Trogir

Trogir (grčki: Tragurion, latinski: Tragurium,

Trogir
talijanski: Traù), grad je u Hrvatskoj koji
administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj
županiji.

Grad Trogir osnovali su grčki kolonisti s otoka Visa u

III. st. pr. Krista. U srednjoj Europi smatran je
Grb Trogira
najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom.
Dvorac i kula okruženi zidinama sačinjavaju jezgru
Trogira.

Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska

katedrala, čiji je portal zapadnih vrata izradio majstor
Radovan. Povijesna jezgra Trogira smještena je na
obali Kaštelanskog zaljeva, na otočiću Trogiru
između Čiova i kopna, spojena kamenim mostom s
Trogir, pogled na marinu
kopnom. Trogir oduševljava posjetitelje kulturno-
povijesnim spomenicima i malim ulicama te Država Hrvatska
umjetničkim zbirkama s brojnim remek djelima. Županija Splitsko-dalmatinska
Površina
Ulazak u sakralne objekte otkriva neke manje i više
- ukupna 39,10 km2
poznate detalje iz povijesti. Trogir je jedan od
Nadmorska 9 mnm
gradova, koje je najbolje posjetiti uz stručno vodstvo visina
turističkog vodiča, van glavne sezone i turističke
Stanovništvo (2011.)
gužve. - ukupno 13.192[1][2] stan.
- ukupna 337 stan./km2
gustoća
- gradsko 10.818 stan.
Sadržaj naselje
Gradska naselja Gradonačelnik Ante Bilić (SDP)
Zemljopisni položaj Gradsko vijeće
- predsjednik Ante Piteša (nezavisni vijećnik)
Povijest - broj članova 17
Administracija i politika Gradska Arbanija, Divulje, Drvenik Mali,
naselja Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano,
Ekonomija Trogir i Žedno
Sekundarne djelatnosti
Dan grada 14. studenog
Tercijarne djelatnosti
Zaštitnik Sveti Ivan Trogirski
Demografija Poštanski broj 21220
Popis 2011. Pozivni broj +385 (0)21
Popis 1991. Autooznaka ST
Poznate osobe Službena trogir.hr (http://www.trogir.hr/)
stranica
Kultura
Zemljovid
 Šport
Obrazovanje
Osnovne škole
Srednje škole
Znamenitosti
Korisne informacije
Izvori
Vanjske poveznice Trogir
Ostali projekti

Gradska naselja Trogir na zemljovidu Hrvatske

Trogir se sastoji od 8 naselja (stanje 2006.), to su:
Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka,
Plano, Trogir i Žedno.

Panorama

Riva

Panorama Trogira.
Zemljopisni položaj
Grad Trogir nalazi se u srednjoj Dalmaciji 25 km zapadno od
Splita, na sjeverozapadnom kraju Kaštelanskog zaljeva.
Središte je trogirske mikroregije koja zauzima prostor na
površini od 250 km². Područje Grada je podijeljeno na tri
dijela: dio na kopnu, dio na otoku Čiovo i otoci Drvenik Veli
i Drvenik Mali. Područje na kopnu omeđeno je teritorijem
općine Seget na zapadu, gradom Kaštela na sjeveru i istoku
te Trogirskim kanalom na jugu, a dio na Čiovu graniči sa
Tvrđava Kamerlengo
Trogirskim kanalom na sjeveru, općinom Okrug na
jugoistoku i Gradom Splitom na zapadu. Otoci Drvenik Veli
i Drvenik Mali se nalaze južno od područja općine Marina i
sjeverozapadno od otoka Šolta. Grad ima vrlo povoljan položaj, jer je smješten u neposrednoj blizini
najvećeg dalmatinskog središta čime je olakšano korištenje različitih pogodnosti velikog grada:
školovanje u srednjim školama i sveučilištu, bolnička zaštita, trgovački centri, veće mogućnosti
zapošljavanja. Istodobno, življenje u malom gradu ne zahtijeva javni gradski prijevoz, sve institucije su u
neposrednoj blizini, većina građanskih potreba je „nadohvat ruke.“

Na ovom prostoru, sukladno geografskim, geološkim i reljefnim posebnostima razlikuje se područje

Trogirskog primorja s otočnim arhipelagom i krško područje Zagore. Primorje što se proteže u dužini od
25 km zračne linije izbrazdano je zaljevima i uvalama te obuhvaća područje Grada Trogira i
novoutemeljenih općina Seget, Marina i Okrug.

