Magistarski Rad - ZNAČAJ I ULOGA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA BIH SA OSVRTOM NA BRČKO

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE BIJELJINA
ZNAČAJ I ULOGA ZAKONA O JAVNIM

NABAVKAMA BIH SA OSVRTOM NA BRČKO
KANDIDAT: Mirela Simunić (ovaj rad je od prevarantice – koji je ukrala)

SAŽETAK
Javne nabavke predstavljaju jednu sistematizovanu cijelinu, odnosno skup pravila,

propisa i normativa po kojima su državni organi, organi jedinica lokalnih samouprava, javne
službe, privredna društva i pravna lica koja vrše poslove od javnog interesa (a koji se
finansiraju sa više od 50% iz sredstava budžeta ili u kojima država posjeduje više od 50%
akcija) dužni postupati. Stoga, možemo reći da Javne nabavke sve više poprimaju oblik
posebne naučne discipline koja sadrži kako elemente ekonomskih, tako pravnih i političkih
nauka. Države, kao naručioci, su veoma poželjne za ponuđače, jer se njihova potražnja za
dobrima mjeri u velikim količinama, i pouzdani su garanti plaćanja. Stoga se i postavlja
pitanje transparentnosti javnih nabavki, postupka u kojem se odvijaju, i na koji način se može
održati konkurencija pri konkurisanju za tako lukrativne transakcije poput: nabavke ljekova,
oružja, tehnoloških sredstava, itd. Takođe, cilj javnih nabavki je zadovoljenje javnog interesa,
što može biti nekada diskutabilno, i instrumenti da se konzistentnost u ostvarivanju tog cilja
moraju biti veoma razvijeni, da bi se broj potencijalnih neadekvatnih transakcija od strane
države smanjio na najmanji mogući nivo. Da bi se postupak javnih nabavki izvršio što
efikasnije, sa minimumom utrošenih sredstava, a da pritom kao pravni posao ne krši
pomenuta načela, potrebno je imati organizovanu aparaturu i sistem kontrole koji će ostvariti
ove kriterijume. U BiH, ova aparatura se sastoji od Agencija za javne nabavke, Ureda za
razmatranje žalbi, Ministarstva finasija Republike Srpske, Ministarstva finansija i trezora BiH
i Federalnog ministarstva finansija i u ovom radu će se detaljno analizirati njihov rad,
primjena Zakona i drugih propisa koji uređuju ovu materiju.
Ključne riječi: javne nabavke, zakon o javnim nabavkama, Distrikt Brčko.

SUMMARY
Public procurement is one systematized whole, that is, a set of rules, regulations and
norms according to which state bodies, bodies of local self-government units, public services,
companies and legal entities performing activities of public interest (financed with more than
50% from budget funds or in which the state owns more than 50% of the shares) are required
to act. Therefore, we can say that Public procurement is increasingly taking the form of a
specific scientific discipline that contains both the elements of economic, legal and political
science. States, as contracting authorities, are highly desirable to bidders, as their demand for
goods is measured in large quantities, and they are reliable guarantors of payment. Therefore,
the question is the transparency of public procurement, the procedure in which they take
place, and how competition can be maintained when competing for such lucrative transactions
as: procurement of drugs, weapons, technological means, etc. Also, the goal of public
procurement is to satisfy the public interest, which can sometimes be debatable, and the
instruments that consistency in achieving this goal must be highly developed to reduce the
number of potential inappropriate transactions by the state to the lowest possible level. In
order for the public procurement process to be carried out as efficiently as possible, with a
minimum of resources spent, and without violating the above principles as a legal business, it
is necessary to have an organized apparatus and control system that will meet these criteria. In
BiH, this apparatus consists of the Public Procurement Agencies, the Complaints Review
Office, the Republika Srpska Ministry of Finance, the BiH Ministry of Finance and Treasury
and the Federal Ministry of Finance and in this paper will analyze in detail their work,
implementation of the Law and other regulations governing this matter.
Keywords: public procurement, public procurement law, Brcko District.

SADRŽAJ
SAŽETAK .................................................................................................................................. 2
SUMMARY ............................................................................................................................... 3
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1. PROBLEM ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 4
1.1.1. Inicijalna istraživačka ideja .................................................................................. 4
1.1.2. Značaj istraživanja ................................................................................................ 4
1.1.3. Naučni značaj istraživanja .................................................................................... 5
1.1.4. Društveni značaj istraživanja ............................................................................... 5
1.1.5. Povezanost inicijalne istraživačke ideje s prethodnim saznanjima ...................... 6
1.2. PREDMET ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 6
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja........................................................... 7
1.2.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja .................................................. 7
1.2.3. Vremensko, prostorno i disciplinarno određivanje predmeta istraživanja ........... 8
1.3. CILJ ISTRAŽIVANJA ................................................................................................ 8
1.3.1. Naučni cilj istraživanja ............................................................................................ 8
1.3.2. Društveni cilj istraživanja ......................................................................................... 8
1.4. OSNOVNE HIPOTEZE OD KOJIH SE POLAZI U ISTRAŽIVANJU .................... 9
1.4.1. Generalna(opšta) hipoteza istraživanja .................................................................... 9
1.4.2. Posebne hipoteze istraživanja .................................................................................. 9
1.4.3. Indikatori istraživanja .............................................................................................. 9
1.5. METODE ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 10
1.5.1. Uzorak istraživanja ............................................................................................. 10
1.5.2. Metode koje su primjenjene ............................................................................... 10
1.6. NAUČNA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA .......................... 11
1.6.1. Naučna opravdanost izrade magistarskog rada .................................................. 12

1.6.2. Društvena opravdanost izrade magistarskog rada .............................................. 12
2. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR SISTEMA JAVNIH NABAVKI

U BIH ....................................................................................................................................... 13
2.1. Zakonodavni okvir sistema javnih nabavki u BiH ................................................... 13
2.2. Institucionalni okvir javnih nabavki u BiH ............................................................... 16
2.2.1. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine .............................................. 16
2.2.2. Ured za razmatranje žalbi ................................................................................... 18
2.3. Principi javne nabavke ............................................................................................... 19
2.3.1. Princip jednakog tretmana i nediskriminacije .................................................... 19
2.3.2. Princip pravične i aktivne konkurencije ............................................................. 20
2.3.3. Princip transparentnosti ...................................................................................... 21
2.3.4. Princip efikasnosti trošenja javnih sredstava ..................................................... 22
3. OSNOVNE ODREDBE ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA ................................. 25
3.1. Predmet Zakona o javnim nabavkama ....................................................................... 25
3.2. Pojam javne nabavke ................................................................................................. 25
3.3. Predmet javne nabavke .............................................................................................. 28
3.4. Pojam naručioca ........................................................................................................ 28
3.5. Nabavke na koje se Zakon o javnim nabavkama ne primjenjuje .............................. 29
4. PLANIRANJE, FINANSIJSKI PLAN I MODEL PLANA NABAVKE ......................... 30
4.1. Ciljevi i prednosti planiranja .................................................................................... 30
4.2. Planiranje i finansijski /poslovni plan ....................................................................... 34
5. POSTUPCI JAVNE NABAVKE ..................................................................................... 37
5.1. Osnovni oblici postupka javne nabavke .................................................................... 37
5.2. Otvoreni postupak...................................................................................................... 38
5.3. Ograničeni postupak .................................................................................................. 38
5.4. Pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci ...................................... 39
5.5. Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci ....................................... 40

5.6. Konkurentski zahtjev ................................................................................................. 40
5.7. Direktni sporazum ..................................................................................................... 41
6. PRIMJENA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA U JAVNOM PREDUZEĆU

“PUTEVI BRČKO” D.O.O.BRČKO DISTRIKT BIH ............................................................ 43
6.1. Pravna legislativa i provođenje postupaka javne nabavke ........................................ 43
6.2. Priprema i sadržaj tenderske dokumentacije ............................................................ 43
6.3. Sadržaj tenderske dokumentacije .............................................................................. 44
6.4. Objavljivanje i dostavljanje tenderske dokumentacije .............................................. 45
6.5. Evaulacija ponuda i primjena E –aukcije .................................................................. 47
7. UNAPREĐENJE SISTEMA JAVNIH NABAVKI ......................................................... 54
7.1. Povećanje efikasnosti postupaka javnih nabavki ....................................................... 54
7.1.1. Interna i eksterna revizija poslovanja ................................................................. 54
7.1.2. Korupcija pri planiranju nabavki ........................................................................ 56
7.1.3. Korupcija u postupku javne nabavk ................................................................... 64
8. PRIMJER PLANA NABAVKI ........................................................................................ 66
9. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 72
LITERATURA ......................................................................................................................... 73
1. UVOD
Javne nabavke označavaju kupovinu roba, usluga i radova kako bi se namirila

određena potreba neophodna za funkcioniranje svake države. To je proces u kojem javni
sektor vrši nabavljanje raznih vrsta roba, usluga i radova od odabranih privatnih kompanija.
Drugim riječima, radi se o korištenju budžetskih sredstava za zadovoljenje potreba javnog
sektora.
U Bosni i Hercegovini su sve javne nabavke regulisane jedinstvenim Zakonom o

javnim nabavkama i njegovim podzakonskim aktima, kao što su pravilnici i uputstva. Prvi
Zakon o javnim nabavkama je donesen 2004. godine na nivou Bosne i Hercegovine. On je
zamijenio propise o javnim nabavkama s četiri nivoa vlasti te je na jedinstven način regulisao
sistem javnih nabavki u skladu s evropskim direktivama.
Transparentnost, jednak tretman, nediskriminacija, pravična i aktivna konkurencija te

efikasno korištenje javnih sredstava su opšti principi javnih nabavki. Efikasna primjena tih
principa bi trebala osigurati učinkovitost javnih nabavki te se suprotstaviti mogućim
zloupotrebama.
Javne nabavke u Evropskoj uniji i Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj

predstavljaju značajno tržište. Prema procjenama Evropske komisije, ukupna vrijednost javnih
nabavki na godišnjem nivou u zemljama članicama Evropske unije iznosi 1,5 triliona evra, što
predstavlja 16,3 bruto društvenog proizvoda Evropske unije. Učešće javnih nabavki u
zemljama u razvoju je još značajnije i kreće se i do 30% bruto domaćeg proizvoda. Svjetska
banka je procijenila godišnju vrijednost javnih nabavki u Srbiji na 1,7 milijardi američkih
dolara.
Nakon sprovedenog empirijskog istraživanja, podaci pokazuju da je konkurentna

praksa u javnim nabavkama ključ za efikasnu javnu potrošnju. Konkurentni i transparentni
postupci nabavke preduzetnicima i javnim institucijama garantuju da nabavljaju proizvode i
usluge, kao i javne radove boljeg kvaliteta za nižu cijenu.
1
Otvoreni, nediskriminatorni i transparentni postupci takođe podržavaju pozitivnu
konkurentnost među preduzećima i preduzetnicima koji posluju na tržištima javnih nabavki.
Samo preduzeća koja se takmiče sa stranim kompanijama jesu u stanju da efikasno i u
potpunosti uspješno budu prisutna na stranom tržištu i da se odupru konkurenciji stranih
kompanija u svojoj zemlji. Kao važno pitanje nameće se problem donošenja kvalitetnih
odluka o postupcima javnih nabavki.
Pred zemlje, buduće kvalitete za ulazak u Evropsku uniju, kao što su Bosna i
Hercegovina i ostale zemlje u tranziciji, postavljaju se dva cilja u reformi sistema javnih
nabavki i to : usklađivanje sa zahtjevima Evropske unije i efikasnost sistema javnih nabavki.

nauka.
Države, kao naručioci, su veoma poželjne za ponuđače, jer se njihova potražnja za

dobrima mjeri u velikim količinama, i pouzdani su garanti plaćanja. Stoga se i postavlja
pitanje transparentnosti javnih nabavki, postupka u kojem se odvijaju, i na koji način se može
održati konkurencija pri konkurisanju za tako lukrativne transakcije poput: nabavke ljekova,
oružja, tehnoloških sredstava, itd. Takođe, cilj javnih nabavki je zadovoljenje javnog interesa,
što može biti nekada diskutabilno, i instrumenti da se konzistentnost u ostvarivanju tog cilja
moraju biti veoma razvijeni, da bi se broj potencijalnih neadekvatnih transakcija od strane
države smanjio na najmanji mogući nivo.
Da bi se postupak javnih nabavki izvršio što efikasnije, sa minimumom utrošenih

sredstava, a da pritom kao pravni posao ne krši pomenuta načela, potrebno je imati
organizovanu aparaturu i sistem kontrole koji će ostvariti ove kriterijume. U BiH, ova
aparatura se sastoji od Agencija za javne nabavke, Ureda za razmatranje žalbi, Ministarstva
finasija Republike Srpske, Ministarstva finansija i trezora BiH i Federalnog ministarstva
finansija i u ovom radu će se detaljno analizirati njihov rad, primjena Zakona i drugih propisa
koji uređuju ovu materiju.
2
Saglasno opštim propisima o državnoj upravi u Republici Srpskoj i BiH, za kreiranje
politike u oblasti javnih nabavki nadležna je Vlada RS i BiH.
Poslove za Vladu u ovoj oblasti vrše Ministarstvo finansija i Agencija za javne

nabavke. Ministarstvo finansija, kao resorno, u oblasti javnih nabavki u saradnji sa
Agencijom za javne nabavke, vrši poslove državne uprave koji se odnose na predlaganje
unutrašnje i spoljne politike, vođenje razvojne politike i normativna djelatnost (priprema
zakona i podzakonskih akata).
Kontrola postupaka javne nabavke data je u nadležnost Komisiji za kontrolu

postupaka javnih nabavki. Agencija za javne nabavke vrši kontinuirani monitoring javnih
nabavki, preventivno instruktivnih nadzora i obezbjeđuje uslove za konkuretno i
transparentno djelovanje svih učesnika u procesima javnih nabavki i stvara uslove za
uvođenje eloktronskog sistema javnih nabavki.
Pored gore pomenutih glavnih institucija u sistemu javnih nabavki treba pomenuti i
organe državne uprave koji su indirektno vezani za oblast javnih nabavki, i to su: Ured za
razmatranje žalbi (URŽ) i Suda BiH. Javne nabavke u EU predstavljaju značajno tržište.
Prema procjenama Evropske Komisije, ukupna vrijednost javnih nabavki iznosi 16% bruto
društvenog proizvoda Unije.
Obzirom da se značajan obim javne potrošnje vrši preko sistema javnih nabavki, samo
funkcionalan sistem nabavki osigurava efikasno trošenje novca poreskih obveznika.
Najvažniji, ključni principi od kojih zavisi efikasnost javnih nabavki su ekonomičnost i
efikasnost upotrebe javnih sredstava, obezbjeđivanje konkurencije, transparetnost i
ravnopravnost (načela Zakona o javnim nabavkama).
3
1.1.PROBLEM ISTRAŽIVANJA
Problem istraživanja u ovom radu predstavljaju javne nabavke koje su ključni

instrument putem koga Vlada ostvaruje neke od svojih strateških ciljeva, kao što su privredni
razvoj, podsticanje zaposlenosti i dr. Da bi javne nabavke mogle da odigraju ovu stratešku
ulogu na očekivani način, neophodno je da sistem javnih nabavki bude uspešan u vršenju
svojih funkcija. Ključni preduslov za stvaranje efikasnog i nediskriminatorskog sistema javnih
nabavki jeste uspostavljanje odgovornosti i kontrole u ovoj oblasti.
1.1.1. Inicijalna istraživačka ideja
Istraživački rad, koji u smislu problematike nije u dovoljnoj mjeri predmet

proučavanja na osnovnim studijama, a bitan je za proširivanje znanja o ovoj oblasti.
Motivi koji su doprinijeli izboru predmeta istraživanja su: omogućavanje potpunijeg

sagledavanja bitnih karakteristika javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.
1.1.2. Značaj istraživanja
Otvoreni, nediskriminirajući i transparentni postupci podržavaju pozitivnu

konkurenciju među subjektima koji posluju na tržištu javnih nabavki. Samo preduzeća,
odnosno privredna društva koja se takmiče sa stranim kompanijama jesu u stanju da uspješno
budu prisutna na stranom tržištu, ali i da se odupru konkurenciji stranih kompanija u svojoj
zemlji. Iako borba protiv korupcije nije primarni cilj propisa o javnim nabavkama, pouzdani i
transparentni postupci javnih nabavki, smanjuju prostor za korupciju i zloupotrebu.
Značaj istraživanja se ogleda u ukazivanju na značaj pravne i institucionalne regulacije

sistema javnih nabavki disktrikt Brčko. Novi Zakon o javnim nabavkama je usvojen u
decembru 2012. godine, sa početkom primene od 1. aprila 2013. godine. U odnosu na
prethodni, novi Zakon o javnim nabavkama predstavlja značajan napredak u procesu
harmonizacije sa direktivama Evropske unije, kao i po pitanju suzbijanja korupcije.
Aktuelnost istraživanja time dodatno dobija na značaju.
4
U istraživanju smo koristili teorijsko-empirijske metode. Istraživana su opšta naučna
saznanja, stručna literatura i javno dostupni podaci koji su bili dostupni putem Interneta,
naučnih foruma i biblioteka.
1.1.3. Naučni značaj istraživanja
Problem istraživanja u ovom radu predstavljaju javne nabavke koje su ključni

instrument putem koga Vlada ostvaruje neke od svojih strateških ciljeva, kao što su privredni
razvoj, podsticanje zaposlenosti i dr.
Da bi javne nabavke mogle da odigraju ovu stratešku ulogu na očekivani način,

neophodno je da sistem javnih nabavki bude uspješan u vršenju svojih funkcija. Ključni
preduslov za stvaranje efikasnog i nediskriminirajućeg sistema javnih nabavki jeste
uspostavljanje odgovornosti i kontrole u ovoj oblasti.
Naučni cilj istraživanja je naučna deskripcija svih ili skoro svih elemenata pravnog i
institucionalnog okvira sistema javnih nabavki s elementima klasifikacije.
1.1.4. Društveni značaj istraživanja
Značaj istraživanja se ogleda u ukazivanju na značaj pravne i institucionalne regulacije

sistema javnih nabavki u Republici Bosni i Hercegovini. Novi Zakon o javnim nabavkama je
usvojen u maju 2014. godine, sa početkom primjene od novembra 2014. godine.
U odnosu na prethodni, novi Zakon o javnim nabavkama predstavlja značajan

napredak u procesu harmonizacije sa direktivama Evropske unije. Bosna i Hercegovina u
odnosu na zemlje u okruženju ( Republika Srbija) kasni sa primjenom Direktiva Europske
unije iz 2014. godine , te je u postupku izmjena Zakon o javnim nabavkama kroz koji su
integrisane gore navedene Direktive.
Društveni cilj istraživanja je u tome da rezultati našeg istraživanja pomognu kao

alternativna rešenja oganizacijama sveta rada u rešavanju problema pravnog i institucionalnog
okvira sistema javnih nabavki.
5
1.1.5. Povezanost inicijalne istraživačke ideje s prethodnim saznanjima
Postupak analize svakog pitanja inicijalne i završne provjere vezano za javne nabavke.
Razina razumijevanja i primjene rezultat je ostvarenja konceptualne promjene te je osnova
trajnoga znanja.
1.2. PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet istraživanja u okviru ovog rada je prikupljanje i sistematizovanje znanja o

pravnom i institucionalnom okviru sistema javnih nabavki. Usklađivanje državnih sistema
javnih nabavki je jedan od preduslova za funkcionisanje unutrašnjeg tržišta i otklanjanja
prepreka za slobodnu trgovinu unutar Evropske unije.
Predmet istraživanja u okviru ovog rada je prikupljanje i sistematizovanje znanja o

pravnom i institucionalnom okviru sistema javnih nabavki. Usklađivanje državnih sistema
javnih nabavki je jedan od preduslova za funkcionisanje unutrašnjeg tržišta i otklanjanja
prepreka za slobodnu trgovinu unutar Evropske unije.
Otvoreni, nediskriminatorni i transparentni postupci podržavaju pozitivnu

konkurenciju među subjektima koji posluju na tržištu javnih nabavki. Samo preduzeća,
odnosno privredna društva koja se takmiče sa stranim kompanijama jesu u stanju da uspešno
budu prisutna na stranom tržištu, ali i da se odupru konkurenciji stranih kompanija u svojoj
zemlji.
Iako borba protiv korupcije nije primarni cilj propisa o javnim nabavkama, pouzdani i
transparentni postupci javnih nabavki, smanjuju prostor za korupciju i zloupotrebu.
Motivi koji su doprineli izboru predmeta istraživanja su: omogućavanje potpunijeg

sagledavanja bitnih karakteristika javnih nabavki u disktrikt Brčko; i istraživački rad, koji u
smislu problematike nije u dovoljnoj meri predmet proučavanja na osnovnim studijama, a
bitan je za proširivanje znanja o ovoj oblasti.
6
1.2.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja
Predmet istraživanja:
 Presjek stavova o Zakonu o javnim nabavkama

