Mihić D.

, Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

SINDROM BOLI U PRSIMA
Bol porijekla srca i velikih krvnih žila
Stabilna angina pektoris (stenokardija)
 Akutni koronarni
koronarni sindrom i STEMI
Plućna trombembolija
 Akutna disekcija aorte
aorte
Perikarditis
STABILNA ANGINA PEKTORIS
➢  Ako je napad nastao u m irovanju, ako se radi o novonastaloj angini, ako se simptomi
pojačavaju i nepopuštaju u mirovanju i na primjenu nitrata, ako napad traje dulje od 20
minuta te ako su prisutni znaci srčanog popuštanja indicira se hospitalna obrada
Bol koja nije srčanog porijekla
bolesnika.
Pleuralna bol
Mišićno-koštana bol pektoris. Ako se EKG snima u napadu dobivaju se nespecifične
EKG kod stabilne angine pektoris.
Projekcije abdominalne boli ST-T promjene (najčešće se radi o deprsiji ST segmenta i inverziji T vala). Između napada
30% bolesnika ima normalni EKG nalaz , a u ostalih se mogu prikazati različiti nalazi: biljezi
prethodnih infarkta (Q zubac), hipertrofija lijevog ventrikula (HLV) te nespecifične promjene
ST segmenta i T vala. Patološki EKG nalazu mirovanju sam po sebi ne postavlja niti
opovrgava dijagnozu! Uvijek ga uspoređivati sa kliničkom slikom bolesnika i prethodnim
EKG nalazima!

Stabilna angina pektoris je k linički sindrom koji se manifestira nelagodom ili pritiskom u AKUTNI KORONARNI SINDROM I STEMI
prsima uslijed prolazne ishemije miokarda. Tipično se javlja u naporu, a prestaje u
mirovanju ili na primjemu nitroglicerina sublingvalno. U podlozi nalazimo aterosklerotske  Akutni koronarni sindrom nastaje uslijed nagle okluzije jedne od koronarnih arterija ili
plakove koji djelomično opstruiraju lumen koronarnih krvnih žila što dovodi do njihovih ogranaka. Posljedice takvog događaja ovise o stupnju i trajanju okluzije, a klinički
nemogućnosti zadovoljavanja perfuzije miokarda u naporu, dok omogućavaju normalnu se to očituje kao nestabilna angina pektoris, akutni infarkt mio karda bez ST elevacije
perfuziju u mirovanju. B olesnici su gotovo uvijek žale na nelagodu i stezajući i razdirući (NSTEMI) i akutni infarkt miokarda
miokarda sa ST elevacijom (STEMI). Simptomi sva tri entiteta su
osjećaj, rijetko kad ovo stanje opisuju kao bol. Obično se radi o substernalnoj lokalizaciji, a slična pa se konačna dijagnoza donosi na temelju elektrokardiografije i nalaza biokemijskih
moguća su i karakteristična širenja (ruke, vrat, lopatice, epigastrij). Fizikalni nalaz izmeđ u srčanih markera. STEMI se odmah prepoznaje po nala zu elektrokardiograma, dok se
napadaja je uredan dok u napadu možemo registrirati blagu do umjerenu tahikardiju, nestabilna angina pektoris i NSTEMI ne mogu razlikovati sve dok se ne odrede srčani
povišen krvni tlak, tiše srčane tonove te odizanje perkordija.Tegobe su češće pri nižim enzimi te se vode pod dijagnizom akutni koronarni sindrom.
temepraturama (prijelaz iz toplog u hladno), a broj napadaja može varirati od nekol iko puta
na dan do nekolikp puta godišnje. Stenokardija ili ekvivalent
Nestabilna AP ST depresija
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: Uredni srčani markeri
➢ Umiriti bolesnika, ako nije savjetovati da uzme 1 potisak nitroglicerina. Stenokardija ili ekvivalent
➢ Anamnestički podaci o anginoznom napadu, prijašnjim anginoznim napadima i sl.; NSTEMI ST depresija
➢ Naparviti somatsko-neurološki pregled; izmjeriti krvni tlak, puls, saturaciju, tjelesnu Povišeni srčani markeri
temeperaturu i glukozu u krvi, obvezan EKG (usporedi sa starijim EKG nalazima). Stenokardija ili ekvivalnet
➢  Ako se radi o stabilnoj angini pektoris terapirati bolesnika: diazepam 1 amp im, STEMI ST elevacija
metimazol (Analgin) 1 amp im i eventulano terapirati povišeni tlak ako je potrebno. Povišeni srčani markeri
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

Dominanti simptom je bol (stenokardija) koja nastupa iznenada i naglo i ne mora biti ➢  Ako se pojave aritmije treba ih zbrinjavati prema uobičajenim načelima liječenja
povezana s naporom. Ja vlja se u prsištu, može se širiti u lijevu ruku, vrat, desnu ruku, aritmija (posbeno su opasne ventrikulske aritmije).
među lopatice i u žličicu. Nekada se mogu javiti izolirane boli duž podlaktice u ➢ Transport bolesnika u bolnicu (putem bolesnik mora biti monitoriran).
inervacijskom području ulnarisa sa trncima. Ako bolesnik od prije ima anginozne
napadajem to će jasno razlikovati i odgovoriti razlikuje li se ova bol od prijašnjih; osim toga Nestabilna AP i NSTEMI se na EKG- u očituju kao ST depresija i negativizacija T vala u
bol ne popušta u mirovanju niti na dvije primjene nitroglicerina. Od drugih simptoma nađu određenim odvodima temeljem čega se može razjasniti pozicija neokluzivne tromboze.
se dispneja, mučnina, povraćanjem, omaglice i sinkope. Fizikalni nalaz: uznemirenost, Depresija ST spojnice nađe se i u drugim stanjima kao što su hipertrofija ventrikula (silazni
zapalšenost, bolesnici bljedi, orošeni hladnim znojem; ponekad periferno cijanotični. Kod karakter), perikarditis (uzlazni karakter) te blok lijeve grane (silazni karakter). Depresija ST
dijafragmalnog i posteriornog infarkta često nađemo bradikardiju i hipotenziju, a kod segmenta u AKS je jasno horizontalna!
anteriornog tahikardiju i hipertenziju. Kod ishemija koje zahvaćaju eliko područje miokarda
može se javiti i popuštanje srca što se može očitovati kardiogenim šokom i akutnim plućnim
edemom. Žene iznad 60 godina, bolesnici oba spola u dubokoj starosti (iznad 80) te
dugogodišnji dijabetičari mogu imati atipičnu prezentaciju (umjerena nelagoda u pr  sima,
dispneja) – oprez!

Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:

STEMI ima svoju evoluciju na EKG- u koja uključuje promjene T vala i ST elevaciju. Najraniji
➢ Umiriti bolesnika, uzeti anamnestičke podatke (podaci o boli  –  nastup, trajanje;
prijašnjim stenokardijama i bolestima...). nalaz (minute) jeste veliki, simetrični T val. Nakon toga, dolazi do odizanja ST segmenta (0 -
➢ Napraviti orjentacijski somatsko- neurološki pregled, izmjeriti krvn i talk, puls, saturaciju
12 sati) što je i najuočljiviji nalaz. Zatim se formira Q zubac (1 -12 sati). Za 2-5 dana ST
(pulsni oksimetar), GUK, tjelesnu temperaturu te napraviti EKG.
segment se vraća u normalnu, a T val postaje negativan. T val se vraća u normalu nakon
nekoliko tjedana ili mjeseci, a Q zubac perzistira trajno kao znak preboljelog infarkta.
➢ NTG sprej 1-2 potiska u svrhu analgezije, ali je kontraindicirano kod hipotenzije
(sistoliči tlak manji od 90 mmHg) te kod infarkta desne klijetke.
➢ Indicirati strogo mirovanje, otvoriti venski put, primjeniti kisik prema nalazu saturacije
(6 L/min na nazalnu masku).
➢ Dati tabletu acetilsalicilne kiseline da sažvaće (Andol 300, Aspirin 300) ako nema
kontraindikacije (preosjetljivost na acetilsalicilnu kiselinu).
➢ Kod izražene bolnosti može se dati metimazol (Analgin, Alkagin) IV, ali paziti na
vrijednost krvnog tlaka (ruši ga!). Elevaciju ST segmenta možemo naći i u nekim drugim stanjima kada ne znači infarkt: rana
➢ Opcija za liječenje boli u akutnom koronarnom sindromu je i morfij (Morfinklorid): repolarizacija, miokarditis, perikarditis, hipertrofija lijevog ventrikula, aneurizma lijevog
o Daje se zajedno s fiziološkom otopinom (1/2  amp + 5 mL f.o.); ventrikula, blok lijeve grane.
o Titrirari polako IV po 2 mL, prema potrebi ponoviti za 5 minuta;
o Prije morfija dati tietilperazin (Torecan); Oprez! Novonastali blok lijeve grane na E KG-u uz stenokardične boli tretira se kao STEMI i
o Ne davati kod hipotenzije, moguća respiratorna depresija (mehanički zahtijeva obradu kardiologa. Uredan EKG ne isključuje AKS!
ventilirati i dati antidot  – Nalokson).
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

