VJEROVANJA O OSOBNOJ KONTROLI

Motivacija za ostvarivanjem osobne kontrole

- iskazuje se u vjerovanju osobe u vlastitu moć postizanja povoljnih rezultata
- ljudi pokušavaju povećati vjerojatnost poželjnih ishoda i smanjiti vjerojatnost
nepoželjnih – samim time i popraviti kvalitetu svog života
- dvije vrste očekivanja:
- očekivanja djelotvornosti – procjena o vlastitoj sposobnosti za izvršavanje
određene radnje ili niza radnji („Mogu li to napraviti?“, „Ako uspijem svaki dan ovaj
tjedan otrčati kilometar...“)
- očekivanja ishoda – procjena o tome hoće li izvršavanje određene radnje
uzrokovati određeni ishod („Hoće li uspjeti?“, „Izgubit ću 7kg.“)
- osoba --- (očekivanje djelotvornosti)  ponašanje --- (očekivanja ishoda)  ishod
- primjer – kandidat neke političke stranke želi pobijediti i vjeruje da to može uz dobar
govor (očekivanja djelotvornosti – ja to mogu); vjeruje da će nakon tog govora ljudi
slušati, biti uvjereni u to što govori i glasovati za njega (oček. Ishoda – ono što radim
bit će uspješno)
- očekivanja i djelotvornosti ishoda moraju biti realtivno visoka kako bi energizirala
ponašanje i usmjerila ga prema cilju
- samodjelotvornost – sposobnost pomoću koje pojedinac organizira svoje vještine i
upravlja njima kako bi se nosio sa zahtjevima i okolnostima s kojima se suočava
= osobni sud o tome koliko se dobro (ili loše) netko može nositi sa situacijom i to
uzimajući u obzir vještine koje posjeduje i okolnosti s kojima je suočen
- pr. Većina nas dobro vozi na autocesti jer visoko ocijenjujemo svoje sposobnosti,
međutim, samodjelotvornost postaje važna kad smo u kušnji – tijekom sniježne oluje i
slično; moramo ostati pribrani i jasno razmišljati
- suprotno od djelotvornosti je sumnja – negativna
- izvor samodjelotvornosti proizlazi iz:
1. nečije osobne povijesti pokušaja izvršavanja tog određenog ponašanja – ljudi uče
iz vlastitih interpretacija prošlih pokušaja; najutjecajniji izvor
2. promatranja osoba sličnih sebi koje također pokušavaju izvesti to ponašanje –
vikarijsko iskustvo (modeliranje), „Ti idi prvi, ja ću gledati“. Opažanjem
uspješne izvedbe drugih, osoba podiže vlastiti osjećaj samodj., no može ga i
spustiti ako gleda neuspjeh („Ako oni to ne mogu, kako bih ja mogao?“)
3. verbalno uvjeravanje (bodrenje) od strane drugih – stvara motivaciju, djeluje dok
mu se ne suprotstavi izravno iskustvo
4. fiziološka stanja, npr. ubrzan ili umirujuć otkucaj srca, umor, bol, napetost
- što osoba u većoj mjeri očekuje da može adekvatno izvesti određenu radnju, to je
ona i spremnija uložiti trud i ustrajati u suočavanju s poteškoćama
- učinci razine samodj.: izbor, ustrajnost i uloženi napor, mišljenje i donošenje odluka,
emocionalne reakcije (stres, tjeskoba)
Vjerovanja u osobnu kontrolu
= stupanj u kojem osoba vjeruje da ona sama uzrokuje poželjne ishoda i da je u
stanju spriječiti nepoželjne ishode
- snažna i otporna vjerovanja – pojedinac percipira snažnu uzročnu vezu između
ponašanja i ishoda
 - kada je osoba motivacijski orijentirana na ovladavanje zadatkom, reagira na
neuspjeh tako što ostaje usredotočena na zadatak i ustraje u ovladavanju istog,
usprkos teškoćama i smetnjama
- kad je orijentirana na bespomoćnost, odustaje i povlači se te se ponaša kao da je
situacija izvan njezine kontrole
Naučena bespomoćnost
= psihološko stanje, pojavljuje se kao posljedica toga što pojedinac očekuje da se životni
ishodi ne mogu kontrolirati
- npr. ljudi očekuju da poželjni ishodi (upoznavanje prijatelja, dobivanje posla) ili
nepoželjni ishodi (spriječavanje bolesti, dobivanja otkaza) neće ovisiti o njihovom
ponašanju – razvijaju naučenu bespomoćnost u postizanju/spriječavanju ishoda
- učenje bespomoćnosti – primjer s tri skupine pasa koji su dobili elektrošok... –
metoda pokušaja i pogrešaka (preskakanje ograde)
- 3 komponente: kontigencija, kognicija, ponašanje
 zajedno objašnjavaju motivacijsku dinamiku koja se odvija kroz iskustvo koje nas
uči očekivati da će događaji u našem životu biti izvan naše osobne kontrole
- učinci bespomoćnosti – naučena bespomoćnost stvara pasivnost u ponašanju – tri
vrste gubitaka: motivacijske, emocionalne i gubitke u učenju (njihov skup uzrokuje
pasivno, bespomoćno ponašanje)
- naučena bespomoćnost može biti model prirodne pojave unipolarne depresije 
imaju iste simptome, uzrokuju ih ista očekivanja
- atribucijski stil/stil objašnjavanja – stabilna, kognitivno utemeljena varijabla ličnosti
koja odražava način na koji ljudi objašnjavaju razloge loših događaja
o pesimistični – manifesira se kao sklonost objašnjavanju loših događaja
unutrašnjim, stabilnim i nekontrolabilnim atribucijama – pr. Student na lošu
ocjenu reagira pasivnim stilom koji vodi prema manjem zalaganju i lošijim
ocjenama; daju otkaz na poslu, pate od depresije,...
o optimistični – manifestira se kao sklonost objašnjavanju loših događaja
vanjskim, nestabilnim i kontrolabilnim atribucijama – pr. „Nije moja krivnja što
sam nezaposlen, rastavljen, bez novca. Međutim, zaslužan sam za jučerašnju
pobjedu svog tima u nogometu.“ – uzimaju dosta zasluga za svoje uspjehe, ali
uopće ne prihvaćaju krivnju za neuspjehe – samo-zavaravanje; i dalje je
većinom pozitivan
Teorija reaktancije
- zašto ljudi ponekad čine suprotno od onoga što im je rečeno? Zašto ljudi ponekad
imaju otpor prema usluzi dobre osobe učinjenoj u dobroj namjeri?
=psihološki i bihevioralni pokušaj ponovnog uspostavljanja eliminirane ili ugrožene
slobode
- predviđa da ljudi doživljavaju reaktanciju samo ako očekuju određenu kontrolu nad
onim što im se događa, a ljudi reagiraju na gubitak kontrole tako što postaju aktivniji,
pa čak i neprijateljski raspoloženi i agresivni
- ako reaktantni napori ne uspiju ponovno uspostaviti osobnu kontrolu, pojedinci
počinju pokazivati reakcije bespomoćnosti
Nada
- visok stupanj djelovanja ili vjerovanje „ja to mogu“
- osobe s visokom nadom imaju bolje rezultate i nošenje sa životnim poteškoćama