: baš kao i
njegov prototip Giuliana, Guiliano umire od ruke svog najbližeg, pouzdanog suputnika Pisciotte,
stvarne osobe čije prezime pisac nije smatrao potrebnim promijeniti, čovjeka potkupljenog
silama. Po cijenu izdaje, Pisciotta se nadao da će kupiti oprost, nadajući se da će otpisati zločine
koje je počinio dok je bio u bandi. Ali vlasti se ponašaju dvostruko izdajničko: nakon što su
eliminirali Guiliana Pisciottinim rukama, zatim uklanjaju nesretnog izdajnika.

U romanu, zapravo; jedan dobar lik, s izuzetkom sporednih likova. Vjeran svojim idealima, odan
prijateljima, beskompromisan kada je u pitanju ono što mu je najvažnije u životu - tako se
Guiliano pojavljuje čitateljima. Suprotstavlja se svijetu okrutnosti i prijevare, profita i spletki,
beskrupuloznosti i licemjerja. Ministri, vođe mafije, svećenici, državni dužnosnici – svi oni
vjeruju da za postizanje svojih sebičnih ciljeva mogu koristiti bilo koja sredstva, oni su ljudi bez
morala i časti. I nije slučajno što se lako skote “u ime zajedničkog cilja – uništenja Guiliana i
njegova odreda”.

Dubokim znanjem Puzo vuče snage koje se suprotstavljaju njegovom heroju, tajne niti koje vežu
vladare mafije i čuvare pravne države, krupne vlasnike i dužnosnike kako bi očuvali društveni i
politički status quo u zemlji, uzorna kazna za one koji se usude osporiti ih. Naravno, Guiliano
nije revolucionar, on je buntovnik, nije lišen mnogih nedostataka i slabosti, ali moralno stoji
nemjerljivo više od predstavnika establišmenta. U moralnom dvoboju s njima, neosporna
pobjeda ostaje Guilianu. Uspjeli su ga likvidirati, ali nisu mogli poljuljati vjeru u njega širokih
masa Sicilije, njihovo poštovanje i ljubav. "On je", piše Puzo, "bio njihov heroj, njihov štit protiv
bogataša i aristokrata, protiv "Prijatelja" (vođa mafije - IG), protiv vlade kršćanskih demokrata u
Rimu."

Slika seljačkog buntovnika Guiliana stvaralački je uspjeh pisca. Formalno bi mu se moglo

zamjeriti što su drugi hrabri borci za interese narodnih masa Sicilije - komunisti i socijalisti - bili
izvan pažnje M. Puza. Ali takav pristup analizi umjetničkog djela teško da bi bio produktivan.
Potrebno je prije svega ocijeniti što je pisac stvorio u skladu sa svojim estetskim i ideološkim
stavovima i namjerama. Roman "Sicilijanac" svijetlo je realističko djelo koje je označilo važnu
etapu u stvaralaštvu talentirane spisateljice, fazu dubljeg prodiranja u dubinu društveno-
političkih problema.

Doktor povijesnih znanosti, I. Geyevsky.

Puzo M. Kum. Sicilijanski. / Per. s engleskog - M .: Politizdat, 1990 .-- S. 563-574.

Pročitana je davno, naravno nakon velikog Coppolina filma. Čitalo se mučno i dugo, nekoliko
drugih knjiga čitalo se "iznutra". A nakon čitanja ostalo je samo iznenađenje - kako Coppola zna
napraviti bombone od NIŠTA (još jedan sličan slučaj u njegovoj karijeri je "Drakula"): tijekom
čitavog čitanja osjetio se miris sapuna, jer je napisano tako osrednjim "tabloidnim" jezikom (od
bestselera osrednjiji - Amerikanci su napisali samo Sydney Sheldon, a od Britanaca - Arthur
Haley), što je općenito neshvatljivo kako se ovo može nazvati ne samo remek-djelom, već i
bestselerom... međutim, jest knjige napisane jezikom sapunice koje postaju bestseleri.
Pretpostavljam da ovdje nije problem u prijevodima, kako ističe uvaženi Bladeness, nego u
osrednjem jeziku izvornika.

O žanru: naravno, na površini je riječ o kriminalističkom romanu (s elementima obiteljske sage).

Zapravo, to je pokušaj ne samo da se „romantizira“, već da se to pomiješa s prljavštinom i
predstavi ljude tradicionalnog društva kao prizemne nitkove: „ovdje dolaze u velikom broju“ - i
također uspostavljaju svoje zakone! Svi nitkovi - Vito, Michael, Sunny i ostali - i svi oni NE
NEDOSTAJU! (u “Kumu” bih imao Cordovu pjesmu – “Nikoga mi nije žao, nikoga!” godinama
nakon izlaska knjige (ne tako čest slučaj u američkoj književnosti) – p.h. već smo letjeli na
mjesec, a onda neki nitkovi uspostavljaju svoje srednjovjekovne zakone! Puzo i Coppola (on je,
za razliku od Puza, talentiran) razradili su društveni poredak do kraja. A možda netko sumnja, na
primjer, da je broj ubojstava po glavi stanovnika u Sjedinjenim Državama VIŠE puta (ako ne i za
red veličine) manji nego u Rusiji? Ili je to da svi ti "romantičari s velike ceste" tamo redovito
stižu jedino što zaslužuju - električnu stolicu (ili barem doživotno)? (za razliku od naše nesretne
domovine). Dakle, bez romantike - čisti američki pragmatizam: gotovo, primljeno, potpiši. Ubili
smo razbojnike, hocemo i nastavit cemo se namakati - ne u kuci, nego u knjigama i filmovima -
to je obavezno (od ovih potonjih - sjajan primjer Soprana - takav karneval nakaza nije vidio u
film na duže vrijeme).
Ocjena: 6

Prvi Don, Posljednji Don, Sicilijanac i par Puzovih romana, čijih se imena ne sjećam...

Čitao sam ih samo iz pijeteta – nisam mogao vjerovati da bi autor Kuma mogao loše napisati.
Uzalud je bilo teško povjerovati - iskorištavanje teme nije joj išlo na ruku.

Međutim, sam Kum je nedvojbeno remek djelo. I to ne zbog nasilja, ne zbog pucnjave, mučenja,
osvete i garota, kojih je dovoljno u tekstu. A - zbog galerije likova.

Ljudi Cosa Nostre - žive sami po sebi, prema okrutnim zakonima.

Ovi zakoni ih čine drugačijima, ne kao svi drugi, ne kao mi. I nitko od njih nije operetni
negativac kako je običaj slikati ljude s one strane zakona. Ili, točnije, prihvaćeno je u vrijeme
kada je napisan “Kum”.

Don Vito Corleone, njegovi sinovi Sonny, Freddie i Michael - njegov consigliori savjetnik Tom,
Irac, primitivni davitelj Lukea Brazzija, donovi tjelohranitelji, njegovi dužnici i neprijatelji,
njihove žene, ljubavnice, prijatelji i partnerice - deseci heroja, a svaki od njih – osobnost. Svaki
ima svoj karakter, svoju (obično kriminalnu) prošlost, svoju logiku i ciljeve.

Oni nisu moralne nakaze, nisu hladno kalkulantski manijaci. Oni su ljudi koji žive po drugačijim,
alternativnim zakonima. Gdje postoji svoje prijateljstvo, vlastito neprijateljstvo, vlastiti koncepti
časti, odanosti i izdaje. Gdje je nasilna smrt dio života iza svačijih leđa.

Michael Corleone jedini je glavger s kojim autor očito simpatizira. Ne kao njegova braća, ne kao
njegov otac, ne kao militanti oko njega od djetinjstva. Ne žele živjeti po zakonima mafije. I -
prisiljen živjeti na njima.

Zakoni Cosa Nostre nemilosrdno razbijaju Michaela i pretvaraju ga u mafiju. I ubojica, štoviše,
hladnokrvan i proračunat ubojica. A u isto vrijeme...

Ocjena: 10

Nevjerojatna knjiga i nevjerojatan film s Al Pacinom i Robertom De Nirom. Inače, nitko ne

cijeni treću epizodu - ali generacija koja jednostavno nije svjedočila ubojstvu pape Ivana Pavla I.
cijenit će ovaj dio - i boli me srce što ovdje postoji samo film, a zapravo nema roman. No,
nikako se ne slažem s činjenicom da je žanr knjige "realizam". Ovo je ROMANSA čiste vode ... i
najvišeg standarda. Sam Puzo je priznao da za takve gangstere Robin Hooda nikad nije čuo,
samo je nešto čitao. Ovdje bi se moglo svašta napisati, ali tko nije gledao film bolji je u
redateljskoj verziji iz 1992., ali moguće je i u klasičnoj - ne treba čitati knjigu, a teško je
vjerovati da netko tko je pročitao knjigu, ali nije vidio film, to može učiniti.procjena.

Samo nemojte govoriti o realizmu. Pa čak će i "Rob Roy" biti vrhunac realizma.

Ocjena: 10
Najveće djelo o životu s one strane zakona. Roman se čita u jednom dahu. Svi su likovi toliko
stvarni da se čini da cijela ova priča nije genijalna fikcija, već prava istina.

Mario Puzo proveo je dosta vremena proučavajući talijansku, a posebno sicilijansku mafiju, što
mu je naravno pomoglo u stvaranju ovog remek-djela svjetske književnosti.

Obavezno čitanje!