AKUTNA DISEKCIJA AORTE PLUĆNA TROMBOEMBOLIJA

 Akutna disekcija aorte predstavlja prodor krvi kroz razdzor intime u stijenku aorte s Plućna tromboembolija označava stanje okluzije jedne ili više grana pulmonalne arterije
posljedičnim raslojavanjem i kompresijom na ogranke aorte. Glavni prdisponirajući faktor je trombima koji najčešće potječu iz dubokih vena nogu ili zdjelice. Faktori  rizika za PTE jesu:
dugogodišnja nekontrolirana hipertenzija, muški spol te dob (najčešće između 60 i 80 hiperkoagulabilna stanja, dugotrajna imobilizacija, kirurški zahvat unutar 3 mjeseca,
godina). Drugi rizični faktori jesu Marfanov sindrom, koarktacija aorte, bikuspidalna aortalna malignitet, kardijalna dekompenzacija, trudnoća i postpartalno razdoblje, starijaživotna dob,
valvula, trauma ili nedavni kardiokirurški zahvat. Glavni simptom je nastup iznenadne, jake, mijeloproliferativne bolesti, hormonska terapija, preti lost i drugi. U blažih oblika javlja se
kidajuće boli retosternalno koja se širi u leđa i niže u trbuh (kako se disekcija širi). Ponekad dispneja, kašalj, pleuralna bol, a u fizikalnom statusu možemo naći tahipneju, tahikardiju,
bolesnici imaju simptome zahva ćenosti ogranaka (najčešće kao moždani udar). Kod subfebrilnost i pleuralno trenje. Kod teških oblika pacijenti imaju jako izraženu dispneju,
sumnje na akutnu disekciju obvezno ocijeniti kvalitetu pulsa na obije ruke te mijeriti tlak na kašlju, postaju cijanotični, znojni te često imaju sinkopu (opstruktivni šok). Kriteriji za
obije ruke (postoji razlika veća od 30 mmHg). Komplikacije: kardiogeni šok (tmaponada vjerojatnost PTE dani su u tablici.
perikarda, akutna aortalna regurgitacija, masivna isemija), poremećaji svijesti, zanci
cerebralne ishemije, znaci mezenterijalne ishemije... U slučaju rupture u prsni koš nastaje Prisutni simptomi i znaci DVT 3
masivna hemoragija i hemoragijski šok. PE je najvjerojatnija bolest 3
Tahikardija (>100/min) 1,5
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: Imoblizacija ili operacija untar 4 tjedna 1,5
➢ Smiriti bolesnika, uzeti anamnestičke podatke (podaci o boli –   nastanak,  Anamneza ranije preboljene PTE ili DVT 1,5
karakteristike, postojanje hipertenzije, lijekovi i sl.). Hemoptiza 1
➢ Napraviti somatsko-neurološki pregled, izmjeriti krvni tlak, puls, saturaciju (pulsni Postojanje maligne bolesti 1
oksimetar), napraviti EKG, ako se sumnja na disekciju bolesnika monitorirati. Niski rizik 1-2 boda; Srednji rizik 2-6 boda; Visoki rizik >6 bodova
➢ Indicira se strogo mirovanje, Fowlerov položaj, otvoriti jedan (ili više) venskih puteva,
prema potrebi dati kisik preko nazalne maske. Na plućnu emboliju treba pomisliti kod iznenadnog nastupa neobjašnjive dispneje,
➢ Kod jake boli dati morfij (1/2 amp + 5 ml FO, titrirati po 2 mL do analgezije) uz iznenadno pogoršanje od ranije postojeće dispneje, iznenadne boli u prsima, poglavito
antiemetik (tietilperazin  – 1 amp Torecana) IV. pleuralnog tipa uz nabrojene faktore rizika za PTE i DVT! PTE se nekada može očitovati
➢ Kod visokih vrijednosti tla ka potrebno ga je sniziti (poželjno je da sistolički tlak bude kao sinkopa.
ispod 110 mmHg). Ako nije ekstemno visok pokušati za 1 -2 potiska nitroglicerina. Ako
se radi o viskoim vrijednostima (iznad 200 mmHg) daje se urapidil (Ebrantil 12,5 mg Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
IV, pp ponoviti za 5-10 minuta). ➢ Smiriti bolesnika, uzeti anamnestičke potake (nastup, traj anje i kvaliteta boli, zanci
➢ Kod tahikardičnih bolesnika daju se beta blokatori ako nema kontraindikacija. Ako je dispneje, tražiti faktore rizika, prijašnje bolesti, lijekovi...).
dostupan labetaol IV ili peroralno. ➢ Napraviti somatko-neurološki pregled, izmjeriti krvni tlak, puls, saturaciju (pulsni
➢ Što hitnije transport bolesnika u bolnicu (bolesnik cijelo vrijeme monitoriran: RR, puls, oksimetar), napraviti EKG.
saturacija, EKG). ➢ Indicirati strogmo mirovanje, Fowlerov položaj,  otvoriti venski put, primjeniti kisik preko
➢  Ako je dijagnostički teško razlučiti od AKS onda ne davati acetilsalicilnu kiselinu! nazalne maske (saturaciju držati iznad 94%).
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

➢  Ako su jaki bolovi indicira se primjena analgetika: metimazol (Analgin, Alkagin) IV pankreatitis, perforacija ulkusa, penetracija ulkusa, gastritis i gastroenteritis (emeitira sliku
(paziti kod hipotenzije), eventualno morfij uz antiemetik. dijafragmalnog infarkta).
➢ Monitoriranog bolesnika transportirati u bolnicu.
KARDIJALNA DEKOMPENZACIJA I PLUĆNI EDEM
U EKG-u bolesnika s PTE najčešće nalazimo sinus tahikardiju (rijeđe fibrilaciju atrija),
desnu električnu os i blok desne grane. Nađe se i „S1Q3T3“ nalaz –  visoki S u I odvodu, KRONIČNA KARDIJALNA DEKOMPENZACIJA (pogoršanje)
pojava Q i negativan T u III odvodu.
Većina srčanih bolesti u svojoj završnoj fazi ulazi u srčano zatajenje. Oni su početno
OSTALI UZROCI BOLI U PRSIMA
kompenzirani fiziološkim mehanizmima (i lijekovima), a kasnije kada se oni iscrpe stanje
prelazi u dekompenzaciju. Obično se radi o bolesnicima koji imaju razvijene kardiomioaptije
Perikarditis  je upala perikarda koja može imati brojnu etiologiju (virusni, postinfarktni,
različte etiologije (hipertenzivna, ishemična i sl.). Ako su inače kompenzirani, onda ih
postperikardiotomijski, uremijski, tuberkulozni i dr.). Bol je oštra, retrosternalna, pojačava se
različiti faktori mogu dekompenzirati (infekcija, aritmija, anemija i sl.). Takvi bolesnici žale
pri disanjima, jača je pri ležanju, a slabija pri sjedenju. Karakteristični auskultacijski nalaz je se da ne toleriraju napor, dispnoični su, ortopnoični (pri spavanju zauzimaju povišeni
pleuralno trenje uz lijevi rub sternuma. Bolesnici imaju izražene i druge znakove infektivnog
položaj, gotovo sjedeći), imaju akrocijalnozu, edeme potkoljenica, različiti stupanj ascitesa.
sindroma ili osnovne bolesti. U EKG nalazu nađe se konkavna ST elevacija u gotovo svim
Auskultacijski tonovi su obično tiši, a na bazama pluća čuju se vlažni hropčići.
odvodima. Sve bolesnike sa sumnjom na perikarditis potrebno je uputiti kardiologu.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
Pleurodinija ili pleuralna bol  je bol u prsima povezana s pleuritisom, pneumonijom,
➢ Uzeti anamnestičke podtake, napraviti somatsko -neurološki pregled, izmj eriti krvni
tumorima pluća, tuberkulozom, traumom i sl. Bol je oštra i mijenja intenzitet pri disanju, tlak, puls, saturaciju, tjelesnu temperaturu i napraviti EKG (usporedi s prijašnjim jer
običćno udružena s kašljanjem i drugim poremećajima disanja (plitko disanje). često imaju promjene koje perzistiraju od ranije!).
 Auzskultacijski nalaz je promjenjen ovisno o osnovnoj podlozi. EKG nema specifičnih
➢ Odlučiti o potrebi za danjom bolničkom obradom prema kliničkom nalazu (izraženost
promjena (osim ako nije perikarditis). Bolesnike treba uputiti na pulmološku obradu.
ascitesa, auskultacijski nalaz pluća, EKG nalaz, pridružena bolest i sl.).
➢ Ako se bolesnik vozi, staviti se u Fowlerov položaj, indicira mirovanje, dati kisik na
Mišićno-koštana bol može biti posljedica upale mišića i živica, nakon teže fizičke
masku (saturaciju držati iznad 94%), otvoriti venski put i ovisno o krvnom talku dati 40 -
aktivnosti, posttraumatski, nakon jakog i upornog kašlja i sl. Karakteristično za ovu vrstu
80 mg furosemida IV (ako je niži tlak onda manje doze).
boli jeste mjenjanje intenziteta pri pokretima i na palpaciju. Svima treba napraviti EKG kako
➢ Ako bolesnika ostvaljamo kući, posvajetovati ga, dati furosemid 40 -80 mg IV, uputiti na
se ne bi prev idjela srčana etiologija. Bolesniku se može dati analgetska terapija: nesteroidni
kontrolu kod LOM. Ako nema diuretik koji štedi kalij ili Kalinor tbl savjetovati da uzima
antiinflamatorni lijekovi (npr. diklofenak 75 mg IM).
rajčicu ili banane (nadokanda kalija).   Ako je u podlozi FA s brzim odgovorom
ventrikula, a izraženi su simptomi d ekompenzacije daje se digitalis (Lanitop 1 amp IV).
Projekcija abdominalne boli: ezofagitis (bol se pojačava pri gutanju), ezofagealna ruptura
(obično nakon jakih povraćanja što se obično susreće u alkoholičara ), gastroezofagealna
AKUTNA KARDIJALNA DEKOMPENZACIJA
reflluksna bolest (bol povezana s prehranom, žareća, obično nakon jela i nakon što
bolesnik legne, dobro reagira na inhibitore protonske pumpe), akutni kolecistitis, akutni
Akutna kardijalna dekompenzacija je stanje koje se brzo razvija, a označava nedovoljnu
funkciju srca da bi osigurao dostatan minutni volumen potreban za normalnu perfuziju
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
organizma. Klinički se može očitovati kao dva stanja: akutni plućni edem i kao kardiogeni
šok.
AKUTNI PLUĆNI EDEM
Kardijalni plućni edem uzrokovan je akutnim popuštanjem lijevog ventrik ula uslijed infarkta,
hipertenzije, valvularne greške, aritmije, miokarditisa ili volumnog preopterećenja .
Nekardijalni plućni edem je rijeđi, a mogu ga uzrokovati različita stanja (sepsa, uremija,
ozljeda glave, intrakranijska hemoragija, utapanje i sl.). Javlja se jaka dispneja, nemir, strah
od gušenje. Karakteristično je hroptanje bolesnika. Bljedi su, cijanotičnih usnica i periferije,
orošenih hladnim znojem, iskšljavaju pjenušavi sadržaj. Puls je ubrzan, slabo punjen, a
krvni tlak različit (hipotenzija znači i lošu prognozu). Vidi se korištenje pomoćne
respiratorne muskulature (trbuh, interkostalno uvlačanje, jugulum). Auksultacijski se čuju
vlažni hropci nad čitavim plućem sprijeda i straga . Mogući znakovi popuštanja desnog srca
(proširene vratne vene , periferni edemi).
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Brza anamneza, orjenatcijski somatsko- neurološki pregled, mjerenje krvnog tlaka,
pulsa i saturacije. Napraviti EKG, monitorirati bolesnika.
➢ Smiriti bolesnika, strogo mirovanje, sjedeći položaj (EKG raditi u sjedećem položaju,
svako polijeganje bolesnika dodatno narušava stanje).
➢ Otvoriti venski put (jedan ili više) te bolesniku dati kisik preko nazalne maske u velikim
protocima (više od 10 L/min).
➢ Ako je sistolički krvni tlak iznad 100 mmHg dati 1  do 2 potikska nitroglicerina (djeluje
kao vazodiltator, zarobljava krv te rasterećuje srce).
➢ Dati furosemid: ako je sistolički tlak viši od 100 mmHg, dati 40 -80 mg IV u bolusu, a
kod nižih tlakova dati 40 -80 mg IV u 100- 250 mL infuzije fiziološke otopine .
➢ Morfij 0,5  – 2,5 mg IV (razrjeđen u 5 ml fiziološke otopine) uz obvezno davanje
antiemetika (tietilperazin  – Torecan IV).
➢ Ako se radi o blesniku kod kojeg se nađe FA s brzimo odgovorom ventrikula možemo
dati digitalis (Lanitop 1 amp IV).
➢ Hitan transport u bolnicu, monitorirati bolesnika tijekom transporta, liječiti pridružene
bolesti/stanja koja ugrožavaju bolesnika.
Plućni edem s niskim t lakom ima lošu prognozu i kod njega treba biti manje agresivan sa
diureticima i morfijem (dodatno snižavaju tlak). Kod jake hipotenzije indicirano je dati
inotrope (dopamin, dobutamin).
KARDIOGENI ŠOK
Kardiogeni šok nastaje uslijed izrazitog pada minutnog volumena što vodi u hipotenziju i
sustavnu hipoperfuziju (mozak, srce, bubreg). Najčešće je uzrokovan masivnim i nfarktom,
teškim poremećajem srčanog ritma, naglo nastalom valvularnom greškom (npr. ruptura
zalistaka i sl.), ili jakom hipertenzijom. Dominiraju zanci smajenog minutnog volumena:
poremećaji svijesti, hladna, znojem orošena koža, hipotenzija, tahikardija,   filiformni puls,
oligurija-anurija. Vrlo brzo nastupau i kongestivne promjene pa se razvija i plućni edem.
Kardiogeni šok često ide zajedno s plućnim edemom i takvo stanje predstavlja najteži oblik
kardijalne dekompenzacije.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Brza anamneza, orjenatcijski somatsko- neurološki pregled, mjerenje krvnog tlaka,
pulsa i saturacije. Napraviti EKG, monitorirati bolesnika.
➢ Smiriti bolesnika, strogo mirovanje, sjedeći ili ležeći položaj ovisno o postojanju
plućnog edema .
➢ Otvoriti venski put (jedan ili više), primjeniti kisik preko maske u velikim protocima
(više od 10 L/min) i držati saturaciju iznad 94%.
➢ Ako dominiraju znaci plućnog edema postupiti kao kod plućnog edema, ako se pojave
druga stanja koja ugrožavaju ćivot treba ih  tretirati.
➢ Kod hipotenzivnih bolesnika indicira se davanje inotorpa (dopamin, dobutamin) koji će
poboljšati cerebralnu i miokardijalnu perfuziju.
➢ Hitan transport bolesnika u bolnicu na danju obradu i liječenje.
HIPERTENZIJA KAO HITNO STANJE
Hipertenzivne hitnosti jesu hiperzenzivna urgencija i emergencija. Hipertenzivna urgencija
označava značajnije povišeni krvni tlak bez znakova oštećenja drugih organa i sustava.
Hipertenzivna emergencija je značajno povišeni krvni tlak kojeg prate znaci oštećenja
drugih organa i sustava.
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

