METODIKA PODUČAVANJA CARVING

TEHNIKE SKIJANJA

1
 METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE
SKIJANJA

Saţetak

Skijaški sport je posljednjih godina potaknut tehnološkim dostignućima doţivio

neke promjene u samoj tehnici. Pluţna tehnika, paralelna tehnika i prijestupna tehnika
obogaćene su još jednim vidom paralelne tehnike koja ima svoje posebnosti i
karakteristike tako da je moţemo nazvati novom tehnikom – Carving. Nastojanja mnogih
stručnjaka su, da pronaĎu optimalne programske osnove za podučavanje ove nove
tehnike. Upravo je i cilj ovog rada prezentirati jedan program obuke koji će pomoći
skijašu početniku da savlada carving tehniku i postane dobar skijaš.

Ključne riječi: Skijanje, carving tehnika, metodika

TEACHING METHODS OF CARVING TECHNIQUE

SKIING

Summary

The sports of skiing, inspired by new technological achievements in the last few
years, has experienced some changes in it’s techinque. Snowplaugh, parallel and
overstep tehnique are enriched with another sort of parallel technique. It has it’s own
specifics and characteristics, therefore it can be considered as a new technique – Carving.
Efforts of many experts strive to find an optimal program basics for teaching this new
tehnique which is exactly the object of this paper – to present training program that will
help ski beginners to overcome carving technique and become good skiers.

Key words: Skiing, carving technique, methodic

2
 SADRŢAJ:
1. Uvod ………………………………………………………………4

2. Kratki pregled skijaških tehnika kroz povijest ………………………6

3. Vrste skijaških tehnika i podjela ……………………………....10

3.1. Pluţna tehnika
3.2. Tradicionalna paralelna tehnika
3.2.1. Carving tehnika
3.3. Prijestupna tehnika

4. Oprema ………………………………………………………………13
4.1. Tehnološki razvoj skija
4.2. Karakteristike carving skije
4.3. Prednosti i manjkavosti carving skije

5. Teorijski aspekti carving tehnike skijanja ……………………………….20

5.1. Osnove carvinga
5.2 Karakteristike carvinga
5.3. Biomehanički principi carvinga

6. Carving zavoj - podijela ……………………………………………….28

6.1. Natjecateljski dinamični paralelni zavoj – veleslalom
6.2. Zavoj kratkog radijusa – slalom (carving vijuganje)

7. Metodika podučavanja carving tehnike skijanja ……………………….32

7.1 O metodici poduke
7.2. Metodičke vjeţbe za podučavanje carving tehnike
7.2.1. Vjeţbe na ravnom
7.2.2. Vjeţbe na blagoj padini
7.2.3. Izvedba paralelnog zavoja od brijega carving skijom
7.2.4. Izvedba carving zavoja - paralelni dinamički natjecateljski
- carving vijuganje

8. Zaključak ………………………………………………………………..41

9. Literatura ………………………………………………………………..42

3
1. UVOD

Ako se vratimo stotinjak godina ranije i pratimo evolucijski slijed razvoja

skijaških tehnika sve do danas, moţemo zaključiti da je skijanje uistinu jedan specifičan
sport koji je doţivio velike promjene u samoj tehnici. Ne samo da tehnološki i
generacijski napredak pospješuje te promjene već je i sama teţnja skijaških entuzijasta
da unaprijede i obogate tehnike skijanja.

Unazad dvadesetak godina tvornica Elan počela je razvijati novi oblik skije koji
omogućuje izvoĎenje zavoja manjeg radijusa, a naziva se carving skija. Tokom godina ta
skija postaje sve prihvaćenija i sveprisutnija na svim svjetskim skijalištima. Nastojanja
proizvoĎača da olakšaju skijanje izumom kao što je carving skija uvjetovalo je neke
modifikacije u tehnici što je apsolutno potaklo i stručnjake da je objasne i pronaĎu
programske osnove za njeno uspješno svladavanje i unapreĎenje.

U ovom diplomskom radu obraĎen je jedan od metodičkih puteva za uspješno

podučavanje carving tehnike skijanja i to isključivo u rekreativnom skijanju. Znači,
zadatak ovog diplomskog rada je kako što uspješnije prenijeti znanja o carving tehnici
skijašu rekreativcu. Kako je razvoj carving tehnike uvelike uvjetovan i tehnološkim
dostignućima to samoj opremi za skijanje pridaje veću vaţnost . Dosad smo pri učenju
skijaških tehnika pozornost uglavnom predavali samom usvajanju motoričkih struktura
upravo zbog toga jer ravna skija koja se zadrţala dugi niz godina nije imala specifičnosti
poput carving skije. One su se samo razlikovale po duţini i izvedbi materijala. Danas
imamo carving skiju čije specifičnosti odreĎuje ponajviše njena strukiranost i upravo je
taj detalj razlog što pri usvajanju carving tehnike moramo biti dobro upoznati sa tim
specifičnostima.

Samu evoluciju skijaške opreme pratio je i razvoj tehnike skijanja pa tako ujedno
i škole skijanja. Kroz sve te godine škola skijanja mora pratiti razvoj skijaške tehnike i
to je jedan od temeljnih uvjeta za stvaranje optimalnih metodičkih programa za uspješno

4
učenje samih tehnika. Usporedimo li neke programske osnove za podučavanje skijaških
tehnika prije pedeset godina i danas uvidjet ćemo velike razlike upravo jer je tehnika
skijanja doţivljavala promjene. Ipak neki detalji ne mogu isčeznuti kroz nekoliko godina
i oni bi trebali biti baza skijaške poduke. Mnogi autori u novije vrijeme pišu o carving
tehnici kao o novoj eri alpskog skijanja! Slaţemo se, ali to ne znači da je paralelna
tehnika , pluţna pa i prijestupna tehnika stvar daleke prošlosti što se dade zaključiti. U
natjecateljskom skijanju moţemo govoriti o carving tehnici kao nezamjenjivoj tehnici
koja je preuzela apsolutni primat nad drugim tehnikama, ali u rekreativnom skijanju smo
poprilično zakinuti. Zašto? Ljepota skijanja i jeste u raznovrsnosti tehnika ( paralelna,
pluţna, prijestupna ) koje su odlična baza za carving tehnike. Zato naučimo sve pa tko
što voli nek izvoli.

5
2. KRATKI PREGLED SKIJAŠKIH TEHNIKA KROZ
POVIJEST

Prva skijaška tehnika se pojavljuje 1897.godine pod nazivom Lilenfeldska

skijaška tehnika. Dobila je ime po gradu Lilenfeldu. Tvorac ove tehnike je Matias
Zdarsky a svodila se na voţnju u pluţnim zavojima uz upotrebu jednog štapa.
Skijaš koji bi se spuštao niz padinu koristeći tu tehniku prvo je radio otklon u
naprijed i u stranu stranu zavoja te je zatim ubadao štap u središte zavoja i onda se
oko njega zarotirao.

Hannes Schneider je nadalje usavršio pluţnu tehniku Zdarskoga novim

zavojem koji se naziva plužna kristijanija i ujedno je i glavna značajka
Arlberške tehnike skijanja. Upravo je to i bila prva natjecateljska tehnika. Skijaši
su imali noge u plugu veći dio vremena i samo su pritiskom skije odreĎivali u
kojem će se smjeru kretati, a izbacivanja i skupljanja repova bila su od posebnog
značaja jer se na taj način dobivala potrebna okretnost.