Geografske koordinate trogirske mikro regije određene su od 160°01´ do 160°19´10˝ istočne geografske
dužine i od 43°25´50˝ do 43°38´ sjeverne geografske širine.

Površina naselja Trogir iznosi 7,52 km², a površina Grada 39,20 km². Dijelovi Grada su: Grad, Bilin
Dolac, Ciprian, Čiovo, Lokvice, Drid, Kopno, Malo Polje, Pasike, Travarica, Miševac i Vilajica. Naselja
u općini su: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Mastrinka, Plano, Trogir i Žedno.

Povijest
Arheološka istraživanja pokazuju da je čovjek na trogirskom otoku boravio već u dalekoj prapovijesti.

Trogir (Tragurium) kao naselje su tijekom III. st. pr. Kr. utemeljili grčki kolonisti, trgovci s Isse (Visa).
Rimski Oppidum isticao se kvalitetnim mramorom. U to doba, život se nije odvijao samo u gradu nego i
u polju, u rustikalnim vilama. Nedaleko od grada, oko brda Bijaći u naselju Siculi, u prvoj polovici I. st.
car Klaudije naselio je svoje islužene veterane. Tragurium spominje rimski pisac Plinije Stariji u svom
enciklopedijskom djelu Naturalis historia naglašavajući kako je ovaj grad poznat po kamenu.I danas se
na padinama brda sv. Ilije vadi kvalitetan kamen. Osobito se štuje Silvan, rimsko božanstvo stoke i šume,
čiji je kult prihvatilo i domorodačko stanovništvopovezujući ga sa svojim vjerovanjima.

Tijekom kasne antike i u Traguriumu se širi kršćanstvo, nova religija koja je uhvatila čvrsto korijenjeu
obližnjoj provinciskoj metropoli Saloni.

Od x. stoljeća Trogir osjeća pritisak Venecije s mora. 998., za vrijeme mletačke vojne na istočnu
jadransku obalu Trogirani prisežu odanost duždu Petru Orseolu.
U Trogiru je 1271. otvorena prva ljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i
gradske lože. Izvorni dokument koji to potvrđuje je u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju.

Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCOv popis Spomenika svjetske kulturne baštine.

Administracija i politika

Ekonomija
Gospodarska struktura stanovništva: ukupno aktivno 4.150 stanovnika. Primarni sektor 3,6%, sekundarne
djelatnosti 29,8% i tercijarne djelatnosti 66,6%.

U Trogiru je do kraja Drugog svjetskog rata temeljna djelatnost bila poljoprivreda, koja se odvijala na
ravničarskim plodnim površinama na istoku u Kaštelanskom polju i na zapadu u Segetskom polju.
Najviše su se uzgajale kulture poput pšenice i kukuruza, vinove loze te raznovrsne povrtlarske kulture i
duhan. Sredinom 60-tih godina 20. stoljeća zbog bolje prometne povezanosti započinju se koristiti
blagodati plodne zemlje i mediteranske klime, te se napušta uzgoj žitarica i prelazi na intenzivan uzgoj
povrtlarskih kultura poput salate, kupusa, rajčice, paprike, blitve i ostalih kultura koje su se mogle u
svježem stanju dopremiti na tržište kontinentalnog dijela tadašnje države.

U području Resnika poljoprivredna zadruga je velike površine stavila pod staklenike, gdje vrši intenzivni
uzgoj povrtlarskih kultura. Uzgoj u staklenicima-plastenicima masovno primjenjuju i samostalni
poljoprivrednici. Od voćarskih kultura prevladavala je breskva. Sedamdesetih godina 20. stoljeća dolazi
do masovnog uzgoja agruma, prvenstveno mandarina, koje postupno potiskuju uzgoj bresaka, jer
zahtijevaju manju upotrebu kemikalija, otpornije su na bolesti, duže se zadržavaju u svježem stanju, a
cijena je povoljnija. Uz mandarinu uzgaja se još i sorta trešnja.

U krškim dijelovima, prvenstveno na otoku Čiovu i obroncima Vilaje, Kozjaka i Vlaške stoljećima su se
uzgajale masline, smokve, rogač i druge voćarske kulture. Ipak, prevladavalo je stočarstvo, uzgoj stoke
sitnog zuba, tj. ovaca i koza. Tradicionalno je bilo skupljanje i prerada ljekovitog bilja. Desetljećima je tu
djelatnost obavljala tvrtka „Biljana“ koju je nešto prije procesa privatizacije, preuzela farmaceutska
tvrtka PLIVA. Skupljanje i prerada bilja su u potpunosti zamrli krajem 90-ih godina, zbog uvoza jeftinog
ljekovitog bilja s Dalekog Istoka.