Ostala akutna oštećenja   <180/110

HIPERTENZIVNA URGENCIJA
Cilj liječenja je čim prije (unutar 1 sata) sniziti tlak za 25% ili do vrijednosti 160/100 mmHg
Kod hipertenzivne urgencije nije nužno brzo skindati krvni tlak, nego se to postiže polagano kako bi se spriječilo danje oštećenje organa. Terapija se mora započeti već pri prvom
peroralnim lijekovima kroz duži period. Naglo spuštanje tlaka u ovih bolesnika može kontaktu s bolesnikom.
pogoršati moždanu perfuziju. Klinički, bolesnici najčešće se žale na slabost, glavobolju,
vrtoglavicu, a mogu imati i blaže epistakse. Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Ležeći položaj, umiriti bolesnika, anamnestički podaci.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: ➢ Izmjeriti krvni tlak, orjentacijski somatski i neurološki pregled.
➢ Smiriti bolesnika, kratka anamneza (sadašnje tegobe, povijest bolesti). ➢ Otvoriti IV put, pulsna oksimetrija, elektrokardiogram (monitoring).
➢ Izmjeriti krvni tlak, napraviti or  jentacijski somatski i neurološki pregled. ➢ Dati urapidil (Ebrantil) u bolusima po 12,5 mg IV:
➢ Odrediti saturaciju (pulsni oksimetar) i napraviti elektrokardiografiju. o Pričekati nekoliko minuta na odgovor, eventualno ponoviti.
➢ Kod viših vrijednosti 1 potisak nitroglicerina 0,5 mg (sjedeći položaj). o Između premjeravati krvni tlak.
➢ Dati diazepam 10 mg IM (Apaurin, Normabel, Diazepam). ➢ Ostalo odgovarajuće liječenje i postupci ovisno o kliničkoj slici.
➢ Savjetovati bolesnika da popije svoju standardnu terapiju ili dati antihipertenziv ➢ Hitni transport u bolnicu.
peroralno (amlodipin tbl a 10 mg).
➢ Diuretik (furosemid) dati samo kod znakova volumnog opterećenja (edemi POREMEĆAJI SRČANOG RITMA
potkoljenice, vlažni hropčići bazalno i sl.).
➢ Danje kontrole i praćanje po liječniku obiteljske medicine.
BRADIARITMIJE
HIPERTENZIVNA EMERGENCIJA Bradikardija označava srčanu frekvenciju ispod 50/min. Ekstremna bradikardija: srčana
frekvencija ispod 40/min; rijetko se dobro podnosi. Umjerena bradi kardija: srča na
Kod hipertenzivne emergencije nalazimo znakove oštećnja drugih organa (encefalopatija, frekvencija 40-50/min; uglavnom se dobro podnosi . Bradikardni ritmovi: sinus bradikardija,
akutni koronarni sindrom, plućni edem i sl.) te jekod ovih bolesnika indicirano hitno skidanje  AV blok I stupnja, AV blok II stupnja, AV blok III stupnja.
krvnog tlaka uz makismalni oprez. Ciljne vrijednosti krvnog tlaka u liječenju hipertenzivne
emergencije ovise o kliničkoj slici (tablica). Sinus bardikardija: frekevncija ispod 50/min; uredni P valovi, a iza svakog P vala dolazi
uredan QRS kompleks.
Klinička slika Ciljne vrijednosti (mmHg)
 Akutni koronarni sindrom <180/110 AV blok I stupnja (PR prolongacija): PR duži od jednog kvadrata (0,2 s), nakon svakog P
Disekcija, plućni edem <120/70 vala dolazi QRS kompleks. Nema veće značenje, samo pratiti bolesnike.
Intrakranijska hemoragija <180/105
Ishemijski CVI (bez trombolize) <220/120
Ishemijski CVI (moguća tromboliza)   <185/110
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

AV blok II stupnja ima dva pod tipa. U tip I (Mobitz I) nalazimo postupno produženje  PR dok Najčešće tahiaritmije u HMP 
ne izostane jedan QRS. U tip II (Mobitz II) nalazimo izostanak QRS bez prethodne PR
prolongacije. Uski QRS (manje od 0,12 s) iroki QRS (više od 0,12 s)

Pravilni ritam Nepravilni ritam Pravilni ritam Nepravilni ritam

AV blok III stupanj (kompletni blok): nema veze između P i QRS, frekvencija ventrikula
iznosi oko 40/min. Sinus tahikardija Fibrilacija atrija Ventrikulska Ventrikulska
SVPT tahikardija fibrilacija
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: Undulacija atrija
➢  Anamnestički podaci (terapija beta blokatorima, sportaši, prijašnje bolesti i sl.).
➢ Krvni tlak, pulsna oksimetrija, somatski i neurološki pregled, elektrokardiografija.
SINUS TAHIKARDIJA označava pravilni, sinusini ritam čija je frekvencija brža od 100/min.
➢ Ocjena hemodimaske stabilnosti (krvni tlak, puls, saturacija, simptomatologija).
Može se javiti kao fiziološki odgovor (fizički i psihički napor, vrućica), u sklopu bolesti
➢ Mirovan je, Fowlerov položaj, otvoriti IV put, prema potrebi dati kisik na masku.
(hipertireoza, anemija) ili nuspojava lijekova (teolin, efedrin). EKG: pravilni P valovi, iza
➢ Lijek izbora je atropin (0,5 mg IV  – 1 ampula):
svakog ide normalna QRS kompleks.
o Ako je RR ispod 90 mmHg, ako je izražena simptomatologija;
➢ Smiriti bolesnika, izmjeriti RR, somatski i neurološki pregled, saturacija.
o Po potrebi ponavljati do ukupne doze od 3 mg (6 ampula).
➢ Napraviti elektrokardiografiju.
➢  Alternativni lijekovi: aminofilin (100-200 mg iv); glukagon 0,5 do 1 mg iv kod
➢ Tražiti i liječiti uzrok (antipiretici, diazepam i sl.).
predoziranja beta blokatorima; adrenalin kako krajnja opcija.
➢ Frekvenciju usporavti tek ako su simptomatski (palpitacije, uznemirenost) i tek ako je
➢ U krajnjim opcijama pokaušati transkutanu elektrostoimulaciju uz smaoljepljive
uzrok tretiran. Daju se beta-blokatori peroralno, a kod kontraindikcije mogu blokatori
naljepnice i defibrilator s mogućnosti pacinga.
Ca kanala (verapamil). Ne kombinirati te skupine lijekova!
➢ Indicira se transport u bolnicu i kardiološka obrada!

