Professional Documents
Culture Documents
Eticki Kodeks Socijalnih Pedagoga
Eticki Kodeks Socijalnih Pedagoga
UVOD
Profesiju prepoznatljivog identiteta odreuje pet elemenata: dobro uoblien sklop teorijskih
saznanja, prepoznatljivi profesionalni autoriteti, drutvena priznatost i status, prepoznatljive
profesionalne vrijednosti i kultura te etiki kodeks struke. Sukladno tome o znaaju izrade i
prihvaanja etikog kodeksa socijalnih pedagoga voene su rasprave na 1. hrvatskom
kongresu posveenom razmatranju profesionalnog identiteta. tijekom pripreme 2. hrvatskog
kongresa socijalnih pedagoga formirana je radna skupina za izradu Prijedloga Etikog
kodeksa socijalnih pedagoga u sastavu: Antonija iak, Dubravka Marui, Marijeta Babi. Na
2. hrvatskom kongresu socijalnih pedagoga otvorena je rasprava o Prijedlogu kodeksa koja je
trajala do 1. prosinca 2004. godine. Konana verzija rezultat je te suradnje radne skupine sa
irom strunom socijalnopedagokom javnou. Etiki kodeks usvojen je na Izvanrednoj
godinjoj skuptini Hrvatske udruge socijalnih pedagoga odranoj 16. prosinca 2004. godine.
Tijekom rada polo se od injenice da socijalni pedagozi profesionalno djeluju u razliitim
drutvenim djelatnostima prosvjeti, zdravstvu, socijalnoj skrbi, policiji, pravosuu,
nevladinom sektoru, znanosti. Sukladno s time, Etiki kodeks je opi etiki okvir koji obvezuje
sve socijalne pedagoge okupljene u Udruzi socijalnih pedagoga, a zaposlene u razliitim
drutvenim podrujima. Specifini standardi i etika naela profesionalnog djelovanja trebali
bi stoga biti zacrtani u okvirima pojedinih djelatnosti. U nekim djelatnostima oni ve postoje
(primjerice: Etiki kodeks hrvatske policije, Etiki kodeks istraivanja s djecom, Etiki kodeks
lanova Udruge za realitetnu terapiju Republike Hrvatske i sl.), a za neke djelatnosti ih tek
treba oekivati, odnosno poticati njihovu izradu.
Stoga je na kraju ovog uvoda u Etiki kodeks socijalnih pedagoga vano napomenuti kako je
isti utemeljen na polazitu da se svakodnevno prakticiranje socijalne pedagogije u naim
uvjetima u pravilu temelji na usklaivanju profesionalnog djelovanja s najmanje dva etika
kodeksa. Eventualne meusobne neusklaenosti standarda u razliitim etikim kodeksima
tek e se uiti rjeavati. Uostalom, profesionalne vrijednosti i standarde stalno treba
podvrgavati javnoj strunoj prosudbi i osuvremenjivati.
Radna skupina
Zagreb, 16. prosinca 2004. godine
Ovaj Etiki kodeks objavljen je 2005. godine u izdavatvu Hrvatske udruge socijalnih pedagoga, te je temeljem
njihove pismene suglasnosti uvrten kao prilog u ovoj knjizi
PREAMBULA
Gledano sa znanstvenog aspekta socijalnu pedagogiju moemo odrediti kao integracijsku
znanost, kao integralnu disciplinu (Hestings, prema Marburger, 1987., str. 191)2. To je dakle
integrativna profesija koja djeluje kao protutea zatvaranju u okvire jedne znanstvene
discipline, kao izraz tenje da se ovjeka i njegove probleme sagleda cjelovito i to kroz
razliite razine njegove individualne i drutvene odreenosti.
Prihvaanje mnogoznanosti teorijskih ishodita socijalne pedagogije logino slijedi iz
znanstvene interdisciplinarnosti. U tom smislu Uzelac (1995)3 primjerice govori o doprinosu
psiholokih i sociolokih teorija, dok Kobolt (1997)4 konstatira da su socijalni pedagozi
preuzimali teorijske koncepte poput psihoanalitikog, humanistikog, komunikacijskog,
sistemskog, grupnodinamskog te koncepta rada u zajednici. Pokuaj izgradnje jedinstvenog
teorijskog okvira socijalne pedagogije trajni je zadatak sadanjih i novih generacija socijalnih
pedagoga.
Gledano s praktine razine, socijalna pedagogije je struka koja ima zadau opa znanstvena
saznanja transformirati na razinu i u korist pojedineve, osobne prie u najrealnijem
ivotnom okruenju. sve brojne ivotne funkcije Tuggener (1990)5 svodi na dvije ope:
integracija i razvoj. Time socijalnu pedagogiju odreuje profesijom koja radi na dvije razine.
Na razini podruja to su podruja razvoja i normalizacije (rehabilitacije/integracije), a na
razini korisnika to su pojedinci, grupe i zajednice koje na tim podrujima imaju probleme ili
su neizostavni dio procesa rjeavanja problema. Kako suvremeni ovjek moe imati
potekoe i probleme razvoja i integracije u razliitim ivotnim podrujima (primjerice u
podruju odnosa prema sebi, svom zdravlju, razvoju i odnosu s blinjima, prema vrnjacima,
normama i autoritetima i sl.) to socijalni pedagozi djeluju gotovo na svim ivotnim
podrujima.
Uz znanstveno teorijski i praktini okvir, socijalna pedagogija na izvedbenoj razini uvijek ima i
osobnu dimenziju koja se prepoznaje kao integracija ope socijalnopedagoke kompetencije
s osobnim potencijalima svakog pojedinog socijalnog pedagoga. Ta je integracije
profesionalne zadanosti i osobnih potencijala u radu s ljudima ne samo poeljna nego i
neophodna. Meutim, ona je istovremeno kreacija koja omoguava profesionalni razvoj
pojedinca i struke, ali i zamka za neetino irenje osobnog na raun profesionalnog
djelovanja.
Marburger, H. (1987): Razvoj i koncepti socijalne pedagogije, Priruni materijal za internu upotrebu, Fakultet
za defektologiju, Zagreb
3
Uzelac, S. (1995): Teorijske osnove socijalne edukologije, Sagena, Zagreb
4
Kobolt, A. (1997): Teorijske osnove socijalnopedagokih intervencija, Kriminologija i socijalna integracije, 5, 12, 129-140
5
Tuggener, H. (1990): The Role of The Socialpedagogue An Outline of A European Model, FICE International
Bulletin, 3, 14-21