UvoĎenje skijaških natjecanja u alpske discipline omogućuje daljnji razvoj

skijaških tehnika. Tako je austrijanac Toni Zelos koji je i sam bio natjecatelj
izmeĎu 1930.god. i 1935.god. počeo skijati u paralelnom poloţaju skija i na taj
način obogatio Arlbrešku tehniku skijanja sa paralelnom kristijanijom. Paralelna
tehnika je omogućila skijašu manje kočenja pri ulasku u zavoj što je povećalo
brzinu skijanja te ta tehnika preuzima apsolutni primat u skijaškim natjecanjima i
školama skijanja.

U razdoblju nešto prije II.svjetskog rata pa do 1955.god. pojavljuje se

Francuska rotacijska tehnika. Emile Allais daje osnov za nov način okretanja na
skijama takozvanim ruade zavojem, po kojem je i tehnika prozvana. Glavna
karakteristika ove skijaške tehnike je izrazito nizak skijašev stav te naglašeni
pretklon. Zavoji su se radili tako da se napravio lagani skok i da se vanjsko rame

6
kretalo u smjer zavoja. Od posebnog značaja je bila i rotacija skijaša po uzduţnoj
osi. Tehnika nije bila previše uspješna radi svoje neekonomičnosti i teţine
izvedbe. Posebno je bilo teško skijanje kratkim zavojima zbog suprotnog otklona
vanjskog ramena i izrazito niskog stava.

Nakon II.svjetskog rata dolazi do snaţnog zamaha u razvoju skijaške

tehnike. Tirolac Hans Nogler u škole skijanja uvodi tehniku sa suprotnim zasukom
tijela ( gegenschulter ). Glavna karakteristika tehnike je bila vrlo visok skijaški
stav te izrazito velika pokretljivost nogu te nakon toga i cijelog tijela. Kod
gegenschulter tehnike su bila prisutna pojačana vertikalna gibanja. Sa vertikalnim
gibanjem se smanjivao pritisak skija na podlogu te bi se na taj način okretale
skije prema centru zavoja a u isto je vrijeme tijelo radilo suprotni otklon. Znači
dok su skije išle u lijevi zavoj tendencija tijela je bila da ide u desnu stranu.
Tehnika je predstavljena prvi put u Val d’Isere-u u Francuskoj na Interski
kongresu gdje i postaje sluţbena skijaška tehnika i počinje se primjenjivati u svim
ski školama u svijetu. Jedini protivnici te tehnike su bili Francuzi koji su radi
rivalstva prema Autrijancima ostali vjerni Francuskoj rotacijskoj tehnici.

Interski kongres 1968. g. u Aspenu imao je jedinstvenu zadaću a to je

promoviranje jedinstvene tehnike skijanja u svijetu. Ta inicijativa bila je od
posebnog značaja iz razloga što je sve jačim razvojem skijaškog turizma u svijetu
došlo do potrebe da se standardizira ponuda svake skijaške tehnike bez obzira na
granice. Francuzi su tada predstavili Avelman tehniku ( Avellment ) koja je
djelomično nastala iz Francuske rotacijske tehnike. Glavna karakteristika te
tehnike je da je teţište tijela pomaknuto prema nazad te je tijelo u polusjedećem
poloţaju. Tehnika je vrlo pogodna za skijanje po neravninama, grbama i dubokom
snijegu. Modificirani ostaci tehnike su i prisutni danas u takvim terenskim
uvjetima što je i dokaz kvalitete te tehnike. U ovoj tehnici je naglašena fleksija
prilikom početka zavoja a završava se sa ekstenzijom koja zajedno sa poloţajem
prema nazad omogućuje lakše isplivavanje skija iz dubljeg snijega i lakše upijanje

7
neravnina. Tehnika je kao i Francuska rotacijska tehnika neekonomična i naporna
i zahtjeva vrlo dobru fizičku pripremljenost.
Na Interski kongresu u Garmisch-Partenkirchenu Austrijanci su prikazali
novu školu i tehniku skijanja koju nazivaju Jet-tehnika. Glavna podloga za razvoj
te tehnike je avelman zavoj. Još jedna bitna značajka te tehnike je da se izvodi u
polusjedećem poloţaju sa čime se dobivala veća stabilnost u zavoju i bolja
amortizacija neravnina. Nakon optuţbe Francuza da je za tehnika plagijat njihove
skijaške tehnike Austrijanci izjavljuju da Jet-tehnika zapravo potječe od Arlbreške
tehnike a ne od Avelman tehnike. Koliko god ta tehnika bila lijepa za oko nije
značajnije utjecala na svijet skijanja. Upravo u to doba u Austriji stagnira razvoj
natjecateljskog skijanja.

Interski kongres skijaških učitelja odrţan u Zaoou u Japanu 1978.god.

razriješio je dileme jedinstvene skijaške škole prihvaćanjem prijestupne tehnike.
Do tada su sve tehnike imale jednu sličnost a to je da se cijelo vrijeme skijalo na
obje skije sa jednakim pritiskom. No pojavom ove tehnike to se drastično
promijenilo. Osnovne su karakteristike ove tehnike prijestup, odraz i voĎenje
skije. Teţište skijaša je preteţno na donjoj skiji dok je gornja preteţno sluţila kao
stabilizator. Zavoj se radio jakim kruţnim gibanjima u koljenima i u struku dok je
tijelo uvijek gledalo prema padini. Takvi zavoji sa kruţnim gibanjima aktivnog
skretanja su od velikog značaja na velikim strminama i kod brzih promjena smjera
voţnje. Vizualno vrlo prepoznatljiva tehnika jer je prijestup i bočno otklizavanje
repova bilo neophodno zbog geometrije tadašnjih skija koje su bile visoke i ravnih
linija. Ta tehnika je pokrenula lavinu napretka skijanja i dugo vremena bila
aktualna u skijaškim natjecanjima kao bazična tehnika do pojave carving tehnike.

Na razvoj spomenutih tehnika od lilenfeldske pa do prijestupne presudno

utječu iskustva trenera i natjecatelja u trenaţnom procesu te teoretska istraţivanja
skijaških stručnjaka na području edukacije i treninga kao i istraţivanja novih
tehnologija. Sve je to rezultiralo pojavom novih strukiranih skija koje su unijele

8
revoluciju u skijaški svijet te skijanje učinile dinamičnijim, lakšim i ljepšim.
Rodila se nova tehnika - CARVING

Slika br. 1. Detalj sa tečaja za učitelje skijanja

9
3. VRSTE SKIJAŠKIH TEHNIKA I PODJELA

Kada govorimo o carvingu moţemo se lako zapitati - da li carving predstavlja

novu tehniku ili je on samo način skijanja odnosno modifikacija paralelne tehnike
skijanja koja je uvjetovana tehnološkim postignućima odnosno pojavom strukirane skije
koja nam je omogućila izvedbu zavoja bez imalo otklizavanja!? Skijaške tehnike se i
dalje dijele na pluţnu, paralelnu i prijestupnu tehniku. Čitajući strane skijaške publikacije
novijih datuma dakle u zadnje dvije godine moţemo uočiti da su mišljenja u tom pogledu
različita. Mnoga eminentna imena iz skijaških nacija daju svoje predodţbe o najboljoj
podjeli skijaških tehnika. Njihova se mišljenja razlikuju, ali ipak imaju jednu zajedničku
dodirnu točku a to je da su carving uveli kao novu tehniku, pluţna tehnika i paralelna
tehnika egzistiraju kroz nekoliko skijaških elemenata dok se prijestupna tehnika uopće
nigdje skoro i ne spominje. S nečim ćemo se sloţiti a sa nečim ne!

Moţemo dakle zaključiti da je carving skija unijela novu dimenziju u skijanje i

započela novu eru u skijanju jer po svojim osnovama, značajkama i biomehaničkim
principima carving tehnika se uistinu razlikuje od dosadašnje tehnike.