SUPRAVENTRIKULSKA TAHIKARDIJA označava tahiaritmiju čije se izvorište nalazi

TAHIARITMIJE
 
Tahikardinim ritmovima nazivamo sve one kod kojih je f rekvencija ventrikula iznad 100/min.
Klinički su značajnije one kod kojih je frekvencija iznad 150/min odnosno 130/min  ako se
radi o bol esnom srcu (redukcija koronarne perfuzije). Tahiarimtije se mogu podjeliti u četiri
grupe na osnovni pravilnog i nepravilnog ritma te na osnovi širine QRS kompleksa:
iznad AV čvora i ima frekvenciju obično 150 -200/min. Na EKG-u se rijetko prepoznaje P val
jer se spaja s T valom i postaje nevidljiv, QRS kompleksi su uski.
Smiriti bolesnika, izmjeriti RR, somatski i neurološki pregled, saturacija.
➢
➢ Napraviti elektrokardiografiju, otvoriti IV put, držati ga monitoriranog.
➢ Pokušati s vagalnim manevrima: masaža karotidnog sinusa (prije toga isključiti šum na
karotidi zbog prevencije ICV) ili Valsavin pokus.
➢ Medikamentna konverzija u sinus ritam:
o Propafenon (Rythmonorm) 2 mg/kg polako IV (strukturno zdravo srce);
o Verapamil (Isoptin) 5- 10 mg u bolusu IV ako se radi o postojećoj bolesti
srca, s time da se na daje ako je bolesnik na beta-blokatorima i ako se radi o
sindromu preekscitacije (onda je i QRS širok).
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
o  Amiodaron (Cordarone) 150 mg polako IV (zajedno s 20 ml 5%tne glukoze)
kao zadnja opcija.
➢ Ovisno o općem stanju odlučiti o danjoj hospitalnoj obradi. Opcionalno ako ne
možemo konvertirati ritam možemo usporavati frekvenciju s beta blokatorima.
➢ Napomene : pogledati dokumntaciju o ranijim napadajima SVPT te o prijašnjoj te rapiji
(konverziji).
➢  Ako se radi o hemodinamskim nestabilnim bolesnicima ide se na elektrokonverziju
(kasnije opisano).
UNDULACIJA ATRIJA prepoznaje se po pravilnim atrijskim valovima, poput zubaca pile.
Frekvencija P valova je 250-350/min s time da se i mpuls na ventrikule prevodi najčešće u
odnosu 2:1 do 3:1 itd. Klinički se očituje kada je frekvncija ventrikula iznad 130/min.
➢ Smiriti bolesnika, izmjeriti RR, somatski i neurološki pregled, saturacija.
➢ Napraviti elektrokardiografiju, otvoriti IV put, dr žati ga monitoriranog.
➢ Pokušati vagalne manevre (pojačavaju AV blok i undulacijski valovi se bolje vide).
➢ Prije konverzije smanjiti frkevenciju, obično betablokatorima i Ca blokatorima (npr.
Isoptin 5-10 mg IV ako nema kontraindikacija).
➢ Postizanje sinus ritma i kontrola frekvencije teža je nego kod FA pa se predlaže
kardiološka obrada.
➢ Ako je pacijent nestabilan (obično kod provodljivosti 1:1) indicira se električna
kardioverzija niskom energijom (50 J).
FIBRILACIJA ATRIJA  je brzi, neparvilni atrijski ritam koji stvara opasnost od nastanka
tromba i mogućih embolizacija (moždani udar). P valovi su nepravilni i nejednaki, impulsi se
različito prenose na ventirkule pa su razmaci između QRS nejednaki (nepravilni ritam).
Bolesnici su najčešće simptomatski kad a se radi o fibrilaciji atrija s brzim odgovorom
ventrikula (> 130/min), dok kod normalne frkevencije ventrikula nemaju simptoma.
➢ Smiriti bolesnika, izmjeriti RR, somatski i neurološki pregled, saturacija.
➢ Napraviti elektrokardiografiju, po potrebi otvoriti IV put, monitorirati.
➢ Novotkrivena fibrilacija atrija:
o Bez brzog odgovora ventrikula: ne zahtijeva terapiju, ali se indicira redovan
kardiološki pregled.  
o Uz brzi odgvor ventrikula: smanjiti frekevenciju (beta blokatori peroralno,
npr. bisoprolol 2,5-5 mg PO), kod kontraindikacija dati bokatore kalcijskih
kanala te uputiti kardiologu.
o Sve novootkrivene FA zahtijevaju obradu kardiologa zbog odlučivanja o
danjoj terapiji (konverzija u sinus ritam, antikoagulantna terapija i sl.).
➢ Od prije poznata fibrilacija atrija:
o Obično se radi o bolesnicima kod kojih se ubrza odgovor ventirkula.
o Potražiti uzrok (vrućica, napor, anemija i sl.) i djelovati na njega.
o Savjetovati da popiju terapiju koju imaju (obično se da bisoprolol 2,5 -5 mg
PO ili neki drugi beta blokator za usporenje frekvencije). Osim betablokatora
za sniženje frekevncije daju se i verapamil (Isoptin 5-10 mg IV). Ove lijekove
ne davati kod preekscitacije (širok QRS!).
o  Ako procjenimo da su pacijenti stabilni, pokriveni terapijom onda se ne
indicira hitna kardiološka obrada.
➢ Konverzija FA u sinus ritam:
o Vrlo rijetko se radi u HMP (mogućnost moždane embo lizacije).
o Samo kada smo sigurni na FA ne traje dulje od 48 sati.
o Prije konverzije frekvencija mora biti usporena na manje od 130/min.
o Od lijekova mogu se koristiti propafenon (Rythmonorm) 2 mg/kg sporo IV ili
amiodaron (Cordarone) 150 mg sporo IV (u 20 mL 5% glukoze).
o Elektorkonverziju ako nije bolesnik hemodimanski ugrožen ne izvoditi!
➢  Ako se radi o bolesnicima koji su kardijalno dekompenzirani i imaju fibrilaciju atrija s
brzim odgovorom ventrikula može se dati digitalis (Lanitop 1 amp IV).
➢ Sve teže i dvojbene bolesn ike voditi u bolnicu.
➢  Ako se radi o hemodinamskim nestabilnim bolesnicima ide se na elektrokonverziju
(kasnije opisano).
VENTRIKULSKA TAHIKARDIJA  je opasna aritmija koja dovodi do neadekvatnog
minutnog volumena što rezultira sistemnom hipoksijom. Većina bolesnika koja razvije VT
ima značajnu bolest srca, AIM ili kardiomiopatiju, a češće se razvija i u osoba sa
elektrolitnim poremećajem (hipokalijemija, hipomagnezijemija) i acidozom.   Na EKG-u se
pokazuje kao tahikardija širokih QRS kompleksa, nezavisni P v alovi. Ako je izbvor u
jednom foksu onda su QRS isti (monomorfna), a ako je iz više fokusa postoje razlike u
QRS kompleksima (polimorfna VT). Serija od 4 uzastopne VES tretiraju se kao VT!
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
➢ Ako pacijent nije pri svijesti i nađe se VT kreće se na reanimacij ski postupak 30:2 uz
što bržu defibrilaciju.
➢  Ako je pacijent pri svijesti, ocjeni se hemodinamska stabilnost (krvni tlak, puls,
saturacija), monitorira se EKG, otvori IV put. Brzi somatski i neurološki pregled.
➢ Daje se 300 mg amiodarona (Cordarone) razrijđenog u 20 mL 5% glukoze) IV kroz 10-
20 minuta.
➢ Ako bolesnik tijekom terapije izgubi svijest, početi s reanimacijskim postupkom 30:2
dok se ne dođe do defibrilatora.
VENTRIKULSKA FIBRILACIJA oznčava kaotičnu neadekvatnu električnu aktivnost
ventrikula ko ja dovodi do neusklađenih trzajeva muskulature bez korisne kontrakcije ta ko
da se pacijenti nalaze u hemodinamskom arestu. Uzrokuje trenutačnu sinkopu i smrt kroz
nekoliko minuta. Većina bolesnika koja razvije VF ima težu srčanu bolest u podlozi, a rizik
pojačava hipoksija, acidoza i elektrolitni otkloni. Na EKG -u se vide bizarne, neparvilne
forme valova bez identifikacije QRS kompleksa.
➢  Ako je pacijent bez svijesti, nepalpiraju se pulsevi na karotidnoj i radijalnoj arteriji
započeti s reanimacijskim post upkom.
➢ Cilj je što ranije monitorirati bolesnika i isporučiti DC šok (defbrilacija).
➢ Ako je pacijent bio monitoriran u trenu nastanka VF ili se radi o osvjedočenom arestu
može se pokušati s prekordijalnim udarcem (70% srčanih aresta ima početno VF
ritam).
ELEKTROKONVERZIJA U HEMODINAMSKIH NESTABILNIH BOLESNIKA  je rijetko
indicirana u uvjetima hitne medicinske pomoći i rezervirana je samo za bolesnika koji nisu
pri svijesti, jer za elektrokonverziju bolesnika pri svijesti treba prethodna sedacija.
➢ Heteroanamnestički podaci, brzi orjentacijski pregled osobe bez svijesti.
➢ EKG monitoring, krvni talk, saturacija.
➢ Osigurati dišni put, dati kisik na masku, otvoriti IV put.
➢ SINKRONIZIRANA KARDIOVERZIJA
o Hemodinamski nestabilna SVPT, AF, AU te monomorfna VT
o 50-100 J bifazni DC šok; ili 100-200 J monofazni DC šok
➢  ASINKRONA KARDIOVERZIJA
o Hemodinamski nestabilna polimorfna VT te VF
o 100- 200 J bifazni DC šok; 200-360 monofazni DC šok
➢ Transport bolesnika u bolnicu.
➢ Ako dođe do aresta započeti reanimacijski postupak p rema algoritmu.
OSTALE NAPOMENE PRI LIJEČENJU TAHIARITMIJA
➢ Masaža karotidnog sinusa vrši se jagodicama kažiprsta i srednjaka na prednjem rubu
dugom mišića vrata u projekciji kroikoid ne hrskavice tijekom 5 sekundi na jednoj, a
zatim na drugoj strani (nikad istodobno!) uz monitoring. Kontarindiciran je kod bolesti
koronarnih arterija, postojanja šuma ili moždanog udara u protekla 3 mjeseca.
➢ Kod hemodinamskih nestabilnih bolesnika koji nisu pri svijesti ne gubiti vrijeme i ne
odlagati elektrokonverziju zbog diferencijajcije vrste tahiaritmije.
➢ Tahiaritmije sa preekscitacijom (npr. WPW sy) su kontraindikacije za primjenu
blokatora kalcijskih kanala, beta blokatora i digitalisa.
➢ Ne preporuča se kombinacija više antiaritmika bez preporuke kardiologa!
HITNA STANJA U ANGIOLOGIJI
DUBOKA VENSKA TROMBOZA
Duboka venska tromboza (DVT) označava stvaranje ugruška u dobokim venama noge
(najčešće potkoljenica). Etiologija je sadržana u Virchowljevom trijasu (venska staza,
oštečenje endotela i hiperkoagulabilnost). Jedan  dio bolesnika je asimptomatski, a drugi
imaju razvijenu kliničku sliku: bolnost, težina i grčevi u zahvaćenoj nozi; oteklina (više od 3