Razvojem industrije i pojavom turizma prestaje se uzgajati stoka i ta je djelatnost u potpunosti zamrla.
Danas, razvojem ekološke svijesti i uz državne poticaje, ponovo oživljava uzgoj masline koja je
godinama bila neopravdano zanemarivana. Godine 2004., na poticaj države, tvrtka SMS d. o. o. je dobila
u zakup 150 ha brdskog područja iznad Kaštelanskog polja, drobilicama je usitnila kamen, postavila
suvremene sustave za navodnjavanje te posadila 100 ha masline i 50 ha smokava.

Osim poljoprivrede, i u prošlosti i danas posebno je važno ribarstvo. Povoljan geografski položaj, blizina
mnoštva otoka, otočića, hridi, te ušća rijeka Pantana i Jadra uz nekolicinu potoka u Kaštelanskom zaljevu
doprinijelo je raznolikosti ribljih vrsta koje su pronašle staništena ovom području. Zbog relativno malih
udaljenosti između lovišta i potencijalnih kupaca, ribarenje je bilo moguće obavljati jednostavnijim
alatima i manjim plovilima (čamcima i manjim kočaricama) što je rezultiralo velikim brojem ribara.
Zbog relativno malog ribolovnog prostora i niske cijene plave ribe nikada se nije uspjela razviti industrija
prerade ribe. Bijela riba je uvijek bila puno unosnija i traženija, pa i danas dominiraju ribarice i alati za
ulov bijele ribe. Zbog razvoja industrije, turizma kao i intenzivnog naseljavanja ulovi su se drastično
smanjili.

Od kraja 80-ih godina razvija se nova grana ribarstva, intenzivni uzgoj ribljih vrsta u kavezima. U
zapadnom dijelu Trogirske mikroregije u području Vranjice uzgajaju se brancini, orade i eksperimentalno
školjke – dagnje. U jugozapadnom dijelu, na području Velog Drvenika, postavljeni su kavezi za uzgoj
tune. Intenzivni uzgoj ribe ekološki je upitan ne samo zbog posljedica koje uzrokuje velika količina
ribljeg izmeta na jednom mjestu, nego i zbog ostataka nepojedene hrane koja uzrokuje razvoj mnoštva
mikroorganizama i algi. Ova nova grana poljoprivrednog ribarstva financijski je vrlo isplativa, prije
svega zbog izvoza u Japan.

Sekundarne djelatnosti
Brodogradnja i brodoremont su jedno
od najstarijih i najrazvijenijih
industrijskih grana u Trogiru,
temeljene na 2 tisućljeća staroj
tradiciji. Nakon Drugog svjetskog
rata započinje ubrzani razvoj
industrije. Iz starog, predratnog Brodogradilište
„škvera“ u kojem su se izrađivali i
popravljali drveni brodovi, nastaje
moderno brodogradilište koje zauzima prostrani kompleks šireći se na cijeli rt Cubrijan (nazvan po
kapelici sv. Ciprijana - zaštitnika od kuge, koja se nalazi na rtu u sklopu brodogradilišta), te se prostire na
približno 155.000 m².

Brodogradilište postaje temeljni ekonomski oslonac svake druge obitelji trogirskog kraja i zapošljava
gotovo 5.000 stalnih radnika i brojne kooperante. Ugovori s azijskim i skandinavskim državama
omogućavaju brzi rast brodogradilišta. U neposrednoj je blizini gradske jezgre čime je lako prometno
dostupan brojnim zaposlenicima iz samog grada, ali i okolice, naselja od Primoštena na zapadu do
Kaštela i Splita na istoku kao i sva naselja trogirske mikroregije.

Brodogradilište napreduje sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Raspad bivše države i Domovinski
rat otežavaju nabavu i dotok osnovnih sirovina i materijala potrebnih za izradu i popravak brodova te
brodogradilište više ne može ugovoriti poslove koji bi svojim opsegom osigurali egzistenciju tolikog
broja zaposlenika. Postojeće tehnologije proizvodnih procesa zastarijevaju, cijena rada je u svjetlu
globalizacije previsoka i brodogradilište se svodi na 1280 zaposlenika.