Tablica 1. Modificirani način tradicionalne paralelne tehnike skijanja – carving

10
3.1. Pluţna tehnika
Ova skijašku tehniku karakterizira poloţaj skija u plugu ( vrhovi skija su spojeni a
repovi rašireni ). Skije su u poloţaju unutarnjeg rubljenja.
Idealna je za početnike jer osigurava dobru ravnoteţu i kontrolu brzine a moţe
se primjenjivati u oteţanim terenskim uvjetima. Nedostatak ove tehnike je što ne
omogućava dinamično savladavanje terena i teško se primjenjuje u duţem vremenskom
intervalu.
U sklopu ove tehnike tri su lika: PLUŢENJE RAVNO, PLUŢNI ZAVOJ,
PLUŢNI LUK

3.2. Tradicionalna paralelna tehnika

Ovu skijašku tehniku karakterizira meĎusobno paralelan poloţaj skija u više ili
manje otvorenom stavu koje su cijelom svojom duţinom na podlozi.
To je univerzalna skijaška tehnika koja omogućava dinamično skijanje na svim
vrstama terena i u svim snjeţnim uvjetima. Stupanj sigurnosti je dobar te je naglašen
estetski dojam skijaša. Nedostatak ove tehnike je što se teško uči, a posebno sloţeniji
elementi.
U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: SPUST RAVNO, SPUST KOSO,
ZAVOJ K BRIJEGU, OTKLIZAVANJE, OSNOVNI ZAVOJ, OSNOVNO
VIJUGANJE, PARALELNI ZAVOJ OD BRIJEGA, BRZO VIJUGANJE, ZAVOJ U
DUBOKOM SNIJEGU, ZAVOJ NA GRBI, TERENSKI SKOK

3.2.1. Carving
Ovu skijašku tehniku karakterizira prirodno otvoren stav skija a skije su cijelom
duţinom na podlozi.
Tehnika je prihvatljiva za početnike zbog dosta otvorenog stava skija i dobre
sigurnosti. Omogućava vrlo dinamično savladavanje terena.
Nedostatak ove tehnike je da je teško primjenjiva u uvjetima terenske voţnje
( grbe, duboki snijeg ) te pri savladavanju izrazito strmih terena.
U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: DINAMIČNI PARALENI ZAVOJ,
CARVING VIJUGANJE

11
3.3 Prijestupna skijaška tehnika
Ovu skijašku tehniku karakterizira meĎusobno neovisan rad skija te je prisutan
dodatni impuls odraza.
Omogućava maksimalnu dinamiku savladavanja terena i pri tome osigurava visok
stupanj sigurnosti. Jednostavna je i lako se uči. Nedostatak ove tehnike je taj da je teško
primjenjiva u dubokom snijegu.
U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: KLIZAČKI KORAK, OSNOVNI
PRIJESTUPNI ZAVOJ, PARALELNI PRIJESTUPNI ZAVOJ, ŠKARASTI
PRIJESTUPNI ZAVOJ, VIJUGANJE S PRESTUPANJEM

Slika br. 2. Carving tehnika je ujedinila prednosti

pluţne, paralelne i prijestupne tehnike

12
4. OPREMA

4.1.Tehnološki razvoj skija

U početku masovnije proizvodnje skija drvo je bila jedina i osnovna sirovina za

izradu no razvojem petrokemijske industrije primjenjuju se i drugi – sintetski materijali.
Dobrim svojstvima prerade i oblikovanja odlikuje se tako skupina polimera u koju se
ubrajaju termoplasti, duroplasti i elastomeri.

Počeci industrije skija i unapreĎivanje karakteristika povezuje se sa imenom Abel

Rossignol koji je patentirao nov način zaparivanja skija i izumio skiju sa metalnim
rubnicima. Takva vrsta skije utječe i na tehniku skijanja, pa se skijaši umjesto rotacija
tijela skijaju potiskom koljena prema centru zavoja.

S vremenom se skijama s rubnicima dodaje i klizna podloga izraĎena od celuloze.

U 40-im godinama prošlog stoljeća Amerikanac Howard Head dizajnirao je prvu metalnu
skiju koja je kasnije usavršena pod nazivom poznatim kao sandwich konstrukcija,
preteča moderne skije. No u području inovacija, metalna skija se pokazala kao prijelazno
razdoblje izmeĎu drvenih skija i onih od plastičnih materijala. Osim toga mijenja se i
tehnologija, od izrade omega kontrukcijom, izrade pomoću torzione kutije, cap
tehnologije, do masovne proizvodnje skija u 70-im godinama koja je uvjetovala
efikasnije i ekonomski prihvatljivije materijale.

Na razvoj skija i nove tehnologije utječu vodeća lica na skijaškoj sceni. Tako npr.
Alberto Tomba daje povod za patentiranje skija po dualtec tehnologiji, kao kombinaciji
cap i sandwich tehnologije.

Početak skijanja na strukiranim skijama datira iz 80. godine prošlog stoljeća kada
je Ingemar Stenmark na veleslalom skijama tvornice Elan iz Begunja pobjedio na deset
utrka svjetskog kupa u nizu. Stenmarkova skija se razlikovala po duţini i graĎi od skija
koje se danas proizvode. Bila je visoka 210 cm. sa radiusom preko 40 m. za razliku od

13
današnjih skija koje su 20 i više centimetara kraće i radijusa od 20-ak m. pa niţe. Već
tada pojavile su se značajne promjene u tehničkim karakteristikama izvedbe zavoja.
Tokom godina ta osnovna struktura gibanja se nije značajno promjenila. Ponajviše su se
te promjene desile zbog tehnološkog razvoja i tako nametnule neke modifikacije u
tehnici.

Snaţan preokret u masovnoj proizvodnji skija dogodio se 1994. godine kada je

tvornica Elan izbacila na trţište carving skiju . Od tada svi proivoĎači mijenjaju pristup
izradi skija tako da carving skija postaje standard u proizvodnji dok ravna tradicionalna
skija polako odlazi u povijest.

Slika br. 3. Carving - prepoznatljiva skijaška tehnika

14
4.2.Karakteristike carving skije

Strukiranost carving skije je zasigurno detalj koji ponajviše odreĎuje njene

karakteristike uz naravno materijale od kojih je napravljena te njenu duţinu i čvrstoću.
Kada govorimo o strukiranosti pri tom mislimo na graĎu skije. Vrh skije i njezin rep
nešto su širi od sredine. Naravno da te mjere variraju od modela do modela pa tako
moţemo naći mjere 92-62-92 pa sve do 118-88-106. Upravo ta strukiranost odreĎuje
radijus skije i na kraju krajeva carving skije smo i podjelili na osnovu radijusa pa
moţemo govoriti o all-round carving skiji, velesalom carving skiji, slalom carving skiji,
fun carver skiji, free ride carver skiji, short carver skiji, lady carving ski, kid carving ski.
Svaka od tih skija specifična je po strukiranosti, materijalima i duţini.

Slika br.4. Radijus - glavna značajka carving skije

Skije prema veličini radijusa moţemo podijeliti na skije malog radijusa ( ispod 18
m ), srednjeg radijusa ( 18-26 m ), velikog ( 27-34 m ).
Skije malog radijusa: lako se okreću, nestabilne pri većim brzinama, tonu u
dubokom snijegu zbog uskog struka.

15
 Skije srednjeg radijusa: stabilne pri većim brzinama, sposobne za carving zavoje
različitih širina, dobre za razne terene.
Skije velikog radijusa: najstabilnije pri većim brzinama, torziono vrlo čvrste pa
drţe bolje na tvrdoj podlozi, zahtijevaju veće znanje i tehniku.