cm od suprotnog uda); hipermija; razvijene površinske kolaterale. Homanov znak može biti
pozitivan (bol i nelagoda u listu pri dorzifleksiji stopala). Vjerojatnost DVT dana je u tablici.
Klinički faktor   Vjerojatnost
➢ Osjetljivost potkoljenice/natkoljenice. Vjerojatnost je jednaka zbroju
➢ Otok cijele noge. faktora, oduzimajući 2 ako je
➢ Otok potkoljenice (>3 cm u odnosu na zdravu). prisutan zadnji faktor.
➢ Tjestasti edem izraženiji na bolesnoj strani.
➢ Proširene kolateralne površinske vene. Visoka vjerojatnost: 3 i više
➢ Prisutna maligna bolest. Srednja vjerojatnost: 1-2
➢ Mirovanje donjeg uda (imobilizacija, pareza, plegija). Niska vjerojatnost: 0 bodova
➢ Nedavni kirurški zahvat.
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
➢ Druga dijagnoza je podjednako moguća/vjerojatnija.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Uzeti anamnezu (faktori rizika, prijašnje bolesti, lijekovi koje uzima).
➢ Krvni tlak, saturacija, tjelesna temperatura, somatski i neurološki pregled.
➢ Ako se postavi sumnja indicira se transport u bolnicu, ležeći, noga na povišenom.
➢ Kod jake boli dati analgetik (npr. metamizol - Analgin IM).
AKUTNA ISHEMIJA UDA
 Akutna ishemija uda nastaje uslijed potpune okluzije periferne arterije (tromb, embolus,
disekcija) s posljedičnom distalnom hipoperfuzijom i anoksijom. Ukoliko se ne intervernira u
roku od 4 do 6 sati dolazi do ireverzibilnih promjena i amputacije. Najraniji simptom je bol.
Kasnije se javlja bljedilo, hladnoća, parestzezije te paraliza. Jedan od najobjektivnijih
fizikalnih pokazatelja jeste odsutnost distalnih pulseva na zahvaćenom udu.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Anamnestički podaci, faktori rizika, prijašnje bolesti.
➢ Izmjeriti krvni tlak, tjelsnu temperaturu, somatski i neurološki pregled.
➢ Pulsna oksimetrija (saturacija), elektrokardiogram (moguća fibrilacija atrija), IV put..  
➢ Mirovanje, ležeći položaj, zahvaćena noga blago spuštena ispod razine tijela.
➢  Analgezija: tramadol 50-100 mg IM i transport u bolnicu.
HITNA STANJA U PULMOLOGIJI
KRONIČNA OPSTRUKTIVNA PLUĆNA BOLEST
Kronična opstruktivna plućna bolest označava kroničnu upalu donjih dišnih puteva kao
odgovor na različite faktore (najbitniji duhanski dim), a koja dovodi do opstruktivnih smetnji.
Glavni simptomi jesu progresivna dispenja, kašalj s isklajšavanjem, slabost , malaksalost,
piskanje u prsima, zauzimanje sjedećeg položaja, nagnuti prema naprijed. U fizikalnom
nalazu nađu se: bljedoća, oznojenost, akrocijanoza, tahipnea, ortopnea, tahikardija,
hipertenzija; aukultacijski otežan i produljen ekspirij, brojni bronhalni zvižduci; perkutorno
hipersonoran zvuk; utišani srčani tonovi. Febrilnost ukazuje na infekciju.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢  Anamneza, fizikalni i neurološki pregled, RR, puls, saturacija, temperatura, EKG.
➢ Smiriti bolesnika, sjedeći položaj, nagnut prema naprijed, po potrebi intravneski put.
➢ Ako postoji mogućnost inhlairati bolesnika sa 0,5%tnim salbutamolom (Ventolin) preko
nebulizatora s maskom (1 ml salbutamola + 3 ml fiziloške otopine) .
➢ U kućnim uvjetima bez nebulizatora 1 -2 potiksa salbutamola (Ventolin pumpica).
➢ Ukoliko nema odgovora bolesniku se daje aminofilin (Aminophylinum) IV i to 5 mg/kg
TT (oprez kod t ahiaritmičnih bolesnika). Ako uzimaju teofilin dati polovičnu dozu!
➢ Svima dati metilprednisolon (Solu Medrol) 40-80 mg IV (opre z kod dijabetičara).
➢ Nakon poboljšanja uvesti amoksicilin 500 mg kroz 5 dana, osobito ako su febrilni.
➢ Ako nema poboljšanja indicira se primjena kisika na masku i bolnička obrada.
BRONHALNA ASTMA
Astma označava difuznu upalu donjih dišnih puteva koja d ovodi do povremenih reverziblnih
bronhoopstrukcija, a najčešće se povezuje s atopijskom sklonošću. Klinički, karakteriziraju
je asmatski napadaji koje najčešće izazivaju veće koncenztracije aeroalergena, zagađenje
zraka, virusne infekcije, tjelesni napor te neuzimanje redovne terapije. Simptomi su
dispneja, stezanje u prsima, piskanje, osjećaj gušenja, kašljanje, nemogućnost govora
(teško izgovaraju rečenice, isprekidano), sjede nagnuti prema naprijed. Fizikalni status:
bljedi, oznojni, cijanotični (teži napadi); auskultacijski produljen i otežan ekspirij, brojni
bronhalni zvižduci; perkutorno hipersonoran zvuk; kod teške bronoopstrukcije ne čuje se
ništa – tihi prsni koš!
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Anamneza, fizikalni i neurološki pregled, RR, puls, saturacija, temperatura.
➢ Smiriti bolesnika, sjedeći položaj nagnut prema naprijed, po potrebi otvoriti venski put.
➢ Primjenti slabutamol preko nebulizatora (1 ml slabutamola + 3 ml f iziološke otopine) ili
preko pumpice (Ventolin pumpica  – 1 do 2 inhalacije, max 8 inhalacija dnevno).
➢ Ako nema poboljšanja dati aminofilin (Aminophyllinum) 5 mg/kg TT intravenski (oprez
kod tahiaritmija, kod osoba koje uzimaju teofilin dati polovičnu dozu).
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
➢ Dati metilprednisolon (Solu Medrol) 40-80 mg/ intravenski.
➢  Ako na danu terapiju nema kliničkog poboljšanja, saturacija je i dalje niska inidicra se
primjena kisika i bolnička obrada bolesnika. Eventualno u putu se može dati 1 amp
aminofilina u infuziju 250 ml fiziološke, polako intravenski kap po kap.
➢ Cijanoza, auskultatorno oslabljeno disanje (tihi prsni koš), hipotenzija, bradikardija,
poremećaj svijesti i slično ukazuju na teški oblik asmatskog napadaja –   hitna
hospitalizacija. Kod izraženo ugrožene respiratorne funckije dati adrenalin 0,5 -1 mg
supkutano.
MASIVNA HEMOPTOA
Hemoptoa označava iskašljavanje krvi iz dišnog sustava. Najčešći uzroci jesu traume,
erozije arterija tumorom, granulomima, kalcifikatima te upalnim procesom. Sputum
prošaran krvlju (hemoptiza) može se naći i kod jačih bronhitisa. Obilna hemoptoa označava
iskašljavanje više od 500 ml krvi tijekom 24 sata. 70 do 90% slučajeva javi se uslijed
apseca, bronhiektazija, nekrotizirajuće pneumonije i tumora (obično primarni, rijetko
metastaze).
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢  Anamneza, fizikalni i neurološki pregled, ocjena hemodinamske stabilnosti.
➢ Smiriti bolesnika, otvoriti venski put, prema potrebi dati kisik na masku.
➢ Kod lakših slučajeva bolesnika satviti u Fowlerov položaj, kod težih leži na zahvaćenoj
strani (zahvaćeno plućno krilo trebalo bi biti niže od zdravoga).  
➢ Ako bolesnik intezivno kašlje dati morfij u nižim dozama (do 6 mg/kg) intravenski uz
prethodno davanje tietilperazina (Torecan).
➢ Kod hipotenzije kreniti s infuzijom kristaolida (500 mL fiziološke otopine).
➢ Kod eksteremnih hem optoa, raditi aspiraciju krvi iz dišnih puteva.
Napomene: kod hematemeze krv je obično tamnocrvena do smeđa i bolesnik krv povraća;
krvarenja iznad hipofarinksa se vizualno lokaliziraju (pregledati usnu šupljinu i ždrijelo!).
Iskašljavanje sukrvavog sadržaja nije hemoptoa i ne znači životno ugrožavajuće stanje.
AKUTNA RESPIRATORNA INSUFICIJENCIJA
Akutna respiratorna insuficijencija je stanje koje označava neadekvatnu oksigenaciju krvi i
eleiminaciju ugljičnog dioksida zbog čega dolazi hipoksemije i hiperkapnije. Može se javiti u
sklopu poremećaja središnjeg živčanog sustava (traume, inzulti, intoksikacije), perifernog
živčanog sustava i respiratorne muskulature (mijastenija, poliomijelitis, tetanija) te uslijed
bolesti dišnog sustava (akutne i egzacerbacije kroničnih bolesti). Simptomi: progrsivna
nagla dispneja, osjećaj gušenja, bljedoća, kasnije cijanoza. Fizikalni status: početno
tahipnoični, tahikardični, hipertenzivni, kasnije bradikardija, bradipneja, hipotenzija.
Auskultatorni nalaz pluća ovisi o osnovnoj bolesti.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Anamnestički podaci, somatski i grubi neurološki pregled, RR, puls, saturacija, EKG.
➢ Smiriti bolesnika ako je pri svijeti, otvoriti venski put.
➢ Osigurati dišni put (airway, laringelna maska, ev ntualno intubacija).
➢ Primjena kisika 10 L/min preko m aske, Prema potrebi asistirano disanje.
➢ Zbrinjavanje i postupak osnovne bolesti.
KRVARENJE IZ PROBAVNOG SUSTAVA
Kravrenje iz probavnog sustava dijeli se na krvarenje iz gornjeg dijela (koje je 5-6 puta
češće) i krvarenje iz donjeg dijela  probavne cijevi . Najčešći uzroci krvranja iz gornjeg dijela
jesu ulkus želuca i dvanaesnika, varikoziteti jednjaka te erozije želučane sluznice, a iz
donjeg dijela divertikuli, tumori i hemoroidi. Kl inički se očituje kao hematemeza (povraćanje
krvi, bilo sviježe tmanocrvene ili starije, crne poput taloga kave ), melena (crna, ljepljiva,
katranasta stolica), hematokezija (svježa krv u stolici) , rektoragija (izlazak obilne krvi na
rektum) te znacima hipovolemije ili anemije (bljedilo, iscrpljenost, znaci hemodinamske
nestabilnosti). Bolesnici s hematemezom su više ugroženi nego s melenom i ona
predstavlja hitno stanje, dok melena uglavnom nije, ali oboje zahtijevaju bolničku
opservaciju. Kravrenje prema obimu može biti lakše, srednje teško i teško (tablica).
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

