1.

BCG, PPD
• BCG je cjepivo protiv tuberkuloze. Cjepivo je inacč e oslabljeni je soj bacila goveđe
tuberkuloze(bacil Calmetet-Guerin). U RH obavezno je cijepljenje sve novorođene djece
BCG cjepivom josč u rodilisč tu(između 3. i 6. dana po rođenju) ili do navrsč ena 2 mjeseca
zč ivota. Cijepivo se primjenjuje intakutano, sa 0.05 ml za novorođencč ad, odnosno 0.1 ml za
ostalu djecu, na granici između gornje i srednje trecć ine lijeve nadlaktice. Za oko 2 mjeseca
se na mjestu cijepljenja formira tipicč ni BCG ozč iljak koji prije toga prolazi nekoliko oblika.
Uspjesč no cijepljeno dijete ima pozitivnu tuberkulinsku probu.
• Ukoliko se treba, odnosno zč eli testirati nakon 2. mjeseca zč ivota djeteta potrebno je izvrsč iti
tuberkulinsko testiranje ili PPD test. Tuberkulinsko testiranje je dijagnosticč ka metoda koja
pokazuje je li ispitanik bio u kontaktu s mikobakterijom tuberkuloze, ili je pozitivna
tuberkulinska reakcija posljedica imunizacije BCG cjepivom. Testiranje se izvodi
procč isč cćenim tuberkulinom(PPD-od engl. Purified Protein Derivat) Mantouxovom tehnikom.
Kozč a gornje trecć ine volarne strane lijeve podlaktice se prije uboda cč isti ali ne dezinficira.
Reakcija se ocč itava 72 sata nakon intradermalnog injiciranja PPD-a. Pozitivna je
tuberkulinska reakcija ako se na mjestu injiciranja pojavi induracija promjera vecć eg od 5
mm. Ako promjer indurata iznosi visč e od 14 mm, to je znak hiperreaktivnosti, najcč esč cće
zbog nedavne infekcije u kontaktu s tuberkuloznim bolesnikom.

2. OPEKLINE
• Nastaju kao poseljedica djelovanja visoke temperature(plamen, vrucć a para/tekucć ina),
kemikalija, elektriciteta ili zracč enja(UV, RTG,...) na povrsč inu tijela. Promjene koje izazivaju
obicč no su lokalne, međutim pri tesč kim osč tecć enjima mogu lako precć i u sistemske. Prema
dubini osč tecć enja tkiva dijele se u 3 stupnja:
▪ 1. STUPANJ: zahvacć en samo povrsč inski sloj kozč e, na opecč enom mjestu nastaju
crvenilo i mjehuricć i
▪ 2. STUPANJ: unisč tena je cijela deblina kozč e, sacč uvane samo dublje strukture, stvara
se bijelozč ucć kasta kora
▪ 3. STUPANJ: kozč a je posve nekrotizirana, pougljenjena, dubina zahvacć ene povrsč ine
vazč na je za prognozu i lijecč enje
• Velicč ina opecč ene povrsč ine tijela mozč e se orijentacijski izracč unati prema "PRAVILU
DEVETKE", povrsč ina tijela podijeljena je na dijelove od po 9%:
▪ glava 9%
▪ svaka ruka po 9%
▪ trup sprijeda 9%
▪ trup straga 9%
▪ svaka noga 18%
▪ međica 1%
◦ Opekline koje zahvacć aju 25-30% tjelesne povrsč ine su tesč ke, a iznad 50% smrtonosne.
Posljedice opeklina su ozč iljci, kontrakture, trajna invalidnost, a kod tesč kih opeklina i
smrt.
• Opsezč ne opekline izazivaju opcć e promjene, poremecć aj cijelog organizma, javlja se slika
sč oka(nemir, kozč a blijedosive boje, ubrzan jedva pipljiv puls, pad krvnog tlaka). Uzroci sč oka
su gubitak vode, natrija, bjelancč evina, eritrocita; hipoksija i jaki bolovi, toksini. Na periferiji
se javlja vazokonstrikcija(osigurava opskrbu vitalnih centara potrebnim kolicč inama krvi).
Od opcć ih promjena mogucć i su mozč dani edem, slabljenje rada miokarda, plucć ni edem,
poremecć aji funkcije jetre i bubrega.
• Hitna se pomocć sastoji od sterilnog previjanja(prekrivanja) opecč ene povrsč ine(sprjecč avanje
pojave infekcije), nadoknade tekucć ine i elektrolita, smanjenja boli i hitni transport u
zdravstvenu ustanovu.
• Cilj lijecč enja je sprijecč avanje infekcije i suzbijanje sč oka. U lijecč enju se koristi
opcć a(antitetanus, antibiotici, nadoknada smanjena volumena krvi u cirkulaciji) i lokalna
terapija(asepticč no uklanjanje mjehura, uklanjanje nekroticč nih povrsč ina, primjena
lijecč enja(metoda izlaganja/ metoda zavojima))
3. HIPERGLIKEMIJA
• Povisč ena je koncentracija glukoze u krvi, a ukoliko je prisutna kroz duzč i vremenski period
mozč e dovesti do kronicč nih komplikacija. Hiperglikemija je najcč esč cće uzrokovana smanjenom
proizvodnjom inzulina uslijed uznapredovalog DM tipa 2, preskocč ena ili zaboravljena doza
inzulina ili lijeka, preobilan obrok, krivo sastavljen obrok(previsč e jednostavnih sč ecć era),
tjelesna aktivnost manja od uobicč ajene, drugi lijekovi koji mogu utjecati na koncentraciju
GUP-a, infekcija ili bolest.
• Najcč esč cći znakovi i simptomi hiperglikemije su pojacč ana zč eđ, umor/slabost, suha i napeta
kozč a, trnci u rukama i nogama, sporo zacijeljivanje rana, gubitak svijesti/koma(ako se
visoke vrijednosti GUP-a ignoriraju kroz duzč e vrijeme.)

4. HIPOGLIKEMIJA
• Niska je koncentracija glukoze u krvi, odnosno koncentracija GUK-a nizč a od 3.0 mmol/L.
Hipoglikemija se mozč e pojaviti samo kod osoba s dijabetesom koje uzimaju inzulin ili
antidijabetike. Najcč esč cće je uzrokuju preskocč en ili prekasno uzet obrok UH, premalo UH u
obroku ili međuobroku, konzumacija alkohola bez obroka, pojacč ana tjelesna aktivnost ili
tjelesna aktivnost kroz duzč e vremensko razdoblje bez dodatnog obroka, prevelika doza
inzulina ili antidijabetika, promjena vremena uzimanja inzulina ili antidijabetika.
• Najcč esč cći znakovi i simptomi hipoglikemije su nemogucć nost jasnog razmisč ljanja/smusč enost,
drhtavica, znojenje, hladna kozč a, nemir/anksioznost, zamagljen vid/tocč kice pred ocč ima,
iritabilnost ili losč e osjecć anje, ukocč en jezik i usne, otezč an govor, ubrzani rad srca, glavobolja,
slabost, gubitak svijesti/koma.
• Pad koncentracije GUK-a mozč e nastupiti vrlo brzo, pa je bitno da je pacijent naucč en
metodama samopomocć i:
▪ odmah peroralno uzeti 200 ml vocć nog soka koji sadrzč i sč ecć er, 200 ml nedijetalnog
gaziranog picć a koje sadrzč i sč ecć er, 4 zč licč ice sč ecć era rastopljene u pola sč alice vode, 2
zč licč ice meda ili slada ili 3-5 glukoznih bombona
▪ provjeriti vrijednost GUK-a
▪ ukoliko nakon 15 minuta ne dolazi do poboljsč anja ili je vrijednost GUK-a i dalje
niska, ponoviti obrok od gore navedenih namirnica
▪ ukoliko nema planiran međuobrok unutar 30 minuta nakon hipoglikemije,
potrebno ga je uzeti
• Medicinska je pomocć potrebna ukoliko je pacijent na novouvedenoj terapiji ili misli da je
nesč to potrebno mijennjati u terapiji dijabetesa, izmjerio je 3-4 niske vrijednosti GUK-a za
redom, izmjerio je 2 ili visč e niskih vrijednosti GUK-a u 24 sata, primjetio je da je vrijednost
GUK-a niska svakog dana u isto vrijeme nekoliko dana za redom ili je izmjerena vrijednost
GUK-a ispod 3.0 mmol/L.

5. KOMPLIKACIJE U TRUDNOĆI
1. PLACENTA PREVIJA: posteljica koja je nasjela duboko u donjem uterinom segmentu
materisč ta. Djelomice ili posve prijecč i put plodu tijekom poroda. Ljusč tenje pocč inje
obicč no s prvim trudovima, najcč esč cće u posljednjem tromjesecč ju trudnocć e, a najkasnije u
prvo porođajno doba.
▪ STUPNJEVI PLACENTE PREVIJE
• PLACENTA PREVIJA TOTALIS – potpuno prekriva unutarnje usč cće
• PLACENTA PREVIJA PARCIJALIS – prekriva samo djelomice unutarnje usč cće
• PLACENTA PREVIJA MARGINALIS – donji rub posteljice dosizč e unutarnje usč cće
• NISKO SIJELO POSTELJICE – rub posteljice je 3-5 cm od unutarnjeg usč cća
▪ RIZIČNI ČIMBENICI ZA PLACENTU PREVIJU
• Prijasč nja placenta previja
• Prijasč nji carski rez
• Paritet (broj poroda)
• Dob trudnice
• Prijasč nji abortusi i kiretazč e
 • Patologija posteljice
• Visč eplodna trudnocć a
▪ NAJČEŠĆE FETALNE KOMPLIKACIJE
• Fetalna nezrelost
• Dvostruko cč esč cće fetalne nakaznosti
• Iznenadna fetalna smrt
• Nepravilni patolosč ki polozč aj djeteta
▪ KOMPLIKACIJE U MAJKE
• Smrtnost u 0,1 do 5% trudnica
• CČ esč cća krvarenja nakon poroda
• Postpartalna sepsa
• Zracč na embolija nakon poroda
▪ DIJAGNOSTIKA PLACENTE PREVIJE
• UZV pregled – dijagnoza se postavlja vecć od 14. tjedna
• POROD SE DOVRSČ AVA CARSKIM REZOM !
2. ABRUPCIJA PLACENTE: prijevremeno ljusč tenje normalno nasjele posteljice nakon 20-tog
tjedna trudnocć e ili u tijeku poroda.Krvarenje iz majcč inih, a nerijetko i iz djecč jih krvnih zč ila.
• RIZIČNI ČIMBENICI: Hipertenzija, trauma, pusč enje (uporaba alkohola i droga),
kratka pupkovina, anomalija uterusa i tumori, multipla trudnocć a,
retroplacentno krvarenje nakon interventnih zahvata, prijasč nja abrupcija
placente
• NAJOZBILJNIJE KOMLIKACIJE ABRUPCIJE POSTELJICE
◦ MAJČINE KOMPLIKACIJE
▪ Hemoragicč ki sč ok
▪ Ruptura uterusa
▪ Ishemicč ka nekroza bubrega, jetre
▪ Akutna bubrezč na insuficijencija
◦ FETALNE KOMPLIKACIJE
▪ Hipoksija
▪ Anemija
▪ Anomalije CNS-a
▪ Smrt fetusa
• KLINIČKA SLIKA
◦ Krvarenje (intrauterino, vaginalno)
◦ Toniziran, jako bolan uterus, bolnost na palpaciju
◦ Mogucć nost fetalnog distresa do izostanka fetalne srcč ane akcije
◦ Majcč ina tahikardija
◦ Hemoragicč ki sč ok
◦ Hipofibrinogenemija do razvoja DIK-a
• LIJEČENJE
◦ Dovrsč enje poroda (najcč esč cće carskim rezom)
◦ Lijecč enje hemoragicč koga sč oka
◦ Zaustavljanje krvarenja
◦ Korekcija poremecć ene koagulacije
3. IZVANMATERNIČNA TRUDNOĆA: Nalaz negativnog HCG-a iskljucč uje izvanmaternicč nu
trudnocć u
• KLINIČKA SLIKA
◦ bol u trbuhu
◦ amenoreja
◦ krvarenje u rodnicu
◦ vrtoglavice, omaglice
◦ simptomi trudnocć e
 ◦ osjetljivost adneksa
◦ osjetljivost trbuha
◦ otekline adneksa
◦ povecć ana maternica
◦ ortostatske promjene
• OBLICI IZVANMATERNIČNE TRUDNOĆE
◦ AKUTNI OBLIK
▪ Prsnucć e jajovoda i obilno krvarenje u trbusč nu sč upljinu
▪ Akutna bol, kardiovaskularni kolaps
◦ SUBAKUTNI OBLIK
▪ Jednostrana bol
▪ Amenoreja
▪ Oskudno vaginalno krvarenje
◦ ASIMPTOMATSKI OBLIK
▪ Vrlo rana tubarna trudnocć a u koje je plod josč zč iv, tako da josč nema
krvarenja niti bolova
▪ Kratkotrajna amenoreja
◦ DIJAGNOSTIKA IZVANMATERNIČNE TRUDNOĆE
▪ BIOKEMIJSKA
• Serijsko određivanje beta HCG-a – svaka dva dana
• Izostanak normalnog porasta vrijednosti beta HCG-a (udvostrucč enje
svakih 1,5 do 2 dana)
▪ ULTRAZVUCČ NA
• Prazno materisč te
• Pseudogestacijska vrecć a
• Slobodna tekucć ina u Douglasovu prostoru
• Rijetko prikaz GEU u jajovodu
◦ LIJEČENJE IZVANMATERNIČNE TRUDNOĆE
▪ EKSPEKTATIVNI POSTUPAK
• U bolnicč kim uvjetima
• Beta HCG < 2000 IJ/L
▪ MEDIKAMENTNO LIJECČ ENJE
• BETA hcg < 5000 ij/l
▪ KIRURSČ KO LIJECČ ENJE
▪ LAPAROTOMIJA
4. ABORTUS: spontani ili izazvani prekid trudnocć e odstranjenjem ili izbacč ajem embrija ili fetusa
iz maternice prije sposobnosti ljudskog ploda za zč ivot. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira
njegovom smrcć u. Pobacč aj mozč e nastati spontano, zbog komplikacija tokom trudnocć e ili se
pobacč aj izvrsč i na zahtjev trudnice.
◦ Spontani abortus: gubitak embrija ili fetusa zbog slucč ajne traume ili
"prirodnih" uzroka prije 28. tjedna gestacije. Razlikujemo rani spontani
pobacč aj (prije 16. tjedna trudnocć e) i kasni spontani pobacč aj (od 17. do 28.
tjedna trudnocć e). Uzroci spontanog abortusa mogu biti anomalije zametka
(npr. kromosomski poremecć aji), anomalije spolnog sustava zč ene,
hormonski poremecć aji (poremecć aj luteinske faze) i bolesti majke, i
insuficijencija vrata maternice. Rizik spontanog pobacč aja vecć i je u onih zč ena
kod kojih u povijesti bolesti postoji vecć nekoliko spontanih ili izazvanih
abortusa, onih sa sistemskim bolestima i starijih od 35 godina.
▪ OBLICI SPONTANOG POBAČAJA
• PRIJETEĆI POBAČAJ
◦ Vaginalno krvarenje
◦ Povecć ana i smeksč ana maternica
◦ Zatvoren vrat maternice
 • ZAPOČETI POBAČAJ
◦ Jacč e krvarenje i bolovi
◦ Otvaranje vrata maternice
• POBAČAJ U TOKU
◦ Jako krvarenje i bolovi
◦ Otvoren vrat maternice
◦ Plod ili njegovi dijelovi u cervikalnom kanalu
• NEPOTPUNI POBAČAJ
◦ Otvoreno unutrasč nje usč cće vrata maternice
◦ Zaostali dijelovi ploda ili posteljice u materisč tu
• POTPUNI POBAČAJ
◦ Nakon razdoblja bolova i krvarenja KS se smiruje
◦ Oskudno krvarenje i zatvoreno unutrasč nje usč cće
◦ U materisč tu nema dijelova ploda ili posteljice
• ZADRŽANI POBAČAJ
◦ Zadrzč ani mrtvi plod i trofoblast u materisč tu
◦ UZV: izostanak pozitivne srcč ane akcije
• KOMPLICIRANI ILI SEPTIČKI POBAČAJ
◦ Kada se upala iz endometrija prosč iri na adnekse, parametrij i
peritoneum male zdjelice
◦ Septicč ke temperature uz jake subjektivne tegobe
▪ Liječenje
• Hormoni i tokolitici
• Antibiotici
• Mirovanje i lezč anje na lijevom boku

▪ Izazvani abortus
• Trudnocć a se mozč e namjerno prekinuti na mnoge nacč ine. Izabrani nacč in prekida
trudnocć e ovisi poglavito o gestacijskoj dobi embrija ili fetusa, ali i o legalnosti,
regionalnoj dostupnosti i sklonosti lijecč nika i pacijenta prema određenoj
proceduri. Na terapijski se abortus prvenstveno misli kada ga se izvodi da bi se:
◦ Sacč uvao zč ivot trudnice
◦ Sacč uvalo zč enino mentalno i fizicč ko zdravlje;
◦ Prekinulo trudnocć u kojom bi se rodilo dijete sa kongenitalnim
poremecć ajima koji bi bili fatalni ili povezani sa znacč ajnim morbiditetom;
◦ Selektivno reducirao broj fetusa da bi se smanjio visoki rizik povezan s
multiplom trudnocć om.
▪ Metode izvođenja abortusa
• Vakuumska aspiracija 6 tjedana nakon zacč ecć a
• Odstranjuje se fetis ili embrij uz pomocć sukcije koristecć i rucč nu
sč trcaljku
• Od 15 tjedna se koristi dilatacija i evakuacije (sč iri se vrat maternice i
prazni se)
• Histerotomijom
• Lijekovima
6. EPH GESTOZE
▪ Edemi, proteinurija, hipertenzija
• RANE GESTOZE: javljaju se u ranoj trudnocć i, obicč no tijekom prvog trimestra i
obuhvacć aju prekomjerno lucč enje sline i prekomjerno povracć anje u trudnocć i.
• KASNE GESTOZE:javljaju se iznimno prije 24. tjedna trudnocć e i nakon 48 sati od
porođaja
• PREEKLAMPSIJA: glavobolje, titranje pred ocč ima, dvoslike, bol u gornjem dijelu
trbuha, mucč nine, povracć anje, svrbezč nosa
 • EKLAMPSIJA: duboka koma s tonicč ko klonicč nim grcč evima
• LIJECČ ENJE: mjerenje RR, temperature, pregled urina, mirovanje, sedativi
(magnezijev sulfat), antikoagulansi (heparin,acetilsalicinska kiselina),
antihipertenzivi

7. VOGRALIKOV LANAC
▪ Naziv je za 5 cč imbenika koji su potrebni kako bi dosč lo do razvoja infekcije:
• IZVOR INFEKCIJE: mozč e biti inficiran cč ovjek ili bolestan cč ovjek-kliconosč a,
bolesna zč ivotinja, okolisč cč ovjeka(zemljisč te,voda,zrak)
• PUTEVI PRIJENOSA INFEKCIJE: mogu biti putem ugriza zč ivotinje ili kukca,
zemlje, zraka, vode, necč istog rublja, sč trcaljki, igli, ...
• ULAZNA VRATA INFEKCIJE:mogu biti probavni sustav(inficirana hrana), disč ni
sutav(inficirani zrak), ozlijeđena kozč a, ubodi kukca, spolni kontakt...
• BROJ i VIRULENCIJA MIKROORGANZMA: sposobnost mikroorganizma da
dovede do razvoja bolesti u organizmu cč ovjeka
• DISPOZICIJA ili SKLONOST INFEKCIJI: skolonost cč ovjeka prema određenoj
bolesti

8. HEPATITISI
▪ HEPATITIS A : akutna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A
• Prenosi se fekalno-oralnim putem (prirodne katastrofe, zagađena hrana,
nepranje ruku)
• Preboljevanjem hepatitisa A ostaje trajna imunost.
• Pojavljuje se najcč esč cće u djecč joj dobi
• Inkubacija 2 – 4 tjedna
• Vrucć ica, bolovi u misč icć ima i zglobovima, mucč nina i povracć anje, proljev
• Nakon pada temperature kozč a i bjeloocč nice postaju zč ute, mokracć a tamnija,
stolica je svijetlija
• Jetra je povecć ana(hepatomegalija)
• Nakon 1 – 2 tjedna simptomi nestaju
• Povisč ene vrijednosti jetrenih enzima i bilirubin
• Lijecč enje simptomatsko – mirovanje, antipiretici, dijeta, elektroliti
• Cijepljenje ( 3 doze)
▪ HEPATITIS B: najprije zahvacć a jetru, prenosi se spolnim odnosom, igle i sč price
• Vrijeme inkubacije 90 dana
• Gubitak teka, slabost, umor, glavobolja, mucč nina, povracć anje, osip i bolovi u
zglobovima, zč uta boja kozč e i ocč iju, tamno obojeni urin
• Dijagnoza na temelju simptoma, klinicč ke slike i lab.nalaza
• Cijepljenje, lijek protiv hepatitisa B ne postoji; interferonska terapija kod
kronicč nog
▪ HEPATITIS C: virus hepatitisa C, transfuzijom, seks, igle, sč price...
• Dovodi do karcinoma i KZB
• Inkubacija 6 tjedana
• Nema simptoma, rijetko: umor, bolovi u trbuhu
• Cijepiva protiv hepatitisa A i B

9. PATOLOŠKI OBLICI DISANJA

• pojavljuju se kod razlicč itih organskih bolesti ili funkcionalnih poremecć aja, a najcč esč cći među
njima su:
▪ HIPERPNEA: povecć ani minutni volumen zbog povecć anja frekvencije i/ili dubine
disanja (npr. kod ac. anemije )
▪ ORTOPNEA: dispneja prisutna u lezč ecć em polozč aju, prisiljava bolesnika da zauzme
uspravan polozč aj gornjeg dijela tijela kada se smanjuje ili nestaje(najcč esč cće u
 bolesnika s dekompenzacijom srca)
▪ ASTMATSKO DISANJE: oblik disanja u kojem je ekspirij narocč ito otezč an i
produzč en(npr. kod bronhalne astme, kronicč nog opstruktivnog bronhitisa, emfizema
plucć a...)
▪ KUSSMAULOVO DISANJE: izrazito tesč ko, duboko i sč umno disanje, pacijent se koristi
pomocć nom respiratornom muskulaturom(npr. u metabolicč koj acidozi bolesnika s
bubrezč nom insuficijencijom ili DM)
▪ CHEYNE-STOKESOVO DISANJE: smjene u pocč etku oslabljenog disanja, koje
postupno postaje sve dublje i dublje , te dolazi do razmjerno dugotrajnog prestanka
disanja(apneja u trajanju 15-40 s), te se sve ponavlja(npr. u hipoksiji mozga, ↑ IKT,
dekompenzacija srca, meningitis, zatajenje bubrega, predoziranje opijatima...)
▪ BIOTOVO DISANJE: nepravilno disanje i po ritmu i po frekvenciji i po dubini, apnea
koja se smjenjuje s nekoliko plitkih i nepravilnih udisaja(npr. kod osč tecć enja centra
za regulaciju disanja u međumozgu)

10. ARTERIJSKI KRVNI TLAK

▪ Sila je kojom krv djeluje na jedinicu povrsč ine krvne zč ile. Izrazč ava se u milimetrima
zč ive ili rjeđe u kilopaskalima. Mogucć e ga je mjeriti u razlicč itim dijelovima
cirkulacije(periferni, centralni, arterijski i venski). Najcč esč cće se mjeri periferni
arterijski i to na a. brachialis, te rjeđe na a.poplitea i a. Radialis.
▪ SISTOLOCČ KI KRVNI TLAK: najvecć a sila koja djeluje na stjenku arterije za vrijeme
sistole lijeve klijetke(izbacivanje krvi iz l.klijetke u aortu)
▪ DIJASTOLICČ KI KRVNI TLAK: najmanja sila koja djeluje na stjenku arterije za vrijeme
dijastole(relaksacija lijeve klijetke)
▪ PULSNI TLAK: razlika između sistolicč kog i dijastolicč kog tlaka
▪ NORMALNI KRVNI TLAK: kongruentan-dijastolicč ki tlak iznosi nesč to visč e od
polovine sistolicč kog; sistolicč ki: 100-150 mmHg, dijastolicč ki: 60-95 mmHg, formula:
sistolicč ki: 111+ 1/3 dobi, dijastolicč ki: 68 + 1/5 dobi
▪ DIVERGENTAN KRVNI TLAK: visoki sitolicč ki, a niski dijastolicč ki tlak
▪ KONVERGENTAN KRVNI TLAK: normalan ili blago povisč en sistolicč ki, a izrazito
povisč enim dijastolicč kim
▪ SREDNJI TLAK: zbroj dijastolicč kog i trecć ine pulsnog tlaka

11. PREVENCIJA KARDIOVASKULARNIH BOLESTI

▪ Mjere primarne prevencije uglavnom ukljucč uju aktivno djelovanje na cč imbenike
rizika na koje se mozč e utjecati
▪ Mjere sekundarne prevencije poduzimaju se kod visokorizicč nih osoba kada nastupi
neki od oblika srcč anozč ilnih bolesti, primjerice nakon preboljelog infarkta srca.
▪ Uspjesč na provedba primarnih i sekundarnih mjera prevencije smanjuje
prijevremenu smrtnost i invalidnost od kardiovaskularnih bolesti za 50%, te
poboljsč anje kvalitete zč ivota ismanjenu potrebu za ponovnim zahvatima.
▪ Pri tome znacč ajnu ulogu ima usvajanje zdravijeg nacč ina zč ivljenja - umjereno
konzumiranje alkohola, prestanak pusč enja, izbjegavanje stresa, tjelesna aktivnost te
odgovarajucć a prehrana bez suvisč nih masnocć a, s dosta vlakana, smanjeni unos
jednostavnih i rafiniranih ugljikohidrata (sč ecć er i slatkisč i), te znacč ajno ogranicč enje
unosa soli. Uslijed svega navedenoga u posljednih 15 godina je dosč lo do znatnog
napretka u lijecč enju, simptomi se uz gore navedene promjene u nacč inu zč ivota mogu
kontrolirati, a kombinacija lijekova ili drugih metoda lijecč enja (primjerice
operativnog zahvata) mozč e pomocć i u usporavanju tijeka bolesti i poboljsč anju
kvalitete zč ivota te mnogi ljudi vode ispunjen i sretan zč ivot bez obzira na oboljenje.

12. NJEGA STOME

▪ Kozč a oko stome treba biti neosč tecć ena i suha,treba izgledati slicč no kao i kozč a na
drugoj strani trbuha (neosč tecć ena, ne iritirana).
▪ PRIBOR ZA NJEGU KOLOSTOME: stoma vrecć ica i odgovarajucć a podloga (disk), gaze,
rupcč icć e za skidanje ljepila ili necč istocć e od paste ili pudera, pastu, puder, sč karice
▪ POSTUPAK: Potrebno je toplom vodom oprati stomu i kozč u oko stome (djecč ji
sapun). Posusč iti povrsč inu. Ne upotrebljavati sredstva koja iritiraju ili susč e kozč u,
također niti kreme zbog nemogucć nosti lijepljena plocč ice. Za njeno postavljanje
potrebno je da otvor na plocč ici bude nekoliko milimetara vecć i od samog promjera
stome kako bi se zasč titila okolna kozč a. Ako na kozč i postoje neravnine ili je stoma u
ravnini kozč e moţe se koristiti zasč titna pasta koja cć e omogucć iti da plocč ica legne na
kozč u. Odlijepiti zasč titnu foliju sa plocč ice i pazč ljivo ju postaviti na kozč u. Na plocč icu
postaviti vrecć icu te provjeriti da li je vrecć ica dobro prikopcč ana ( treba se cč uti
“klik”).
▪ PLOCČ ICA I VRECĆ ICA ZA STOMU: dvodijelni sistem se sastoji od samoljepljive bazne
plocč ice sa plasticč nim prstenom na koji se prikopcč a odgovarajucć a vrecć ica za
kolostomu. Plocč ica stoji na kozč i zaljepljena nekoliko dana dok se vrecć ica mijenja
svakodnevno. Jednodijelni sustav - sastoji se od vrecć ice i samoljepive plocč ice, tako
da se svakodnevno mijenja cijelo pomagalo.
▪ KOMPLIKACIJE KOLOSTOME: komplikacije se mogu podjeliti na rane i kasne
• Ranim komplikacijama zajednicč ko su metabolicč ke promjene, iritacija
kozč e,ishemija i stoma retrakcije.
• Zajednicč ko kasnim komplikacijama su parastomalna kila, stenoza i prolaps.
◦ Nedovoljan priljev krvi - znakovi ishemije se pojavljuju u roku 24 sata.
Prisutan je edem modre boje koji nastavlja do nekroze. Prouzrocč ena je
neadekvatnonim dotokom krvi u stomu.
◦ Stenoza - je obicč no rezultat ishemije.
◦ Parastomalna kila - vrlo uobicč ajena komplikacija nakon stvaranja stome.
Ucč estalost pojave kile je 50%. Faktori rizika su pretilost, starosna dob,
malignost, neishranjenost, KOPB.
◦ Kontaktni dermatitis nastaje istjecanjem fekalija na samu kozč u.
▪ PREHRANA BOLESNIKA SA KOLOSTOMOM: Za sč to kvalitetniji zč ivot sa kolostomom
treba slijediti uputstva koja su korisna za dobru regulaciju rada crijeva i kontrolu
stome bez komplikacija.
• dnevna kolicč ina hrane mora se dijeliti na tri obroka od kojih dva uvijek u isto
određeno vrijeme, sč to cć e pomocć i pri reguliranju probave
• ako su stolice proljevaste, treba izbjegavati mlijeko, bijelu kavu, sč ljive, med i
sč pinat kako bi se izbjeglo cč esto odljepljivanje kolostomnih vrecć ica i iritacija
kozč e oko stome
• dođe li do opstipacije potrebno je promijeniti nacč in prehrane, ali u konzultaciji
s lijecč nikom
• treba uzimati puno tekucć ine i izbjegavati gazirana picć a, jer mogu dovesti do
napuhavanja
• neka hrana kao sč to su luk, gljive i riba mogu izazvati neugodne mirise, za
njihovu neutralizaciju postoje tzv. pellete koje se ubacuju u kolostomnu vrecć icu
▪ EDUKACIJA BOLESNIKA SA KOLOSTOMOM: Neupucć enost bolesnika mozč e dovesti
do niza problema kao sč to su anksioznost, depresija, nesuradnja, histerija, apatija
• edukacija nije potrebna samo njemu vecć i njegovoj obitelji koja se također treba
naucč iti nositi sa novonastalom situacijom te ih poucč iti kako se postupa sa
stomom
• pacijent treba znati naziv zahvata,razumijeti svoje trenutno stanje
• objasniti mu kako uklopiti svoje novo zdravstveno stanje u svakodnevni zč ivot
• demonstrirati mu izvođenje postupka dokle god njemu bude potrebno da ga bi
mogao samostalno obavljati
• POJASNITI :
 ◦ da mu je dozvoljeno tusč iranje i plivanje
◦ umjereno bavljenje sportom
◦ normalno provođenje seksualnog zč ivota
◦ da se sa stomom mozč e nakon zavrsč enog lijecč enja josč dugo pristojno zč ivjeti u
krugu prijatelja i svojih obitelji

13. PALIJATIVNA SKRB

▪ Palijativna skrb je vid pomocć i koja se mozč e pruzč ati onima kojima je potrebna i kao
takva predstavlja aktivno i sveobuhvatno zbrinjavanje bolesnika s uznapredovalim,
progresivnim bolestima s ciljem pruzč anja psiholosč ke, socijalne i duhovne podrsč ke.
▪ Palijativna skrb je pristup kojim se bolesnicima suocč enim sa smrtonosnom bolesč cću
i njihovim obiteljima unaprjeđuje kvaliteta zč ivota. Ona to cč ini putem sprjecč avanja i
olaksč anja trpljenja, pomocć u rane identifikacije i besprijekorne prosudbe i lijecč enja
boli i drugih problema: fizicč kih, psihosocijalnih i duhovnih.
▪ Cilj palijativne skrbi je posticć i najbolju mogucć u kvalitetu zč ivota za pacijenta i obitelj.
▪ Fokus plana skrbi su kvaliteta preostalog zč ivota, olaksč anje bolnih simptoma i
podrsč ka u zč alovanju.
▪ Najvazč niji aspekt palijativne skrbi je kontrola boli i drugih neugodnih fizicč kih,
emocionalnih (psiholosč kih), socijalnih i duhovnih simptoma i problema. Svi aspekti
skrbi su usmjereni na stvaranje ugode, posč tovanje zč ivota i optimizaciju bolesnikove
kontrole i autonomije.

