Professional Documents
Culture Documents
Tradicije Liturgijskih Pjevanja
Tradicije Liturgijskih Pjevanja
melizmatični napjev
• termin cantus planus nastaje u 19. st. (ideja da je riječ o pjevu bez emocija)
• pjevanja obuhvaćena terminom:
a. starorimsko pjevanje
b. galikansko pjevanje
c. milansko (ambrozijansko) pjevanje
d. beneventansko pjevanje
e. mozarapsko pjevanje
f. gregorijansko pjevanje
galikansko
mo pjevanje milansko
zara pjevanje
psk
pje o
van
je starorimsko
n s ko
pjevanje
ve nta
e
ben anje
pjev
Milansko (ambrozijansko) pjevanje
• razvoj u Milanu i okolici (legendarni utemeljitelj
milanske liturgije sv. Ambrozije iz 4. st.)
• pod utjecajem bizantskog pjevanja
• notirani zapisi tek od 12. st.
• sitne notne figuracije (kratki izmjenični i
prohodni tonovi)
• karakteristično je podrhtavanje glasa
• pojedini napjevi vrlo su melizmatični
• opstalo je do danas
• pr. Ecce apertum est
• https://www.youtube.com/watch?v=RrUxaISuk50&t=
116s
Gregorijansko pjevanje
• NE gregorijanski koral! (nije naglasak na glazbenoj
vrsti, već na načinu izvođenja)
• nastaje u 8. st. u Franačkoj stapanjem galikanskog
i starorimskog pjevanja
• postaje službenim stilom kršćanske, a potom i
rimokatoličke konfesionalnosti
• potiskuje sva crkvena pjevanja osim milanskog
• postaje prvim općeeuropskim, unificiranim
glazbenim stilom
Obilježja gregorijanskog pjevanja
• kao i ostali canti plani: a cappella, monofono, nemenzurirano, modalno, na
latinskom jeziku
• većina tekstova potječe iz Biblije (psalmi)
• isključivo dijatonsko, bez ornamentacija
• raspon do 8, maksimalno 9
• može se izvoditi antifonalno (pratnja liturgijskih zbivanja: ulazak svećenika u
crkvu, prinos žrtve, pričest, ...) ili responzorijalno (Vjerovanje, ...)
Nastanak pjevanja
• uloga pape Grgura Velikog (pont. 590. – 604.)
u gregorijanskom pjevanju još nije
razjašnjena
• on u svakom slučaju nije tvorac
gregorijanskog pjevanja
• prema legendi, sakupio je sve tekstove i
napjeve, organizirao ih i odredio im funkciju
te ih sabrao u zbirku Antiphonarium
Gregorianum
Dekadencija gregorijanike
• 18. i 19. st. izdanja gregorijanskih napjeva
sadržavala su proizvoljno grupiranje nota,
njihovo raspoređivanje po taktovima, ...
• uklapanje u romantičarsko poimanje
gregorijanskog pjevanja
• sve veće udaljavanje od izvornosti
Obnova izvornosti
• od 19. st. redovnici opatije Solesmes u Francuskoj
teže rekonstruirati izvornu izvedbenu praksu, a ne
oslanjati se na subjektivna notna izdanja
• izvode napjeve u slobodnom ritmu, jednakoga
trajanja svih nota (novost)
• objavljuju notna izdanja u izvornom obliku
• 1903. papa ediktom njihova izdanja proglašava
službenima
• 20. st. Eugène Cardine: temeljno djelo Semiologia
gregoriana
• temelj gregorijanske semiologije: razumijevanje značenja
pojedinih neuma preduvjet je za njihovu interpretaciju
Gregorijanski liturgijski napjevi
Dvije su velike kategorije napjeva obuhvaćene gregorijanskim pjevanjem:
a. oficij (božanski časoslov): napjevi koji se mole tijekom dana, od jutra do noći
b. misa: kao glazbena vrsta podrazumijeva one napjeve koji se mole tijekom
misnog obreda
Božanski časoslov (oficij)
= ciklus molitvi koji se svaki dan moli iznova
• struktura (propisana Regulom sv. Benedikta u 6. st.):