NASTAVNOG RADA Pod pojmom praenje podrazumeva se razraen sistem postupaka, tehnika i instrumenata za utvrivanje razvojnog toka i stepena ostvarivanja odreene pedagoke delatnosti u vaspitnoobrazovnim ustanovama. Praenjem se odgovara na pitanje kako. Kako uenici ue i rade (nastav, slobodne aktivnosti, uenje kod kue)? Kako nastavnici rade (organizacija asa i sl.)?
Pod merenjem podrazumevamo
konstatovanje koliinskih odnosa neke pedagoke pojave. Merenje je upreivanje dveju veliina od kojih je jedna merna jedinica. Merenjem se odgovara na pitanje koliko.(Koliko su uenici uradili zadataka u testu?) itd. OCENJIVANJE UENIKA JE SVOJEVRSNO MERENJE-OCENA JE MERILO, A NJOME UPOREUJEMO USPEH JEDNOG UENIKA SA USPEHOM DRUGOG.
MERENJE I VREDNOVANJE SE BITNO
RAZLIKUJU. Vrednovanjem se konstatuju ire promene u razvoju linosti. Isti nivo znanja kod dva uenika moe biti razliito valorizovan kolskom ocenom, ako jedan od njih ivi pod tekim objektivnim uslovima, ili sa niim sposobnostima, ulaui maksimalne napore. Ako je neko mogao vie da postigne, a nije njegovo znanje treba nie valorizovati u odnosu na uenika koji je postigao sline rezultate, koji su ujedno i njegov maksimum.
Praenjem i merenjem se prate i evidentiraju
koliinski odnosi, izraavaju i konstatuju pojedinana dostignua. Vrednovanjem se sagledavaju i svestranije promene i rezultati u realizaciji vaspitno-obrazovnih ciljeva i zadataka i konstatuju ire promene u ponaanju i radu uenika.
ISTORIJSKI RAZVOJ VREDNOVANJA
Sparta i Atina -vrednovale su se vojnike sposobnosti i vetine i neke crte linosti (lukavstvo, snaga izdrljivost i td); u Atini se cenilo govornitvo, pismenost, muzikalnost... U feudalnom drutvu-naglaenost drutvenih razlika; veoma strogim ispitima kod prijema uenika i kalfi, esnafi i cehovi su eleli da onemogue naglo irenje pojedinih zanata i tako zadre visoku cenu svojih usluga.
U srednjovekovnim crkvenim kolama se
prvi put susree ispit kao oblik vrednovanja znanja. 1219. godine na Univerzitetu u Bolonji pominje se usmeno ispitivanje; 1702. godine, prvi put se primenjuje pismeni ispit, kao posebna tehnika vrednovanja, na Triniti koledu u Kembridu. U sholastikim crkvenim kolama pozitivno se vrednovalo samo doslovno reprodukovanje nauenog gradiva.
PROCESI TRADICIONALNOG OCENJIVANJA
Osnove tradicionalnog ocenjivanja nalazimo jo u 16. veku. Examen-ISPIT. SAKSONSKI KOLSKI RAD-odravanje ispita na kraju svakog polugodita. KATALOZI-vrste svedoanstava. KOLSKI DNEVNICI U jezuitskim kolama sistematsko ocenjivanje-takmienje: najbolji pohvaljeni i nagraeni, a najgori su rasporeivani u magaree klupe.
POECI SAVREMENOG VREDNOVANJA
1. 2. 3. 4. 5.
6. 7.
Sredinom 19.veka u SAD i Engleskoj pojavio se pokret
za uvoenje pismenog proveravanja (Hores Men), jer je pismeno ispitivanje: Nepristrasno; Pravino prema ueniku; Njime se temeljnije proverava znanje nego usmenim ispitivanjem; Onemoguava da se nastavnik mea u uenikove odgovore; Njime se sigurnije utvruje kvalitet znanja, Spreava se favorizovanje pojedinih uenika; Rezultati ispita su dostupni kontroli,
SLABOSTI TRADICIONALNOG OCENJIVANJA
Nastavnik je svojim kriterijumom merni
instrument.njegov nain ispitivanja je tehnika merenja. Svojom linom tehnikom on dolazi do odreene veliine koja se izraava ocenama od 1-5.
FAKTORI KOJI UTIU NA NEPOUZDANOST
KOLSKE OCENE 1.
2. 3.
LINA JEDNAINA NASTAVNIKA;
(tendencija neporavdanog podizanja ili sputanja merila,tj.kriterijuma.) HALO EFEKAT; (unapred formirano miljenje o ueniku). TENDENCIJA PRILAGOAVANJA KRITERIJUMA KVALITETU GRUPE; (centralna tendencija-ocenjivanje posle dobrog ili loeg odgovora; dobro ili loe odeljenje).
TEHNIKE OBJEKTIVNOG OCENJIVANJA
Bine-Simonova skala inteligencije u 19.veku dala je teorijsku podlogu za objektivno merenje rezultata misaonog rada. Poetkom 20.veka Torndajk i Stoun uvode objektivno merenje u nastavu. Treba razlikovati testove znanja od testova inteligencije.