14. NJEGA PUPČANOG BATALJKA

▪ provodi se jednom dnevno, sve do otpadanja bataljka-7-10 dana po porodu
▪ POSTUPAK:
• Oprati ruke
• Kozč u oko batrljka ocč istiti sterilnom gazom namocč enom u alkohol
• Batrljak isto ocč istiti tom gazom
• Antibiotski prasč ak
• Zavije se suhom, sterilnom gazom i pricč vrsti rubom kosč uljice
• Dok ne otpadne gornji rub pelene treba spustiti
• Najbolje se susč i kad je na zraku i kad nije vlazč an
• Osusč i se brzo, za 3 – 4 dana potpuno izgubi tekucć inu, a nakon 7 – 10 dana
otpada
• Pupcč ana ranica zaraste do trecć eg tjedna

15. OJEDINE
▪ osč tecć enja kozč e izazvana vanjskim nepovoljnim cč imbenicima zbog: vlazč enja kozč e
mokracć om, stolicom i vlagom; znojenja zbog pretjeranog utopljavanja, pretijesne
odjecć e, rublja koje nije dovoljno isprano od deterdzč enta i izglacč ano, infekcija
gljivicom.
▪ Najcč esč cća mjesta nastanka su podrucč je gluteusa, prepona, spolnih organa, u pazuhu i
na vratu.
▪ SIMPTOMI: ogranicč eno crvenilo kozč e, topla kozč a, lagano otecč ena kozč a, povrsč inska
ili dublja osč tecć enja kozč e koja vlazč e, svrbezč i pecč enje, nemir i razdrazč ljivost djeteta,
kod infekcije gljivicom naziru se mjehuricć i koji pucaju i stvaraju se plohe kojima
nedostaje povrsč inski zasč titni sloj kozč e
▪ SPRECČ AVANJE OJEDINA:
• Pravilna i redovita njega kozč e i odrzč avanje kozč e suhom
• Zasč tita predilekcionih mjesta uljem i mastima
• Dobro ispiranje rublja i glacč anje
• Pravilno odijevanje djeteta
▪ LIJECČ ENJE:
 • Pojacč ati njegu kozč e, a crvena mjesta mazati dermaticima koji ubrzavaju
epitelizaciju kozč e
• Vlazč ne ojedine susč iti toplim zrakom i stavljati obloge od FO
• Kada je mogucć e, zahvacć ene dijelove osloboditi odjecć e
• Antimikotici ako je u pitanju infekcija gljivicom
• Antibiotske masti ako je u pitanju bakterija

16. POROD i PORODNA DOBA

▪ Trudnocć a traje 280 +/- 14 dana, 10 lunarnih mjeseci ili 40 tjedana
▪ Porod je istiskivanje produkata zacč ecć a, fetusa i sekundina od 28.tjedna gestacije.
▪ Uzroci koji dovode do poroda su:
• regresija funkcije posteljice i maturacija fetusa
• djelovanje prostaglandina iz plodovih ovoja i amnionske tekucć ine na gravidni
uterus i cervix
• kontrakcije maternice
• posljedicč na maturacija cervixa
• djelovanje oksitocina na miometrij
▪ 3 faktora koji omogucć uju normalan mehanizam poroda su:
• porodni kanal
• porodni objekt
• porodne snage
▪ Trajanje poroda – za prvorotkinju (nulipara) do 12 h, visč erotkinju (multipara) 8 h
▪ 1. PORODNNO DOBA – DOBA OTVARANJA: pocč inje prvim trudovima ili prsnucć em
vodenjaka, a zavrsč ava kad je usč cće potpuno otvoreno
• Latentna faza: 2 – 3 cm, 8 h; aktivna faza: usč cće se otvara 1.2 – 1.5 cm/h
• Rade se rutinske pretrage + anamneza
• Unutarnji i vanjski pregled; svaka 3 do 4 sata u ovom dobu, utvrđuje se
dilatacija cerviksa, debljina i elasticč nost ruba usč cća, vodecć a cč est i njena
angazč iranost. Kontrolira se izgled i kolicč ina plodove vode. Kontrola vitalnih
funkcija + diureza.
• Klizma, brijanje, CTG ( normalan je 120 do 160 /min)
• Pracć enje trudova, po potrebi kisik
• DRIP – i.v. – oksitocin – 5 do 10 UI u 500 ml 5 % ili 10 % glukoza ili Ringer –
stimuliranje trudova – izazivaju kontrakcije uterusa. Trudovi se pojacč avaju i
porod ubrza prokidanjem vodenjaka.
• Vjezč be disanja
• spazmoanalgetici – diazepam, spasmex, dolantin.
▪ Porod se inducira amniotomijom i medikamento (prostaglandim u obliku gela i
vaginaleta kod nezrelog cerviksa + oksitocin u obliku dripa). Inducira se kad postoji
indikacija za dovrsč enje poroda – gestoze, dijabetes, intrauterini zastoj rasta cč eda,
prenesenost, prijetecć a eklampsija, eklampsija, kardiovaskularne bolesti majke.
▪ 2.PORODNO DOBA- DOBA ISKONA: kada je usč cće potpuno otvoreno (10 cm) uz
prave trudove i napone, a zavrsč ava kad se dijete porodi
• Prvorotkinje: 1 – 2 h, visč erotkinje 20 – 40 min
• Spazmolitici, sedativi, analgetici
• KRETNJE GLAVICE:
◦ Glava ne smije naglo izacć i van da ne dođe do pucanja kapilara
◦ Fleksija – najmanjim promjerom ulazi u zdjelicč ni kanal
◦ Unutrasč nja rotacija (mala fontanela dolazi pod simfizu)
◦ Defleksija (prelaz tjemena preko međice)
◦ Vanjska rotacija (glavica, se okrecć e prema majcč inom boku) – nakon vanjske
rotacije glavice rađa se prednje rame, potom strazč nje rame i trup cč eda.
• Tijekom defleksije potrebno je zasč titi međicu – desnu rasč irenu sč aku stavimo na
 međicu koju skupljamo a lijevom rukom polozč enom na glavicu omogucć avamo
defleksiju glavice preko međice. Nakon rođenja prihvacć amo je između dviju
sč aka te lagano povlacč ecć i prema dolje olaksč avamo vanjsku rotaciju i time rođenje
prednjeg ramena. Potom se glavica povlacč i prema dolje i rodi se strazč nje rame,
te se cč edo prihvacć a za ramena i kompletno porodi. Krv iz pupkovine se potisne
prema cč edu, te se na udaljenosti dva poprecč na prsta od trbuha cč eda pupkovina
podvezč e i prerezč e. Dijete se stavlja majci na trbuh, vazč e, mjeri i postavi
identifikacijski broj. Radi se APGAR i fetalna pehametrija – procjena
oksigenacije cč eda.
• Indikacije za pehametriju su mekonijska plodova voda i patolosč ki CTG. Radi se
kad je usč cće otvoreno visč e od 3 cm, incizija lancetom te se kapilarna krv aspirira
u kapilarne cjevcč ice.
• Radi se epiziotomija – urez međice. Skracć uje se drugo porodno doba, olaksč ava
defleksija i prevenira ruptura međice. Obavezna je pri svakom patolosč kom
porodu (zadak, visč eplodna trudnocć a, prijevremeni porod) i opstetricč kim
operacijama (forceps, rucč na pomocć , vakum).
▪ SET ZA POROD: 2 sterilne komprese i sterilne sč kare, aspirator, epruveta za krv iz
pupkovine (ako je zč ena Rh -), dezinficijens, sterilna posuda s dezinficijensom
▪ Nakon poroda novorođencč e stavljamo na sterilnu kompresu, vrsč i se aspiracija
disč nih puteva. Nakon pulsacije sestre rezč e pupkovinu i podvezuje pupak. Dijete se
zamota, obrisč e se vernix i kupa se u djecč joj sobi.
▪ 3. PORODNO DOBA-ROĐENJE DJETETA: 30 – 60 min, pocč inje trenutkom rađanja
djeteta te zavrsč ava porađanjem posteljice
▪ Znakovi odljusč tenja:
• SCHRODEROV: posteljica je u donjem uterinom segmentu, a uterus se povlacč i
prema donjoj strani
• KUSTNEROV: pritiskom iznad simfize ne bi trebalo docć i do uvlacč enja pupkovine
• AHLEDLOV: peanova hvataljka postavljena pred vulvu spusč ta se oko 10 cm
▪ Nakon rođenja prednjeg ramena ili glavice rodilji se daje 0, 2 mg i.v. uterostiptik
ergometrin koji izaziva jaku kontrakciju uterusa i odljusč tenje posteljice + oksitocin.
Nakon toga se povlacč i pupkovina i povlacč i u smjeru crte vodilje porodnog kanala i
tako porodi posteljica s ovojima ili se cč vrsto uhvati i podigne mlohava trbusč na
presč a, a rodilji se kazč e da jako stisne.
▪ Ako se sekundine ne rode nakon toga fundus uterusa se prihvati između kazč iprsta i
palca te potisne prema zdjelicč nom izlazu i posteljica se istisne. Sekundine treba
pregledati da se iskljucč i manjak kotiledona ili ovoja i tako sprijecč e naknadna tesč ka
krvarenja i infekcije u babinju. Gubitak krvi iznosi oko 200 ml tijekom trecć eg doba.
▪ 4. PORODNO DOBA-STADIJ OPORAVKA: 2 h, cč etvrto porodno doba pocč inje
izlaskom placente, a predstavlja prijelaznu fazu poroda prema puerperiju (babinju),
sč iva se međica – epiziotomija, zbrinu se rupture cerviksa i međice
• tamponada
• RR, puls, kontrola hemostaze, opcć e stanje rodilje
• UZV
• Palpacija uterusa

17. ASFIKSIJA
▪ tezč ak poremecć aj disanja-hipoksije (pomanjkanje kisika u tijelu - mozgu) pri cč emu
dolazi do nakupljanja CO2
▪ VRSTE ASFIKSIJE:
• Bijela (blijeda) asfiksija je tezč i oblik
◦ boja kozč e je blijedosiva, hipotonija misč icć a je jaka ,odsutna je reakcija na
podrazč aje uz tihe i jedva cč ujne tonove srca ,potpuna apneja ili pojedinacč ni
udisaji
 • Plava asfiksija je blazč i oblik
◦ cijanoza kozč e i sluznica, odrzč an tonus misč icć a i ocč uvani primitivni refleksi,
usporena srcč ana akcija i respiracija

18. NJEGA PUPKA

▪ Jednom dnevno, nakon kupanja
▪ asepsa, dezinfekcija okoline rane sterilnom gazom namocč enom alkoholom,
ispiranje s FO, antibiotski prasč ak
▪ prekrije se sterilnom gazom koja se ucč vrsti mrezč icom ili zavojem, kad ranica
prestane vlazč iti ne treba je visč e prekrivati
▪ zaraste nakon 14 dana

19. VARIČELE
▪ Djecč ja zarazna bolest uzrokovana virusom iz skupine herpesa-varicelle zoster virus
▪ karakteristicĉ an je osip
▪ bolest je blaga kod djece dok kod odraslih mozč e biti smrtonosna; prenosi se
kapljicč nim putem, dodirom ili zrakom.
▪ Inkubacija je 10 – 20 dana – osoba je zarazna dok mjehuricć i ne postanu kraste.
▪ SIMPTOMI: osip, temp. povisč ena, glavobolja, malaksalost, svrbezč
▪ TERAPIJA: mirovanje, kupanje u hipermanganu

20. APGAR
▪ sustav procjene vitalnosti novorođencč eta.
• A – izgled (boja kozč e)
• P – puls
• G – placč
• A – tonus misč icć a
• R – disanje
▪ Procjenjuje se 60 sekundi nakon zavrsč enog poroda novorođencč eta, druga procjena
je 5 minuta nakon poroda

21. DEKUBITUS
▪ ogranicč eno osč tecć enje kozč e i/ili potkozč nog tkiva uslijed dugotrajnog pritiska na
mjestima gdje su kosč tani izdanci prekriveni tanjim slojem potkozč nog tkiva
▪ najcč esč cće nastaje kada bolesnik dugo lezč i:
• NA LEĐIMA: predio zatiljne kosti, lopatica, laktovi, krizč a, trtica, pete
• NA BOKU: u predjelu usč ke, ramena, vanjske strane lakta, kuka, vanjske strane
 koljena i glezč nja
• POTRBUSČ KE: u predjelu prsne kosti, rebara, prednja izbocč enja bocč ne(os ilium)
kosti, koljena, unutarnjeg glezč nja i gornje strane stopala
▪ STUPNJEVI DEKUBITUSA:
• 1. STUPANJ: crvenilo kozč e koje na pritisak pobijeli, a vracć a se prestankom
pritiska, zahvacć a epidermis i na tom je mjestu kozč a topla
• 2. STUPANJ: crvenilo napreduje do cijanoze, ne nestaje na pritisak, a kozč a je
topla; stvaraju se mjehuri i blaga osč tecć enja kozč e, zahvacć eni su svi slojevi kozč e i
djelomicč no potkozč no tkivo
• 3. STUPANJ: kozč a je smeđe boje, a postoji li rana njezina okolina je
hiperpigmentirana i u njoj se vidi nekroticč no tkivo
• 4. STUPANJ: nekrozom su zahvacć eni svi slojevi kozč e, potkozč nog tkiva i misč icć a
▪ PREVENCIJA DEKUBITUSA:
• adekvatna osobna higijena bolesnika
• promjena polozč aja bolesnika
• primjena antidekubitalnih pomagala
• pravilna prehrana i nadoknada tekucć ine
• aktivne i pasivne vjezč be

22. KATETERIZACIJA MOKRAĆNOG MJEHURA

▪ Postupak pri kojem se kateter kroz uretru uvodi u mokracć ni mjehur radi
isprazč njavanja urina. Kateter za trajno prazč njenje mokracć nog mjehura (Folijev)
mozč e biti dvokraki ili trokraki
▪ Indikacije za kateterizaciju – sva stanja kada bolesnik ne mozč e spontano mokriti, a
mokracć ni mjehur treba isprazniti (retencija urina, prije opreacije, poroda, u
dijagnosticč ke i terapijske svrhe)
▪ Kateterizacija se izvodi po svim pravilima asepse.
▪ IZVOĐENJE ZAHVATA:
• Zasč tititi krevet paravanom
• Staviti samo jedan jastuk pod glavu
• Bolesnik lezč i na leđima bez odjecć e na donjem djelu tijela, zč ena s rasč irenim
nogama savijenim u koljenima, a musč karac s ispruzč enim
• Otvoriti set za kateterizaciju, obucć i rukavice
• Dezinficirati vanjsko usč cće mokracć ne cijevi sterilnim tupferom namocč enim u
dezinfekcijsko sredstvo u smjeru od sinfize prema anusu
• Kod zč ena koristiti 7 tupfera
• Uvesti kateter (u musč karca se stavi kap anestezijskog gela i pricč eka 1 – 2
minute) pomocć u sterilne hvataljke njezč nim pokretima u mokracć ni mjehur (4-5
cm zč ene, 10 – 12 cm musč karci), dok se ne pojavi urin
• Kada se pojavi urin josč 2 – 3 cm

23. PRISILNI POLOŽAJI

▪ FOWLEROV POLOZČ AJ: polusjedecć i, s nogama lagano savijenim u koljenima, pod
kutem od 45 °
▪ ORTOPNOICČ AN POLOZČ AJ: zauzimaju ga bolesnici sa izrazito otezč anim
disanjem(dekompenzacija srca)-bolesnik sjedi u krevetu, uspravno ili lagano
nagnut prema naprijed, po mogucć nosti sa nogama spusč tenim niz krevet
▪ POLOZČ AJ KOD UPALE POREBRICE, PLUCĆ A i OZLJEDA REBARA: bolesnik lezč i na
bolesnoj strani i na taj nacč in smanjuje njezino gibanje pri disanju, sč to ublazč ava bol
▪ POLOZČ AJ KOD BOLOVA U TRBUSČ NOJ SČ UPLJINI: bolesnik lezč i s koljenima privucč enim
prema prsima i tako smanjuje napetost trbusč ne stijenke i bol
▪ TRENDELEBURGOV POLOZČ AJ: bolesnik lezč i s glavom i ramenima spusč tenim nizč e od
zdjelice i donjih ekstremiteta(autotransfuzijski polozč aj-kod kolabiranja zbog niskog
RR ili sč oka)
 ▪ POLOZČ AJ KOD TETANUSA: prisilno se javlja za vrijeme tonicč no-klonicč nih grcč eva-
bolesnik je izvijen u luku oslanjajucć i se samo na zatiljak i pete-opistotonus
▪ POLOZČ AJ KOD MENINGITISA: prisilno se javlja u bolesnika s upalom mozč danih
ovojnica-bolesnik lezč i sa zabacč enom glavom i koljenima privucč enim tijelu
▪ POLOZČ AJ ONESVIJESČ TENOG BOLESNIKA: onesvijesč tenog treba polozč iti
ispruzč enog(ne smije mu se savijati kraljezč nica ako se sumnja na njezinu ozljedu)-
glava je zabacč ena prema natrag i okrenuta postrance, sč to omogucć uje disanje i
sprjecč ava aspiraciju sekreta
▪ QUINCKEOV-DRENAZČ NI POLOZČ AJ: kod bolesti disč nih puteva popracć enih stvaranjem
velikih kolicč ina sekreta u bazalnim dijelovima plucć a potrebno je bolesnika postaviti
u polozč aj koji cć e omogucć iti iskasč ljavanje, postavljanjem donjih dijelova plucć a na
visč u razinu od gornjih
▪ KOLEMANOV POLOZČ AJ: osigurava prohodnost disč nih puteva i sprjecč ava
aspiraciju(unesrecć ene osobe tijekom transporta, onesvijesč tene ili u komi)-
bolesnika smjestimo na bok, okretanjem preko boka u potrbusč ni nagib,
povlacč enjem za gornju ruku, jednim jastukom poduprijeti iza leđa, a drugim ispred
prsnog kosč a, dok je donja noga ispruzč ena, a gornja polusavijena; između koljena se
stavlja jastuk; gornja ruka savijena u laktu stavlja se pod glavu ili bolesnikov jastuk,
a donja je ispruzč ena iza njegovih leđa
▪ NELSONOV POLOZČ AJ: primjenjuje se u drenazč i sekreta kod bronhiektazija i plucć nog
apscesa-bolesnika smjestimo u potrbusč ni polozč aj s jastukom stavljenim pod trbuh
tako da se trup tijela savija, a glava i prsni kosč polozč eni su nadolje
▪ NOBLEOV POLOZČ AJ: bolesnik sjedi, leđima okrenut prema lijecč niku, s ramenima i
glavom pognutim prema naprijed-primjenjuje se pri pregledu lumbalni regija i pri
sukusiji bubrega, punkciji bubrega i lumbalnoj punkciji
▪ ROBSONOV POLOZČ AJ: polozč aj je bolesnika na kirursč kom stolu, pri operaciji zč ucč nog
mjehura i zč ucč nih puteva-bolesnik lezč i na leđima s pjesč cčanom vrecć icom ispod 11. i
12. rebra
▪ GENOKUBITALNI POLOZČ AJ: polozč aj je pri kojem je bolesnik naslonjen na koljena i
laktove -najcč esč cće kod pregleda debelog crijeva i prostate

24. 3 SIMPTOMA DIJABETESA

▪ poliurija
▪ polidpisija
▪ polifagija

25. PROCJENA RIZIKA ZA PAD

▪ Morseova skala
• procjenjuje se sč est cč estica (prethodni padovi, druge medicinske dijagnoze,
pomagala pri kretanju, infuzija, stav/premjesč tanje, mentalni status)
◦ mogucć i raspon bodova je od 0 do 125 na temelju cč ega se utvrđuje razina
potencijalnog rizika (od 0 do 24 boda – nizak rizik; od 25 do 44 boda
umjeren rizik; 45 i visč e bodova – visoki rizik)
26. BRADEN SKALA
▪ sastoji se od procjene sč est parametara sklonosti nastanka dekubitusu:
• SENZORNA PERCEPCIJA: sposobnost osobe da izvijesti o nelagodi uslijed
pritiska na tvrdu podlogu
• VLAZČ NOST: stupanj u kojem je kozč a izlozč ena vlazi
• AKTIVNOST: stupanj fizicč ke aktivnosti
• POKRETLJIVOST: sposobnost osobe da mijenja i kontrolira polozč aj tijela
• PREHRANA: uobicč ajen unos hrane i tekucć ine
• TRENJE I RAZVLACČ ENJE
▪ raspon bodova krecć e se od 6 do 23, pri tome manji broj bodova oznacč ava vecć i rizik
 za nastanak dekubitusa
• 19-23 boda- nema rizika
• 15-18 bodova- prisutan rizik
• 13-14 bodova- umjeren rizik
• 10-12 bodova- visok rizik
• 9 i manje- vrlo visok rizik

27. IMUNIZACIJA
▪ cijepljenje je (aktivna imunizacija) postupak izazivanja dugotrajne obrambene
spremnosti organizma protiv uzrocč nika zaraznih bolesti.
▪ razlika između seruma i cjepiva je ta sč to serum sadrži gotova antitijela, a cjepivo ih
stvara.
▪ VRSTE CJEPIVA:
• monovalentno - cjepiva pripremljena samo protiv jedne bolesti (BCG
cjepivo,anatoksin tetanusa,cjepivo protiv kolere, tifusa, morbila, paratotisa,
rubeole, krpeljnog meningoencefalitisa, bjesnocć e, hepatitisa B i influence)
• polivalentno - cjepiva koja sadrzč e antigene nekoliko uzrocč nika istodobno(Di Te
Per (difterija-tetanus - pertusis), Mo Pa Ru (morbili, mumps, rubeola) i zč ivo
trovaljano cjepivo protiv poliomijelitisa
• opcć e i lokalne reakcije nakon cijepljenja: vrucć ica, lokalno crvenilo na mjestu
infekcije, rijetke alergijske reakcije ili konvulzivni sindromi.
▪ KONTRAINDIKACIJE CIJEPLJENJA: a
• akutne bolesti, febrilna stanja i preosjetljivost na sastojke cjepiva.
▪ NACČ IN PRIMJENE CJEPIVA:
• BCG:
◦ i.k. 0,5 ml za novorođencč ad, a 0,1 ml za ostalu djecu
◦ na granici između gornje i srednje trecć ine lijeve nadlaktice
◦ tuberkulinski test se izvodi se i.k. na volarnoj strani lijeve podlaktice u
kolicč ini 0,1 ml
• DI TE PER
◦ i.m.
◦ DI – TE je anatoksin, PER je inaktivirani uzrocč nik
◦ 2.doza nakon 8.tjedna
• MO PA RU
◦ s.c. u nadlakticu
• HiB
◦ i.m. 2 doza nakon 8.tjedana, 3.doza – 8 tjedana nakon druge doze
◦ revakcinacija s 12 mj zč ivota

28. SESTRINSKA DIJAGNOZA

▪ aktualni ili potencijalni zdravstveni problem kojeg su ms. s obzirom na edukaciju i
iskustvo sposobne i ovlasč tene tretirati (Gordon, 1986.) Sadrzč i opis problema i po
mogucć nosti cč initelje koji su utjecali na njegov nastanak (uzroci). Iz problema cć e
proizacć i cilj u PZNJ, dok navođenje uzroka usmjerava odabir intervencija za
rjesč avanje problema.

29. DIABETES MELLITUS

▪ bolest s kronicč nim poremecć ajem metabolizma (ugljikohidrata, masti, bjelancč evina,
minerala i tekucć ine) zbog apsolutnog ili relativnog manjka inzulina kojeg izlucč uje
gusč teracč a
• CČ IMBENICI RIZIKA: Genetska predispozicija, bolesti gusč teracč e, pretilost,
alkoholizam, trudnocć a, lijekovi, ciroza, nedovoljno kretanje, virusne bolesti,
fizicč ke i dusč evne traume
• SIMPTOMI: polifagija, polidipsija, poliurija – glavni simptomi, gubitak tjelesne
 tezč ine, manjak energije, nervoza, nesanica, vrtoglavica, gubitak libida, smetnje u
nogama, poremecć aj menstruacije, gubitak libida, svrbezč spolovila, sporo
cijeljenje rana, gingivitis – upala zubnog mesa
▪ DIABETES MELLITUS - TIP 1: rjeđi oblik koji se javlja u djece i mlađih osoba
• razlog nastanka je gresč ka u imunolosč kom sustavu. U tih bolesnika gusč teracč a ne
mozč e sama izlucč ivati vlastiti inzulin u krvotok. Tip 1 dijabetes je ovisan o
inzulinu i prati ga ketoza te predstavlja 5-10% svih dijabeticč ara. Ovaj oblik je
sklon ketoacidozi, bolesnici lako padaju u dijabeticč ku komu.
• Terapija inzulinom osnova je lijecč enja osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1.
Inzulinsku terapiju mogu uzimati i osobe s dijabetesom tipa 2 ukoliko je
terapija dijetom i tabletama bila bezuspjesč na. Bolesnici na inzulinskoj terapiji
uzimaju inzulin dozč ivotno!
▪ DIABETES MELLITUS TIP 2: najcč esč cći oblik sč ecć erne bolesti. Vrlo vazč nu ulogu u
razvoju sč ecć erne bolesti tipa 2 imaju prekomjerna tjelesna tezč ina, manjak
tjelovjezč be i nasljeđe.
• Gusč teracč a proizvodi inzulin, ali ne dovoljno. SČ ecć erna bolest tipa 2 obicč no se
otkrije rutinskim pregledima kod lijecč nika (sistematski pregled) nalazom
povisč enih vrijednosti glukoze u krvi i u urinu prije pojave simptoma.
• Kod laksč ih slucč ajeva dijabetesa lijecč enje se provodi oralnim antidijabeticima
(hipoglikemicima) koji snizč ava razinu sč ecć era u krvi. Lijek treba dati bolesniku
prema lijecč nicč koj odredbi, 15- 30 minuta prije obroka. Pocč etak djelovanja lijeka
je 30 minuta do jednog sata nakon uzimanja. Tablete stimuliraju gusč teracč u da
proizvodi visč e inzulina i poboljsč ava njegovo djelovanje na stanice tijela.
▪ KOMPLIKACIJE DIJABETESA: rane komplikacije dijabetesa su hiperglikemija i
hipoglikemija.
▪ SIMPTOMI HIPERGLIKEMIJE ( DIJABETIČKE KETOACIDOZE)
• zadah po trulim jabukama (acetonu)
• zč eđ, upale ocč i, umor,pospanost,malaksalost, grcč eviti bolovi u trbuhu, kozč a je
suha, topla, nabrana , crvena te bez znojenja, anoreksija, sluznice su suhe, jezik
je oblozč en, usnice su raspucale i suhe, puls filiforman(nitast, slabo punjen,
razvucč en, tezč e palpabilan), mucč nina i povracć anje, snizč en krvni tlak, produbljeno
disanje
▪ HIPERGLIKEMIJSKA KOMA
• nastaje polako
• glukoza je iznad 50 mmol/L, ketonemija, metabolicč ka acidoza, glikozurija,
ketonurija
• UZROCI: manjak inzulina, izostanak terapije ( bolesnik jede, a ne uzme inzulin),
nepridrzč avanje dijete ( bolesnik jede slatku hranu), upale, prestanak uzimanja
terapije i hrane, nelijecč enje – bolesnik ni ne zna da je bolestan, stres, trauma,
kirursč ki zahvat
• INTERVENCIJE MEDICINSKE SESTRE:
◦ bolesnika polecć i u krevet
◦ dati terapiju - kristalni inzulin u trajnoj infuziji
◦ rehidracija
◦ mjeriti vitalne funkcije
◦ uzeti uzorak krvi i direktno poslati u laboratorij te uzeti i ABS
◦ uzeti uzorak urina
◦ pratiti diurezu
◦ bolesniku dati psiholosč ku podrsč ku
◦ kontinuirano promatrati bolesnika
◦ pozvati lijecč nika
◦ rehidrirati bolesnika
◦ ubiljezč iti postupke na temperaturnu listu
▪ VODECĆ I SIMPTOMI KOD HIPOGLIKEMIJE: tremor, hladan znoj, pojacč ana glad,
 tahikardija, glavobolja, razdrazč ljivost, vrtoglavice, smetnje vida, blijeda i vlazč na
kozč a, smetnje govora, vlazč enje sluznice, trnjenje u ustima i prstima, teturanje,
grcč evi misč icć a, puls dobro punjen, promjene u ponasč anju, tlak normalan, disanje
normalno
▪ HIPOGLIKEMIJSKA KOMA: nastaje naglo, glukoza je ispod 2,5 mmol po L, nema
glikozurije, nema ketonurije, nema ketonemije
• UZROCI: gresč ke pri uzimanju terapije ( bolesnik uzme inzulin ili lijek, ali ne
jede), prevelika doza inzulina, interakcija s drugim lijekovima, fizicč ki napor,
gladovanje, bolesti- jetrene ili bubreţne
• INTERVENCIJE MEDICINSKE SESTRE:
◦ bolesnika udobno smjestiti
◦ pozvati lijecč nika
◦ ako je pri svijesti dati mu ugljikohidratni obrok
◦ otvoriti intravenski put
◦ uzeti uzorak krvi i urina
◦ prebrisati kozč u
◦ mjeriti vitalne funkcije
◦ dati 50 % glukozu, glikogen
◦ psiholosč ka podrsč ka
◦ promatranje bolesnika
▪ KASNE KOMPLIKACIJE: mikroangiopatije i makroangiopatije.
• MAKROANGIOPATIJE: nastaju zbog aterosklerotskih promjena na arterijama,
najcč esč cće pod klinicč kom slikom :
◦ koronarne bolesti (angina pektoris, infarct miokarda)
◦ cerebrovaskularne bolesti (CVI-cerebrovaskularnog inzulta)
◦ periferne vaskularne bolesti (dijabeticč ko stopalo i gangrena)
• DIJABETIČKO STOPALO I GANGRENA: uslijed osč tecć enja periferne cirkulacije
bolesnici oboljeli od dijabetesa imaju cč esto probleme s nogama, karakterizirane
trncima, grcč evima i osjecć ajem hladnocć e. Noge su blijede i hladne bez osjeta
dodira. Bolesnici hodaju polagano uz povremeno hramanj tipa „‟bolesti
izloga‟‟,tj. nakon nekoliko koraka zastanu zbog boli u nogama (kao da
razgledaju izloge) , a kad se odmore, opet nekoliko puta koraknu. Kod
dugogodisč njih dijabeticč ara skracć uju se tetive, prsti deformiraju, smanjeno se
znoje pa je kozč a suha , zadebljana i ispucana. Na stopalima zbog vecć eg pritiska
nastaju zč uljevi, „‟kurje ocĉ i‟‟.
◦ Losč om higijenom, tijesnom obucć om ili ozljedama stopala otvara se put
infekciji te je mogucć nastanak nekroze i vlazč ne gangrene,a posljedice su
katkad sepsa, amputacija stopala ili noge.
• MIKROANGIOPATIJE: nastaju zbog poremecć aja metabolizma i osč tecć enja
kapilarnog sustava pa posljedicč no nastaje:
◦ RETINOPATIJA: osč tecć enje mrezč nice oka uz slabljenje vida, zamucć enje lecć e te
pojava mrene (katarakte), glaukom, krvarenje na retini, osč tecć enje zč ivaca pa i
sljepocć a
◦ NEFROPATIJA: osč tecć enje bubrega zbog glomeruloskleroze i ateroskleroze k.
zč ila uz poroteinuriju i cč este upale nakapnice , razlog su bubrezč ne
insuficijencije i arterijske hipertenzije dijabeticč ara- dijaliza
◦ NEUROPATIJA: osč tecć enje zč ivca zbog promjena na kapilarama zč ivcč anih
ovojnica; zbog bolesnikove neosjetljivosti mozč e docć i do bezbolnih ozljeda,
opasnih fraktura, isč cčasč enja, ranjavanja ili opekotina.