Ocjena: 10

Ne, roman je dobar, ali, Bože, koliko je suvišnog, koliko "nepotrebnih" likova, dijaloga, cijelih
priča! Pokušavate se uhvatiti za nešto stvarno, nešto što se može prenijeti izvan stranica knjige.
Ponekad se čak čini da djeluje. Čini se da sam već duboko udahnuo začinski sicilijanski zrak,
svojim očima vidio zastrašujući osmijeh starog dona... A onda magija negdje nestaje. Autor tu i
tamo “potone” na razinu životne priče grimiznih jakni, zbog čega knjiga u trenu postaje plitka.
Ne želim više vjerovati u plemenite osjećaje ciničnih mafijaša, njihovu predanost obiteljskom
poslu. Monumentalnost se gubi i knjigu je teško nazvati stupom gangsterskog žanra.

Još je teže povjerovati u autorova uvjeravanja o najvišem stupnju pravde u krugu Cosa Nostre.
Prva asocijacija - s domaćim izlijevanjem momaka, koji žive "po pojmovima". Udruga, znate,
nije najpozitivnija. Bolje bilo koje zakonodavstvo Ruske Federacije. Priznajem da, recimo,
europskom čitatelju jednostavno neće pasti na pamet takva razmišljanja, jer su devedesete prošle
mnogo, mnogo generacija ranije. Ipak, osobno nisam uspio percipirati Puzovu poruku, a svi ti
“vlastiti zakoni” izazivali su samo iritaciju.

Inače, film nije izazvao takve emocije. Možda zato što je Coppola bio puno bolji u održavanju
pravog tona kroz povijest. Tonalitet bajke, legende, epa. Veliki redatelj banalne obračune
predstavio je kao pravu epsku bitku; uspio je zamotati svemir za devet sati emitiranja na takav
način da se u suštini mali gangsterski svijet pokazao središtem svemira. Evo, pogledaj! Pravi
ljudi, prava djela. Velike tragedije, postignuća... Uzeli su kockarski posao od druge grupe u
Bronxu. Postignuće, da.

Puzo je također pokušao romantizirati sicilijansku mafiju. Ispalo je nekako kosoboko. Priznajem
da je autor pokušao napisati pretencioznu, nevjerojatnu, općenito, priču, gravitirajuću prema
realizmu (nefikcionalna radnja, stvarni prototipovi junaka) i nije mogao organski spojiti ova dva
principa u svojoj zamisli.

Međutim, knjiga ima niz nepobitnih zasluga. Naravno, kvalitetan je. Karizmom likova i
zaokretom radnje nije inferioran niti jednom drugom romanu ove vrste. Uz to, u rukama ima i
“bonus” adut – sliku don Vita Carleonea. Ovdje film nije uspio doprijeti do knjige. Iznimno je
uvjerljivo prikazano kako Don osvaja naklonost ljudi, svi dijalozi Vita i njegovih partnera,
odnosno onih koji pitaju, psihološki su razrađeni do najsitnijih detalja, teško da se mogu smatrati
neprirodnim, umjetnim. Prvi put sam shvatio što je omerta, uzajamno jamstvo, entitet koji često
veže jače od spona srodstva ili prijateljstva.

Ocjena: 7
Mladi Michael Corleone pojavljuje se na vjenčanju svoje sestre. On je crna ovca među
članovima svoje obitelji – obitelji velikog mafijaša Dona Corleonea. Odrekao se očevog
tutorstva, otišao je u rat, postao heroj, ljubazan je, pošten je, brižan... I predodređen mu je da
vodi obitelj.

Nema bolje knjige o mafiji od Kuma. Ponajprije zato što se u ovom radu ne radi toliko o mafiji
koliko o ljudima. O ljudima dobrim i lošim, mudrim i ludim, jakim i slabim - o ljudima koji se
mijenjaju. Vrhunski napisani likovi, izvrstan zaplet, dijalozi raspršeni u citate, suptilan osjećaj
ere - sve to čini roman jedinstvenim.

Svatko bi trebao pročitati ovu knjigu.

Ocjena: 10

Roman Kum Marija Puza s pravom se smatra najistaknutijim i najznačajnijim djelom čija je
glavna tema mafija. A ono što je najzanimljivije, čini se, samo je jedna oznaka – “mafija”.
Međutim, o tome koliko duboke i opsežne teme autor raspravlja, otkrivajući ovaj koncept.

U ovoj knjizi Mario Puzo, u okviru jedne riječi koju sam već više puta napisao, vodi dijalog s
čitateljem o stvarima kao što su obitelj, kako prijateljstvo, kako izdaja, kako ljubav, kao strast,
kao slava, kao nečast. , kao preporod, kao razvrat, kao pohlepa, kao gadost, kao okrutnost, kao
iskupljenje, kao posljednja mjera i jedini izlaz - sve je to samo dio sloja koji osvjetljava, recimo,
autor. Štoviše, ne može se reći da je Puzo u stanju u potpunosti razviti informacijsku pozadinu,
temeljito proučiti svako tlo na kojem radi u ovoj knjizi. To nije istina. Djelomično se dotiče
mnogih tema, radeći s prilično primitivnim, ali zato razumljivim primjerima i situacijama. I zato
je čitatelj tako jasno svjestan onoga što se događa, tako kompetentno prati povijest –
kompetentno je prezentirana sama priča. Stoga je svijet koji je stvorio autor jednostavan i kao
zavičajan: vrlo brzo se udubite u njega i u budućnosti se ne želite osloboditi njegovih okova. On,
svijet, privlačan je s obzirom na onu romantiziranu sliku mafijaša koji prvenstveno cijeni svoju
obitelj i stabilnost vlastitog života, koji se iznimno skrupulozno i s nevjerojatnom odgovornošću
brine o svijetu u kojem živi. Čitatelj i pisac pozivaju upravo u ovaj svijet, a s obzirom na već
spomenutu stabilnost ovoga svijeta, ne želim iz njega, ponavljam, "izaći". No, istovremeno nas
Puzo u malim djelićima podsjeća kakve ljude čitamo: živote ljudi koji su se usudili zadirati u
luku Don Corleonea, strah onih koji su na sebe pozvali ruku mafijaške obitelji , radikalnost i
ravnodušnost s kojom ih čine ljudi koji se doimaju brižni i dobronamjerni, ali svejedno, što
autorica neprestano nagovještava, zločinačkog entiteta.

Takav rad, ne samo s tekstom, već i sa samim čitateljem, vrlo je neobičan, jer daje prostor za
obuzdavanje teksta kao produkta književnosti, što će se svidjeti onima koji u romantiziranju slika
mafijaša vide svog zavodnika. zmija, kao i onima koji jesu vidjet će suprotno. I, naravno, ne
treba zaboraviti na ljude koje će prvenstveno privući višeslojnost radnje, gdje tema preporoda
postaje kamen temeljac, kao što je, kao što sam već napisao, preodgoj. Za dobro ili za loše - na
čitatelju je da odluči, ovisno o svom ukusu.

A što se tiče samih ovih ukusa, opet se pojavljuje zanimljiv trenutak, jer je tvorac u ovoj knjizi
spojio glavna načela, takve klišeje mafije, prezentirajući ih u vrlo kompetentnom i profesionalno
raspoređenom obliku, istovremeno samostalno priznajući da on je sve to izvukao iz drugih
kreacija na sličnu temu. Odnosno, sam autor je u početku djelovao kao potrošač sličnog
proizvoda, koji je, nakon što je identificirao najbolje komponente, povezao ih i učinio nešto što
uzbuđuje umove istih potrošača do danas. Na takvom odabiru, na takvom pristupu njegovom
dizajnu, općenito, na takvoj priči i tako nezaboravnom ozračju Maria Puza, samo bih se zahvalio,
ujedno savjetujući ovu kreaciju drugim ljudima.

Ocjena: 9

Za početak, prvo sam pogledao film, a onda sam godinu dana kasnije pročitao knjigu. I bio sam
iznenađen što su filmaši uspjeli prilično pouzdano prenijeti tako divno djelo bez nepotrebnih
promjena. Skoro sam ponovno pogledao film, doslovno od riječi do riječi sve se pouzdano
ponovilo i odmah mi je predstavljena slika s platna. Bio sam zadovoljan što redatelj nije krenuo
putem skretanja sa scenarija knjige i nije počeo izmišljati nešto svoje po uzoru na pohlepne
tvrtke i producente. Izvrsna knjiga i jednako sjajna adaptacija klasika za sva vremena.

Ocjena: 9

Knjiga je super. Pročitala sam ga nakon gledanja filma (koji mi se svidio) i svidio mi se puno
više. Ako je u filmu mafija romantizirana, onda je u knjizi dobro prikazana i njezina naličja. Svi
su oni ubojice, razbojnici, nacionalisti. Ako je netko ubijen, onda, uz rijetke iznimke, napada iza
ugla, nekoliko na jednog. Ali, prije svega, to su jaki ljudi snažnog karaktera, kojima, u isto
vrijeme, ništa ljudsko nije strano. Određena romantizacija časti sicilijanskih razbojnika svakako
je prisutna, ali bez odlaska u bajku potpuno odvojenu od stvarnosti.

Sjajno je prikazano kako mafijaši postaju i zašto obični Talijani idu u pomoć mafiji.

Veličanstveno je prikazan prelazak Mileta, američkog domoljuba koji se dobrovoljno prijavio u

rat i koji je shvatio da banda njegova oca šteti državi upravo u ovu bandu.

Ocjena: 10

Moja omiljena knjiga. Očaravajuće, ludo uzbudljivo. Kupila sam knjigu i pročitala je u jednom
danu, “pojela”, “probavila” i dugo se dojmila. Obožavam Puzovo djelo i svi su Mariovi romani
fantastični. Autor je tako realistično prenio karaktere likova, tu atmosferu, te doživljaje da
čitajući jednostavno uronite u tu atmosferu i ne želite iz nje ispuzati. Čitajte u jednom dahu.
Mario Puzo je genije. I svaka njegova kreacija je izvrsna.