Duţina skije se od pojave prve carving skije pa do danas enormno smanjila po

duţini tako da danas imamo skije od otprilike 65 cm ( big foot ) pa do nekih 190 cm.
Naravno pri tom ne mislimo na natjecateljske skije za brze discipline koje su i veće nego
za skije koje koriste rekreativni skijaši.
Kraće skije: upravljivije i lakše se okreću, razvijaju manje brzine, pogodne za
utabanije terene i manje zavoje, zahtijevaju dobru ravnoteţu.
Duţe skije: brţe , stabilnije pri većim brzinama, bolje drţe na tvrĎim površinama,
imaju bolju plovnost u dubokom snijegu, pogodne za veće zavoje i meki snijeg, dobre za
agresivnije skijaše.

Skija ima takoĎer svoj uzduţni luk koji se naziva zakrivljenost. Ona je direktno
povezana sa osnovnom karakteristikom skije koju nazivamo elastičnost ( flex ). Ono
utječe na stabilnost skije po osi vrh-rep, plovnost skije te lakoću okretanja.
Krutije skije ( veći flex ): stabilnije pri većim brzinama i bolje drţe na tvrĎim
površinama, pogodnije za dobre skijaše.
Mekše skije ( manji flex ): lakše započinju zavoj i bolje se ponašaju na grbama i u
dubokom snijegu, pogodnije za početnike.
Manji flex na vrhu skije omogućava lakšu inicijaciju zavoja, ali zato mora
ţrtvovati stabilnost pri većim brzinama.Veći flex na repu skije omogućava bolji izlazak iz
zavoja, ali zato oteţava kontrolu skije.

Torziona čvrstoća skije ( twist ) označava krutost skije kada se ona postavi na
rubnik i njeno savijanje sa ruba na rub.
Veći twist: skija bolje drţi na tvrdoj podlozi i pri većim brzinama, zahtijeva višu
razinu tehničkih znanja i snage, pogodnija za bolje skijaše.
Manji twist: omgućava lakše okretanje skije, pogodnija za početnike.

16
 Materijali koji se danas ugraĎuju u skije moraju osigurati vrlo mekanu graĎu skije
po duţini i torziono vrlo čvrstu. To se postiţe ugradnjom posebnih materijala poput
titana, kevlara, karbona, itd.

Razvojem tehnologije pojavila se mogućnost povišenja pozicije skijaša

umetanjem različith ploča izmeĎu skije i veza što je dalo neke nove impulse u razvoju
tehnike.

Dakle pri izboru carving skije nismo limitirani kao nekad pri kupnji ravne skije
koja je morala biti nešto veća. Razvoj tehnologije omogućava nam da uzmemo skiju koja
odgovara našim afinitetima i sposobnostima.

4.3. Prednosti i manjkavosti carving skije

Ako napravimo malu usporedbu izmeĎu ravne i carving skije moţemo vrlo lako
reći da je carving skija “pametnija”. Osvrnemo li se oko sebe na skijalištima uočit ćemo
da je ta skija u potpunosti istisnula ravnu skiju i da je sveprihvaćena od skijaša početnika
pa do samih natjecatelja. Ako govorimo o njenim prednostima ustvrdit ćemo da ta skija
prije svega omogućava lakšu upravljivost što dovodi do lakšeg skretanja skije a time i
manji utrošak energije, skijaš početnik brţe usvaja motoričke strukture, osjećaj sigurnosti
je veći zbog ravnomjernog opterećenja obje skije, bolje drţi zavoj i na kraju ono što je
jako bitno sa carving skijom moţemo jednako kao i sa ravnom skijom skijati i pluţnu i
paralelnu i prijestupnu tehniku i to lakše sa mnogo više uţitka.

Unatoč golemom razvoju tehnoloških dostignuća carving skija ima i neke svoje
manjkavosti. Kao prvo te manjkavosti su tehnološke naravi: zbog svoje konstrukcije
carving skija “ traţi “ zavoj što stvara poteškoće prilikom izvedbe spusta ravno pri većim
brzinama te dovodi do gubitka ravnoteţe i pada te ozljeĎivanja. Sljedeća manjkavost je
velika brzina u zadnjem dijelu zavoja te oteţana korekcija radijusa zavoja u urgentnim
situacijama što moţe dovesti do sudara sa drugim skijašem. Kao drugo te manjkavosti bi
mogli pripisati i nestručnom izboru samih skija. Kako znamo da je izbor carving skija

17
uistinu velik pa imamo skije različitih duţina, radijusa i tvrdoće koje su namijenjene
skijašima različitih sposobnosti samim time izbor skije je oteţan. Iz toga proizlazi
upotreba neadekvatnih skija koje ugroţavaju samog skijaša a i one oko njega.

Slika br.5. Zavoji na standardnim i carving skijama

18
MODEL GRUPE BRZINA PREPORUČENA RADIJUS
DUŢINA
All-round Početnici i dobri Srednja Tjelesna visina 14-20 m
carving ski skijaši +/- 10 cm
Race-carver Vrlo dobri Velika 5-15 cm > tj. visina 17-25 m
,natjecatelji
Slalom Vrlo Srednja/velika 10-20 cm < tj.visina 10-16 m
carving skiija dobri,natjecatelji
Fun-carver Vrlo dobri skijaši Srednja/velika 20-30 cm < tj. 9-14 m
visina
Freeride Vrlo dobri skijaši Srednja/velika 5-20 cm > tj.visina 20-30 m
carving skija
Short carving Početnici i dobri Srednja/velika 90-130 cm 5-6 m
skijaši
Lady carving Ţene Srednja Tj. visina +/- 10 14-22 m
cm
Kids carving Djeca Spora/srednja Ovisno o godinama 5-17 m
i sposobnostima

Tablica br. 1. Različiti modeli rekreativnih skija i njihove karakteristike

19
5. TEORIJSKI ASPEKTI CARVING TEHNIKE SKIJANJA

5.1. Osnove carvinga

Razvoj tehnologije treba omogućiti čovjeku jednostavniji ţivot. Tako je taj razvoj
upravo utjecao i na pojavu carvinga koji je vrlo jednostavno objašnjiv. Osnovu carvinga
čine tri zavisne radnje koje povezane u jednom slijedu daju krajnju rezultantu, a to je
carving zavoj. Dakle pri tom mislimo na sljedeće: Prijenos teţine, rubljenje i na kraju kao
rezultanta skretanje na temelju strukiranosti skije.

Slika br.6. Shematski prikaz carving zavoja

20
 Prijenos teţine

Prijenos teţine podrazumijeva horizontalna i vertikalna gibanja. Pri tom mislimo

na gibanja gore-dolje, naprijed-nazad, lijevo-desno. Radnje koje omogućuju vertikalna i
horizontalna gibanja izvode se savijanjem ili opruţanjem nogu ili gornjeg dijela tijela te
lateralnim gibanjem koljena. Te radnje će nam omogućiti kontrolu pritiska na skije te
kontrolu ubrzanja i usporavanja skije.

Rubljenje

Rubljenje predstavlja poloţaj skije u kojem je ona postavljena na rubnik i izvodi

rezani zavoj ostavljajući iza sebe oštri trag. Količinu rubljenja dozirat ćemo postraničnim
gibanjem tijela osobito u zglobu koljena i kuka što će izravno utjecati na veličinu radijusa
zavoja. Faza rubljenja prestaje u onom trenutku kada na kraju zavoja valjamo skije sa
jednih na druge rubnike preko flehe skija. Ta tranzicija mora biti što brţe izvedena da ne
doĎe do proklizavanja skija.