30. CEREBROVASKULARNI INZULT

▪ ishemijski poremecć aj cirkulacije u mozgu – duzč i nedostatak krvi i odumiranje
mozč danog tkiva
▪ ETIOLOGIJA
 • zacč epljenje krvne zč ile ugrusč kom krvi (embolusom,trombom) – 80% svih CVI
• hipertenzijsko krvarenje – 20% svih CVI
▪ KLINIČKA SLIKA
• poremecć aji motorike - hemiplegija i hemipareza suprotne strane tijela
• poremecć aji senzibiliteta - suprotne strane tijela
• poremecć aji govora - afazije
• poremecć aji svijesti - sve do kome
▪ ZADACI MEDICINSKE SESTRE – TEHNIČARA kod pacijenata sa CVI:
• CJELOVITO PROMATRANJE (VF, pokretljivost, svijest)
• OSOBNA HIGIJENA (polupokretnih, nepokretnih; pacijenti sa CVI-om smanjeno
pokretni)
• SPRJEČAVANJE KDL (dekubitus, tromboza, tromboflebitis, kontrakture,
nesvjestica, respiratorne infekcije)
• PRIPREMA ZA DG. ZAHVATE
◦ NEUROLOSČ KI PREGLED
◦ LAB. PRETRAGE KRVI I URINA
◦ LUMBALNA PUNKCIJA (između 4. i 5. lumb. kraljesč ka - krv u likvoru - hipert.
krvarenje)
◦ CT (odmah 1. dan je najbolje vidljiva ishemija), MR, scintigrafija mozga,
EEG, cerebralna angiografija, dopler,…
• PRIMJENA Th.: antikoagulantna sredstva (heparin), antiagregacijska sredstva –
pripravci acetilsalicilne kiseline (Aspirin)-sprjecč ava agregaciju (sljepljivanje)
trombocita, kortikosteroidi (deksametazon)-protiv edema mozga, antibiotici,
kardiotonici,antihipertenzivi
• PREHRANA BOLESNIKA
◦ prirodna pasivna
◦ umjetni nacč ini prehrane
• REHABILITACIJA – zapocč eti je sč to ranije (unutar 48h) bez obzira na stanje i
stupanj pokretljivosti+govorna RHB
• ZDRAVSTVENI ODGOJ: regulacija hipertenzije i kolesterola, lij. diabetesa
mellitusa i srcč anih bolesti, redukcijska dijeta (smanjen ukupni unos hrane)-
izbjegavanje sč ecć era,soli, masti, zabraniti alkohol i pusč enje, regulacija nacč ina
zč ivota (rekreacija,sč etnje,…)
▪ PREVENCIJA
• PRIMARNA PREVENCIJA
◦ identifikacija osoba sklonih CVI-ju
◦ korekcija cč initelja koji pogoduju pojavi CVI-a (hipertenzija, hiperlipidemija,
pretilost)
• SEKUNDARNA PREVENCIJA: kod osoba koje su preboljele CVI u svrhu
sprjecč avanja progresije bolesti i sprjecč avanja ponavljanja incidenta
◦ MJERE SEKUNDARNE PREVENCIJE
▪ pridrzč avanje uputa o lijecč enju bolesti/stanja koja su izazvala CVI
▪ redovne zdr. kontrole
▪ uspostavljanje i odrzč avanje motivacije za zč ivot
▪ izbjegavanje stresa
▪ postizanje i odrzč avanje idealne tjelesne mase
▪ zdrava prehrana
▪ nepusč enje
▪ aktivnost primjerena dobi

31. ŠOK
▪ Stanje tesč ko poremecć ene cirukulacije; smanjena prokrvljenost tkiva, nedostatak O2,
acidoza.
 ▪ HIPOVOLEMIJSKI ŠOK: nastaje gubitkom 30 % cirkulirajucć eg volumena ako je
krvarenje iz venskog sustava, mozč e i iz kapilarnog; iznad 50 % smrt
• zbog gubitka krvi i plazme, tekucć ine, elektrolita
• KLINICČ KA SLIKA: bolesnik uplasč en i nemiran, blijedopepelasta kozč a, RR
smanjen, usč ke cijanoticč ne, puls ubrzan, jedva pipljiv, osjecć aj zč eđi i pomanjkanja
zraka
• DIJAGNOZA: EKG; elektroliti, hemoblobin, hematokrit
• TERAPIJA I SESTRINSKE INTERVENCIJE:
◦ Osigurati oksigenaciju
◦ Analgetici i.v.
◦ Mjerenje temperature i satne diureze
◦ Infuzija
◦ Diuretici
◦ Kortikosteroidi
◦ Mjeriti CVT
▪ TRAUMATSKI ŠOK: pojava sč oka nakon ozljede, zbog gubitka krvi i plazme
• INTERVENCIJE:
◦ Zaustaviti krvarenje
◦ Imobilizacije frakture
◦ Glava i trup u horizontali
◦ Prohodnost disč nih puteva
◦ Analgetici i infuzija
▪ ANAFILAKTIČKI ŠOK: reakcija na agens na koji je osoba preosjetljiva, avlja se
nekoliko minuta nakon primjene
• SIMPTOMI: slabost, blijeda oznojena kozč a, povrsč no ubrzano disanje, otezč an
govor, filiforman, ubrzan puls, snizč en RR, dijereja, nekontrolirano mokrenje,
eritem ili urtikarija na kozč i, aurea u obliku svrbezč a, jaki bolovi u abdomenu kod
zč ena, grcč evi i bolovi u zč elucu, povracć anje
• INTERVENCIJE:
◦ Prekinuti davanje lijeka - CAVE
◦ Pozvati doktora
◦ Autotransfuzija
◦ Prohodnost disč nih puteva
◦ i.v. nadoknada tekucć ine
◦ primjena kisika i intubacija
◦ TERAPIJA: adrenalin – 0,2 – 0,5 ml 5 – 10 min, antihistaminici , aminofilin –
i.v. polako – najmanje 10 min, analgetici i antipiretici, bronhospazmolitici
• SERUMSKA BOLEST: mozč e se javiti 7 – 10 dana poslije djelovanja agensa;
svrbezč , urtikarija, zimica, temperatura, povracć anje; antihistaminici i antipiretici.
• KOLAPS: javlja se pri strahu od injekcija, zagusč ljivoj prostoriji ... ;bljedilo, hladan
znoj, gubitak svijesti; staviti u pravilan polozč aj

32. REANIMACIJA
▪ postupak kojim se zč eli uspostaviti cirkulacija oksigenirane krvi nakon iznenadnog
pulmonarnog i/ili kardialnog aresta. Vanjska masazč a srca + ventilacija srca.
Osč tecć enja mozga zapocč inju unutar 4-6 minuta. Osč tecć enja mozga su SIGURNA nakon
10 minuta BEZ KPR
▪ Napredno održavanje života uključuje:
• DEFIBRILACIJU
• KISIK
• TERAPIJU LIJEKOVIMA
• LANAC PREZČ IVLJAVANJA (rano prepoznavanje i poziv pomocć i, rana KPR, rana
defibrilacija, postreanimacijsko zbrinjavanje)
▪ POSTUPAK:
• Siguran pristup
• Provjeri odgovor
◦ Lagano protresite i pitajte “Jeste li dobro?”
▪ Ako odgovora:
• OSTAVITE GA U POLOZČ AJU U KOJEM STE GA NASČ LI
• SAZNAJTE SČ TO SE DOGODILO
• REDOVITO GA PROVJERAVATE
• Zovi pomoć ako ne odgovara
• Otvori dišni put
◦ Stavite ruku na cč elo i njezč no zabacite glavu
◦ Vrhove svojih prstiju postavite na vrh brade i podizanjem brade otvorite
disč ne putove
• Provjeri disanje
◦ GLEDAJ POMICANJE PRSNOG KOSČ A
◦ SLUSČ AJ ZVUK DISANJA NAD USTIMA OZLIJEĐENOG
◦ OSJECĆ AJ ZRACČ NU STRUJU NA SVOM OBRAZU
▪ Najduzč e 10 s
▪ Ako postoji ikakva sumnja u normalno disanje ponasč aj se kao da disanje
NIJE normalno
▪ Ako disč e NORMALNO → BOCČ NI POLOZČ AJ
▪ Posč aljite po pomocć ili zovite hitnu medicinsku pomocć
▪ Stalno provjeravajte disanje
▪ AGONALNO DISANJE:
• Nekoliko minuta nakon kardijalnog aresta
• ZČ rtva disč e: JEDVA ili RIJETKO I GLASNO HVATA ZRAK
• NE SMIJE se zamijeniti s normalnim disanjem
• Prepoznaj kao ZNAK KARDIJALNOG ARESTA
▪ ZOVI 112 ako ne disč e normalno
▪ VANJSKA MASAŽA SRCA
• 30 KOMPRESIJA NA PRSNU KOST
• Klekni sa strane zč rtve
• Postavi korijen dlana jedne ruke na sredinu prsne kosti
• Korijen dlana druge ruke stavi iznad prve
• Isprepleti prste
• Postavi se okomito na zč rtvin prsni kosč
• Utisni prsni kosč
• Frekvencija 100/min, dubina 4-5 cm
• Kompresija i opusč tanje traju jednako
• Nakon svake kompresije potpuno opusti pritisak bez odvajanja svojih ruku od
zč rtvine prsne kosti
• Ako je mogucć e svake 2 minute promijeniti osobu koja izvodi vanjsku masazč u
srca
▪ UMJETNO DISANJE
• Nakon 30 kompresija ponovo otvori disč ni put
• Stisni mekani dio nosa rukom koja je na cč elu
• Normalno udahni
• Svojim usnama obuhvati zč rtvina usta
• Polagano upuhni zrak
• Upuh traje 1 s
• Promatraj podizanje prsnog kosč a
• Drzč i glavu i dalje zabacč enu i bradu podignutu
 • Odmakni svoja usta od zč rtvinih
• Promatraj spusč tanje prsnog kosč a
• Ponovi upuh
• Nastavi s vanjskom masazč om srca
• POMAGALA: maska, sč titnik
◦ USTA NA NOS
▪ Tesč ka ozljeda usta
▪ Usta se ne mogu otvoriti
▪ Spasč avanje u vodi
▪ Tesč ko posticć i prijanjanje
◦ USTA NA TRAHEOSTOMU

▪ UMJETNO DISANJE – PRSNI KOŠ SE NE DIŽE

• Provjeri usnu sč upljinu i ukloni vidljivu opstrukciju
• Provjeri je li glava pravilno zabacĉ ena i brada podignuta
• Ne pokusč avaj primijeniti visč e od 2 upuha
• NASTAVI KPR
• Prekini postupak SAMO AKO zč rtva pocč ne normalno disati → radi ponovne
procjene
• Inacč e NE PREKIDAJ REANIMACIJU!!!

▪ KPR SAMO VANJSKOM MASAŽOM SRCA

• NE ZNATE ili NE ZČ ELITE primjeniti umjetno disanje
• Neprekidno 100/min
• Ne prekidaj reanimaciju dok zč rtva ne pocč ne normalno disati
• KPR SE NASTAVLJA dok:
◦ NE STIGNE STRUCČ NA POMOCĆ I PREUZME POSTUPAK
◦ ZČ RTVA NE POCČ NE NORMALNO DISATI
◦ SE NE UMORITE

▪ DEFIBRILACIJA: primjena istosmjerne struje kroz srce bolesnika, a s ciljem

prekidanja letalnih aritmija
• ventrikularna fibrilacija (najcč esč cćeg uzroka kardijalnog aresta)
• ventrikularne tahikardije bez pulsa
▪ Prema novim smjernicama ako pacijent dozč ivi arest pred timom HMP indicirana je
neodgodiva defibrilacija. Ako s odgodom zateknemo pacijenta u kardijalnom arestu
(duzč e od 5 min), prvo se provodi vanjska masazč a srca i umjetno disanje (2 min) i
tek tada se pristupi defibrilaciji.
• Defibrilira se jednim DC sč okom (direktnim) nakon cč ega slijedi 2 minute vanjske
masazč e srca i ventilacije, a potom se provjerava ritam i puls
• AUTOMATSKI VANJSKI DEFIBRILATOR(AVD)
▪ REANIMACIJA DJECE
• SPASČ AVATELJI-LAICI
◦ tehnike koje primjenjuje jedna osoba
◦ primjena omjera: 30 kompresija:2 ventilacije
◦ DVA ILI VISČ E SPASČ AVATELJA
▪ omjer (15:2)
• TEHNIKA VANJSKE MASAŽE SRCA: tehnika vanjske masazč e srca kod
dojencč eta: kompresija s dva prsta za jednog spasč avatelja i tehnika dva palca s
obuhvacć anjem prsnoga kosč a za dva ili visč e spasč avatelja. Za stariju djecu -
vanjska masazč a srca s jednom ili dvije ruke
• OSIGURATI SIGURNOST ZA SPAŠAVATELJA I DIJETE
• PROVJERITE REAGIRA LI DIJETE
 ◦ AKO DIJETE REAGIRA RJEČJU ILI POKRETIMA:
▪ ostavite dijete u polozč aju u kojem je nađeno (osigurajte da nije u
dodatnoj opasnosti)
▪ provjerite njegovo stanje i osigurajte pomocć ako je potrebno
▪ redovito ga ponovno procjenjujte
◦ AKO DIJETE NE REAGIRA
▪ glasno pozovite pomocć
▪ otvorite disč ne putove djeteta zabacivanjem glave i podizanjem brade
• ODRŽAVAJUĆI DIŠNE PUTOVE OTVORENIMA
◦ gledajte, slusč ajte i osjecć ajte normalno disanje postavljanjem lica blizu lica
djeteta i gledajucć i dizanje prsnoga kosč a
• AKO DIJETE DIŠE NORMALNO
◦ okrenite dijete u bocč ni polozč aj
◦ kontinuirano provjeravajte disanje
◦ AKO DIJETE NE DISČ E ILI DISČ E AGONALNO (rijetko, nepravilno disanje)
▪ pazč ljivo uklonite ocč iglednu opstrukciju disč nih putova
• AKO DIJETE NE DIŠE
◦ u pocč etku 5 puta upuhnite zrak
◦ dok provodite umjetno disanje ocijenite postoji li nagon na povracć anje ili
kasč alj kao odgovor. Takve reakcije ili njihova odsutnost dio su procjene
"znakova cirkulacije"
◦ osigurajte neutralni polozč aj glave i podignutu bradu
◦ udahnite i ustima obuhvatite usta i nosne otvore dojencč eta. Budite sigurno
da ste ih dobro obuhvatili
◦ upuhnite odmjereno u usta i nos dojencč eta kroz 1 - 1,5 sekundi, dostatno da
se postigne vidljivo odizanje prsnoga kosč a udahnite ponovo ponovite taj
slijed 5 puta
◦ ako imate potesč kocć e u postizanju djelotvornog upuhivanja zraka, disč ni
putovi su mozč da opstruirani:
▪ otvorite usta djeteta i uklonite strano tijelo ako je vidljivo u usnoj
sč upljini
▪ Ne pokusč avajte naslijepo prstom ukloniti strano tijelo
▪ ucč inite pet pokusč aja kako biste postigli djelotvorno upuhivanje. Ako
niste postigli djelotvorno upuhivanje zraka, zapocč nite s vanjskom
masazč om srca
▪ osigurajte zabacč enu glavu i podignutu bradu
▪ stisnite kazč iprstom i palcem ruke koja je na cč elu mekani dio nosa drzč ecć i
ga zatvorenim
▪ malo otvorite usta djeteta odrzč avajucć i podignutu bradu
▪ udahnite i obuhvatite usnama usta djeteta
▪ upuhnite odmjereno u usta kroz 1 - 1,5 sekunde promatrajucć i podizanje
prsnoga kosč a
▪ odrzč avajucć i zabacč enu glavu i podignutu bradu, odmaknite svoja usta od
zč rtvinih i promatrajte spusč ta li se prsni kosč kako zrak izlazi van
▪ udahnite ponovo i ponovite taj slijed 5 puta
▪ djelotvornosti umjetnog disanja se prepoznaje promatranjem odizanja i
spusč tanja prsnoga kosč a djeteta slicč no kao kod pokreta uzrokovanih
normalnim disanjem
▪ PROCJENA CIRKULACIJE DJETETA
• Ne duzč e od 10 sekundi
• gledajte znakove krvotoka koji ukljucč uju kretnje, kasč ljanje ili normalno disanje
(ne agonalno - to je rijetko, nepravilno disanje)
• Provjera pulsa
 ◦ kod dojencč eta - pipajte brahijalni puls na unutarnjoj strani nadlaktice
◦ kod djeteta iznad 1 godine - pipajte karotidni puls na vratu
▪ AKO STE SIGURNO OTKRILI ZNAKOVE CIRKULACIJE UNUTAR 10 SEKUNDI
• nastavite s umjetnim disanjem, ako je potrebno, sve dok dijete ne zapocč ne
samostalno djelotvorno disati
• okrenite dijete u bocč ni polozč aj ako je bez svijesti
• cč esto ga ponovno procjenjujte
▪ AKO NEMA ZNAKOVA CIRKULACIJE ILI PULSA
• zapocč nite vanjsku masazč u srca
• kod sve djece kompresija se radi na donjoj trecć ini sternuma
• kako bi se izbjegla kompresija gornjeg abdomena locirajte ksifisternum tako da
pronađete ugao gdje se najdonja rebra spajaju u sredini.
• sternum se pritisč cće jedan poprecč ni prst iznad toga mjesta
• pritisak treba biti dostatan da utisne sternum priblizč no za 1/3 dubine prsnoga
kosč a.
• otpustite pritisak i ponavljajte ga brzinom od oko 100/min
• VANJSKA MASAZČ A SRCA KOD DOJENCČ ADI – JEDAN SPASITELJ
◦ kada je spasč avatelj sam, provodi vanjsku masazč u srca vrhovima dva prsta
• VANJSKA MASAZČ A SRCA KOD DOJENCČ ADI – VISČ E SPASITELJA
◦ tehnika obuhvacć anja prsnoga kosč a
◦ Dva palca se postave ravno jedan uz drugog na donju trecć inu sternuma s
vrhovima postavljenim prema glavi dojencč eta. Ostalim dijelom obje ruke sa
skupljenim prstima obuhvatite donji dio prsnoga kosč a tako da vrhovi prstiju
podupiru leđa dojencč eta. Pritisnite na donji dio sternuma s dva palca tako
da ga utisnete priblizč no za 1/3 dubine prsnoga kosč a dojencč eta
▪ NASTAVITE REANIMACIJU SVE DOK
• dijete ne pokazč e znakove zč ivota (spontane respiracije, puls, pokreti)
• ne stigne kvalificirana pomocć
• postanete iscrpljeni
▪ KADA POZVATI POMOĆ?
• kada je nazocč no visč e od jednog spasč avatelja, jedan zapocč inje reanimaciju a
drugi odlazi po pomocć
• ako je prisutan samo jedan spasč avatelj, on cć e provoditi reanimaciju otprilike 1
minutu prije nego ode po pomocć .
• kako bi se prekid KPR skratio, ponijeti cć e sa sobom dojencč e ili malo dijete dok
poziva pomocć

33. HEMATEMEZA
▪ povracć anje svjezč e krvi tamnocrvene boje ili sadrzč aja nalik talogu crne kave,
djelomice porbavljene krvi u dodiru sa zč elucč anom solnom kiselinom
▪ uzrokovana krvarenjem iz varikoziteta jednjaka, zč eluca ili duodenuma
▪ bolesnik blijed i znojan, ubrzanog i jedva pipljivog pulsa, te niskog RR
▪ POSTUPAK:
• hitno obavijestiti lijecč nika
• bolesnika polecć i ili postaviti u Fowlerov polozč aj, s glavom okrenutom postrance
radi sprjecč avanja aspiracije zč elucč anog sadrzč aja
• primijeniti potupke kao kod drugih vrsta povracć anja(zasč tita kreveta,
bolesnikova i posteljnog rublja, posuda za povracć anje i stanicč evina, pridrzč avati
glavu)
• bolesniku izvaditi krv za pretrage(krvna grupa,hemogram), postaviti vensku
kanilu, po oridiniranju primijeniti nadoknadu tekucć ine, transfuziju krvi i
lijekove za sprjecč avanje krvarenja
• smiriti bolesnika
 • zabraniti uzimanje hrane i tekucć ine peroralno bar 48 sati po prestanku
krvarenja

34. EDUKACIJA NA PRVOM PREGLEDU TRUDNICE

▪ upute za prehranu u trudnocć i, obzirom na fiziolosč ke i metabolicč ke promjene koje
pocč inju u tijelu potaknute trudnocć om i intenzivan razvoj embrija odmah u startu.
▪ Laboratorijske nalaze: kompletnu krvnu sliku, pregled urina, određivanje sč ecć era u krvi i
provjera rada sč titnjacč e se preporucč uju svim trudnicama kako bi “milje” za razvoj
embrija bio sč to kvalitetniji.
▪ Vitaminski nadomjesci preporucč uju se tijekom trudnocć e kako pri razvoju embrija ne bi
bilo deficita (Folna kiselina, Omega 3 masne kiseline, Mg, Prenatal tbl., Elevit tbl…).
▪ U nasč oj zemlji su dostupni suvremeni prenatalni testovi kojima provjeravamo rizike
trudnocć e (preeklampsija,prijevremeni porod) i genetsku osnovu za razvoj embrija
(Down sindrom, Edwardsov sindrom i Patau sindrom).
▪ Pri prvom pregledu ginekolog cć e Vas provesti kroz planirani tijek trudnocć e, razvoj
embrija prema tjednima te pretrage koje se preporucč uju ovisno o stadijima trudnocć e.

35. PREOPERATIVNA PRIPREMA BOLESNIKA

▪ PREMEDIKACIJA: medikamentna priprema pacijenta za anesteziju
• Treba je primijeniti prema pisanoj odredbi anesteziologa (lijek, doza, nacč in)
• Ovisi o dg, dobi pacijenta, i prijasč njim bolestima
• Najcč esč cće se primjenjuje atropin (smanjuje salivaciju – sprecč ava aspiraciju),
olaksč ava buđenje iz anestezije
• Daje se i.m. ili s.c. 10 – 20 minuta prije indukcije (uvođenje u anesteziju)
• Nakon dane premedikacije bolesnik se ne smije kretati da ne dođe do
vrtoglavice i pada
▪ PRIPREMA BOLESNIKA DAN PRIJE OPERACIJE
• Psihicč ka priprema – pocč inje kad bolesnika sazna da mu je potrebna operacija
• Fizikalni pregled
• Rutinske i specijalne pretrage
• Nekontrolirano stanje GUK – a spustiti na normalu
• Osobna higijena
• CČ isč cćenje probavnog trakta - klizma
• Prehrana – 12 h prije operacije prekinuti krutu hranu, 8 h prije tekucć inu
• Prevencija respiratornih komplikacija
• Mjerenje vitalnih funkcija i tjelesne tezč ine
• Kontrola na alergije
• Anesteziolosč ki pregled
• Ispunjavanje pristanka za anesteziju i operaciju
• Th – barbituratima navecĉ er
▪ PRIPREMA BOLESNIKA NA DAN OPERACIJE
• Brijanje
• Dezinfekcija 2 h prije operacije – 3 x antiseptikom – 70 % jod. Tinktura
• Uporaba sterilnih instrumenata i tupfera
• Skinuti nakit, lak za nokte..

36. PATOLOŠKI NALAZ URINA

▪ DISURIJA: zajednicč ki naziv za sve vrste poremecć aja u stvaranju i izlucč ivanju
mokracć e
▪ ANURIJA: potpun prestanak stvaranja mokracć e
 ▪ RETENCIJA: zastoj mokracć e u mokracć nom mjehuru(lazč na anurija) zbog zapreke u
otjecanju
▪ OLIGURIJA: smanjeno stvaranje mokracć e
▪ POLIURIJA: povecć ano stvaranje mokracć e
▪ POLAKISURIJA: ucč estali podrazč aj i mokrenje malih kolicč ina urina
▪ NIKTURIJA: nocć no mokrenje
▪ INKONTINENCIJA: nekontrolirano mokrenje, nesposobnost zadrzč avanja mokracć e
▪ PROTEINURIJA: povecć ana kolicč ina bjelancč evina u mokracć i
▪ GLIKOZURIJA: nalaz glukoze u mokracć i
▪ HEMATURIJA: nalaz krvi u mokracć i
▪ MAKROHEMATURIJA: krv u mokracć i vidljiva bez pomagala
▪ MIKROHEMATURIJA: mikroskopski nalaz krvi u sedimentu mokracć e
▪ LEUKOCITURIJA: nalaz ↑ broja leukocita u sedimentu urina
▪ PIURIJA: makroskopski vidljiv gnoj u mokracć i
▪ CILINDRIURIJA: nalaz patolosč kih cilindara u mokracć i
▪ BAKTERIURIJA: nalaz mikroorganizama u mokracć i

37. INTRAMUSKULARNA INJEKCIJA

▪ primjena lijeka u misč icć pomocć u igle i sč trcaljke; i.m. se lijek brzč e apsorbira nego s.c.,
a mogucć a je i primjena vecć ih kolicč ina lijeka(do 5 ml)
▪ najcč esč cća mjesta primjene su m.deltoideus, vanjski gornji kvadrant m.gluteus
maximus u odraslih, te vanjski dio m.quadriceps kod djece
▪ pri primjeni lijeka i.m. igla se uvodi okomito, pod kutem od 90°-bolesnik lezč i
potrbusč ke ili stoji(m.gluteus maximus), odnosno sjedi ili lezč i na
leđima(m.deltoideus i m.quadriceps)
▪ "Z" TEHNIKA PRIMJENE I.M. INJEKCIJA:
• primjenjuje se kada pretpostavljamo da cć e lijek nadrazč iti okolno tkivo, ili ako je
vecć nadrazč eno prijasč njim primjenama
• POSTUPAK:
◦ navucć i lijek u sč trcaljku(pravilo 5P)
◦ promijeniti iglu(sprjecč ava kontakt lijeka s tkivom prije ulaza igle u misč icć )
◦ povlacč enjem klipa uvucć i 0.1 do 0.2 ml zraka u sč trcaljku(mjehur zraka
slijediti cć e lijek injiciran u tkivo i sprijecč iti njegovo vracć anje kroz ubodni
kanal)
◦ smjestiti bolesnika u uobicč ajeni polozč aj za i.m. Injekciju
◦ dezinficirati kozč u
◦ povucć i kozč u i potkozč no tkivo postrance od mjesta gdje cć e igla ucć i u misč icć
◦ drzč ati tkivo u postranicč nom polozč aju, medijalno od mjesta povlacč enja
ubosti iglu u misč icć i ubrizgati lijek
◦ otpustiti postrance povucč enu kozč u i potkozč no tkivo i izvucć i iglu
◦ smotuljkom vate namocč ene u dezinficijens cč vrstopritisnuti mjesto uboda
• KOMPLIKACIJE INTRAMUSKULARNE PRIMJENE LIJEKA:
◦ lokalne i opcć e
▪ LOM IGLE/ODVAJANJE IGLE OD NASTAVKA ZA IGLU;igla prodire brzo pa
treba biti oprezan i ne gurati je do kraja,tj.brinuti o sigurnosnom
razmaku(1-2 mm)
▪ OSČ TECĆ ENJE KRVNE ZČ ILE I NASTANAK HEMATOMA;pri pojavi krvi u
sč trcaljki treba prekinuti davanje injekcije,a na mjestu uboda/hematoma
staviti heparin kremu i oblog
▪ OSČ TECĆ ENJE ZČ IVCA;pracć eno akutnim ili subakutnom boli i/ili oduzetosč cću
posljedica je izravne ozljede ili prosč irenja depoa injekcije
▪ APSCES(na mjestu uboda iglom);posljedica je primarne ili sekundarne
infekcije ili hematoma(kod dugotrajnih bolesti kada je smanjena
 otpornost organizma)
▪ ASEPTICČ NA NEKROZA;kod primjene vecć ih kol.lijeka koji se ne mogu
resorbirati uzastopno na isto mjesto,te kod iniciranja lijeka u masno
tkivo umjesto u misč icć
▪ ATROFIJA MASNOG TKIVA(udubljenje);nastaje na mjestu ucč estale
aplikacije lijeka
▪ ALERGIJA;imunolosč ka preosjetljivost na primijenjeni lijek koja se mozč e
ocč itovati kao anafilakticč ki sč ok(bol. je blijed,oznojen,hladne kozč e,
miran,niskog krvnog tlaka[cč esti nemjerljiv]) ili kao lokalizirana
reakcija(oteklina kozč e i/ili sluznica,urtikarija);zad. sestre je promatrati
bol tijekom primjene lijeka i o svakoj promjeni obavjestiti lijecč nika

38. INTRAVENSKA INFUZIJA

▪ unosč enje je vecć ih kolicč ina tekucć ina u organizam putem vene,pomocć u sustava za
intravensku infuziju infundira se tekucć ina u venu,kap po kap.
▪ Indikacije za infuziju su:
• stanja dehidracije,gubitka tekucć ine,koja se ne mogu kompenzirati
oralno(povracć anje,proljev,visoka temp. Krvarenje)
• nadoknada velikog gubitka bjelancč evina(opsezč ne rane i opekline)
• parenteralna prehrana(prije i poslije oper.zahvata, dugotrajnog proljeva i
povracć anja,te kada prehrana nije mogucć a na drugi nacč in)
• razne intoksikacije lijekovima i drugim sredstvima
• potreba unosa lijekova u vecć im razrjeđenjima i dugotrajna odrzč avanja njihove
koncentracije u organizmu)
▪ vrstu i kolicč inu infuzijske otopine određuje lijecč nik, ovisno o bolesnikovu stanju, uz
stalnu kontrolu elektrolitskog statusa te kolicč ine primljene i izlucč ene tekucć ine.
▪ vrste infuzijskih otopina:
• KRISTALOIDNE(OTOPINE ELEKTROLITA I SČ ECĆ ERA):
◦ izotonicč ne; sadrzč e jednaku kolicč inu otopljenih kristala kao krvna
plazma(0,9%tni NaCl,5%tna glukoza, Ringerova otopina)
◦ hipotonicč ne; sadrzč e manju kolicč inu otopljenih kristala od normalne krvne
plazme(0,45%tni NaCl)
◦ hipertonicč ne; sadrzč e vecć u kolicč inu otopljenih kristala nego normalna krvna
plazma(10%tna glukoza,3%tni NaCl)
• KOLOIDNE(OTOPINE BJELANCČ EVINA)
▪ zadacć e sestre pri davanju intravenske infuzije
• pripremiti bol.(identifikacija, upute,nuzč da)
• pripremiti pribor:infuzijska otopina prema odredbi lijecč nika,sustavi za
infuziju,sterilne sč trcaljke i igle/iv.kanile,stalak za uklanjanje igala, drzč acč
infuzijske staklenke,dezinf,sredstvo za kozč u,Esmarchova traka,sterilni smotuljci
gaze i vate,drzč acč infuzije,leukoplast,kompresa,nepropusno platno ili
stanicč evina, bubrezč asta zdjelica,sč kare,rukavice
• pripremiti infuzijsku otopinu
• primjeniti infuzijsku otopinu(5P)
▪ KOMPLIKACIJE PRIMJENE INTRAVENSKE INFUZIJE:
• PARAVENSKI INFILTRAT; nastaje kada se otopina usč trcava izvan vene; sestra cć e
u tom slucč aju prekinuti davanje infuzije, obavijestiti lijecč nika, primijeniti
infuziju na drugom mjestu, na mjestu infiltrata staviti oblog i primijeniti
terapiju prema odredbi lijecč nika kako bi se sprijecč ila nekrozu.
• HEMATOM; posljedica je osč tecć enja vene (nepravilno uvođenje igle ili iv. kanile,
predebela igla ili iv. kanila),sestra cć e podrucč je hematoma namazati Heparin
kremom i staviti oblog
• PREOPTERECĆ ENJE CIRKULACIJE; posljedica je prebrzog davanja prevelikih
 kolicč ina otopine, a ocč ituje se ubrzanim pulsom i/ili aritmijom, ortopnejom,
padom tlaka, nabreklim venama na vratu, cijanozom. Sestra cć e odmah prekinuti
infuziju, obavijestiti lijecč nika, staviti bolesnika u povisč en polozč aj, primijeniti
ordiniranu terapiju, te kontrolirati disanje, puls i tlak.
• ZRACČ NA EMBOLIJA; nastaje ulaskom zraka u krvne zč ile i krvotokom do plucć ne
arterije gdje uzrokuje njeno zacč epljenje, simptomi su kasč alj, bol u prsima,
dispnoja, tahikardija i pad tlaka, sestra cć e prekinuti infuziju (iglu ostaviti u
veni), obavijestiti lijecč nika, davati propisanu terapiju, kontrolirati disanje, puls i
tlak.
• ALERGIJA; mozč e se ocč itovati kao anafilakticč ki sč ok (bolesnik je blijed, oznojen,
hladne kozč e, miran, krvni tlak ili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija
(oteklina kozč e i/ili sluznice, urtikarija), sestra cć e prekinuti infuziju (ostaviti iglu
u veni), odmah obavijestiti lijecč nika, te primijeniti propisanu antisč ok terapiju i
promatrati bolesnika.