Gubitak manji od 10-15% volumena. Hematemeza je tipičan simptom krvarenja iz gornjeg dijela probavnog trakta, dok melena
Lakše kravrenje RR >100 mmHg; puls do 100/min. označava prolongirano krvarenje i produljeni borovak krvi  u probavnom sustavu, javi se kod
Neznatno uznemireni bolesnik. krvarenja proksimalnije od desnog kolona. Hematohezija znak je aborlanijih krvarenja, s
Gubitak više od 15% volumena. time da i profuzna krvarenja iz gornjeg dijela mogu se očitovati kao hematohezija. Neka jela
Srednje teško krvarenje RR između 90 -100 mmHg; puls 100-120/min. (špinat, cikla, borovnica, kupine, crno vino) i lijekovi (željezo, bizmut, medicinski ugljen)
Srednje uznemiren bolesnik. mogu izazvati crnu boju stolice!
Gubitak više od 25 -30% volumena.
Teško krvarenje RR ispod 90 mmHg, puls veći od 120/min. AKUTNA BOL U TRBUHU I AKUTNI ABDOMEN
Uznemiren bolesnik, mogući poremećaji svijesti.
 Akutna abdominalna bol može biti kirurškog i nekirurškog porijekla.  Uzroci se dijele na tri
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: skupine: intraabdominalni uzroci (gastr ointestinalni, genitourinarni, ginekološki, vaskularni),
➢ Anamnestički podaci (prijašnje bolesti, uzimanje NSAR, anti koagulantna terpija i sl.). ekstraabdominalni uzroci (kardiorespiratorni, elektrolitni i acidobazni disbalansi, trovanja) te
➢ Izmjeriti RR, puls, saturacija, orjentacijski somatski i neurološki pregled. Potraži se može raditi o nespecifičnoj abdominalnoj boli (uzrok se ne može naći). Bol može biti
znakove hemoragijske dijateze ako je bolesnik na antikoagulantnoj terapiji! lokalizirana i li difuzna, uz prisutan defans ili bez njega. Može biti konstantna ili intermitentna
➢ Napraviti digitorektalni pregled kod najasnoće radi li se o meleni.  Ukoliko je krvarenje (kolike). Prema karakteru može biti tupa, oštra, žareća i sl. Treba obratiti pozornost na
aktivno i obilnije, stolica ima crvenkasto-svjetlucai odsjaj, a kada je krvarenje slabije propagaciju u druge dijelove tijela!
ona je tamno-zagasite boje.
➢ Smiriti bolesnika, Fowlerov položaj, otvoriti I V put, prema potrebi dati kisik (kod  Akutni abdomen je termin koji se odnosi na stanja i bolesti (ili sumnju na njih) koja su u
kardijalnih bolesnika kisik je obvezan). pravilu životno ugrožavajuća i koja zahtijevaju neodloživu kiruršku intervenciju. To su u
➢ Početi nadoknad u volumena: 500 mL 0,9% NaCl IV, brizna ovisi o inteznzitetu pravilu bolesnici teškog opće stanja, imaju jake izražene difuzne bolove u trbuhu koji su
krvarenja, ali u prvailu ne prebrzo. praćeni defansom (koji može izostai kod kahetičnih osoba i boli koje dugo traju) te koji
➢ Kod jakog povraćanja dati antiemetika (tietilperazin –  Torecan, 1 amp IV). imaju izražene popratne simptome (povraćanje, proljev i konstipacija, hipotenzija,
➢ Kod sumnje na gastričnu etiologiju može se dati inhibitor p rotonske pumpe IV tahikardija, dehidracija i sl.).
(pantoprazol, omerprazol 80 mg IV) ili peroralno.
➢ Ukoliko su prisutni i jaki bolovi u trbuhu može se dati i analgetska terapija. Prehospitalno zbrinjavenje i postupak:
➢ Ako se radi o krvarenju iz gornjeg dijela probavne cijevi može se staviti i hladan oblog ➢ Uzeti anamnezu (podaci obolovima, pri jašnjim bolestima i stanjima, menstruacijskom
na područje gornjeg  dijela trbuha. ciklusu kod žena, popratnim simptomima, konzumiranju hrane, alkohola, lijekova).
➢  Ako je bolesnik na antikoagulantnoj terapiji (varfarin) dati vitamin K (antidot), ali paziti ➢ Napraviti detaljan fizikalni pregled te ocjeniti hemodinamsku stabilnost (mjerenje
na protrombinsko vrijeme (rijetko se daje u okviru hitne službe). tlaka, pulsa, kvaliteta pulsa) te ocjeniti lokalni nalaz trbuha (bolna osjetljivost, defans,
➢ Kod izrazito hemodinamski estabilnih osoba s jasnim krvarenjem iz probavne cijevi u distenzija, persitaltika, patorezistencije). Obvezan je digitorektalni pregled.
okviru prehospitalne skrbi može se dati 500 ml HES -a (Voluven, Volulyte) s ciljem ➢ Svim bolesnicima odrediti GUK (ketoacidoza), naparviti EKG (dijafragmalni infarkt) te
primarne stabilizacije. saturaciju pulsnim oksimetrom.
➢ Bolesnicima koji su hemodinamski stabilni, imaju blage i umjerene bolove i nemaju
razvijene peritonelane znakove možemo terapirati spazmoliticima (Spasmex) i
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
analgeticima (Analgin, Volatern) te ako imaju povraća nje antiemetike (Torecan,
Reglan). Kod gasrične etiologije preporučaju se i inhibitori protonske pumpe.
➢ Bolesnicima koji imaju razvijene peritonelane znakove i jake bolove te razvijene druge
simptome možemo dati analgeziju (npr. Analgin) i poslati na bolničku obradu pod
sumnjom na akutni abdomen. Davanje analgetika je u zapadnim zemljama postao
standard, ali neki kirurzi inzistiraju da se analgezija ne provodi.
➢ Svim bolesnicima koji su hemodinamski nestabilni i razvijaju znakove šoka treba
otvoriti venski put, započeti nadoknadu volumena (500 ml fiziološke oto pine
intravenski), dati kisik i transportirati u bolnicu.
Svakog bolesnika koji se otpušta kući nakon terapiranja savjetovati da se u slučaju
perzistirnja ili pojačanja boli, pogoršanja općeg stanja, proljeva ili povraćanja, povišenja
tjelesne temperatur e i slično odmah jave najbližem liječniku! Bolnička obrada bolova u
trbuhu treba se obaviti kod svih bolesnika sa pozitivnom anamnezom na ulkusnu bolest,
koji su febrilni te koji imaju znakove akutnog abdomena. Ako se bolesnik upućuje na
bolničku obradu sa sumnjom na akutni abdomen obvezno napomenuti da bolesnik više ne
smije ništa uzimati per os (karencija).
ILEUS I PASAŽNE POTEŠKOĆE
Ileus označava prekid crijevne pasaže. Uzroci mogu biti mehanički (intraperitonealne
adhezije, inkarcerirana hernija, tumorske tvorbe, intususcepcija, volvulus, edemi sluznice
kod upala) ili funkcionalni (stanje iza abdominalnih operacija, peritnoitis i druge
intraabdominalne infekcije, poremećaji elektrolita, intoksikacije, lijekovi). Klinički, javljaju se
izraženi bolovi, obično intermitentni (kolike), a kasnije mogubiti difuzni. Javlja se povraćanje
(izraženije kod visokih opstrukcija), opstipacija i izostanak vjetrova. Bolesnici su opće lošeg
stanja, dehidrirani, trbuh meteorističan. Kod razvoja strangulacije i ishemije dolazi do
povišenja temperature, defansa te razvoja znakova šoka.
Prehospitalno zbrinjavenje i postupak:
➢ Uzeti anamnezu, napraviti orjantacijski somatsko- neurološki pregled, obratiti
pozornost na lokalni nalaz abdomena i zadnju stolicu koju je bolesnik imao.
➢ Izmjeriti RR, puls, tjelesnu temperaturu, oksigenaciju, GUK i prema potrebi napraviti
EKG (dijafragmalni infrakt!).
➢ Otvoriti venski put, započeti nadoknadu tekućine infuzijom (fiziološka otopina), prema
potrebi dati kisik (obično kod kardiopata).
➢ Opcionalno, mogu se dati spazmolitici, analgetici i antiemetici (neki kirurzi ne vole jer
im maskira simptome).
➢ Transport u bolnicu, pregled kirurga obvezan.
Ileus se može zamjeniti s pasažnim poteškoćama u smilsu kronične opstipacije. Takvi
bolesnici u anamn ezi imaju podatak o opstipaciji, ne odaju dojam teže bolesne osobe, žale
se na grčevite bolove u trbuhu i izostanak stolice kroz određeni period. Obično navode da
su uzeli i laksativa i da se bol nakon toga pojačala. Razlog tome je impaktirana stolica u
ampuli rektuma koju peristaltika ne može progurati van. Takvim bolesnicima se napravi
digitorektalni pregled te manualna ekstrakcija fekalnog sadržaja iz ampule te se stavi
supozitorij glicerinski. Nakon tog postopaka bolesnici osjete olakšanje i smirenje bo lova u
trbuhu.
AKUTNO ZATAJENJE BUBREGA
Akutno zatajenje bubrega označava stanje naglo poremećene funckije bubrega, u prvom
redu smanjene glomerularne filtracije što se očituje povišenjem ureje i kreatinina u krvi
(azotemija) te smanjenim stvaranjem urin a i posljedičnom oligurijom ili anurijom. AZB se
dijeli u tri skupine: preranalno, renalno i postrenalno AZB (tablica). U kliničkoj slici
dominiraju znakovi osnovne bolesti, a na zatajenje bubrega treba pomisliti kada dođe do
oligurije/anurije. U razvijenoj fazi javljaju se razne komplikacije, a najdominantnija je
hiperovolemija i njene posljedice (hipertenzija, periferni edemi, izljevi u tjelesne šupljine).
Posbeno opasni jesu elektrolitni poremećaji koji se mogu razviti (hiperkalijemija).
Mehanizam Primjer
Krvarenje, dehidracija, šok
Prerenalno AZB Smanjena perfuzija bubrega Zatajenje srca, AIM, pl. Embolija
Lijekovi (diuretici, NSAIL)
 Akutni glomerulonefritisi
Renalno AZB Oštećenje glomerula/tubula Akutno tubularno oštećenje
Maligna hipertenzija
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
Kamenci (nefrilitijaza)  
Postrenalno AZB Opstrukcija mok. Puteva Tumori mokraćnih puteva
Strikture mokrćnih puteva
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Uzeti anamnezu (obratiti pozornost na moguće nefrotoksične agense, ranije bolesti i
stanja, postojanje litijaze i sl.), napraviti fizikalni pregled (obrati pozornost na znakove
volumenog opterećenja).
➢ Izmjeriti RR, puls, tjelesnu temperaturu, oksigenaciju (pulsni oksimetar) te napraviti
EKG (moguća hiperkalijemija – visoki T, prošireni QRS).
➢ Otvoriti venski put, primjeniti kisik ako je potrebno. Ovisno o stanju dati infuziju
fiziološke otopine (pogledaj prerenalna azotemija).
➢ Kod sumnje na postrenalno AZB kataterizirati mokraćni mjehur   (pacijenti koji imaju ili
su imali verificiranu urolitijazu, pacijenti sa simptomima nefrokolika).
➢ Transport u bolnicu,
Prrenalna azotemija. U stanjima hipovolemije (krvarenje, opekline, šok) glomerularna
filtracija se smanjuje zbog smanjenja bubrežne perfuzije. Nadokandom volumena (infuzije,
transfuzije) dolazi do op oravka glomerularne filtracije te pacijenti počinju mokriti. To stanje
nije pravno zatajenje bubrega nego se naziva prerenalna azotemija. Zato kod svih
hipotenzivnih i dehidriranih bolesnika s oligo- anurijom treba započeti nadokandu volumena.
ANAFILAKSIJA I DRUGE ALERGIJSKE REAKCIJE
URTIKARIJA I DRUGE ALERGIJSKE KOŽNE REAKCIJE
Urtikarija je monomorfna dermatoza u kojoj se javljaju sitne, obično crvenkaste makulo -
papulozne promjene na koži koje mjestimično konfluiraju. Koža je topla, otečena i izražen je
osjećaj svrbeži. Urtikariju mogu uzrokovati različiti imunološki i neimunološki mehanizmi.
Najčešći uzroci jesu: hrana (orašasti plodovi, jagode, jaja, čokolada), lijekovi (penicilin,
NSAIL, ASK), ubodi različitih insekata i kukaca, fizički faktori (hladnoća, topina, Sunce), a
može se javiti i u sklopu nekih sustavnih bolesti (vaskulitisi, virusna i maligna oboljenja) , a
jedan dio ostaje nepoznatog uzroka (idiopatska urtikarija). Urtikarija se obično javlja unutar
sat vremena od kontakta s uzročnikom, ali može i nakon 24 sata.
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
➢ Uzeti anamnezu (pokušati identificirati uzrok), obvezno ispitati ima li osjećaj gušenja,
osjećaj da nešto otiče u grlu.
➢ Napraviti somatsko-neurološki pregled (dobro pregledati kožu i prohodnost ždrijela),
izmjeriti RR, puls, saturaciju.
➢ Dati kortikosteroid (najčešće dexamethason 4 mg IM) i antihistaminik (kloropiramin –
Synopen 20 mg IM). Upozoriti bolesnika na sedacijski učinak kloropiramina.
➢ Preporučiti lokalno primjenjivati kolopiramin (Syno pen mast) te uvesti anhistaminik kao
loratdainum (antagonist H1 receptora) u terapiju kroz nekoliko dana  – 10 mg 1x/dan
(Claritine, Flonidan). Kod jače izraženih promjena koji se ne povlače uvesti i blokatore
H2 receptora (ranitidinum  – Ranital; 150 mg 1x/dan).
ANAFILAKTIČKA REKACIJA (ANGIOEDEM I ANAFILAKTIČKI ŠOK)
Angioedem označava teži stupanj alergijske reakcije kod koje dolazi do edema mekog tkiva
lica, kapaka, usana, jezika i ždrijela što izravno ugrožava disanje s ili bez urtikarijskog
osipa. Uzroci su jednaki kao i kod urtikarije. Kod pacijenta se javlja nelagoda u grlu,
otežano pričanje i gutanje, promuklost te osjećaj gušenja. Kod anafilaktičkog šoka dolazi
do kardiocirkulatornog kolapsa (hipotenzija, tahikardija, jedva pipljiv buls, hladna, znojem
orošena koža, poremećaji svijesti) koji ako se ne terapira vrlo brzo završava arestom.
Prehospitalni postupak i zbrinjavanje:
➢ Umiriti bolesnika, ležeći položaj s podignutim nogama.
➢ Provjeriti prohodnost dišnih puteva, prema potrebi zbrinuti (airway i sl.), dati kisik.
➢ Izmjeriti krvni tlak, postaviti pulsni oksimetar, otvoriti venski put (dva), monitoring.
➢ Što prije dati adrenalin (kod blažeg angioedema pokušati bez adrenalina) :
o Ako nema venskog puta daje se 0,5 mL nerazrjeđenog IM (1/2 ampule);
o  Ako ima venski put daje se 0,5 mL razrejđenog (1 ampula + 9 ml FO);
o Prema potrebi ponavljati svakih 5 minuta.
➢ Ostala medikamentna terapija:
o Metilprednisolon (Solu Medrol) 125 do 250 mg IV;
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič
o Kloropiramin (Synopen) 20 mg IV ili IM (ruši tlak!);
o Ranitidin (Peptoran) 50 mg IV (kod jakih reakcija).
➢ Kod bolesnika koji ne reagiraju na adrenalin i onih koji su na terapiji beta blokatroima
daje se glukagon (1-2 mg IM ili IV, pp ponoviti svakih 5 minuta).
➢ Pacijenta držati na kisiku preko maske (saturaciju držati iznad 94 %).
➢ Kod jakog bronhospazma pokušti s bronhodilataorima kao što je salbutamol
(Ventolin), a ako nema odgovora daje se aminofilin IV.
➢ Nadoknada volumena: 500  – 1 000mL 0,9% NaCl-a IV.
➢ Po stabilizaciji transport bolesnika u Urgentni centar.
Kod jače izraženih reakcija preporuča se nastaviti s anialergijskom terapijom i po otpu stu
kroz 5 do 7 dana. Daje se loratadin 10 mg 1x/dan, ranitidin 150 mg 1x/dan te prednisolon
50 mg 1x/dan.
AKUTNO TROVANJE (INTOKSIKACIJA) – OPĆI DIO
Akutna intoksikacija je kliničko stanje koje karakterizira iznenadna ili postupna ugroženost
 jednog ili više organksih sustava koje nastaje uslijed kontakta s otrovom. Ona mogu biti
slučajna, suicidalna ili kriminalna. Najčešći uzorci trovanja jesu: lijekovi, razne kemikalije,
etanol, pesticidi te ugljični monoksid. Klinička slika ovisi o vrsti otrova, mjestu ulaska, dozi
te individualnim razlikama. Opći simptomi jesu mučina, povraćanje, vrtoglavica, glavobolja,
a mogu se javiti i depresija CNS-a, konvulzije, edem mozga, hipotenzija, šok , dehidracija,
akutno bubrežno zatajenje, akutni plućni edem, aritmije i sl.
Uznemirenost, tahikardija,
 Antikolinergici, simpatomimetici,
Ekscitacija tahipneja, hipertenzija,
halucinogeni
vrućica i sl.
Suženo i stanje svijseti,
Depresija depresija disanja, Kolinergici, opijati, sedativi, alkohol
hipotenzija, bradikardija
Prehospitalni postupak i zbrinjavenje:
➢ Kod provog kontakta ocijeniti stanje bolesnika, ako nije pri svijesti, nema znakova
života početi s mjerama uznapredovalog održavanja živ ota.
➢ Dobiti što više podataka o načinu, količini i vremenu intoksikacije, pokušati
identificirati uzrok trovanja (kutije od lijekova i sl.). Podaci se dobivaju anammnestički
ako je osoba pri svijesti (oprez kod psihijatrijskih bolesnika) ili heteroanamnes tički.
➢ Napraviti somatsko-neurološki pregled, izmjeriti krvni tlak, puls, saturaciju (pulsni
oksimetar), GUK, tjelesnu temperaturu i prema potrebi napraviti EKG.
➢ Ocijeniti potrebu za zbrinjavanjem dišnog puta (kod osoba koje nisu pri svijesti: bočni
položaj, airway, sukacija, supraglotička pomagala, intubacija) i potrebi za medicinskom
potporom disanju. Primjeniti kisik ako je saturacija niska.
➢ Otvoriti venski put (može i više njih), kod hipotenzivnih započeti nadoknadu volumena
fiziološkom otopinom, ili ot opinama glukoze ako je GUK nizak.
➢ Eliminacija otrova u prehospitalnim uvijetima rijetko se može provesti:
o Provocirano povraćanje nadražajem uvule (ždrijela) nakon što je bolesnik
popio 300- 400 mL vode (ili manje kod djece) ima smisla samo ako je prošlo
manje od 60 minuta od ingestije. Najčešće se koristi ako se radi o ingestiji
lijekova. Kontraindikacije: poremećaj stanja svijesti, nesuradljiv bolesnik,
ingestija korozivnih sredstava, ruzik od aspiracije.
o Aktivni ugljen (Carbo Medicalis) može se primjeniti nakon povraćanja u
obliku tableta. Prethodno se razmuti (50 g u 400 mL vode). Nema učinka
kod trovanja metalima, kisleinama, lužinama i alkohola. Obično se daje kod
ingestije lijekova.
o Kod kontaminacije kože i oka što brže isprati područja sa mlakom
fiziološkom otopinom ili običnom vodom.
➢ Primjena antidota u prehospitalnim uvijetima je ograničena,   detaljnije opisano u
specijalnom dijelu o akutnim trovanjima.
➢ Bolesnike što prije trannsportirai u bolnicu, osobito vitalno ugrožene. Druge specifične
mjere liječenja u okviru prehospitalnog postupka koje se mogu primjeniti navedene su
u tabilici.
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