Ocjena: 10

Jedna od rijetkih knjiga koju želite ponovno pročitati.

Ocjena: ne

Knjigu sam pročitao u mladosti, početkom 90-ih, prvo u knjižnici, a onda sam je godinu dana
kasnije kupio u zbirci kod "Sicilijanca", i ponovno je pročitao. Sjećam se kako su se prijevodi
mijenjali, na primjer, u prvoj verziji su bili računi - na primjer, nije bilo epizode u kojoj
Sonnyjeva žena iznosi svoje dojmove o muževljevoj ljubavi. No, najzanimljivija je činjenica da
je prvi službeni prijevod u SSSR-u bio na ukrajinskom jeziku, već 1973. godine, zvao se
"Khreshcheniy Batko" i bio je popraćen komentarima policijskih generala. Zašto je tako
izvanredno književno djelo zatvoreno od ruskog čitatelja, neshvatljivo je, možda iz
komercijalnih razloga, da se ne bi platilo autorstvo, možda zbog gluposti povezane s raspadom
najprogresivnijeg robovlasničkog sustava dvadesetog stoljeća, ali činjenica ostaje - knjiga je
došla na ruševine SSSR-a istodobno s filmom. Kao rezultat toga, umjesto pozitivne edukativne
uloge knjige, ljudi koji su izgubili vjeru u sve dobili su romantiziranu gangstersku sagu, a mnogi
građani film su doživljavali kao naputak i životni plan. Ali to uopće ne proizlazi iz knjige! Neka
se romantizira slika Vita Andolinija, koji je uzeo pseudonim Corleone u čast svom rodnom
gradu, ali suštinu mafijaškog načina života Puza jasno su odrazile riječi Michaela Hagena
supruzi Michaela Corleonea da su jedini ljudi koji ovaj novi mafijaški vođa neće nauditi su mu
žena i djeca. Odnosno, mafijaš je univerzalni neprijatelj, i naravno da su svi oko njega njegovi
neprijatelji, a što je veći njegov utjecaj, ima više zla i više neprijatelja. Općenito, knjiga ostaje
relevantna i prilično tražena, roman je klasik svjetske književnosti.

Marili2, 22. ožujka 2016

Ovo je moje prvo iskustvo s djelima o mafiji. Dakle, nema se s čime usporediti, pa je sve novo,
svježe, zanimljivo. Ali ono što je vrlo upečatljivo je izrazito romantizirana, bravurozna slika
mafije, barem ove obitelji. U adolescenciji me to, naravno, uopće ne bi boljelo u očima. Ja bih ga
kategorizirao kao maloljetnički roman. Likovi su vrlo zanimljivi, ali izrazito idealizirani. Kao da
su uzeli čovjeka i samo reflektorom osvijetlili određene značajke. Nesumnjivo najznačajniji.
Samo što ovo više nije čovjek ispada. Sjajno je čitati o pametnim, jakim, ponosnim, hrabrim
ljudima koji mogu ići protiv zakona i riskirati svoje živote, koji vole svoju rodbinu i spremni su
učiniti sve za njih.A ubojstva, droga, kocka? Pa što ćeš, zato su oni mafija. Evo paradoksa. To se
događa kada pišete o kriminalnom svijetu u romantičnom stilu.

Knjiga je zanimljiva i čita se u jednom dahu. Uživajte u slobodnom vremenu!!

Ocjena: 8

Objavljivanje: Zasebno izdanje: Prijevod:

Kum- roman Maria Puza, objavljen 1969. godine. Govori o njujorškoj sicilijanskoj mafijaškoj
obitelji Corleone. Kum je klasični roman o životu jednog od najmoćnijih američkih kriminalnih
sindikata - mafijaškog klana Don Corleonea. Zbog svoje uvjerljivosti i dramatičnosti, knjiga je
stekla popularnost u cijelom svijetu.

likovi (uredi)
Imena su tiskana iz knjige: Puzo M. Kum: roman / Mario Puzo; [predgovor, prev. s engleskog M.
Kan]. - M .: Eksmo, 2010. - (Zlatni klasik).
Nee Corleone

 don Vito Corleone- Osnivač obitelji, najutjecajniji šef u New Yorku i šire. Nakon neuspješnog
pokušaja atentata završio je u bolnici. Umro od srčanog udara.
 Carmella Corleone- Vitova žena.
 Santino "Sunny" Corleone- Vitov najstariji sin. Vrele volje, neobuzdane. Oženjen Sandrom
Corleone, ljubavnicom Lucy Mancini. Ubili su ga Barzinijevi borci.
 Michael Corleone- Vitov najmlađi sin. Pohađao je koledž i služio u marinskom korpusu
Sjedinjenih Država. Don je postao nakon Sunnyjeve smrti. Osobno su ubili policijskog kapetana
McCloskeya i Talijana Solloza, zvanog "Turčin". Nakon ubojstva otišao je na Siciliju, skrivajući se
kod starog prijatelja svog oca. Na Siciliji se oženio Apolonijom, koja je umrla u pokušaju atentata
na Michaela. Oženjen Kay Adams.
 Frederico "Fredo, Freddy" Corleone- Vitov srednji sin. Nije sudjelovao u upravljanju obitelji.
 Constance "Connie" Corleone je Vitova jedina kći. Udana za Carla Rizza.

Obitelj Corleone

 Tom Hagen- consigliori (savjetnik) Don Corleonea, odgajan je kao sin Vita Corleonea. Odan i
vjeran suputnik, kasnije - Sunnyin savjetnik i Michaelov odvjetnik.
 Peter Clemenza- caporegime (kapetan) obitelji Corleone, jedan od donovih najbližih suradnika.
Vjeran Obitelji do kraja.
 Salvatore Tessio- caporegime Brooklynskog odjela za obitelj. Don pozvan nakon izbijanja
Obiteljskog rata. Na kraju romana izdao je Obitelj.
 Luca Brasi profesionalni je ubojica obitelji Corleone. Uključen samo u iznimnim slučajevima.
Ubijen po Sollozovoj zapovijedi.
 Paulie Gatto- tjelohranitelj Don Corleonea, štićenik Clemenza. Izdao je svoju obitelj tako što ga
je Sollozzo podmitio. Krivac Don Vitove ozljede. Ubili su Clemenza i Rocco Lampone.
 Genko Abbandando- consigliori, prethodnik Toma Hagena. Don Vitov prijatelj iz djetinjstva.
Preminuo u bolnici od raka.
 Apolonija Vitelli- Michaelova pokojna žena.
 Kay Adams- ljubavnica, buduća supruga, Michael. Američki.
 Johnny Fontaine- poznati pjevač iz Hollywooda, kumče Dona Corleonea.
 Lucy Mancini- Sunnyjeva ljubavnica, kasnije supruga Julesa Segala.
 Jul Segal- liječnik, specijalist za abortus. Izliječio je Johnnyja, Ninovog liječnika.
 Albert Neri- bivši policajac, tjelohranitelj Michaela, "drugi Luc Brasi".
 Rocco Lampone- tjelohranitelj, nasljednik ubijenog Paulieja Gatta, je u timu Clemenze.
 Carlo Rizzi- suprug Connie Corleone, zet Don Vita. Uokviren Sunny za Barzinijev novac. Na kraju
romana pogubio ga je Clemenza.
 don Tomasino- Corleoneov prijatelj. Na zahtjev potonjeg, sakrio je Michaela.
 Kahlo- Michaelov sicilijanski tjelohranitelj. Poginuo u eksploziji.
 zdjelice- liječnik sa Sicilije.

Corleoneovi neprijatelji

 Don Philip Tattaglia- Don iz obitelji Tattaglia, Corleoneov neprijatelj. Ubijen po Michaelovoj
zapovijedi.
  Don Emilio Barzini- saveznik obitelji Tatalya, glava klana Barzini. Ubijen po Michaelovoj
zapovijedi od strane Alberta Nerija.
 Bruno Tattaglia- sin Filipa Tattaglije. Ubijen.
 Virgil Sollozzo- "Turčin", talijanski. Zamolio je Corleonea za policijsku zaštitu u slučaju droge.
Ubio Michael.
 Mark McCloskey- Kapetan njujorške policije. Podmitio Sollozo. Ubio Michael.
 Jack Woltz- vlasnik najvećeg filmskog studija u Hollywoodu.
 Mo Green- Partner obitelji Corleone u Las Vegasu. Ubijen jer nije htio prodavati hotele i
kockarnice i vrijeđao Freda.
 Fabrizio- Michaelov tjelohranitelj na Siciliji. Krivac za smrt Michaelove prve žene, Apolonije.
Vlasnik pizzerije, ubio ga je ubojica obitelji Corleone.
 Fanucci- Susjed Vita Corleonea, kojeg je Vito ubio u mladosti.

Ulovite fraze
Roman je pun fraza i izraza koji su postali krilati. Gotovo svi su u formi crnog humora. Na
primjer:

 “Dat ću mu ponudu koju ne može odbiti”.

 "Osveta je jelo koje se servira hladno."
 – To nije osobno, to je samo poslovno.
 "Odvjetnik s aktovkom u ruci daleko je moćniji od stotinu naoružanih napadača."
 "Najbolje je kada prijatelj podcjenjuje tvoju snagu, a neprijatelj precjenjuje tvoje slabosti."
 “Ne možete reći 'ne' ljudima koje volite. Odgovor bi trebao zvučati kao 'Da', ili da osoba sama
odgovori 'Ne'."
 "Prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže."