Skretanje

Skretanje znači namjerna promjena smjera longitudinalne osi skije. Skije skreću
same na osnovu svoje strukiranosti i savitljivosti. Pri skretanju skija vaţnu ulogu ima i
rotacijska kretanja gornjeg dijela tijela kao podrška skretanju skija. Rotacijska gibanja
koljena svedena su na minimum.

5.2. Karakteristike carvinga

Ako usporedimo značajke carvinga sa značajkama tradicionalne paralelne

tehnike skijanja odnosno paralelnih zavoja od brijega moţemo uočiti razlike koje su
isključivo nastale zbog konstrukcijskih značajki skije. Te razlike se očituju u stavu skija,
vertikalnom gibanju, upotrebi rubnika, kruţnih gibanja aktivnog skretanja u koljenom
zglobu, upotreba štapa, brzini izvedbe.

21
 PARALELNI ZAVOJ CARVING ZAVOJ
OD BRIJEGA

Stav skija Umjereno otvoren Naglašenije otvoren

Vertikalno gibanje Znatno Malo

Upotreba rubnika Znatna, Izrazita,

veća mogućnost manja mogućnost
proklizavanja proklizavanja

Kruţna gibanja u Znatna, Minimalna,

koljenom zglobu prisutna tokom cijelog prisutna samo pri
zavoja korekciji radijusa
zavoja

Upotreba štapa Obvezna Po izboru

Brzina izvedbe zavoja Manja Veća

Tablica 2. Razlike izmeĎu carving zavoja i tradicionalnog paralelnog zavoja

od brijega

22
 Slika br. 8 Carving zavoj skijaš izvodi u prirodno otvorenom stavom skija
naginjanjem cijelog tijela u centar zavoja bez kruţnih gibanja koljena

Slika br. 9 Paralelni zavoj od brijega skijaš izvodi u umjereno otvorenom stavu
skija koristeći kruţna gibanja koljena i kompezacijski otklon gornjeg dijela tijela od
padine

23
 5.3. Biomehanički principi carvinga

Carving zavoj najviši je doseg tehnike skijanja na snijegu. Koristeći

carving zavoj, vozač često mijenja smijer voţnje i smanjuje gubitak brzine. Postojeća
konstrukcija strukiranih skija i vezova omogućuje optimalan pritisak na unutarnji rub
tako da vozač moţe zasjeći, “rezbariti” snjeţnu površinu na najprimjereniji način uz
minimalan otpor i gubitak na brzini.

Biomehanički gledano postoje unutarnje i vanjske sile koje izravno djeluju na

strukturu izvedbe carving zavoja. Unutarnje sile se javljaju kao rezultat mišićnog rada. To
uključuje podizanje i spuštanje centra teţišta tijela, gibanje po sagitalnoj ravnini, rotiranje
oko longitudinalne osi tijela. Upravo će rezultat mišićnog rada ovisiti o razini i stanju
odreĎenih sposobnosti i osobina i to na onoj razini koja omogućava racionalnije i
ekonomičnije izvoĎenje konkretne aktivnosti. U carvingu se ništa ne bi moglo novo reći
što već nije opće poznato u skijanju, ali bi mogli izdvojiti dominantne sposobnosti. Pod
primarne sposobnosti spadaju koordinacija, snaga, izdrţljivost.

Kod koordinacijskih sposobnosti bi naglasili posebne vidove kao koordinacijska

ravnoteţa, reakcija pokreta, orijentacija, ritmička koordinacija, prilagoĎavanje različitim
zahtjevima. Smatra se da upravo te sposobnosti dolaze najviše do izraţaja i ujedno se
mogu razvijati direktno na skijama uz postavljanje različitih zadataka.

Visoka razina snage i izdrţljivosti kao i njihovih kombiniranih svojstava poput

snaţne izdrţljivosti, brzinske izdrţljivosti dobra su osnovica za poduku skijaških
tehnika. Jednako kao i u natjecateljskom skijanju i skijaš rekreativac će u procesu učenja
i vjeţbanja bolje pratiti i usvajati motoričke stereotipe ukoliko je razina njegovih
motoričkih sposobnosti viša. Razina koncentracije će se u takvim uvjetima moći
odrţavati na višoj razini što će izravno utjecati i na usvajanje tehnike i na ono najbitnije a
to je skijaša rekreativca vratiti kući neozljeĎena.

24
KOORDINACIJSKA SITUACIJA
SPOSOBNOST
Koordinacijska -suočavanje s različitim
ravnoteţa preprekama ( skijaši,
terenske grbe, led )
Brzina -zadrţavanje skija u
reakcije stabilnom poloţaju prilikom
prelaska preko hupsera ili
nakon skoka
Orijentacija -sposobnost brze orijentacije
na stazi i izvan staze
-izabrati dio staze koji je
najadekvatniji za prolaz
-upotreba perifernog vida
Ritam -izvoĎenje ritmičnih zavoja
Prilagodljivost -različiti vremenski uvjeti
-različiti uvjeti na stazi
-racionalno korištenje
pokreta
-ekonomičnija raspodjela
snage
Tablica 3. Razvoj koordinacijskih sposobnosti u situacijskim uvjetima
25
TIPIČNE VJEŢBE
-skijanje sa centrom teţišta
previše naprijed ili nazad
-skijanje s otkopčanim
pancericama
-skijanje u tragu iza drugog
skijaša
-nakon znaka nagla
promjena smjera skijanja
-skijanje u koridorima
-skijanje u grupi ( naprijed,
nazad i u sredini )
-skijanje u različitim
formacijama
-skijanje u ritmu na zvučni
signal
-skijanje slaloma
-skijanje u formaciji
-skijanje u izrazito niskoj
ili visokoj poziciji
-izvoĎenje zavoja sa ili bez
upotrebe štapa
-izvedba carving zavoja sa
iznenadnim otklizavanjem
 Vanjske sile koje djeluju i imaju dominantniju ulogu ovise o strukiranosti skije, nagibu
padine, materijalima od kojih su izraĎene skije. Te sile su:

 Sila trenja – je produkt kontakta donje podloge skija i snijega i utječe na

promjenu brzine kretanja skijaša. Ona regulira kliznost skija po podlozi i
različita je na različitim vrstama snijega te se mijenja prilikom opterećenja
skija.
 Sila otpora snjeţne podloge – pojavljuje se u dubokom snijegu ili na
izrazito vlaţnom snijegu što usporava skijaša
 Sila otpora zraka – zaustavlja ili usporava skijaševo kretanje. Povećava se
sa povećanjem brzine
 Sila gravitacije (sila teţe) – ona neprestano djeluje na skijaša. Zbog tog
djelovanja skijaš ide niz padinu. Sila teţe ima dvije komponente: kliznu i
komponentu pritiska na podlogu.
 Sila inercije – pod utjecajem te sile skijaš nastoji zadrţati svoje prijašnje
stanje, bilo mirovanja ili gibanja. Ona je suprotnog smjera prilikom
ubrzanja ili usporavanja. Pri nagloj promjeni smjera najčešće uzrokuje
pad.
 Centrifugalna i centripetalna sila – formiraju kruţno gibanje skijaša pri
izvoĎenju zavoja. Djelovanje centripetalne sile usmjereno je prema centru
zavoja te osigurava čvrst kontakt s podlogom. Nasuprot tome djelovanje
centrifugalne sile usmjereno je prema vanjskoj strani zavoja što znači da
ona u svakoj točki zavoja nastoji izbaciti skijaša iz putanje.