Danas je brodogradilište u mogućnosti prihvatiti izgradnju najsofisticiranijih plovila na dva navoza: veći
širine 47 m i dužine 200 m i manji širine 20 m i dužine 160 m. Navozi za brodove mogu prihvatiti
brodove do 60.000 tona. Proizvodni program uključuje tankere, plovne dokove, teretne brodove, putničke
brodove, trajekte, opskrbna plovila, tegljače, spasilačka plovila itd. U sklopu brodogradilišta je i
remontno brodogradilište koje raspolaže jednim plovnim dokom od 10.000 tona, s mogućnošću izvršenja
svih vrsta popravaka uključujući konverzije. Iako u znatnom smanjenom opsegu u odnosu na razdoblje
prije 1990. godine, Brodotrogir d.d. je jedno od pet najvećih hrvatskih brodogradilišta, dok je
brodoremont koji se nalazi u sklopu brodogradilišta još od 19. stoljeća sa 80.000 m², drugi po veličini u
RH.
Osim brodogradnje do devedesetih radila su i tri manja kamenoloma od kojih radi još jedan. U procesu je
i dobivanje koncesija za nova iskopna mjesta na sedam lokacija. Raste broj malih građevinskih tvrtki
(proizvodnja betonskih blokova, metalnih konstrukcija), otvaraju se mali obrti (stolarija, bravarija i sl.).

Tercijarne djelatnosti
Turizam

Počeci turizma sežu u 30-te godine 20. stoljeća, kada započinju

dolaziti turisti iz Čehoslovačke i drugih srednjoeuropskih
zemalja. Često ga posjećuju istaknite svjetske ličnosti iz kulture i
politike, kao što su George Bernard Shaw, te engleski kralj
Edvard VIII. u pratnji Wallis Simpson. U Trogir često dolaze
istaknuti hrvatski i inozemni slikari. Prvi turistički vodič o
gradskim znamenitostima objavljen je 1936. godine. Nakon 2.
svjetskog rata turizam ponovo oživljava, a naročito od sredine
60-ih godina kada se počinju izgrađivati i značajniji smještajni
kapaciteti.

Za Trogir je karakteristično da nije klasično turističko odmorište

u koje gosti dolaze zbog sunca i mora nego zbog upoznavanja s
njegovom povijesno-kulturnom baštinom. Stoga su mu smještajni
kapaciteti bili ograničeni, a turisti smješteni u široj regiji. Do
devedesetih godina nije ni postojala težnja za izgradnjom velikih Detalj iz središta grada
turističkih kapaciteta, jer je ekonomski razvoj Grada prije svega
ovisio o brodograđevnoj industriji. Hotel Medena sa 1300
kreveta, apartmanima i kampom jedini je hotel značajnijih smještajnih kapaciteta. Uz njega postoji i
desetak manjih hotela, s kapacitetom od 20 do 50 kreveta. Značajni broj smještajnih kapaciteta otpada na
privatni smještaj. Postoje i tri auto-kampa, s kapacitetima od 3000 mjesta.

Zbog brzog širenja nautičkog turizma, na području Trogira izgrađene su dvije suvremene marine, s
mogućnošću prihvaćanja do 500 brodova. ACI Trogir se nalazi na Čiovu, tik uz brodogradilište, a
nasuprot gradskoj rivi što pruža posebne pogodnosti. Marina posjeduje mogućnost smještaja brodova
tijekom cijele godine, te popravaka i održavanja brodova. ACI marina Trogir posjeduje i vlastitu flotu
jedrilica od 7 do 15 metara koja se iznajmljuje tijekom cijele godine. Avanturistički turizam je u usponu,
tako da uz klasične oblike iznajmljivanja sportskih plovila, padobrana, ribolova kočama i jednodnevnih
krstarenja, postoji i ronilačka škola poznata širom Europe.

Ornitološki turizam na području parka prirode Pantan je još u povojima i slabo je promoviran i posjećen.

Demografija
Trogir je nastao kao ilirsko naselje koje su kolonizirali Grci dorskog plemena iz Sirakuze te oni i
osnivaju Grad. S njihovim dolaskom započinje prvo značajnije naseljavanje Grada. Iako Grad raste kroz
povijest, broj stanovnika se i nije značajno mijenjao, poradi skučenosti prostora u samoj gradskoj jezgri
te malih površina poljoprivrednog zemljišta na kopnenoj strani. Kako je u prošlosti poljoprivreda bila
neophodna za prehranu stanovništva, nisu se smjela naseljavati trogirska polja, jer je o njima ovisio život
Grada. Treći razlog zbog kojeg se broj stanovnika nije mijenjao bila je nesigurnost života izvan gradskih
zidina, zbog mogućnosti napada različitih osvajačkih sila kroz
povijest. Godine 1123. Grad pustoše Saraceni, te desetkuju broj
stanovnika. Preživjeli stanovnici se privremeno sklanjaju u Split,
te se opće stanje normalizira u drugoj polovici 12. stoljeća. U tom
razdoblju sama gradska jezgra ima 3.000 stanovnika, što se ne
razlikuje od današnjeg stanja.