Među navedenima nema točnih citata, budući da se izrazi mogu razlikovati ovisno o prijevodu.

 Prototip osobnosti obitelji Corleone bila je stvarna obitelj Bonanno. Joe Bonanno je prototip Vita
Corleonea, Bill Bonanno je prototip Michaela Corleonea. No, najveći uvoznici maslinovog ulja
zapravo su bili još jedna kriminalna obitelj.
 Prema Mariu Puzu, lik Johnnyja Fontainea nije se temeljio na činjenici iz biografije Franka
Sinatre, za kojeg se priča da je dobio ulogu u Odavde do vječnosti Freda Zinnemanna zbog
pritiska mafije na producenta filma. Ali kasnije je to postao stereotip, koji su biografi Franka
Sinatre više puta pobijali.
 Roman je snimio Francis Ford Coppola.
 Službeno, roman je prvi put objavljen na ruskom jeziku 1987. u časopisu Znamya (brojevi 10, 11,
12). Prije toga, u samonakladnim izdanjima s amaterskim prijevodom, ime autora zvučalo je kao
Mario Putso.
 Početkom 2000-ih američki pisac Mark Weingardner napisao je dvije knjige koje su simbolizirale
nastavak romana - "Povratak kuma" i "Osveta kuma". Radnja obiju knjiga predstavljena je
modernijim stilom i tješnje je povezana s filmovima nego s originalnim romanom (Fredo
Corleone je predstavljen kao biseksualna i slaba osoba, smrt Toma Hagena pripisuje se još
jednom obračunu s neprijateljima obitelj). Puno se više pažnje posvećuje politici i šoubiznisu
Amerike, uveden je niz novih likova i šire se otkrivaju likovi prethodnih. Obožavatelji "Kuma"
Marija Puza dvosmisleno su doživjeli ovaj kreativni čin.
 Кум 3 (енгл. The Godfather: Part III) је амерички криминалистички филм из 1990.
који је режирао Френсис Форд Копола.

 Радња
 Упозорење: Следе детаљи заплета или комплетан опис филма!

 Филм почиње 1979. године. Посед Корлеонових на језеру Тахо је напуштен, а

Мајкл се вратио у Њујорк где покушава да створи углед за породицу Корлеоне.
Пише писмо својој деци и моли их да дођу на церемонију и да покушају да
наговоре своју мајку Кеј да дође са њима. Мајкл је основао фондацију Дон Вито
Корлеоне, за коју је награђен орденом Реда св. Себастијана. Након церемоније,
направљена је прослава на којој Мајклов син Ентони говори оцу како одустаје од
студија права и намерава се посветити каријери оперског певача, у чему га
подржава мајка Кеј.
 На прослави се појављује и Винсент Мансини, Сонијев незаконити син. Винсент се
посвађао са Џоијем Зазом, њујоршким мафијашем и управитељем подручја које
надзире породица Корлеоне. Винсент приговара Зази да у том подручју влада
безакоње. Свађа пред Мајклом постаје насилна те Винсент одгризе Зази комадић
уха. Након неуспешног покушаја помирења, Винсент упита Мајкла да ли би могао
да ради за њега, на шта Мајкл одговара потврдно и узима нећака под своје, али на
неко одређено време. Исте ноћи, двојица мушкараца упадају у Винсентов стан.
Овај убија једнога, а другога тако уплаши да је морао одати да их је послао Заза.
Винсент ипак убија и другог провалника. Мајкл покушава да купи Ватиканов удео
у међународном холдингу за некретнине, Имобилијаре,[а] који је под контролом
Ватикана. Надбискуп Гилдеј, управник Ватиканске банке, договара ас њим цену од
600 милиона долара. Гилдеј је довео Свету Столицу у озбиљне дугове због својих
лоших потеза и корупције. Са друге стране, Мајкл увиђа да посао неће бити тако
лако ратификован, јер се неке особе у Ватикану противе послу.
 Дон Алтобело, старији њујоршки мафијаш, каже Мајклу да његови стари партнери
из Њујорка желе удео у послу са Имобилијаром. Састанак је уприличен у Атлантик
Ситију. Мајкл на састанку великодушно исплаћује мафијашке шефове великим
износима из коцкарског посла у којем сви имају удео. Заза не добија ништа. Бесан,
означава Мајкла као непријатеља и каже присутнима како морају да изаберу једног
од њих двојице и одлази са састанка. Неколико минута после, изнад собе се
појављује хеликоптер и испаљује кишу метака кроз прозоре. Готово сви који су
били на састанку су убијени, али Мајкл и Винсент успевају да побегну, при чему се
Винсент поставио као стричев живи штит. Мајкл се враћа у Њујорк и покушава да
нађе начин како да одговори на атентат. Али погађа га дијабетички шок, па га
премештају у болницу.
 Иако су рођаци, Винсент и Мери, Мајклова кћер, почињу романтичну везу.
Винсент планира како ће да се освети Зази. Током сајма, он и његови пријатељи
убијају Зазу и његове телохранитеље. Мајкл инсистира да Винсент оконча везу са
Мери, јер би његова повезаност у породичне послове могла да је угрози. Иако је
Винсент пристао, на Сицилији, где се породица преселила како би довршила посао
са Ватиканом и била присутна на Ентонијевом оперском дебију, веза се наставља.
 Мајкл даје задатак Винсенту да оде до Алтобела и испита његову лојалност.
Винсент мора да увери Алтобела да намерава да напусти породицу Корлеоне.
Након успешно обављеног разговора, Алтобело подржава Винсента у његовој
намери и упознаје га са Лићиом Лућесијем, човеком који стоји иза завере која би
требало да спречи Мајклов посао са Имобилијареом. Мајкл посећује кардинала
Ламберта, добронамерног и савесног свештеника, да се распита о послу са
Имобилијареом. Ламберто наговара Мајкла да се исповеди након тридесет година;
између осталих грехова, Мајкл признаје да је наредио убиство свог брата Фреда.
Током обиласка Сицилије са Кеј, која је дошла због опере, Мајкл и од ње тражи
опроштај, на шта обоје признају да се још воле. Мајкла обавештавају да је убијен
Дон Томасино, његов пријатељ са Сицилије, што би могло да започне нови талас
насиља. Кардинал Ламберто је изабран за папу Јована Павла I (име правог папе
Јована Павла I је било Алберто Лучијани), што је требало да значи да ће посао са
Имобилијареом убрзо бити готов.
 Винсент говори Мајклу шта је чуо од Алтобела: Лућеси стоји иза уроте против
посла са Имобилијареом и да је убица који је убио Дон Томасина, унајмљен да
убије Мајкла. Винсент жели да узврати, али Мајкл га упозорава да ће такав план
значити отворени рат. Винсент инсистира на освети, па Мајкл попушта. Поставља
Винсента на чело породице Корлеоне, именује га новим Кумом. Заузврат, Винсент
пристаје да оконча везу са Мери. Породица одлази у Палермо на Ентонијев деби у
главној улози у опери Cavalleri Rusticana. Винсентов план о освети даје резултате.
Паралелно са сценама опере одвијају се брутална убиства Лућесија, Алтобела,
Гилдеја и других, који су већ отровали новог папу. Убица који је послан да убије
Мајкла, чекао је у заседи у опери. Убија неколико Винсентових људи, али опера
завршава пре него што је имао прилику да убије Мајкла. Убица се повлачи
степеништем испред опере и тамо покушава да убије Мајкла. У тренуцима док се
Мери свађа са оцем због забрањене везе са Винсентом, чују се два пуцња. Први
погађа Мајкла у раме, он посрће, док други погађа Мери, која је била иза њега, у
прса и она умире. Мајкл врисне очајнички од патње и беса. Његова сестра Кони и
бивша жена Кеј гледају Мајклову реакцију, готово изненађене, тек сада схватајући
како му је породица била драга и важна. Сцена се претвара у низ Мајколових
успомена, прво како плеше са Мери са почетка филма, а задња која приказује Кеј,
сцена узета из другог дела трилогије. Филм се завршава на Сицилији 1997. Мајкл,
сада већ старац, седи у дворишту своје виле. Пада са столице и умире, сам.