 Normativno-pravni
 Kategorijalni pojmovi direktno vezani za predmet magistarskog rada ( Zakon o
javnim nabavkama i Brčko distrikt BiH) .
1.2.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja
Da bi ovako definisan predmet istraživanja mogli cjelovito naučno istražiti bilo je

neophodno da se on raščlani na sljedeće logičke strukture odnosno činioce istraživanja.
Prvi strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata zakonodavni okvir sistema

javnih nabavki sa podzakonskim aktima i institucionalnim okvirom javnih nabavki u BiH sa
osvrtom na Agenciju za javne nabavke BiH kao i Uredom za razmatranje žalbi kao osnovne
principe javnih nabavki.
Drugi strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata osnovne odredbe zakona o

javnim nabavkama kao što su pojam javne nabavke, predmet javne nabavke, pojam naručioca
te nabavke na koje Zakon o javnim nabavkama ne primjenjuje.
Treći strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata planiranje, finansijski plan i

model plana nabavki odnosno koji su ciljevi i prednosti planiranja, samo planiranje i
finansijski / poslovni plan kao i model plana nabavki.
Četvrti strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata postupke javnih nabavki

odnosno osnovne oblike postupaka javnih nabavki kao što su otvoreni postupak, ograničeni
postupak , pregovarački postupak sa objavom obavještenja, pregovarački postupak bez objave
obavještenja, konkurentski zahtjev i direktni sporazum.
Peti strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata primjenu Zakona o javnim

nabavkama u Javnom Preduzeću „ Putevi Brčko“ d.o.o. Brčko distrikt BiH sa osvrtom na
pravnu legislativu i provođenje postupaka javnih nabavki, pripremu i sadržaj tenderske
7
dokumentacije , objavljivanje i dostavljanje tenderske dokumentacije, evaulaciju ponuda i
primjena E-aukcije kao i ishod postupaka javnih nabavki.
Šesti strukturalni činilac predmeta istraživanja obuhvata unapređenje sistema javnih

nabavki kroz povećanje efikasnosti postupaka javnih nabavki na osnovu izvještaja inerne i
eksterne revizije poslovanja, borbe protiv korupcije ( pri planiranju nabavki, u postupku
javnih nabavki kao i nakon zaključivanja ugovora).
1.2.3. Vremensko, prostorno i disciplinarno određivanje predmeta istraživanja
Vremenski predmet istraživanja obuhvata period od početka primjene Zakona o

javnim nabavkama BiH odnosno od novembra 2014. godine . Prostorno pokriva prostor
Bosne i Hercegovine sa prostorom zemalja u okruženju.
Disciplinarno predmet istraživanja spada u polje društveno-humanističkih nauka,

naučnu oblast pravno-ekonomskih nauka sa težištem na javne finansije i javne nabavke.
1.3.CILJ ISTRAŽIVANJA
1.3.1. Naučni cilj istraživanja
Naučni cilj istraživanja je naučna deskripcija svih ili skoro svih elemenata pravnog i
institucionalnog okvira sistema javnih nabavki s elementima klasifikacije.
1.3.2. Društveni cilj istraživanja
Društveni cilj istraživanja je u tome da rezultati našeg istraživanja pomognu kao

alternativna rješenja oganizacijama svijeta rada u rješavanju problema pravnog i
institucionalnog okvira sistema javnih nabavki.
Poseban cilj istraživanja je ukazivanje na prepreke za podsticanje i razvoj pravnog i

institucionalnog okvira sistema javnih nabavki.
8
1.4.OSNOVNE HIPOTEZE OD KOJIH SE POLAZI U ISTRAŽIVANJU
1.4.1. Generalna(opšta) hipoteza istraživanja
Hipotetički dio istraživanja čine :
 Generalna hipoteza:
 Što je pravni okvir Javnih nabavki u Bosni I Hercegovini uređeniji, to je veći
stepen racionalnosti u trošenju Javnih sredstava
1.4.2. Posebne hipoteze istraživanja
Posebne hipoteze:
 Unapređenje kontrole u sektoru javnih nabavki u BiH je značajan u kontekstu

pridruživanja Evropskoj uniji.
 Novi Zakon o javnim nabavkama značajno unapređuje oblast javnih nabavki u BiH.
1.4.3. Indikatori istraživanja
Indikatori istraživanja:
1.Iskazi Javnih nabavki
2.Iskazi eksperata
3.Iskazi u javnom sektoru koji primjenjuje Zakon o javnim nabavkama
4.Rezultati istraživanja uređenja Javnih nabavki
5.Iskazi u Direktivama Europske unije.
9
1.5. METODE ISTRAŽIVANJA
1.5.1. Uzorak istraživanja
U istraživanju smo koristili teorijsko-empirijske metode. Istraživana su opšta naučna

saznanja, stručna literatura i javno dostupni podaci koji su bili dostupni putem Interneta,
naučnih foruma i biblioteka. Istraživački praktični rad biti će uspješan ukoliko se sprovede
dobra organizacija i pažljivo odaberu postupci, odnosno adekvatne metode u istraživanju.
Metoda predstavlja putokaz i način rada, i sastoji se od više postupaka i radnji kojima
se dolazi do određenog cilja ili rješenja. U radu, saglasno problemu i karakteru istraživanja,
treba izabrati one najprihvatljivije.
Zbog toga su značaj metoda u nauci, odnosno u naučno- istraživačkom radu isticali
brojni naučnici. U ovom radu smo odabrali, po našem mišljenju, najadekvatniju definiciju
naučnog metoda. „Naučnom metodom se naziva skup radnji i postupaka kojima se dolazi do
naučnih saznanja i istine“.
1.5.2. Metode koje su primjenjene
Uzimajući u obzir specifičnost predmeta istraživanja koristili smo različite metode

kako bi zadovoljili osnovne metodološke zahjteve: objektivnost, pouzdanost, opštost i
sistematičnost.
U istraživanju koristimo gotovo sve metode ali će akcenat biti na :
 osnovne metode: anlitičke metode (metoda analize, apstrakcije, specijalizacije i

dedukcije) i sintetičke metode (metoda sinteze, konkretizacije i generalizacije),
 opštenaučne metode: opšte metode, statističk metoda i komparativna metoda,
 posebne metode: dijalektička metoda,
 metode prikupljanja podataka: metoda analize sadržaja dokumenata ili posmatranje
dokumenata (tehnička kvalitativna analiza sadržaja dokumenata kodeks pojmova i
šifara ) .
Primjenom navedenih metoda postiže se ostvarivanje naučnog, društvenog i
posebnog cilja istraživanja.
10
Primjenom navedenih metoda postiže se ostvarivanje naučnog, društvenog i posebnog
cilja istraživanja.
U radu su istraživana naučno-teorijska saznanja, relevantna literatura i savremena

poslovna praksa primenom sledećih kriterijuma:
 prema kriterijumu opštosti naše istraživanje je pojedinačno (obuhvata samo jednu

komponentu pojave u strogo određenoj jedinici vremena i prostora),
 prema kriterijumu svojstva predmeta istraživanja naše istraživanje je empirijsko-
teorijsko (pretežno teorijsko),
 prema kriterijumu vremena naše istraživanje je trasverzalno (bavi se presekom pojava
u jednom vremenskom odsečku),
 prema kriterijumu pripadnosti nauci naše istraživanje je interdisciplinarno
 (predmet istraživanja obuhvata više disciplina jedne nauke),
 prema kriterijumu aktuelnosti predmeta istraživanja naše istraživanje je kombinovano
(predmet istraživanja čini istovremeno prošlost, sadašnjost i budućnost),
 prema kriterijumu svrhe istraživanja naše istraživanje je verifikatorno (usmereno je na
proveru postojećeg naučnog saznanja),
 prema kriterijumu funkcije istraživanja naše istraživanje je primenjeno (nastoji da
naučna saznanja naučne teorije obradi tako da utvrdi mogućnosti njihove praktične
primene).
1.6. NAUČNA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA
U radu su istraživana naučno-teorijska saznanja, relevantna literatura i savremena

poslovna praksa primenom sledećih kriterijuma:
 prema kriterijumu opštosti naše istraživanje je pojedinačno (obuhvata samo jednu

komponentu pojave u strogo određenoj jedinici vremena i prostora),
 prema kriterijumu svojstva predmeta istraživanja naše istraživanje je empirijsko-
teorijsko (pretežno teorijsko),
 prema kriterijumu vremena naše istraživanje je trasverzalno (bavi se presjekom pojava
u jednom vremenskom odsječku),
 prema kriterijumu pripadnosti nauci naše istraživanje je interdisciplinarno
11
(predmet istraživanja obuhvata više disciplina jedne nauke),
 prema kriterijumu aktuelnosti predmeta istraživanja naše istraživanje je kombinovano
(predmet istraživanja čini istovremeno prošlost, sadašnjost i budućnost),
 prema kriterijumu svrhe istraživanja naše istraživanje je verifikatorno (usmjereno je na
provjeru postojećeg naučnog saznanja),
 prema kriterijumu funkcije istraživanja naše istraživanje je primjenjeno (nastoji da
naučna saznanja naučne teorije obradi tako da utvrdi mogućnosti njihove praktične
primjene).
1.6.1. Naučna opravdanost izrade magistarskog rada
U radu je zastupljen značajan broj literarnih izvora u cilju rješavanja uloge javnih
nabavki u Bosni i Hercegovini. Teoretski značaj se ogleda u sveobuhvatnom pristupu uloge i
značaja javnih nabavki.
Naučnu opravdanost istraživanja predstavlja razvijen model za određivanje ključnih

aktivnosti javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, na osnovu definisanih parametara koje
opisuju ključne aktivnosti zakona o javnim nabavkama.
1.6.2. Društvena opravdanost izrade magistarskog rada
Posmatrano sa praktične strane, rezultati istraživanja su primenljivi u BiH, u

organizacionom i upravljačkom smislu. Na osnovu rezultata, lako su uočljive aktivnosti
javnih nabavki koje treba primjeniti u BiH. Rezultati istraživanja mogu biti od velike pomoći
u pokretanju odgovarajućih akcija u cilju podizanja efektivnosti i efikasnosti u poslovanju u
sopstvenom primjenom zakona. U ovome se ogleda društvena opravdanost realizovanog
istraživanja.
12
2. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR SISTEMA JAVNIH
NABAVKI U BIH
2.1.Zakonodavni okvir sistema javnih nabavki u BiH
Postupak javne nabavke odnosi se na postupke nabavke robe, usluga ili radova koje
sprovodi ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ iz čl. 4. i 5. ovog zakona, u skladu s
odredbama ovog zakona i podzakonskih akata.
Pojedini pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
 ugovor o javnoj nabavci je ugovor sa finansijskim interesom koji se zaključuje u

pisanoj formi između jednog ili više dobavljača i jednog ili više ugovornih organa s
ciljem nabavke robe, usluga ili izvođenja radova u okviru značenja ovog zakona, i to:
 ugovor o javnoj nabavci robe je ugovor o javnoj nabavci čiji su predmet kupovina,
najam i zakup robe ili lizing sa ili bez opcije kupovine robe, kao i ugovor koji kao
usputnu stvar uključuje i ugradnju i/ili postavljanje i/ili montažu uz robu;
 ugovor o javnoj nabavci usluga je ugovor o javnoj nabavci čiji je predmet nabavka
usluga iz Aneksa II Dio A i B koji su sastavni dio ovog zakona. Usluge koje su
izuzete od ovog zakona navedene su u Aneksu II Dio C, koji je sastavni dio ovog
zakona. Ugovorom o javnoj nabavci usluga smatra se:
o ugovor o javnoj nabavci, čiji su predmet i roba i usluge, jeste ugovor o javnoj
nabavci usluga ako vrijednost predmetnih usluga prelazi vrijednost robe
obuhvaćene tim ugovorom ili
o ugovor o javnoj nabavci, čiji su predmet usluge i radovi, jeste ugovor o javnoj
nabavci usluga ako uključuje i radove u smislu Aneksa I koji je sastavni dio
ovog zakona, a koji su sporedni u odnosu na glavni predmet ugovora;
 ugovor o javnoj nabavci radova je ugovor čiji je predmet projektovanje i izvođenje
radova ili izvođenje radova koji se odnose na jednu ili više djelatnosti utvrđenih u
Aneksu I, koji je sastavni dio ovog zakona ili radova ili izvođenje radova, bilo
kojim sredstvima, koji odgovaraju zahtjevima koje je naveo ugovorni organ ili
sektorski ugovorni organ. Pojam "radovi" podrazumijeva rezultat gradnje ili
građevinskih radova uzet u cjelini, a koji je sam po sebi dovoljan za ispunjenje
neke ekonomske ili tehničke funkcije;
 ugovorni organ u smislu ovog zakona je:
13
 ugovorni organ iz člana 4. ovog zakona koji sprovodi postupak javne nabavke
robe, usluga i/ili radova;
 sektorski ugovorni organ iz člana 5. ovog zakona koji obavlja djelatnost u oblasti
vodosnabdijevanja ili energetike ili prometa ili poštanskih usluga, i koji sprovodi
postupak javne nabavke robe, usluga i/ili radova;
 privredni subjekat je pravno ili fizičko lice ili grupa takvih lica, koji na tržištu nude
robu, usluge i/ili radove, a registrovani su za obavljanje predmetne djelatnosti, te
mogu učestvovati u postupku javne nabavke kao:
o ponuđač koji je dostavio ponudu;
o kandidat koji je dostavio zahtjev za učešće u ograničenom, pregovaračkom
postupku ili takmičarskom dijalogu;
o grupa kandidata/ponuđača (dva ili više kandidata/ponuđača) koji su dostavili
zajednički zahtjev za učešće ili zajedničku ponudu;
o dobavljač kojem je nakon postupka javne nabavke dodijeljen ugovor o javnoj
nabavci;
 tenderska dokumentacija je dokumentacija koja sadrži minimum jasnih i
odgovarajućih informacija u odnosu na izabrani postupak dodjele ugovora, a
objavljuje je ili kandidatima/ponuđačima predstavlja ugovorni organ; ova
dokumentacija uključuje obavještenje o nabavci, poziv za dostavljanje zahtjeva za
učešće/ponuda (početnih i konačnih), tehničke specifikacije, kriterijume za
kvalifikaciju i izbor najpovoljnije ponude, nacrt ili osnovne elemente ugovora i
druge relevantne dokumente i objašnjenja;
 otvoreni postupak je postupak u kojem svaki zainteresovani ponuđač može
dostaviti ponudu;
 zahtjev za učešće je pisani dokument koji privredni subjekat podnosi u prvoj fazi u
ograničenom postupku, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;
 pretkvalifikacija je faza postupka u kojoj ugovorni organ, na osnovu
kvalifikacionih kriterijuma definisanih u tenderskoj dokumentaciji, vrši izbor
kvalifikovanih kandidata koji će biti pozvani da dostave ponude u ograničenom
postupku, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;
 ograničeni postupak je postupak u kojem privredni subjekat može zahtijevati
učešće i u kojem ugovorni organ nakon obavljene kvalifikacije poziva sve
kvalifikovane kandidate da podnesu ponude;
14
 pregovarački postupak je postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima
ugovora s jednim ili više pozvanih ponuđača. Ovaj postupak se može sprovoditi sa
ili bez prethodnog objavljivanja obavještenja o nabavci, isključivo prema uslovima
utvrđenim u ovom zakonu;
 takmičarski dijalog je postupak u kojem svaki zainteresovani privredni subjekat
može zatražiti da učestvuje u postupku, pri čemu ugovorni organ sa učesnicima
pozvanim u taj postupak vodi dijalog s ciljem razvijanja jednog ili više
odgovarajućih rješenja koja mogu ispuniti njegove zahtjeve, i na osnovu kojih su
izabrani ponuđači pozvani da podnesu ponude;
 konkurs za izradu idejnog rješenja je postupak koji ugovornom organu omogućava
da obezbijedi, u oblastima prostornog uređenja, urbanizma, arhitekture i građenja
ili obrade podataka plan ili rješenje koje izabira konkursna komisija u postupku
javnog nadmetanja sa ili bez dodjele nagrada;
o ponuda je dokument koji podnosi ponuđač, pri čemu nudi isporuku robe,
pružanje usluge ili izvođenje radova, pod uslovima koje određuje ugovorni
organ u tenderskoj dokumentaciji. Ponuda može biti:
 prihvatljiva - ako ispunjava sve uslove koji se traže tenderskom
dokumentacijom,
 neprihvatljiva - ako ne ispunjava uslove koji se traže tenderskom
dokumentacijom;
 alternativna ponuda je ponuda u kojoj se nude drugačije karakteristike predmeta
ugovora u odnosu na one koje su navedene u tenderskoj dokumentaciji, pri čemu ta
ponuda mora ispunjavati minimalne uslove koje je postavio ugovorni organ;
 okvirni sporazum je sporazum između jednog ili više ugovornih organa i više
dobavljača, zaključen u pisanoj formi, kojim se definišu uslovi pod kojim se mogu
dodijeliti ugovori tokom određenog vremenskog perioda, u skladu sa predviđenom
cijenom i, gdje je moguće, predviđenim količinama;
 ekskluzivno ili isključivo pravo je pravo na obavljanje djelatnosti iz člana 5. ovog
zakona, koje nadležni organ u Bosni i Hercegovini posebnim zakonom, drugim
propisom ili odgovarajućim ugovorom dodijeli jednom ili više pravnih subjekata,
što značajno utiče na mogućnost drugih subjekata da obavljaju te djelatnosti.
Nosilac tog ekskluzivnog ili isključivog prava dužan je da pri nabavci robe, usluga
ili radova neophodnih za obavljanje tih djelatnosti, koje su dodijeljene kao
15
ekskluzivno ili isključivo pravo, primjenjuje odredbe ovog zakona;
 Jedinstveni rječnik javne nabavke (Common Procurement Vocabulary) jeste
referentna nomenklatura koja se primjenjuje u postupku javne nabavke, a
istovremeno obezbjeđuje usklađenost sa ostalim postojećim nomenklaturama;
 elektronsko sredstvo odnosi se na korišćenje elektronske opreme za obradu i
arhiviranje podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom ili radio-vezom,
optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;
 pisani ili u pisanoj formi podrazumijeva svaki izraz koji se sastoji od riječi ili
brojeva koji se mogu pročitati, umnožiti i naknadno saopštiti, a takođe i
informacije koje se prenose i arhiviraju pomoću elektronskih sredstava, pod
uslovom da je sadržaj osiguran i da se potpis može identifikovati;
 lot (grupa) jeste dio predmeta nabavke, nastao kao rezultat dijeljenja predmeta
nabavke u posebne, srodne cjeline, koje se kao takve označavaju u tenderskoj
dokumentaciji.
Ugovorni organ dužan je da postupa transparentno, da se u postupku javne nabavke

prema kandidatima/ponuđačima ponaša jednako i nediskriminirajuće, na način da obezbijedi
pravednu i aktivnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korišćenja javnih sredstava, u vezi sa
predmetom nabavke i njegovom svrhom. Opšti principi obavezno se primjenjuju i poštuju i u
postupku pravne zaštite.
2.2.Institucionalni okvir javnih nabavki u BiH
2.2.1. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine
Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine ima sjedište u Sarajevu te dvije

filijale sa sjedištima u Banjoj Luci i Mostaru. Na čelu Agencije za javne nabavke nalazi se
direktor, kojeg imenuje Vijeće ministara BiH na mandat od 5 godina s mogućnošću jednog
ponovnog imenovanja.
Između ostalog, nadležnosti Agencije za javne nabavke su priprema i izrada nacrta

zakona i podzakonskih akata (kao i njihovih izmjena i dopuna), pružanje tehničke pomoći i
savjetodavnih mišljenja ugovornim organima i ponuđačima, uspostavljanje sistema praćenja
postupaka javnih nabavki, organiziranje i održavanje obuka te razvijanje sistema javnih
nabavki u Bosni i Hercegovini.
16
Strateškim okvirom za BiH od strane Direkcije za ekonomsko planiranje definisan je
opšti cilj, strateški cilj i srednjoročni cilj Agencije za javne nabavke BiH. Strategija razvoja
sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, za period od 2016. do 2020. godine, predstavlja
pregled trenutnog stanja i raspoloživih kapaciteta u oblasti javnih nabavki, sa strateškim
ciljevima za unapređenje sistema, za period od 2016. do 2020. godine.
U Strategiji razvoja sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, za period od 2016.

