UTICAJ RELIGIJE NA JAVNO

MNIJENJE

BACCALAUREAT RAD

ALEN HADI
 UVO
Cilj i predmet rada D
Cilj i predmet rada jeste ukazati na osnovne definicije i podjele javnog mnijenja i religije.

Nakon utvrivanja definicija kroz rad se proteu informacije i injenice o uticaju religije na

javno mnijenje.

Metodologija rada

Rad je metodoloki fokusiran na strunu literaturu, te naune lanke i lanove u zakonu

za odrednice vezane za odnose s javnou.

Struktura rada

Struktura rada kreirana je tako kako bi itav rad vodio kroz odreeni smisleni sklop. Sklop

na osnovu kojeg se mogu utvrditi najbitnije stavke centralne teme Uticaj religije na

kreiranje javnog mnijenja.

 JAVNO
MNIJENJE
Kada kaemo mnijenje, ljudi obino pomisle na miljenje, no meutim mnijenje nije

dovoljno utemeljeno miljenje, odnosno prihvaanje miljenja bez dovoljnog razloga i

vrstog uvjerenja. A miljenje je slijed misli usmjeren prema odreenome cilju

(rjeavanju nekog problema), kojim taj cilj upravlja (Prilagoeno iz: Filipovi, Vladimir,

Filozofijski rjenik, Matica Hrvatska, Zagreb 1965 S.260).

Pod pojmom javnog mnijenja esto se podrazumijeva gomilanje pojedinanih pogleda o

nekoj temi. Budui da pojedinane spoznaje mogu, ali i ne moraju predstavljati

zajedniko razmiljanje, javno mnijenje se ne moe odrediti tek kao stanja pojedinanih

spoznaja.
Prema jo uvijek aktualnoj definiciji Herberta Blumera iz 1947. godine, javnost je skupina

ljudi koji su:

suoeni s problemom

podijeljeni o rjeavanju problema i koji

o problemu raspravljaju.
 Nain formiranja javnog
mnijenja
Uvjeravanje (persuasion) je najvaniji element u stvaranju javnog mnijenja. Postoji

mnogo sloenih teorija i objanjenja o tome to taj pojam znai, a najjednostavnije

glasi kako je uvjeravanje pokuaj da se pridobiju potpora i slaganje druge osobe kroz

argumentiranje, savjetovanje ili nagovaranje. (Seitel, F., The Practice of Public

Relations - str. 56. 57.)

Rije, odnosno sluh jedan je od glavnih faktora uspjenosti u odnosima s javnou.

ovjek je vizualno bie, ali zvukom uvijek nadzire svijet oko sebe u svojih 360

stupnjeva. To je osjet koji nadograuje na vidni doivljaj. (Stafford Tom, Webb Matt:

Tajne uma 100 hakerskih trikova naeg mozga, Jesenski i Turk, Zagreb 2005. S 189)
 Mo nad mnijenjem
Ukoliko govorimo o stvaranju javnog mnijenja, govorimo zapravo o znaenju moi nad

mnijenjem ili jednostavnijim tehnikama upotrebe simbola, odnosno ideja.

Odnosi s javnou su, dakle, oblik manipulacije jer im je prvenstvena zadaa uticati. Kada
govorimo utjecanju, potrebno je definirati razliku koja manipulaciju izdvaja od poznatih
metoda kontrole ponaanja, to su sljedee injenice:
Manipulacija je bezbolno uvjeravanje kojeg ni pojedinci ni javnost u cjelini nisu
svjesni jer ne osjeaju prinudu.
Manipulacija se temelji na znanstvenom poznavanju ovjeka (psihologija, psihijatrija,
sociologija, neurologija, neurolingvistika, semantika, sociolingvistika i sl.).
Proirene su dimenzije moi (masovni mediji - novine, televizija, radio, internet),
suvremene komunikacijske tehnologije (mobiteli, intranet).
Ovisnost pojedinaca posredno ili skupine, odnosno javnosti kao cjeline izravno od
monih organizacija i institucija koje imaju monopol na informacije - globalno ili lokalno
(CNN, EPH).
Podjela rada i specijalizacija funkcija spreavaju pojedince da steknu cjelovitu sliku o
onome to se dogaa u drutvu, pa su prisiljeni preuzeti informaciju od onih koji ju
nude.
Manipulacija nije institucionalizirani oblik moi i zato onaj tko ima tu mo, ne mora
objanjavati kada, kako, zato i s kojim ciljem e ju upotrijebiti, pa javnost ostaje
 Govorni predstavnici
U novije se vrijeme govori o postojanju barem dva oblika jezinog znanja, odnosno o

postojanju dvaju jezinih kompetencija: znanje, kompetencije koda (jezinog sustava) i

znanje, kompetencije komunikacije (ostvarenja upotrebe jezinog sustava). Prema

osjetilima rezerviranim za njihovu recepciju, kodovi se mogu sistematizirati na sljedei

nain: akustiki (osjetilo sluha), optiki, tj. vizualni (osjetilo vida), taktilni (osjetilo

opipa) i kemijski i olfaktilni (osjetilo ukusa i mirisa).