26
 Slika br.6. Izvedba carving zavoja Slika br.7. Prelazak u sljedeći zavoj -
kritična točka u kojoj ne
smijemo dopustiti skijama da
prokliţu

Bitno je naglasiti da poduku carving tehnike skijanja moţemo zamjeniti sa nečim

sličnim u ono vrijeme kad nismo u mogućnosti biti na snijegu. Upravo nam upotreba
koturaljki to omogućava jer su poloţaji tijela i pokreti vrlo slični carving tehnici skijanja
te razvija bazičnu izdrţljivost.

Jedna od najznačajnijih prednosti koturanja u učenju i usavršavanju carvinga je

u tome što je prilikom koturanja nemoguće proklizavanje kao što je to čest slučaj na
skijama. To je jedna od najbitnijih pretpostavki u tehnički korektnom izvoĎenju carving
zavoja.
Efekti treninga na koturaljkama su sljedeći: učenje centralne pozicije tijela, razvoj
ritmičnosti, razvoj dinamičke ravnoteţe, razvoj izdrţljivosti i snage, smanjenje opasnosti
od ozljeda zbog bolje opće tjelesne pripremljenosti i navikavanje na naginjanje u zavoj.
Vjeţbe koje se mogu koristiti su voţnja slaloma u različitim varijantama ( sa štapovima,
u ritmičnom ili aritmičnom koridoru, različiti nagib padine ), voţnja koturaljki preko
različitih prepreka , provlačenje, dodirivanje jednom rukom tla, itd…

27
6. CARVING ZAVOJ - podjela

Neovisno dali govorimo o natjecateljskom dinamičnom paralelnom zavoju ili

kratkom slalom zavoju moţemo reći da oba zavoja karakteriziraju tri faze koje se
naravno razlikuju ponajviše u trajanju izvedbe pojedine faze, ali i ponekim tehničkim
karakteristikama.

Dakle te tri faze su: 1. FAZA ULASKA U ZAVOJ

2. FAZA VOĐENJA ZAVOJA

3. ZAVRŠNA FAZA

Slika br.8. Faza ulaska u zavoj

Slika br.9. Faza voĎenja zavoja

28
 Slika br.10. Završna faza zavoja

6.1. Natjecateljski dinamični paralelni zavoj

Natjecateljski zavoj započinje iz strmog i brzog kosog spusta. Skije se

nalaze u otvorenom poloţaju ( najmanje širina kukova ). Početak zavoja obiljeţava
naglašeno produţivanje čitavog tijela u smjeru i prema centru nadolazećeg zavoja. To
gibanje je potpomognuto aktivnim postraničnim gibanjem potkoljenica, a rezultat ovih
gibanja je promjena rubljenja, pa se skije nalaze na unutarnjim rubnicima već prije same
padne linije. Svrha ovog gibanja nije samo promjena rubljenja nego i postavljanje čitavog
tijela u idealan poloţaj za otpor silama koje djeluju na skijaša tokom zavoja. Tijekom
zavoja, posebno nakon prolaska padnom linijom, količina pritiska pod skijama je u
naglom porastu. Da bi porast pritiska bio pod kontrolom, skijaš koristi kontinuirano
gibanje na dolje koji ublaţava porast pritiska omogućavajući zadrţavanje ravnoteţnog
poloţaja i uspješno završavanje zavoja. Ravnoteţa se uspostavlja na vanjskoj skiji na
osnovu djelovanja centrifugalne sile. Zadrţavanje ravnoteţe na vanjskoj skiji
potpomognuto je prilagoĎavanjem stava količini naginjanja u zavoj. Naime što je veća
brzina skijaš se mora više nagnuti u zavoj, a time i više savinuti koljeno unutarnje noge
da bi opterećenje ostaklo na vanjskoj. Kruţna gibanja nogu s ciljem skretanja skija

29
svedena su na minimum. Skije će napraviti zavoj s oštrim tragom poput tračnica na
osnovu strukiranosti i savitljivosti a ne na osnovi kruţne rotacije nogu.

Slika br.11 Natjecatelj prolazi vrata u veleslalomu

6.2. Zavoj kratkog radijusa ( Carving vijuganje )

Zavoj započinje iz strmog kosog spusta. Skije se nalaze u otvorenom poloţaju.

Zavoj započinje postraničnim, paralelnim gibanjem obije potkoljenice prema centru
zavoja, a rezultat je brza promjena rubljenja te se skije nalaze na rubnicima prije padne
linije. Kod zavoja kratkog radijusa dolazi do kruţnih gibanja stopala i koljena kako bi
pospješili i do kraja završili zavoj. To je potrebno da bi kontrolirali brzinu i ne dozvolili
otklizavanje repova. Pritisak na rubnike je postepenog inteziteta i najmanji na početku
zavoja a najjači na završetku. Zavoj se izvodi na obje skije sa većim pritiskom na

30
unutarnji rubnik vanjske skije. Vertikalno gibanje se izvodi isključivo iz koljena dok je
gornji dio tijela u istoj visini u odnosu na teren. Prelazak izmeĎu zavoja fingirat ćemo
ubodom štapa koji nam ujedno i daje ritam.

Slika br. 12. Natjecatelj prolazi vrata u slalomu

31
7. METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE
SKIJANJA

7.1. O metodici poduke

Metodika je dio pedagogije koja govori o pravilima, metodama predavanja.

Metodika dolazi od grčke riječi methodos što znači istraţivanje pojava, pristupanje
pojavama koje se istraţuju. Dakle metodika bi predstavljala sve načine svrsishodnog
provoĎenja nekog posla. To konkretno u ovom diplomskom radu znači kako nekoga
naučiti skijati carving tehnikom skijanja odnosno što raditi, kako raditi i koliko raditi da
bi se ta motorička struktura usvojila.

Svaki proces poduke treba slijediti neke zakonitosti i principe da bi njegov krajnji
ishod bio efikasan tj. da bi se ostvarile zadaće tog procesa. Metodika podučavanja
carving tehnike skijanja za primarni cilj ima usvajanje motoričkih znanja i podizanje
razine motoričkih postignuća, razvoj antropometrijskih karakteristika, kognitivnih
sposobnosti, konativnih dimenzija ličnosti, moralnih osobina te teorijskih znanja kao što
su: znanja o korisnosti boravka na snijegu, čuvanju i odrţavanju opreme, vrstama snijega,
opasnostima u planinama.

- Pripremanje učitelja za radni dan – priprema učitelja skijanja prije radnog

dana obuhvaća: teorijsku, metodičku , organizacijsku te osobnu pripremu.
Teorijska priprema je potrebna iz razloga što se od učitelja očekuje da
teorijski poznaje gradivo, sadrţaje, svaku vjeţbu, način izvoĎenja pojedine
vjeţbe, moguće i potrebne posljedice na transformaciju odreĎenih
dimenzija antropološkog statusa.
Metodička priprema obuhvaća analizu prethodnog dana da se utvrdi je li i
kako je realizirano ono što smo planirali za taj dan i da li je potrebno
provesti korekcije za sat za koji se pripremamo.
Organizacijsko pripremanje obuhvaća razradu plana na kojim stazama će
se odrţavati nastava, odnos vremena rada i odmora te pripremu video

32
 kamere ukoliko će se koristiti tog radnog dana i u večernjim satima
prezentirati.
Osobno pripremanje učitelja se odnosi na tjelesnu (praktična znanja i opću
tjelesnu pripremu ) i psihičku pripremu ( da učitelj bude motiviran za rad,
spreman za komunikaciju, raspoloţen, da hoće saslušati sugovornika, da
moţe spremno odgovarati na pitanja )

7.2. Metodičke vjeţbe za podučavanje carving tehnike skijanja

Prilikom poduke bilo koje motoričke strukture potrebno je uvaţavati neke

principe od kojih bi posebno u poduci carvinga trebalo naglasiti prncip postupnosti a to
znači podučavati od poznatog k nepoznatom, od lakšeg k teţem, od jednostavnog k
sloţenom, od bliţem k daljemu. Samo tako sloţena hijerarhijska struktura omogućiti će
pravilno usvajanje i usavršavanje motoričkog gibanja, u ovom slučaju carving tehnike
skijanja. Budući da je carving u biti ništa drugo nego jedna modifikacija paralelne tehnike
skijanja, njegova poduka je mnogo lakša ukoliko pojedinac dobro vlada tom tehnikom.