39. IMOBILIZACIJA
▪ mjera prve pomocć i kojom se ozlijeđeni dio tijela stavlja u nepokretan polozč aj. Ona
se pri prijelomu izvodi uvijek, a kod ostalih ozljeda samo na ekstremitetima i to kad
su ozljede opsezč ne i tezč eg stupnja (rane, opekline, smrzotine).
▪ Da bi imobilizacija bila uspjesč na, treba imobilizirati dva susjedna zgloba.
Imobilizirani zglobovi moraju biti u takozvanom prirodnom (fiziolosč kom) polozč aju,
jer je u tom polozč aju cč ahura zgloba mlohava kao i misč icć i i tetive. To se postizč e
stavljanjem ozlijeđenog ekstremiteta u srednji polozč aj između najjacč eg savinucć a i
opruzč enosti.
▪ Prelomljena ruka ili noga ne smije se «namjesč tati », vecć se isč cčasč eni ili prelomljeni
dio imobilizira u polozč aju u kojem se ruka ili noga nalaze.
▪ Prirucč na sredstva (daska i slicĉ no), te Cramerova udlaga, moraju se oblozč iti slojem
spuzč vaste gume ili plastike, papirnatom vatom, dijelovima odjecć e, sijenom, travom,
lisč cem, itd., i to na onoj strani koja dolazi uz ozlijeđeni dio tijela. Vrhovi prstiju pri
ucč vrsč cćivanju sč ina zavojem ili maramom, moraju ostati slobodni, jer se po boji kozč e
jagodica mozč e ustanoviti je li zavoj previsč e stegnut. Imobilizirane dijelove treba
staviti u umjereno povisč eni polozč aj. Prva pomocć pri isč cčasč enju i uganucć u jednaka je
kao i pri prijelomu kosti. Zglobovi se ne « namjesč taju », vecć se po svim pravilima
imobilizacije zadrzč avaju u polozč aju u kojem se nađu.
▪ PRIPREMA BOLESNIKA ZA PRIJEVOZ
• Provjera stanja bolesnika
• Provjera th postupka
• Postavljanje u polozč aj za transport
• Pricč vrsč cćivanje bolesnika
• Pricč vrsč cćivanje opreme
• Nosč enje bolesnika do vozila
▪ NAJBOLJA METODA KOD IMOBILIZACIJE KOD TRANSPORTA-VAKUMSKI
MADRAC
• Prednosti:
◦ Kruta fikscija bez pretjeranog pritiska koje osigurava cirkulaciju krvi
◦ Brzo i lagano postavljanje
◦ Prati individualni oblik svakog pacijenta
◦ izvrsna termalna izolacija
◦ Udlage su prolazne za X-zrake
◦ Lako se pere, dezinficira i odrzč ava
◦ Visč ekratna uporaba
◦ Materijal se sastoji od visoko kvalitetno obojenog tekstila koji je prekriven
poliuretanom (plastificiran)
40. PULS
▪ periodicč no otkucavanje koje se osjeti kao odizanje i spusč tanje arterije, a
uzrokovano je promjenama krvnog tlaka pod utjecajem kontrakcija i relaksacija
lijeve klijetke
▪ mjeri se palpacijom povrsč inskih arterija ispod kojih se nalazi cč vrsta,kosč tana
podloga, a najcč esč cće na a.radialis, kao i na a.brachialis, a.temporalis, a.carotis,
a.femoralis, a.poplitea, te a.dorsalis pedis i a.tibialis posterior
▪ tijekom mjerenja pazč nju obracć amo na frekvenciju(broj otkucaja u minuti),
ritam(vremenski razmaci između pulsacija), punjenost(snaga srcč anih kontrakcija),
velicč inu amplitude pulsa(tlak pulsa), te elasticitet krvne zč ile
▪ normalna frekvencija pulsa iznosi 60-80/min
▪ BRADIKARDIJA: usporena frekvencija pulsa, ispod 60/min, fiziolosč ka je pojava pri
spavanju i kod sportasč a, dok se patolosč ki javlja kod nekih virusnih bolesti, kod ↑
IKT, predoziranja digitalisom, bolesti srca
▪ TAHIKARDIJA: povecć ana frekvencija pulsa, iznad 100/min; prati stanja ↑ tjelesne
temperature(↑ temperature za 1°C povecć ava frekvenciju pulsa za oko 20 otkucaja-
febrilna tahikardija), kao kompenzatorna pojava prati anemiju, krvarenje,
respiratornu insuficijenciju, a mozč e biti uvjetovana povecć anim energetskim
zahtjevima kod hipertireoze i neuroze; mozč e biti posljedica slabosti srcč anog misč icć a
ili posljedica djelovanja nekih lijekova, kofeina, teina, alkohola
▪ ARITMIJA: svaki poremecć aj ritma pulsa
▪ EKSTRASISTOLIJA: preuranjena kontrakcija l.klijetke pobuđena impulsom izvan SA
cč vora, ocč ituje se povremenim prekidom pravilnog ritma prijevremenim pulsnim
otkucajima koji se mogu javljati pojedinacč no, ili kao svaka druga, trecć a ili cč etvrta
kontrakcija srca(bigeminija, trigeminija, kvadrigeminija); obiljezč je je predoziranja
digitalisom, hipoksije, poremecć aja kalija

41. PAD TEMPERATURE

▪ LITICČ KI PAD: temperatura pada postupno, kroz nekoliko dana
▪ KRITICČ KI PAD: nagli pad temperature, na normalne vrijednosti ili ispod njih,
tijekom jednog dana; nepovoljan je za bolesnika ako je posljedica sč oka
• bolesnik se obilno znoji, tahikardan je, tahipnoicč an, blijedog lica, zasč iljenog
nosa i upalih obraza

42. TEMPERATURNE KRIVULJE

▪ FEBRIS CONTINUA: stalno visoka temperatura s dnevnim razlikama manjim od
jednog stupnja; traje visč e dana, a zatim se spusč ta na normalu naglo ili postupno;
karakteristicč na kod tifua, G- pneumonia
▪ FEBRIS REMITTENS: temperatura tijekom jednog dana oscilira iznad jednog
stupnja, ali se ne spusč ta ispod 37°C; cč esta kod akutnih upala
▪ FEBRIS INTERMITTENS: temperatura s dnevnim razlikama vecć im od jednog
stupnja, ali je najnizč a vrijednost ispod 37°C; cč esta kod TBC i sepse
▪ FEBRIS RECURRENS: izmjena razdoblja bez temperature s razdobljima ↑ tjelesne
temperature
▪ FEBRIS EPHEMERIS: jednodnevna ili dvodnevna ↑ temperatura uslijed blagog
prolaznog infekta ili manjeg zahvata
▪ FEBRIS UNDULANS: izmjenjivanje postupnih uspona i padova temperature do
subfebrilnih ili afebrilnih vrijednosti(krivulja valovitih vrijednosti)
43. KATEGORIZACIJA BOLESNIKA
▪ Kategorizacijom, pacijenti se razvrstavaju u cč etiri kategorije ovisno o potrebnoj
pomocć i za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te ovisno o dijagnosticč kim i
terapijskim postupcima koji se kod pacijenta provode. O potrebnoj pomocć i za
zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te o pomocć i pri dijagnosticč kim i
terapijskim postupcima, ovisi i kolicč ina zdravstvene njege koju medicinska sestra
 pruzč a, odnosno broj i kompleksnost intervencija koje ona pruzč a. Kategorizacija
pacijenata u cč etiri kategorije koristi se i u primarnoj zdravstvenoj djelatnosti.
▪ Za kategorizaciju bolesnika, kao kriticč ni cč imbenici, koriste se slijedecć i parametri:
• 1-4 Procjena samostalnosti od 1-4: higijena, oblacč enje, hranjenje, eliminacija
Svaka aktivnost se zasebno procjenjuje prema kolicč ini pomocć i koju medicinska
sestra pruzč a pacijentu, ovisno o potrebi korisč tenja pomagala. U kategoriju 1
smjesč taju se pacijenti koji su samostalni, odnosno koriste pomagalo.
• 5-7 Fizicč ka aktivnost: hodanje i stajanje, sjedenje, premjesč tanje i okretanje
Aktivnosti se procjenjuju prema kolicč ini pomocć i koju medicinska sestra pruzč a
pacijentu, ovisno o potrebi korisč tenja pomagala. U kategoriju 1 smjesč taju se
pacijenti koji su samostalni, odnosno koriste pomagalo.
• 8-Rizik za pad Ukoliko ne postoji rizik za pad, pacijent se svrstava u prvu
kategoriju, ukoliko postoji rizik za pad, on se procjenjuje pomocć u Morseove
skale za procjenu rizika za pad. Ovisno o broju bodova, pacijenti se svrstavaju u
kategorije: nizak rizik (0-24 boda), umjeren rizik (25-44 boda), visok rizik (45 i
visč e bodova).
• 9-Stanje svijesti Ovisno o tezč ini promjene stanja svijesti, pacijenti se svrstavaju
u pojedine kategorije: pacijent koji je pri svijesti, orijentiran u vremenu i
prostoru, svrstava se u prvu kategoriju, smeten pacijent u drugu, pacijent u
stuporu u trecć u, dok pacijent u stanjima predkome i kome, u cč etvrtu kategoriju.
• 10-Rizik za nastanak dekubitusa Rizik za nastanak dekubitusa procjenjuje se
pomocć u Braden skale. Ovisno o broju bodova na skali, pacijenti se smjesč taju u
1., 2., 3. ili 4. kategoriju. Prema Braden skali: nema rizika (19-23 boda), prisutan
rizik (15-18 bodova), umjeren rizik (13-14 bodova), visok rizik (10-12 bodova),
te vrlo visok rizik (9 i manje bodova).
• 11-Vitalni znakovi Kategorija pacijenta ovisi o ucč estalosti kojom se procjenjuju
vitalni znakovi kod pacijenta (vecć i broj mjerenja oznacč ava visč u kategoriju
pacijenta).
• 12-Komunikacija Pacijent je svrstan u pojedinu kategoriju, ovisno o njegovoj
sposobnosti da primi i razumije usmene i pismene upute, te ovisno o
komunikaciji sa zdravstvenim i drugim djelatnicima, komunikaciju pri
zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, kao i pri svim drugim postupcima
(terapijskim i dijagnosticč kim). Buducć i da je komunikacija obostrani
(dvokanalni) proces, procjenjuje se komunikacija medicinska sestra - pacijent,
odnosno pacijent – medicinska sestra, npr.: pacijent s afazijom (senzornom i
motornom, smjesč ta se u 4. kategoriju, pacijent s dislalijom (ili nerazumljivog
govora) ovisno o intenzitetu dislalije/potesč kocć e, smjesč ta se u odgovarajucć u
kategoriju.
• 13-Specificč ni postupci u zdravstvenoj njezi Ova kategorija odnosi se na
specificč ne postupke u zdravstvenoj njezi – njega rana, njega centralnog venskog
katetera, drenazč e, specificč nosti pri eliminaciji – eliminacija putem stoma
(nefrostoma, kolostoma, ileostoma), katetera, aspiracija bronhalnog stabla.
Ukoliko je pacijent samostalan pri ovim postupcima, svrstava se u kategoriju 1
(ili ukoliko ovi postupci nisu potrebni), a u visč e kategorije svrstava se ovisno o
kolicč ini pomocć i medicinske sestre koja mu je potrebna.
• 14-Dijagnosticč ki postupci Kategorija pacijenta ovisi o dijagnosticč kom postupku
koji cć e se provoditi kod pacijenta – ovisi o vrsti pripreme koja je potrebna
(fizicč ka/psihicč ka), potrebnoj pratnji medicinske sestre, asistiranju pri zahvatu,
te intenzitetu nadzora koji je potreban po zavrsč etku pretrage.
• 15-Terapijski postupci Pacijenti su kategorizirani ovisno o vrsti i ucč estalosti
terapije koja se kod njih primjenjuje.
• 16-Edukacija Kategorija pacijenta ovisi o intenzitetu edukacije koja se provodi,
te vrsti znanja koju je potrebno usvojiti – teorijska, prakticč na, a ovisi i o
ukljucč enosti cč lanova obitelji u edukaciju.
▪ Medicinska sestra svakodnevno, ili po potrebi, procjenjuje stanje pacijenta prema
 navedenim cč imbenicima, te ga, ovisno o njegovim potrebama, svrstava u određenu
kategoriju na skali od 1 do 4. Pri tome se svaka kategorija zasebno boduje (broj
bodova za pojedini cč imbenik jednak je kategoriji u koju je pacijent svrstan – svaki
cč imbenik kategorije 1 = 1 bod, svaki cč imbenik kategorije 2 = 2 boda, itd.) i
izracč unava ukupan broj bodova. Ovisno o ukupnom broju bodova, određuje se
kategorija u koju cć e pacijent biti svrstan. Najmanji broj bodova koji pacijent mozč e
ostvariti je 16, u slucč aju da je stanje pacijenta u svakoj kategoriji procijenjeno s 1, a
najvecć i broj bodova koji pacijent mozč e ostvariti je 64, u slucč aju da je u svakoj
kategoriji stanje pacijenta procijenjeno s 4.
▪ Svrha kategorizacije pacijenata ovisno o potrebama za zdravstvenom njegom je:
• osigurati dovoljan broj medicinskih sestara i na taj nacč in omogucć iti kvalitetnu
skrb zdravstvene njege pacijentima
• olaksč ati organizaciju rada medicinskih sestara
▪ Ciljevi kategorizacije su:
• omogucć iti brzi uvid u tezč inu stanja pacijenata po odjelima
• omogucć iti uvid u mijenjanje stanja pacijenata tijekom dana, ili iz dana u dan
• omogucć iti pravednu raspodjelu medicinskih sestara unutar bolnice, odjela i
drugih sektora zdravstvene djelatnosti
• svakom pacijentu omogucć iti najbolju skrb zdravstvene njege prema njegovim
potrebama
• omogucć iti pravilnu raspodjelu vremena po pacijentu, a prema potrebama za
zdravstvenom njegom
• omogucć iti argumentirano ugovaranje potreba za sestrinskim kadrovima.

44. 14 POTREBA V. HENDERSON

▪ "Zdravstvena njega je pomocć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju
aktivnosti koje pridonose zdravlju, oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi obavljao
samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. Pomocć treba pruzč iti na
nacč in koji cć e pridonijeti sč to brzč em postizanju njegove samostalnosti".
▪ Specificč ne aktivnosti njege usmjerene su na cč etrnaest osnovnih ljudskih potreba:
• disanje
• unos hrane i tekucć ine
• eliminacija otpadnih tvari
• kretanje i zauzimanje odgovarajucć ih polozč aja tijela
• odmor i spavanje
• odijevanje
• odrzč avanje normalne temperature tijela
• odrzč avanje osobne higijene
• izbjegavanje sč tetnih utjecaja okoline
• komunikacija s drugim ljudima
• vjerske potrebe
• obavljanje svrsishodnog rada
• rekreacija
• ucč enje- istrazč ivanje i zadovoljavanje znatizč elje

45. ULCUS VENTRICULI

▪ osč tecć enje stjenke zč eluca i duodenuma koje zahvacć a sve njezine slojeve. Nastaje zbog
osč tecć enja sluznice kiselim zč elucč anim sokom. Uzrokovan je pusč enjem, alkoholom,
kavom i lijekovima. Bakterija helycobacter pylori.
▪ SIMPTOMI
• BOL kod duodenalnog ulkusa – osjecć aj pritiska i nelagode u podrucč ju zč licč ice do
vrlo intenzivnih bolova; javljaju se oko pola sata nakon jela kod zč elucč anog cč ira
te oko 2-3 sata nakon jela kod duodenalnog cĉ ira
• BOL kod zč elucč anog ulkusa se javlja 45 min nakon obroka
 • Bol pojacč avaju: TESČ KA I KISELA JELA, NIKOTIN, ALKOHOL, CRNA KAVA
• Ako bolesnik popije hladno mlijeko ili uzme zč licč icu sode bikarbone bolovi se
stisč avaju
• Javljaju se josč PODRIGIVANJE, ZČ GARAVICA, MUCČ NINA i POVRACĆ ANJE
• bol kod penetracije je jaka, tupa i sč iri se u leđa
▪ LIJEČENJE
• Internisticĉ ko ( konzervativno ) – dijetalna prehrana, opcć e higijenske mjere,
medikamentozna terapija; antacidi (neutralizacija zč elucč ane kiseline);
antagonisti H2 receptora, blokatori vodikove pumpe
• Kirursč ko lijecč enje : ako se dobro provedenom internisticč kom terapijom nije
postigao uspjeh, ako se pojave komplikacije: penetracija, perforacija, krvarenje,
stenoza, maligna alteracija
◦ Kirurške metode
▪ RESEKCIJA ZČ ELUDCA ( operacijsko odstranjenje dijela zč eludca)
▪ Ostatak zč eluca spoji se sa duodenumom
▪ Ostatak zč eluca se spoji s vijugom tankog crijeva
▪ Vagotomija s istodobnom piloroplastikom ili gastrojejunoanastomozom
▪ KOMPLIKACIJE
• ULCUS VENTRICULI ( DUODENI ) PERFORANS
◦ Iznenadna bol kao ubod nozč em u podrucč ju zč licč ice
◦ Kasnije bolovi po cijelom abdomenu, mucč nina, povracć anje
◦ Kroz otvor na mjestu perforiranog cč ira izlijeva se zč elucč ani sadrzč aj u trbusč nu
sč upljinu
• DIFUZNI PERITONITIS
◦ Puls ubrzan, disanje ubrzano i povrsč no
◦ Misč icć ni defans trbusč ne stijenke
◦ RTG abdomena nativno pokazuje srp zraka ispod osč ita
▪ OBAVEZNO POSTAVITI NAZOGASTRICČ NU SONDU, TE CČ IM PRIJE
PRISTUPITI OPERACIJSKOM ZAHVATU
• ULCUS SANGUINANS ( KRVAREĆI ULKUS )
◦ Hematemeza, melena, hipovolemicč ki sč ok
◦ Pacijentu treba podicć i noge, glava mora biti na najnizč oj tocč ki
◦ Transfuzija krvi, kisik na masku, medikamentozno lijecĉ enje, endoskopska
laserska fotokolagulacija
◦ Treba pratiti povracć ani sadrzč aj, boju stolice, krvni tlak, puls
◦ U slucč aju ne poboljsč anja, pristupa se operativnom zahvatu
▪ ZADAĆE SESTRE:
◦ Mirovanje
◦ Obavijestiti dr
◦ Nisč ta na usta
◦ Vitalne funkcije
◦ Venski put
◦ Kirursč ki odjel
• Penetracija:
◦ Obavijestiti dr
◦ Intenzitet boli
◦ Venski put
◦ Kirursč ki odjel
• Stenoza:
◦ Pomocć – povracć anje
◦ Povracć ani sadrzč aj
◦ Venski put
 •Krvarenje:
◦ stanje, izgled
◦ Vitalne funkcije
◦ Mirovanje
◦ Umiriti
◦ Venski put
◦ KG, Rh faktor, CKS
◦ Pripremiti za gastroskopiju
◦ Iza JIL …
◦ Kontrolna gastroskopija
◦ Voda
◦ Nakon krvarenja – tekucć a hrana
◦ Kuhano
◦ Odmor nakon obroka
◦ Ne jesti ljuto, pusč iti, konzumacija alkohola
▪ DIJETA
• Odmor nakon obroka
• NE alkohol i crnu kavu
• Ne jesti ljuto i masnocć e
▪ ZDRAVSTVENI ODGOJ
• Odmor
• Izbjegavanje stresa
• Ne pusč iti
• Redovite kontrole

46. GCS SKALA

▪ koristi se za procjenu stanja svijesti na osnovu otvaranja ocč iju, te najbolje motorne i
verbalne reakcije
▪ mogucć i raspon bodova je od 3 do 15, a pritom vecć i broj bodova oznacč ava visč u
razinu stanja svijesti
▪ broj bodova manji od 8 ukazuje na tesč ku ozljedu glave i mozč danih struktura

47. NAZOGASTRIČNA SONDA

▪ Nazogastricč na sonda je cjevcč ica s oznakama, umetnuta kroz nosnicu do zč eluca.
Vanjski dio sonde fiksira se za nos hipoalergijskim flasterom, a na odjecć u se mozč e
fiksirati kvacč icom. Na sondi je odgovarajucć i zatvaracč koji između hranjenja treba
biti zatvoren. Nazogastricč na sonda je, osim perkutane gastrostome, najcč esč cći put
hranjenja, no zbog nemogucć nosti sigurne provjere polozč aja cč esč cće se koristi kod
bolesnika na bolnicč kom lijecč enju.
▪ Mnogo je UZROKA zbog kojih se primjenjuje umjetni nacč in prehrane, a najcč esč cći su:
• neurolosč ki bolesnici, npr. stanje nakon mozč danog udara,
• bolesnici sa zlocć udnim bolestima probavnoga sustava, osobito jednjaka,
• kemoterapija,
• dobrocć udna suzč enja jednjaka, otezč ano gutanje ili potpuno onemogucć eno
gutanje,
• upalne bolesti crijeva - Chronova bolest,
• sindrom kratkoga crijeva nakon velikih operacija,
• neprimjeren unos hrane – anoreksija,
• kronicč ne plucć ne bolesti, kronicč no zatajenje jetre, bubrega, kronicč na upala
gusč teracč e,
• traume glave,
• hranjenje nesvjesnog bolesnika.
▪ Odluku o nacč inu umjetne prehrane donosi se nakon procjene stanja bolesnika,
 njegove uhranjenosti i stanja probavnoga sustava (tankog i debelog crijeva).
Enteralna prehrana ima brojne prednosti i manje komplikacija u odnosu na
parenteralnu: u kucć nim uvjetima jednostavna je i ne zahtijeva veliku tehnicč ku
podrsč ku, ne izaziva cč este ili ozbiljnije komplikacije. Također, enteralnim nacč inom
umjetne prehrane hranjive tvari su dobro poznate, omogucć uje se unos probiotika,
prehrambenih vlakana, takva prehrana jeftinija je.
▪ Komplikacije kod enteralnog nacč ina prehrane mogu biti probavne smetnje (proljev,
povracć anje). Najcč esč cći oblici umjetnog hranjenja enteralnim putem jesu putem
hranidbenih sondi, i to nazogastricč nom sondom (NGS) i perkutanom gastrostomom
(PEG). Ako je hranjenje potrebno provoditi kracć e vrijeme (30-ak dana), obicč no se
rabi nazogastricč na sonda. Za hranjenje za koje je predviđeno duzč e vrijeme uvodi se
perkutana gastrostoma.
▪ KOMPLIKACIJE kod nazogastricč ne sonde mogu biti:
• ozljede tkiva: nos, zč drijelo, jednjak,
• pomak, ispadanje,
• aspiracija hrane, upala plucć a uzrokovana ulaskom hrane u plucć a.
▪ Nacč ini kojima se hranjenje mozč e obavljati i putem nazogastricč ne sonde i perkutane
gastrostome isti su:
• gravitacijska metoda,
• metoda putem pumpe,
• bolus metoda.
▪ Prije hranjenja potrebno je oprati ruke, zasč tititi osobno i/ili posteljno rublje,
provjeriti polozč aj cijevi na nacč in da se od otvora na kozč i (kod perkutane
gastrostome) ili od nosnice (kod nazogastricč ne sonde) izmjeri do kraja i dobiveni
rezultati ne smiju imati razliku od prethodnih mjerenja. Mozč e se i 60-mililitarskom
sč trcaljkom lagano aspirirati (povucć i) sadrzč aj iz cijevi i tom prilikom mozč e se
pojaviti zč elucč ani sadrzč aj. Bolesnik se postavlja u povisč en, sjedecć i ili polusjedecć i
polozč aj, i pozč eljno je da u tom polozč aju ostane 30 minuta nakon hranjenja.

48. ASCITES
▪ nakupljanje slobodne tekucć ine u trbusč noj sč upljini.
▪ Ascites se cč esč cće pojavljuje pri dugotrajnim (kronicč nim) nego pri kratkotrajnim
(akutnim) stanjima. Najcč esč cće se pojavljuje kod ciroze, narocč ito ako je uzrokovana
alkoholizmom. Ascites se mozč e pojaviti i pri bolestima koje ne zahvacć aju jetru kao
sč to su rak, zatajenje srca, zatajenje bubrega i tuberkuloza.
▪ U osoba s bolesč cću jetre, tekucć ina izlazi iz povrsč ine jetre i crijeva. Odgovorna je
kombinacija cč imbenika ukljucč ujucć i portalnu hipertenziju, smanjenu sposobnost
krvnih zč ila da zadrzč e tekucć inu, zadrzč avanje tekucć ine u bubrezima i promjene
razlicč itih hormona i kemijskih tvari koje ravnaju tjelesnim tekucć inama.
▪ SIMPTOMI I DIJAGNOZA
• Male kolicč ine tekucć ine u trbuhu obicč no ne prave simptome, ali velike kolicč ine
uzrokuju rastezanje trbuha i nelagodu kao i zaduhu. Kada lijecč nik kucka
(perkutira) po trbuhu, tekucć ina stvara mukli zvuk. Kada trbuh sadrzč i velike
kolicč ine tekucć ine, trbuh je napet, a pupak (umbilikus) ravan ili cč ak izbocč en. U
nekih osoba s ascitesom pri prekomjernoj tekucć ini oteknu glezč njevi (edem).
• Ako postojanje ili uzrok ascitesa nije jasan, mozč e se uporabiti ultrazvuk. Kao
druga mogucć nost mozč e se uzeti mali uzorak tekucć ine prodiranjem igle kroz
trbusč nu stijenku―postupak zvan dijagnosticč ka paracenteza. U otkrivanju
uzroka mogu pomocć i laboratorijske pretrage tekucć ine.
▪ LIJECČ ENJE
• Temeljno lijecč enje ascitesa je mirovanje u krevetu i dijeta bez soli, obicč no
 kombinirana s lijekovima zvanima diuretici, koji uzrokuju izlucč ivanje visč e
tekucć ine mokracć om. Ako ascites uzrokuje potesč kocć e pri disanju ili uzimanju
hrane, tekucć inu se mozč e ukloniti iglom―postupak zvan terapijska paracenteza.
Ukoliko osoba ne uzima i diuretike, tekucć ina ima sklonost ponovnom
nakupljanju u trbuhu. CČ esto se iz krvi u trbusč nu sč upljinu gube velike kolicč ine
albumina (najvisč e zastupljena bjelancč evina u krvi), pa se albumin mozč e dati
intravenski.
• Iz nejasnog se razloga ascitesna tekucć ina ponekad inficira, narocč ito u ljudi s
alkoholnom cirozom. Ta se infekcija naziva spontani bakterijski peritonitis i
lijecč i se antibioticima.

49. KOMPLIKACIJE TRANSFUZIJE

▪ Najcč esč cći uzroci nastaju zbog ljudske pogresč ke: identifikacija, zamjena uzoraka krvi,
pogresč no prepisivanje podataka, zamjena krvi, neadekvatna primjena, pregrijavanje,
pothlađivanje, davanje lijekova tijekom transfuzije, nepravilno rukovanje priborom
▪ Rane komplikacije
• Hemoliticč ka reakcija: najrjeđe, ali i najopasnije. Obiljezč ene raspadom eritrocita
davatelja i/ili primatelja. Najcč esč cće uslijed davanje inkompatibilne krvi.
◦ ZNAKOVI: jak nemir, bolovi u kostima i krizč ima, dispnoja, tresavica, crvenilo
lica, mucč nina i povracć anje, glavobolja, ubrzan i filiforman puls, pad tlaka,
znojenje, sč ok, prestanak mokrenja, zč utica i anemija.
◦ ZADACĆ E: prekinuti transfuziju, obavijestiti lijecč nika, uzeti uzorak krvi,
primijeniti terapiju, mjeriti diurezu, puls, tlak
• Pseudohemoliticč ka reakcija
◦ Dolazi do razaranje eritrocita
• Alergijsko anafilakticč ke reakcije
• Febrilne reakcije
• Pirogne reakcije
• Preopterecć enje kardiovaskularnog sustava
• Zracč na embolija

▪ Kasne komplikacije
• Hepatitis B
• Hepatitis C
• Sifilis
• AIDS

50. PNEUMONIA
▪ akutna infekcija plucć nog tkiva
▪ Uzrocč nicii upale pucć a su bakterije i virusi. Upale koje nastaju u opcć oj populaciji
nazivaju se domicilne pneumonije, a one u bolnici - bolnicč ke ili hospitalne
pneumonije. Postoje primarne i sekunadarne pneumonije.Najcč esč cće se javlja u zimi i
u proljecć e, najcč esč cće kod mlađih osoba i djece najcč esč cće nakon preboljenih virusnih
infekcija, zbog gladovanja, tjelesne i dusč evne iscrpljenosti...
▪ KLINIČKA SLIKA
• Tresavica, znojenje, gubitak apetita, glavobolja i bol u misč icć ima i zglobovima.
• Ovisno o uzrocč niku pneumonije, bolest se mozč e razvijati progresivno (1-2
dana) ili kroz duzč i vremenski period (10-20 dana).
• jak kasč alj, otezč ano disanje (dispneja) i osjecć aj nedostatka zraka u plucć ima.
• Kasč alj je u pocč etku suh, a vremenom se javlja i iskasč ljaj, koji daljnjim razvojem
bolesti postaje gust, obilan i gnojav.
• Primjetna je i cč esta pojava herpesa na usnama.
 • Tjelesna temperatura raste do velikih vrijednosti, a tresavica i znojenje se
pojacč avaju, kao i svi ostali opcć i simptomi.
▪ DIJAGNOZA
• Anamneza, klinicč ka slika, pregled, rtg srca i plucć a, laboratorij (ubrzana SE, visč ak
leukocita), nalaz sputuma
▪ LIJEČENJE
• antimikrobnom terapijom i simpotmatskom terapijom
• hidracijom bolesnika (2 do l tekucć ine u 24 sata)
• antitusicima (ako je kasč alj suh)
• ekspektoransima i sekretoliticima (ako je kasč alj produktivan)
• analgeticima (kod pleuralne boli)
• antipireticima kod temperature visč e od 38 C
• fizikalnom terapijom (odrzč avanje prohodnosti disč nih putova i prevencija
tromboembolije)
▪ KOMPLIKACIJE
• Do komplikacija dolazi ako lijecč enje pocč ne kasno,kod alkoholicč ara i osoba koje
su ovisne o drogama,u losč e hranjenih pojedinaca i imunolosč ki ugrozč enih osoba.
◦ Plućni apsces
▪ To je tesč ko lokalizirano gnojenje u plucć ima
▪ Najcč esč cći uzrocč nici su treptokoki i stafilokoki
◦ Empijem pluća
▪ To je prisutnost gnoja između pleuralnih listova
▪ Obicč no je posljedica rupture plucć nog apscesa ili prodora uzrocč nika
pneumonie u pleuralni prostor.
▪ Lijecč i se odgovarajucć im antibiotikom i drenazč om gnoja,a katkad je
potreban kirursč ki zahvat.
▪ ZBRINJAVANJE BOLESNIKA OBOLJELIH OD PNEMONIJE
• Osigurati optimalni mikroklimatski uvjeti
• Osigurati mirovanje i povisč en (fowlerov) polozč aj u krevetu te odmor poslije
aktivnosti.
• Njega kozč e i sluznice, osobito oka, usne sč upljine i usnica (usnice mazati kremom
ili parafinom)
• Mjeriti vitalne funkcije i izlucč evine.
• Evidentirati bitne promjene bolesnikova stanja na tem. listu i na njih upozoriti
lijecč nika.
• Provoditi postupke antipireze fizikalnim metodama i antipireticima.
• Utopljavanje kod tresavice i zimnice.
• Osigurati dobru ventilaciju plucć a: pospjesč iti iskasč ljavanje i provoditi postupke
za odrzč avanje prohodnosti disč nih putova.
• Osigurati pljuvacč nicu i stanicč evinu.
• Provoditi pravilnu hidraciju.
• Mjeriti unos i gubitak tekucć ine.
• Informirati bolesnika o dijagnosticč kim i terapijskim postupcima.
• Primjeniti propisane lijekove.
• Upoznati bolesnika s vazč nosč cću uzimanja lijekova na propisan nacč in i u
prisutnosti medicinske sestre.
▪ PREHRANA BOLESNIKA:
• lako probavljiva, tekucć a i kasč asta, estetski servirana a obroci mali.
• Zbog pojacč anog znojenja tekucć inu i elektrolite treba nadoknaditi.
• Preporucč uju se juhe, napitci po zč elji (cč aj, vocć ni sokovi, obrano mlijeko), kuhano
vocć e i povrcć e.
• visč e C vitamina i vitaminskih napitaka, sok od limuna ili narancč e
▪ ZDRAVSTVENI ODGOJ
 • cč esč cće odmaranje i izbjegavanje napora do potpunog opravka.
• Savjetuje se postupno ukljucč ivanje u dnevne aktivnosti.
• Preporucč uje se prestanak pusč enja i izbjegavanje zadimljenih prostorija.
• Boravak na svjezč em zraku, u prirodi, uz adekvatnu prehranu i dovoljno odmora,
• Treba izbjegavati zatvorene prostore s vecć im brojem ljudi.
• Zasč tita je mogucć a cijepljenjem protiv pneumokoka i virusa gripe
• Vazč no je zimi nositi toplu odjecć u i izbjegavati pretjerana opterecć enja.