do 2020. godine, definisani su strateški ciljevi za poboljšalje zakonodavnog okvira, jačanje
kapaciteta u pogledu ljudskih resursa, unapređenje sistema monitoringa, dalja edukacija i
obuka ugovornih organa, unapređenje sistema pravne zaštite, što doprinosi evoluaciji sistema
javnih nabavki u BiH usklađen s pravnim i institucionalnim okvirom predviđen pravnim
tekovinama Evropske unije (Acquis communautaire) i standardima i dobrim praksama EU.
Također, iz odredbi člana 74. SSP proizilazi da je BiH dužna potpuno uskladiti
zakonodavstvo javnih nabavki sa EU Direktivama iz 2014. godine. U tom smislu, jedan od
projektih zadataka IPA II Projekta: Jačanje sistema javnih nabavki u BiH je izrada Nacrta
novog Zakona o javnim nabavkama koji u potpunosti transponira pomenute Direktive EU iz
2014. godine u zakonodavstvo BiH, to jest usklađuje pravni okvir javnih nabavki u BiH sa
EU. Pošto je Zakon o izmjenama i dopunama zakona o javnim nabavkama izvršio djelimično
usklađivanje, a sudbina usvajanja pomenutog zakona je zbog nedostatka političke volje i dalje
neizvjesna, obim i dinamika aktivnosti oko izrade novog Zakona o javnim nabavkama 2020.
će ovisiti o usvajanju Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnim nabavkama.
Dokumentom Srednjoročnog planiranja, za period 2020-2022. godine, Agencija za

javne nabavke BiH, definisala je program „Jačanje sistema javnih nabavki“, kao i tri projektne
aktivnosti:
 „Unaprijeđenja postojećih i uvođenje novih funkcionalnosti sistema e-nabavke uz

pripadajući zakonodavni okvir“, gdje su Sektor za informacione tehnologije,
finansijske i opšte poslove i Sektor za pravne poslove i poslove obuke i analize,
nosioci aktivnosti,
 „Obuke službenika za javne nabavke“, gdje je Sektor za pravne poslove i poslove
obuke i analize – Filijala Banja Luka nosilac aktivnosti i
 „Praćenje postupaka javnih nabavki po izvorima praćenja“, gdje je Sektor za pravne
poslove i poslove obuke i analize – Filijala Mostar nosilac aktivnosti.
17
U kontekstu poboljšanja sistema javnih nabavki i daljeg usklađivanja s pravnim
tekovinama EU, Agencija je definisala projektne aktivnosti za nadogradnju postojećeg
sistema elektronskih nabavki, tj. uvođenje novih modula koje je potrebno razviti. Za
finansiranje ovih projekata, Agencija ne koristi sredstva iz Budžeta institucija BiH već
donatorska sredstva. U 2019. godini imali smo intezivnu saradnju sa nekoliko međunarodnih
organizacija, prema kojima smo nominovali projekte i sa kojima smo radili na definisanju
ciljeve i aktivnosti na tim projektima. Dobili smo nezvanična odobrenja za iste, te do kraja
ove godine očekujemo i konačnu potvrdu, te službeni početak realizacije.
Srednjoročni cilj Agencije, za period 2020. do 2022. godine definiše viziju i misiju
ključnih segmenata rada i djelovanja u narednom trogodišnjem periodu, srednjoročne ciljeve i
potrebe, specifične (operativne) ciljeve i potrebe, programe, projekte, kao i prioritete u
narednom periodu.
Srednjoročni cilj jedinstvenog sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini

predstavlja koordinisano provođenje postupaka javnih nabavki i transparentnu dodjelu
ugovora o javnim nabavkama, jednak tretman svih učesnika u postupcima javnih nabavki,
poticanje tržišne konkurencije i održivog privrednog rasta, te istovremeno pružanje
jedinstvene pravne zaštite.
Srednjoročni cilj Agencije povezan je i izveden iz strateških ciljeva utvrđenih

Strateškim okvirom za Bosnu i Hercegovinu i Srednjoročnim programom rada Vijeća
ministara Bosne i Hercegovine i njegovo ostvarivanje zasniva se na realizaciji specifičnih
ciljeva, kao i provođenju programa i projekata.Specifični ciljevi su programi, koji su
instrumenti za implementaciju ciljeva, sastoje se od projekata, odnosno, skupa kompatibilnih
aktivnosti koje vode ka ostvarenju zajedničkog cilja.
2.2.2. Ured za razmatranje žalbi
Rukovodstvo Ureda odgovorno je za izradu i fer prezentaciju finansijskih izvještaja u

skladu sa prihvaćenim okvirom finansijskog izvještavanja, tj. Zakonom o finansiranju
institucija BiH, Pravilnikom o finansijskom izvještavanju institucija BiH i Pravilnikom o
računovodstvu sa računovodstvenim politikama i procedurama za korisnike budžeta institucija
BiH.
18
Ova odgovornost podrazumijeva i kreiranje, primjenu i održavanje internih kontrola
koje su relevantne za pripremu i prezentaciju finansijskih izvještaja koji ne sadrže značajne
pogrešne iskaze uslijed prijevare ili greške.
Ured je, kao samostalna upravna organizacija sa statusom pravne osobe, osnovan
Zakonom o javnim nabavkama. Uloga Ureda je da kao drugostepeni organ osigura pravilno
provođenje odredbi Zakona o javnim nabavkama. Sjedište Ureda je u Sarajevu, a filijala u
Banjoj Luci i Mostaru. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imenuje članove Ureda.
Za rad sjedišta Ureda imenuje se sedam članova, od kojih po dva iz reda konstitutivnih naroda
u BiH, a jedan iz reda ostalih. Za rad filijala imenuje se po pet članova. Mandat članova
Ureda je pet godina, s mogućnošću jednog ponovnog imenovanja.
Ured sa sjedištem u Sarajevu nadležan je za donošenje odluka povodom žalbi za

vrijednosti nabavke iznad 800.000 KM, kao i za sve nabavke institucija Bosne i Hercegovine i
institucija Brčko distrikta BiH i drugih ugovornih tijela Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta
BiH, dok su filijale u Banjoj Luci i Mostaru nadležne za donošenje odluka povodom žalbi za
vrijednosti nabavke do 800.000 KM. Nadležnost filijala određuje se prema entitetskom
sjedištu ugovornog tijela.
2.3.Principi javne nabavke
2.3.1. Princip jednakog tretmana i nediskriminacije
Formalno gledano, između principa jednakog tretmana i nediskriminacije mogao bi se

staviti znak jednakosti. Međutim, suštinski gledano, koncept jednakog tretmana i koncept
nediskriminacije nisu isti. Prije svega, javne nabavke pretpostavljaju jednakost između
privrednih subjekata.
Jednak tretman je koncept koji zahtijeva da se „identične situacije tretiraju isto“ ili da
se „različite situacije ne tretiraju isto“. U tom smislu, jednak tretman podrazumijeva da
ugovorni organi neće uzimati u obzir različite sposobnosti privrednih subjekata kao njihovu
prednost ili poteškoće privrednih subjekata kao njihov nedostatak, već će ih (pr)ocjenjivati
samo na osnovu ponuda koje oni podnose u datom postupku javne nabavke. Princip jednakog
tretmana nudi objektivnu (pr)ocjenu ponuda i eliminira sve što nije relevantno za utvrđivanje
(ekonomske) efikasnosti ponuda u datom postupku javne nabavke.
19
Koncept jednakog tretmana zahtijeva još jednu definiciju obzirom da se u ovom
kontekstu koncept jednakosti, pored naprijed navedenog jednakog tretmana, zasniva i na
drugim elementima kao što je državljanstvo, porijeklo, spol, rasa, religija i sl. Ovo je princip
nediskriminacije koji predstavlja više nego jednostavno proširenje koncepta jednakog
tretmana.
On podrazumijeva da će bilo koji uvjet za kvalificiranost privrednih subjekata koji je

zasnovan na državljanstvu, porijeklu, spolu, rasi, religiji, automatski proizvesti nejednak
tretman, budući da će ti uvjeti, po definiciji, praviti diskriminaciju protiv određene grupe
(stranih) privrednih subjekata. Međutim, dok diskriminacija u datom kontekstu uvijek
proizvodi nejednak tretman, nejednak tretman ne proizvodi uvijek diskriminaciju. Drugim
riječima rečeno, različito tretiranje dva privredna subjekta iz iste države predstavljalo bi
nejednak tretman, ali s obzirom da su oni istog državljanstva, to ne bi predstavljalo
diskriminaciju.
2.3.2. Princip pravične i aktivne konkurencije
Uspostavljanje i poštovanje principa pravične i aktivne konkurencije u javnim

nabavkama jedan je od strateških pravaca na liniji ukupnog jačanja (domaće) privrede. Kada
se uzme u obzir obim javnih nabavki, koje se u prosjeku u EU kreću oko 15% GDP-a, postaje
jasno je da su one racionalniji generator razvoja privrednih subjekata u odnosu na različite
vrste pomoći, odnosno subvencije koje predstavljaju drugu mogućnost njihovog jačanja, ali na
jedan potpuno netržišni (i vjerovatno kratkoročan) način.
Princip pravične i aktivne konkurencije uvjetuje da postupci javnih nabavki moraju

biti dostupni javnosti, a prije svega dostupni svim privrednim subjektima. Provođenje
postupka javnih nabavki neupitno mora podstaknuti konkurenciju među privrednim
subjektima, a sve u cilju postizanja što povoljnijih uvjeta za nabavku. Privrednim subjektima
mora biti omogućeno da procijene svoju konkurentnost, odnosno svoje mogućnosti, ali im
mora biti omogućeno i da imaju jednake šanse za dobijanje ugovora. Kada otvoreni (ili
ograničeni) postupak nije praktičan ili uopće nije moguć, korištenje drugih netransparentnih
postupaka treba biti konzistentno sa principom pravične i aktivne konkurencije, te provođenje
i tih postupaka treba biti zasnovano na nediskriminatorskim i objektivnim kriterijima.
20
Izuzetno je bitno ovaj princip imati na umu u trenutku definiranja plana i predmeta
javne nabavke, tehničkih specifikacija, kao i drugih zahtjeva ugovornih organa. U protivnom,
ugovorni organ može ograničiti, ugroziti ili onemogućiti pravu konkurenciju među privrednim
subjektima korištenjem diskriminatorskih uvjeta i specifikacija i/ili neopravdanim korištenjem
netransparentnih postupaka. Primjena principa pravične i aktivne konkurencije neophodna je
tokom cijelog postupka javne nabavke.
Obezbjeđivanje konkurencije je osnovni način obezbjeđenja ekonomične i efikasne

upotrebe javnih sredstava. To, u suštini, znači da se ugovor o javnoj nabavci zaključuje
posredstvom takmičenja, odnosno da se izbor najpovoljnije ponude vrši kroz postupak javne
nabavke koji podrazumijeva konkurenciju. Samo kroz postupak koji omogućava fer tržišno
takmičenje ugovorni organi mogu računati da će dobiti najbolji mogući odnos cijene i
kvaliteta, kao i najbolje moguće uvjete u pogledu realizacije ugovora o javnoj nabavci.
Dostupnost javnosti garantira najširu moguću konkurenciju, omogućujući privrednim

subjektima učešće u postupku javnih nabavki, čime se ugovornim organima u datom trenutku
obezbjeđuje najveći mogući izbor. Održavanje pravične i aktivne konkurencije predstavlja
ključno pitanje za postizanje ekonomskih i efikasnih rezultata nabavke, odnosno postizanje
najboljeg odnosa uloženog i dobijenog. Kako principe javnih nabavki treba primjenjivati
tokom cijelog postupka javne nabavke, tako ih treba primjenjivati u cjelokupnom lancu
nabavke, što znači i prije provođenja postupka, ali isto tako i nakon provedenog postupka
javne nabavke.
2.3.3. Princip transparentnosti
Osnovno pravilo u javnim nabavkama je da svaki postupak javne nabavke, osim

pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci i postupka direktnog sporazuma,
započinje objavom obavještenja o nabavci. Obavještenje o nabavci ima za cilj da informira
privredne subjekte o ugovoru koji ugovorni organ ima namjeru dodijeliti u skorijoj
budućnosti, na način da svim zainteresiranim privrednim subjektima pruži dovoljno
informacija koje će im omogućiti da ocijene da li imaju interes za učešće u postupku javne
nabavke, kako bi na vrijeme preduzeli odgovarajuće korake i dostavili zahtjev za učešće,
odnosno ponudu.
21
Obavještenje o nabavci, u suštini, predstavlja skup kratkih informacija koje su u
skladu sa bitnim informacijama iz tenderske dokumentacije (što znači da ne smije biti nikakve
razlike između informacija iz obavještenja o nabavci i informacija iz tenderske
dokumentacije).
Privredni subjekti (i ostala javnost) moraju imati otvoren, jednostavan i praktičan

pristup informacijama koja se nalaze u obavještenjima, tako da sva obavještenja o nabavci,
dodjeli ugovora, poništenju postupka javne nabavke, dobrovoljno ex ante obavještenje o
transparentnosti i prethodno informacijsko obavještenje kao i sažetak obavještenja o nabavci
na engleskom jeziku, ugovorni organ trenutno (a najvjerovatnije i ubuduće) objavljuje na
jednom mjestu, na Portalu javnih nabavki. Sažetak svih obavještenja objavljuje se također na
jednom mjestu, u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ (osim za postupak
konkurentskog zahtjeva za kog se objavljuje samo obavještenje o nabavci i samo na Portalu
javnih nabavki).
Dakle, princip transparentnosti zahtijeva od ugovornog organa da svim potencijalnim

ponuđačima pruži sve informacije koje se tiču javnih nabavki, što znači da moraju da
obavijeste ponuđača (i širu javnost) o planiranom postupku javne nabavke na način koji zavisi
od vrste postupka koji se provodi, o provedenom postupku otvaranja ponuda ukoliko to
predmetni postupak zahtijeva, te istovremeno omogući prisustvo ovlaštenih predstavnika
ponuđača i drugih zainteresiranih strana na javnom otvaranju ponuda, da omogući uvid u
ponude drugih ponuđača na način i u roku kako to Zakon predviđa, kao i odlukama
donesenim u toku postupka javne nabavke i, konačno, o rezultatu postupka javne nabavke
(dodjela ugovora / okvirnog sporazuma ili poništenje postupka).
2.3.4. Princip efikasnosti trošenja javnih sredstava
Efikasnost javnog sektora ima značajno povratno djejstvo na efikasnost poslovanja

privatnog sektora, standard stanovništva, kao i na performanse privrede u cjelini. Efikasnost
javnog sektora utječe na kvalitet života građana, a time indirektno i na kvalitet radne snage;
na političku stabilnost, i ukupan prosperitet. Zbog toga se problem efikasnosti ukupnog
sistema javnih dobara i javnog sektora smatra jednim od centralnih elemenata njegove
reforme. U opštem smislu, efikasnost javnih finansija može se postići pod uslovima
maksimiziranja rezultata u odnosu na sredstva koja se koriste.
22
Mjerenje efekata javnog sektora zahtijeva procjenu troškova ulaznih resursa; procjenu
rezultata, odnosno, izlaza i procjenu njihovog međusobnog odnosa. Kada se govori o
efikasnosti javni sektor se, gotovo univerzalno, u odnosu prema privatnom sektoru označava
kao neefikasan. Bez namjere da se učini nepravda javnom sektoru ili da se svjesno prikriju
njihovi nedostaci, pri poređenju efikasnosti ova dva sektora, potrebno je poći od
razumijevanja ciljeva koji stoje pred njima. Privatni sektor ima za cilj profit, dok je prioritetni
cilj javnog sektora zadovoljenje opštih potreba bez namjere da pri tome ostvare ekonomsku
korist. Dok privatni projekti teže ostvarivanju ekonomske koristi po cijenu da, pri tome,
zanemare zabrinutost za socijalne i ekološke probleme, javni sektor, u svojim aktivnostima,
zadovoljenjem javnih potreba, dominantno vodi računa i o socijalnim i o ekološkim aspektima
svojih projekata.
Efikasnost u javnom sektoru može se komparirati sa efikasnošću u privatnom sektoru

samo kada su ciljevi identični ali, ni u ovom slučaju oni nisu u potpunosti uporedivi, jer javni
sektor pri realizaciji svojih projekata u obzir ne uzima samo ekonomske koristi, nego i
socijalne aspekte, i to:
 zahtijevaju da kompanije primjenjuju niske cijene čak i ispod troškova

 uslovljava korištenje domaćih proizvodnih komponenti, bez obzira na cijenu,
 kako bi se uravnotežio platni bilans ili koristile fiskalne pogodnosti sa domaćeg
tržišta;
 održava neracionalnosti u oblasti zapošljavanja čuvajući socijalni mir i kada to
pojedini sektori proizvodnje ne omogućavaju, i slično.
Kako bi se primijenile tehnike mjerenja efikasnosti iz privatnog sektora u javnom

sektoru isti bi morao mjeriti svoje ciljeve kvantitativno precizno što je, u ovom sektoru veoma
teško ostvariti. Teškoća mjerenja efikasnosti u javnom sektoru je u velikoj mjeri uzrokovana
nemogućnošću da precizno kvantificira izlazne pokazatelje svoga rada a posebno zbog
eksternalija koje se pojavljuju u javnom sektoru.
Efikasnost javnih rashoda podrazumijeva odnos između ekonomskih i socijalnih

efekata koji su rezultat implementacije programa i efekata finansiranja tog programa. Pri tome
važno je shvatiti razliku između tehničke efikasnosti i alokativne efikasnosti. Tehnička
efikasnost podrazumijeva odnos između ulaza i izlaza faktora proizvodnje, dok alokativna
efikasnost podrazumijeva odnos između troškova i koristi.
23
U tom smislu za potrebe utvrđivanja efikasnosti trošenja javnih sredstava, pri
realizaciji projekata iz oblasti djelovanja javnih subjekata, efikasnost predstavlja odnos
između ulaza i rezultata ostvarenih realizacijom projekata.
24
3. OSNOVNE ODREDBE ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA
3.1.Predmet Zakona o javnim nabavkama
Ovim zakonom uređuje se sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, utvrđuju

pravila za postupke javnih nabavki, i to na način da se definišu prava, dužnosti, odgovornosti i
pravna zaštita učesnika u postupku javne nabavke, te nadležnosti Agencije za javne nabavke
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) i Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: KRŽ). Postupak javne nabavke odnosi se na postupke nabavke
robe, usluga ili radova koje sprovodi ugovorni organ ili sektorski ugovorni organ iz čl. 4. i 5.
ovog zakona, u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskih akata.
Ovim zakonom uspostavlja se sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, prava,

dužnosti i odgovornosti učesnika u postupcima nabavke i postupak kontrole javnih nabavki
radi osiguranja:
 najefikasnijeg načina korištenja javnih sredstava s obzirom na svrhu i predmet javne

nabavke;
 izvršenja nabavke i dodjeljivanja ugovora o javnoj nabavci, koji vrše ugovorni organi
u skladu s postupcima utvrđenim ovim zakonom i
 da, pri tome, ugovorni organi preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala
pravična i aktivna konkurencija među potencijalnim dobavljačima, uz ostvarivanje
jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti.
Javna nabavka odnosi se na nabavku roba, usluga i radova, a provode je "ugovorni
organi" iz člana 3. ovog zakona u skladu s Pravilima utvrđenim u ovom zakonu i u pratećim
podzakonskim
3.2.Pojam javne nabavke
Javne nabavke označavaju kupovinu roba, usluga i radova kako bi se namirila

određena potreba neophodna za funkcioniranje svake države. To je proces u kojem javni
sektor vrši nabavljanje raznih vrsta roba, usluga i radova od odabranih privatnih kompanija.
25
Drugim riječima, radi se o korištenju budžetskih sredstava zazadovoljenje potreba
javnog sektora. U Bosni i Hercegovini su sve javne nabavke regulisane jedinstvenim
Zakonom o javnim nabavkama i njegovim podzakonskim aktima, kao što su pravilnici i
uputstva. Prvi Zakon o javnim nabavkama je donesen 2004. godine na nivou Bosne i
Hercegovine. On je zamijenio propise o javnim nabavkama s četiri nivoa vlasti te je na
jedinstven način regulisao sistem javnih nabavki u skladu s evropskim direktivama. Nakon
više njegovih izmjena i dopuna, u aprilu 2014. godine donesen je novi Zakon o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“ 39/2014), koji se primjenjuje od 28.11.2014. godine.
Transparentnost, jednak tretman, nediskriminacija, pravična i aktivna konkurencija te

efikasno korištenje javnih sredstava su opšti principi javnih nabavki (član 3. Zakona o javnim
nabavkama). Efikasna primjena tih principa bi trebala osigurati učinkovitost javnih nabavki te
se suprotstaviti mogućim zloupotrebama.
Javne nabavke predstavljaju postupak u kojem država, kao naručilac, nabavlja dobra i
usluge od drugih subjekata na tržištu. U današnjem vremenu, javne nabavke su poprimile
veliki značaj na nacionalnom i međunarodnom nivou.

