Mahovine

Mahovine nastanjuju gotovo sva moguća područja

na Zemlji. Ne nalazimo ih jedino u morima i
ekstremnim pustinjma.

Susrećemo ih na rijekama...

Na zidovima kuća...
 Na kori drveća...

Na šumskom tlu...

Ili kao ukrasne biljke...

Mahovine ne razvijaju pravi korijen,
stablo i listove. Tijelo mahovine se
sastoji od stabalca, listića i rizoida.

Rizoidi pričvršćuju mahovinu, imaju

ulogu korjena.

Nemaju provodne žile za prijenos

vode, minrealnih tvari i proizvoda
fotosinteze.

Nevaskularne su biljke, te vodu

upijaju cijelom površinom tijela, a
prenošenje vode do stanica
omogućava kapilarnost.

Kutikula je vrlo tanka i stoga se

mahovine pri pomanjkanju vode
brzo suše.
U Hrvatskoj česte mahovine su:

Zdenčara
Vlasak

Mah tresetar

Mahovine ne trunu već se nagomilavaju u obliku treseta i

tvore tresetni ugljen. Tresetari traže kiselu reakciju tla
stoga sa na tim područjima uzgajaju biljke lončarice.
Neke mahovine su prešle s kopnenog u slatkovodno
stanište stoga ih nazivamo vodenom mahovinom.

Mahovine pospješuju taloženje sedre, a time i stvaranje

slapova.

Taloženjem netopljivog kalcijevog karbonata u tijelu

mahovine one postaju tvrde i lomljive. Nove generacije
rastu pri vrhu, a stare, pune vapnenca odumiru.

Onečišćenjem i presušivanjem možemo ugroziti slapove i

krhke sedrene barijere.

Plitvička jezere i rijeka Krka su nacionalni parkovi poznati

po brojnim slapovima.
Smatra se da su se mahovine razvile iz
modrozelenih algi jer sadrže fotosintetske
pigmente klorofil a i b, te karotinoide.

Gametofit im je jače razvijen od sporofita što

zahtjeva vodu za razmnožavanje, a nje
ima samo pri tlu.

Prijelazni oblici nisu nađeni, pa ih stoga

smatramo slijepom granom evolucije!
The end =)

Petar Vlahović, 2.a