Govorni predstavnik nekog jezika jest osoba koja posjeduje sposobnost i znanje

odreenog jezika, odnosno kompetenciju koda (jezinog sustava) i kompetenciju

komunikacije (upotrebe jezika), to mu omoguava korektno kombiniranje i uporabu

njegovih jedinica poznajui i potujui pritom odgovarajua pravila.

 RELIGIJA
Za veinu osoba religija je organizirani sistem vjerovanja i stavljaju Boga u sredite. Za

druge, religija oznaava vjerovanje u vei broj Bogova, a postoje i osobe koje ne

posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju ve praktikuju neku vrstu vjerovanja na

svoj osobni nain, nevezano od organiziranih religija.

U dananje vrijeme religija je sistematizovana na primitivne religije: animizam i

supernaturalizam, te svjetske religije: teizmi i sistemi apstraktnih vjerovanja (taoizam,

budizam).

Organizacije koje se javljaju unutar religije su: crkva, sekte, denominacija i kult.
 Uticaj religije na drutvo
Religija ima promjenjive uloge to zavisi od drutva u kojem se razvija i djeluje. Historiari

i sociolozi religije nude sljedee funkcije religije u drutvu:

Integrativna uloga

Dezintegrativna uloga

Religije i socijalna stratifikacija

Religija i interakcija

Kompenzacijska uloga

Gospodarske funkcije religije

Etika funkcija religije

Interpretirajua uloga
 Tipologija religije
Tipogija religija je njihovo razvrstavanje po grupama na osnovu odreenog kriterija. Po

nainu nastanka religije dijelimo na: prirodne religije, osnovane religije i objavljene

(otkrivene) religije.

Po kriteriju vjerovanja u vie ili jednog boga, religije moemo podjeliti na: politeistike

religije i monoteistike religije.

Po etnikoj osnovi, religije moemo podjeliti u tri skupine: plemenske religije, narodne

religije i univerzalne religije.

Po elementima koji u njima prevladavaju dijele se na: dogmatski tip, emocionalni tip,

ritualni tip i etiki tip religije.

 Prema odnosu religija spram svijetu, religije dijelimo na: model prihvaanja, model

negiranja ili odbijanja svijeta i model bijega od svijeta

From pravi razliku izmeu: Autoritativne religije zasniva se na priznavanju neke vie,

nevidljive sile, koja ima vlast nad njegovom sudbinom, i pravo da zahtijeva pokornost,

potovanje, oboavanje. Humanistike religije usmjerene na ovjeka (budizam,

taoizam,).

Max Miler religije dijeli na: Misionarske cilj obratiti nevjernike i od njih uiniti svoje

sljedbenike budizam, kranstvo, islam, i Nemisionarske - judaizam.

Po mjestu nastanka i dominantnoj rasprostranjenosti mogli bi smo ih podijeliti u

zapadne, istone, religije dalekog istoka, afrike, amerike, australske... religije. Ruso je

pisao o 3 tipa religija: religija ovjeka, religija graanina, i religija sveenika.

(Prilagoeno sa: Sociologija religije; Dostupno na:

 UTICAJ RELIGIJE NA JAVNO
Mediji, religija i MNIJENJE
kultura imaju kompleksan odnos. Religija je uvijek doivljavana i

praktikovana u specifinom kulturnom kontekstu, a ona je danas (pre)zasien

popularnim medijima. Nesumnjivo je da danas religiju doivljavamo i praktikujemo na

nain koji odraava i ponekad, ak, prua otpor medijima, ali nikad ne izlazi iz tog

konteksta. (Clark, S.Lynn, Religion, Media, and the Market Place. New Brunswick:

Rutgers University Press, 2007.)

Mediji, openito, oznaavaju razliita sredstva komunikacije, kao to su novine,

televizija, radio i u posljednje vrijeme Internet. Osnovno pitanje iz oblasti akademskog

prouavanja religije i medija jeste: da li medije treba prevashodno razumijeti u

tehnolokom smislu, kao okvir za transmisiju religiozne ideologije, ili moda

institucionalno, kao struktuirani kompleks drutvenih odnosa?