nauka. Države, kao naručioci, su veoma poželjne za ponuđače, jer se njihova potražnja za
dobrima mjeri u velikim količinama, i pouzdani su garanti plaćanja.
Stoga se i postavlja pitanje transparentnosti javnih nabavki, postupka u kojem se

odvijaju, i na koji način se može održati konkurencija pri konkurisanju za tako lukrativne
transakcije poput: nabavke ljekova, oružja, tehnoloških sredstava, itd. Takođe, cilj javnih
nabavki je zadovoljenje javnog interesa, što može biti nekada diskutabilno, i instrumenti da se
konzistentnost u ostvarivanju tog cilja moraju biti veoma razvijeni, da bi se broj potencijalnih
neadekvatnih transakcija od strane države smanjio na najmanji mogući nivo.
26
Da bi se postupak javnih nabavki izvršio što efikasnije, sa minimumom utrošenih
sredstava, a da pritom kao pravni posao ne krši pomenuta načela, potrebno je imati
organizovanu aparaturu i sistem kontrole koji će ostvariti ove kriterijume. U BiH, ova
aparatura se sastoji od Agencija za javne nabavke, Ureda za razmatranje žalbi, Ministarstva
finasija Republike Srpske, Ministarstva finansija i trezora BiH i Federalnog ministarstva
finansija i u ovom radu će se detaljno analizirati njihov rad, primjena Zakona i drugih propisa
koji uređuju ovu materiju.

politike u oblasti javnih nabavki nadležna je Vlada RS i BiH. Poslove za Vladu u ovoj oblasti
vrše Ministarstvo finansija i Agencija za javne nabavke. Ministarstvo finansija, kao resorno, u
oblasti javnih nabavki u saradnji sa Agencijom za javne nabavke, vrši poslove državne
uprave koji se odnose na predlaganje unutrašnje i spoljne politike, vođenje razvojne politike i
normativna djelatnost (priprema zakona i podzakonskih akata).
Kontrola postupaka javne nabavke data je u nadležnost Komisiji za kontrolu

postupaka javnih nabavki. Agencija za javne nabavke vrši kontinuirani monitoring javnih
nabavki, preventivno instruktivnih nadzora i obezbjeđuje uslove za konkuretno i
transparentno djelovanje svih učesnika u procesima javnih nabavki i stvara uslove za
uvođenje eloktronskog sistema javnih nabavki.
Pored gore pomenutih glavnih institucija u sistemu javnih nabavki treba pomenuti i
organe državne uprave koji su indirektno vezani za oblast javnih nabavki, i to su: Ured za
razmatranje žalbi (URŽ) i Suda BiH. Javne nabavke u EU predstavljaju značajno tržište.
Prema procjenama Evropske Komisije, ukupna vrijednost javnih nabavki iznosi 16% bruto
društvenog proizvoda Unije.
Cilj Javnih nabavki jeste da se omogući efikasna javna potrošnja, odnosno da se

pomogne javnim organima da nabavljaju proizvode, usluge i radove boljeg kvaliteta za nižu
cijenu. Primjena adekvatnih postupaka javnih nabavki i velika konkurencija kada su u pitanju
javni ugovori značajno umanjuje cijene. Rezultat toga je da se novac poreskih obveznika
efikasnije troši, poboljšava se ekonomski razvoj, stvaraju novi uslovi i bolja konkurentnost.
27
Obzirom da se značajan obim javne potrošnje vrši preko sistema javnih nabavki, samo
funkcionalan sistem nabavki osigurava efikasno trošenje novca poreskih obveznika.
Najvažniji, ključni principi od kojih zavisi efikasnost javnih nabavki su ekonomičnost i
efikasnost upotrebe javnih sredstava, obezbjeđivanje konkurencije, transparetnost i
ravnopravnost (načela Zakona o javnim nabavkama).
3.3.Predmet javne nabavke
Predmet javne nabavke, shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama, jeste

isporuka dobara, pružanje usluga ili izvođenje radova. Predmet javne nabavke mogu biti sva
dobra, usluge ili radovi koji nisu izuzeti shodno odredbama Zakona o javnim nabavkama.
Odredbama Zakona o javnim nabavkama se ne definiše pojam dobara. Kao načine na koje se
može izvršiti nabavka dobara, Zakon o javnim nabavkama predviđa: „kupovinu, zakup ili
lizing dobara (sa pravom kupovine ili bez tog prava)“ .
Javnom nabavkom dobara se smatra i ona nabavka koja, pored nabavke dobara,
podrazumeva i nabavku određenih usluga, pod uslovom da su one nužno vezane za javnu
nabavku dobara (npr. montaža, prevoz, osiguranje ili druge usluge definisane od strane
naručioca). Predmet javne nabavke dobara je i nabavka dobara putem kupovine, zakupa ili
lizinga, koju ne sprovodi naručilac, ali je finansira u iznosu koji prelazi 50%.
Kao i kod pratećih usluga nužno vezanih za isporuku dobara, Zakonom o javnim
nabavkama je dozvoljeno da se u okviru javne nabavke usluge nabavljaju dobra i radovi.
Naime, „ugovorom o javnoj nabavci usluga se smatra i ugovor čiji su predmet usluge i dobra,
ukoliko je procenjena vrednost usluga veća od procenjene vrednosti dobara.
3.4.Pojam naručioca
Naručioci su subjekti koji moraju da postupaju po Zakonu o javnim nabavkama i

podzakonskim aktima kada sprovode nabavku dobara, usluga ili radova koji su im posredno
ili neposredno potrebni za izvršavanje poslova i delatnosti koji su u njihovoj nadležnosti i
zbog kojih su osnovani.
Članom 2. stav 1. Zakona o javnim nabavkama se u nekoliko tačaka određuje ko je

naručilac kao obveznik primene istog:
28
 korisnik budžetskih sredstava, organizacija za obavezno socijalno osiguranje i njeni
korisnici, u smislu zakona kojim se uređuje budžetski sistem,
 pravno lice osnovano u cilju obavljanja delatnost koje su u opštem interesu, ukoliko je
ispunjen neki od sledećih uslova: da se više od 50% finansira iz sredstava naručioca,
da nadzor nad radom tog pravnog lica vrši naručilac, ili da više od polovine članova
organa upravljanja tog pravnog lica čine predstavnici naručioca, i
 javno preduzeće.
3.5.Nabavke na koje se Zakon o javnim nabavkama ne primjenjuje
Na određene nabavke se odredbe Zakona o javnim nabavkama ne primenjuju, iako ih

sprovode lica koja po istom zakonu imaju status naručioca. U okviru prvog, definisanog u
podtački (1) je potrebno da postoji međunarodni sporazum koji se odnosi na dobra, usluge ili
radove namenjene zajedničkom korišćenju ili primeni od strane država potpisnica. Sa druge
strane, u podtački (2) je određeno da iako ne postoji zaključen međunarodni sporazum,
moguće je primenjivati druga pravila, a ne ona predviđena u Zakonu o javnim nabavkama, ali
pod uslovom da se nabavka finansira iz sredstava stranih kredita, odnosno zajmova, dobijenih
od međunarodnih organizacija i međunarodnih finansijskih institucija, u skladu s uslovima iz
međunarodnog ugovora, odnosno posebnim postupcima međunarodnih organizacija i
finansijskih institucija.
Međutim, naručioci ne mogu da primenjuju pravila nabavke bilo koje međunarodne

organizacije i međunarodne finansijske institucije, već samo onih koje su na spisku koji je
utvrdilo ministarstvo nadležano za poslove finansija, na osnovu ovlašćenja iz člana 7. stav 4.
Zakona o javnim nabavkama.
29
4. PLANIRANJE, FINANSIJSKI PLAN I MODEL PLANA NABAVKE
4.1.Ciljevi i prednosti planiranja
Menadžment se može promatrati kao proces kontinuiranih i povezanih aktivnosti.

Neki autori u podjeli funkcija menadžmenta navode da su funkcije menadžmenta planiranje,
organizacija, vođenje i kontrola. To su ujedno i glavne funkcije menadžmenta. Prema
Druckeru „funkcije menadžera su postavljanje ciljeva (planiranje), organiziranje; motiviranje
i komunikacija (vođenje); mjerenje i ocjenjivanje postignutih rezultata (kontroliranje); i
angažiranje i razvoj osoblja. Planiranjem počinje svaki pothvat u životu, pa tako i proces
menadžmenta.
Planiranje je prva funkcija menadžmenta te to znači da menadžment kao proces

upravo započinje tom funkcijom. Planiranje sadrži dijagnozu poslovnog položaja poduzeća,
određivanje pravca djelovanja,ciljeve koje na tom putu treba ostvariti,strategiju koje treba
izabrati za ostvarenje tih ciljeva, te menadžersko odlučivanje u svim fazama. Planiranje je
metoda premošćivanja jaza između onoga gdje se poduzeće nalazi i onoga gdje se u
budućnosti želi naći. Bez planova menadžment bi se našao u ulozi kapetana broda bez
kormila, što bi ga onemogućilo da vodi akcije u željenom pravcu.
Planiranje je formalni proces utvrđivanja vizije, misije i ciljeva poduzeća, izbor

adekvatnih strategija za ostvarenje tih ciljeva, te utvrđivanje žrtava i koristi koje poduzeće
ima ostvarenjem tih ciljeva.
Planiranje treba svakoj organizaciji dati odgovore na tri temeljna pitanja:
 gdje se poduzeće sada nalazi,

 gdje se poduzeće želi naći u budućnosti,
 kako tamo stići.
U razmatranju problematike planiranja svakako će se postaviti pitanje zašto je ono
nužno. Planiranje je nužno iz dva konceptualna razloga:
 ograničenost resursa,
 neizvjesnost okoline.
30
Ograničenost resursa uvjetuje potrebu planske uporabe resursa kako ne bi došlo do
njihova iznenadnog iscrpljenja.
Neizvjesnost okoline uvjetuje također potrebu planiranja, pri čemu se plan može
tretirati jednim od instrumenata ovladavanja tom okolinom. Razlikuju se tri tipa neizvjesnosti:
 neizvjesnost stanja: kada se okolina smatra nepredvidivom

 neizvjesnost učinka:kada se procjenjuju učinci okoline na poduzeće
 neizvjesnost odaziva: kada se predviđaju rezultati odaziva poduzeća na neizvjesnost
okoline.
Planiranje se bavi predviđanjem budućih događaja, smanjivanjem stupnja rizika,
vremena i sredstava, pravi raspored konkretnih aktivnosti u skladu s uvjetima u okruženju, te
je temelj prilagodbe tržišnim, tehničkim, organizacijskim i financijskim uvjetima u
poslovanju. Planiranje je važno za sve organizacije; male, srednje i velike. Učinkovito
poslovno odlučivanje i pravodobno donesena dobra poslovna odluka rezultiraju uspješnim
poslovanjem svakoga poslovnoga subjekta, u suprotnom loš plan može dovesti do propasti.
Poslovno planiranje je poslovna disciplina kojoj je glavna svrha određivanje ciljeva

poslovanja te određivanje aktivnosti čije bi posljedice bile upravo ostvarenja postavljenih
ciljeva te se koristi za potrebe upravljanja i koordiniranja aktivnosti te komunikacije s
unutarnjim i vanjskim sudionicima).
Dakle ključni razlog zašto organizacije planiraju je taj što im planiranje pomaže
ostvariti ciljeve. One planiraju kako bi predvidjele koje akcije moraju poduzimati te kako
mobilizirati organizacijske resurse u svrhu ostvarivanja onog što je zacrtano. Kvalitetno
planiranje doprinosi uspjehu svake organizacije. Planiranje treba poduzeću osigurati – da zna
zašto egzistira i što je njegovo glavno područje djelovanja, da zna koje su njegove dobre i loše
strane, da zna koje povoljne prilike i prijetnje postavlja njegova eksterna okolina, da može
identificirati i uspostaviti odgovarajuće standarde performansi, da ima set pravila ponašanja
koje će slijediti zaposlenici u ispunjavanju ciljeva poduzeća.
Razlozi planiranja mogu biti:
 bolje usmjeravanje organizacije

 veća fleksibilnost
 bolja koordinacija rada
31
 minimalizacija rizika i neizvjesnosti,
 usmjerenost na budućnost i promjene
 bolja kontrola
 razvoj menadžera i ostalih sudionika u planiranju.
Izostanak planiranja ili nedovoljno kvalitetno planiranje uzrokuje neodlučnost,

donošenje loših odluka, poduzimanje krivih koraka, lošu koordinaciju napora i slabiju
suradnju organizacijskih jedinica, raspršivanje resursa i manju usredotočenost na najvažnije te
manju efikasnost, efektivnost i općenito slabije organizacijske rezultate. Organizacije često
shvate važnost planiranja, tj. postavljanje jasne organizacijske misije, definiranje ciljeva,
razvijanje strategija i planova tek kada nastupe problemi.
Naravno da je u tom slučaju sustavno planiranje potrebno i da može pomoći

organizaciji da se izvuče iz krize, no čekati da nastupe problemi kako bi se počelo sa sustavim
planiranjem je neozbiljno. Kad se planira moraju se prikupljati točni podatci i informacije te
se treba planirati što točnije. Također treba paziti da se na planiranje ne troši previše vremena.
Planiranju trebaju doprinositi svi od vrhovnog menadžmenta do svih ostalih. Na kraju važno
je istaknuti da one organizacije koje ne planiraju – planiraju propast!
Planiranje ima svoju hijerarhiju koju karakteriziraju tri razine koje s podudaraju s
razinama menadžmenta. Tako na razini vrhovnog menadžmenta podudara se strateško, razini
srednjeg menadžmenta taktičko, a na menadžmentu prve razine operativno planiranje.
Planiranje počinje od vrha organizacije i kreće prema dolje, najvažniji strateški plan
poduzeća donose šefovi i njihovi pomoćnici tj. Menadžeri na najvišim pozicijama – vrhovni
menadžment. Strateški plan obuhvaća misiju, viziju, ciljeve i strategije. Ta je razina eksterno
orijentirana, te provodi analizu okoline.
Ciljevi doneseni na ovoj razini mogu se nazvati dugoročnim ciljevima, jer se odnose
na opstanak poduzeća. Svrha strateškog djela koje definira vrhovni menadžment je
maksimalno iskorištenje prednosti koje ima poduzeće u odnosu na konkurenciju koja ga
okružuje, proučavanje prilika i prijetnji iz okoline itd.
32
Ova razina definira s čim će se poduzeće baviti i koji će način u svojem procesu
koristiti. Strateški pristup podrazumijeva orijentaciju poduzeća na dostignuće odnosno uspjeh.
Strateško je planiranje važan alat, koji se prvenstveno odnosi na: organizaciju kao cjelinu,
viziju, misiju, ciljeve, budućnost, implementaciju strategije i razvoj. Iako je riječ o poslovnim
organizacijama, Stuart naglašava kako se tu koriste termini nastali u vojnim leksikonima, kao
što su strategija, cilj, plan, rizik, manevar.
Strateško planiranje dio je strateškog menadžmenta, ima poveznice s mnogim

varijablama koje opisuju pojedine značajke i performanse poduzeća. U istraživanjima koje je
proveo Hasnanywati utvrđena je povezanost između strateškog usmjerenja poduzeća i
strateškog planiranja. Prema Radošu, strateško planiranje povezano je i s rezultatima
poslovanja na način da tvrtke kod kojih je taj proces formaliziran i upravljan postižu bolje
rezultate poslovanja u odnosu na ona druga poduzeća koja nisu formalno organizirala proces
strateškog planiranja. Za taktičko planiranje zaduženi su menadžeri srednje razine zbog toga
što su najbolji u upravljanju aktivnostima i rješavanju problema na razini organizacijskih
funkcija
Operativna razina planiranja zadužena je za specifične procedure i procese, a koji su

inače karakteristični za najnižu razinu menadžmenta. Usmjerena je na rutinske zadaće kao što
su proizvodni tokovi, planiranje isporuke, utvrđivanje potreba u ljudskim resursima.9 Na toj
se razini svakom radniku u proizvodnji definiraju se određeni svakodnevni zadaci koje on
mora ispuniti.
Zadaća operativnog planiranja je napraviti projekciju budućih aktivnosti koje će

poduzeće dovesti “u bolju kondiciju” nego što ju ima danas. To znači da se moraju isplanirati
poslovi i postupci koji će unaprijediti poslovanje i pridonijeti boljoj profitabilnosti. Početak
planiranja je uvijek – prodaja. Pri tome prihodi od prodaje trebaju biti razrađeni po prodajnim
kanalima, proizvodima, tržištima i po kupcima. Za ovakav pristup potrebno je imati jasnu
koncepciju segmentacije tržišta na kojem organizacija želi konkurirati. Segmentacija je jedan
od najboljih načina kojim poduzeće može postići konkurentsku prednost. Može se zaključiti
da se vrhovni menadžment angažira u strateškom planiranju; menadžment srednje razine ima
zadatak taktičkog planiranja, a menadžment niže razine izvodi operativno planiranje . Svaka
od navedenih razina planiranja je vitalna za uspjeh poduzeća, ali ne može sama za sebe
uspješno funkcionirati bez sprege s ostale dvije razine.
33
4.2.Planiranje i finansijski /poslovni plan
Finansijski plan je najznačajniji i najsloženiji deo biznis plana. On pokazuje

finansijsku opravdanost ulaska u biznis. Obuhvata analizu: (početnog) bilansa stanja,
(početnog) bilansa uspeha, izvora finansiranja investicija, potrebnih resursa za realizaciju
biznis plana, finansijske projekcije prihoda i rashoda, bilans gotovinskog toka (cash flow),
projekcije bilansa stanja i bilansa uspeha, finansijske indikatore.
Efikasnost finansijskog menadžmenta tesno je povezana sa prognoziranjem i

programiranjem. Donošenje pravilnih odluka u menadžmentu zavisi u velikoj meri od
prognoziranja i programiranja finansija jer se period prikupljanja informacija i donošenja
odluka ne poklapaju.
Finansijsko prognoziranje ima pretplanski informativni karakter i usmereno je na

utvrdjivanje:
 obima finansijskih resursa u periodu za koji se vrši prognoziranje i

 obezbeđenje izvora finansiranja i načina njihovog korišćenja.
Metoda prognoziranja i programiranja podrazumeva pravilan izbor metoda u skladu sa

ciljem prognoze, obimom i karakteristikom informacija sa kojima se raspolaže, a sve u svrhu
povećanja verodostojnosti rezultata. Po pravilu potrebno je ekonomske metode dopuniti
ekspertskim procenama. Takođe je moguće koristiti i metod prognostičkog scenarija. Pisanje
scenarija je metod kod koga se utvrđuje logični redosled događaja sa ciljem da se pokaže
korak po korak razvijanje budućeg željenog stanja preduzeća. Finansijsko planiranje je oblik
iskazivanja raznih vrsta planova u finansijskim pokazateljima. Takvi planovi obično se
odnose na nabavke, proizvodnju, prodaju i razvojne funkcije.
Finansijsko planiranje moguće je podeliti u dve etape:
 planiranje izvora finansijskih resursa