51. REFERENTNE VRIJEDNOSTI KRVNIH PRETRAGA

Naziv Referentni interval Jedinica

Eritrociti M 4,34 -5,72 ZČ 3,86 – 5,08 x1012/L

Hemoglobin M 138 -175 ZČ 119 – 157 g/L

Hematokrit (relativni volumen eritrocita) M 0,415-0,530 ZČ 0,356 – 0,470 L/L

Leukociti M, ZČ 3,4 – 9,7 x109/L

Trombociti M, ZČ 158 - 424 x109/L

Glukoza u krvi 4.4-6.4 mmol/L

Urea 2.8-8.3 mmol/L

Bilirubin ukupni 3 -20 µmol/L

3,9 – 5,1
Kalij mmol/L

Natrij 137 - 146 mmol/L

Protrombinsko vrijeme 0.70 udjela

INR 2.0-3.5

Musč karci: 2 – 13 mm/3.6 ks

SE ZČ ene: 4 – 24 mm/3.6 ks
> 50 god: 3 – 28 mm/3.6 ks

52. KOMPLIKACIJE DUGOTRAJNOG LEŽANJA

1. DEKUBITUS
2. TROMBOFLEBITIS: najcč esč cće na venama donjih ekstremiteta
• FLEMBOTROMBOZA – tromboza dubokih vena, u veni je ugrusč ak stvoren od
trombocita, fibrina i eritrocita
• TROMBOFLEBITIS – upala stijenke vena, a ukoliko se tromb otkine moţe docć i
 do plucć ne embolije
▪ TROMBOZU VENA UZROKUJE:
• usporena cirkulacija
• kod bolesti koje zahtijevaju dugotrajno lezč anje (poslije operacija, neka stanja
poslije poroda, imobilizacija, nemocć , srcč ana dekompenzacija, izravna osč tecć enja
endotela, povecć ana koagulabilnost krvi)
• ZADAĆE SESTRE PRI SPREĈAVANJU TROMBOFLEBITISA, TROMBOZE I
PLUĆNE EMBOLIJE:
◦ usmjerene na poboljsč anje cirkulacije
◦ rano ustajanje iz kreveta poslije operacije, poroda(najbolji postupak u
sprecč avanju svih komplikacija dugotrajnog lezč anja
◦ provoditi pasivne i aktivne vjezč be donjih ekstremiteta
◦ vjezč be dubokog disanja (poboljsč ava se ventilacija plucć a, bolja oksigenacija
krvi, bolja cirkulacija u plucć ima)
◦ pravilan polozč aj u krevetu (poboljsč ava cirkulaciju)
◦ cč esto mijenjanje polozč aja
◦ redovito odrzč avanje osobne higijene
◦ redovito masiranje bolesnika
◦ povisč en polozč aj ekstremiteta (olaksč ava i poboljsč ava cirkulaciju u venama
donjih ekstremiteta)
◦ kod bolesnika s prosč irenim venama koristiti elasticč ni zavoj ili cč arape za
vene(cč arape za vene stavljaju se ujutro prije ustajanja, prije nego se krv slije
u vene)
• ZADAĆE SESTRE U BOLESNIKA S TROMBOZOM:
◦ potpuno mirovanje u krevetu (oko 10 dana )
◦ osobna higijena obavlja se u krevetu bez izazivanja napora
◦ bolesnik nuzč du obavlja u krevetu-paziti na redovitost stolice zbog
naprezanja
◦ NE PROVODITI aktivne i pasivne vjezč be
◦ NE MASIRATI zahvacć eni ekstremitet
◦ zahvacć eni ekstremitet staviti u povisč eni polozč aj
◦ primijeniti obloge na zahvacć eni ekstremitet
◦ provjeravati vitalne funkcije, pogotovo puls i tlak
◦ primijeniti ordiniranu terapiju
• SIMPTOMI:
◦ bol na mjestu tromboze - najcč esč cće na strazč njem dijelu potkoljenice
• ZNAKOVI:
◦ otvrdnucć e trombozirane vene
◦ kod tromboflebitisa kozč a iznad je crvena, sjajna i napeta
• KOMPLIKACIJE:
◦ najcč esč cća i najopasnija - plucć na embolija
▪ PLUĆNA EMBOLIJA:
• iznenadna slabost
• bolesnik je blijed i znojan
• ponekad je prisutno i iskasč ljavanje krvi
• najcč esč cće se javlja pri defekaciji ili pri prvom ustajanju iz kreveta
• prate ju svi simptomi i znakovi sč oka: iznenadno ubrzanje ili gubitak pulsa, jako
znojenje, ubrzano disanje, nemir, bol u prsima.
• TRENUTNA I IZNENADNA SMRT MOŽE NASTATI I U BOLESNIKA S
TROMBOZOM KOD KOJIH NIJE BILO NIKAKVIH SIMPTOMA TROMBOZE!
3. RESPIRATORNE KOMPLIKACIJE
▪ Mjere sprecč avanja:
• Odrzč avanje dobre ventilacije plucć a
 • Pravilan polozč aj u krevetu i promjena polozč aja ( svakih 30 min – 2 h)
• Fowlerov polozč aj -> produbljenje disanja i laksč e iskasč ljavanje
▪ VJEZČ BE DISANJA: objasniti prije operacije, dublji izdisaj i udisaj, najmanje svaka 2 h,
poticati na iskasč ljavanje, neupitno pucanje sč avova, prestanak pusč enja, MK uvjeti,
sprecč avanje kapljicč nih infekcija
▪ PASIVNE VJEZČ BE: provodi fizioterapeut, bolesnici bez svijesti i oni nemocć ni, udah –
digni; izdah – spusti, pritisak na prsa – pojacĉ aj izdisaj
▪ AKTIVNO POTPOMOGNUTE VJEŢBE: bolesnici koji ne disč u dovoljnim kapacitetom
▪ VJEZČ BE PRSNOG DISANJA: nepokretni, nakon operacije, izbjegavanje dubokog
disanja
▪ VJEZČ BE TRBUSČ NOG DISANJA: nepokretni; KOPB
4. NESVJESTICA
▪ SINKOPA – nagli dugotrajni gubitak svijesti; hipoksija mozga, dugo leţanje naglo
ustajanje
• Ortostatska hipotermija – naglo dolazi i kratko traje, brzo vracć anje svijesti
• ZADAĆE SESTRE:
◦ Aktivne i pasivne vjezč be ekstremiteta(fizioterapeut)
◦ Vjezč be dubokog disanja
◦ Mijenjanje polozč aja
◦ SČ to ranije postupno ustajanje iz kreveta
5. KONTRAKTURE
▪ Kontraktura je ogranicč ena gibljivost zgloba
▪ Pravilan polozč aj
▪ Promjena polozč aja
▪ Aktivne i pasivne vjezč be misč icć a i zglobova
▪ FO polozč aji:
• Nadlaktice odmaknute od tijela, podlaktice ispruzč ene
• SČ aka otvorena – prsti ispruzč eni i razmaknuti
• Natkoljenice razmaknute, potkoljenice ispruzč ene
• Stopalo srednji polozč aj

53. ZNAKOVI TRUDNOĆE

▪ NESIGURNI ZNAKOVI:
• Smetnje opcć eg stanja –subjektivni znakovi
• Nausea(jutarnja mucč nina i gađenje)
• Smetnje apetita – posebne i neobicč ne zč elje
• Osjetljivost prsa
• Pojacč ana frekvencija mokrenja (gravidni uterus pritisč cće mokracć ni mjehur)
• Opstipacija (hormoni trudnocć e usporavaju peristaltiku)
• Omaglica, slabost
• Gubitak zč elje za pusč enjem
▪ VJEROJATNI ZNAKOVI
• Amenorea
• Promjene na maternici – povecć avanje i smeksč anje maternice
• Hegarov znak –smeksč an cerviks
• Piskacč ev znak – izbocč enost roga maternice u koji se ugnijezdila oplođena jajna
stanica
• Dickinsonov znak – izbocč enost prednje ili strazč nje stjenke maternice (ovisno o
nidaciji zigote)
• Ginekolosč ki pregled – promjena konzistencije uterusa
• Vaginalni znakovi – lividna boja vagine i cerviksa (dobra prokrvljenost)
• Vecć a sč irina i rastezljivost vagine
• Promjene na dojkama – pune, jedre
 • Striae gravidarum
• Hiperpigmentacija
• Pozitivni test na trudnocć u
▪ SIGURNI ZNACI
• KCČ S
• Pokreti cč eda - cč uju se, vide, pipaju
• Pipanje dijelova cč eda
54. STOLICA
▪ Miserere je povracć ani sadrzč aj koji sadrzč i fekalne mase iz crijeva, a upucć uje na ileus.
Nađe li se u povracć enom sadrzč aju hrana koja je konzumirana visč e od osam sati prije
povracć anja, tada je rijecč o opstrukciji izlaza iz zč eluca. Povracć anje vecć ih kolicč ina kiselog
zč elucč anog sadrzč aja cč esto je kod upale sluznice i vrijeda zč eluca. Obilno povracć anje zč ucč i
nastaje zbog opstrukcije crijeva nizč e od mjesta ulijevanja zč ucč i i pankreaticč nih sokova u
duodenumu.
▪ Dijareja ( proljev ) je poremecć aj funkcije crijeva koji mozč e biti akutni proljev i kronicč ni.
Najcč esč cći uzrok akutnog proljeva su virusne i bakterijske infekcije ili toksini u hrani.
Proljevi su dugotrajni po pogorsč anjima kronicč nih upalnih bolesti crijeva, tumora crijeva
i kod kronicč ne bolesti pankreasa.
▪ Kolike - grcč evi u crijevima
▪ Tenezmi-podrazč aji na defekaciju
▪ Melena je naziv za crnu, katranastu stolicu koja sadrzč i probavljenu krv. Melena nastaje
zbog prisustva zč elucč anog soka u stolici i njezina zadrzč avanja u crijevima 5 - 8 sati.
Uzrok melene je krvarenje proksimalno od jejunuma.
▪ Aholična stolica - feces bijele boje - zbog manjka zč ucč nih boja, pojavljuje se zbog
opstrukcije koledokusa te u ranoj fazi zbog virusnog hepatitisa.
▪ Steatoreja je stolica u kojoj se nalaze neprobavljive masti, svijetla je i sjajna.
▪ Enteroragija oznacč ava pojavu crvene, neprobavljene krvi u stolici, najcč esč cće
uzrokovana krvarenjem iz descendentalnog kolona, sigme ili rektuma.
▪ UZIMANJE STOLICE ZA PRETRAGE
• Fizikalni pregled
• Kemijski pregled:
◦ Dio koji nije pomijesč an s urinom
◦ Koji ne doticč e posudu
◦ Patolosč ki promijenjen dio stolice
◦ Kemijski cč ista posuda
• MB pretrage – sterilna posuda
• Parazitolosč ke:
◦ 3 x kroz 3 dana
◦ Kemijski cč ista posuda
• OKULTNO KRVARENJE:
◦ Okultno krvarenje je pretraga na krv u fecesu. Takvo nevidljivo, a dugotrajno
krvarenje mozč e biti uzrok anemije i nikad nije bezazleno. SČ to je krvarenje s
visč eg mjesta u gastrointestinalnom traktu, to ga je tezč e makroskopski
prepoznati. Pretraga se obavlja u pacijenta koji su tri dana bili na dijeti koja ne
sadrzč i hemoglobin, mioglobin i obojena povrcć a , te koji nisu uzimali preparate
zč eljeza. Stoga je najbolja mlijecč na ugljikohidratna dijeta. Pretraga se ponavlja u
tri uzastopna uzroka fecesa i pozitivan rezultat dobiven u najmanje dva uzroka
siguran je dokaz okultnog krvarenja.
• KOPROKULTURA
◦ MB analiza stolice, kultura stolice radi se na bakterije, viruse i gljivice.
◦ Uzima se stolica:
▪ Bez urina
▪ Proljevaste u kolicĉ ini 5 – 10 ml
 ▪ Stolica defecirana u toalet ne mozč e biti uzorak za analizu
▪ Dostaviti u lab.u roku nekoliko sati od uzimanja
▪ Za dokaz rota virusa dostaviti ODMAH

55. STANJA SVIJESTI

▪ KVANTITATIVNI POREMECĆ AJI SVIJESTI
• ZANESENOST – najblazč i poremecć aj; bolesnik je smanjene budnosti, umoran,
tesč ko se orijentira i koncentrira, na jednostavna pitanja daje primjerene
odgovore
• SOMNOLENCIJA – tezč i oblik poremecć aja svijesti, bolesnik spava, odgovara na
vanjske podrazč aje, nakon buđenja daje primjerene odgovore, po prestanku
podrazč aja zaspi
• SOPOR – tezč i oblik poremecć aja svijesti, bolesnik spava, reagira samo na grube
vanjske podrazč aje, nije mogucć e uspostaviti verbalni kontakt, katkad/uopcć e nije
inkontinentan
• KOMA – najtezč i oblik poremecć aja svijesti, bolesnik ne odgovara ni na kakav
podrazč aj

▪ KVALITATIVNI POREMECĆ AJI SVIJESTI

• KONFUZNO STANJE – ocč ituje se nesigurnom orijentacijom, bolesnik je
prestrasč en i nesiguran, smeten i zbunjen
• SUMRACČ NO STANJE – stanje suzč ene svijesti, do bolesnikove svijesti dolazi samo
dio informacija, budnost ocč uvana, dusč evni zč ivot se zbiva u nizč im sferama.
Obicč no nastupa naglo, najcč esč cće kod epilepsije, a bolesnik mozč e reagirati
agresivno.
• DELIRIJ – poremecć aj karakteriziran dezorijentacijom u vremenu, prostoru i
pred osobama, pojavljuju se iluzije i halucinacije, misč ljenje nepovezano, katkad
agresivan.

56. HIPOTIREOZA
▪ poremecć aj metabolizma uzrokovan smanjenjem kolicč ine hormona sč titnjacč e u tijelu,
koji se ocč ituje s brojnim simptomima.
▪ Uzroci hipotireoze su:
• najcč esč cći uzrok hipotireoze je Hashimotov tireoiditis
• ostale autoimune bolesti (reumatoidni arthritis, diabetes mellitus typ I,
perniciozna anemia, vitiligo i dr.)
• ostali tireoiditisi (Riedelova gusč a, subakutni tireoiditis), trudnocć a, litij
(manicč no-depresivna bolesti), stres
▪ Simptomi hipotireoze: slabost, pospanost, umor, depresija, pomanjakanje
koncetracije, usporen ritam srca (bradikardija), neuredne i bolne menstruacije,
smanjen apetit, debljanje, promuklost, zatvor, blijeda i suha kozč a, podbuhlo lice,
zadebljan jezik, natecč ene ruke i stopala, miksedem (generalizirani otok).
▪ Liječenje
• Hormonska supstitucijska terapija levotiroksinom (Euthyrox, Vobenol,
Novothyral, Eltroxin, Thyrex) u dnevnoj dozi od 25 do 250 mg.
▪ Prehrana: trebala bi biti bogata vocć em, povrcć em, ribom, cjelovitim zč itaricama,
peradi, mahunarkama i grahoricama.
• korisne namirnice - mrkva, sč pinat, sč paroge, marelice, avokado, banana,
suncokretove sjemenke, cjelovite zč itarice, maslinovo ulje i riblje ulje.
• namirnice cč iji bi unos trebalo smanjiti, zbog mogucć nosti ometanja apsorpcije
joda: kupus, kelj, brokula, gorusč ica (senf), lima grah, lanene sjemenke, slatki
krumpir, kikiriki, proizvodi od soje. Ogranicč ite unos ovih namirnica na 2-3 puta
tjedno, no ne trebate ih u potpunosti izbaciti.
• izbjegavati stimulanse, picć a bogata kofeinom (kava, coca-cola, neki cč ajevi)
 • povecć ati unos prehrambenih vlakana
▪ Slabi rad sč titnjacč e direktno utjecč e na metabolizam te je neophodan unos vode.
Najmanje 8-12 cč asč a vode na dan potrebno je za povecć anje metabolicč kih procesa.

57. HIPERTIREOZA
▪ stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlucč ivanje hormona iz sč titnjacĉ e.
▪ Uzroci hipertireoze:
• Gravesova ili Basedowljeva bolest - Gravesova bolest je kronicč na autoimuna
bolest sč titnjacč e koja cč ini gotovo 80% ukupnih slucč ajeva hipertireoze. Uzrok
Gravesove bolesti je autoimuni proces u kojem organizam ne prepoznaje
sč titnjacč u kao vlastitu strukturu pri cč emu dolazi do proizvodnje protutijela na
TSH receptore sč titnjacč e
▪ Simptomi hipertireoze : povecć ana sč titnjacč a, nervoza, nemir, razdrazč ljvost i
emocionalna nestabilnost, nemogucć nost spavanja, tresavice i tremor ruku,
pretjerano znojenje i nepodnosč enje vrucć ine, umor i opcć a slabost, povecć ani apetit,
povecć ani unos hrane, mrsč avljenje unatocč povecć anom apetitu, slabost misč icć a,
otezč ana tjelesna aktivnost, ubrzan rad i lupanje srca,aritmije, povisč eni krvni tlak,
ubrzana peristaltika, ucč estale stolice te povremeno proljevi, kozč a je topla, vlazč na i
meka, pojacč ano opadanje kose, kosa je tanka, svilenkasta, prorijeđena, a nokti su
krhki i lako pucaju, ocč ni simptomi (infiltrativna oftalmopatija) odnosno pojava
egzoftalmusa: zurecć i pogled, izbuljene ocč i, cč esto crvene, zaostajanje gornjeg kapka
pri pogledu prema dolje, nemogucć nost konvergencije te rijetko treptanje i pojacč ano
suzenje
• cč esto je smanjena osč trina vida ili se nalazi slabost ocč nih misč icć a s pojavom
dvoslika; nepravilnosti menstrualnog ciklusa - zč ene imaju manji broj mjesecč nica
(oligomenorea) ili one u potpunosti izostaju (amenorea), kozč ne promjene
(infiltrativna dermopatija), nazvana također pretibijalni miksedem koja je
karakterizirana infiltracijom bjelancč evina u pretibijalnom podrucĉ ju .Leziju
odlikuje jaki svrbezč te crvenilo koje kasnije prelazi u smeđkastu boju.
▪ Dijagnoza hipertireoze:
• fizikalni pregled
• laboratorij
• UZV
• Scintigrafija, CT, MR
▪ Liječenje:
• medikamentno – tireostatici
• radioaktivnim jodom (I-131)
• operacijom – ako se uklanja vecć i dio - subtotalna resekcija, a ako se uklanja
cijela sč titnjacĉ a – tireoidektomija.

58. KRVARENJA
▪ istjecanje krvi iz ozlijeđenih ili patolosč ki promijenjenih krvnih zč ila, ovisno o jacč ini
mozč e predstavljati opasnost po zč ivot i ubraja se u prvi red hitnosti
▪ ukupna kol. krvi u odrasle osobe je oko 5l(1/11 ili 7-9% TT)
▪ efekt gubitka krvi ovisi o kolicč ini izgubljene krvi i brzini kojom se gubi, normalna
zdrava osoba bez ikakvih posljedica mozč e izgubiti 500ml krvi kratkorocč no, dok je
svaki vecć i gubitak pracć en znacima krvarenja uz mogucć nastanak hemoragijskog
sč oka
▪ ukoliko je krvarenje postupno mozč e procć i bez Simp. jer se gubitci nadoknađuju,
pocč evsč i od plazme, a potom i stanica, pa se volumen krvi odrzč ava relativno stalnim
▪ mehanizmi org. kod iskrvarenja: ugrusč ak na mjestu ozljede, retakcija krvne zč ile,
vazokonsrikcija na periferiji-usmjeravanje krvi u centralnu cirkulaciju, mobilizacija
krvi iz depoa(slezena), ubrzan i pojacč an rad srca, kao i disanje kako bi i s manjom
kol. krvi potrebe tkiva i stanica bile zadovoljene
▪ spontana hemostaza izostaje kod osč tecć enja krvne zč ile patolosč kim procesom ili bol.
krvi, kao i kod krvarenja iz arterije
▪ djecč ja osjetljivost na gubitak krvi, hemoragijski sč ok kod dojencč adi vecć nakon
izgubljenih 200ml
▪ ovisno o vrsti krvne zč ile krvarenja dijelimo na ARTERIJSKA(opasnije sč to je vecć a
povrijeđena arterija), VENSKA i KAPILARNA
▪ ovisno o uzroku imamo PATOLOSČ KA(posljedica patol. procesa u tkivu koji zahvacć a i
osč tecć uje krvnu zč ilu, ili kao posljedica ranijeg osč tecć enja krvne zč ile, odnosno bol.
krvi) i TRAUMATSKA(posljedica rupture, frakture...) krvarenja
▪ prema lokalizaciji krvarenje mozč e biti:
• VANJSKO-osč tecć ena kozč a ili sluznica, pa se krv lako vidi na povrsč ini ili se
pojavljuje na nekom od prirodnih otvora, te je u tom slucč aju lako procijeniti
izvor krvarenja, kol. izgubljene krvi, kao i brzinu kojom se gubi
• UNUTARNJE-krv se nakuplja u nekoj od tjelesnih sč upljina, na sč to ukazuju Simp.
kao ubrzan puls, povecć an tlak, ubrzano disanje, hladna kozč a kao i pokazatelji od
strane samih krvarecć ih organa ili sč upljine u kojoj se krv nakuplja
▪ znaci iskrvarenja
• OPCĆ E STANJE:umor, zč eđ, vertigo, mrak pred ocč ima, zijevanje
• KOZČ A:blijeda, hladna, postupno orosč ena hladnim znojem
• DISANJE:ubrzano, u pocč etku duboko, kasnije sve povrsč nije i plicć e
• PULS:ubrzan, u pocč etku palpabiran, kasnije filiforman, gubi se na periferiji, a
kasnije ostaje samo na karotidi
• TLAK:kratkorocč no kompenzatorno povezan, s vremenom pada do nemjerljivog
• SVIJEST:ako je svjestan, pokazuje zabrinutost, a kasnije nezainteresiranost do
potpunog gubitka svijesti i smrti
◦ temeljem opcć eg znanja, visine tlaka, frekvencije i kvalitete pulsa vrsč i se
procjena kol. izgubljene krvi:
▪ tlak preko 100, puls 80-100 i dobro punjen,kozč a normalne boje,
procjena gubitka <15%
▪ tlak preko 100, blijedi i hladni ekstremiteti, puls preko 100, gubitak 20-
30%
▪ tlak ispod 90, blijeda, hladna i oznojena kozč a, puls filiforman, gubitak
iznad 30%
▪ kod otvorenih rana se procjena vrsč i ovisno o velicč ini rane, pa je tako kod
rane velicč ine dlana procjena gubitka oko 10%
▪ hemostaza
• zaustaviti krvarenje→poduzeti mjere protiv sč oka→transport u zdrav.ustanovu
• hemostaza mozč e biti privremena ili trajna
• obicč no krecć emo s direktnom kompresijom na ranu sč to mozč e zaustaviti manje
krvarenje, a kod vecć ih sluzč i samo kao priprema za druge mjere zaustavljanja
• DIREKTNA KOMPRESIJA:upotreba sterilne gaze, cč iste maramice, neki dr. komad
cč istog platna najblizč eg sterilnosti
• DIGITALNA KOMPRESIJA: drzč ati pritisnuto između 10 i 30min . dok se
krvarenje ne zaustavi, potrebna dobra anatomska orijentacija, dosta fizicč ke
snage i vjesč tine. Potrebno je znati tocč ke pritiska, mjesta gdje se određena a.
mozč e pritisnuti uz kost, pritisak se izvodi jagodicama 2-3 prsta i to na:
◦ subklaviju
◦ brahijalnu a. na donjem dijelu prednje strane nadlaktice
◦ radijalnu a. na donjem dijelu podlaktice
◦ temporalna i fascijalna a. na vanjski dio lica
◦ jednu od karotida
◦ femoralnu a. dlanom na prepone
◦ popliteu u koljenoj jami
 • KOMPRESIVNI ZAVOJ:preko rane se postavlja jastucč icć od sterilne gaze koji
velicč inom morak pokrivati krajeve rane i biti toliko deblji sč to je krvarenje jacč e.
Preko njega se stavlja neki drugi cč vrsti predmet, koji se utiskuje duboko u ranu,
kako bi dosč lo do kompresije, a sve se kruzč no pokriva zavojem. CILJ:zaustaviti
krvarenje, ali ne i cirkulaciju Taj je dio tijela potom potrebno imobilizirati .
Ukoliko zavoj prokrvari, ne skida se , nego prekriva novim zavojem, kako bi
vanjska povrsč ina ostala suha.
• ESMARCHOVA POVESKA-samo u 2 slucč aja, kod traumatske amputacije
ekstremiteta ili kada osč tecć enja ukazuju da cć e do takve amputacije docć i, mogucć a
je i improvizacija. Postavlja se na mjesto najblizč e rani na prethodno zasč ticć enu
kozč u, stezč e se dok se potpuno ne zaustavi cirkulacija. Nakon toga se zabiljezč i
tocč no vrijeme postavljanja, imobilizira ozlijeđeni dio tijela, poduzmu mjere
protiv sč oka i sč to brzč i transport do bolnice, gdje se jedino poveska mozč e skinuti
• PEAN-u uvjetima HMP kod vidljive zč ile. preko nje se stavi zavoj i imobilizira.
Potrebno je dosta vjesč tine zbog opasnosti od paralize misč icć a uslijed zahvacć anja
zč ivca smjesč tenog uz a.
• TAMPONADA-dugacč ka traka gaze slazč e se pincetom u ranu od najdubljih
dijelova prema vani s tim da oba kraja gaze moraju ostati vani
◦ ako je krvarenje manje, i samo podizanje ektremiteta mozč e pomocć i u
zaustavljanju krvarenja, mogucć a kombinacija kod drugih zahvata, dok se
kod duzč eg transporta mozč e primjeniti metoda AUTOTRANSFUZIJE
podizanjem sva 4 ekstremiteta iznad razine srca ili zamotavanjem zavoja
◦ MAST-pneumatske hlacč e za zaustavljanje krvarenja iz donjih dijelova tijela
▪ OPCĆ E MJERE:kontrola vital. funkc., osig. adekvatnog polozč aja u transportu,
postavljanje iv. puta uporedo s hemostazom za prevenciju sč oka nadoknadom
tekucć ine(uz NaCl 0.9% mozč e se dati i suha plazma, no kako se kristaloidne otopine
ne zadrzč avaju dugo u cirkulaciji, dodaju se koloidne otopine koje trebaju u
nadoknadi biti zastupljene s 1/3), davanje kisika nazalnim kateterom ili preko
maske

59. INFARKT MIOKARDA

▪ Infarkt miokarda nastaje zbog potpunog zacč epljenja protoka krvi kroz koronarnu
arteriju ili njezin ogranak. Najcč esč cće nastaje naglo,akutno zbog tromba koji zacč epi
sč upljinu zč ile. Infarkt miokarda najcč esč cće nastupa u jutarnjim satima, između 6 sati
ujutro i podneva, i ucč estalost je dva puta vecć a nego u ostalim dijelovima dana.
▪ ETIOLOGIJA AIM-a
• hipertenzija
• hiperlipidemija
• pusč enje
• genetika
• fizicč ka neaktivnost,stres
• hiperglikemija
▪ KOMPLIKACIJE INFARKTA MIOKARDA
• poremecć aji ritma srca ( tahikardija,bradikardija,ekstrasistolije tj. bigeminija,
trigeminija, kvatrigeminija)
• perikarditis – javlja se kod infarkta prednje stjenke i obicč no nije opasan za
bolesnike.
• aneurizma – cč esto uzrokuje arterijsku emboliju pomicanjem tromba iz
anuerizmatske sč upljine,popusč tanje lijevog srca i ventrikularnu tahiaritmiju a
lijecč i se kirursč ki.
• perforacija septuma – veoma rijetka komplikacija,lijecč i se kirursč ki a znak
perforacije (probusč enja) je naglo popusč tanje lijevog srca s plucć nim edemom.
• embolije, kardiogeni sč ok
• postinfarktni sindrom – rijetkost, javlja se 3- 6 tjedana nakon preboljenja
 akutne faze infarkta prekordijalnim bolima, perikarditisom, pleuritisom
▪ KLINIĈKA SLIKA
• Pocč inje prodornom i jakom restrosternalnom boli koja ne popusč ta na mirovanje
ni nitroglicerin
• SČ iri se prema lijevom ramenu i ruci, ali i prema desnom ramenu i zč licč ici
• Gusč enje, znojenje, hipertenzije
• Povracć anje ako infarkt zahvacć a donju stijenku srca
• Ako se ne pruzč i pomocć pravovremeno dolazi do kardiogenog sč oka: blijedilo,
hladan znoj. pad RR, slab, ubrzan i nepravilan puls, cč est ishod VT
▪ DIJAGNOSTIKA AIM-a
• Na temelju klinicč ke slike
• Patolosč ke promjene u EKG – u vidljive nakon 3 – 4 sata
• Laboratorij ( ↑ leukociti, SE ubrzana, aktivnost CPK, ↑ enzim kreatin kinaza,
troponin)
▪ LIJEČENJE
• JIKS
• bol se suzbija jakim analgeticima (morfinom,petidinom i metadonom ) i.v ili i.m
• za srcč ane aritmije koriste se preparati betablokatora,verapamilom
• za bradikardiju koriste se atropini ili se uvode peacemakeri
• u akutnoj fazi korisno je primijeniti antikoagulanse, u pocč etku se daje heparin
i.v svako 4-6h, a nakon 3 dana lijecč enje se nastavlja peroralnim
antikoagulansima
• kisik preko sonde
• za smirenje daju se blagi sedativi kao sto je diazepam
• kirursč ko lijecĉ enje koronarne bolesti = bypass, operacije aneurizme srcč ane
stijenke, perforacije septuma
• kao implatant obicč no sluzč i vena saphena
• ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNIKA OBOLJELIH OD AIM-a:
◦ POSTUPCI U „NULTOM“ SATU
▪ bolesnika treba smjestiti u krevet i u povisč eni poloţaj
▪ pratiti hemodinamsku stabilnost ( Ekg,krvni tlak,puls)
▪ uvesti i.v. kanilu za primjenu terapije – uvodi se asepticč ki
▪ pripremiti pribor za th kisikom,prebrisati znoj koji pothlađuje kozč u
▪ provesti ordinirane pretrage – vađenje krvi,
▪ osigurati transport u lezč ecć em polozč aju u JIKS
◦ POSTUPCI U JIKS-u
▪ osigurati potpuno mirovanje prvih 48h – smanjuje se opterecć enje srca i potreba za
kisikom
▪ provoditi osobnu higijenu i prehranu u krevetu
▪ prevenirati komplikacije dugotrajnog lezč anja
▪ oprezno i s pazč njom podizati bolesnika
▪ pracć enje hemodinamske stabilnosti
▪ mjeriti diurezu i unos tekucć ine – kontrola bubrezč nih i srcč anih funkcija
▪ redovito uzimati uzorke krvi
▪ provoditi ordinarnu th
▪ promatrati bolesnika i objasniti mu svaki postupak
◦ POSTUPCI U POSTINTEZIVNOJ JEDINICI
▪ osigurati povoljnu okolinu – miran san, ogranicč iti posjete kako ne bi dosč lo do stresa,
napora i komplikacija
▪ pratiti hemodinamsku stabilnost – prvo kontinuirano pa prema lijecč nikovoj odredbi
▪ odrzč avati osobnu higijenu
▪ postupno povecć avati opterecć enja – aktivnost povoljno djeluju na oporavak
▪ uzimati uzorke krvi prema odredbama kao i provođenje th
 ▪ pratiti izlucč evine, provoditi vjezč be
▪ 7.dan provesti Schellongov test opterecć enja:
• bolesniku se mjere RR i c/p u lezč ecć em, sjedecć em i stojecć em polozč aju, te
ponovno u lezč ecć em, s pauzama od 3 minuta
▪ nakon 10og dana premjesč tanje na odjel kardiologije, a preporucč a se hodanje po
hodniku,vjezč be disanja,nulta ergometrija poslije 21 dana. Indikacije za otpust
bolesnika iz bolnice su uredan nalaz srcč anih enzima, UZV-a srca te ergometrije uz
najmanje opterecć enje (nulta e.)
◦ ZDRAVSTVENI ODGOJ
▪ 1.TJEDAN - potrebno 8-9 sati sna,izbjegavanje pusč enja, napora, stresova i spolnih
odnosa, mozč e se tusč irati, gledati tv, normalno jesti, kretanje po kucć i
▪ 2.TJEDAN - mogu se obavljati laksč i kucć anski poslovi, baviti se igrama uz sjedenje,
obavljanje poslovnih razgovora – da nisu uznemirujucć i i dugi
▪ 3. i 4. TJEDAN- sč etnja po lijepom vremenu,dnevno do 2km, izbjegavati izlazak po
hladnom vremenu, hodanje uzbrdo, psihicč ke i fizicč ke napore
▪ 5. do 8. TJEDAN – vracć anje na posao sa skracć enim radnim vremenom, drusč tvena
aktivnost, umjereni spolni odnosi, izbjegavanje sporta
▪ 9. TJEDAN I KASNIJE- bolesnik mozč e raditi sve sto je radio i prije bolesti, ali mora
izbjegavati sportska natjecanja, pusč enje, napor, stres, a uputa u prehrani mora se
drzč ati dozč ivotno!
◦ PREHRANA
▪ Lako probavljiva hrana ( sč to manje opterecć enje), uzimati je cč esto i u malim
obrocima, lagana vecč era koja cć e osigurati miran san i odmor, ne jesti masnu ni
zacč injenu hranu, izbjegavanje debljine, smanjiti kolicč inu soli, dopusč teno je piti crnu
kavu i vino u manjim kolicĉ inama.