Kum - Mario Puzo. Kum Mario Puzo Možete se beskrajno raspravljati o tome šta je bolje - knjiga ili film, i
svi će, gotovo sigurno, ostati uvjereni. Kao osoba koja je srećno prošla kroz romansu Mario Puzo nakon
što sam nekoliko puta pogledao ekranizaciju, mogu samo izraziti svoje divljenje književnom originalu.
Bez sumnje, i u kinu i u književnosti bilo je živopisnih, značajnih epova o podzemlju i Italijanska mafija
posebno. Autor je možda uspio dovesti emocionalnu identifikaciju čitatelja i likova na kvalitativno novu
razinu. Čak i likovi, koji nisu uvijek napisani s potrebnom pažnjom, u kontekstu opisanih događaja
pobuđuju veliko zanimanje. Dodao bih da radnja filma prilično točno slijedi slovo originala, negdje ga
smanjuje, a negdje vrlo uspješno, kako je vrijeme pokazalo, prilagođavanja. Iako sam planirao Puzin
original na engleskom za ponovno čitanje, nisam ga našao po poštenoj cijeni u štampanoj verziji i još
jednom sam uživao u prevedenoj verziji (Sycheva, Zabelin). Mada Mario Puzo oduševila milione čitalaca
širom svijeta sa još nekoliko živopisnih romana o organizovanom kriminalu (Posljednji Don, Omerta),
priča o porodici Corleone učinila ga je besmrtnim. Jedan od ključeva uspjeha književnih djela je trenutak
kada se čitatelj počinje poistovjećivati s likovima na stranicama. Važno je napomenuti da su gotovo svi
heroji Kuma, na ovaj ili onaj način, kriminalci, s izuzetkom ženske djece. Autor nas uvodi u vrtlog
zločinačkog carstva koje vodi vjekovna tradicija, borba za mjesto na suncu i američki način života i želja
da zaštitimo svoju porodicu. Konkurencija životinja i prirodna selekcija učinili su Vita Corleonea jednim
od najutjecajnijih ličnosti u Sjedinjenim Državama. Postavlja se razumno pitanje kako možete suosjećati
s kriminalcima, mafijašima, ubicama, lažnim svjedocima. Radi se o jedinstvenom zakulisnom svijetu, koji
podsjeća na dvorske intrige Dumasa i Druona, koji laika izvlači iz uobičajenog staništa, nudeći mu da
postane glupi sudionik u nečem značajnom. Puzo vješto popušta našem podsvjesnom interesu za ljude
koji su, iako kriminalnim putem, uspjeli sami sebi slomiti stvarnost. Razlike između filma i knjige U knjizi
je Amerigo Bonasera primio audijenciju s Donom, izrazito posljednju, budući da je Vito Corleone bio
hladan zbog nepoštovanja pogrebnika, čija je kći bila kumče Donove žene. Tom Hagen po knjizi 35
godina u proleće 1945., poput Sonnyja. Njegova prošlost je uveliko proširena. Ako je u filmu sve
prikazano na takav način da je Sonny na ulici našao malog dječaka, Puzo nije bio istih godina i već je bio
prijatelj oko godinu dana, u vrijeme kada je Tom postao siroče. Između ostalog, roman se fokusira na
imenovanje Hagena za konsigliera pod don Corleoneom. Prema tradiciji talijanske mafije, samo
čistokrvni Sicilijanac može biti savjetnik glave porodice. Inače, putovanje u Hollywood da vidi velikog
producenta bio je prvi važan zadatak Tomu na njegovom novom mjestu. Film značajno skraćuje liniju
Donovog bivšeg savjetnika, Genko Abbandando koji je nakon dvadeset godina vjerne službe savjetnika
porodice Corleone i duge bolesti na samrtnoj postelji. Don Vito odvodi svoja tri sina, pa čak i Johnnyja
Fontainea u bolnicu, odmah nakon vjenčanja njegove kćeri, i svi oni odaju počast bivšem konsiglieru. Iz
ekranizacija pamtimo dečkovu i očevu radnju, kao i prve korake u poslu s uvozom maslinovog ulja, koje
je dobilo prezime Genko. Jack Wallace , koji je postao kamen spoticanja u karijeri Johnnyja Fontainea
1945., imao je šire veze u knjizi nego u filmu. Podcrtano je njegovo važno mjesto pomoćnika
predsjednika Sjedinjenih Država za ratnu propagandu, kao i njegovo poznanstvo s direktorom FBI -a
Edgarom Hooverom. U isto vrijeme, Puzov razgovor s Hagenom pokazao se duljim i sadržajnijim. Tom je
nagovijestio moguće probleme sa sindikatom, a s druge strane, moguću financijsku potporu za sam film
u kojem bi Fontaine mogao igrati. U originalu, odmah nakon atentata na oca, Sunny je ozbiljno
razmišljao ko bi iz njegovog užeg kruga mogao izdati njegovu porodicu. Pošto je odmah stavio na crnu
listu vozača i telohranitelja Paola, čoveka iz Clemenze, gojazni capo je takođe pod sumnjom. Ranije je
jamčio za tog tipa, promoviravši ga na jednu od najvažnijih pozicija, i imao je potrebnu moć da iznutra
omogući državni udar. Sunny je preko svojih kontakata zatražio da provjeri pozive oba posljednja
mjeseca. S Clemenzom je sve ispalo u redu - ništa sumnjivo, ali Paola su nekoliko puta zvali s govornice
ispred jedne od Donovih zgrada, uključujući i neposredno uoči pokušaja atentata. Lik Paolo Gatto uvelike
pojednostavljeno u filmskoj adaptaciji. On nije bio samo vozač i tjelohranitelj, već i jedan od pouzdanika
Petera Clemenze, kojem nije bilo lako pronaći zamjenu (koja je kasnije postala Rocco Lampeone).
Dvadesetšestogodišnjak je imao članove porodice pod svojom komandom i bio je prilično ambiciozan u
smislu pomicanja po hijerarhiji. Njemu je Clemenza povjerio da pronađe dvojicu pouzdanih ljudi koji se
mogu nositi s počiniteljima Bonaserine kćeri i ne pretjerivati. Kad je Michael stigao u bolnicu i nije
zatekao očeve stražare, a nakon neugodnog sastanka s policijom i kapetanom McCloskeyjem, u pomoć
su mu priskočili Clemenzini ljudi i njegov advokat, a ne Tom Hagen. Iako je suština ostala ista - policajac
se suočio s činjenicom da su privatni detektivi stigli s dozvolom za nošenje oružja, a Michael je morao biti
pušten. Book Johnny Fontaine posvećuje se mnogo više pažnje - čitavi dijelovi poglavlja, pa čak i jedno
potpuno. Otkriva se njegova neuspješna veza s holivudskom djevojkom, kojoj nije stalo do bivše zvijezde.
Postoji cijela linija s bivšom ženom i djecom. Osim toga, osim što je jamčio ulogu u obećavajućem filmu,
Don Corleone je kasnije odlučio osigurati da Johnny dobije Oscara, uprkos protivljenju istog producenta
Jacka Wallacea. Linija s Michaelom koji eliminira Turčina Sollozza i korumpiranog kapetana McCloskeyja
malo se razlikuje u dvije varijacije. Kod Puza, starac Tessio se dobrovoljno javio kao vozač neupadljivog
automobila koji je doveo donina sina na zakazano mjesto, a zatim ga odveo. Unutar restorana Azurni
mjesec u Bronxu je postojala barem jedna osoba Sollozzo, koja je svom šefu jasno dala do znanja da
provjerava toalet, a nakon hitaca pokazao je prazne ruke i odmaknuo se od onoga što se događa.
Hronologija događaja i biografije heroja značajno se razlikuju u knjizi i verzijama na ekranu. Puzo ima
malo Vito Andolini morao je otputovati u Sjedinjene Države u dvanaest, a ne u devet. Osim toga, linija s
ubistvom majke i budućom osvetom izvjesnog sicilijanskog don Chicha dodana je već u ekranizaciji. U
knjizi je majka namjerno i namjerno poslala svog sina daljoj rodbini po imenu Abandando, sa čijim će
sinom postati najbolji prijatelji... Već sa osamnaest godina oženio se djevojkom iz Italije Carmelom, koja
je imala šesnaest godina. Dve godine kasnije, odnosno sa dvadeset godina, rodio se Sonijev prvorođeni.
Pet godina kasnije rodio se dječak Fredo. Kada je Sunny imala dvanaest godina, odnosno 1922. godine,
kući je doveo svog prijatelja Toma Hagena, njegovih godina. 1945. obojica već imaju trideset pet godina,
to jest mnogo više nego u filmovima. Jednostavno sam bio iznenađen nedostatkom biografije i
hronologije knjige na Internetu - posvuda već postoje adaptacije zasnovane na filmovima. Stoga ću
citirati ono što možemo konkretno naučiti iz izvornog teksta. 1890 - Vito Andolini rođen je u Corleoneu
1902 - Nakon brutalnog ubistva svog oca, koje je majka poslala u Sjedinjene Države 1908 - Oženio se
lijepom i ekonomičnom Talijankom Carmelom 1910 - U porodici se pojavljuje prvorođeni Santino 1915 -
Drugo dijete rođeno je u porodici - dječak Frederico 1919 - Vito se rješava lokalnog iznuđivača Fanuccija i
zajedno sa svojim prijateljima preuzima kontrolu nad područjem. 1933-1935 yy - Rat porodice Corleone
s jednim od glavnih kriminalnih autoriteta u New Yorku i zemlji - Maranzellom. Nakon pobjede, Don
preuzima kockarski posao. U originalu, okolnosti Fanucijevog uklanjanja razlikuju se od naknadne
adaptacije. Vito je izašao iz vlastite kuće na krovovima, ali kada je stigao do područja gdje je žrtva živjela,
sišao je u napuštenu ulicu, prešao je i odmah se sakrio na ulaz. U filmu je s krova ušao u stambenu