 sopstveno finansijsko planiranje.
34
Prema periodu za koji se vrši planiranje moguće je definisati:
 dugoročno,
 srednjeročno i
 kratkoročno planiranje.
Dugoročni finansijski plan odnosi se za period od pet i više godina, srednjeročni do

pet godina a kratkoročni do godinu dana. Za razliku od finansijskog prognoziranja finansijski
plan ima konkretnije forme.
Finansijsko planiranje koje obuhvata: plan bilansa uspeha (planira se neto dobitak,
razvoj i rizici), plan bilansa stanja (pokazuje mogućnost izražavanja solventnosti i finansiranja
u kraćim i dužim razdobljima planskog perioda), plan novčanih tokova i plan dugoročnih
ulaganja (izražava obim, strukturu, vreme trajanja ulaganja i strukturu izvora finansiranja).
Svodno finansijsko planiranje ima za zadatak da izradi i prezentira plan aktivnosti

preduzeća i njegovih potreba za poslovnim sredstvima i izvorima finansiranja koji je izražen u
monetarnoj formi. Monetarni pokazatelji ukupne poslovne aktivnosti predstavlaju prihodi,
rashodi i finansijski rezultat koji se svodno prezentiraju periodičnim bilansom uspeha. Planovi
pojedinih organizacionih delova moraju biti ugrađeni u plan preduzeća i usmereni ka istom
cilju.
Planiranje prihoda i rashoda samo po sebi nije dovoljno, preduzeće mora da planira
ukupne i dodatne potrebe za poslovnim sredstvima. Planom bilansa uspeha planira se neto
dobitak, čime se definiše rentabilnost u poslovanju preduzeća kao i činioci očuvanja i
uvećanja imovine preduzeća i održavanja njegove solventnosti. U okviru izrade ovog plana
utvrdjuju se rizici i ispituje se mogućnost njihovog smanjenja. Plan bilansa uspeha pokazuje
očekivani iznos i strukturu finansijskog rezultata preduzeća za odredjeni period. Ovaj plan se
analitički rasčlanjuje po mesecima i tromesečno odnosno po vrstama proizvoda, prodajnim
teritorijama i kupcima. Plan bilansa stanja izražava mogućnost održavanja solventnosti i
finansiranja u kraćim i dužim razdobljima u toku planskog perioda, a time i za čitav planski
period.
35
On treba da pokaže očekivano finansijsko stanje preduzeća krajem planske godine kao
i na kraju meseca odnosno tromesečja u toku odredjene godine. Planiranje novčanih tokova
gotovine obuhvata planiranje priliva i odliva novca preduzeća, što je preduslov za solventnost
preduzeća. Iz projektovanih bilansa mogu se saznati očekivani neto novčani tokovi. Gotovina
predstavlja vitalnu snagu preduzeća. Preduzeće nije u mogućnosti da idealno uskladi novčana
primanja i novčana davanja iz tekućeg poslovanja. Zato preduzeće održava saldo gotovine
koji predstavlja zalihu novca. Kolika će biti veličina tog salda zavisi od veličine preduzeća,
delatnosti, obima poslovanja i sl. Preduzeće treba da raspolaže sa izvesnim rezervama
gotovog novca da bi moglo da interveniše u slučaju vanrednih izdataka.
Postoji više instrumenata kontrole tokova gotovine, primanja i izdavanja novca. U te

instrumente spadaju izveštaji o tokovima gotovine i planovi budućih potreba za gotovinom.
Izveštaji o tokovima gotovine pokazuju promene salda gotovine u proteklom periodu. Planovi
novčanih tokova analiziraju buduća primanja i davanja koja će se odraziti na povećanje ili
smanjenje salda gotovine. Postoji veliki broj faktora koji utiču na tokove gotovine među
kojima su, obim i dinamika poslovne aktivnosti, cena nabavke i prodaje, uslovi kreditiranja,
uslovi nabavke i sl.Postoje bilansni i dinamički metodi planiranja gotovine. Bilansni metodi
podrazumevaju poznavanje informacija koje se odnose na finansijsko stanje preduzeća na
početku planskog perioda, planirani obim proizvodnje, planirani obim poslovne aktivnosti sa
očekivanom strukturom bilansa uspeha u istom periodu i raspodelom planiranog rezultata.
Dinamički plan gotovine razradjuje se u tri sukcesivne faze:
 plan primanja i izdavanja gotovine,

 plan suficita i deficita gotovine i
 plan finansiranja.
U prvoj fazi donosi se plan primanja i izdavanja gotovine kojim se projektuju primanja
i izdavanja gotovine po različitim osnovama. U drugoj fazi donosi se plan suficita i deficita
gotovine kojom se konfrontiraju primanja i izdavanja za željene intervale i utvrdjuje se deficit
ili suficit gotovine krajem svakog intervala. Trećom fazom donosi se plan finansiranja kojim
se prati dinamika zaduživanja i otplate u zavisnosti od toga da li se radi o periodičnom
deficitu ili suficitu gotovine.
36
5. POSTUPCI JAVNE NABAVKE
5.1.Osnovni oblici postupka javne nabavke
Kada utvrdi nepravilnost u konkretnom postupku javne nabavke, u praksi to znači da

se Agencija obraća ugovornom organu dopisom u kojem će ukazati na uočene nepravilnosti.
Naložit će da se iste otklone, ako je iste moguće otkloniti u Zakonom utvrđenom roku.
Ukoliko nije moguće ispraviti nepravilnost u zakonskom roku, tada se preporuka

odnosi na sve buduće postupke javnih nabavki.
Izuzetno, preporuka za otklanjanje nepravilnosti može podrazumijevati i poništenje

postupka u kojem je utvrđena nepravilnost koju nije moguće ukloniti u zakonom određenom
roku, ako se radi o nepravilnosti koja onemogućava pravično i zakonito okončanje konkretnog
postupka.
Ugovorni organ je dužan postupiti po dopisu Agencije, otkloniti nepravilnosti ukoliko

je iste moguće otkloniti u Zakonom utvrđenom roku. Dužan je o tome obavijestiti Agenciju
najkasnije u roku od sedam dana od dana otklanjanja uočenih nepravilnosti.
Ako ugovorni organ ne postupi po dopisu Agencije, dužan je u roku od sedam dana od
prijema tog dopisa obavijestiti Agenciju o razlozima zbog kojih nije otklonio uočene
nedostatke.
U slučaju da se prijem dopisa za ispravku nepravilnosti vremenski podudara s

periodom suspenzije postupka zbog žalbenog postupka iz čl. 94. do 114. Zakona, ugovorni
organ ne postupa po dopisu Agencije, ali je dužan istu izvijestiti o tome.
Agencija u dopisu ugovornom organu ukazuje da će, u slučaju da u ostavljenom roku

ne otkloni uočenu nepravilnost, osim u opravdanim slučajevima zbog kojih nije bilo moguće
ukloniti nepravilnost, informacije o navedenome biti prikazane u redovnom godišnjem
izvještaju o praćenju postupaka javnih nabavki za prethodnu godinu.
37
5.2.Otvoreni postupak
Otvoreni i ograničeni postupak su osnovni i redovni postupci, pregovarački postupak i

takmičarski dijalog su izuzeci uz ispunjavanje određenih uslova, dok su konkurentski zahtjev
za dostavu ponuda i direktni sporazum postupci koji se koriste za nabavke manjih vrijednosti.
Otvoreni postupak je postupak u kojem svaki zainteresirani ponuđač, koji ispunjava uslove
lične, ekonomske i finansijske sposobnosti, može dostaviti ponudu.
Za provođenje otvorenog postupka ugovorni organ:
 priprema tendersku dokumentaciju;

 objavljuje obavještenje o javnoj nabavci;
 stavlja na raspolaganje tendersku dokumentaciju privrednim subjektima;
 provodi javno otvaranje blagovremeno primljenih ponuda;
 provjerava kvalifikaciju ponuđača prema uslovima učešća;
 ocjenjuje ponude prema unaprijed definiranim kriterijima;
 obavještava ponuđače o ishodu postupka;
 nudi ugovor najuspješnijem ponuđaču; i
 objavljuje obavještenje o potpisanom ugovoru.
5.3.Ograničeni postupak
Ograničeni postupak je postupak u dvije faze u kojem privredni subjekat na osnovu

obavještenja o nabavci može zahtijevati učešće, a nakon obavljene kvalifikacije ugovorni
organ poziva sve kvalificirane kandidate da podnesu ponude. Prilikom provođenja
ograničenog postupka, postoje dvije faze: faza pretkvalifikacije i faza poziva za dostavljanje
ponuda. U fazi pretkvalifikacije, ugovorni organ poziva zainteresirane kandidate da se na
osnovu dokumentacije dostupne za ovu fazu prijave za učešće u tenderu. Kvalifikovanim
kandidatima se zatim u drugoj fazi dostavlja tenderska dokumentacija na osnovu koje
dostavljaju svoje ponude.
38
5.4.Pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci
Pregovarački postupak je postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima

ugovora s jednim ili više pozvanih ponuđača. Pregovarački postupak može biti sa objavom
obavještenja ili bez objave obavještenja na osnovu uslova koji su navedeni u Zakonu.
Pregovarački postupak zahtijeva da se nakon odabira kvalificiranih kandidata isti

pozovu da učestvuju u pregovorima o tehničkim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima
ugovora. Ugovorni organ pregovara sa svakim kandidatom posebno, prilikom čega je dužan
da im postavi iste zahtjeve i pruži iste informacije. Na osnovu pregovora, svim kandidatima
dostavlja se tenderska dokumentacija za dostavljanje ponuda. Nakon javnog otvaranja
blagovremeno primljenih ponuda, najuspješnijem ponuđaču, u skladu s kriterijima utvrđenim
u tenderskoj dokumentaciji, nudi se ugovor.
Mogucnost primjene pregovarackog postupka s objavom obavjestenja o nabavci sa

aspekta kategorije ili vrste ugovornog organa. Faze pregovarackog postupka s objavom
obavjestenja o nabavci i opci uslovi za pokretanje pregovarackog postupka s objavom
obavjestenja. Opci uslovi za primjenu pregovarackog postupka s objavom obavjestenja
(nabavka roba, usluga ili radova). Posebni uslovi za primjenu pregovarackog postupka s
objavom obavjestenja kada je u pitanju nabavka usluga. Nabavka usluga pregovarackim
postupkom s objavom obavjestenja o nabavci nakon otvorenog ili ogranicenog postupka ili
takmicarskog dijaloga u kojim su dostavljene sve nekvalifikovane ponude.
Nabavka usluga kada nije moguce prethodno odredivanje ukupne cijene zbog prirode
usluga ili rizika povezanih sa izvršavanjem predmeta nabavke. Nabavka usluga
pregovarackim postupkom s objavom obavjestenja o nabavci prema clanu 20. stav (2)
Zakona. Posebni uslovi za primjenu pregovarackog postupka s objavom obavještenja kada je
u pitanju nabavka radova. Obaveze ugovornog organa u provodenju pregovarackog postupka
s objavom obavještenja o nabavci.
39
5.5.Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci
Mogucnost primjene pregovarackog postupka bez objave obavještenja o nabavci s

aspekta kategorije ili vrste ugovornog organa. Faze pregovarackog postupka bez objave
obavjestenja o nabavci i opci uslovi za pokretanje pregovarackog postupka bez objave
obavjestenja. Opci uslovi za primjenu pregovarackog postupka bez objave obavjestenja
(nabavka roba, usluga ili radova). Posebni uslovi za primjenu pregovarackog postupka bez
objave obavjestenja za nabavku usluga. Posebni uslovi za primjenu pregovarackog postupka
bez objave obavjestenja za nabavku robe. Posebni uslovi za primjenu pregovarackog postupka
bez objave obavjestenja za nabavku radova.
Obaveze ugovornog organa u provodenju pregovarackog postupka bez objave

obavještenja o nabavci:
 Izrada tenderske dokumentacije

 Provjera kvalifikacija kandidata i obavjestavanje ucesnike o rezultatima prvog dijela
postupka
 Pozivanje kvalifikovanog / kvalifikovanih kandidata
 Pregovori
 Poziv za dostavljanje konacnih ponuda
 Otvaranje konacnih ponudaIzbor najpovoljnijeg ponudaca
 Objava obavještenja o nabavci i dostavljanje izvještaja Agenciji za javne nabavke.
5.6.Konkurentski zahtjev
Konkurentski zahtjev za dostavu ponuda se može koristiti ukoliko je procijenjena

nabavka robe ili usluge manja od 50.000,00 KM, a u slučaju radova manja od 80.000,00 KM.
U ovom postupku ugovorni organ upućuje zahtjev za dostavu ponuda određenom broju
ponuđača (najmanje tri) i objavljuje obavještenje o nabavci na portalu javnih nabavki.
40
5.7.Direktni sporazum
Postupak direktnog sporazuma se može provesti kada je procjenjena vrijednost

istovrsnih roba, usluga ili radova na godišnjem nivou jednaka ili manja od 6.000,00KM.
Ugovorni organ može tokom jedne godine za isti predmet nabavke potrošiti do 6.000,00KM
putem ovog postupka. Ugovorni organ može započeti postupak direktnog sporazuma ako je
takva nabavka predviđena planom nabavki ili kada ugovorni organ donese posebnu odluku o
pokretanju direktnog sporazuma u skladu s članom 17. stav (1) Zakona.
Procjenjivanje vrijednosti javne nabavke koja se dodjeljuje direktnim sporazumom

vrši se u skladu s članom 15. Zakona. Procijenjena vrijednost mora biti važeća u trenutku
kada ugovorni organ zatraži prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više privrednih
subjekata. Postupak direktnog sporazuma započinje donošenjem odluke ili rješenja u pisanom
obliku koje sadrži sve elemente iz člana 18. stav (1) Zakona.
Ugovorni organ ispituje tržište te traži pisani prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili
više privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost koja je predmet javne nabavke. Nakon što
primi prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više ponuđača, a prije zaključivanja direktnog
sprazuma, ugovorni organ:
 pregovara sa ponuđačem/ponuđačima o cijeni i/ili

 prihvata prijedlog cijene ili ponudu jednog ponuđača i/ili
 provodi drugu vrstu postupka definisanu Zakonom.
Direktni sporazum smatra se zaključenim:
 Kod nabavki čija vrijednost iznosi do 1.000,00 KM, prilaganjem računa ili druge
odgovaruće dokumentacije;
 Kod nabavki čija vrijednost je viša od 1.000,00KM, ugovorni organ je dužan zaključiti
ugovor.
41
Plaćanje u slučaju direktnog sporazuma može se izvršiti gotovim novcem ukoliko je
tako ugovoreno i ukoliko se radi o nabavci čija ukupna vrijednost ne prelazi 1.000, 00 KM (
hiljadu konvertibilnih maraka), a shodno Uredbi o uslovima i načinu plaćanja gotovim
novcem ( Sl. Glasnik RS br. 97/03 i 1/04 ), te ukoliko bude gotovinskih sredstava za plaćanje
ili trezorskim putem ukoliko nije ugovoreno gotovinsko plaćanje ili se radi o iznosu preko
1.000, 00 KM.
42
6. PRIMJENA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA U JAVNOM PREDUZEĆU
“PUTEVI BRČKO” D.O.O.BRČKO DISTRIKT BIH
6.1.Pravna legislativa i provođenje postupaka javne nabavke
Odredbama člana 74 Zakona o javnim nabavkama BiH je propisano da Javno

preduzeće, kao ugovorni organ, objavljuje obavještenje o dodjeli svih ugovora iz zaključenih
okvirnih sporazuma u toku jedne godine, najkasnije 30 dana od isteka kalendarske godine.
Preduzeće je tokom 2016. godine zaključilo 6 okvirnih sporazuma u ukupnom iznosu od
991.622,10 KM za nabavke: vertikalne saobraćajne signalizacije, radova na održavanju
puteva (dva puta), goriva i maziva, usluga geomehaničkog ispitivanja i radova na održavanju
putnog pojasa i signalizacije.
Na osnovu okvirnih sporazuma zaključenih tokom 2016. godine i okvirnih sporazuma

iz prethodnih godina koji su važili u 2016. godini Javno preduzeće je izvršilo nabavke i
sklopilo ugovore o isporuci roba, usluga i radova. Revizijom smo ustanovili da Javno
preduzeće nije objavilo obavještenje o dodjeli svih ugovora u toku jedne godine, najkasnije 30
dana od isteka kalendarske godine, što nije u skladu sa odredbama člana 74 Zakona o javnim
nabavkama BiH.
6.2.Priprema i sadržaj tenderske dokumentacije
Član 53. Zakona o javnim nabavkama navodi da je ugovorni organ dužan pripremiti
tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima te u
tenderskoj dokumentaciji dati potpune informacije o uvjetima ugovora i postupku dodjele
ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno
ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi.
Tenderska dokumentacija je osnovni i najvažniji dokument u svakom postupku javne

nabavke, a njena priprema bez sumnje predstavlja najvažniji segment prilikom provođenja
postupka javne nabavke. Od sadržaja tenderske dokumentacije u najvećem broju slučajeva
zavisi ishod postupka javne nabavke, odnosno to da li će ugovorni organ blagovremeno doći
do potrebnog ugovora zbog kojeg je raspisao javnu nabavku. Bez kvalitetno pripremljene
tenderske dokumentacije ne može se uspješno okončati postupak javne nabavke.
43
Tenderska dokumentacija mora biti pripremljena uz uvažavanje svih odredbi Zakona i
podzakonskih akata. Ponude, odnosno zahtjevi za učešće se evaluiraju isključivo na osnovu
uvjeta i zahtjeva iz tenderske dokumentacije. U ugovor o javnoj nabavci ili okvirni sporazum
mogu biti uneseni samo podaci koji su ranije dati u tenderskoj dokumentaciji. Stoga tenderska
dokumentacija mora sadržavati jasne, nedvosmislene, potpune i precizne podatke o budućem
ugovoru, kao i sva potrebna pojašnjenja o načinu pripreme ponude. Pri tome je posebno
značajno da se poštuju opći principi javnih nabavki u svakom dijelu tenderske dokumentacije
(uvjeti za kvalifikaciju, tehničke specifikacije, kriteriji za dodjelu ugovora i dr.), kako bi se
ponude mogle pripremiti i porediti na stvarno konkurentskoj osnovi.
6.3.Sadržaj tenderske dokumentacije
Tenderska dokumentacija sadrži minimalno sljedeće informacije:
 naziv i adresu ugovornog organa te osobu za kontakt od koje kandidati/ponuđači mogu

tražiti informacije ili pojašnjenje;
 izabrani postupak dodjele ugovora i podatak o tome predviđa li se zaključivanje
okvirnog sporazuma;
 opis robe, usluga ili radova te navođenje oznake i naziva iz JRJN-a;
 količinske specifikacije za robu ili opis posla ili zadatka za usluge i radove i tehničke
specifikacije;
 mjesto isporuke robe ili izvršenja usluge ili izvođenja radova;
 naznaku mogućnosti za podnošenje ponuda po lotovima;
 rokove za isporuke robe; izvršenje usluga; izvođenje radova;
 navođenje mogućnosti za podnošenje alternativnih ponuda i minimalne zahtjeve koji
moraju biti ispunjeni u slučaju alternativnih ponuda;
 minimalne uvjete za kvalifikaciju kandidata, odnosno ponuđača, kao i dokaze na
osnovu kojih se vrši ocjena;
 kriterij za dodjelu ugovora utvrđen kao „ekonomski najpovoljnija ponuda“ s
potkriterijima ili „najniža cijena“;
 period važenja ponuda;
 garanciju za ozbiljnost ponude, garanciju za dobro izvršenje posla i svako drugo
traženo osiguranje za privremena plaćanja;
 mjesto, datum i vrijeme za prijem zahtjeva za učešće, odnosno ponuda;
44
 mjesto, datum i vrijeme otvaranja ponuda;
 informaciju o kalkulaciji cijene, ako je primjenjivo;
 zahtjev u pogledu upotrebe jezika;
 nacrt ugovora ili osnovne elemente ugovora.
Zakon taksativno navodi koje sve neophodne informacije mora imati svaka tenderska
dokumentacija. Za svaki pojedini postupak javne nabavke ugovorni organ će dati jasne i
potpune (naprijed navedene) informacije koje se odnose na konkretnu nabavku. Također,
detaljan sadržaj tenderske dokumentacije utvrđen je Uputstvom za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda.
6.4.Objavljivanje i dostavljanje tenderske dokumentacije
Član 55. Zakona o javnim nabavkama (u daljem tekstu: Zakon) u stavu (1) definiše
moguće načine preuzimanja tenderske dokumentacije, i to:
 lično preuzimanje u prostorijama ugovornog organa;