Godine 1832. Grad je poharala kolera, koja je ubila 200 ljudi, a

ostale natjerala u bijeg te je Grad bio opustošen. U 20. stoljeću
Prvi svjetski rat donosi bijedu i siromaštvo, a broj stanovnika
neprestano pada zbog stalnih novačenja austrijske vojske gdje,
zbog nedostatka mlađih stanovnika dolaze na red i stariji ljudi.

Nakon 2. svjetskog rata, dolaskom industrijalizacije,

poljoprivreda više nije neophodna za život, te se Grad širi na
okolno područje, najviše na otok Čiovo s južne strane i na Zvonik katedrale sv. Lovre
Travaricu sa sjeverne strane Grada. U to vrijeme započinje
doseljavanje u grad Trogir, naročito iz Zagore i s otoka, jer se
otvaraju mnoga nova radna mjesta, vezana najviše uz brodograđevnu industriju te preradu kamena i
obradu metala.

Godine 2001. Trogir je imao 10.907 stanovnika, ima 3.370 kućanstava s prosječnom godišnjom stopom
rasta 0,61% (1991.-2001. godina). Grad Trogir, kao i drugi gradovi Splitsko-dalmatinske županije, među
rijetkima u državi ima više rođenih nego umrlih godišnje te pozitivni prirodni prirast. Za razliku od
državnog prosjeka koji je 2004. godine rezultirao prirodnim padom stanovništva od -2,4 ‰ , u gradu
Trogiru prirodni prirast iznosi 2,2‰ (stopa rođenih 10,5‰; stopa umrlih 8,3‰). Godišnje se bilježi oko
50 rođenih više nego umrlih, a na takav pozitivni trend utječu i imigracijski tijekovi u vrijeme i
neposredno nakon Domovinskog rata kada se na područje srednje Dalmacije doseljava hrvatsko
stanovništvo iz Bosne i Hercegovine.

Prosječna gustoća naseljenosti Grada je 1450 stanovnika/km², a prosječna gustoća naseljenosti općine je
332 stanovnika/km².

Kao i u najvećem dijelu RH, i u Trogiru je više žena nego muškaraca, raspodjela prema spolu jest: žena
51,9%, muškaraca 48,1%, a po dobi – mlado (0-19) godina 24,6%, zrelo (19-65) 57,2% i staro (>65)
18,2%.

Za razliku od Grada, u općinama i naseljima koja pripadaju trogirskoj mikroregiji se bilježi više umrlih
nego rođenih, uz prosječnu godišnju stopu pada od - 2,02% (1991.-2001.). U izvangradskom dijelu
trogirske mikroregije živi ukupno 12.995 stanovnika (Popis 2001.) u 4.132 kućanstva. Raspodjela prema
spolu: žena 51,5%, muškaraca 48,5%; po dobi: mlado (0-19) godina 24,7%, zrelo (19-65) 56,7% i staro
(>65) 18,6%.

Prema narodnosnom sastavu stanovništva u Trogirskoj mikroregiji, Hrvati čine većinu s 96,68%, dok ih
slijede ostale narodnosti sa zanemarivim brojem stanovnika. To su: Srbi 0,73%, Albanci 0,56%, Bošnjaci
0,24%, Slovenci 0,18%, ostale narodnosti u nižem udjelu.

Jezična pripadnost (materinji jezik): hrvatski 98,2%, svega nešto više od 1,5% ostali jezici i 0,3%
nepoznato.
Vjerska pripadnost: katolici 92,6%, ostale vjeroispovijesti u vrlo malom udjelu od 7% i nepoznato za oko
0,4% stanovnika.

Popis 2011.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Trogir ima 13.192 stanovnika.[1] Većina stanovništva su
Hrvati s 96,99%,[3] a po vjerskom opredjeljenu većinu od 91,56% čine pripadnici katoličke vjere.[4]

Kretanje broja stanovnika grada Trogira 1857. - 2011. godine [2]

Nastao iz stare općine Trogir. U 1869. sadrži dio podataka za općinu Marina.

