Zavisnosložene rečenice

Ustrojstvo i tipovi
Uvrštavanje

Kako nastaje zavisna klauza/surečenica?

Obrati pažnju na objekte, priloške/adverbijalne odredbe,

atribute u prostim/jednostavnim rečenicama i novonastale
klauze. Kako nastaju nove klauze?

Slušao sam interesantne priče. (objekat)

Preoblikujmo objek(a)t u klauzu tako što ćemo uvrstiti, uvesti

predikat.
Slušao sam šta? da su to interesantne priče. (nova klauza)
U zoru sam stajao pred zaključanim vratima
biblioteke. (POV)

Kada je svanula zora, stajao sam pred zaključanim

vratima biblioteke. (nova klauza)

Želio bih uzeti na čitanje ilustrirano djelo. (atribut)

Želio bih uzeti na čitanje djelo koje je ilustrirano.

(nova klauza)
Iz datih primjera si mogao/la uočiti da je od prostih rečenica,
preoblikom pojedinih rečeničnih članova, nastala složena
rečenica.

Objekat, priloške odredbe i atribut (nepredikativni rečenični

članovi) su preoblikovani u klauze uvođenjem predikativnih
jedinica. Takav način zavisnog slaganja prostih rečenica u složenu
rečenicu zovemo uvrštavanje.

Zavisna klauza/surečenica nastala uvrštavanjem dopunjava

glavnu/osnovnu klauzu i odnosi se prema njoj kao njen atribut,
objekat ili priloška odredba.
Zavisna klauza nikada ne može stajati kao zasebna rečenica.
Rečenica kojoj je zavisna klauza dio ustrojstva zove se osnovna
rečenica.
Razmotrimo gramatičko ustrojstvo ove zavisnosložene rečenice:

U čitaonici sam vidjela čovjeka → koji svaki dan pročita sve dnevne novine.
↑ ↑
K1- osnovna klauza K2- zavisna klauza

U zavisnosloženoj rečenici jedna klauza postaje dijelom gramatičkog

ustrojstva druge, udružujući se tako s njom u jednu strukturnu,
značenjsku i intonacijsku cjelinu. Dakle, svaka klauza koja je dio
gramatičkog ustrojstva druge klauze je zavisna klauza. Obje klauze čine
strukturnu, značenjsku i intonacijsku cjelinu.
 Osnovna i glavna klauza

Umjesto istaknutog atributa staru uvrsti predikativnu jedinicu (klauzu).

K1
Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu stepenicu │
i ispustio staru knjigu. K2

K1
Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu
stepenicu │
i ispustio knjigu │ K2 koja je bila stara. K3
Uvrštavanjem predikativne jedinice umjesto atributa dobili smo
treću klauzu.

Ta nova uvrštena klauza (K3), „koja je bila stara“, je zavisna klauza

kojoj je mjesto otvorila druga klauza (K2), „ispustio je knjigu“.

K2 - osnovna K3 - zavisna
↓ ↓

... ispustio knjigu → koja je bila stara.

Klauza koja otvara mjesto zavisnoj klauzi naziva se osnovna klauza.
Osnovnu klauzu dopunjuje zavisna klauza.

Osnovna klauza može biti i nezavisna i zavisna.

K1 K2 K3
Dječak podiže knjigu│ čije su korice bile izlomljene │kao da je neko
gazio po njima.

Prva klauza otvara mjesto drugoj pa je ona za nju osnovna.

K1 - osnovna K2 - zavisna
Dječak podiže knjigu → čije su korice bile izlomljene...
Ta druga klauza je, dakle, zavisna. Ona otvara
mjesto trećoj, pa je ona za nju osnovna.

K2 - osnovna (zavisna) K3 - zavisna

... čije su korice bile izlomljene → kao da je neko
gazio po njima.

Treća klauza je uvrštena u drugu klauzu, ona je

njena dopuna pa je i ona zavisna.
 Glavna klauza
Vratimo se na rečenicu:

Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu stepenicu │ i ispustio je

knjigu │ koja je bila stara.
Razmotrimo prvu klauzu:

Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu stepenicu...

Da li ova klauza otvara mjesto novoj klauzi?

Da li je u bilo kom smislu K2 ili K3 zavisna o njoj?

Prva klauza nije otvorila mjesto novoj zavisnoj klauzi. Ona je potpuno nezavisna od bilo
koje druge klauze. Takva klauza se naziva glavna klauza.