zgradu i na vratima kuće sreo iznuđivača. Puzo je okolnosti objasnio pustošom ulice i ravnodušnošću
koju su lokalni stanovnici pokazali prema onome što se dogodilo, a koji nisu htjeli ni pozvati policiju, jer
ni sami nisu bili u skladu sa zakonom. Sunny je takođe priznao godinama kasnije da je pratio svog oca i
svjedočio tom masakru. - Coppola je potpuno odustao od linije dr Juliusa Segala, koji je postao novi
udvarač Lucy Mancini nakon Sunnyjeva ubistva. Takođe je pomogao Johnnyju Fontaineu s glasovnim
problemom savjetujući operaciju. - Puzo posvećuje pristojnu pažnju porodici Bokicchio, koja je bila
cijenjena među američkim kriminalnim organizacijama. Prilično zatvorena zajednica, u kojoj su bliske
krvne veze osiguravale čistoću porodice. Zaslužili su si reputaciju, posebno kao posrednici u poslovnim
pitanjima između njujorških porodica. Oni su ostavili svog taoca sa Clemenzom tokom Michaelovog
sastanka sa Sollozzom. Da je Corleone povrijeđen, član porodice Bokicchio bi bio ubijen i oni ne bi
prestali dok se ne izvrši krvna osveta. Nakon Sunnyjevog ubistva, jači Don sazvao je vijeće svih velikih
porodica. Protivnici su se bojali odmazde, ali je angažman porodice Bociccio od strane Corleonea kao
posrednika ublažio napetost. - U filmu, kao takvom, nismo vidjeli ozbiljan rat između porodica. Clemenza
govori o nadolazećim poteškoćama s Michaelom, Sunny izvještava o stotinama boraca na ulicama koji
ulaze u trag Bruni Tataglii i Sollozzu, ali se ne pokazuje krvoproliće. U knjizi je, međutim, pet porodica
zapravo podiglo oružje protiv Corleonea. Interesi su međusobno povrijeđeni, pronađeni su mrtvi ljudi,
prekrajane sfere uticaja, organizovani sindikalni štrajkovi, problemi sa policijom. - Povratak Michaela
Corleonea u Sjedinjene Američke Države u ekranizaciji prošao je bez grubosti - očeva snažna riječ o
uloženim naporima bila je dovoljna. U originalu, policija nije tako lako izašla iz slučaja odmazde nad
Sollozzom, a posebno nad njihovim kapetanom. Novinski članci utjecali su na ono što se događa, ali
detektivi su intervjuirali svjedoke, uključujući i scenu s posjetom rodni grad Kay Adams, traži dokaze.
Don je dugo tražio odgovarajuće rješenje i na kraju je opet, porodica Bocccio pritekla u pomoć. Jedan od
njegovih članova već je bio osuđen na električnu stolicu zbog tri ubistva i preuzeo je masakr nad
Sollozzom i McCloskeyjem, u zamjenu za doživotnu brigu o svojoj porodici. Čak i nakon Michaelovog
povratka, poduzete su maksimalne mjere sigurnosti, uključujući i policijske odmazde. - U originalu,
susret između Michaela i Kaya nakon njegovog povratka u države odvijao se pod drugačijim
okolnostima. Devojka je od majke Corleone telefonom saznala da je njen sin već šest meseci kod kuće i
došla je do njih na Log Beach. Tamo, u kuhinji, sreli su se prvi put nakon tri godine. Također, prije odluke
o vezi, vođen je djelomično iskren razgovor u kojem je budući mladi Don rekao da preuzima porodične
poslove u svoje ruke, da mu je otac oduvijek bio biznismen, da i sam Michael želi drugačiju budućnost za
svoju djecu i da bi Kay mogla postati udovica. - U Puzo Tessio ponudio je svom novom donu sastanak s
Barzinijem nakon očeve sahrane, a ne na sahrani, kako je prikazano u filmu. - Mou Green, čije se ubistvo
kod Coppole dogodilo istog dana, a druga porodična pitanja riješena su kao dio šireg plana. U knjizi se o
njemu bavilo nešto ranije, i to ne tokom masaže oka, već u luksuznom holivudskom dvorcu njegove
ljubavnice, poznate filmske zvijezde. - Prilikom rješavanja porodičnih poslova, u romanu, među glavama
porodica u New Yorku, eliminiran je samo Philip Tataglia (iz pištolja, ne iz mitraljeza, četiri hica, ali i u
krevetu s mladom djevojkom) i Barzini. Ostali Donovi bili su impresionirani onim što se dogodilo i stali su
na stranu porodice Corleone, ponovo učvršćujući moć. Što se tiče samih dviju porodica, njihovi preostali
vođe, posebno kapetani, čak su se zakleli u potpunosti. Zajedno sa odredima, za odanost jučerašnjim
neprijateljima. - U knjizi se skoro na samom kraju nalazila scena otkrića između Toma Hagena i Kay
Adams. Shvatila je da je suprug laže i da je ubica i gangster. Štaviše, u poslednje vreme je prešla na
katoličanstvo i svakodnevno je išla u crkvu. Tom nije izravno, ali je potvrdio da je masakr Carla Rizzija
djelo porodice. U isto vrijeme uvjerio je djevojku da se treba vratiti, što se i dogodilo. - U tekstu je i Don
Vito Corleone otišao u drugi svijet u svom vrtu, ali ne dok se igrao s unukom - zatekao je svog umirućeg
djeda nakon pada, kada je istrčao u vrt. Moj otac je brzo dobio Michaela, a Don na samrti je rekao frazu:
kako je dobro živjeti. - Mnogo se više pažnje posvećuje imidžu Luce Brasija u knjizi - on se tu i tamo sjeti
u razgovorima, čak i nakon smrti. Na Siciliji, Michael saznaje od bivše babice koja je prije četvrt stoljeća
živjela u Sjedinjenim Državama da je Luke naređeno da ubije svoje dijete, novorođenče od irske
prostitutke. Ikonični oreol filmske adaptacije Iako sada ne bih rekao da su svi, mladi i stari, upoznati s
najpoznatijim i najprepoznatljivijim filmovima o organiziranom kriminalu, prije 10 godina, prije nove
runde u razvoju Marvela, Disneya i Pixara, bilo je teško pronaći tinejdžer u mom okruženju. koji, barem,
nije čuo željenu kombinaciju “ Kum". Neki od potencijalnih gledalaca, a to se ne odnosi samo na kultno
djelo Coppole, uvijek su bili eliminirani jednim spominjanjem trosatnog trajanja - znam desetak živih
primjera i takve neopravdane predrasude uvijek su mi izmamile osmijeh. U ovom konkretnom slučaju,
bogatstvo radnje sa zanimljivim trenucima višestruko nadmašuje strahove. Govoreći o tako fleksibilnom,
zapravo konceptu kao što je kultni status, obično mislimo na formiranje određene subkulture od miliona
obožavatelja, kao i na zavidan broj referenci na određenu umjetničku kreaciju. Ne morate svoj život
povezivati s kinematografijom kako biste ustvrdili činjenicu da je za nešto više od četrdeset godina
Coppolin film dobio nevjerojatan broj referenci i citata, a te su posuđenice gotovo odmah izašle iz okvira
zasebnog žanra ili kino kao društveni fenomen. Čak je i Robert De Niro, koji je kasnije dao lavovski dio
šarma drugog dijela, u mom sjećanju učestvovao u najmanje dvije slike koje parodiraju scene iz filma
Kum. U Analyse It, citat iz originalnog filma iz 1972. postao je definitivan lajtmotiv, velikim dijelom
zahvaljujući kojem je prikupio dobru blagajnu novca i simpatije publike. Jedna od najprepoznatljivijih
scena u kinu prepravljena je na komičan način. U "Malim fokerima" također nije propuštena prilika da se
ruga namjernoj ozbiljnosti Puzinog rada i ekranizacije Francisa Forda Coppole. Tijekom desetljeća koja su
prošla od epohalne povorke Kum u kinima, film je doslovno rastavljen na citate i pojedinačne scene koje
se često mogu pronaći u raznim subjektivnim vrhovima i odabiru filmova: najprepoznatljiviji izrazi, heroji
i antijunaci, dijalozi i scene, najbolje filmske adaptacije. Drugim riječima, ignoriranje ove slike iza scene
smatra se lošom formom. Ako ne idete u krajnosti, uvijek me je zanimalo, sa svim beskrajnim izgovorima
koje ljudi pronalaze, opravdavajući svoju lijenost i nedostatak inicijative, kako to ne bi moglo nastati,
tijekom mnogih godina života, interes za takva djela u kinu - barem iz tog razloga, što okruženje, a sada i
Internet, gotovo prisilno tjera na akciju. Naravno, ne možete uvrijediti ljude i smatrati i objesiti značajnu
etiketu kao neznalicu - bolje je skrenuti pažnju osobe na film s pristupačnim razumljivim argumentima.
Faktor dugoročnog uspjeha Coppolinog filma je gotovo jedinstven primjer uspješne sekvelizacije. dobro
poznata bezbrojna poređenja dva dela, kontroverze oko najboljeg izbora i divljenje. Tako se radnja na
ekranu odvija tri sata, a ispričana priča nastavlja živjeti i razvijati se - prvo u vašoj glavi, povlačeći niti
emocija, a zatim nadilazi bioskopski žanr u veliki svijet. Ponekad stječe bizarne varijacije i nastavlja
održavati najjaču publiku, a i običan interes. Okrenimo se četiri, obično od mene, ocjenama: Kao što
vidite, procjene kritičara i priznanje stotina hiljada gledalaca govore sami za sebe u ovom slučaju, što je
zanimljivo, skepticima je teško pozvati se na subjektivnost svake pojedinačne osobe - u većini slučajeva