 na pismeni zahtjev kandidata/ponuđača;
 zajedno s pozivom za dostavu ponuda;
 objavljivanjem tenderske dokumentacije na portalu javnih nabavki na što će ukazati u
obavještenju o nabavci, u skladu s podzakonskim aktom koji donosi Agencija.
U skladu sa tačkom d) navedene odredbe Zakona, Uputstvo o uslovima i načinu
objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u
informacionom sistemu „E-nabavke“ („Službeni glasnik BiH“, br. 90/14 i 53/15), između
ostalog, reguliše i pitanje objave i preuzimanja tenderske dokumentacije, te u vezi s tim, i
pojašnjenje tenderske dokumentacije.
Član 9. stav (4) navedenog uputstva izričito navodi da ako ugovorni organ objavi
tendersku dokumentaciju u sistemu „E-nabavke“, tenderska dokumentacija se ne može
dostavljati na druge načine predviđene članom 55. stav (1) tač. a)-c) Zakona.
Također, član 10. stav (1) Uputstva omogućava preuzimanje tenderske dokumentacije
isključivo nakon završenog postupka registracije. Ističemo da je sam postupak registracije je
vrlo jednostavan, kratko traje i prije svega je besplatan.
45
Postupak registracije i nakon toga preuzimanje tenderske dokumentacije je neophodno
iz više razloga, ali prije svega zbog same identifikacije ponuđača za dati postupak javne
nabavke, momenta preuzimanja tenderske dokumentacija zbog računanja roka za žalbu,
omogućavanja pojašnjenja tenderske dokumentacije, prijema naknadnih eventalnih izmjena
i/ili dopuna tenderske dokumentacije, a i učešća ponuđača u e-aukciji, a nakon toga i u
potpunim elektronskim nabavkama.
Dakle, sistem „E-nabavke“ je i razvijen u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima,

te u skladu s tim postoje određene validacije. Naime, u situaciji kada je tenderska
dokumentacija objavljena na Portalu javnih nabavki i kada ugovorni organ objavljuje
obavještenja o dodjeli ugovora, odnosno dostavlja izvještaje, tada sistem omogućava odabir
samo onih ponuđača koje je sam sistem evidentirao kao preuzimaoce tenderske
dokumentacije na Portalu.
Iz navedenog jasno proizilazi da u slučaju kada ugovorni organ tendersku

dokumentaciju objavi u sistemu „E-nabavke“ to postaje jedini mogući način preuzimanja
tenderske dokumentacije u tom postupku. Ponuda ponuđača koji nije preuzeo tendersku
dokumentaciju na gore predviđen način, neće ni biti predmet pregleda i ocjene ponuda.
Dakle, svaki ponuđač koji ima namjeru učestvovati u postupku javne nabavke dužan je
preuzeti tendersku dokumentaciju, jer je ista preduslov i materijal za pripremu ponude.
Međutim, važno je istači kada su u pitanju izmjene tenderske dokumentacije. U

situaciji kada ponuđač preuzme osnovnu tendersku dokumentaciju, a ne preuzme izmjenu
tenderske dokumentacije, a dostavi ponudu koja ispunjava sve uslove iz tenderske
dokumentacije, mišljenja smo da nema smetnji da ugovorni organ takvu ponudu ocjeni kao
prihvatljivu u smislu člana 2. stav (1) tačka l) alineja 1. Zakona.
Naime, ovdje treba staviti težište na pitanje šta su izmjene tenderske dokumentacije?
Naime, iste mogu biti čisto formalne prirode ili činiti ispravku tehničke greške u tenderskoj
dokumentaciji, koje suštinski ne zahtjevaju od ponuđača da izvrši izmjene ponude koju
priprema. Primjer za navedeno je recimo ukoliko ugovorni organ kroz izmjenu tenderske
dokumentacije izmjeni mjesto javnog otvaranja ponuda u tom slučaju takav podatak nije bitan
podatak za pripremu ponude i takva ponuda može biti prihvatljiva iako ponuđač u
konkretnom slučaju nije preuzeo izmjenu tenderske dokumentacije.
46
U protivnom, ukoliko se radi o izmjeni tenderske dokumentacije koja podrazumjeva
suštinsku promjenu predmeta nabavke ili uslova propisanih u tenderskoj dokumentaciji, a
ponuđač ne preuzme izmjenu tenderske dokumentacije i dostavi ponudu, u tom slučaju
njegova ponuda vjerovatno neće ni ispunjavati uslove propisane tenderskom dokumentacijom
i bit će ocijenjena kao neprihvatljiva u smislu člana 2. stav (1) tačka l) alineja 2. Zakona.
Ukoliko ponuda ispunjava uslove propisane tenderskom dokumentacijom mišljenja smo da
nema smetnji da ugovorni organ takvu ponudu ocjeni kao prihvatljivu u smislu člana 2. stav
(1) tačka 1) alineja 1. Zakona.
Što se tiče preuzimanja pojašnjenja tenderske dokumentacije, ističemo da ponuđač ne

„preuzima“ pojašnjenja tenderske dokumentacije, nego ga pregleda, odnosno čita uz
mogućnost preuzimanja izvještaja o pitanjima i odgovorima. Takođe, pojašnjenje tenderske
dokumentacije može, ali i ne mora prouzrokovati izmjenu ili dopunu tenderske
dokumentacije.
U svakom slučaju ponuđač koji ne pregleda pojašnjenje rizikuje da njegova ponuda ne

bude ocjenjena kao prihvatljiva. Međutim, to što nije pogledao pojašnjenjenje ne može biti
razlog za odbacivanje ponude, pod uslovom da je i dalje njegova ponuda prihvatljiva.
6.5.Evaulacija ponuda i primjena E –aukcije
Članom 1. stav (3) Pravilnika o uslovima i načinu korištenja e-aukcije (“Službeni

glasnik BiH” broj 66/16) određeno je da je e-aukcija način provođenja dijela postupka javne
nabavke, koji uključuje podnošenje novih cijena, izmijenjenih naniže, ili cijena i novih
(poboljšanih) vrijednosti koje se odnose na određene elemente ponuda, a odvija se nakon
početne ocjene ponuda i omogućava njihovo rangiranje pomoću automatskih metoda
ocjenjivanja u informacionom sistemu e-Nabavke.
Nadalje, član 2. stav (2) Pravilnika definiše da u slučaju primjene e-aukcije, tenderska
dokumentacija mora sadržavati odgovarajuće informacije o procesu e-aukcije i podkriterije
koji će biti predmet e-aukcije, pod uslovom da se ti podkriteriji mogu kvantitativno odrediti i
izraziti u brojevima ili postocima, odnosno kroz matematičku formulu, u slučaju primjene
kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda. U slučaju kriterija ekonomski najpovoljnija
ponuda, ocjena ponuda se vrši samo po podkriterijima definisanim u sistemu e-Nabavke.
47
U sistemu e-Nabavke u okviru podkriterija ekonomski najpovoljnija ponuda
predefinisana tri podkriterija koje je moguće koristiti za e-aukciju, i to:
 Cijena,
 Rok isporuke, i
 Garancija.
Nadogradnjom informacionog sistema e-Nabavke u narednom periodu će biti
omogućeno da se koriste i drugi podkriteriji, pod uslovom da se mogu kvantitativno izraziti.
Članom 4. stav (6) Pravilnika o uslovima i načinu korištenja e-aukcije (“Službeni

glasnik BiH” broj 66/16) – u daljem tekstu: Pravilnik, određeno je da se svi ponuđači koji su
podnijeli prihvatljive ponude, momentom zakazivanja e-aukcije obavještavaju istovremeno
putem informacionog sistema sistema e-Nabavke ( u daljem tekstu: sistem e-Nabavke), o
slijedećem:
 datumu i vremenu početka e-aukcije,

 prethodno određenom trajanju e-aukcije,
 broju postupka javne nabavke i broju lota, ukoliko je postupak podijeljen na lotove,
 poziciji na rang listi u početnoj ocjeni ponuda,
 ukupnom broju bodova u slučaju ekonomski najpovoljnije ponude,
 da li se na ponudu primjenjuje preferencijalni tretman domaćeg.
Nadalje, članom 1. stav (3) Pravilnika je određeno da je e-aukcija način provođenja
dijela postupka javne nabavke, koji uključuje podnošenje novih cijena, izmijenjenih naniže, ili
cijena i novih (poboljšanih) vrijednosti koje se odnose na određene elemente ponuda, a odvija
se nakon početne ocjene ponuda i omogućava njihovo rangiranje pomoću automatskih metoda
ocjenjivanja u sistemu e-Nabavke.
Također, u članu 3. stav (1) Pravilnika je navedeno da prije zakazivanja e-aukcije

ugovorni organ u sistem e-Nabavke unosi sve prihvatljive ponude. E-aukciju treba shvatiti
kao jednu dodatnu aktivnost u postupku javne nabavke (u cilju efikasnijeg korištenja javnih
sredstava) koja neće narušavati način provođenja postupka. Ugovorni organ, odnosno
Komisija za nabavke nakon javnog otvaranja ponuda, na zatvorenoj sjednici analizira ponude
i utvrđuje prihvatljivost istih. Prema tome, Komisija je počela sa radom na Zapisniku o ocjeni
ponuda u kojem će konstatovati i obrazložiti koje su ponude prihvatljive, a koje nisu, te će
zakazati e-aukciju unosom prihvatljivih ponuda.
48
Ponuđači čije ponude nisu prihvatljive se u ovoj fazi ne obavještavaju o tome. Ukoliko
bi se ponuđači prije zakazivanja e-aukcije obavijestili da njihove ponude nisu prihvatljive tada
bi se izgubio princip „jednofaznosti“ postupka ukoliko govorimo o otvorenom postupku i
postupku konkurentskog zahtjeva za dostavljanje ponuda.
Postoji razlika u odnosu na višefazne postupke, odnosno ograničeni i pregovarački

postupak sa objavom obavještenja o nabavci (nakon kojih je moguća e-aukcija) gdje se
ponuđači nakon pretkvalifikacione faze obavještavaju da li su kvalifikovani ili ne, ali to je
svakako karakteristika višefaznih postupaka bez obzira da li je predviđena e-aukcija ili ne.
Nakon što se okonča e-aukcija ugovorni organ, odnosno Komisija za nabavke nastavlja raditi
na Zapisniku o ocjeni ponuda u kojem će konstatovati rezultate e-aukcije (preporuka je da se
priloži Izvještaj o toku i završetku e-aukcije koji se može generisati iz sistema) i dati
preporuku ugovornom organu.
Ugovorni organ okončava postupak u skladu sa članom 69. Zakona o javnim

nabavkama (“Službeni glasnik BiH” br.39/14) – daljem tekstu: Zakon i donosi odluku koju u
skladu sa članom 71. Zakona dostavlja svim ponuđačima koji su blagovremeno dostavili
ponude, naravno zajedno sa Zapisnikom o ocjeni ponuda. Ponuđači čije ponude nisu
prihvatljive, po prijemu navedene odluke i Zapisnika mogu osporavati neprihvatljivost svoje
ponude izjavljivanjem žalbe u roku iz člana 101. stav (1) tačka d) Zakona.
Prema članku (2) stavak (2) Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja e-aukcije
(“Službeni glasnik BiH” br. 66/16) – u daljnjem tekstu; Pravilnik, u slučaju primjene e-
aukcije, tenderska dokumentacija mora sadržavati odgovarajuće informacije o procesu e-
aukcije i podkriterije koji će biti predmet e-aukcije, pod uvjetom da se ti podkriteriji mogu
kvantitativno odrediti i izraziti u brojevima ili postotcima, odnosno kroz matematičku
formulu, u slučaju primjene kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda.
U slučaju kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda, ocjena ponuda se vrši samo po

podkriterijima definiranim u sustavu e-Nabave. Članak 2. stavak (3) Pravilnika regulira da e-
aukcija nije moguća ukoliko su predmet nabave ugovori o uslugama i ugovori o radovima čiji
je predmet intelektualni rad, kao što je projektiranje radova, jer se takve ponude ne mogu
rangirati primjenom metoda automatskog elektronskog ocjenjivanja.
49
Dakle, radi se o onim uslugama ili radovima koji podrazumijevaju intelektualni rad, ali
se ocjenjivanje tog rada ne može iskazati objektivno, kvantitativno, kroz matematičku
formulu. Jedan od primjera je da se e-aukcija ne može primijeniti za nabave za koje bi se
inače primijenio ili mogao primijeniti natječaj za izradu idejnog rješenja. Naime člancima 33.i
34. Zakona o javnim nabavama je definiran natječaj za izradu idejnog rješenja kao i procedura
kako se isti provodi.
U konkretnom, ne postoji mogućnost objektivnog vrednovanja, već preovladava

subjektivni dojam članova povjerenstva, čiji sastav i potvrđuje da se izbor vrši na temelju
subjektivnih ocjena. Iz naprijed navedenog proizilazi da u tim slučajevima nije moguće
predvidjeti e-aukciju, a što su slučajevi predviđeni člankom 2. stavak (3) Pravilnika. Shodno
gore navedenom, za usluge projektovanja nije moguće predvidjeti e-aukciju.
Prema članku 2. stavak (1) točka l) Zakona o javnim nabavama (“Službeni glasnik
BiH” br. 39/14) – daljem tekstu: Zakon, ponuda je dokument koji podnosi ponuditelj, pri
čemu nudi isporuku robe, pružanje usluge ili izvođenje radova, pod uvjetima koje određuje
ugovorno tijelo u tenderskoj dokumentaciji.
Ponuda može biti:
 prihvatljiva- ako ispunjava sve uvjete koji se traže tenderskom dokumentacijom,

 neprihvatljiva- ako ne ispunjava uvjete koji se traže tenderskom dokumentacijom.
Nadalje, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja e-aukcije (“Službeni glasnik BiH”

broj: 66/16) – u daljem tekstu: Pravilnik, nije eksplicitno propisao što ugovorno tijelo treba
uraditi kada je u pitanju konkurentski zahtjev za dostavu ponuda, a neke od cijene premašuju
50.000,00KM i u pitanju su robe ili usluge te je predviđeno provođenje e-aukcije. Ovaj
Pravilnik isključivo barata pojmom „prihvatljive ponude“.
Međutim, podsjećamo na samu definiciju e-aukcije iz članka 1. stavak (3) Pravilnika

koja glasi: „E-aukcija je način provođenja dijela postupka javne nabave, koji uključuje
podnošenje novih cijena, izmijenjenih naniže, ili cijena i novih (poboljšanih) vrijednosti koje
se odnose na određene elemente ponuda, a odvija se nakon početne ocjene ponuda i
omogućava njihovo rangiranje pomoću automatskih metoda ocjenjivanja u informacijskom
sustavu e-Nabave.“
50
U odnosu na sve gore navedeno, mišljenja smo da bi bilo svrsishodno i efikasno
dopustiti sudjelovanje u e-aukciji i ponuditeljima čije ponude premašuju iznos od
50.000,00KM , jer će pomenuti zasigurno snižavati svoju cijenu i na taj način u krajnjoj liniji
učiniti svoje ponude prihvatljivim u pogledu cijene.
Prema članu 1. stav (3) Pravilnika o uslovima i načinu korištenja e-aukcije (“Službeni
glasnik BiH” br. 66/16) – u daljem tekstu: Pravilnik, e-aukcija je način provođenja dijela
postupka javne nabavke, koji uključuje podnošenje novih cijena, izmijenjenih naniže, ili
cijena i novih (poboljšanih) vrijednosti koje se odnose na određene elemente ponuda, a odvija
se nakon početne ocjene ponuda i omogućava njihovo rangiranje pomoću automatskih metoda
ocjenjivanja u informacionom sistemu e-Nabavke.
Nakon održane e-aukcije u postupku javne nabavke, ugovor se nudi prvorangiranom

ponuđaču, po cijeni koja je postignuta u e-aukciji. Nakon donošenja odluke o izboru
najpovoljnije ponude, svaki ponuđač koji je učestvovao u tom postupku, ima pravo uvida, u
skladu sa članom 11. stav (5) Zakona o javnim nabavkama (“Službeni glasnik BiH” br. 39/14)
– u daljem tekstu: Zakon. U slučaju da je prilikom uvida uočeno da je ponuda jednog ili više
ponuđača neprihvatljiva, može se izjaviti žalba, u skladu sa čl.99. i 101. Zakona.
Ukoliko ugovorni organ ili Ured za razmatranje žalbi, postupajući po žalbi utvrde da je
ponuda jednog ili više ponuđača neprihvatljiva, svojom odlukom može vratiti predmet na
ponovnu evaluaciju i odlučivanje.
Ako nakon ponovne evaluacije ponuda ostane samo jedna prihvatljiva ponuda, onda se
ne zakazuje ponovo e-aukcija, već se dodjeljuje ugovor ponuđaču koji je dostavio prihvatljivu
ponudu, i to po cijeni koja je data u ponudi, a ne prema cijeni koja je postignuta e-aukcijom
Kod kriterija ekonomski najpovoljnije ponude rang u kojem se ponuditelji mogu

kretati prilikom podnošenja ponuda se računa tako što se u svakom krugu e-aukcije izračuna
rang 0,1% do 10% od cijene svakog ponuditelja ponaosob. Kod kriterija najniže cijene u
svakom trenutku postoji samo jedan rang za sve ponuditelje, dok kod kriterija ekonomski
najpovoljnije ponude postoji onoliko rangova koliko ima ponuđača u e-aukciji.
51
Bitno je naglasiti da ponuditelji tijekom e-aukcije obaraju prvobitno ponuđenu cijenu,
a ne da daju popust na istu. Napominjemo da se relativni raspon 0,1 do 10% koristi samo kako
bi se izračunao apsolutni raspon u kojem ponuditelji mogu obarati cijenu, a sve u cilju jedne
vrste zaštite kako ponuditelji ne bi „jednim klikom“ spustili cijenu odmah za npr. 90% što
može dovesti u pitanje samu nabavu.
Naravno, ukoliko ponuditelj ima namjeru da obori cijenu za npr. 30% ili čak i više, to
mu neće biti zabranjeno, s tim da će kod kriterija najniže cijene samo jednim klikom doći na
prvo mjesto, jer kod ovog kriterija svako obaranje cijene može ići samo ispod trenutno najniže
cijene tijekom e-aukcije. Ovo pravilo ne vrijedi kod kriterija ekonomski najpovoljnije ponude.
Naime, u odnosu na početne cijene, ponuditelj koji je skuplji npr. 30% će morati više puta
oboriti cijenu ako želi da bude najjeftiniji. Međutim, za tako nečim možda neće imati ni
potrebe obzirom da i sa većom cijenom može biti najpovoljniji (jer i drugi podkriteriji utiču
na rezultat).
Također, ukoliko ne bi postojao navedeni raspon tada bi se desila i druga krajnost u

smislu da ponuditelji obaraju cijenu za 0,01 KM, čime bi e-aukcija mogla postati besmislena
ili bi se beskonačno odvukla zbog podnošenja nove cijene u posljednje dvije minute o čemu
govori članak 5. stavak (1) Pravilnika.
Dakle, svi ponuditelji koji su dostavili prihvatljive ponude mogu u više navrata davati
nove vrijednosti svojih ponuda, s tim da je u jednom „krugu“ moguće sniziti cijenu u rasponu
od 0,1 do 10% od najniže cijene/ponuđene cijene. Člankom 8. stavak (3) Pravilnika propisano
je da kada se ukupna cijena odnosi na tehničku specifikaciju koja se sastoji iz više pozicija
tada se svaka od pozicija umanjuje za isti postotak koliko iznosi konačno procentualno
umanjenje ukupne cijene postignute nakon e-aukcije, te se na tako umanjene cijene nudi
zaključenje ugovora najpovoljnijem ponuditelju u skladu sa članom 72. Zakona o javnim
nabavama.
Iz navedene odredbe Pravilnika je jasno da se zaključenje ugovora nudi

najpovoljnijem ponuditelju nakon što se sve pozicije umanje za isti postotak koliko je i
konačno procentualno umanjenje cijene nakon provedene e-aukcije. S obzirom da zaključenje
ugovora izabranom ponuditelju, u skladu sa člankom 72. Stav (1) Zakona, nudi ugovorno
tijelo koje je provelo postupak javne nabave, nema sumnje da umanjenje cijena takođe vrši
ugovorno tijelo, te tako umanjene cijene unosi u ugovor koji se onda dostavlja najpovoljnijem
ponuditelju na potpis.
52
Dakle, nakon održane e-akcije nije potrebno ponovno tražiti ponudu od najpovoljnijeg
ponuditelja jer ugovorno tijelo unosi nove cijene u ugovor koji dostavlja najpovljnijem
ponuditelju.
53
7. UNAPREĐENJE SISTEMA JAVNIH NABAVKI
7.1.Povećanje efikasnosti postupaka javnih nabavki
7.1.1. Interna i eksterna revizija poslovanja
Predmet rada eksterne revizije su najčešće finansijski izvještaji preduzeća. Revizija se

provodi s ciljem davanja mišljenja za javnost, o realnosti i objektivnosti finansijskih
izvještaja odnosno njihovoj usklađenosti sa zakonskim okvirom. Kriteriji na osnovu kojih se
prosuđuje realnost i objektivnost jesu računovodstvena načela i standardi te usvojene
računovodstvene politike preduzeća kod kojeg se obavlja revizija finansijskih izvještaja.Ako
su finansijski izvještaji usklađeni sa tim kriterijima tada revizor može u svom izvještaju istaći
da su finansijski izvještaji realni i objektivni.
Pri definisanju računovodstvenih politika bitno je slijedeće:
 Uvažiti poslovne politike preduzeća