U ovom radu vodilo se pretpostavkom da učimo početnika koji se još nije susreo
sa skijanjem i to nam sigurno oteţava put do cilja. U ovom radu iznijet je put do carvinga
za koji se smatra da je najbrţi i najefikasniji a da pri tom ne uskratimo skijašima
početnicima znanja o skijaškim tehnikama koje su prethodile carvingu i koje su dobar
temelj za učenje crvinga. Na kraju krajeva bogatstvo skijanja je u raznovrsnosti tehnika i
neka po tom svatko izabere ono što mu odgovara.

Poduku carvinga podjelili smo u četiri faze koje slijedom nadopunjavaju jedna
drugu i pri tom poštuju sve metodičke principe u podučavanju bilo koje motoričke
strukture gibanja:
1. VJEŢBE NA RAVNOM
2. VJEŢBE NA BLAGOJ PADINI
3. IZVEDBA PARALELNOG ZAVOJA OD BRIJEGA NA CARVING SKIJI
4. IZVEDBA CARVING ZAVOJA

33
 7.2.1. Vjeţbe na ravnom

Svi početnici koji su se po prvi put susreli sa ovom specifičnom motoričkom

aktivnošću koja se odvija u njima stranom okruţenju u varijabilnim uvijetima i sa mnogo
teške i nepraktične opreme moraju dobiti osnovne upute o nošenju skija, namještanju
skijaških cipela u vezove i drţanju skijaških štapova te proći bogati kompleks metodičkih
vjeţbi privikavanja na snjeţne uvjete. Od bitne je vaţnosti taj prvi moment koji ostavlja
jak dojam na novopečenog skijaša. Od krucijalne vaţnosti je upravo učitelj skijanja koji
svojim nastupom mora stvoriti ugodno raspoloţenje i zadobiti njihovo povjerenje te ih
motivirati za daljni rad.

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe privikavanja na skije u mjestu
- zauzimanje osnovnog stava bez skija pa sa skijama
- gibanje po vertikali zauzimanjem visokog, srednjeg i niskog stava
- prebacivanje teţine lijevo desno uz pomoć štapova
- prebacivanje teţine naprijed nazad na skijama
- odizanje naizmjenično jedne pa druge skije
- poskoci u mjestu
- podizanje iz leţećeg poloţaja sa skijama
- padanje i ustajanje na isteku padine
- okretanje u mjestu oko repova i vrhova skija prestupanjem i bez
štapova
- okret skokom za 90
- okret skokom za180
2. vjeţbe za osjećaj kliznosti skije
- hodanje sa jednom skijom
- hodanje u krug bez štapova
- hodanje u krugu uz pomoć jednoručnog zabadanja štapova
- hodanje po ugaţenom tragu ( kvadrat, kruţnica... )
- hodanje sa skijama naprijed i nazad

34
 - odgurivanje pomoću štapova na jednoj skiji
- odgurivanje pomoću štapova na obje skije
- hodanje po ravnom u raskoračnom poloţaju
- klizanje samo na jednoj ponavljajućim odrivom odrazne noge
- kontinuirano odguravanje od jedne straţnje oslonačne skije
- klizanje na skijama zu pomoć suručnog odriva štapovima
- klizački korak ( u krugu, ravno, pri isteku u spustu ravno )
- igre na omeĎenom prostoru ( hvatalice i štafete )

7.2.2. Vjeţbe na blagoj padini

Nakon što su skijaši odradili svoje prve korake na snijegu i usvojili

odreĎene motoričke strukture koje im omogućavaju usvajanje sloţenijih prelaze
na blagu padinu. Ovaj dio je zasigurno najkritičniji u obuci početnika jer po prvi
put skijaš mora iskoristiti svoje “znanje” da bi nadmudrio različite sile koje će ga
pokušati izbaciti iz ravnoteţe i uz pomoć učitelja formirati različite stereotipe.

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe za penjanje
- bočno hodanje korakom – dokorakom na ravnom
- bočno penjanje
- bočno penjanje naprijed
- bočno penjanje unazad
- hodanje raskorakom na ravnom bez i uz pomoć štapa
- škarasto penjanje
1.1.najčešće greške pri bočnom penjanju
- skijaš tokom uspona gubi okomit poloţaj skija na padnu liniju pa skije
počinju kliziti naprijed ili nazad
- skije nisu dovoljno na rubnicima pa otklizavaju
1.2.najčešće greške pri škarastom penjanju
- skijaš staje na repove vlastitih skija pa mu to oteţava uspon

35
 - skijaš se ne odgurava od rubnika koso naprijed, nego se odgurava kao
pri hodu uzduţ stopala, pa skije proklizavaju

1. vjeţbe za spust ravno

- zauzimanje poloţaja spusta ravno u mjestu
- spust ravno u niskoj, srednjoj i visokoj poziciji
- spust ravno uz naglašeno pomicanje teţišta naprijed-nazad
- spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem repa jedne i druge skije
- spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem obje skije
- spust ravno na jednoj skiji
- spust ravno sa prestupanjem u novi trag
- spust ravno sa sunoţnim poskocima
- spust ravno sa saginjanjem ispod postavljenih štapova
- simulacija upotrebe različitih ski liftova ( u paru vući jedan
drugoga…)
2.1. najčešće greške pri spustu ravno
- pomicanje teţišta nazad pa centar teţišta nije na sredini stopala
- neravnomjerno opterećivanje lijeve i desne skije

3. vjeţbe za kosu voţnju

- zauzimanje poloţaja kose voţnje u mjestu
- kosa voţnja sa tapkanjem gornjom skijom
- kosa voţnja sa podizanjem gornje skije ili samo repa skije
- povlačenje donjeg štapa po snijegu
- spust koso sa štapovima u predručenju drţeći ih pothvatom
- prestupanje u viši trag
- kosa voţnja u specifičnim uvjetima ( neravnine, grbe, prijelaz u duboki
snijeg )
3.1. najčešće greške pri izvedbi kose voţnje
- skijaš se nedovoljno oslanja na donju skiju
- prevelik pomak gornje skije prema naprijed ( krmarica )

36
 - okretanje gornjeg dijela tijela prema brijegu

4. vjeţbe za zavoj k brijegu

- u poloţaju spusta koso u mjestu izvoditi kruţna gibanja koljena
- naizmjenično izvoditi spust koso i vrlo kratki zavoj k brijegu
- izvoĎenje zavoja k brijegu iz lagane kose voţnje sa rukama o bokovima
- izvoĎenje zavoja k brijegu iz strmije kose voţnje
- izvoĎenje zavoja k brijegu sa podizanjem gornje skije
- izvoĎenje zavoja k brijegu sa podignutom gornjom skijom
- izvoĎenje zavoja k brijegu isključivo na rubnicima
- povezivanje više takovih zavoja u jednu i drugu stranu
- izvoĎenje zavoja k brijegu iz spusta ravno sa prestupanjem sa gornjom
skijom i priključivanjem donje
- izvoĎenje zavoja k brijegu dugog i kratkog luka
4.1. najčešće greške pri izvedbi zavoja k brijegu
- teţište tijela pomaknuto nazad
- nedovoljno voĎenje skije zavojem, skija proklizava
- prevelik pomak gornje skije prema naprijed
- izostanak vertikalnog gibanja na dolje

