CASE STUDY: ISTA (SAVRENA) KONKURENCIJA I POTROAEV VIAK

Na skoro svim tritima potroai kolektivno dobijaju veu korisnost od njihove kupovine nego to je vrijednost potronje (cijena x koliina proizvoda). Ovaj viak korisnosti nastaje zato to su neki kupci spremni da plate vie od ravnotene cijene iako nema potrebe da to urade. Zamislimo trite narande koje je predstavljeno na diagramu br.1. Kriva tranje D nam pokazuje da su neki kupci narande spremni da plate vie od 4 $ po vrei koliko iznosi ravnotena cijena. Na primjer, predpostavimo da je Bob spreman da plati 9$, Barb 8$, Bil 7$, Bert 6$ i Brent 5$. S druge strane, Betty nije spremna platiti ni peni vie od ravnotene cijene. Postoji jo mnogo kupaca, osim ovih koje smo naveli u primjeru, koji su spremni da plate cijenu iznad 4$. Samo je Betty spremna da plati tano 4$, ostali ostvaruju odreeni viak korisnosti. Razlika izmeu vrijednosti te korisnosti i ravnotene cijene (u naem primjeru 4$) naziva se potroaev viak. Drugim rijeima, razlika izmeu cijene koje je kupac spreman da plati i ravnotene cijene na tritu naziva se potroaev viak. Kada sastavimo vikove svakog pojedinanog kupca dobit emo ukupan potroaev viak na posmatranom tritu. U naem primjeru, da bi dobili Q vrea narandi potroai su na tritu spremni platiti sumu vrijednosti koja je na dijagramu predstavljena crvenim trouglom i plavim etverouglom. Meutim oni moraju platiti samo iznos koji je predstavljen plavim etverouglom, tako da crveni trougao predstavlja potroaev viak.

Na diagramu moemo uoiti i to da e se potroaev viak promjeniti kada ponuai promjene cijenu trougao e biti manji ako proizvoai mogu promjeniti cijenu na vie. Ako je nova cijena 8$ potroaev viak e predstavljati vrlo mali trougao. Ali firme koje posluju na tritu iste (savrene konkurencije) nemogu postaviti cijenu od 8$ zato to ova trina struktura predpostavlja da su sve firme price-taker. Svaka firma koja postavi cijenu iznad 4$ odmah bi izgubila kupce koji bi u tom sluaju narande kupovali od drugih proizvoaa.

Znamo da je na tritu savrene konkurencije ravnotena cijena jednaka marginalnom troku Q vreica narandi. Pretpostavili smo i da sloboda ulaska i izlaska firmi na i sa trita rezultira time da je ova cijena jednaka najniim ukupnim prosjenim trokovima, tako da svaki ponua zarauje samo normalni profit. Po definiciji, ovaj profit je dovoljan samo za produetak procesa proizvodnje narandi. Zakljuak koji proizilazi iz svega navedenog je: Postavljanjem najnie cijene koja je konzistentna sa nastavkom procesa proizvodnje, ista konkurencija rezultira njveim odrivim potroaevim vikom.