Glavna klauza može istovremeno biti i osnovna (kada otvara mjesto

zavisnoj klauzi), ali nikada ne može biti zavisna.
 K1 K2 K3
Dječak je vidio knjigu │ koja se potpuno iskoričila │ jer je pala sa
stepeništa.

1. Dječak je vidio knjigu → glavna klauza jer ne zavisi od bilo koje

druge klauze
osnovna klauza jer je otvorila mjesto drugoj,
zavisnoj klauzi (koja se potpuno iskoričila)

2. koja se potpuno iskoričila → zavisna klauza jer zavisi od prve klauze

(Dječak je vidio knjigu)
osnovna klauza jer je otvorila mjesto
novoj zavisnoj klauzi (jer je pala sa stepeništa)

3. jer je pala sa stepeništa→ zavisna klauza jer zavisi od druge klauze

koja joj jotvorila mjesto (koja se potpuno iskoričila)
Dakle:

Glavna klauza je potpuno nezavisna od

bilo koje klauze. Može biti i osnovna, ali
nikada ne može biti zavisna.
 Vježba
1. Postupkom uvrštavanja napravi zavisnosložene
rečenice.

Dječak je zavidio starijim drugovima na čitanju

interesantnih knjiga.

Drugovi su često pričali o pročitanim knjigama.

Zidovi biblioteke su bili puni ormara s knjigama.

 2. Prepoznaj u odlomku nezavisne i zavisne složene rečenice.
Prepiši u svesku zavisnosložene rečenice, prepoznaj glavnu,
osnovnu i zavisnu klauzu.
Knjiga, Ivo Andrić

Dječaku pojuri krv u glavu. Kroz veo vrele magle koji mu je igrao pred
očima, on strpa izlubljenu svesku u korice, obazre se da ga ko nije vidio i
pođe brzim koracima kući.
Idući ulicom uspori korak. Zaboravljena je bila uska, neprijatna
biblioteka, kao da nikad i nije bio u njoj. Sad je mogao još da misli na štetu i
nezgodu koja ga zadesila sa knjigom i koju treba da razgleda kod kuće. Pod
miškom ga je pekla oštećena knjiga.
Kad je došao kući, ostavio je odmah zlosrećnu knjigu kao neprijatan teret
na dno svog đačkog kovčega, pod zimsko rublje. Užinao je i izašao da se
igra sa vršnjacima iz komšiluka. U igri se zaboravio. Ali kad je počeo da
pada prvi mrak i kad su drugovi stali da se razilaze kućama, njega zaboli
pomisao da ga kod kuće čeka nešto ružno i neprijatno. I taj bol je rastao sa
sumrakom.
Zavisnosložene rečenice (klauze) mogu
imati funkciju nekog zavisnog člana
(atributa, objekta ili priloških odredbi),
pa tako razlikujemo sljedeće vrste
zavisnosloženih rečenica:
objekatske;
adverbijalne i
atributske.
 Zavisnosložena rečenica sa objekatskom klauzom

Objekatska se klauza u zavisnosloženu rečenicu učvršćuje po

glagolima govorenja, mišljenja, osjećanja i sl. koji popunjavaju
neku od pozicija u gramatičkom ustrojstvu osnovne klauze
(najčešće poziciju predikata):

Recimo da je tako.
Mislio sam da su ljudi izdijeljeni...
Osjećao sam kako tonem u san...

*Postavljate pitanje ŠTA? Mislio sam da su ljudi zli. Šta sam

mislio? Da su ljudi zli.
 Zavisnosložena rečenica sa adverbijalnim klauzama

a) Zavisnosložena rečenica sa mjesnom

(lokanom) klauzom

Označavaju mjesto vršenja radnje osnovne

klauze. GDJE? VEZNICI: gdje, kuda, kamo,
odakle, dokle,...
Gdje god odem, nosim svoju domovinu u
srcu.
Vratila se tamo, odakle je i došla.
b) Zavisnosložena rečenica sa vremenskom
(temporalnom) klauzom

Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice

kao oznaka vremena zove se vremenska rečenica. Službu
veznika u vremenskim rečenicama vrše vremenski prilozi
kad, otkad, otkako, dokad, pošto, veznik dok, zamjenica
čim i skupovi riječi prije nego, tek što, istom potom i dr.
PITANJE JE kada, u koje vrijeme?
Gnjavi ga, otkako je došao.
Najveća je zima kad se sunce rađa.
Prije nego što odlučiš, dobro razmisli.
Dok je govorio, pažljivo smo slušali.
c) Zavisnosložena rečenica sa načinskom
(modalnom) klauzom

Zavisna rečenica koja dopunjuje glavnu rečenicu

kao oznaka načina zove se načinska rečenica.
PITANJE: kako, na koji način? VEZNICI: kako,
kako god, što,...