60. MENSTRUALNI CIKLUS

▪ Menstruacija ili mjesecč nica redoviti je gubitak krvi i odljusč tenog endometrija kroz
rodnicu.
▪ Menstruacijski /endometrijski ciklus
• Menstrualno krvarenje ( 5 +/- 2 dana)
• Faza regeneracije (1 – 2 dana)
• Proliferacijska faza (folikularna):
◦ Bujanje endometrija i prekrivanje epitelom
◦ Do ovulacije debljina endometrija iznosi 2 – 3 mm
• Ovulacija
• Sekrecijska (luteinska) faza (14 dana)
◦ Promjene na endometriju – debljina 4 – 6 mm uz dobru prokrvljenost i
velike sekrecijske sposobnosti te s velikim zalihama hranjivih tvari cč ine
pogodne uvjete za implataciju oplođene jajne stanice
◦ Prema zavrsč etku ciklusa stvara se sve manje hormona
◦ 14 dana nakon ovulacije sluznica maternice se odljusč ti i odstrani kroz
rodnicu – menstrualno krvarenje
▪ Trajanje menstrualnog ciklusa
• 28 dana (mogucć e od 21 do 42), prosjecč no 28 dana (+/- 3).
◦ Uredan – nije kracć i od 25 dana ni duţi od 31 dan. Ovulacija se uvijek zbiva
14 dana prije sljedecć eg krvarenja
◦ Krvarenje: prvi dan oskudno, 2 – 3 dan malo jacč e, 4 – 5 dan polako prestaje
◦ Izgled: krv pomijesč ana sa sluzi (bez krvnih ugrusč aka)
◦ Kolicč ina: 50 – 100 ml
▪ Menarcha
• Prva menstruacija, javlja se poslije 12. g, između 10 i 14 g., ovisi o socijalno
ekonomskim cč initeljima, prehrani, genetskim faktorima
 • Preuranjena – ako se javi prije 10. g, zakasč njela – nakon 16.g
• U pocč etku su neredovite
▪ Predmenstruacijski sindrom
• Znakovi koji se javljaju oko 10 dana prije menstruacije a nastupom krvarenja
prestaju
• Psihicč ke promjene: nervoza, nesanica, razdrazč ljivost, cč esti sukobi, tuzč no
raspolozč enje
• Tjelesne promjene: nabrekle i bolne dojke, nadutost i bolovi u donjem dijelu
trbuha, glavobolje, umor
▪ Ublažavanje menstrualne boli
• Nefarmakolosč ki pristup
◦ Edukacija
◦ toplina – vazodilatacija, poboljsč anje cirkulacije i smanjuje povecć ani tonus
uterusa
◦ Suha toplina – termofor, elektricč ni jastuk; vlazč na – tusč iranje, topli napitci
◦ Masiranje donjeg dijela abdomena ili lumbosakralnog dijela
◦ Tjelovjezč ba – vjezč be istezanja; povecć ava misč icć ni tonus i cirkulaciju
◦ Visč e odmora i spavanja
◦ Dovoljan unos B vitamina, regulacija proljeva ili opstipacije, visč e manjih
obroka
• Farmakolosč ki pristup
◦ Analgetici koji blokiraju sintezu prostaglandina (voltaren ...)
▪ Amenorrhoea
• izostanak menstruacije
• fiziolosč ka amenoreja je u predpubertetu, trudnocć i i laktaciji te postmenopauzi,
sve ostalo su patolosč ke amenoreje
• Primarna je kad menarhe nema do 16. godine, a sekundarna ako menstruacija
izostane duzč e od 4 mjeseca, nakon redovitih ciklusa
• DIJAGNOZA: klinicč ka slika, somatski pregled, ginekolosč ki palpatorni i UZV
pregled, endokrini status (određivanje hormona – GNRH, TRH, PRH, FSH, LH,
estrogen, progesteron), histerskopija i laparoskopija.
• LIJECČ ENJE – hormonski, operativno

61. FEBRILNE KONVULZIJE

▪ akutni cerebralni napadaji nastali za vrijeme povisč ene temp; a karakterizirane su
generaliziranim tonicč ko – klonicč kim grcč evima s kratkotrajnim gubitkom svijesti.
Najcč esč cće kod djece do 3. god. zč ivota. Uzrok je visoka temperatura izazvana
infektivnim procesom. Kovulzije se pojavljuju i kod hipokalcemije, poremecć aj
ravnotezč e H20 i elektrolita, akutne upale SZČ S – a, traume glave, epilepsijom,
trovanjem, pad tlaka ... Slicč ne su epilepticč nom napadaju.
▪ DIJAGNOZA i LIJECČ ENJE:
• Vitalni znakovi, posebno tt
• Lab.pretrage krvi i likvora ( biokemija - ABS, Ca, P, Mg, elektroliti, SČ UK;
hematologija – SE, KKS) – likvor (MB, cit, biokem.)
• EEG nakon svakog napadaja
• Antipiretske mjere
• Redovita kontrola tt svaka 2 – 4 h
• Diazepan i.v. – 0,2 mg/kg tj.t ili rektalno mikroklizmom od 0,5 do 0,8 mg/kg tj.t
• Ako se ne mozč e dati i.v., daje se i.m. fenobarbiton – 10 mg/kg tj.t
• Promatrati dijete (bljedilo, crvenilo, cijanoza, hladan znoj, pjena na ustima)
• Paziti na pojavu dispneje ili apneje. RR snizč en, gubitak svijesti, pospanost,
omaglica..
• Nekontrolirano mokrenje i defekacija
 • Osiguravanje ventilacije – 02, apiracija mogucć eg sekreta, autotransfuzija
• Osobna higijena
• Procjena i smirivanje boli
• Nisč ta per os, nakon napadaja tekucć inu ako je pri svijesti

62. ANGINA PECTORIS

▪ klinicč ki je sindrom uzrokovan znacč ajnim suzč enjem koronarnih arterija, sč to dovodi
do tranzitorne ishemije srcč anog misč icć a, a manifestira se pojavom boli u grudnom
kosč u.
▪ Sindrom angine pektoris (AP) dijelimo na:
• stabilnu anginu pektoris,
• nestabilnu anginu pektoris (novonastala, progresivna, u mirovanju)
▪ ETIOLOGIJA
• hipertenzija
• hiperlipidemija
• pusč enje
• genetika
• fizicč ka neaktivnost,stres
• hiperglikemija
▪ KLINIČKA SLIKA
• Grudna bol iza kosti, sč iri se u lijevu ruku i lijevo rame, rjeđe u vrat, donju cč eljust,
u grudni kosč , između lopatica, zč licč icu i desnu ruku
• Stezajucć eg je karaktera – 1 – 5 min, maks.do 20 min
• Provocirano fiz.naporom, stresom, hladnocć a, obilan obrok, pusč enje i alkohol,
spolni odnos
▪ DIJAGNOZA
• Anamneza
• Fizikalni pregled
• EKG u mirovanju (moţe biti normalan)
• Testovi opterecć enja (ergometrija)
• Holter monitoring (24 satna EKG)
• Perfuzijska scintigrafija miokarda
• UZV srca
• EMR
• koronarografija
▪ TERAPIJA
• Liječenje faktora rizika
• Medikamentozna terapija
◦ Suzbijanje napada AP:
▪ nitroglicerin sublingvalno (djeluje za 30 s, trajanje ucč inka 15 – 30 min)
▪ ako bol ne prestaje ili traje duzč e od 15 min josč jedna lingvaleta
◦ Sprečavanje napada AP:
▪ Nitrati dugotrajnog djelovanja djeluju na isti nacč in kao nitroglicerin, ali
im djelovanje nastupa sporije (nakon 30 minuta) i traje duzč e (8 do 12
sati, u retard oblicima do 24 sata).
▪ Kardioselektivni blokatori beta adrenergicĉ kih receptora: usporavaju
frekvenciju srca, smanjuju kontrakcijsku snagu srcč anog misč icć a,
arterijski krvni tlak i nastup srcč anih aritmija, tj. smanjuju potrebe
ishemicč nog miokarda za kisikom i hranjivim materijama.
▪ Selektivni blokatori kalcijskih kanala (verapamil, diltiazem, nifedipin),
dovode do pada arterijskog tlaka, smanjuju kontrakcijsku snagu srcč anog
misč icć a, usporavaju srcč anu frekvenciju i sč ire koronarne krvne zč ile.
▪ Acetilsalicilna kiselina (aspirin), u dozi od 75 do 325 mg dnevno,
 inhibira agregaciju trombocita i time prevenira nastup koronarne
tromboze (infarkta miokarda)

63. SESTRINSKA DOKUMENTACIJA

▪ skup podataka koji sluzč e kontroli kvalitete planirane i provedbene zdravstvene
njege
▪ sastavni je dio medicinske dokumentacije pacijenta
▪ veza između utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom, planiranja, pruzč anja i
evaluacije pruzč ene zdravstvene njege

64. SESTRINSKA LISTA

▪ Sestrinska lista je sastavljena na nacč in da sestre mogu procijeniti pacijentovo stanje
i na osnovi toga donijeti određene zakljucč ke, dijagnosticirati problem i odrediti
kolicč inu sestrinske skrbi za određenog pacijenta, te na taj nacin poboljsč ati kvalitetu
zdravstvene njege.
▪ Klasifikacija sestrinskih dijagnoza, ciljeva i intervencija smatra se jednim od
najvecć ih postignucć a u sestrinstvu. Istodobno je to instrument daljnjeg razvoja u
sestrinstvu i zdravstvu opcć enito.
▪ Sestrinska lista biti cć e osnova koja cć e pruzč iti bazu podataka za razvoj sestrinskog
dijela zdravstvene informatike, omogucć iti sestrinska istrazč ivanja, pruzč ati osnove za
obrazovanje medicinskih sestara, garantirati i unaprjeđivati kvalitetu zdravstvene
njege, te stoga biti vrlo korisna i za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
▪ Sestrinska lista je sastavljena prema Obrascima zdravstvenog funkcioniranja M.
Gordon. Obuhvacć ene su osnovne ljudske potrebe, koje su djelokrug rada
medicinskih sestara. Sestrinska lista je predviđena za upotrebu u svakodnevnoj
praksi, na razini medicinska sestra - pacijent, na bolnicč kim odjelima, za pacijente
koji borave na odjelima duzč e od 24 sata. Dobiveni podaci se mogu koristiti u
istrazč ivacč ke i edukacijske svrhe, a pacijent na vlastiti zahtjev mozč e dobiti uvid u
Listu.

65. KALENDAR CIJEPLJENJA

66. ANTENATALNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
▪ sustav je zasč tite materinstva tijekom trudnocć e, poroda i babinja s osnovnim ciljem
smanjenja perinatalnog morbiditeta i mortaliteta, te maternalnog morbiditeta i
mortaliteta.
▪ Redoviti pregledi (najmanje 9 tijekom trudnocć e), CTG pri porodu, genetska
savjetovalisč ta, rana neonatolosč ka dg mozč danih krvarenja, evalvacija perinatolosč kih
rezultata. Upucć ivanje i savjetovanje trudnica o prehrani i higijeni tijekom trudnocć e,
te psihofizicĉ ka priprema za porod.
▪ UZV se preporucč a u ranoj trudnocć i i između 16. i 20. tjedna, te 35. i 38.tjedna.
▪ Rutinske pretrage: KKS, Kg, Rh faktor, GUK, koag.pretrage, Rh faktor djeteta, jetrene
probe, urea, urin, kreatinin, FE u serumu, hepatogram, antitijela na hepatitis B.
▪ Kod rizicč nih trudnocć a – serolosč ke pretrage (na lues, HIV), OGTT, urinokultura,
genetsko savjetovalisč te
▪ Anamneza:
• Preboljele bolesti
• Operacije
• Alergije
• Aktualna bolest
• Heteroanamneza
▪ Ginekolosč ka anamneza:
• Podaci o menstruaciji, kontracepciji
• Kod Rh- zč ena treba pitati koliko je imala trudnocć a i transfuzija
• Podaci o ocu djeteta
• ginekolosč ke bolesti – upale, malformacije
• Tijek zadnjeg poroda i ishod, te broj poroda; broj pobacč aja, vrsta, tijek i ishod
• Kako je bilo dijete i da li je imalo ikakve poremecć aje
▪ Porođajni pregled:
• Uzima se somatski status – procijeni njeno stanje, kondiciju i opcć i somatski
pregled. Odredi se stupanj cč istocć e vaginalnog iscjetka i uzima obris za PAPA test
+ opstetricč ki pregled. Unutrasč njom pretragom promatramo meki porodni kanal,
iscjedak i porciju, uterus. Vanjska obuhvacć a menzuraciju zdjelice – pelvimetriju,
i njome dobivamo uvid u kosč tani porodni kanal.
• Mjere se RR i puls, tj. t, visina, laboratorij. Ako je zubalo defektno treba ga
sanirati.
• Anamneza, promatranje, palpacija, auskultacija
• PRIBOR: Sterilne rukavice, sterilne loptice od gaze, dezinficijens, CTG ili
slusč alice, pelvimetar, 20 % sulfosalicidna kiselina (za određivanje bjelancč evina),
tlakomjer, vaga s visinom, pribor za klizmu, pribor za brijanje, vanjsko
spolovilo,
• gledamo postoje li ozč iljci od ranijih epiziotomija, prosč irene krvne zč ile,
promatranje labia
• USČ CĆ E UTERUSA
◦ Koliko je otvoreno, ako je porcija otvorena za 3 cm govorimo o usč cću
◦ 1 poprecč ni prst – 2 cm
◦ 2 poprecč na prsta – 3 cm
◦ Mali dlan – 4 – 6 cm
◦ Veliki dlan – 8 – 10 cm
◦ Potpuno otvoreno usč cće – visč e od 10 cm
◦ Mozč e biti tanko, debelo, tvrdo, elasticč no
• VODENJAK
◦ Gledamo iza usč cća da li stoji ili ne, ako nije usč cće potpuno otvoreno izbocč en je
samo u trudu
◦ Van truda je mlohav
◦ Izbocč en je kod potpuno otvorenog usč cća, u trudu
 ◦ Vodecć a cč est stoji iza vodenjaka

67. FAZE PZNJ

▪ UTVRĐIVANJE POTREBA ZA ZNJ
▪ PLANIRANJE ZNJ
▪ PROVOĐENJE ZNJ
▪ EVALUACIJA ZNJ

68. STERILIZACIJA
▪ postupak kojim se unisč tavaju svi zč ivi oblici mikroorganizama (patogeni, apatogeni i
njihove spore) na predmetima koji se steriliziraju (instrumenti, zavojni materijal,
gumene rukavice, tekucć ine).
1. Sterilizacija toplinom (toplinska sterilizacija termostabilnih materijala):
• Sterilizacija suhom toplinom
• Sterilizacija vlazč nom toplinom
◦ Sterilizacija toplinom ovisi o:
▪ vrsti topline i posrednika
▪ visini temperature
▪ duzč ini trajanja sterilizacije
▪ sposobnosti penetracije sterilizirajucć eg sredstva
▪ otpornosti mikroorganizma
▪ toplina uzrokuje koagulaciju bjelancč evina i inaktivaciju fermenata vazč nih za
zč ivot MO
2. Hladna sterilizacija – sterilizacija kemijskim sredstvima:
• sterilizacija etilen-oksidom
• sterilizacija tabletama formaldehida
• sterilizacija potapanjem u antiseptike koji imaju germicidnu mocć
• sterilizacija ionizacijom
• sterilizacija gama-zrakama
• plazma sterilizacija - najbolji i najpristupacč niji postupak za unisč tavanje
mikroorganizama

• Suhim zrakom steriliziraju se predmeti koji podnose visoku temperaturu – stakleni i

metalni predmeti (instrumenti – kirursč ki nozč evi, sč kare, pincete; sč trcaljke, igle…). Suha
toplina ne djeluje korozivno i ne osč tecć uje predmete koji se steriliziraju. Zavojni
materijali, rublje, gumeni predmeti (gumene rukavice) NE MOGU se sterilizirati suhom
toplinom.
• Suhom toplinom sterilizira se u posebnim aparatima – sterilizatorima na suhi zrak
razlicč itih velicč ina i oblika. Zrak se u sterilizatoru zagrijava elektricč nom strujom do
zč eljenog stupnja, a termostat osigurava određeno vrijeme odrzč avanje postignute
temperature. (180 ºC); 1 sat.

• Sterilizacija vrućom vodenom parom pod tlakom pouzdan je postupak za

unisč tavanje svih vrsta mikroorganizama i njihovih spora. Sterilizacija vlazč nom
toplinom obavlja se u autoklavima. Primjenjuje se u bolnicč kim ustanovama.
Temperatura vodene pare razmjerna je visini tlaka u autoklavu. Temperatura je između
126 i 138 ºC, tlak između 1,5 i 2,5 bara, a vrijeme sterilizacije je od tri do 30 minuta.
• Vlažnim zrakom steriliziraju se tekstil (ogrtacč i, plahte, komprese, pelene, zavojni
materijal), metalni predmeti (instrumenti), gumeni predmeti (rukavice, sonde,
nastavci) i stakleni predmeti, a NE steriliziraju se ulja, masti i prasč ci.

◦ Svi predmeti koji cć e biti sterilizirani trebaju biti umotani i zapakirani kako bi se
sprijecč ila rekontaminacija nakon sterilizacije. Preporucč a se velicč ina paketa
 30×30×60 cm ili najvisč e 6 kg suhog rublja. Kao materijali za umatanje koriste se
kraft-papir, muslin (gustocć e 140 niti), netkani omotacč i i papirnoplasticč ni omotacč .
Predmete treba umotati u dva sloja papira ili netkanog materijala.

• Sterilizacija kemijskim sredstvima

◦ Sterilizacija etilen-oksidom: metoda je izbora za materijale osjetljive na visoke
temperature (plasticč ni ili gumeni predmeti, osč tri predmeti, osjetljivi instrumenti,
predmeti koji se ugrađuju u bolesnikovo tijelo). Plinoviti etilen-oksid je
sterilizirajucć a supstancija baktericidnog, fungicidnog i virucidnog djelovanja.
Zapaljiv je i toksicč an, a u izravnom dodiru s kozč om i sluznicama izaziva opekline, pa
zahtijeva poseban oprez. Sterilizacija etilen-oksidom provodi se u posebnim
sterilizatorima. U prisutnosti etilen-oksida, temperature u komori od 54 do 55 ºC i
tlaka od 1,5 do 5,5 bara, tijekom 1 – 2 sata, automatski reguliranim međuodnosima
tih cč initelja odvija se proces sterilizacije.
◦ Sterilizacija parama formaldehida: formaldehid se upotrebljava za sterilizaciju i
dezinfekciju predmeta osjetljivih na vlagu i visoke temperature. Njegove pare
djeluju baktericidno, no nemaju sasvim pouzdano sterilizirajucć e djelovanje.
Predmete koje zč elimo na taj nacč in sterilizirati ili dezinficirati (najcč esč cće su to opticĉ ki
instrumenti i dijelovi aparata za anesteziju) poslije pripreme stavljamo u kutije,
ormare ili prostorije koje hermeticč ki zatvaramo. Na jedan prostorni metar dolazi 10
tableta formaldehida, koji se i isparuju tijekom 10 sati do 72 sata na sobnoj
temperaturi. Ili se provodi u sterilizatoru na temperaturi 60-70°C u negativnom
tlaku i traje 1-3 sata ovisno o koncentraciji plina.
◦ Sterilizacija potapanjem u antiseptike: mogucć a je, ali nepouzdana metoda i
primjenjuje se samo kad nemamo drugu mogucć nost sterilizacije. Upotrebljavaju se
dezinficijensi koji imaju visok stupanj dezinfekcije / sterilizacije: glutaraldehid
(Endoplival), glutaraldehid, glikosal i benzalkonij-klorid (Aldesol), peroctena
kiselina, hidrogen peroksid za sterilizaciju endoskopa, termolabilnih instrumenata,
pribora za anesteziju i respiratornu terapiju.
◦ Sterilizacija ionizirajućim zrakama: ima sč iroku primjenu u tvornicama koje
proizvode pribor i medicinske instrumente za jednokratnu upotrebu (sč trcaljke, igle,
sonde, rukavice, katetere, setove za pojedine zahvate i sl.). Koristi se elektronsko
zracĉ enje beta cč estica iz linearnih akceleratora ili gama zracč enje.
◦ Plasma sterilizacija: postupak se odvija u vakuumu. Nakon evakuiranja zraka u
komoru se injicira 1,8 ml otopine 58%-tnog vodikova peroksida. Stvorena plazma
vezč e se za stanice mikroorganizama i uzrokuje ireverzibilne promjene.
Temperatura 37 do 44°C traje 55 minuta. Predmeti pristupacč nih povrsč ina, ali se ne
smiju sterilizirati materijali koji imaju sposobnost upijanja poput pamuka, gaze ili
papira te u sebi sadrzč e celulozu. Za pakiranje se koristi specijalna folija ili omot koji
nema sposobnost apsorpcije.
• KONTROLA STERILNOSTI: postupak kojim se utvrđuje odsutnost ili dokazuje
prisutnost mikrobiolosč kog onecč isč cćenja ispitivanog materijala koji je prosč ao
sterilizacijski postupak . Postupak ispitivanja odvija se u strogo asepticč nim uvjetima
bez izravna djelovanja UV svjetla ili aerosola. Uzimaju se uzorci materijala i ocč itavaju
nakon 10 dana s jedne i 14 dana s druge podloge. Materijal je sterilan ako su oba
uzorka sterilna odnosno ako se nije pojavio rast mikroorganizama niti na jednoj
podlozi
• POGREŠKE PRI STERILIZACIJI
◦ nepoznavanje teorije sterilizacije,
◦ nepoznavanje rada specificč nog sterilizatora,
◦ prenatrpanost sterilizatora,
◦ nepravilne pripreme setova,
◦ neodrzč avanje uređaja,
◦ prekratko trajanje sterilizacije,
◦ pokusč aj da se ubrza postupak sterilizacije.
 • Organizacija jedinice za sterilizaciju
◦ Centralna sterilizacija je radna jedinica koja osigurava sterilni materijal i pribor za
cijelu bolnicu. Jedinice za sterilizaciju u pravilu su građevinski podijeljene u tri zone
– «necč isto, cč isto i sterilno». Temperaturu u svim prostorima trebalo bi odrzč avati
između 18 i 22 ºC, relativnu vlazč nost između, 35 i 70%, a strujanje zraka usmjeriti
od cč istih prema relativno necč istim prostorima.
• Postupak zaprimanja i sterilizacije materijala u jedinici za sterilizaciju:
◦ nakon uporabe pribor s odjela (instrumente, rukavice, nastave, sonde…) donijeti u
jedinicu za sterilizaciju
◦ pribor zaprimiti u zoni za necč isto (obicč no je oznacč ena crvenom bojom)
◦ provesti mehanicč ko cč isč cćenje, dezinfekciju, ispiranje i susč enje
◦ cč isti pribor premjestiti u zonu za cč isto (obicč no je oznacč ena plavom bojom),
zaprimiti cč isto i suho rublje iz praonice
◦ ispitati ispravnost svakog predmeta
◦ slozč iti instrumente u setove
◦ staviti kemijske indikatore za kontrolu seta
◦ umotati setove i pojedine predmete
◦ staviti indikatore za kontroliranje sterilizacije i naznacč iti datum i vrijeme
sterilizacije
◦ umotane setove i pojedinacč ni pribor staviti u kosč are
◦ staviti u sterilizator i ukljucč iti odgovarajucć i program
◦ nakon zavrsč ene sterilizacije iskljucč iti sterilizator
◦ ohladiti i isprazniti sterilizator, a sterilni materijal premjestiti u zonu za sterilno
(obicč no je oznacč ena zelenom bojom)
◦ indikatore za biolosč ki nadzor sterilizacije pregledati u jedinici za sterilizaciju ili
poslati u mikrobiolosč ki laboratorij
◦ svaku sterilizaciju dokumentirati (datum, vrijem, tehnicč ke parametre, kemijske
pokazatelje ispravnosti sterilizacije)
◦ sterilan materijal i pribor dostaviti na odjele (idealno nakon biolosč ke provjere).

69. SEKSUALNI OBRAZAC

▪ zadovoljstvo seksualnim odnosom, promjene, potesč kocć e, uporaba sredstava i
postupaka za sprecč avanje zacč ecć a;zč ene:podaci o menstruaciji, problemi, trudnocć e.

70. PODACI ZA SMBS-ŠTO PITATI

▪ prehrana-metabolizam: uobicč ajeni nacč in prehrane i tekucć ine (vrsta, kolicč ina,
raspored), promjene tjelesne tezč ine, potesč kocć e pri uzimanju hrane, specijalna
dijeta itd.
▪ eliminacija: stolica i defekacija: ucč estalost, osobine stolice i urina, primjena
laksativa i diuretika, znojenje
▪ aktivnosti: ima li dovoljno snage za izviđenje zč eljenih aktivnosti, koliko je
samostalan od 0-4 stupnja- hranjenje, kupanje, oblacč enje, opcć a pokretljivost itd.
▪ spavanje-odmor: osjecć aj odmorenosti i spremnosti za dnevne aktivnosti nakon
spavanja, raspored spavanja i dnevnih odmora, ima li problema sa spavanjem-
nesanica, rano, buđenje, nocć ne more, lijekovi i dr.
71. ANAMNEZA
▪ prema Klaicć u oznacč ava „skup podataka sč to ih bolesnik daje lijecč niku o svom
(zdravstvenom) zč ivotu prije sadasč njeg oboljenja: povijest bolesti.
▪ McFarlane i Castledine razlikuju 1. i 2. stupanj anamneze hospitializiranih
bolesnika.
• 1.stupanj uzima se neposredno po prijemu bolesnika u bolnicu pod uvjetom da
nije vitalno ugrozč en. Sastoji se do podataka dobivenih kratkim intrevjuom i
pregledom bolesnika od glave do pete. Mora osigurati dovoljno informacija za
izradu plana zdrvastvene njege za prvih 24 do 48 sati.
 • 2. stupanj anamneze uzima se unutar 24 do 48 sati od prijema i osigurava
vecć inu potrebnih podataka i za izradu cjelovitog i dugorocč nijeg plana
zdrvastvene njege. Prema potrebi dopunjava se tijekom cijele hospitalizacije.
▪ Prikupljeni podaci moraju omogucć iti :
• prepoznavanje problema
• prepoznavanje uzroka
• odabir pacijentu prilagođenih intrevencija
▪ Podatke je mogucć e podijeliti u tri skupine:
• identifikacijski podaci (ime i prezime, dob, bracč no stanje, roditeljstvo,
zanimanje, radni odnos)
• opcć i podaci (zdravstveno stanje, bolesti, znanje, socijalna podrsč ka, uvjeti kod
kucć e) specificč ni podaci (uobicč ajeno i sadasč nje stanje i ponasč anje u svezi sa
zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba)

72. CILJEVI PZNJ

▪ zč eljeni, ali realan ishod zdr.njege
▪ zč eljeno stanje pacijenta
• pr. problem-pretilost cilj-standardna tezč ina
▪ FORMULIRANJE CILJEVA:
• Ciljevi moraju biti:jasno formulirani, odnositi se na pac., specificč ni, sadrzč avati
razinu i vrijeme postignucć a.(pr. -tjekom hosp. pac. necć e dobiti dekub.-tjekom
hosp.pac. cć e imati stolicu 1x dn)
• dobro formuliran cilj sadrzč i uz opis pac.stanja i ponasč anja,njegovu razinu,
vrijeme postignucć a i okolnosti u kojima cć e se ocč itovati.Djelovi formulacije koja
opisuje cilj su:subjekt(pac), opis stanja i ponasč anja, njegove razine, vrijeme
postignucć a i po potrebi opis okolnosti u kojim cć e se stanje i ponasč anje ocč itovati.
◦ Pr. subjekt stanje razina okolnosti vrijeme
Bolesnik cć e popiti 300ml cč aja na bocč icu tjekom jutra
Bolesnik cć e smrsč aviti 2 kg djeta 1000kcal za mjesec dana
▪ OSOBINE CILJEVA-vremenska određenost(kratk i dugorocč ni), realnost,
relevantnost, usklađenost
• VREM. ODREĐENOST:
◦ kratkoročni-treba ih posticć i unutar nekoliko min., sati ili dana.Definiraju se
kad je stanje bol.kriticč no ili kad je tesč ko predvidjeti razvoj situacije u
buducć nosti.Odnose se na sadasč njost i probleme koji zahtjevaju zč urno
rjesč avanje.
▪ Pr.-problem-visokofebrilan kratkor.cilj-za 1 sat bol. cć e biti
subfeb.
-opstipacija -stolica unutar 24 sata
▪ u kratkorocč ne ciljeve se svrstavaju i oni cč ije vrijeme postignucć a nije
određeno datumom ili satom, vecć se realiziraju trajno-pr: P-mogucć nost
nastanka dekub. C-tjekom hosp. necć e dobiti dekub.
◦ srednjoročni-se postizč u za nekoliko dana
◦ dugoročni-unutar nekoliko tj, mj, ili god (za god.cć e smrsč aviti 24 kg)
• REALNOST CILJEVA
◦ da bi ciljevi bili realni njihova razina, sadrzč aj i vrijeme postignucć a moraju
biti usklađeni sa sposobnostima i mogucć nostima pac. njegove obitelji,
zdrav.osoblja i ustanove
◦ (pr. nerealnog cilja -bol. s tremorom ruku savladat cć e tehniku davanja
inzulina
▪ bol. cć e provesti 4 sata na sjed. kolicima, a na odjelu nema kolica
▪ bol. cć e svaki dan imati stolicu,a zahodi su prljavi)
• RELEVANTNOST CILJEVA
◦ je znacč ajno obiljezč je, a odnosi se na edukacijske ciljeve.Bolesnik mora onim
 sadrzč ajima i do one razine koja mu je vazč na i primjenjiva u
svakodnevnom zč ivotu.
◦ Pr. relevantan cilj nerelevantan cilj
◦ bol. cć e demonstrirati primjenu inhalatora bol. cć e biti u stanju
opisati nacč in primjene
◦ po zavrsč enoj eduk. bol. cć e nabrojati namjernice -po zavsč enoj eduk.bol.cć e
biti u stanju zabranjene u dijab.dijeti nabrojati
dozvoljene namj. u dijab.d.
• USKLAĐENOST CILJEVA S CJELOKUPNIM PLANOM ZBRINJAVANJA
◦ ciljevi postavljeni u svezi s razlicč itim problemima iz podrucč ja ZNJ i
cjelokupne med skrbi moraju biti usklađeni.

73. PZNJ
▪ pristup u otkrivanju i rjesč avanju pacijentovih problema iz podrucč ja zdravstvene
njege (znj)
▪ sustavna, logicč na i racionalna osnova za utvrđivanje i rjesč avanje pacijentovih
problema
▪ spominje se u americč koj strucč noj lit. 50-tih, engl. 70.tih, a kod nas 80-tih godina

74. SINDROM DOWN

▪ Preveliki ili premali broj kromosoma
• Rađaju se djeca s manjom tjelesnom tezč inom
• Imaju mentalnu retardaciju
• Koso polozč ene ocč i
• Hipertelorizam (razmak između ocĉ iju), uz rub sč arenice su Brushofieldove pjege
• Usč ke poloţene nizč e i losč e modelirane
• SČ aka je sč iroka i zdepasta s brazdom 4 prsta
• Peti prst ruke je kracć i (klinodaktilija – zavinut je)
• Kozč a je gruba, hrapava, suha i naginje egzematoznim promjenama
• Pupak je nizč e polozč en
• Pupcč ana hernija
• Pojacč ana pokretljivost prstiju i zglobova, hipotonija misč icć a
• Djeca su sklona infekcijama

75. ZNAKOVI RESP. INSUFICIJENCIJE

▪ Akutna hipoksemija uzrokuje dispneju, nemir i tjeskobu. Bolesnici budu smeteni,
suzč ene svijesti, cijanoticč ni, tahipnoicč ni, tahikardni i oznojeni. Javljaju se srcč ane aritmije
i konacč no nastupa komatozno stanje. Auskultiranjem plucć a cč uju se fini hropci, koji su
tipicč no difuzno raspoređeni i grublji prema bazama. Uz tesč ko zatajenje srca javlja se i
distenzija vratnih vena.
▪ Hipoksemiju obicč no prva otkriva pulsna oksimetrija. Bolesnicima s niskom
O2 saturacijom treba odrediti ABS i snimiti RTG prsnog kosč a. Dok se isč cčekuju rezultati
ordiniranih pretraga, simptomatskim bolesnicima treba odmah pruzč iti dodatni kisik.
▪ Ako dodavanjem O2 saturacija O2 ne poraste >90%, treba posumnjati na desno–lijevo
sč antiranje krvi. Ocč iti alveolarni infiltrat na radiogramu govori prije za preplavljivanje
alveola nego za sč antiranje.
▪ Kad se utvrdi AHRI valja tragati za uzrokom, uzimajucć i u obzir i plucć ne i vanplucć ne
bolesti. Ponekad je rijecč o poznatom, vecć postojecć em stanju (npr. akutni IM,
pankreatitis, sepsa). Ponekad je presudna anamneza; na pneumoniju treba posumnjati
kod imunokompromitirane osobe, na alveolarno krvarenje kod osobe s kolagenozom ili
nakon presađivanja kosč tane srzč i. Kriticč no bolesne osobe cč esto dobiju znatne kolicč ine IV
tekucć ine tijekom resuscitacije, pa treba razlikovati visokotlacč ni AHRI (npr. zatajenje
srca, preopterecć enje tekucć inom) od niskotlacč noga (npr. ARDS, pneumonija).
 ▪ Na visokotlacč ni edem plucć a ukazuje protodijastolicč ki galop, nabrekle vratne vene i
periferni edemi pri fizikalnom pregledu, a difuzni centralni infiltrati, kardiomegalija i
zadebljan zč ilni crtezč na rendgenogramu prsisč ta. Difuzni infiltrati u sklopu ARDS lezč e
obicč no perifernije. Fokalni infiltrati govore u prvom redu za pneumoniju, atelektazu ili
kotuziju plucć a. Premda ehokardiografija mozč e pokazati disfunkciju lijeve klijetke i
ukazivati na srcč ani izvor, nalaz je nespecificč an jer je osč tecć enje srca cč esto u svih kriticč nih
bolesnika. Premda kontroverzno, postavljanje PAC (vidi str. 513) mozč e pomocć i u
postavljanju ispravne dijagnoze, osobito kod mogucć eg preklapanja visč e stanja.

76. PLINSKA ANALIZA KRVI

▪ Plinska analiza artrijske (ABS) krvi sluzč i za precizno određivanje PaO2, PaCO2 i PH
krvi. Ovi parametri zajedno s tjelesnom temperaturom omogucć avaju izracč unavanje
razine HCO3 (sč to se mozč e odrediti i izravno iz venske krvi) i SaO2. ABS mozč e
posluzč iti i za određivanje karboksihemoglobina i methemoglobina
▪ Krv se obicč no vadi iz arterije radialis. Buducć i da punkcija arterije rijetko dovodi do
tromboze i pogorsč ava perfuziju distalnog tkiva, preventivno se izvodi Allenov test
koji daje uvid u interarterijsku kolateralnu cirkulaciju. Radijalni i ulnarni puls se
prekinu istodobno, sve dok ruka ne poblijedi. Zatim se ulnarni puls oslobađa dok
radijalna arterija ostaje pritisnuta. Crvenilo cč itave ruke unutar 7 sek. od
oslobađanja ulnarnog pulsa ukazuje da je protok kroz ulnarnu arteriju adekvatan.
▪ Pod sterilnim uvjetima ubode se (igla kalibra 22 do 25 Frencha) radijalna arterija
(proksimalno od mjesta najjacč e pulsacije) te se sacč eka da krv navre u
hepariniziranu sč pricu. Sistolicč ki tlak cč esto potisne klip sč price unazad. CČ im u sč prici
bude 3 do 5 ml krvi igla se naglo vadi a mjesto punkcije snazč no pritisne radi
hemostaze. Odmah se sč prica stavi u led da se smanji potrosč nja O2 i stvaranje CO2iz
leukocita, te se sč alje u laboratorij.