Hipotenzija Primjena kristaloidnih ili kolidinih otopina. Obično FO.
 Ako su agitirani – prvo ih sedirati (5-10 mg diazepama).
Hipertenzija Lijek izbora su blokatori Ca kanala (nakon sedacije
agitiranih ili u mirnih bolesnika).
 Amiodaron (300 mg + 100 ml 5% glukoze kroz 20 min).
Ventrikulske tahiaritmije
Kod razvoja VF  – započeti sa standardnim algoritmom.
 AV blok  Ako je simptomatski dati atropin (1-3 mg IV).
➢ Izvor: hrana.
➢ Klinika: proljevi, povraćanje, ekscitacija, uremija, oštećenje drugih organa.
➢ Postupak: izazivanje povraćanja, ispiranje želuca, aktivni ugljen, laksativ.
➢ Obvezna danja bolnička obrada.
TROVANJE UGLJIČNIM MONOKSIDOM
➢ Izvor: plinske svjetljike, garaže , gorenje bez prisustva kisika.

Epileptički napadaj Diazepam (5-10 mg IV). ➢ Klinika: pospanost, glavobolja, svijetlocrvena koža, poremećaj svijesti.

Diazepam ili haldol kod jače uznemirenih i agresivnih ➢ Postupak: prijenos na zrak, visoki protoci kisika.
 Agitiranost bolesnika ➢ Obvezna danja bolnička obrada.
bolesnika.

TROVANJE UGLJIČNIM DIOKSIDOM

AKUTNO TROVANJE (INTOKSIAKCIJA) – SPECIJALNI DIO
➢ Izvor: gorenje, truljenje, silosi, podzemne jame, vatrogasni aparati s pijenom.
➢ Klinika: glavobolja, omaglica, tahipneja, tahikardija, poremećaj svijesti.
TROVANJE ETILNIM ALKOHOLOM ➢ Posptupak: prijenos na zrak, visoki protoci kisika.
➢ Izvor: sva alkoholna pića. ➢ Obvezna danja bolnička obrada.
➢ Klinika: faze (ekscitacija, posapanost, koma i smrt).
➢ Postupak: ispiranje želuca, prijemna infuzije glukoze. TROVANJE LIJEKOVIMA
➢ Svaki bolesnik koji nije pri punoj svijesti ima elemente alkoholne intoksikacije i treba ➢ Najčešća trovanja u praksi.
ga odvesti u bolnicu na triježnjenje i obradu! ➢ Klinička slika ovisi o lijeku.
➢ Postupak: izazivanje povraćanja, ispiranje želuca, aktivni ugljen, laksativi, antidoti.
TROVANJE METILNIM ALKOHOLOM ➢  Antidoti koji su na raspolaganju u prehospitalnim uvijetima jesu:
➢ Izvor: otapala za boje i lakove, drvni alkohol.
o Nalokson (0,2-1 mg IV) kod predoziranja opijatima;
➢ Klinika: sljepilo, metabolička acidoza.
o Flumazenil (0,2 – 1 mg IV) kod predoziranja benzodijazepinima.
➢ Postupci: ispiranje želuca, aktivni ugljen, laksativ, etilni alkohol ako je pri svijesti. ➢ Prvoditi ostale simptomatske mjere koje su potrebne.
➢ Obvezna danja bolnička obrada.

TROVANJE ETILENGLIKOLOM (ANTIFRIZ)

➢ Izvor: antifriz, otapala za boje.
➢ Klinika: početno ekscitacije, kasnije acidoza i bubrežno zatajenje.
➢ Postupak: ispiranje želuca, aktivni ugljen, laksativ, soda bikarbona ako je pri svijesti.
➢ Obvezna danja bolnička obrada.