aktivnih ljudi u sferi kinematografije, ponovo zatražite potrebu da se upoznate sa filmom. Pomenutim
tezama o referencama u kulturi, dodam da je uspjeh filma u mnogome postao odlučujući za slike. slične
teme... Na desetine režisera i filmaša, tehničara i scenarista inspirirano je i inspirirano Coppolinim
radom. Od ugodnih izuzetaka od pravila starijeg brata, možemo se prisjetiti samo Martina Scorsesea, koji
je, iako ne pod utjecajem kuma, pronašao svoj put u gangsterskom filmu i u tom novom smjeru postao
isti cijenjeni kultni tvorac. Bilješka. 2006., otprilike sedmicu dana, upoznao sam se s adaptacijom igre od
trgovačkog giganta Electronic Arts - Kum: Igra. Bilo je definitivno zanimljivo zaroniti u oživljeni svijet
kultne povijesti i, unatoč apsolutno prolaznoj radnji, usko vezanoj uz originalni film, iskustvo se može
nazvati zanimljivim. Danas se igra definitivno neće činiti vrijednom vremena, ali prije devet godina sa
spletkama sam gledao proširene verzije poznatih scena. Kao beznačajni član grupe Corleone, bilo je
potrebno, između ostalog, odvesti ranjenog Dona u bolnicu, odbiti napad ubice, postaviti Michael pištolj
u restoran, odsjeći i isporučiti konjsku glavu proizvođaču krevet. Ali ostatak procesa u otvorenom svijetu,
koji je bio jadan prizor GTA -e, svodio se na uništavanje boraca drugih porodica, au nekim nezamislivim,
s stotinama, količina. U meniju igara, kako se sada sjećam, kako je odlomak odmicao, otvarali su se video
isječci iz originalnog filma, a neki glumci su bili pozvani na glasovno djelovanje, poput Jamesa Caana,
Roberta Duvalla, Abea Vigode (Tessio), pa čak i Marlona Branda (koji je uspio izgovoriti dio teksta prije
smrti., zbog loše kvalitete, zbog bolesti zvijezde, morao sam ponovo zvučati uz pomoć angažiranog
glumca). Kum Ciklus knjiga; 1969-2012 Romani Marija Puza, Edwarda Falca i Marka Weingartnera o
korijenima i zakonima časti talijanske mafije, korupciji, nasilju i plemenitom gangsteru Don Corleoneu i
njegovoj porodici. Ciklus uključuje knjige Kum (Kum; 1969) Kum je klasični roman o životu jednog od
najmoćnijih američkih kriminalnih sindikata, mafijaškog klana Don Corleonea. Napisano s ogromnom
tačnošću, omogućava čitaocu da pogleda u unutrašnjost mafije bez rizika za svoje živote. Sicilian
(Sicilijanac; 1984) Roman "Sicilijanac" smatra se nastavkom "Kuma" - uostalom, govori o sudbini
Michaela, najmlađeg sina Don Corleonea. Ova knjiga govori o prijateljstvu i neprijateljstvu, ljubavi i
mržnji, omerti sicilijanskog prava i beskrajnoj osveti - problemima koji su oduvijek privlačili pažnju Marija
Puza, velikog stručnjaka za ljudsku psihologiju, a posebno psihologiju ljudi koji su prekršili zakon.
Povratak kuma (Kum se vraća; 2004) 1955 godine. Michael Corleone upravo je pobijedio u krvavom ratu
između pet gangsterskih porodica u New Yorku. Sada pokušava učvrstiti svoju moć, legalizirati
poslovanje i spasiti svoju porodicu. Da bi to učinio, morat će pobijediti dostojnog rivala - Nicka Geracija,
bivšeg boksača i izbacivača, a sada ovlaštenog advokata koji mu nije inferioran u okrutnosti i prijevari ...
Kumova osveta (Kumova osveta; 2006) Početak 60 -ih godina XX veka. Kao što znate, "Cosa Nostra" bez
imalo oklijevanja uništava one koji joj se nađu na putu. Čak i činjenica da je ovaj put i sam predsjednik
Sjedinjenih Država postao ova osoba ne može je zaustaviti. Situaciju komplicira činjenica da se ispostavi
da su neki od članova predsjednikove porodice blisko povezani s drugom poznatom američkom
porodicom - Corleoneom ... Porodica Corleone (Porodični korleone; 2012) Ovaj dugo očekivani roman
priča je o usponu i usponu porodice Corleone i prethodi Kumu. Knjiga je upućena i legijama ljubitelja
slavne sage i novoj generaciji čitatelja koji će, bez sumnje, biti zainteresirani za rad Marija Puze. Njujork,
1933. Grad se, kao i cijela država, davi u ponoru Velike depresije. Vrijeme prosperiteta se bliži kraju
kriminalnim klanovima: "suhi zakon" uskoro će biti ukinut, a svi se neće slagati u istom gradu; mora biti
jedna osoba na vrhu. Vito Corleone sve to predviđa i sprema se za veliki rat. I sada, više nego ikad, brine
za svoju porodicu. Njegova najmlađa djeca - Michael, Fredo i Connie - još uvijek idu u školu, a najstariji,
17 -godišnji Sonny, radi u servisu za automobile. Ali on je dugo sanjao o tome da se pridruži očevom
"poslu" i da postane gangster. I počinje djelovati - kao i uvijek, vruće i bez razmišljanja ... Teško je
pronaći osobu koja nije čula za knjigu "Kum" Marija Puza, koja je postala popularna u cijelom svijetu. U
najmanju ruku, ako ga osoba nije pročitala, onda je zasigurno čuo za nevjerojatan film zasnovan na ovom
romanu. Pisac pred čitaocima otvara svijet koji je mnogima apsolutno nepoznat - svijet mafije. On
detaljno piše o obilježjima, strukturi mafijaških struktura, njihovim aktivnostima, tajnim vezama s
političarima i agencijama za provođenje zakona. U središtu zbivanja jedna je porodica, pa se ovaj roman
čak može nazvati i porodičnom sagom. Autor veliku pažnju posvećuje porodičnim odnosima, a ne samo
potjeri i pucnjavi. Jednom je Vito napustio rodno selo na Siciliji i preselio se u Ameriku. Ovdje je
promijenio prezime u Corleone, to je bilo ime njegovog rodnog sela. Život je započeo od nule, morao je
ustati s dna. U početku je bio spreman prihvatiti bilo koji posao, no vremenom je stekao autoritet.
Uklonio je rivale i pomogao onima kojima je to potrebno. Don Corleone se uključio u nabavku
maslinovog ulja i stekao ime ozbiljnog igrača. Osim toga, imao je mnogo poznanika koji su mu u prošlosti
dugovali pomoć. Vito je također imao podzemni posao i postao je jedan od najcjenjenijih mafijaša. I sada
je došla porodica Corleone važna tačka- Vitova ćerka se udaje. Osim kćerke, don ima još tri sina. Stariji
voljno podržava oca u njegovim aktivnostima, ali je sklon donositi ishitrene odluke pod utjecajem
emocija. Srednji također podržava oca, ali se ne razlikuje po posebnoj snazi uma i svrsishodnosti. A
najmlađi sin želi se potpuno kloniti mafije sa njenim obračunima. Kad je don Corleone primio zahtjev za
pomoć u slučaju povezanom s drogom, odbio je. Tada je odlučeno da ga se ukloni s puta kako bi se
dobila pomoć od popustljivijeg najstarijeg sina, jer će on zauzeti mjesto svog oca nakon njegove smrti ...
Na našoj web stranici možete besplatno i bez registracije preuzeti knjigu "Kum" Marija Puza u fb2, rtf,
epub, pdf, txt formatu, pročitati knjigu na mreži ili kupiti knjigu u web trgovini. Naših je malo, svi su
stranci ... Ovaj moto je tokom čitavog života razvijao poznati američki gangster, koga s poštovanjem zovu
"Don Corleone". Pobjegao sa svoje rodne Sicilije u Ameriku, ovaj tinejdžer je sanjao da ima cijeli svijet u
džepu. I godinama kasnije, mladić će postati šef jedne od najpoznatijih mafijaških grupa u Americi.
Počevši s opskrbom maslinovim uljem, ovaj će čovjek biti jedna od najutjecajnijih ličnosti podzemlja.
Podzemne kladionice i kockanje - kontrola mafijaškog klana Corleone proširit će se na mnoga područja
života. Sve se zaplijeni i kupi kada se previše novca vrti u opticaju ... Kum ... ovom filmu se decenijama
dive milioni muškaraca širom svijeta. I mnogi muškarci žele biti snažni, hrabri i hrabri poput njega - veliki
i strašni Vito Corleone ... On je taj koji briše sve neprijatelje na svom putu. On je došao u Ameriku da je
osvoji. U knjizi Maria Puze detaljnije ćete upoznati čovjeka koji je imao ogroman utjecaj ne samo među
raznim kriminalnim grupama, već i među poznatim političarima, zvaničnicima, lokalnim ljudima i
policijom. Bio je to pravi kralj podzemlja. Priča ispričana u knjizi "Kum" Maria Puza esej je o životu jednog
čovjeka koji je postigao sve što je želio: bogatstvo, moć, autoritet, pa čak i ljubav. Porodica ove osobe je
uvek bila na prvom mestu. Porodica je ta koja neće izdati ili prevariti. To su oni na koje možete prenijeti
svoje poslovanje. Međutim, porodica ove osobe drži se strogo i disciplinovano. Ovdje je sve planirano
godinama koje dolaze: najmlađi sin postaje pravni nasljednik, ostali se moraju pridružiti porodičnom
poslu, ali ne pretendirati na dominantnu poziciju, a kćeri moraju poslušati svog oca u svemu, čak i u
izboru svog izabranika . Međutim, u knjizi "Kum" Maria Puza najmlađi sin Michael će se baviti
porodičnim poslom. On je razuman i nemilosrdan. Od onih koji vjeruju da osvetu treba servirati hladnu. I