 Zahtjeve koje nalaže Zakon o računovodstvu i reviziji i
 Zahtjevi koje nalažu Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja.
Pri definisanju postupaka ocjene realnosti i objektivnosti finansijskih izvještaja

naznačajnije mjesto zauzimaju:
 Međunarodni revizijski standardi i

 Kodeks profesionalne etike revizora
Primjena Standarda i Kodeksa je strogo obavezna kod eksterne neovisne revizije čije
nepoštivanje uzrokuje stroge kazne. Njezina uloga je vezana uz zaštita interesa vlasnika
kapitala.
Interna revizija u jednom preduzeću provodi stalnu i sveobuhvatnu kontrolu svih

aktivnosti iz poslovanja preduzeća naročito slijedeće:
 Praćenje, provjeru i unapređenje rada u preduzeću

 Identifikaciju rizika kojima je preduzeće izloženo ili može biti izloženo
 Ocjenu i vrednovanje sistema interne kontrole i
54
 Davanje odgovarajućih preporuka za otklanjanje nedostataka i uočenih nepravilnosti.
Odjel interne revizije treba da razmotri svu zakonsku regulativu vezano za poslovanje
preduzeća, zatim interne procedure i politike, principe, pravila, uputstva, pravilnike te odluke
i zaključke koje donose organi rukovođenja, a odnose se na upravljenje preduzećem.
Postupak ispitivanja usklađenosti poslovanja preduzeća sa navedenim kriterijima definisan
je: Međunarodnim Standardima interne revizije i Kodeksom etike internih revizora. Sve
službe i sektori, svi poslovni sistemi ,operacije i aktivnosti u preduzeću moraju biti predmet
ocjene interne revizije.
Cilj rada interne revizije jeste da pruži razumno uvjeravanje da je:
 Sistem upravljanja rizikom efikasan

 Sistem internih kontrola adekvatan, efikasan i efektivan,
 Proces upravljanja efektivan, da prati aktivnosti i definiše mjere odgovornosti.
Iz navedenog se zaključuje da su tri oblasti interne revizije, a odnose se na:
 rizik, kontrole i upravljanje - Osnovni zadatak, savremene interne revizije jeste da

istražuje,ispituje,analizira i ocjenjuje sisteme interne kontrole i njihovu efikasnost u
djelovanju svih funkcija u preduzeću i da o svojima nalazima izvještava najviši
menadžment i predlaže korektivne akcije i rješenja problema.
Djelokrug i ciljevi interne revizije se razlikuju od preduzeća do preduzeća, zavise od

njegove djelatnosti, organizacije, veličine i zahtjeva menadžmenta. Izvještaj internog revizora
podrazumijeva isticanje nedostataka u poslovanju, prijedlog korektivnih mjera za otklanjanje
nepravilnosti i praćene menadžmenta u realizaciji i provođenju predloženih mjera.
Obje vrste revizija se u svom djelovanju moraju pridržavati određenih zahtjeva i

pravila koje je postavila profesija. Zajedničko , za obje vrste revizija, to što su svojim
djelovanjem usmjerene na zaštitu i očuvanje kapitala. Obje revizije, svaka na svoj način, vrši
procjenu sistema internih kontrola i njihov zajednički interes je da taj sistem uspješno
funkcioniše.
55
Eksterna revizija se najčešće bavi učincima prošlih događaja , a interna revizija je
prvenstveno usmjerena budućnosti poslovanja preduzeća. Eksterni revizor sastavlja
standarizovani revizorski izvještaj o finansijskim izvještajima koji se distribuira različitim
interesnim grupama, a interni revizor sastavlja širi izvještaj koji je manje standardiziran i
distribuira ih menadžmentu koji je najznačajniji korisnik usluga interne revizije.
Ciljevi i djelokrug rada interne revizije su znatno širi u odnosu na cilj i djelokrug rada
eksterne revizije, mada se često isprepliću i dosta su slični, pa dio rada internih revizora može
biti koristan u radu eksternim revizorima.
7.1.2. Korupcija pri planiranju nabavki
Korupciju Transparency International definiše kao zloupotrebu (bilo kakve) povjerene

moći za sticanje vlastite koristi. Ona se najčešće događa prilikom interakcija između javnog i
privatnog sektora, ali nipošto ne treba zanemariti njene manifestacije unutar samo javnog ili
samo privatnog sektora (eng. private to private corruption). Upravo su nepropisni dogovori
između kandidata/ponuđača, tzv. koluzija (lat. collusio: tajni dogovor, sporazum u nepoštenu
svrhu) jedan od češćih oblika korupcije kada je riječ o javnim nabavkama.
Sam sukob interesa, kao značajan potencijal za korupciju u javnim službama, star je
koliko i državna uprava, a posljednjih godina je postao jedno od najvažnijih pitanja kojim se
bave ne samo zemlje u tranziciji, već i razvijene zemlje. To je rezultat rasta privatnog sektora
i posljedično sve većeg broja transakcija između javnog i privatnog sektora (javno
ugovaranje), što dovodi i do umnožavanja mogućnosti sukoba interesa. Pored toga, sve su
brojniji i prelazi pojedinaca, bivših nosilaca javnih funkcija u privatni sektor i obrnuto, sa
specifičnim znanjima, informacijama i stečenim kontaktima, koji pak stavljaju ova lica u
privilegovani položaj tokom eventualnih daljih poslovnih transakcija između nove i
prethodne, javne ili privatne, funkcije.
Ova i srodna pitanja, ako se ne regulišu na način da javni interes bude zaštićen, u
pravilu vrlo lako prelaze u korupciju, sa svim pratećim posljedicama po društvo i ekonomiju
(neadekvatna raspodjela javnih sredstava, narušavanje tržišne konkurencije, projekti i nabavke
koje ne zadovoljavaju javni interes, nedostatnog su kvaliteta, često rizični po život i zdravlje
ljudi; posljedično rastuće nepovjerenje u javni sektor i drugo).
56
Pitanje povjerenja u javni sektor, odnosno percipiranog integriteta javnih funkcija,
važno je i kao političko pitanje, pa se i sukob interesa po međunarodnim standardima
prevenira čak i kada postoji samo njegov privid.1 Prema procjenama OECD-a, korupcija
poskupljuje ugovore o nabavkama za prosječno 20% - 25%, a u nekim slučajevima gubici su i
preko 50% ukupne vrijednosti ugovora.
Postoje naravno i situacije gdje su ovi troškovi višestruki, što se postiže aneksiranjem
inicijalnog ugovora, prikazivanjem lažnih potreba za dodatnim robama, uslugama i radovima,
neopravdanim multipliciranjem procjenjene vrijednosti nabavki i drugo. Stoga, kao dio širih
globalnih reformi, i Direktive EU o javnim nabavkama iz 2014. godine, upravo pitanjima
sukoba interesa (integriteta) i korupcije daju poseban značaj. Prema Direktivi 2014/24/EU,
ponude koje nisu u skladu s tenderskom dokumentacijom, koje su primljene nakon roka za
predaju, kada postoji dokaz za tajni sporazum ili korupciju ili za koje su javni naručitelji
ustanovili da su izuzetno niske vrijednosti smatraju se nepravilnim ponudama.
Direktiva definiše sukob interesa (Član 24.) kao situaciju u kojoj osobe koje su
uključene, ili mogu da utiču na postupak dodjele ugovora od strane ugovornog organa, imaju
direktan ili indirektan finansijski, ekonomski ili drugi lični interes koji može ugroziti
nepristrasnost i nezavisnost postupka; te nalaže državama članicama da preuzmu korake da
spriječe, identifikuju i riješe sukobe interesa. Direktiva dalje prepoznaje proces prethodnih
(tehničkih) konsultacija kao posebno rizičan za pojavu korupcije. Naime, u okviru priprema
poziva za tendere, ugovorni organi mogu biti u situaciji da moraju prethodno da konsultuju
kompanije koje imaju relevantne informacije i ekspertizu. Takve kosultacije mogu dovesti do
situacija koje favorizuju konsultovane kompanije u odnosu na ostale potencijalne učesnike u
postupcima, čime se narušava konkurencija. Stoga Direktiva određuje sljedeće mjere vezane
za prethodne konsultacije (Član 40 - Prethodna provjera tržišta i član 41.
Prethodno sudjelovanje kandidata ili ponuđača):
 Ugovorni organi moraju preuzeti neophodne korake kako bi obezbijedili da učešće

kompanija koje su prethodno konsultovane ne utiče na konkurenciju u okviru
tenderske procedure, te da ne dovede postupak u pitanje;
 Svaka informacija u čijem je kreiranju određena kompanija učestvovala kao rezultat
prethodnih konsultacija, mora biti poslata ostalim kompanijama, učesnicama na
tenderu;
 Međutim, ova kompanija može biti isključena iz natjecanja samo u krajnjem slučaju i
57
to ako se ni na koji drugi način ne može garantovati jednak tretman svih kompanija
učesnica na tenderu.
Kao način osiguranja da sve zainteresovane kompanije imaju pristup svim

informacijama neke zemlje su propisale da se proces prethodnih konsultacija odvija putem
internet stranica, objavljivanjem osnovnih elemenata tenderske dokumentacije (opis predmeta
nabavke, tehničke specifikacije, kvalifikacioni uslovi kandidata ili ponuđača, kriteriji za
odabir ponude i posebni uslovi za izvršenje ugovora, što propisuje. Nakon toga, ugovorni
organ ima obavezu razmotriti sve pristigle komentare, izraditi izvještaj o prihvaćenim i
neprihvaćenim primjedbama i prijedlozima, te ga objaviti na internet stranicama. Sukob
interesa, ako ga nije moguće ukloniti drugim, manje drastičnim mjerama, predstavlja i osnov
za isključenje privrednih subjekata iz postupaka javnih nabavki (član 57 Direktive
2014/24/EU, Osnove za isključenje).
Generalno, osnove za isključenje iz postupka javnih nabavki su osnažene i proširene.

Pored osude za prevare i korupciju, razlozi za isključenje uključuju:
 Situacije u kojima kompanije neopravdano utiču na proces donošenja odluka koji vodi
do sklapanja ugovora;
 Lažne izjave u vezi sa procedurom za dodjelu javnog ugovora, bilo da se one odnose
na odsustvo osnova za isključenje, posjedovanje profesionalnih, tehničkih i
finansijskih kapaciteta ili izostanak slanja neophodnih sertifikata;
 Sporazumno narušavanje konkurencije, itd.
Međutim, svaka kompanija koja je isključena iz postupka može demonstrirati svoju

pouzdanost pružajući dokaze o koracima koje je preduzela u otklanjanju problema ili nastale
štete, osim u slučajevima kada je nadležni sud donio drugačiju odluku. Član 58. Direktive -
Kriteriji za odabir, daje mogućnost ugovornim organima da pretpostave da privredni subjekat
nema potrebnu stručnu sposobnost, ako je taj ugovorni organ odredio da je privredni subjekt u
sukobu interesa, što može negativno uticati na izvršenje ugovora. Izmjene ugovora u toku
njihovog trajanja, bez objavljivanja nove tenderske procedure, takođe često dovode do kršenja
pravila o javnim nabavkama.
58
Nova pravila zato uvode pojašnjenja i pojednostavljenja, s ciljem otklanjanja svih
mogućih sumnji u tom pogledu. Novi poziv za prikupljanje ponuda nije potreban za
modifikacije koje: o Nisu suštinske, odnosno ne mijenjaju prirodu ili ekonomsku ravnotežu
ugovora, o Čija vrijednost ne prelazi vrijednosne razrede za primjenu direktiva i koja je manja
od 10% vrijednosti originalnog ugovora za robe i usluge i 15% za radove, o Su specificirane u
ugovoru, bez obzira na njihovu vrijednost, o Proizilaze iz nepredvidivih događaja ili se
odnose na neophodne dopunske radove, proizvode i usluge koje, iz tehničkih razloga ili zbog
troškova, može obezbjediti samo kompanija koje trenutno ima ugovor.
U oba slučaja posljedični porast cijena ne može biti veći od 50% vrijednosti
inicijalnog ugovora. Član 83. Direktive – Upravljanje - propisuje obaveze trogodišnjeg
izvještavanja, između ostalog i o slučajevima prevare, korupciji, sukobu interesa i drugim
ozbiljnim nepravilnostima u javnim nabavkama. Pojedinačni izvještaji o postupcima za
dodjelu ugovora (član 84. Direktive), podrazumevaju takođe dio o otkrivenim sukobima
interesa i naknadno preduzetim mjerama.
Aktuelni Zakon o javnim nabavkama BiH, kao što je pominjano u brojnim prethodnim
izvještajima Transparency International u BiH, ne tretira adekvatno pitanja sukoba interesa
(član 52), obzirom da se u velikoj mjeri poziva na ostale važeće propise o sukobu interesa u
Bosni i Hercegovini. Međutim, ova je regulativa brojna, komplikovana, neusaglašena i
neučinkovita, a postoje i dalje pojedine javne funkcije koje ili nisu obuhvaćene propisima, ili
su pak neadekvatno tretirane u smislu prevencije i regulisanja sukoba interesa. U takvim
okolnostima, formulacija iz člana 52 stav (3) ZJN kojom se eventualne situacije sukoba
interesa učesnika u javnim nabavkama rješavaju u skladu sa postojećim propisima u BiH, je
neadekvatna i nedostatna.
Naredni problem vezan za član 52 je taj što je u stavu (4) sukob interesa eksplicitno
definisan samo za rukovodioce, te članove upravnih i nadzornih odbora ugovornih organa i to
prilično fleksibilno obzirom da im je dopušteno vlasništvo u kapitalu određenog privrednog
subjekta do20%, bez da se to smatra sukobom interesa. Zakon i podzakonski akt, u dijelu koji
se tiče uspostave i rada Komisije za nabavke, malo preciznije definišu sukob interesa i
zabrane za lica koja učestvuju u radu komisije, ali prethodne manjkavosti i dalje stoje.
59
Pored toga, članom 52. ZJN propisane su i prethodne konsultacije, ali nije propisana i
njihova transparentnost, tako da ovaj dio odredbi dodatno otvara vrata sukobu interesa i
korupciji. Ništavost ugovora sklopljenog u situaciji sukoba interesa, a što je po svim
relevantnim međunarodnim standardima neodvojivi segment rješavanja o sukobu interesa,
nije predviđena važećim propisima. Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
javnim nabavkama iz januara 2019 godine, sačinjenog od strane radne grupe koju je
imenovalo Vijeće ministara BiH, a u čijem je radu u određenoj mjeri učestvovao i
Transparency International BiH sa partnerskim organizacijama civilnog društva, mijenjane su
i odredbe koje se tiču sukoba interesa i korupcije.
Tako je u definicijama pojmova uvedena definicija nepravilne ponude – u pitanju je

ponuda koja nije u skladu sa tenderskom dokumentacijom ili je primljena izvan roka za
dostavu ponuda ili postoje dokazi o tajnom sporazumu ili korupciji ili nije rezultat tržišne
konkurencije ili je ugovorni organ utvrdio da je cijena ponude izuzetno niska. Ovo je
pozitivno riješenje, usklađeno sa Direktivama EU. Nacrt dalje propisuje prethodnu provjeru
tržišta za sve postupke, što je pozitivan pomak obzirom da je u važećem Zakonu to obaveza
samo za postupak direktnog sporazuma.
Međutim, u okviru istog, novog člana (član 9. Nacrta kojim se uvodi član 14.a ZJN)
predviđaju se i svojevrsne prethodne konsultacije, odnosno data je mogućnost ugovornim
organima da traže ili prihvate savjet nezavisnih stručnjaka, nadležnih organa ili učesnika na
tržištu, koji se mogu koristiti u planiranju i provedbi postupka nabavke, ukoliko to ne dovodi
do narušavanja tržišne konkurencije, kršenja principa zabrane diskriminacije i
transparentnosti. Mehanizmi pak praktičnog osiguranja tranparentnosti i drugih temeljnih
principa Zakona nisu razvijeni, pa time ni minimizirana opasnost od sukoba interesa i moguće
korupcije. U tom smislu bi mogao poslužiti kao primjer Hrvatski Zakon o javnoj nabavi iz
2016. godine, kao što je prethodno objašnjeno.
Izmjene koje tretiraju korupciju odnose se i na aktuelni član 45. ZJN, čijim je
predloženim izmjenama predviđeno da ugovorni organ može na period od 36 mjeseci
isključiti iz postupka nabavke kandidata/ponuđača koji se nađe u bilo kojoj od sljedećih
situacija:
 ako ima dokaz da je kandidat/ponuđač sklopio sporazum s drugim

kandidatom/ponuđačem kojima je cilj narušavanje tržišne konkurencije;
 ako ugovorni organ može dokazati odgovarajućim sredstvima da je ponuđač kriv za
60
teški profesionalni propust koji dovodi u pitanje njegov integritet;
 ako se utvrde značajni nedostaci tokom provedbe prethodnog javnog ugovora ili
prethodnog ugovora sa sektorskim ugovornim organom, čija je posljedica bila
prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora, naknada štete ili druga slična sankcija;
 ako je kandidat/ponuđač lažno prikazao činjenice pri dostavljanju podataka potrebnih
za provjeru kvalifikacijskih i/ili kriterija za dodjelu ugovora, ako je prikrio takve
informacije ili nije u stanju priložiti popratne dokumente.
Podatke o kandidatu/ponuđaču koji se našao u jednoj od gore navedenih situacija,

ugovorni organ objavljuje na Portalu javnih nabavki.
Nacrtom ZIDZJN iz januara 2019. godine uvedene su dodatne odredbe koje nisu
postojale u njegovoj verziji iz jula 2018. godine, a koje omogućavaju privrednim subjektima
da pruže dokaze da su preduzeli mjere kako bi dokazali svoju pouzdanost, bez obzira na
postojanje relevantne osnove za isključenje.
Ove su odredbe usklađene sa Direktivom 2014/24/EU i uključuju: plaćanje ili

preduzimanje akcije plaćanja naknade za bilo kakvu moguću štetu prouzrokovanu kažnjivim
djelom ili propustom; potpuno razjašnjenje činjenica i okolnosti uz aktivnu saradnju sa
tijelima nadležnima za provođenje istrage, te konkretne mjere tehničke i organizacijske
prirode kao i mjere za osoblje, primjerene za sprječavanje daljih kriminalnih djela ili propusta.
Ako se takvi dokazi smatraju dovoljnim, dotični privredni subjekat neće biti isključen iz
postupka nabavke.
Dosljedna i objektivna primjena navedenih novih mjera vezanih za član 45. ZJN
unaprijedila bi integritet privrednih subjekata koji učestvuju u postupcima javnih nabavki u
BiH. Rigorozan i selektivan pristup bi pak potencijalno imao negativan uticaj za razvoj malih
i srednjih preduzeća, kojima često nedostaju znanja i stručnost za učestvovanje u postupcima,
a nasuprot većih kompanija koje se često u analizama povezuju sa predstavnicima vlasti na
različitim nioima u BiH, odnosno političkim partijama. Član 52. (Diskvalifikacija po osnovu
sukoba interesa i korupcije) je značajno mijenjan Nacrtom i većina novih odredbi je pozitivna
iz ugla usklađenosti sa Direktivom.
61
Smanjen je udio vlasništva u privrednom subjektu koji se ne smatra sukobom interesa
(0,5%), uključena su povezana lica na koja se takođe primjenjuju ove odredbe, propisana je
ništavost ugovora sklopljenog u situaciji sukoba interesa i td.
Ono što pak Nacrtom nije najbolje postavljeno jeste da se sukobom interesa ne smatra
ako je povezano lice steklo udio u upravljanju, odnosno kapitalu privrednog subjekta, u
periodu od najmanje dvije godine prije imenovanja, odnosno stupanja na dužnost
predstavnika ugovornog tijela s kojim je povezano (stav (5) novog člana 52. ZJN).
Ovo bi praktično značilo legalizaciju dijela de facto sukoba interesa povezanih lica i
umanjuje kvalitet ostatka ovog člana.
Obzirom da je BiH mala zemlja, skromnog tržišta javnih nabavki, primjena identičnih
odredbi za sva povezana lica predstavljala bi zaista probleme u praksi i teškoće za sklapanja
ugovora, međutim Predlagač Nacrta bi trebalo da razmotri da se u ovom članu napravi
distinkcija između blisko povezanih lica, koja po restrikcijama ne bi imala povlašteni tretman
u odnosu na same predstavnike ugovornih tijela, i ostalih povezanih lica na koja se mogu
primjenjivati predložene manje striktne odredbe.
Drugi neizostavni segment pravilnog normiranja sukoba interesa odnosi se na tzv.

pantoflažu, odnosno restrikcije prelaska na određene funkcije u javnom i privatnom sektoru,
po prestanku javne funkcije, s ciljem sprječavanja zloupotrebe korištenja prethodno stečenih
kontakata, znanja i povlaštenih informacija u privatne svrhe.
Ove restrikcije, u zavisnosti od funkcije, obično traju od 6 mjeseci do 5 godina (tzv.