Samo naseljeno mjesto grad Trogir je po popisu stanovništva 2011. godine imao 10.932 stanovnika.[2]

Kretanje broja stanovnika naseljenog mjesta grada Trogira 1857. - 2011. godine[2]
Popis 1991.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Trogir

Poznate osobe
majstor Radovan
Blaženi Augustin Kažotić - najuglednija hrvatska ličnost 14. stoljeća, blaženik, redovnik
dominikanac, zagrebački biskup, začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, govornik i
znanstvenik
Petar Berislavić - hrvatski ban
Vinko Coce - tenor klape "Trogir", pjevač zabavne glazbe
Blaž Jurjev Trogiranin - slikar
Matej Andreis - književnik i pjesnik iz razdoblja humanizma
Ivan Lucius Lučić - hrvatski povjesničar, otac hrvatske povijesne znanosti
Ivan Delalle, pisac prvog trogirskog vodiča 1936.godine , svećenik, hrv. književnik,
povjesničar umjetnosti[5]
dr. Ivo Babić - povjesničar umjetnosti
Cata Dujšin - Ribar - slikarica
dr. Nikola Buble - etnomuzikolog
Joško Ćaleta - etnomuzikolog
Jakov Pavić - slikar
Nevenka Filipović - hrv. glumica, poznata kao sinkronizatorica glasa pčelice Maje[6] u
istoimenom crtanom filmu
Vinko Kandija, hrvatski rukometni trener
Marko Perojević, povjesničar
Boris Burić - Gena, krojač i dizajner
 Tomislava Miše Kačić - dizajnerica, pjevačica zabavne glazbe
Kolja Šantić - dipl. ing. strojarstva i višestruki darivatelj krvi
Mihovil Gattin, hrvatski isusovac i misionar među Hrvatima u SAD-u

Kultura
Klapa Čiovo
Klapa Rašpe
Klapa Tragos
Klapa Trogir
Narodna glazba Trogir
KUD Kvadrilja
Gradski zbor Petar Berislavić
Cimblići
Klapa Stivanja
Mandolinski orkestar Rovinjež - Trogir
Klapa Kamerlengo
Trogirski Kanti
Cima
Djevojački zbor Ivan Lucić
Kvintet Tragurium Plan grada

Šport
MRK Trogir,muški rukometni klub
HNK Trogir, nogometni klub
NK Trogir 1912, nogometni klub
NK Croatia Trogir, nogometni klub
ŽRK Trogir, ženski rukometni klub
KK Trogir, košarkaški klub
ŽOK Trogir ženski odbojkaški klub
AK Trogir, auto klub
JK Trogir, Jedriličarski klub (prije JK MOSOR) Tvrđava Kamerlengo i nogometno
igralište Batarija

Obrazovanje

Osnovne škole
OŠ Majstora Radovana, malo izvan središta Trogira
OŠ Petra Berislavića, na trogirskoj rivi uz more

Srednje škole
SŠ Ivan Lucić
SSŠ Blaž Jurjev Trogiranin
Znamenitosti
Stari dio Trogira:
Povijesni grad Trogir
Trogirska katedrala (Katedrala sv. Lovre) i
Radovanov portal Svjetska baština – UNESCO
Velika i mala palača Ćipiko
Sjeverna (kopnena) gradska vrata
Muzej grada
Knežev dvor
Crkva sv. Sebastijana i loža
Benediktinski samostan sv. Nikole
Dominikanski samostan i Kažotićeva ulica
Crkva Ivana Krstitelja i Muzej sakralne
umjetnosti
Gradske zidine i južna (morska) vrata Hrvatska
Crkva sv. Barbare (sv. Martina)
Godina 1997. (21. zasjedanje)
Zgrada Osnovne škole uvrštenja:
Kaštel Kamerlengo Vrsta: Kulturno dobro
Kula sv. Marka Mjerilo: ii, iv
Crkva svetog Petra pripadala je ženskom Ugroženost: ne
benediktinskom samostanu kojeg je prema predaji
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/810
1242. godine utemeljila supruga ugarsko-hrvatskog UNESCO
kralja Bele IV. Na glavnom pročelju je barokni portal
u kojem je luneta s poprsjem sv. Petra, rad Nikole Firentinca. U drugoj polovini 17. stoljeća unutrašnjost
je barokizirana. Izrađen je drveni strop podijeljen na ovalna, poluovalna i šesterostrana polja uokvirena
bogato profiliranim okvirima s tordiranom vrpcom. Postavljena su dva bočna mramorna oltara posvećena
Bogorodici i sv. Ignaciju Loyoli. Od drvenoga glavnog oltara sačuvani su monumentalni kipovi svetog
Petra i Pavla iz polovine 17. stoljeća. U pločniku crkve ističu se ukrašene nadgrobne ploče trogirskih
obitelji Andreis i Ćipiko.