77. KRVARENJA U TRUDNOĆI

▪ U prvom tromjesecč ju:
• Pobacč aj
• Ektopicč na (izvanmatericč na trudnocć a)
• Dobrocć udne i zlocć udne promjene vrata maternice
• Gestacijska trofoblasticč na bolest
▪ Kasnije u trudnocć i:
• Placenta praevia
• Abrupcija placente

78. CIJELJENJE RANE

▪ Nakon 6 – 8 dana nastupa PRIMARNO CIJELJENE ako su rubovi rane anatomski
prilagođeni i pravilno kirursč ki obrađeni. Primarno cijeljenje rana je pozč eljno.
Okolina rane je suha, kozč a je dobro prokrvljena, nema otoka i vlazč enja, sama bol je
iz dana u dan sve manja.
▪ SEKUNDARNO CIJELJENJE se javlja kod svih rana nepravilnih rubova, osobito rana s
defektom tkiva i rana gdje neki drugi cč imbenik ometa normalan proces cijeljenja.
Kao posljedica nastaju neugodni ozč iljci. Okolina rane je blijeda, crvena, ljubicč asta ili
zelena. Kozč a nije dobro prokrvljena. Upaljena je i vrucć a. Nastaje iscjedak(sukrvica,
krv i gnoj) pa je okolina rane vlazč na (rana secernira). Konci su vlazč ni i mozč e docć i do
popusč tanja sč avova (dehiscencija sč avova). Bol se ne smanjuje nego povecć ava (kao
ubod nozč em).
• Lokalni cč imbenici koji ometaju cijeljenje rane su hematom i serom i lokalna
infekcija.
• Opcć i cč imbenici koji ometaju cijeljenje rane su opcć a infekcija, hipoproteinemija,
 maligni tumori, hormonske anomalije, starost, osč tecć enja jetre i geneticĉ ki
poremecć aji metabolizma.
• Cijeljenje rana po mjestu i vremenu:
◦ Najbrzč e zarastaju rane na sluznici ( u roku 48 sati). Drugi ili trecć i dan se
vade prvi konci. Oko ocč iju,iznad kapaka,gdje je mekana i njezč na kozč a rana
zarasta dva do tri dana. Konci se vade oko petog dana. Kod ostalih rana
konce vadimo oko sedmog dana. Osim gdje je kozč a jako debela ili kad je
rana velikih muskulatura konci se vade od sedmog i cč etrnaestog dana.
Dijabeticč arima rane zarastaju duzč e.

79. FIZIOLOŠKA/PATOLOŠKA ŽUTICA

▪ Pojavljuje se obicč no 3 dana nakon rođenja, a nestaje od 10. do 14.dana. Nije sč tetna
za zdravlje i spontano nestaje. Nastaje zbog nezrelosti jetre i enzima
glukuroniltransferaze, a i zbog pojacč ane hemolize eritrocita. Samo se konjugirani
bilirubin mozč e izlucč iti iz organizma putem zč ucč i i crijeva. Nagomilani nekonjugirani
bilirubin cirkulira krvotokom i razlog je sč to kozč a i sluznice postaju zč uti. Ako se
zč utica pojavi u djeteta u prva 24-36 sati, smatra se patolosč kom.

80. PRVA OPSKRBA NOVOROĐENČETA

▪ Kada se porodi glavica djeteta, sterilnom gazom obrisč emo sluz i ostale produkte
porodnog kanala s ocč iju, nosa i usta
▪ Novorođencč e se nakon poroda polozč i na krevet
▪ Sterilnom kompresom obrisč e se kozč a glave i tijela s ciljem poticanja disanja i
sprjecč avanja pothlađivanja
▪ Aspiracija disč nih putova (usta, zč drijelo, nos) po potrebi
• Zdravo nov.odmah po porodu iskisč e ili iskasč lje sluz, plodovu vodu
• Aspiracija ne duzč a od 10 – 15 sekundi
• Aspiratori na negativni tlak moraju biti ogranicč eni na 0,3-0,4bara
• Vazč no -drzč ati se redoslijeda aspiracije jer u protivnom prijeti opasnost od
aspiracije sadrzč aja iz usta te podrazč aja nervusa vagusa
▪ Procjena vitalnosti po Apgaru u 1,5,10-oj min (srcč ana frekvencija, disanje, misč icć ni
tonus, refleksi, boja)
• Ocjena 10, 9 i 8 uredan Apgar ne zahtjeva intervencije ozč ivljavanja
novorođencč eta
• Nov. s ocjenom 5-7 umjereno su asfikticč ni, obicč no je dostatna aspiracija gornjih
disč nih putova i kratkotrajna primjena kisika preko maske
• Niska ocjena 0-4 znacč i tesč ku asfikciju
▪ Nakon 1-2 min po porođaju pupkovina se sterilno podvezč e plasticč nom sč tipaljkom
2-3 cm od kozč e djeteta i sterilno prerezč e
• Rano i kasno podvezivanje pupkovine
• Pupcč ani bataljak dugacč ak 3-4 cm
▪ Kupanje novorođencč eta
• Odgađanje kupanja omogucć ava upijanje verniksa putem kozč e sč to ju dodatno
sč titi i vlazč i, smanjuje se mogucć nost pothlađivanja. Omogucć uje djetetu da postavi
svoj amnionski trag rucč icama dok trazč i dojku
▪ Dezinfekcija pupcč anog bataljka jodnim preparatom i prekriti sterilnom gazom
▪ Mjerenje tezč ine, duzč ine i opsega glavice
▪ Provođenje Kredeove prpfilakse (ukapati u ocč i 10% sulfocetamid, zasč tita od
gonokokne infekcije)
▪ Novorođencč e poviti u sterilne pelene
▪ Staviti narukvicu s identifikacijskim brojem majci i novorođencč etu
▪ Novorođencč e se stavlja majci na prsa (kontakt kozč a- kozč a) prvi susret majke i
nov.neposredno po porodu je od izuzetne vazč nosti. Uspostaviti kontkt pogled ocč i u
ocč i i tjelesni dodir vazč an za nastavak cč vrste veze majka- dijete, izvor topline
 ▪ Ako je otac prisutan u rađaonici omogucć iti sč to ranije uspostavljanje kontakta
▪ Osigurati mir i intimnost kako bi u miru promatrali i upoznavali se s djetetom

81. PUPČANE INFEKCIJE

▪ Blenoreja (vlazč enje pupka)
• Blenoreja je laka povrsč na infekcija, koja se karakterizira nakupljanjem bistrog
ili sukrvavog sekreta u udubljenjima pupcč ane rane. Vlazč enje sprecč ava da rana
normalno zaraste. Na blenoreju mozč e se nadovezč e pojava granuloma, a ako se
zanemari mozč e biti osnova za razvoj sepse, koja je izuzetno opasna za
novorođencč e.
• Lijecč enje blenoreje je obicč no ucč inkovito i sastoji se od cč esč cćeg cč isč cćenja povidon
jodom. Kada pupcč ana rana neobjasč njivo dugo vlazč i i ne zarasta, dijete treba
uputiti kirurgu zbog mogucć nosti komunikacije pupcč ane rane s nekim dubljim
prostororm.
▪ Granulom pupka (fungus)
• Granulom je izrasč taj na pupku velicč ine grasč ka i nalik na pecč urku (izraslina
granulacionog tkiva). Izrasč taj je nekad visi na peteljci. Rijetko mozč e krvariti.
Razvija se iz postojecć e infekcije (blenoreja).
• Granulom treba nekoliko puta dnevno obrađivati otopinom antiseptika, najbolje
nekim otopinom joda. Kasnije granulom uklanja kirurg elektrokoagulacijom.
▪ Omfalitis (Omphalitis)
• Omfalitis je ozbiljno oboljenje, koje zahvacć a kozč u i potkozč no tkivo iz
neposredne okoline pupka. Pupcč ana ranica pocč inje vlazč i, a kasnije iz nje izlazi
gnojan i sukrvicč av sekret. Oko pupka se javlja crvenilo i otok, a dijete cč esto
dobiva temperaturu, gubi apetit i povracć a. Ovo zapaljenje je cč esto izazvano
Staphylococcus aureus - om. Omfalitis cč esto predhodi sepsi. Lijecč enje je lokalno
i opcć e antibioticima.
▪ Ulcus umbilici
• Ulkus mozč e serazvije iz omfalitisa. Ranica (ulkus) je podrivena i pokrivena
gnojem.Lecč i se lokalnom obradom rane i antibioticima.
▪ Gangrena umbilici
• Gangrena pupka se danas izuzetno rijetko srecć e. Ona zahvacć a pupcč ani batrljak
koji je crne boje, vlazč i i neugodno mirisč e. Gangrena mozč e zahvatiti kozč u i sve
slojeve trbusč nog zida. Lijecč i se kirursč ki i antibioticima.

82. PUERPERALNA SEPSA

▪ nastaje prodiranjem patogenih klica krvnim putem, ako se uzrocč nici infekcije
razmnozč avaju u krvi
▪ Tipovi puerperalnih infekcija
• Upala međice
• Endometritis (upala sluznice maternice)
• Salpingitis, parametritis
• Mastitis
• Puerperalna sepsa (najtezč i oblik puerperalne infekcije – babinja groznica-
puerperalna sepsa)
▪ Procjena
• Tjelesna temperatura >38C, ubrzan puls ( 2-4 dana iza porođaja)
• Uocč avanje promjena lohija ( neugodan miris)
• Uocč iti promjene u involuciji maternice (visina fundusa, osjetljivost)
• Uocč avanja simptoma kao sč to su opcć a slabost, bol, umor, zimica, tresavica
• Laboratorijski nalazi
• Uzimanje bakteriolosč kokih briseva, hemokulture
▪ Intervencije
• Odrediti izvor infekcije
 • Koristiti mjere opreza u radu s tjelesnim tekucć inama
• Pratiti i registrirati vitalne funkcije, uocč iti odstupanja
• Izolirati babinjacč u i osigurati mir
• Osigurati mjere udobnosti
• Poboljsč ati perinealnu higijenu
• Odrzč avati adekvatnu hidraciju
• Izvijestiti babinjacč u o stanju novorođencč eta, omogucć iti kontakt
• Pruzč iti podrsč ku tijekom izdajanja
• Provoditi antibiotsku terapiju ukoliko je propisana

83. PORODNE OZLJEDE

▪ Ozljede nov.nastale tijekom poroda
▪ Razlikujemo traume koje su posljedice hipoksije i traume koje su posljedice
mehanicč kih faktora
▪ Mehanicč ke porodne traume prouzrocč ene su opstetricč kom manipulacijom i
pasivnim nacč inom za vrijeme prolaza fetusa kroz porodni kanal
▪ U porodne traume ubrajaju se i traume nastale postupcima fetalnog nadzora ( pH
metrija, CTG)
▪ Porodne traume uzrokuju mehanicč ke sile kompresije, kontrakcije, rotacije i trakcije
▪ Rizični faktori sa strane djeteta
• Fetalna makrosomija
• Prematuritet
• Fetalana anomalija
▪ Rizični faktori sa strane majke
• Niski rast
• Anomalije zdjelice
• Prvi porod
▪ Povećan rizik
• Prolongiran porod
• Anomalije stava
▪ Klasifikacija porodnih trauma
• Ozljede kože, mišića, sluznice
◦ Edemi, petehije, hematomi
◦ Potkozč na adiponekroza- obicč no na leđima ili gluteusu radi produljenog
poroda i pritiskom u porodnom kanalu (crvenkasta, tvrda, bezbolna
oteklina)
◦ Hematom sternokleidomastoideusa- glava je nagnuta na bolesnu stranu, a
lice okrenuto na zdravu stranu. Dijete stavljati da lezč i i spava na trbuhu s
glavom okrenutom na bolesnu stranu
◦ Subkonjuktivalna krvarenja
◦ Porodne traume
• Ozljede glave
◦ Caput succedaneum- porođajna oteklina, tjestasta, nije ogranicč en kosč tanim
sč avovima, nestaje za nekoliko dana
◦ Kefalhematom- nastaje pritiskom glavice nov.na kosti zdjelice, te
kkrvarenjem izmeđi periosta i kosti lubanje
• Ozljede kostura
◦ Fraktura klavikule
◦ Fraktura dugih kostiju
◦ Fraktura kostiju lubanje
• Ozljede živčanog sustava
◦ Ozljeda pleksusa brahijalisa
◦ Ozljeda facijalisa
 ◦ Ozljede kraljezč nicč ne mozč dine
• Ozljede CNS
◦ intrakranijalna krvarenja

84. RAZLIKA IZMEĐU MAJČINOG I KRAVLJEG MLIJEKA

▪ Proteini
• Od proteina u humanom mlijeku prevladavaju albumini. Humano mlijeko je
nekazeinsko mlijeko jer 70% njegovih proteina cč ine proteini sirutke odnosno
alfa-laktalbumin, laktoferin, imunoglobulin, lizozim i serumski albumini.
Laktoferin vezuje zč eljezo i ima bakteriostatsko djelovanje, lizozim cč ija je
koncentracija u humanom mlijeku visč estruko vecć a ima antibakterijsko
djelovanje u probavnom traktu. Kravlje mlijeko je Kazeinska (80% kazeina), u
njegovom proteinskom sastavu ima dosta beta-laktalbumina koji je glavni
alergizirajucć i faktor.
• Aminokiselinski sastav humanog mlijeka je osobit i razlicč itih fizikalnih
svojstava, za razliku od kravljeg mlijeka sadrzč i visok koeficijentom cistina /
metionina te je jako bogato taurinom koje je u obliku slobodne aminokiseline.
• U humanom mlijeku su otkriveni modulatori rasta, koji, kako se iz naziva vidi,
imaju sposobnost modifikacerasta, a to su: taurin, etanolamin, fosfoeta-
nolamin, faktori rasta zč ivaca, interferoni i enzimi.
• Od imunoglobulina u humanom mlijeku ima dosta sekretornog IgA, koji sč titi od
crijevnih i respiratornih infekcija i prevenira nastanak atopicč nih reakcija na
hranu.
▪ Masti
• Masti iz humanog mlijeka se probavljaju u kolicč ini od 90%, a iz kravljeg 60%. U
mastima majcč inog mlijeka prevladavaju nezasicć ene masne kiseline, au kravljem
zasicć ene.
• Nespecificč na lipaza humanog mlijeka dopunjuje gastricč ni emulgaciju i hidrolizu
masti. Kolicč ina masti se povecć ava s trajanjem laktaciju.
▪ Ugljikohidrati
• Humano mlijeko sadrzč i laktozu, koja se u probavnom traktu dijeli na glukozu i
galaktozu. Dio laktoze koji se ne razgradi u debelom crijevu pod utjecajem
bakterija se fermentira u mlijecč nu kiselinu i masne kiseline, sč to pomjera pH
crijeva ka nizč im vrijednostima i time stvara nepovoljan okolisč za razvoj E. Coli.
• U humanom mlijeku se nalazi i disaharid laktuloza koji pomazč e razvoj Lacto-
bacillus Bifidus koji također snizč ava pH vrijednosti u crijevima i onemogucć ava
razvoj patogenih bakterija.
▪ Minerali
• Humano mlijeko ima manje Ca, ali je omjer Ca: P povoljniji za apsorpciju.I
kravlje i humano mlijeko sadrzč e nedovoljno Fe, s tim da je u humanom mlijeku
laksč a apsorpcija Fe.
▪ Hidrosolubilni vitamini:
• U mlijeku ovise o koncentraciji u organizmu majke. Dojenje sč titi dijete od
nedostatka A vitamina u prvih 12 mjeseci zč ivota. Koncentracija vitamina A i K je
najvecć a u kolostrumu. Ako se djetetu uskrati kolostrum, povecć ava se opasnost
od hemoragicč ne bolesti novorođencč adi. Humano mlijeko je bogatevitaminima
A, C i F, a kravlje vitaminima B-kompleksa. Dojenje također omogucć uje dovoljne
kolicč ine vitamina E, cč iji nedostatak kod dojencč eta mozč e izazvati hemoliticč ku
anemiju.

85. GINEKOLOŠKI PREGLED

▪ prije pregleda potrebno je uzeti obiteljsku anamnezu i osobnu anamnezu
(preboljele bolesti, operativni zahvati, alergije, da li pusč i, pije, gdje radi). Iz
ginekolosč ke anamneze saznati prvu menstruaciju, redovitost ili neredovitost
menstruacijskog ciklusa, kolicč ina, trajanje i bolnost menstruacijskog krvarenja, broj
 i vrstu pobacč aja, te broj i ishod poroda. Treba ju upitati za ranije posjete ginekologu,
prijasč nje ginekolosč ke bolesti te da li upotrebljava kakvu kontracepcijsku metodu.
▪ Prije samog pregleda uzima se somatski status – opcć e stanje, osteomuskularna
građa, aktualno psihicč ko stanje te opcć i somatski pregled.
▪ Ginekolosč ki se pregled obavlja na ginekolosč kom stolu. Sastoji se od inspekcije i
palpacije unutrasč njih spolnih organa. Prije pregleda se mora isprazniti mokracć ni
mjehur radi laksč e palpacije. Kad zč ena legne na ginekolosč ki stol, nogama
polusavijenim u koljenu upre se u drzč acč e za noge, lijecč nik obavlja inspekciju
vanjskog spolovila. Potom se u rodnicu uvodi vaginalno ogledalo (spekulum),
pomocć u kojeg se promatra izgled i boja sluznice i vrata maternice te iscjedak u
rodnici. Tada se iz strazč njeg forniksa uzme kap vaginalnog sekreta na predmetno
stakalce, kapne kap 0,5 % - tne otopine briljant – krezila, te mikroskopira. Tako se
određuje STUPANJ CČ ISTOCĆ E VAGINALNOG ISCJEDKA PO SCHRODERU.
▪ Pribor: SČ patule, mikroskop, rukavice, spekulumi, pincete, tupferi, sč tapicć i namotani
vatom, posuda s fiksirom (96 % - tni alkohol i fiksir), uputnica
▪ Zatvoreni prozori, provjetrena prostorija, dezinficiran stol

86. REKTALNI PREGLED

▪ daje uvid u postojanje patolosč kih tvorbi u podrucč ju analne regije, a primjese u
fecesu zaostale na rukavici mogu biti dokaz krvarenja
▪ izvodi se kazč iprstom, bolesnik zauzima lijevi postranicč ni polozč aj, na leđima ili
genokubitalni polozč aj
▪ bolesnika uputiti na duboko disanje kako bi se skrenula pazč nja sa samog pregleda i
opustio analni sfinkter

87. PREHRANA BABINJAČA

▪ Dojilja mozč e jesti svu hranu koja ima ugodan miris i u sklopu je uravnotezč ene
zdrave prehrane
▪ Tekucć ine i namirnice biljnog porijekla jesti puno ili dovoljno
▪ Namirnice zč ivotinjskog porijekla jesti umjereno
▪ Namirnice masnog porijekla jesti rijeđe
▪ Količina tekućine
• Preporucč a se bar 2 l tekucć ine (voda, razrijeđeni vocć ni sokovi ili sokovi od
povrcć a)
• Iza svakog dojenja popiti cč asč u tekucć ine
• Kavu, cč aj i napitke s kofeinom piti u malim kolicč inama ( 2 sč alice dnevno)
• Alkoholna picć a nisu preporucč ljiva, alkohol brzo prelazi u majcč ino mlijeko
(koncentracija alkohola u majcč inom mlijeku jednaka je koncentraciji alkohola u
krvi majke).
▪ Žitarice
• Temelj prehrane
• Kada dojilja jede hranu bogatu vlaknima i pije dosta tekucć ine –pospjesč ena
probava
▪ Voće i povrće
• Pokrivaju dnevne potrebe za vitaminima i mineralima
• Jesti sezonsko vocć e i povrcć e, svjezč e ili kuhano
▪ Mlijeko i mliječni proizvodi
• Trebaju biti cč esto na jelovniku (bjelancč evine i kalcij)
• Kod dojilja potrebe za kalcijem povecć ane za 1/3
▪ Ribe, jaja,meso
• Nasč e tijelo nema zaliha bjelancč evina pa je potrebno svakodnevno jesti hranu
bogatu bjelancč evinama
• Kombinirati bjelancč evine zč ivotinjskog (meso, jaja,riba) i biljnog porijekla
(zč itarice, povrcć e..)
 • Izbjegavati nedovoljno termicč ki obrađeno meso (mogucć nost zaraze-samonela)
▪ Masnoće
• U prehrani dojilje trebaju se koristiti vrlo sč tedljivo i oprezno
• U vrijeme dojenja nije povecć ana potreba za masnocć ama
▪ Kolači, slatkiši
• Mogu ih jesti ali u umjerenim kolicč inama
• Preporuka jedna takva namirnica na dan
▪ Potrebe za energijom
• Za produkciju 1l mlijeka potrebno je priblizč no 940 kalorija
• Dnevni unos 2700 kalorija

88. ALKOHOLIZAM
▪ poremecć eno ponasč anje uz potrebu za alkoholom te slaba kontrola pijenja uz razvoj
ovisnosti, te pojava zdravstvenih i socijalnih osč tecć enja. Javljaju se tolerancija, te
psihicč ka i fizicč ka ovisnost. Kod nekih izaziva osjecć aj ugode ili nagrade, a kod drugih
umanjuje stres. To dovodi do ponovna uzimanja. To je najcč esč cća bolest ovisnosti.
▪ Tjelesne komplikacije
• osč tecć enja jetre, masna infiltracija i ciroza
• pepticč ki ulkus, pankreatitis, gastritis, kardiomiopatija, miopatija
• vitaminska deficijencija
• potenciranje ili smanjivanje djelovanja psihoaktivnih tvari
• povecć ana osjetljivost na infekcije
• vecć a ucč estalost TBC-a i zlocć udnih novotvorina, osobito karcinom glave, jednjaka
i zč eluca; druga podrucĉ ja ukljucč uju jetru, debelo crijevo i plucć a
▪ Neurološke komplikacije
• encefalopatija – nastaje zbog manjka B vitamina
• periferna polineuropatija
• traume kao posljedica ozljeda u opijenom stanju
▪ Psihičke komplikacije
• delirium tremens – akutni organski psihosindrom
• Korsakovljev sindrom – amnesticč ki poremecć aj zbog manjka tijamina
• demencija, epilepsija, halucinoza, paranoja, patolosč ka ljubomora
▪ Komplikacije u trudnoći
• teratogeni ucĉ inak – fetalni alkoholni sindrom
▪ Socijalni aspekti
• bracč ni problemi, agresivnost i nasilje prema partneru i djeci
• smanjena radna sposobnost, degradacija i gubitak zaposlenja
• povezanost alkoholizma s kriminalnim ponasč anjem
• prekrsč aji u prometu, povecć ani mortalitet u prometu
▪ Liječenje
• detoksikacija
• korekcija elektrolitskog disbalansa
• polivitaminska th
• prevencija epilepsije i apstinencijskih poremecć aja (benzodijazepini,
klordiazepoksid ili hemineurin)
• kod agresivnosti i akutne intoksikacije – antipsihotici (haloperidol)
• lijecč iti psihicč ke, tjelesne i neurolosč ke komplikacije
• medikamentna th
◦ disulfiram (antabus) blokira djelovanje acetildehid – dehidrogenaze, te
stvara averzivnu reakciju
◦ mozč e se propisati samo u motiviranih bolesnicima koji mogu procijeniti
njegovo djelovanje
◦ naltrekson smanjuje zč elju za pijenjem
 ◦ litij i fluoksetin daju se kod poremecć aja raspolozč enja
▪ Psihoterapija i socioterapija
• ukljucč uje socijalne radnike, psihologe i defektologe
• nakon detoksifikacije provodi se motivacija za lijecč enje nakon cč ega se provodi
obiteljski i grupni psihoterapijski postupak
▪ KLA – klubovi liječenih alkoholičara
• dragovoljne nevladine organizacije koje pruzč aju grupnu pomocć i samopomocć
alkoholicĉ arima i njihovim obiteljima i svima onima koji imaju probleme s
alkoholom
• Vrste alkoholnih picć a - pivo, vino, zč estoka picć a
• Faze alkoholizma dozč ivotno - drusč tvene potrosč nje, bazč dar i pad tolerancije

89. INZULIN
▪ bjelancč evina i ne mozč e se uzimati peroralno jer bi je probavni sokovi unisč tili.
Ucč inkovitost inzulina postizč e se parenteralnom aplikacijom, najcč esč cće pod kozč u ili u
misč icć , gdje se potpuno resorbira kroz kapilare ili izravno u venu, te u krvi snizuje
razinu glukoze.
▪ Inzulini su tvornicč ki pakirani u bocč icama ( lagenama ) od 10 ml, kao kristalna i
mutna otopina:
• KRISTALNI
◦ brzog , ali kratkog djelovanja
◦ pocč etak djelovanja je 30 minuta nakon primjene
◦ djelovanje traje 6 - 8 h
◦ daje se subkutano (s. c. - pod kozč u), rjeđe intramuskularno (i.m.-u misč icć ) te
intravenski
◦ ( i.v. - u krvni optok) uglavnom u hitnim intervencijama uz lijecč nikovu
nazocč nost
◦ takvi inzulini u imenu imaju oznaku RAP- (engl. rapid-brzo), a to oznacč ava i
brzinu njihovog djelovanja
◦ - u praksi se koristi ACTRAPID
• MUTNI
◦ kasnijeg i produzč enog djelovanja
◦ pocč etak djelovanja je 1 h nakon primjene
◦ djelovanje traje 18- 22 h, a ultratard inzulina i do 28 h
◦ aplikacija je subkutana i intramuskularna
◦ ne smije se davati intravenozno jer bi davanje mutnog inzulina u venu
uzrokovalo smrt bolesnika!
◦ ovakvi inzulini u imenu imaju TARD (lat. Tarde-kasno)
◦ koriste se INSULATARD i ULTRATARD
▪ U praksi se obicĉ no koriste kombinacije kristalnog i mutnog inzulina , s dnevnom
jednokratnom ili dvokratnom aplikacijom. Kad se navlacč e takve kombinacije
inzulina, prvo se uvucč e doza kristalnoga,a zatim doza mutnoga inzulina. Koristiti
sterilnu iglu za svaku pojedinu bocč icu inzulina.
▪ Mjesč avine kristalnog i mutnog inzulina se injiciraju subkutano i intramuskulano,
nikako intravenski!
▪ DOZIRANJE INZULINA
• Doze inzulina koje bolesnik treba primiti lijecč nik ispisuje svakodnevno na
temperaturnu i dijabeticč ku listu. Dnevna doza inzulina NE SMIJE se aplicirati
prije poznate vrijednosti GUK-a i odredbe lijecč nika! U praksi se koriste
stojedinicč ni inzulini, sč to znacč i da pri doziranju inzulina treba paziti da se rabi
odgovarajucć a sč trcaljka, dakle, 100- jedinicč na sč trcaljka. Inzulin se pohranjuje u
vratima hladnjaka (od +2 do + 8°c)
▪ MJESTA DAVANJA INZULINA
 • Trbuh
• Nadlaktica
• Natkoljenica
▪ PRIMJENA INZULINA
• Inzulin se daje tocč no u dozi na nacč in kako je upisao lijecč nik na temperaturnoj
listi. Lijecč nik dozu određuje svaki dan. Medicinska sestra mora znati da je
zabranjeno davanje inzulina bez svakodnevno napisane doze inzulina na
temperaturnoj listi. U bolnicč kim uvjetima inzulin se daje s.c. u injekciji 30
minuta prije obroka.
◦ s.c. – 30 min prije jela
◦ trbuh - najbrzč a resorpcija
◦ nadlaktica - sporije, a najsporije je na natkoljenici
▪ INZULINSKI INJEKTORI
• Inzulinski injektori su sč trcaljke u obliku olovke koje sadrzč e ulosč ke s inzulinom
pa se mogu koristiti za davanje inzulina visč e puta tijekom 24 sata. Inzulinska
olovka omogucć uje injiciranje inzulina bez ponovnog punjenja prije svake
injekcije. Jednostavna je za rukovanje, u nju se umecć u ulosč ci s inzulinom od 3 ml
ili 1.5 ml. Lagano se mijenjaju silikonske igle za gotovo bezbolan ubod. Igle se
mogu koristiti visč e puta, a preporuka je trajnost do tri dana. Na olovci su
oznacĉ ene jedinice doziranja inzulina. Odabrana doza inzulina mozč e se
promijeniti bez gubitka lijeka.
• Ako se primjenjuje suspenzija inzulina produzč ena djelovanja, prije svakog
injiciranja potrebno je injector s ulosč kom pokretati u smjeru gore-dolje kako bi
staklena kuglica unutar ulosč ka promijesč ala sadrzč aj.
• Pri injiciranju iglu treba ostaviti ubodenu josč najmanje 6 sekundi da bi se
usč trcala sva kolicč ina inzulina. Preporucč uje se skidanje igle nakon svake
aplikacije.
▪ INZULINSKA PUMPICA
• Njihovom upotrebom izbjegava se visč ekratno ubadanje bolesnika,a igla s
potkozč nim kateterom mijenja se svakih nekoliko dana. Inzulinska pumpica se
nosi na tijelu te je s njom omogucć eno usč trcavanje kristalnog inzulina polagano i
kontinuirano prije obroka pomocć u podesč enog racč unala. Ta je metoda aplikacije
najslicč nija prirodnom oslobađanju inzulina ,ali je skupa, cč esč cće su kozč ne infekcije
i nelagoda na mjestu na kojem je ubodena iglica.
▪ KOMPLIKACIJE UZIMANJA INZULINA:
• LOKALNE:
◦ Upala
◦ Crvenilo- preosjetljivost
◦ Lipodistrofija
• OPĆE:
◦ Hipoglikemija
◦ Prolazne smetnje vida
◦ Opcć a alergija
◦ Rezistencija na insulin
▪ EDUKACIJA BOLESNIKA
• SAMOKONTROLA
• SAMOLIJECĈ ENJE
• SAMOPOMOCĆ
◦ Brini o stopalima!
◦ Odrzč avaj higijenu!
◦ Rjesč avaj probleme sa snizč enim i povisč enim vrijednostima GUK-a!
◦ Kontroliraj vrijednost GUK-a!
◦ Jedi na vrijeme!
 ◦ Planiraj obroke!
◦ Uzimaj lijekove!
◦ Bavi se tjelovjezč bom!
◦ UMJERENOST!