TROVANJE GLJIVAMA
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

POREMEĆAJ TJELESNIH TEKUĆINA I ELEKTROLITA Diuretici koji štede K, acidoza, manjak inzulina, oštećenje tkiva,
zatajenje bubrega, katabolizam.
Hiper
DEHIDRACIJA Slabost, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, opasnost od aritmija
EKG: prošireni QRS, visoki i šiljasti T valovi .
Kalij
Dehidracija je stanje smanjene količine tjelesne tekućine u organizmu, a nastaje uslijed Diuretici, laksativni, uporno pov raćanje i proljev, alkaloza,
nesklada između gubitka i unosa tekućine u organizam. Uzroci dehidracije su razni: uprno anabolizam, inzulinska terapija.
Hipo
povraćanje i dugotrajni proljevi, prekomjerno znojenje (vrućica, teški fizički rad, izlaganje Neuromišićna slabost, aritmije (smetnje provođenja –  blokovi).
visokim temeraturama okoliša), pojačano mokrenje (dijabetes, poremećaji neur  ohipofize) te EKG: obrnuti T valovi, blaga ST depresija, produljenje QRS.
smanjeni unos tekućne na usta. Dehidraciji su skolnija mala dijeca i starije osobe. Klinička
slika uključuje osjećaj žeđi, oskudno mokrenje tamnog (koncentriranog) urina, oslabljen Lijekovi (tijazidi, litij), hipervitaminoza D, dugotrajna imobilizacija.
turgor kože, suh i obložen jezik. Kod jače izražene dehiudrac ije dolazi do hipotenzije, Hiperparatireoidizam, paraneoplastički sindrom.
Hiper
tahikardije, puls je slab i jedva pipljiv (filiforman) te općeg lošeg stanja. Mučnina, povraćanje, opstipacija, ileus, nefrolitijaza, aritmije.
EKG: skraćenje QT intervala.
Kalcij
Prehosiptalno zbrinjavanje i postupak: Manjak vitamina D, poremećena apsorpcija vitamina D,
➢ Anamnestički podaci (podaci o osnovnoj bolesti, simptomima, trajanju simptoma). Hipo
hipoparatireoidoza, lijekovi (furosemid).
➢ Napraviti simatko-neurološki p regled, izmjeriti RR, puls, saturaciju, GUK i temperaturu. Slabost, iritabilnost, spazmi, Chwostekov znak, Trousseov znak.
➢ Djelovati i liječiti uzročno stanje. EKG: produljeni QT, inverzija T vala.
➢ Simptomatski pristup uključuje rehidraciju:
o Ako bolesnik ne povraća/nema proljeva ide se na preoralnu rehidraciju Rijetko, isključivo u bubrežnih bolesnika.
Hiper
(preporuči se uzimanje oralne rehidracijske s oli – Rehidromix i sl.); Hiporefleskija, poremećaji svijesti, poremećaji provođenja.
Magnezij
o Ako bolesnik povraća/ima jaki proljev primjenjuje se intravenska rehidracija Smanjeni unos, pojačano lučenje bubregom, hiperglikemija.
Hipo
(500 mL 0,9% NaCl-a IV). Difuzni mišićni spazmi, ataksija, epileptički napadaj.
➢ Danja obrada bolesnika ovisi i osnovnoj bolesti/satnju.
Zbog nesigurnosti i potencijalne opasnosti pri terapiranju elektrolitnog disbalansa (nije
ELEKTROLITNI DISBALANS laboratorijski potvrđen!) u okviru prehospitalne skrbi ti se poremećaji ne liječe. Na njih je
potrebno posumnjati i uputiti na danju obradu.
U okviru prehosiptalnog zbrinjavanja bolesni ka gdje nije moguće laboratorijsko određivanje
koncentracije pojedinih elektrolita u krvi, na elektrolitni disbalans se mora posumnjati na
POREMEĆAJI GLIKEMIJE
osnovi kliničke slike i anamnestički podataka (postojanje nekih bolesti i stanja koja mogu
dovesti do poremećaja konc entracije elektrolita). Najčešći poremećaji jesu poremećaji
Glavna hitna stanja vezana uz pormećaje glikemije jesu: hipoglikemija, dijabetička
koncentracije kalija, kalcija i magnezija. Oni mogu biti u obliku povišenih i li sniženih
ketoacidoza, hiperosmolarni hiperglikemijski sindrom te hiperglikemija bez poremećaja
vrijednosti (hipokoncentracije, hiperkoncentracije). Osnovne napomene dane su u tablici.
svijesti.
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

HIPOGLIKEMIJA ➢ Kod ispravljanja hipoglikemije u alkoholičara prije primjene infuzije glukoze mora se
dati tiamin (vitamin B1) u dozi od 100 mg IM da se spriječi njegov deficit i nastanak
Hipoglikemija je naziv za sniženu razinu glukoze u krvi. Ona postaje simptomatska kada se Wernickeovog sindroma.
vrijednost spusti ispod 3 mmol/L, a poremećaj svijesti obično nastaje kada razina padne ➢ Ako nema učinka na infuziju glukoze ili se ne može otvoriti venski put primjenjuje se
ispod 1,5 mmol/L. Hipoglikemija se najčešće susreće kao komplikacija inzulinske terapije glukagon (1 mg IM).
(velika doza, primjena inzulina bez obroka i sl.) ili peroralnih antidijabetika (najčešće
preprati sulfonilureje). Ostali uzroci su: bolesti jetre (hepatitis, ciroza), zlouporaba alkohola, Bolnička obrada indicirina je u svih boles nika s hipoglikemojom kojoj ne znamo uzrok i ako
lijekovi (propranolol, salicilati), teška malnutricija, tumori koji luče inzulin i dr. Simptomi sumnjamo da je prouzročena peroralnim antidijabeticima. Ostale možemo ostaviti kod kuće
hipoglikemije jesu: neuroglkikopenični i adrenergični. s napomenom da ih obitelj mora nadgledati strogo tijekom 24 sata i češće premjeravati
glukozu u krvi.
 Anksioznost, nervoza, tremor,
 Aktivacija
Adrenergički tahikardija, znojenje, poremećaji vida, DIJABETIČKA KETOACIDOZA
simpatikiusa
simptomi osjećaj topline, midirijaza, glad,
(kompenzatorno)
mučnina, povraćanje, glavobolja . Dijabetička ketoacidoza (DKA) je akutna komplikacija šećerne bolesti (poglavito tipa I) kod
Razdražljivost, depresija, smanjena koje nalazimo hiperglikemiju, hiperketonemiju i acidozu. Nastaje zbog apsolutnog ili
Nedostatak glukoze
Neuroglikopenični mogućnost razlučivanja, glavobolja, relativnog manjka inzulina za normalne metaboličke potrebe organizma (zbog čega se
kao glavnog izvora
simptomi konfuzija, agitiranostm, ataksija, razgrađuju lipidi, nastaju slobodne masne kisline koje se pretvaraju u ketonska tijela koja
energije za neurone
spoticanje, padanje, poremećaji svijesti. uvjetuju acidozu). Rijeđe se javi kod bolesnika s dijabetesom tipa II, ali je moguće uz neki
 jači stres (npr. akutni infarkt). Hiperglikemija uzrokuje osmotsku diurezu zbog čega se gube
Prehospitalno zbrinjavanje i postupak: velike količine tekućine, ali i elektrolita (poglavito kalija). Najčešći uzroci ketoacidoze jesu:
➢ Uzimanje anamnestičkih/heteroanamnestičkih podataka (najbitniji podatak o akutna infekcija (često mokraćnih puteva), namjerni prekid liječenja inzulinom te možebiti
postojanju šećerne bolesti i načinu liječenja). prvo očitovanje dijabetesa. Klinička slika: polidpisija, poliurija, polifagija, slabost, letargija,
➢ Orjentacijski somatkos-neurološki pregled, mjerenje krvnog tlaka, pulsa, saturacije mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, zadah po acetonu, razliliti stupanj poremećaja
(pulsni oksimetar) i mjerenje GUK-a. Napraviti i EKG. svijesti. U fizijalnom statusu nalazimo hipotenziju, tahikaridju, Kussmaulovo disanje te
➢ Ispravljanje hipoglikemije ovisi o stanju svijesti: ostale znakove dehidracije.
o Bolesnik pri svijesti: ako je suradljiv uputimo da uzima koncentrirane
ugljikohidrate peroralno i da mjeri vrijednost GUK-a. Prehospitalno zbrinjavanje i postupak:
o Bolesnik bez svijesti i nesuradljiv bolesnik: otvoriti venski put i početi s ➢ Uzeti anamnestučke/heteronamnestičke podatke (bolovanje od šećerne bolesti, način
nadokandom glukoze: 10 ml 40%tne otopine glukoze IV polagano sve do liječenja, redovitsot uzimnja terapije i sl.).
oporavka svijesti. ➢ Napraviti somatsko-neurološki pregled; izmjeriti krvni tlak, puls, sa turaciju (pulsni
o Nakon davanja glukoze venu je potrebno isparti fiziološkom otopinom! oksimetar), tjelesnu temeperaturu, GUK i napraviti EKG.
o Glukoza se daje do vrijednosti pribiližnih normali , a bolesnik može normalno ➢ Otvoriti venski put i započetki nadoknadu volumena (1000 mL 0,9% NaCl u prvih sat
gutati (upozoriti ga kasnije da još uzima ugljikohidrata per os). vremena). Kod niže saturacije dati kisik na masku.
 Mihić D., Hitna stanj a u INTERNOJ MEDICINI, Prehospitalni vodič

➢ Sve bolesnike sa sumnjom na DKA potrebno je odves ti na danju bolničku obradu i

liječenje (inzulin, nadokanada kalija).

Kod svih bolesnika s nejasnim boli u trbuhu, mučniom i povraćenjem misliti na DKA!

HIPERGLIKEMIJSKI HIPEROSMOLARNI SINDROM

Hiperglikemijski hiperosmolarni sindrom je teški poremećaj  metabolizma kojeg karakterizira

hiperglikemija, hiperosmolarnost i dehidracija, ali nema ketonemije i promjena pH. Češće
se javi kod dijabetesa tip II jer postoji još dostatno lučenje inzulina da spriječi lipolizu, ali ne
i da spriječi hiperglikemiju. Obično nastupa nakon simptomatske hiperglikemije s
nedovoljnim unosom tekućine da bi spriječio dehidraciju uslijed obilne osmotski izazvane
diureze. Klinički, očituje se znacima hiperglikemije (poliurija, polifagija, polidipsija) uz
progresiju poremećaja svijesti (od zbunjenosti do kome) i znakove dehidracije. Moguće
fokalne ili generalizirane konvulzije te prolazne hemiplegije čega nema u DKA. HHS se
 javlja obično u starijih osoba i to u stanjima stresa (infekcije, infarkt i sl.).

Prehospitalno zbrinjavanje i postuapk:

➢ Uzeti anamnestičke/heteroanamnestičke podatke (bolovanje od šećerne bolesti, način
liječenja, redovitsot uzimnja terapije i sl.).
➢ Napraviti orjentacijski somatsko- neurološki status, izmjeriri krvni tlak, puls, saturaciju,
GUK, tjelesnu temperaturu te napraviti EKG.
➢ Otvoriti venski put, započeti nadoknadu volumena (1 000 ml 0,9% NaCl u prvih sat
vremena) te uputiti bolesnika na danju bolničku obradu i liječenje.

HIPERGLIKEMIJA BEZ HIPEROSMOLARNOG SINDROMA

U slučaju da se nađu visoke vrijednosti glukoze u krvi bez drugih znakova koje upućuju na
opasnije stanje bolesnicima treba savjetovati da uzimau dosta tekućine (ili ima dati 250 do
500 mL infuzije 0,9% NaCl-a). Ako su na inzulinskoj terapiji trebaju pri sljedećoj aplikaciji
povisi dozu inzulina za 2 do 3 jedinice, a ako uzimaju peroralne antidijabetike mogu udplati
dozu s time da se mora paziti da se ne prijeđe maksimalno dozvoljena doza lijeka. Uputiti
liječniku obiteljske medicine na danju evaulaciju.