Crkva svetog Sebastijana podignuta je 1476. kao zavjet građana Trogira svetom Sebastijanu za spas od
kuge. Pročelje ove renesansne građevine koju je izveo Nikola Firentinac ukrašeno je skulpturama svetog
Sebastijana, grbovima biskupa Jakova Turlona i gradskog kneza Malipiera, a poviše njih skulpturom
Krista Spasitelja. Nad pročeljem se uzdiže dvokatni toranj gradskog sata. U dijelu istočnog zida sačuvane
su do vrha dvije konhe šesterolisne Crkve svete Marije koja je stajala s istočne strane. Uz bočne zidove u
unutrašnjosti crkve predstavljena su tri sarkofaga rabljena za ukope pod pločnikom trijema Crkve svete
Marije. Na zapadnom zidu postavljena je kamena ploča s imenima branitelja s trogirskog područja koji
su poginuli u Domovinskom ratu.

Trogirska gradska loža prvi puta se spominje u 13. stoljeću. Izvorno je služila kao otvoreni prostor
javnog okupljanja, a u određenim danima i satima bila je namijenjena organiziranoj komunalnoj pravnoj
službi, sklapanju ugovora, objavljivanju zakona, kao i samom suđenju. Na istočnom je zidu 1471. godine
izveden retabl Pravde s prikazom mletačkog lava i zaštitnicima grada svetim Lovrom i blaženim Ivanom
Trogirskim, rad radionice Nikole Firentinca. To je spomenik izrađen u čast Mletačke Republike.
Središnje polje s prikazom lava uklonjeno je 1932. godine. Na južnom je zidu reljef s prikazom bana
Petra Berislavića na konju, rad Ivana Meštrovića. Loža je obnovljena 1892. godine.
Palača Garagnin-Fanfogna je sklop koji se sastoji od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća, nastao u
drugoj polovini 18. stoljeća tom prilikom objedinjen po projektu Ignacija Macanovića. Južna
jednokatnica s vanjskim stubištem imala je gospodarsku namjenu, a danas je u funkciji gradskog
lapidarija u kojem su predstavljeni zidovi helenističkog Tragurija. Na katu je galerija Cate Dujšin-Ribar.
Glavni je ulaz u palaču s predvorjem i stubištem bio na istočnoj strani bloka, u glavnoj gradskoj ulici, a
ukrašen je sastavnicama kasnobarokne Macanovićeve dekoracije. U unutrašnjosti je sačuvan salon sa
stropnim štukaturama iz 18. stoljeća. Tu je i bogata knjižnica Ivana L. Garagnina (1722.-1783.),
skupljača arheoloških spomenika i numizmatike, dekorirana zidnim oslikom s portretima filozofa i
književnika. Sačuvana je i zbirka slika i bakropisa iz 17. i 18. stoljeća. U palači je smješten Muzej grada
Trogira.

Rotonda sv. Marije na Poljani pripada tipologiji šesterolisnih crkvi prve polovine 9. stoljeća. Crkva je
građevina nadvišena središnjom kupolom i okružena šestorima apsidama, podignuta po uzoru na kapele
karolinškog doba. Spominju se njena četiri oltara: glavni posvećen Marijinom Uznesenju, drugi,
renesansni oltar sv. Jerolima podignut 1463. godine, sv. Marije od Loreta i svete Lucije. Porušena je
polovinom 19. stoljeća, a izgled je sačuvan na grafici iz 19. stoljeća koju je izradio francuski crtač Ch. L.
Clerisseau. Apside su vani imale po tri niše razdijeljene lezenama, a tambur kupole bio je ritmiziran
nišama s prozorima. Na zapadu crkve spominje se trijem koji je rabljen kao sudnica, a pred njim gradska
ulica zatvorena u 15. stoljeću gradnjom tornja gradskog sata.

Korisne informacije
Grad Trogir je 1. srpnja 2019. dobio svoju prvu Javnu vatrogasnu postaju koja trenutni ima 26.
vatrogasaca. Sjedište joj je u ulici Alojzija Stepinca 108.[7]