90. AKUTNI ABDOMEN

▪ sindrom obiljezč en naglom i jakom pojavom boli u trbuhu zbog ozljede ili akutne
bolesti organa trbusč ne sč upljine koja zahtijeva hitno i neodgodivo lijecč enje, najcč esč cće
hitan kirursč ki zahvat.
▪ Uzroci akutnog abdomena : akutni apendicitis, ozljede trbuha, ileus, inkarcerirana
hernija, perforacija zč elucč anog ili duodenalnog cč ira, perforacija divertikula ili
crijevnih ulceracija, ponekad akutni kolecistitis, akutni pankreatitis, vaskularni
(npr. ruptura aneurizme abdominalne aorte), ginekolosč ki (ruptura ciste na jajniku,
vanmaternicč na trudnocć a ...)
• Kod dojencč adi i male djece su najcč esč cći uzroci akutnog abdomena: invaginacija
crijeva i ukljesč tenje kile.
• Kod djecč je dobi : apendicitis, pneumokokni peritonitis, ileus
• Kod odraslih : uklijesč tena kila, perforacija vrijeda (ulkusa) zč eluca ili
dvanaesterca i akutni apendicitis.
• Kod starijih ljudi : karcinom debelog crijeva, uklijesč tena kila,te mezenterijska
tromboza i embolija (tromboza krvnih zč ila crijeva)
▪ SIMPTOMI
• Bol - karakteristicĉ an je nagli nastup boli s neobicč no jakim intenzitetom. Bol
obicč no ima dvije faze, prvu u kojoj je ogranicč ena na podrucč je oboljelog organa i
drugu fazu gdje je bol prosč irena po cijelom trbuhu i simptom je sč irenja upale na
potrbusč nicu (peritonitis).
• Napetost i zategnutost trbusč ne stjenke (defans muskulature) - ovaj fenomen
nastaje zbog refleksnog kocč enja trbusč nih misč icć a zbog prisutnosti upale u
potrbusč nici.
• Osjetljivost trbusč ne stjenke na dodir.
• Mucč nina i povracć anje.
• Opstipacija
• Povisč ena tjelesna temperatura.
• Ubrzani puls i disanje.
• Tesč ko opcć e stanje bolesnika.
• Dehidracija bolesnika sa tipicč nim izgledom lica tzv. facies Hippocratica - upali
obrazi, nos usč iljen, jezik suh i oblozč en, halonirane ocč i.
▪ Kod primarne obrade je pravilno NE PRIMJENJIVATI ANALGETIKE zbog mogucć nosti
maskiranja realne slike.
▪ DIJAGNOZA
• Opcć i klinicĉ ki pregled
• Laboratorijske pretrage ( KKS-hemoglobin, hematokrit, leukociti, GUK,
kreatinin, amilaze )
• Rentgenska slika plucć a i abdomena u stojecć em poloţaju - u slucč aju ozljede
trbuha ili perforacije zč eluca ili crijeva ovom pretragom se otkriva prisutnost
zraka u trbusč noj sč upljini (u obliku srpa zraka ispod osč ita), te se također
otkrivaju kamenci zč ucč njaka i bubrega.
• EKG
• Ostale pretrage ( npr. CT abdomena )
▪ PREGLED PACIJENTA
• Inspekcija
• Palpacija abdomena
• Perkusija
 • Vitalne funkcije ( puls je ubrzan, tlak je nizak)
• Saznati da li je povracć ao i imao proljev, ako je pregledati izlucč evine
▪ LIJEČENJE
• laparotomija
• POSTUPAK PRIJE OPERACIJE
◦ Uvođenje intravenske infuzije
◦ Uzimanje cjelokupne preoperativne laboratorijske pripreme ( KKS,
biokemija, krvna grupa, parametre koagulacije )
◦ Mokracć ni mjehur treba isprazniti
◦ Uvesti nazogastricč nu sondu
◦ Dati premedikaciju po uputi anesteziologa
• POSTUPAK POSLIJE OPERACIJE
◦ Intravenska infuzija
◦ Analgetici
◦ Mjerenje pulsa i tjelesne temperature
◦ Tocč no voditi listu primitaka i gubitaka tjelesnih tekucć ina
◦ Odstranjivati zč elucč ani sadrzč aj preko nazogastricč ne sonde
◦ Vađenje sonde i drenova određuje lijecč nik

91. DISANJE
▪ respiracija je izmjena kisika i CO2 između stanica organizma i okoline u kojoj
organizam zč ivi. Centar za disanje je u produzč enoj mozč dini – inervira disč ne misč icć e
(međurebreni i osč it).
• opcć e disanje:
◦ Inspirij – udisaj – dijafragma ide dolje
◦ Ekspirij – izdisaj – dijafragma ide gore
• izmjena ili difuzija respiracijskih plinova(O2 ulazi iz alveola u krv, a CO2 iz krvi
izlazi u alveole)
• prokrvljenost ili perfuzija(ravnomjerni odnos ventilacije i prokrvljenosti
alveola-preduvjet uspjesč ne difuzije resp.plinova u oba smjera)
• prijenos ili cirkulacija respiracijskih plinova(sposobnost Hb za vezanje kisika u
plucć ima i za otpusč tanje istog u međustanicč noj tekucć ini, odnosono vezanje CO2 u
međustanicč noj tekucć ini i otpusč tanje u plucć ima)
• stanicč no ili UNUTARNJE DISANJE(oksidacijski proces metabolizma u stanicama
organizma pri kojem se trosč i O2, a izlucč uje CO2)
• pri procjeni nacč ina disanja treba paziti na frekvenciju, dubinu, ritam i trajanje
pojedinih faza disanja, nacč in na koji bolesnik disč e.
▪ Frekvencija disanja
• Eupnea - normalna brzina – 16 – 18 puta u min
• Tahipnea - ubrzano disanje – iznad 18 puta u min
• Bradipnea - usporeno disanje – manje od 16 puta u min
• Apnea - prestanak disanja
▪ Dubina disanja
• Normalno - ujednacč eno, bez napora
• Produbljeno - s naporom, udisč e i izdisč e vecć u kolicč inu zraka
• Povrsč no - jedva primjetno udisanje i izdisanje male kolicč ine
▪ Ritam disanja
• relativno pravilna smjena udaha i izdaha sa stankama
• udah je kracć i od izdaha.
▪ Dispnoja ili zaduha je subjektivan osjecć aj nestasč ice zraka. Najcč esč cće je simptom
organskih bolesti i funkcionalnih poremecć aja respiracijskog, cirkulatornog, krvnog,
endokrinog, zč ivcč anog sustava, metabolizma i psihe.
• Zadaće sestre kod bolesnika s otežanim disanjem:
 ◦ MK uvjeti
◦ Odgovarajucć i polozč aj
◦ Quinckeov ako osjetimo da ima sekret
◦ Smirimo bolesnika
◦ Obavijestiti lijecč nika
◦ Pribor za iskasč ljavanje
◦ Th (ventolin)
◦ Inhalator + kisik
◦ Pracć enje bolesnika
◦ Frekvencija disanja
◦ Aspiracija

92. PRVA FAZA PZNJ

▪ UTVRĐIVANJE POTREBA ZA ZDRAVSTVENOM NJEGOM
◦ PRIKUPLJANJE PODATAKA
▪ Izvori podataka
▪ Primarni
• promatranjem pacijenta dobivamo podatke o njegovom stanju, tj. stanju
svijesti i ponašanju
• intervjuom dobivamo verbalne informacije o percepciji vlastitog
zdravstvenog stanja,stavovima, znanju, željama i potrebama te povratne
informacije o uspješnosti provedenih intervencija
▪ Sekundarni
• izvori podataka koriste se zbog potpunijeg uvida u pacijentovo stanje i
uvjeta u kojima živi
• podaci se dobivaju od članova njegove obitelji, prijatelja, susjeda,
nastavnika, drugih (ne)zdravstvenih djelatnika, te od drugih bolesnika u sobi
▪ Tercijarni
• izvor podataka su svi oblici medicinskih dokumentacija
• Tehnike prikupljanja podataka
◦ Intervju u PZNJ
▪ Intervju je socijalna vještina, nezaobilazna u radu mnogih profesionalca, a može
se definirati kao ''profesionalnim ciljem usmjeren i planiran razgovor dviju
osoba koje imaju međusobno komplementarne uloge“.
▪ Vrste intervjua
• dva osnovna kriterija kasifikacije intervjua su cilj i strukturiranost. S
obzirom na cilj postoji:
• informativni (dijagnostički) - usmjeren je na prikupljanje podataka
• terapijski intervju – njime se želi postići neka promjena u znanju,
stavovima i ponašanju
• Intervju može biti strukturiran (standarniziran) i nestrukturiran
(slobodni).
• Za strukturirani intervju voditelj unaprijed priprema sva pitanja i tijekom
intervjua ne odstupa od njih te mora dobiti odgovore na sva pitanja.
Nestrukturirani intervju (slobodni) sličan je svakodnevnom razgovoru.
▪ Faze intervjua
• Svaki intervju ima početak tijek i završetak.
• Početak intervjua najvažniji je i najteži dio. Obuhvaća međusobno
upoznavanje sudionika, objašnjenje svrhe intervjua i stvaranje pozitivne
klime.
• U prvom kontaktu značajnu ulogu ima haloefekt i refleksija ponašanja.
Haloefekt je stvarnje suda o osobi na osnovi jedne pozitivne ili negativne
osobine.
 •Tijek intervjua određen je unaprijed pripremljenim strukturiranim planom,
pri čemu med. sestra prikuplja verbalne informacije od pacijenta, promatra
njegovo ponašanje i to dvoje povezuje.
• Verbalne tehnike obuhvaćaju postavljanje otvorenih i zatvorenih,
sugestivnih i provokativnih pitanja te korištenje refleksije parafraziranja i
kratkih poticajnih fraza.
• Otvorena pitanja ona koja potiču pacijenta na opširan odgovor o tome što
misli, osjeća, želi ili očekuje.
• Zatvorena pitanja zahtijevaju brze i kratke odgovore. Obićno se koriste za
prikupljanje vrlo specifičnih podataka.
• Sugestivna pitanja potiću pacijena na poželjan (sugeriran) odgovor.
• Provokatina pitanja postavljaju se kada želimo saznati emocionalnu
reakciju u svezi s nekom temom. Pri tome je važnije promotrati neverbalno
ponašanje nego verbalni odgovor.
• Refleksija je tehnika koja se sastoji u ponavljanju ključnih riječi ili ideje
koju nam je pacijent priopčio s namjerom da ga se vrati na određenu temu
ili potakne da o njoj nastavi pričati.
• Parafraziranje je tehnika koja se sastoji u interpretaciji onog što je pacijent
rekao. Čini se radi provjere je li medicinska sestra dobro shvatila što joj je
pacijent želio reći ili radi poticanja pacijenta da o tome nastavi pričati.
▪ Završetak intevjua sastoji se od:
• najave završetka
• sažimanja do tada rečenog i dogovorenog
• davanje mogućnosti pacijentu da još nešto doda ako želi
• dogovor za sljedeći susret
• obavještavanja pacijenta gdje nas i kako u međuvermenu može naći
odnosno kome se u našem odsustvu može obratiti za pomoć

• Promatranje u PZNJ
◦ Fizikalni pregled uključuje:
▪ Inspekcija (vizualno promatranje)- pri kojem se mogu koristiti različite vrste
endoskopa
▪ Auskultacija (slušno)
▪ Palpacija (taktilno) - npr. pregled dojke
▪ Perkusija (slušno)
▪ Za razliku od svakodnevnog laičkog, promatranje u procesu zdravstvene njege
temelji se na stručnom znanju, a vrši se sustavno i kompletno. Moguća su tri
pristupa:
• Promatranje od glave do pete:
• Opće stanje - Toraks
• Vitalne funkcije - Srce
• Glava i lice - Pluća
• Oči - Abdomen
• Uši - Spolni organi
• Nos - Ekstremiteti
• Usta i grlo - Leđa
• Vrat
▪ Promatranje velikih tijelsnih sustava:
• respiratorni - gastrointestinalni
• kardiovaskularni - urogenitalni
• nervni - lokomotorni
• Promatranje psihofizičkog funkcioniranja pojedinca prema M. Gordon.
Promatraju se fizološke i psihičke funkcije te odnos pojedinca s okolinom.
 ◦ Vrste podataka
▪ 3 su kriterija razlikovanja prikupljenih podataka:
• dimenzija subjektivno-objektivno
• Kada je riječ o simptomima i znakovima bolesti, subjektivnim se smatra ono
na što se bolesnik žali, a objektivnim ono što zdravstveni djelatnik može
uočiti (promatranjem). Za razliku od toga, svaki podatak dobiven
promatranjem je subjektivan, a podaci dobiveni mjerenjem su objektivni.
• Činjenice-intrepretacija
• Činjenice su rezultati dobiveni mjerenjem, promatranjem pacijentovog
stanja ili ponašanja i citiranje njegovih izjava.
• Interpretecije su tumačenje činjenica, zaključci izvedeni iz njih.
• Npr. Subjektivnni podaci: činjenica: koža blijeda, hladna i znojna, puls
ubrzan; interpretacija: šok
• Objektivni podaci: činjenica: visina 160cm, težina 99 kg; interpretacija
pretilost
• podaci koji se odnose na sadašnje i ranije stanje

93. UPITNICI I SKALE PROCJENE

▪ Knoll skala za procjenu sklonosti dekubitusu obuhvaća 8 činitelja u njegovom nastanku
a to su: opće stanje, mentalno stanje, aktivnost, pokretljivost, inkontinencija,
peroralna prehrana, peroralna tekućina i predisponirajuće bolesti, a svaki od njih
ima 4 stupnja. Procjena se upisuje u zadnju rubriku. Teoretski raspon bodova iznosi od 0
do 33, pri čemu veći broj bodova upućuje na veću vjerojatnost nastanka dekubitusa.
Kritična vrijednost je 12 bodova.

▪ Norton skala obuhvaća 5 pojedinačnih ili grupnih činitelja a to su: tjelesno,

mentalno stanje, kretanje/aktivnost, pokretljivost, inkontinencija, te se procjenjuju
na skali od 4 stupnja. Raspon bodova iznosi od 4 do 20 pri čemu manji broj bodova
ukazuje na veću vjerojatnost nastanka dekubitusa.
▪ Interpretacija bodova je slijedeća:
▪ 18-20 bodova minimalni rizik
▪ 15-17 osrednji rizik
▪ 4-14 veliki rizik

▪ Glasgow koma skala konstruirali su Jennett i Teazdale (1974) u svrhu otvaranja očiju te
verbalne i motorne reakcije. Otvaranje očiju, najbolja verbalna i najbolja motorička
reakcija procjenjuju se na skali od 4, 5 odnosno 6 stupnjeva. Raspon bodova na Glasgow
koma skali iznosi 3-15 bodova pri čemu veći broj bodova upućuje na višu razinu
svijesti.

▪ Upitnik za procjenu stupnja orijentiranosti se sastoji od 10 uobičajenih pitanja za

provjeru orijentiranosti bolesnika u odnosu na sebe, druge, vrijeme i prostor. Za svaki
točan odgovor dobije 1 bod. Raspon bodova iznosi od 0 do 10. Ako postigne manje od 7
bodova smatra se dezorijentiranim.

▪ Upitnici za procjenu tjelesne boli moraju osigurati cjeloviti opis boli i obuhvatiti sva
njena važnija obilježja: intenzitet, lokalizaciju i širenje, kvalitetu, zavisnost o
situacionim činiteljima, trajanje i reakciju na postupke ublažavanja boli. Bol je
subjektivni doživljaj pa njen intenzitet može procjenjivati samo onaj tko je osjeća.
Kvalitetu boli bolesnici opisuju različitim riječima. Melzack i Toregerson svrstali su ih u
3 skupine: riječi koje opisuju senzorne aspekte boli (oštra, bockajuća i pulsirajuća);
riječi koje opisuju evaluativne aspekte boli (strašna, nepodnošljiva i nelagodna), riječi
koje opisuju afektivne aspekte boli (zatrašujuća i iscrpna). Analizom procjena boli i
okolnosti razabire se da je bol kontinuirana, nezavisna od okolnosti i aktivnosti, a
prestaje jedan sat nakon primjene analgetika koji djeluje 3-4 sata.
 ▪ Skale za procejnu i praćenje inkontinencije se koristi u svrhu procjene inkontinecije
te provjere uspješnosti ponovnog uspostavljanja kontrole nad uruniranjem. Tijekom 24
sata med. sestra unosi u tablicu odgovarajuće oznake o mokrenju. Ovakvo praćenje
omogućava prepoznavanje inkontinecnije s obzirom na vrstu, intenzitet i pravilnost u
pojavljivanju, odabir prikladnih intrvencija za uspostavljanje prirodne kontrole nad
uriniranjem te praćenje uspješnosti provedenih intrevencija.

94. DIJAGNOZA U PZNJ

▪ Prva faza PZNJ (utvrđivanje potreba) obuhvaća prikupljanje podataka, njihovu analizu i
završava zaključkom o (ne)postojanju problema u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih
ljudskih potreba. Za utvrđeno stanje kao sinonimi koriste se dva naziva: problem
(nursing problem) i dijagnoza (nursing diagnosis). 60-tih godina naziv dg počinje se
koristiti u ZNJ. Dg iz ZNJ potrebne su ms iz 3 razloga: olakšavaju komunikaciju,
definiraju sestrinsku praksu, potiču dokumentiranje ZNJ.

▪ Definiranje dijagnoze u PZNJ - u stručnoj literaturi iz područja ZNJ koriste se 2

termina približno istog značenja: problem (nursing problem) i dijagnoza (nursing
diagnosis). Prema Becknell i Smith (1975) problem u PZNJ je svako stanje ili situacija u
kojoj pac treba pomoć pri očuvanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja, te mirnom
umiranju. Dg u PZNJ pojedini autori definiraju na više načina:
• Roy - 1982. dg je kratka izjava ili naziv koji sažima skup empirijskih pokazatelja, a
predstavlja jedinstveni model čovjekovog ponašanja.
• Gordon - 1976. dg koju postavlja vms opis je aktualnog ili potencijalnog
zdravstvenog problema kojeg su ms s obzirom na edukaciju i iskustvo sposobne i
ovlaštene tretirati
• NANDA 1990. - dg je klinički sud o reakcijama pojedinca, obitelji ii zajednice na
potencijalni zdravstveni problem ili životne procese. Dg čini osnovu za odabir
intervencija iz zdravstvene njege usmjerenih postizanju ciljeva za koje su odgovorne
ms.
▪ 2) Dijelovi i sadržaj dijagnoza u PZNJ - dg u ZNJ mogu se formulirati na različite
načine, a najprihvaćeniji model PES predložila je M. Gordon. Prema tom modelu
cjeloviti opis dg obuhvaća problem, etiologiju, odnosno uzroke i simptome. Problem je
uvijek opis onog aspekta pac zdravstvenog stanja koji zahtijeva intervenciju ms. Uzroci
problema koji se opisuju u drugom djelu dijagnostičke tvrdnje mogu biti raznovrsni i
obuhvaćati okolinske činitelje (buka), fiziološke (otežano gutanje), emocionalne
(tjeskoba), kognitivne (neupućenost), sociokulturalne (izostanak socijalne podrške) itd.
Simptomi koji čine treći dio PES modela su podaci o pac na osnovi kojih se prepoznaju
problemi i njihovi uzroci. Definiraju se kao indikatori (pokazatelji) postojanja nečega.
Dg u PZNJ čini osnovu plana pri čemu njeni pojedini dijelovi određuju sadržaj narednih
faza prrocesa: iz problema proizlazi cilj koji čini osnovu evaluacije, dok uzroci
usmjeravaju na odabir intervencija. Dg u PZNJ odnose se na aktualne i potencijalne te
vjerojatne i konačne probleme.
▪ aktualni problem - onaj koji je trenutno prisutan
▪ potencijalni problem - onaj koji još nije prisutan, ali će se pojaviti ako izostanu
preventivne mjere
▪ vjerojatni problemi samo su razvojna faza u prepoznavanju aktualnih i potencijalnih
problema, uvijek zahtijevaju prikupljanje novih podataka
▪ konačni su oni problemi koje na osnovu dostupnih podataka možemo sa sigurnošću
utvrditi
▪ 3) Formuliranje dijagnoza u PZNJ - je nova vještina unutar PZNJ kojom moraju
ovladati vms. Prvi dio tvrdnje uvijek se odnosi na problem, a drugi na etiologiju. Prvi i
drugi dio tvrdnje povezuju se sintagmom ''u svezi s'', a može se pisati kraticom ''u/s''.
Problem treba formulirati u terminima stanja pac, a ne u terminima potreba za ZNJ.
Neupućenost kao uzrok problema ima donekle neg značenje, ali za razliku od ocjene
''nesvjesno'' ne sadrži osudu. Prvi i drugi dio tvrdnje ne smije značiti isto. Drugi dio dg
 mora biti napisan što preciznije kako bi bio vodič pri odabiru intervencija. Jedna dg
opisuje uvijek samo jedan problem.
▪ Usporedba medicinskih dijagnoza i dijagnoza u PZNJ - med. dg uvijek se odnosi na
bolest i zahtijeva medicinsku intervenciju, za razliku od dg u PZNJ koja opisuje
probleme nastale poradi bolesti izahtijeva intervencije iz područja ZNJ. Svaka dg sažeti
je opis pac stanja i značajno olakšava komunikaciju među zdravstvenim djelatnicima.
Svaka dg mora pružiti informaciju o ciljnom području, deficitu, etiologiji, simptomima,
vremenskom tijeku, postupcima za rješavanje problema i mogućim komplikacijama.
Prva klasifikacija dg u PZNJ datira iz 1960. g. (Abdellah) a u tijeku je postupak
uvrštavanja tih dijagnoza u MKB, ozljeda i uzroka smrti.

95. MJERE SPRJEČAVANJA IH INFEKCIJA

▪ sprjecč avanje unosa izvora zaraze u zdravstvene ustanove
▪ mjere zasč tite bolesnika
▪ mjere osobne zasč tite

96. VRSTE KATETERA I ISPIRANJE KATETERA

▪ Kateteri se razlikuju po kalibru, konfiguraciji vrsč ka, broju rupica (izlaza), velicč ini
balona, vrsti materijala i duzč ini.
▪ Kateteri s ravnim vrsč kom (npr. Robinsonov s vrsč kom poput svirale) se rabe za
intermitentno kateteriziranje (tj. instrument se vadi odmah nakon prazč njenja
mjehura). Foleyevi kateteri imaju ravan vrh i balon za napuhivanje, koji im
onemogucć ava ispadanje. Drugi tipovi trajnih katetera imaju vrsč ak koji se sč iri poput
gljive (de Pezzerov kateter) ili je oblika gljive s 4 uzduzč na otvora (Malecotov
kateter), a primjenjuju se pri suprapubicč noj kateterizaciji ili nefrostomi. Kateteri s
laktom (coudeć ), cč esto opskrbljeni i retencijskim balonom, imaju zavinuti vrsč ak, koji
olaksč ava prolaz kroz strikture i opstrukcije.
▪ Svi kateteri imaju otvor za istjecanje urina, a mogu imati i otvore za napuhivanje
balona i ispiranje (npr. trostruki kateter po Foleyu).
▪ Retencijski baloni imaju razlicč ite zapremnine, 2,5–5 ml za djecu, a 10–30 ml za
odrasle. Vecć i baloni i kateteri se obicč no koriste u zbrinjavanju krvarenja;
potezanjem katetera balon pritisne bazu mjehura i komprimira zč ile, a prostraniji
lumen olaksč ava prazč njenje ugrusč aka.
▪ Izbor građe katetera ovisi o namjeni: za intermitentnu primjenu se rabi plastika,
lateks ili polivinil klorid, a za trajnu primjenu lateks sa silikonom, hidrogel ili
polimer (da se smanji koloniziranje bakterija). Silikonski kateteri se postavljaju i
kod alergije na lateks.

97. LUMBALNA PUNKCIJA

▪ dijagnosticč ki postupak kojim se uzima nekoliko mililitara cerebrospinalnog likvora
iz zavrsč nog donjeg dijela prostora leđne mozč dine. Najcč esč cće se koristi za dokazivanje
ili iskljucč ivanje upale mozga i/ili mozč danih ovojnica. Omogucć uje injiciranje
kontrastnog sredstva i prikaz povrsč ine mozč danih ovojnica i spinalnih zč ivaca (kod
CT mijelografije).
▪ Pacijent sjedi ili lezč i na boku. Pridrzč ava ga medicinska sestra uvjezč bana za taj
zahvat. Prethodno se podrucč je zahvata detaljno dezinficira i zahvat se izvodi u
sterilnim uvjetima i po potrebi u lokalnoj anesteziji. Lijecč nik i sestre koriste sterilne
rukavice i maske. Postupak se izvodi posebnom iglom za jednokratnu upotrebu
debljine 1 do 1,2 milimetara. Ubod igle je minimalno bolan a mjesto uboda je
između trnastih nastavaka slabinskih kraljesč aka, na mjestu gdje nema struktura
sredisč njeg zč ivcč anog sustava, obicč no između L3 i L4. Igla polako prodire nekoliko
 centimetara u dubinu tkiva dok ne dopre do likvorskog prostora. Nakon toga kroz
iglu istjecč e nekoliko mililitara likvora koji se sabire u sterilne epruvete za analize:
stanica, bjelancč evina ili mikrobiolosč ko ispitivanje (virusi, bakterije, gljivice itd.).
▪ POSLJEDICE:
• Postpunkcijska prolazna glavobolja je najcč esč cća posljedica lumbalne punkcije.
Javlja se unutar 24 sata nakon zahvata i mozč e trajati nekoliko dana. Lijecč i se
mirovanjem u lezč ecć em polozč aju, vecć im unosom tekucć ine i blagim lijekovima
protiv bolova.
• Postpunkcijsko krvarenje nastaje nenamjernim probijanjem okolnih vena
punkcijskom iglom, manjeg je opsega i povlacč i se spontano, ne ostavljajucć i
nikakve posljedice.
• Postpunkcijska infekcija (meningitis) mozč e nastati samo prilikom nesterilnog
izvođenja postupka.

98. SESTRINSKO OTPUSNO PISMO

▪ Sestrinsko otpusno pismo pisč e se kod pacijenata kod kojih je potreban nastavak
zdravstvene njege.
▪ Sestrinsko otpusno pismo mora sadrzč avati identifikacijske podatke o pacijentu,
socijalni status, provedenu zdravstvenu njegu u bolnici kao i postupke koje su
provođeni kod pacijenta tijekom hospitalizacije te utvrđene potrebe za
kontinuiranom zdravstvenom njegom u kucć i.
▪ Ono sč to je vazč no navesti su sestrinske dijagnoze bolesnika pri otpustu iz bolnice
koje su to preporuke zdravstvene njege eventualno potrebni materijal ili
pomagala pisanu preporuku vezano za terapiju, informaciju o zdravstvenom timu
koji su uz lijecč nika bili ukljucč eni u lijecč enju te isto tako pacijentovo dozč ivljavanje
otpusta.
▪ U sestrinskom otpusnom pismu sadrzč ajno bi trebalo prikazati zdravstvenu njegu
određenog bolesnika tijekom hospitalizacije uz potrebne preporuke za nastavak
zdravstvene njege.
99. NJEGA BOLESNIKA SA SCH
▪ Okruženje u kojem živimo i kultura življenja nažalost još uvijek imaju određene
stereotipe i to posebno kada je u pitanju psihijatrijski bolesnik i psihička bolest. S
toga nije začuđujuće prisustvo stigme, posebno kada se govori o teškoj duševnoj
bolesti. Shizofrenija je poremećaj kojeg karakteriziraju deluzije, halucinacije,
druge smetnje u mišljenju i komunikaciji i otežano socijalno funkcioniranje.
▪ Zadatak medicinske sestre u zdravstvenoj njezi shizofrenih bolesnika
prvenstveno je stvaranje ozračja sigurnosti i povjerenja te poticanje bolesnika da
uspostavi odnos i komunikaciju s drugim bolesnicima. Shizofreni bolesnici u fazi
akutne bolesti otuđeni su od realiteta (žive u "svom svijetu"), te predmeti, pojave
i pojmovi imaju za njih drugačije značenje. Ovi bolesnici često zapuštaju svoj
izgled i medicinska sestra ih mora poticati na održavanje osobne higijene. Zbog
sumanutih ideja i halucinacija bolesnici mogu biti nepredvidiva ponašanja.
Suicidalnim i agresivnim bolesnicima treba posvetiti posebnu pažnju, a ako je
potrebno treba ih i zaštititi.
▪ Kod shizofrenih bolesnika važno je obratiti pažnju na uzimanje hrane. Zbog
paranoidnih ideja prisutan je strah od trovanja hranom (hrana ima čudan okus,
miris ili izgled), a bolesnik može biti paranoidan i na osobu koja mu hranu
donosi.
◦ Terapija shizofrenih bolesnika provodi se psihofarmacima. Zbog
sumanutih misli bolesnici nerado uzimaju terapiju ili je odbijaju, pa je
potrebna kontrola uzimanja lijeka. Medicinska sestra mora
uspostaviti sč to bolji kontakt s bolesnikom i uvoditi ga u razne oblike
 grupne i okupacione terapije.

100. RADIOTERAPIJA
▪ bavi se proučavanjem i liječenjem bolesti primjenom ionizacijskog zračenja,
posebice kod radioosjetljivih tumora
▪ u primjeni visokoenergijski izvori zračenja(telekobaltni izvori i akceleratori)
▪ svrha ozračiti planirani volumen određenom dozom, uz pažljivu poštedu okolnog
tkiva
▪ KURATIVNA RADIOTERAPIJA-rezultira uništenjem tumora, te
izliječenjem/produljivanjem života
▪ PALIJATIVNA RADIOTERAPIJA-rezultira prevencijom simptoma(smanjivanje boli),
uspostavljanjem funkcije i integriteta organa, a time i poboljšanjem bol.života

101. KALENDAR PREHRANE DOJENČADI

▪ sve što se daje djetetu a nije majčino mlijeko
▪ do prve godine
▪ sa 6. mj se kreće, krećemo ranije ili kasnije ako se normalno razvije
▪ ako je na adaptiranom mlijeku kreće se u 4.mj
• krećemo s voćem ili žitaricama
• sa 11 mjeseci – keks, kruh
• sa 1 godinom citrusko voće
• 3. namirnica je povrče (koraba, tikvice)
• 4.namirnica je meso (bijelo meso,janjetina)
• 8. i 9.mjesec bijela riba (pastrva,smuč)
• Prije 12.mjeseca – ne iznutrice
• Oko godine dana kravlje mlijeko
• NE začini, glukoza i fruktoza DA
• Sol i čokolada iza godine dana
▪ Dohrana se uvodi postepeno

102. PAPA TEST

▪ Test probiranja (screening) kojim se uzima bris rodničkog dijela
maternice,rodnice, kanala vrata maternice, a služi za otkrivanje upale, uzročnika
infekcije,abnormalnosti stanica i zloćudnih promjena.
▪ Seksualno aktivnim ženama, iznad 18 godina i koje nemaju simptome karcinoma
▪ kad žena nema menstruaciju.
▪ 2 dana prije izbjegavat tuširanje rodnice ili umetanje vaginalnih krema i lijekova

▪ PRIBOR:
• Špatula
• Mikroskop
• Predmetno stakalce
• Sterilne rukavice
• Posuda s fiksirom – 96 % alkohola i etera
• Spekulum
• Bojila
• Uputnica
• Štapići namotani s vatom
▪ ZAHVAT
• Ginekološki položaj
 • U vaginu spekulum
• Uzimanje brisa unutrašnjih organa
• Drvenom špatulom blago struganje sa stražnjeg svoda rodnice i rodničkog
dijela vrata maternice a iz kanala vrata maternice pomoću drvenog štapića
namotanog vatom.
• Obrisak se razmaže na stakalce pa uroni u alkohol radi fiksiranja stanice
• Specijano bojanje uzorka u cit.lab. i traženje abnormalnosti pod
mikroskopom

103. ANTISEPSA i ASEPSA

▪ Antisepsa: postupak kojem je cilj suzbijanje infekcije i unisč tavanje
mikroorganizama na instrumentima, kozč i, ranama, predmetima…
• Antiseptik je kemijsko sredstvo koje sprjecč ava razvoj mikroorganizama.
Antiseptici koji se danas primjenjuju u praksi cč esto imaju dezinficirajucć e
djelovanje.
▪ Asepsa: odsustvo kontaminacije, nacč in rada kojim se u medicini, a osobito u
kirurgiji i lijecč enju rana, iskljucč uje svaka mogucć nost vanjske kontaminacije radnog
polja i svega sč to se pri radu upotrebljava. Asepsu postizč emo razlicč itim i fizikalnim i
kemijskim postupcima – sterilizacijom i dezinfekcijom.
• Brojni postupci kojima se ostvaruju (posebno u kirurgiji) uvjeti asepticč kog rada
mogu se sazč eti u pet osnovnih pravila asepse: 5 P
◦ priprema bolesnika
◦ priprema prostora
◦ priprema osoblja
◦ priprema pribora
◦ postupak s ranom

104. DEZINFEKCIJA
▪ skup postupaka pomocć u kojih smanjujemo broj MO u određenoj sredini ili na
određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti (cč inimo ih nesposobnim da
prenesu infekciju). Njom ne unisč tavamo sve MO, vecć smanjujemo njihov broj.
▪ Metode :
• Prirodne metode:
◦ Suncč eva svjetlost (UV zrake).
◦ Talozč enje
◦ Vrtlozč enje
◦ Filtracija
• Mehaničke metode:
◦ Mehanicč ki postupci (cč etkanje, ribanje, pranje, cč isč cćenje, struganje)
◦ Ventilacija
• Termičke metode:
◦ Spaljivanje
◦ ZČ arenje i opaljivanje
◦ Glacč anje
◦ Kipucć a voda
• Kemijske metode:
◦ Podjela po:
▪ Mehanizmu djelovanja
▪ Intenzitetu-razini djelovanja
• s visokom razinom dezinfekcije
• Sa srednjom razinom dezinfekcija
• Niskom razinom
▪ Kemijskoj strukturi
◦ anorganska(kiseline, luzč ine, halogeni elementi, oksidativna sredstva) i
organska(fenoli, lizoli, formaldehidi, alkoholi, akridinske boje) kemijska
sredstva
▪ Pravilno provođenje:
• Provesti meh.dezin.(pranje, ribanje)
• Izabrati dezinfekcijsko sredstvo prema dezinfekciogramu
• Pripremiti potrebnu kolicč inu sredstva odgovarajucć e konc.i temp.
• Predmete izlozč iti djelovanju dezinf.sredstva tijekom propisanog vremena
• Predmete isprati, obrisati ili osusč iti
▪ DEZINFICIJENS: kemijsko sredstvo kojim se obavlja dezinfekcija.
• Mozč e djelovati:
◦ Bakteriostaticč no, virostaticč no- sprecč ava rast i razvoj, ali ne unisč tava
◦ Baktericidno, virucidno, fungicidno – unisč tava
◦ Inhibitorno – kocč i, usporava, ali ne sprjecč ava rast i razvoj
• parametri koje bi trebao zadovoljiti suvremeni dezificijens
◦ da u maloj kolicč ini djeluje baktericidno i brzo
◦ da ima sč irok spektar djelovanja
◦ da djeluje u prisutnosti organskih tvari
◦ da nije otrovno
◦ da ne nadrazč uje kozč u niti izaziva alergijske reakcije
◦ da ne ugrozč ava biolosč ku ravnotezč u u ljudskoj okolini
◦ da ne djeluje kancerogeno niti teratogeno
◦ da ima ugodan ili neutralan miris
◦ da ne osč tecć uje druge materijale
◦ da djeluje na razlicč itim temperaturama
◦ da je ekonomicč no
• cč imbenici koji utjecč u na djelovanje dezinficijensa:
 ◦ vrsta mikroorganizma
◦ sredina u kojoj djeluje
◦ temperatura sredstva
◦ vrijeme djelovanja sredstva
◦ koncentracija dezinfekcijskog sredstva
• formula za razrjeđivanje dezinfekcijskog sredstva:
◦ kol. otopine koju trebamo * konc. otopine koju trebamo
konc. otopine koju imamo