5. vjeţbe za pluţni zavoj

- zauzimanje stava pluga u mjestu
- pluţenje ravno uz zaustavljanje
- naizmjenično izvoĎenje spusta ravno i pluţenja ravno na blagoj padini
- naizmjenični potisak koljena u mjestu
- naizmjenični potisak koljena u kretanju na blagoj padini
- pluţni zavoj iz pluţenja ravno, prijenosom teţine i voĎenjem vanjske
skije
- pluţni zavoji bez štapova sa rukama oslonjenim na koljena
- postavljanje laganog slaloma uz postupno pooštravanje zavoja
- tapkanje unutarnjom skijom tijekom drugog dijela zavoja

37
 - pluţni zavoji sa otkopčanim pancericama
- pluţni zavoji sa štapovima u koridoru i oteţanim uvjetima
5.1. najčešće greške pri izvedbi pluţnog zavoja
- neusklaĎeno okretanje skija pri usmjeravanju pluga
- otklizavanje skija
- pokušaj skretanja rotacijom tijela a ne nogu

7.2.3. Izvedba paralelnog zavoja od brijega carving skijom

Izvedba paralelnog zavoja od brijega još je jedan velik korak ka carving zavoju.
IzvoĎenjem paralelnih zavoja od brijega tradicionalnom paralelnom tehnikom skijaš će
po prvi put osjetiti veću dinamiku kretanja. Svako sljedeće izvoĎenje takovih
tradicionalnih zavoja paralelnom tehnikom skijaš će pokušavati izvoditi sa nekim
modifikacijama koje predstavljaju prijelaz na carving tehniku ( sve više otvarati stav
skija, postupno smanjivati kruţna gibanja koljena, naginjati se više u zavoj, naglašavati
ubod štapa ).
Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:
1.vjeţbe za izvedbu paralelnog zavoja od brijega carving skijom
- kosa voţnja sa otvorenijim stavom skija sa prelazom u otklizavanje
- kosa voţnja sa ubodom štapa i vertikalnim gibanjem
- lepeza izvoĎenja zavoja k brijegu iz kosoga spusta postepeno se
postrmljuje do padne linije, a nakon toga to postaje paralelni zavoj
- izvoĎenje paralelnih zavoja na blaţim terenima i strmijim terenima
- paralelni zavoji izmeĎu skijaša
- paralelni zavoji sa opterećenom vanjskom skijom
- paralelni zavoji sa povećanim postraničnim gibanjima
1.1. najčešće greške pri izvedbi paralelnog zavoja od brijega
- skijaš ne moţe istodobno okrenuti skije zbog njihove prevelike
postavljenosti na rubnike
- skijaš okreće skije prebrzo pa nema voĎenja skije nego otklizava

38
 - izostanak vertikalnog gibanja
- centar teţišta tijela pomaknut nazad
- prevelika rotacija tijela
- prerani i prekasni ubod štapa

7.2.4. Izvedba carving zavoja

Izvedba carving zavoja je zadnja stepenica u metodici obuke toga lika. Skijaš je
do tada usvojio potrebna predznanja za uspješno usvajanje ovog dinamičnog lika.
Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:
1.vjeţbe za izvedbu natjecateljskog dinamičnog zavoja
- uvjeţbavati bočna gibanja zauzimanjem istih sa skijama ili bez skija
pobočnim oslanjanjem na oba štapa
- spust koso s unaprijed isturenom donjom skijom
- iz spusta koso sa isturenom skijom izvesti podvlačenje iste i izvesti
carving zavoj
- na blagim padinama promjena rubljenja sa rukama na koljenima
- promjena rubljenja sa rukama na kukovima
- crtanje tračnica sa što više postraničnog gibanja na blaţim pa sve
strmijim terenima
- spust ravno i izvedba carving zavoja za 360
- izvedba zavoja samo na donjoj skiji
- izvedba zavoja samo na gornjoj skiji
- izvedba zavoja samo na jednoj skiji
- izvedba zavoja u ritmičnom koridoru
- izvedba zavoja u aritmičnom koridoru
- izvedba zavoja u parovima, trojkama, četvorkama
- izvedba zavoja u oteţanim uvjetima ( neureĎena staza, terenske grbe )
1. vjeţbe za izvedbu kratkog zavoja
- brzi avallament zavoji ( rasterećenje po vertikalnoj osi usmjereno je
prema dolje kao kod carving zavoja )

39
 - kratki natjecateljski zavoji bez upotrebe štapova sa rukama na
koljenima
- kratki zavoji na strmom terenu s potenciranjem ekstenzije donje noge
- vijuganje na jednoj skiji
- natjecateljski kratki zavoj u ritmičnim i aritmičnim koridorima
- izvedba zavoja u oteţanim uvjetima
1 i 2: najčešće greške pri izvedbi carving zavoja
- skije nisu na rubnicima pa dolazi do proklizavanja
- prevelika kruţna gibanja koljena
- preveliko opterećenje na unutarnjoj skiji
- centar teţišta tijela pomaknut prema nazad
- nedovoljno otvoren stav skija
- gornja skija je previše pomaknuta naprijed ( krmarica )
- opruţanje na početku zavoja je usmjereno samo na gore a ne prema
naprijed i prema centru zavoja
- skijaški otklon u obliku postraničnog loma u struku ili koljenu

Slika br.13. Metodički slijed poduke carving tehnike skijanja

40
8. ZAKLJUČAK

Ovim radom smo pokušali iznijeti jedan od metodičkih puteva za uspješno i brzo
učenje i usavršavaje carving tehnike skijanja skijaša rekreativaca dok se u domenu
natjecateljskog skijanja nije zalazilo.

Ono što smatramo jednim od temeljnih uvjeta poduke jeste što bogatije znanje
skijaških tehnika koje su prethodili nastanku carvinga, znači i elemente pluţne , paralelne
i prijestupne tehnike od čega smatramo najbitnijim visoku razinu poznavanja motoričkih
struktura elemenata osnovne škole skijanja ( spust ravno, kosa voţnja, zavoj k brijegu,
pluţni zavoj ).

Ipak , češće ćemo se u školi skijanja susresti sa početnikom koji se sa skijanjem

susreće po prvi put i naći se u situaciji kada moramo odlučiti za najbrţe i najjednostavnije
metode.

Upravo smo u ovom radu prezentirali jedan od načina koji će skijaša početnika od
samog postavljanja na skije pa do carving zavoja provesti kroz svijet skijanja.

41
9. LITERATURA

1. Findak, V.(2000).Metodika tjelesne i zdravstvene kulture.Zagreb: Školska knjiga .

2. Guček, A., Videmšek D. i dr.(2002). Smučanje danes. Ljubljana: ZUTS.
3. Jurković, N., Jurković D.(2003). Skijanje-tehnika, metodika i osnove treninga.
Zagreb:Graphis.
4. Matković, B., Ferenčak S. (1996). Skijajte s nama.Zagreb:Fakultet za fizičku kulturu
5. Milanović, D. (1997).Osnove teorije treninga. U: D. Milanović (ur) Priručnik za
sportske trenere, (str. 483-599). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu
6. Modrić, D. (2004). Skijanje na strukiranim skijama. Zagreb: Predavanje na tečaju za
učitelje skijanja
7. Roschinsky, J. (2003). Carving-fascination on skis. Oxford: Meyer-Meyer sport
8. www.skijanje.com / povijest

42