Izvori
1. Kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, Popis 2011. (http://www.dzs.hr/Hrv/censu
ses/census2011/results/htm/H01_01_03/h01_01_03_zup17.html)
2. Popis stanovništva 2011. godine DZS. Pristupljeno 15. veljače 2019. godine. (https://www.d
zs.hr/hrv/censuses/census2011/results/htm/h01_01_01/h01_01_01_zup17_4634.html)
3. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, Popis 2011. (http://www.dzs.hr/Hr
v/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/H01_01_04_zup17.html)
4. Stanovništvo prema vjeri po gradovima/općinama, Popis 2011. (http://www.dzs.hr/Hrv/censu
ses/census2011/results/htm/H01_01_10/H01_01_10_zup17.html)
5. Vladimir Lončarević: Ivan Delalle - poeta starina (http://gkonline.info/test/feljton_2011_21-2
7.pdf), Glas Koncila, 3. srpnja 2011., str. 21
6. Jutarnji list (http://www.jutarnji.hr/gargamel--papa-strumpf--kremenko-i-vanda-zive-u-zagreb
u/311683/) Sandra Bolanča: Gargamel, Papa Štrumpf, Kremenko i Vanda žive u Zagrebu,
10. listopada 2009.
7. Trogir dobio prvu Javnu vatrogasnu postrojbu (https://www.dalmacijadanas.hr/trogir-dobio-pr
vu-javnu-vatrogasnu-postrojbu). Dalmacija Danas (3. srpnja 2019.) pristupljeno 4. srpnja
2019.

Vanjske poveznice
Službena stranica (http://www.trogir.hr)
Muzej grada Trogira (http://www.mdc.hr/muzej.aspx?muzejId=763%3aTRG)
 Turistička zajednica Trogira (http://www.tztrogir.hr/index_.asp) (hrv.) (engl.)
Trogir na popisu svjetske baštine UNESCO-a (http://whc.unesco.org/en/list/810) (engl.)
Trogirski list (http://www.trogirskilist.com/)
Trogir TV (http://www.tvtrogir.com/)
Radio Trogir (http://www.radiotrogir.hr/)
Slike Trogira (http://www.trogir24.de/galerie/)

Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Trogir
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Trogir
Svjetska baština u Hrvatskoj
Dubrovnik (1979.) •
Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) •
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od
15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1)
Kulturna baština (8)
(2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) •
Starogradsko polje na Hvaru (2008.) •
Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir
(1997.)
Plitvička jezera (1979.) • Bukove prašume u Karpatima i drugim
Prirodna baština (2)
područjima Europe3) (2017.)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) •
Festa Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) •
Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen
(2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i
sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz
Nematerijalna
Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) •
svjetska baština (14)
Nijemo kolo iz Zagore (2011.) • Ojkanje (2010.) • Proizvodnja
drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja (2009.) • Proljetni
ophod kraljica (Ljelje) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.)
• Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Zvončari Kastavštine
(2009.) • Međimurska popevka (2018.) • Suhozid5) (2018.)
1)Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske 2) Zajednička svjetska baština
Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske 3) Zajednička svjetska baština 13
europskih zemalja [1] (http://whc.unesco.org/en/list/1133/) 4) Zajednička svjetska baština
Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 5) Zajednička svjetska
baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske

Gradovi i općine Splitsko-dalmatinske županije

Hvar • Imotski • Kaštela • Komiža • Makarska • Omiš • Sinj • Solin • Split •
Gradovi Stari Grad • Supetar • Trilj • Trogir • Vis • Vrgorac • Vrlika

Baška Voda • Bol • Brela • Cista Provo • Dicmo • Dugi Rat • Dugopolje • Gradac •
Hrvace • Jelsa • Klis • Lećevica • Lokvičići • Lovreć • Marina • Milna • Muć •
Općine Nerežišća • Okrug • Otok • Podbablje • Podgora • Podstrana • Postira • Prgomet •
Primorski Dolac • Proložac • Pučišća • Runovići • Seget • Selca • Sućuraj •
Sutivan • Šestanovac • Šolta • Tučepi • Zadvarje • Zagvozd • Zmijavci

Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj

 Zagrebačka županija • Krapinsko-zagorska županija • Sisačko-moslavačka županija •
Karlovačka županija • Varaždinska županija • Koprivničko-križevačka županija •
Bjelovarsko-bilogorska županija • Primorsko-goranska županija • Ličko-senjska županija •
Virovitičko-podravska županija • Požeško-slavonska županija • Brodsko-posavska županija •
Zadarska županija • Osječko-baranjska županija • Šibensko-kninska županija •
Vukovarsko-srijemska županija • Splitsko-dalmatinska županija • Istarska županija •
Dubrovačko-neretvanska županija • Međimurska županija

Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj

Naselja u sastavu Grada Trogira
Arbanija • Divulje • Drvenik Mali • Drvenik Veliki • Mastrinka • Plano •
Trogir • Žedno

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Trogir&oldid=5424908"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 27. siječnja 2020. u 17:51.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.