 U kontekstu religije, mediji su, naprosto, shvaeni kao instrumenti ili kanali koji prenose

religiozno determinisane poruke do recepienta. Meutim, ovakvo instrumentalno

shvatanje medija je poelo da se mijenja u posljednjih nekoliko decenija. Mediji se sada

vie ne shvataju kao pojedinani instrumenti ve kao dio dinamike samoga drutva,

medijizovana stvarnost koja ne obuhvata samo tehnoloke medije masovnih

komunikacija, nego i sveukupne procese medijizovanog ivota.

Neki teoretiari zastupaju miljenje da religiju vie ne moemo definisati samo u smislu

njenih historijskih, strukturalnih ili doktrinarnih atributa. Umjesto toga, religiju moramo

posmatrati kao neto to je generisano u iskustvu, praksi i aspiracijama ivljenih ivota.

(lived-lives). (Hoover M.Stewart, Religion in the Media Age. London: Routledge, 2006.)

U skladu sa ovim, Meredit Megvajer definie religiju na sljedei nain: Religija se, u svom

irokom sociolokom smislu, sastoji od toga kako ljudi shvataju svoj svijet od naracija po

kojima ive. ivljena religija ukljuuje neizmeran broj pojedinanih naina na koje ljudi

stavljaju svoje prie u praksu. (Morgan David, The Sacred Gaze: Religious Visual Culture

in Theory and Practice. Berkeley, Los Angeles and London: University of California Press,

2005).

Dobar primjer odnosa izmeu religije, medija i kulture su debate koje su pratile

strip o Muhamedu objavljen u danskim novinama Jyllands-Posten 2005 godine.

 Religijske zajednice u kreiranju
javnog mnijenja
Glavni cilj i zadatak vjerskih zajednica u BiH morao bi da bude tolerancija i promocija

zajednikog ivota njenih naroda. Medije bi trebalo shvatiti kao partnere, a ne kao

konkurenciju i izgraditi dobre odnose i usmjeriti svoju aktivnost na publicitet i

informacije uiniti dostupnim, kako bi teme o vjeri i duhovnosti bile vie prisutne u

medijima. U drutvima kao to je nae u kojima se prethodni (komunistiki) sistem

vrednosti u potpunosti raspao, a novi, graanski sistem vrednosti jedva da se i nazire,

religija iznova nastoji da se uspostavi kao istovremeni osnovni konstituens kulturnog

identiteta i osnova legitimisanja drutva. (Stojkovi, B. Identitet i komunikacija, str.

124.)
U kriznim situacijama neophodno je razmotriti i objektivne prepreke, ali i subjektivne

slabosti kako drutva tako i medija i javnosti uopte. Pred crkvama ipak stoje posebne

prepreke:

1. Mnoge vjerske aktivnosti nisu konkretne i opipljive;

2. Mnoge aktivnosti imaju karakter svetosti, zbog ega je potreban uzvien pristup;

3. Teko je ukazati na praktinu vrijednost vjerskih vrednota;

4. Teko je odrediti razinu prezentacije ideja, budui da one moraju imati odjeka kod

raznih ljudi.

. Organizirana religija ne moe pobjei vrtlogu promjena, kriza i sukoba, pa postaje

glavnom temom vijesti. (Cutlip, M.S. et al, Odnosi s javnou, str. 550.)
 ZAKLJUAK
Upravo na pojmu mnijenja, pojam javno mnijenje stvara stereotipe na osnovi kojih je

odreen velik dio naeg ivota. Dakle, nije miljenje to koje nas vodi i odreuje, nego je

to stereotip koji proizlazi iz mnijenja. Dok s druge strane imamo religiju koje je sistem

vjerovanja i stavljanja Boga u sredite, mada ne uvijek Boga. Ako se osvrnemo na

ateizam ljudsko bie je u sreditu. Religija ima razne uloga u drutvo, kako integrativnu

uloga i jo mnoge druge, ima znaajnu ulogu i u kreiranju javnog nnijenja.

Mediji, religija i kultura imaju kompleksan odnos. Religija je uvijek doivljavana i

praktikovana u specifinom kulturnom kontekstu, a ona je danas (pre)zasien

popularnim medijima. Glavni zakljuci jesu da je zadatak i cilj vjerskih zajednica u BiH

treba da bude tolerancija i promocija zajednikog ivota njenih naroda. Medije bi

trebalo shvatiti kao partnere, a ne kao konkurenciju i izgraditi dobre odnose i usmjeriti