Radim kako znam.

Napravili smo to što smo bolje mogli.
d) Zavisnosložena rečenica sa poredbenom
(komparativnom) klauzom

Ovim klauzama se upoređuje radnja zavisne i osnovne

rečenice. Pitanje: Kako? Na koji način?

VEZNICI: KAO DA, KAO ŠTO, KAKO, KAO KADA

Drži se kao da su mu lađe potonule.
Neću ga moliti kao što nisam ni ranije.
Bio je lukaviji nego što sam mislio.

Uz poređenje, označavaju i način glagolske radnje, pa se

zovu poredbeno-načinske.
e) Zavisnosložena rečenica sa uzročnom (kauzalnom)
klauzom

Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice

kao oznaka uzroka zove se uzročna rečenica. PITANJE:
ZAŠTO? ZBOG ČEGA?

VEZNICI: jer, budući da, zato što,...

Teško sam hodao jer je bilo klizavo.

Budući da ste zakasnili, morat ćete sačekati.
Ocu ne smijem ni spomenuti zato što je ljut.
f) Zavisnosložena rečenica sa posljedičnom
(konzekutivnom) klauzom

Označavaju posljedicu radnje ili stanja u osnovnoj

klauzi, tj. radnja zavisne rečenice odnosi se prema
radnji osnovne rečenice kao posljedica prema uzroku.

VEZNICI: da, te, tako da.

Vikala je iz sveg glasa da se nadaleko čuje.

Greška je suviše velika da bih je ponovio.
Prekasno smo stigli, tako da smo se morali vratiti
neobavljena posla.
g) Zavisnosložena rečenica sa namjernom(finalnom)
klauzom

Označavaju namjeru, svrhu, cilj radnje osnovne

rečenice. Odgovaraju na pitanje: zašto, u koju svrhu,
radi čega?

VEZNICI: da, kako, kako bi, eda, ne bi li,...

Žurili su da stignu kući prije mraka.

Radio je preko ljeta ne bi li zaradio za knjige.
Vozio je sporednom ulicom kako bi izbjegao gužvu.
h) Zavisnosložena rečenica sa pogodbenom
(kondicionalnom) klauzom
Kazuje pogodbu ili uvjet pod kojom se ostvaruje
sadržaj osnovne rečenice. To znači da se ostvaruje
radnja osnovne klauze, ako se izvrši radnja zavisne
klauze.
VEZNICI: ako, ukoliko, riječca li.

Ako vam prodamo zemlju, morate poštovati vodu.

Ukoliko stignu na vrijeme, doći ćemo kod vas.
Kad bi se potrudio, uspio bi.
i) Zavisnosložena rečenica sa dopusnom
(koncesivnom) klauzom

Ovim rečenicama dopušta se ostvarenje sadržaja

osnovne klauze uprkos posatojanju suprotnosti.

VEZNICI: iako, mada, premda.

Suprostavio se jačem od sebe iako je plašljiv.

I dalje radim mada sam umoran.
Sviđa mi se nova sredina premda imam nekih
poteškoća.
Zavisnosložena rečenica sa atributskom klauzom

Imaju funkciju atributa tj. bliže određuju osnovu

klauzu. VEZNICI: koji, ko, što, čiji, kakav,...

Našao sam knjigu koju sam dugo tražio. (odnosi se na

knigu-atribut)
Pronašli smo izvor koji je pjenušio.
To je posao kakav mi treba.
Čuo sam nešto što nisam razumio.
Otišla je u trgovinu koja se nalazila u centru grada.
To je kaput kakav sam oduvijek htjela.
Zavisnosložena rečenica sa apozicijskom klauzom

Odnosi se prema imenici ili nekoj drugoj imenskoj

riječi kao apozicija prema imenici uz koju stoji. Od
atributskih se razlikuje po tome što se odvajaju
zarezom, a atrubutske ne.

Una, koja je prelijepa rijeka, puna je brzaka. AP.

To je Una koja je prelijepa rijeka. ATR.