sigurno će osvetiti savršeno ubistvo svoje supruge i drugih članova porodice. Žestoko i hladnokrvno,
njegovim podneskom, bit će ubijeni članovi grupe koja ratuje s Kućom Corleone. Barzini, Tattaglia,
Fabrizio će pasti. Konačno, ubijaju Carla Rizzija, čovjeka koji je odgovoran za smrt Michaelove žene.
Naslijedivši um i karakter svog oca, sada počasna titula "don" s pravom pripada najmlađem sinu oluje iz
podzemlja, - Michael ... Na našoj književnoj web stranici možete besplatno preuzeti knjigu Mario Puzo
"Kum" u formatima pogodnim za različite uređaje - epub, fb2, txt, rtf. Volite li čitati knjige i uvijek paziti
na nova izdanja? Imamo veliki izbor knjiga različitih žanrova: klasika, savremene naučne fantastike,
literature o psihologiji i dječjih publikacija. Osim toga, nudimo zanimljive i poučne članke za pisce
početnike i sve one koji žele naučiti lijepo pisati. Svaki od naših posjetitelja moći će pronaći nešto korisno
i uzbudljivo za sebe. Mario Puzo Kum Posvećeno Anthonyju Clearyju © Kan M.I., prevedeno na ruski,
predgovor. Nasljednici, 2016 © Izdanje na ruskom, dizajn. DOO "Izdavačka kuća" E ", 2016 Od
prevodioca Kako se moglo dogoditi da roman Marija Puze "Kum", koji je, čini se, prema svim zakonima
žanra, ima mjesto u neuglednom društvu polutabloidnih gangsterskih efemera, završio u riznici svetska
književnost? Mnogo objašnjava činjenicu da je riječ o vrlo talentiranoj knjizi za čitanje, od koje se teško
odvojiti. Mnogo, ali ne sve. Talent, u suštini, nije predmet analize, pokušaji "provjere harmonije s
algebrom" namjerno su neproduktivni. Kao što je glumac inherentan nekim teško definiranim, iako
odmah prepoznatljivim "zvijezdanim" kvalitetom, tako je i "kum" inherentan nesumnjivim obilježjima
superborca za sva vremena - djelom bez kojeg, što god rekli, povijest svjetska književnost dvadesetog
stoljeća bila bi nepotpuna ... U strogom smislu riječi ova knjiga nije gangsterski roman, već saga o
podrijetlu i dinamici tipičnog fenomena, prenesena, međutim, na američko tlo sa Sicilije, ali povezana ne
samo s njenim etničkim nosiocima, sicilijanskom imigrantima, ali koji je sada postao nažalost sastavni dio
modernog života praktički u cijeloj zemlji. Sama tema, dakle, spada u kategoriju slučajnih i hitnih. Nije
uzalud lopovski nadimak "Kum" postao uobičajena imenica, a riječi "rastavljanje" ušle su u ruski jezik,
"sredile" u specifičnom smislu koji im daje junak ove knjige - baš kao i njegova izreka "dati nekome
ponudu, od koje on ne može odbiti." Sve je to dokaz preciznog pogotka, autorovog izbora
nepogrešivosti. Okrutno, teško, ponekad neugodno - ovo je njegova tema - ova knjiga, s prirodno
detaljno opisanim prizorima nasilja i gole erotike, razlikuje se, uprkos jednostavnosti, pa čak i siromaštvu
izražajnih sredstava, trajnom fascinacijom ne previše lukave radnje. A poanta ovdje nije u gangsterskim
"podvizima": osnova ove napetosti je psihološka drama, ljudske sudbine. Neobjašnjiva privlačnost šefa
mafijaškog klana Don Corleonea nije samo i ne toliko u šarmu snažnog vođe, već uglavnom u njegovim
ljudskim kvalitetama, u toplini i psihološkoj suptilnosti njegovog pristupa ljudima, u dvosmislenost jedne
odvratne, naizgled, figure. Nije slučajno što se mafijaški klanovi nazivaju porodicama, a svoje vođe -
kumovima. Lični odnosi unutar kriminalnih grupa, kako ih je opisao M. Puzo, podsjećaju na porodične
odnose; Don Corleone, regrutirajući svoje suradnike, osvaja srca. Nije površna zabava trilera odlika
Kuma. Gangsterski posao za njegove heroje - obične ljude podložne svim ljudskim nedaćama, tugama i
slabostima i nimalo stranim drugim ljudskim dostojanstvima - ozbiljan je, solidan posao, i prema autoru
to nije bila lična sklonost naterao Sicilijance da to učine na američkom tlu, ali je sila okolnosti, logika
konkurencije, pritisak društva. Prema njegovom mišljenju, prisiljavaju novopridošle Sicilijance da izgrade
svoj vlastiti zatvoreni, zločinački svijet, u kojem djeluju zakoni, koji nisu glupi i pošteni na svoj način.
Pisac stalno uspoređuje različite institucije vanjskih, pravnih i tajnih, izvanpravnih društava, kao da ih
odmjerava na vagi nepristranosti - ponekad se vaga naginje u korist potonjeg. Državnički stav s kojim
vođa mafije Don Corleone vlada svojim carstvom povoljno se poredi sa nesavršenim sistemom službene
pravde. Paradoksalno, sistem koji je stvorila mafija manje je sklon korupciji: ovdje je plaća više u skladu
sa zaslugama. M. Puzo ne vidi samo zlikovce i štrebere u ovom podzemlju, već, često, bistre, energične,
izuzetne ljude, predane patrijarhalnoj porodične tradicije, veze prijateljstva, vrsta kodeksa časti. U jeziku
koji koriste njegovi likovi nema ni traga od lopovskog žargona. (Originalnost njihovog govora posebna je
sreća autora. Na neki nerazumljiv način, njihov američki govor zadržava temeljnu težinu nedavnih
stanovnika evropskih provincija, u govoru ovih osjeća se staromodni slog sicilijanskih seljaka novi
Amerikanci, posebno oni koji su, kao glavni lik knjige, pripada starijoj generaciji.) Ljudi koji vladaju
svijetom mafije, kako to vidimo na stranicama romana, mogu se sigurno natjecati u mudrosti i
pronicljivosti s državnicima. Slika sveameričke konvencije sindikata mafije izgleda impresivno kao i
međunarodna konferencija; izraz "Cosa Nostra", "naše poslovanje", kovao Don Corleone - danas isti dio
pravi zivot kao izraz "gvozdena zavesa" koji je jednom pronašao Winston Churchill. "Obračun" koji se
događa na kongresu nije sitna svađa silovika, već suptilna diplomatija, zastrašujuće slična po bitnim
detaljima koracima legitimne visoke politike. Srdačnost odnosa, razumijevanje ljudskih svojstava,
vrijednost kategorija poput poštovanja, a ne samo lukavost, snalažljivost i bezobzirnost razlikuju likove u
Kumu. Kaleidoskop likova čitatelju predstavlja panoramu sicilijanske i američke stvarnosti iz historijske
perspektive. U suštini, suočeni smo s vječnim problemima: ljubav i smrt, bogatstvo i siromaštvo, odanost
i izdaja, razum i lakomislenost. Baš onim kojima se bavi klasična književnost. Ova divna knjiga pripada
njoj - ovo je odgovor na pitanje postavljeno u prvoj rečenici. M. Kahn Iza svakog velikog bogatstva stoji
zločin. Amerigo Bonasera sjedio je u Trećem odjeljenju krivičnog suda u New Yorku, čekajući pravdu i
odmazdu nad glavama počinitelja koji su tako brutalno unakazili i pokušali zlostavljati njegovu kćer.
Sudija je, impozantan, važan, povukao rukave svog crnog ogrtača, kao da namjerava da se vlastitom
rukom obračuna s dvojicom mladića koji stoje ispred sudijskog stola. Njegovo teško lice bilo je
zamrznuto od arogantnog prezira. Pa ipak, u svemu tome postojala je određena laž, Amerigo Bonasera
je to osjetio u utrobi, iako još uvijek nije mogao shvatiti o čemu se radi. "Ponašali ste se kao posljednji
ološ", oštro je rekao sudac. Da, pomislio je Amerigo Bonasera, da, točno. Goveda. Životinje. Mladići -
njihova sjajna kosa moderno je ošišana, oprane i glatke njuške imaju mršavu poniznost - glave su se
pokajale. Sudija je nastavio: - Ponašali ste se kao životinje u šumi - vaša sreća što niste uspjeli obeščastiti
jadnu djevojku, inače bih vas poslao u zatvor na dvadeset godina. - Zastao je, pogledao poput lisice ispod
strogih namrštenih obrva preko žuto-beskrvnog lica Ameriga Bonasere, sagnutog do stola sa hrpom
sudskih odluka. Zatim se još jače namrštio, slegnuo ramenom, kao da je svladao prirodni bijes pred
nuždom, i završio: - Međutim, uzimajući u obzir vaše godine, vašu neokaljanu reputaciju i dobro ime
vaših roditelja, a uzimajući u obzir i to da Zakon nas, neizrecivo mudro, ne poziva na osvetu, osuđujem
svakoga od vas na tri godine zatvora. Uslovno. Samo četrdesetogodišnja profesionalna navika
upravljanja izrazom lica dala je snagu grobu Bonasera da sakrije plimu ljutnje i ljutnje. Njegova kćerka,
mlada, lijepa, još uvijek je u bolnici sa slomljenom čeljusti, a ovim životinjama, ovim životinjama, je
dopušteno slobodno hodanje? Znači, pred njim su igrali komediju. Gledao je kako se ozareni roditelji
okupljaju u uskoj grupi u blizini svoje voljene djece. Ipak, ne bi zasjali, imaju se čemu radovati. Podijelite
ovo:

Источник: https://nogtikrasim.ru/bs/dizajjn-nogtejj/krestnyi-otec-mario-pyuzo-kr-stnyi-otec-
mario-pyuzo-velikaya-kniga.html