„cooling off“ period) i pominju se u nizu međunarodnih dokumenata koji regulišu ovu oblast,
uključujući i one koje je BiH obavezna inkorporirati u svoje zakonodavstvo (UN Konvencija
protiv korupcije - član 7. Javni sektor i član 12. Privatni sektor, stav (e) - Pantoflaža; OECD
Smjernice za rješavanje sukoba interesa u javnoj upravi i td.).
Ovaj segment prevencije sukoba interesa treba biti bolje reflektovan u Nacrtu izmjena
i dopuna ZJN, kako kada je riječ o predstavnicima ugovornih organa, tako i o nosiocima
ključnih funkcija u institucijama sistema, naročito među članovima Ureda za razmatranje
žalbi.
62
Najznačajnija novina u Nacrtu izmjena i dopuna ZJN BiH odnosi se na uvođenje
inspekcijskog nadzora nad provođenjem Zakona i podzakonskih akata. Inspektor za javne
nabavke, koji je zaposlen u Inspektoratu kao posebnom odjelu pri Agenciji za javne nabavke,
pored ostalog, vrši nadzor nad sprovođenjem antikorupcijskih mjera i mjera sprječavanja
sukoba interesa u postupku javne nabavke, a ima mandat i da izriče i uručuje nalog za naplatu
novčane kazne; izdaje prekršajni nalog za učinjeni prekršaj; podnosi zahtjev za pokretanje
prekršajnog postupka; podnosi prijavu za učinjeno krivično djelo i obavještava drugi organ o
potrebi preduzimanja mjera iz nadležnosti tog organa.
Pod pretpostavkom da se osigura svaka vrsta samostalnosti i nezavisnosti u

provođenju nadzora, kao i dovoljno resursa za obavljanje ovih važnih poslova, navedene
odredbe bi mogle polučiti značajne efekte u praksi. Druga po redu važnosti novina Nacrta
jeste uvođenje krivičnog djela u javnim nabavkama koje obuhvata kako odgovorna lica u
poslovnim subjektima, tako i u ugovornim organima.
Krivična djela za poslovne subjekte odnose se na podnošenje ponude zasnovane na

lažnim podacima ili utemeljene na zabranjenom dogovoru između privrednih subjekata;
nedozvoljene dogovore sa drugim ponuđačima, ili preduzimanje druge protivpravne radnje u
namjeri da time se utiče na donošenje odluka ugovornog organa u bilo kojoj fazi postupka
javne nabavke. Predviđena kazna je zatvorska, u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kao i
novčana kazna. Krivično djelo na strani ugovornog organa propisano je za situacije kada
službena i/ili odgovorna osoba u postupku javne nabavke pogoduje, ili da nalog drugom
službenom licu da pogoduje jednom od privrednih subjekata, prilagođavanjem uslova javne
nabavke ili sklopi ugovor s ponuđačem čija je ponuda u suprotnosti s uslovima iz tenderske
dokumentacije.
Predviđene kazne su iste kao i za poslovne subjekte. Ako je krivičnim djelom

pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, ili je djelo učinjeno u
postupku nabavke čija je vrijednost veća od 1.000.000 KM, i za ponuđače i za ugovorne
organe su predviđene kazne zatvora od jedne do deset godina i novčane kazne od 1.000,00 do
5.000,00 KM. Može se zaključiti da određeni segmenti Nacrta Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o javnim nabavkama iz januara 2019. godine čine značajan iskorak po
pitanju prevencije i rješavanja sukoba interesa, kao i prevencije i suzbijanja korupcije i one bi
morale naći svoje mjesto u finalnom tekstu izmjena i dopuna ZJN.
63
Evidentno je takođe da postoji prostor za dodatna poboljšanja, naročito po pitanju
prevencije sukoba interesa, što bi trebalo biti reflektovano u finalnom tekstu usvojenih
izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama.
7.1.3. Korupcija u postupku javne nabavk
Svakako najalarmantniji podatak provedenog istraživanja u vezi sa generalnim stavom

o prisustvu korupcije jeste to da čak 88 odsto ispitanih ponuđača smatra da je korupcija u
velikoj mjeri prisutna u javnim nabavkama. Dalje, isti procenat, 88 odsto ispitanika, smatra da
je favorizovanje određenih ponuđača razvijena praksa u BiH.
Sa velikom dozom sigurnosti može se tvrditi da sistem javnih nabavki još uvijek
karakterišu značajno prisustvo korupcije, izrazito nepovjerenje aktera, nezadovoljavajući nivo
transparentnosti, nizak nivo konkurencije, otvoreno protežiranje pojedinih ponuđača kroz
diskriminatorni pristup pri izradi tendera, odsustvo bilo kakve odgovornosti čak i kod
utvrđenih nezakonitosti, te mnoge druge devijacije koje narušavaju integritet javnih nabavki u
zaista velikoj mjeri.
Dvije strane medalje – Integritet ugovornih organa i ponuđača u javnim nabavkama”

ukazuje i na činjenicu da narušavanje integriteta u javnim nabavkama, a posljedično i sama
korupcijа, može nastati u svim fazama provođenja postupaka i procedura javnih nabavki.
Istovremeno, ona može biti rezultat aktivnosti obje strane, kako ugovornog organa, odnosno
javnog službenika, tako i privatne kompanije, odnosno ponuđača koji učestvuje u postupku
javne nabavke.
Uprkos ovakvoj realnosti, borba protiv korupcije se uglavnom vezuje za javni sektor,
dok su aktivnosti njenog suzbijanja kod “nepoštenih ponuđača” mnogo rijeđe. Jedan od
“finijih” nalaza svakako se odnosi na određeni nivo “pristanka” predstavnika poslovne
zajednice na ovakve obrasce, što je vidljivo kroz mnogo veće naglašavanje potrebe za
efikasnošću postupaka, nego za transparentnošću i zakonitošću.
Generalno, antikorupcioni mehanizmi i u ugovornim organima, kao i u ponuđačima,

nedovoljno su razvijeni, dok se postojeće “institucionalizovane prilike” za prijavu, odnosno
detekciju neregularnosti, ne koriste u mjeri za koju bi se moglo reći da je zadovoljavajuća.
64
Uzmimo, recimo, zakone o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, odnosno tzv. “zakone
o zviždačima” koji su doneseni na nivou Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Iako ne
odstupaju od sličnog zakonodavstva u razvijenim zemljama, ovi zakoni ne proizvode efekat
zbog koga su doneseni.
Istovremeno, u mnogim razvijenim zemljama uobičajeno je da se odgovorna lica u

ugovornim organima, kao i službenici za javne nabavke, podvrgavaju dodatnim kontrolama,
kao što je obaveza dostavljanja imovinskih kartona, što u BiH i dalje nailazi na ogromne
otpore predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti. Svakako da će usvajanje novog
zakonodavstva, ali i konkretne aktivnosti u vezi sprečavanja sukoba interesa i borbe protiv
korupcije predstavljati jedan od najvažnijih uslova za dalje EU-integracije.
U pogledu institucionalnog uređenja i pravnog okvira, Zakon o javnim nabavkama iz

2014. godine je u velikoj mjeri usklađen sa zakonodavstvom EU iz 2004. godine, ali ne i sa
zakonodavstvom EU iz 2014. godine. Ovo je bitno istaći, jer je upravo usklađivanje sa
direktivama EU osnovni motiv za dalje izmjene i dopune zakonodavstva u oblasti javnih
nabavki.
Najveća zamjerka u vezi s usklađenošću sa principima EU odnosi se na postojanje

preferencijalnog tretmana domaćeg, te neusklađenost sa Direktivom 2014/24/EU o javnim
nabavkama, te Direktivom 2014/23/EU o dodjeli koncesionih ugovora i Direktivom
2014/25/EU o nabavkama ugovornih organa u oblasti vodoprivrede, energetike, transporta i
poštanskih usluga. Međutim, može se reći da je primjena zakona daleko od prakse EU.
Činjenica je i da su principi javnih nabavki uveliko ugroženi u dosadašnjem sistemu javnih
nabavki.
Monitoring provođenja javnih nabavki identifikovao je česta kršenja principa

zakonitosti i nediskriminacije putem izbora postupka, utvrđivanja pojedinih uslova za učešće
bez adekvatnih razloga, kreiranja tenderske dokumentacije na način koji favorizuje pojedine
ponuđače, dodjele ugovora firmama koje ne ispunjavaju sve zakonom predviđene uslove itd.
Naravno, ne može se reći da je povreda principa zakonitosti i nediskriminacije slučajna u
velikom broju analiziranih predmetnih nabavki, već se radi o očiglednim “zloupotrebama” s
ciljem nabavke roba od određenih dobavljača.
65
8. PRIMJER PLANA NABAVKI
66
67
68
69
70
71
9. ZAKLJUČAK

politike u oblasti javnih nabavki nadležna je Vlada RS i BiH. Poslove za Vladu u ovoj oblasti
vrše Ministarstvo finansija i Agencija za javne nabavke. Ministarstvo finansija, kao resorno, u
oblasti javnih nabavki u saradnji sa Agencijom za javne nabavke, vrši poslove državne
uprave koji se odnose na predlaganje unutrašnje i spoljne politike, vođenje razvojne politike i
normativna djelatnost (priprema zakona i podzakonskih akata). Kontrola postupaka javne
nabavke data je u nadležnost Komisiji za kontrolu postupaka javnih nabavki. Agencija za
javne nabavke vrši kontinuirani monitoring javnih nabavki, preventivno instruktivnih nadzora
i obezbjeđuje uslove za konkuretno i transparentno djelovanje svih učesnika u procesima
javnih nabavki i stvara uslove za uvođenje eloktronskog sistema javnih nabavki. Pored gore
pomenutih glavnih institucija u sistemu javnih nabavki treba pomenuti i organe državne
uprave koji su indirektno vezani za oblast javnih nabavki, i to su: Ured za razmatranje žalbi
(URŽ) i Suda BiH.
Javne nabavke u EU predstavljaju značajno tržište. Prema procjenama Evropske

Komisije, ukupna vrijednost javnih nabavki iznosi 16% bruto društvenog proizvoda Unije.
Cilj Javnih nabavki jeste da se omogući efikasna javna potrošnja, odnosno da se pomogne
javnim organima da nabavljaju proizvode, usluge i radove boljeg kvaliteta za nižu cijenu.
Primjena adekvatnih postupaka javnih nabavki i velika konkurencija kada su u pitanju javni
ugovori značajno umanjuje cijene. Rezultat toga je da se novac poreskih obveznika efikasnije
troši, poboljšava se ekonomski razvoj, stvaraju novi uslovi i bolja konkurentnost. Obzirom da
se značajan obim javne potrošnje vrši preko sistema javnih nabavki, samo funkcionalan
sistem nabavki osigurava efikasno trošenje novca poreskih obveznika. Najvažniji, ključni
principi od kojih zavisi efikasnost javnih nabavki su ekonomičnost i efikasnost upotrebe
javnih sredstava, obezbjeđivanje konkurencije, transparetnost i ravnopravnost (načela Zakona
o javnim nabavkama).
72
LITERATURA
[1] Agencija za javne nabavke BiH, Gоdišnji izvјеštај о zаklјučеnim ugоvоrimа u

pоstupcimа јаvnih nаbаvki za 2016. godinu
[2] Agencija za javne nabavke BiH, Nacrt Gоdišnjeg izvјеštајa о zаklјučеnim ugоvоrimа u
pоstupcimа јаvnih nаbаvki za 2017. godinu
[3] Agencija za javne nabavke BiH, Izvještaj o monitoringu postupaka javnih nabavki u
2017. godini
[4] Agencija za javne nabavke BiH, Izvještaj o radu Agencije za javne nabavke Bosne i
Hercegovine za 2016. godinu
[5] Begović B., (2007), Ekonomska analiza korupcije, CLDS, Beograd
[6] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2017. godini
[7] Evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2016. godini
[8] Fond otvoreno društvo. Procjena rizika od korupcije u javnim nabavkama: Analiza
stanja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Fond otvoreno društvo, 2017.
[9] Grupa autora, (2009), Seminar „Javne nabavke u svetlu novog Zakona o javnim
nabavkama“, Predejane
[10] Glavna služba za reviziju javnog sektora RS, Izvještaji Glavnog revizora Republike
Srpske po izvršenoj reviziji Konsolidovanog izvještaja Budžeta RS i reviziji finansijskih
izvještaja budžetskih korisnika RS za 2016 i 2017 godinu, a revidiranih u 2016 i 2017 godini
[11] Ivaniš M., Jeremić Lj., (2009), Osnovi finansija, Univerzitet Singidunum, Beograd
[12] Jovanović M., Krstić B., Ristić Ž., Živković A., (2001), Monetarni i fiskalni
menadžment, Univerzitet u Nišu- Ekonomski fakultet, Niš
73
[13] Jovanović P., (2001), Anatomija korupcije, Transparency International Serbia,
Beograd
[14] Knežević, B., (2007) Elektronske javne nabavke na Zapadnom Balkanu-Ellectraweb

projekat, „Evropsko zakonodavstvo”, Beograd, Institut za međunarodnu politiku i privredu,
br. 19–22, str. 37– 41
[15] Knežević B., (2006), Javnost javnih nabavki, Putokaz- časopis za pravna, politička i
kulturna pitanja evropskih integracija br. 3, Asocijacija za evropske integracije, Beograd
[16] Madžar, Lj., (2008) Mehanizmi mobilizacije i alternativne alokacije javnih sredstava,
Studija br. 1, Beograd
[17] Pečuljić M., (1982), Metodologija društvenih nauka, Savremena administracija,

Beograd
[18] Pejaković, Stanka. Analiza pravne zaštite u postupcima javne nabave u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo: Analitika - Centar za društvena istraživanja, 2015.
[19] Piasta, Dariusz. Evropski sud pravde o javnim nabavkama: Izvod iz prakse. Sarajevo:
EUPPP, 2016.
[20] Rajko, Alen. Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Stanje i perspektive u

svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih rješenja. Sarajevo: Analitika – Centar za
društvena istraživanja, 2014.
[21] Radunović S., Maletić M., Srećkov D., (2013), Postupak javne nabavke po novom
Zakonu o javnim nabavkama, Pravosudna akademija i USAID, Beograd
[22] Stiglitz, J. E., (2004/1999) Ekonomija javnog sektora, Ekonomski fakultet u

Beogradu, Beograd, str. 203–204ž
[23] Schooner, Steven L. “Ciljevi državnog zakona o ugovorima”. U Pravo i politika

javnih nabavki EU. Uredio Trybus, Martin. Str. 15–25. Sarajevo: Program podrške sistemu
javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, 2016.
[24] Ured za reviziju FBiH, Godisnji zbirni revizorski izvještaji za FbiH
74
[25] Varinac, S., Savić, M. i Belenzada, Đ. (2009) Novi zakon o javnim nabavkama sa
komentarom, „Public Aktiv”, Beograd, str. 41–42
[26] Veselinović, P., (2008) Uticaj procesa globalizacije na razvoj nacionalne ekonomije, u
Rikalović, G., Jovanović Gavrilović, B. (urs) (2008), Ekonomska politika i privredni razvoj,
tematski zbornik, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, str. 249
[27] „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06,
70/06, 12/09, 60/10 i 87/13
75

Magistarski Rad - ZNAČAJ I ULOGA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA BIH SA OSVRTOM NA BRČKO

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Magistarski Rad - ZNAČAJ I ULOGA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA BIH SA OSVRTOM NA BRČKO

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE BIJELJINA

ZNAČAJ I ULOGA ZAKONA O JAVNIM

KANDIDAT: Mirela Simunić (ovaj rad je od prevarantice – koji je ukrala)

Javne nabavke predstavljaju jednu sistematizovanu cijelinu, odnosno skup pravila,

Ključne riječi: javne nabavke, zakon o javnim nabavkama, Distrikt Brčko.

Keywords: public procurement, public procurement law, Brcko District.

1.1. PROBLEM ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 4

1.1.1. Inicijalna istraživačka ideja .................................................................................. 4

1.1.2. Značaj istraživanja ................................................................................................ 4

1.1.3. Naučni značaj istraživanja .................................................................................... 5

1.1.4. Društveni značaj istraživanja ............................................................................... 5

1.1.5. Povezanost inicijalne istraživačke ideje s prethodnim saznanjima ...................... 6

1.2. PREDMET ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 6

1.2.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja........................................................... 7

1.2.2. Operacionalno određenje predmeta istraživanja .................................................. 7

1.2.3. Vremensko, prostorno i disciplinarno određivanje predmeta istraživanja ........... 8

1.3. CILJ ISTRAŽIVANJA ................................................................................................ 8

1.3.1. Naučni cilj istraživanja ............................................................................................ 8

1.3.2. Društveni cilj istraživanja ......................................................................................... 8

1.4. OSNOVNE HIPOTEZE OD KOJIH SE POLAZI U ISTRAŽIVANJU .................... 9

1.4.1. Generalna(opšta) hipoteza istraživanja .................................................................... 9

1.4.2. Posebne hipoteze istraživanja .................................................................................. 9

1.4.3. Indikatori istraživanja .............................................................................................. 9

1.5. METODE ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 10

1.5.1. Uzorak istraživanja ............................................................................................. 10

1.5.2. Metode koje su primjenjene ............................................................................... 10

1.6. NAUČNA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA .......................... 11

1.6.1. Naučna opravdanost izrade magistarskog rada .................................................. 12

2. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR SISTEMA JAVNIH NABAVKI

2.1. Zakonodavni okvir sistema javnih nabavki u BiH ................................................... 13

2.2. Institucionalni okvir javnih nabavki u BiH ............................................................... 16

2.2.1. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine .............................................. 16

2.2.2. Ured za razmatranje žalbi ................................................................................... 18

2.3. Principi javne nabavke ............................................................................................... 19

2.3.1. Princip jednakog tretmana i nediskriminacije .................................................... 19

2.3.2. Princip pravične i aktivne konkurencije ............................................................. 20

2.3.3. Princip transparentnosti ...................................................................................... 21

2.3.4. Princip efikasnosti trošenja javnih sredstava ..................................................... 22

3. OSNOVNE ODREDBE ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA ................................. 25

3.1. Predmet Zakona o javnim nabavkama ....................................................................... 25

3.2. Pojam javne nabavke ................................................................................................. 25

3.3. Predmet javne nabavke .............................................................................................. 28

3.4. Pojam naručioca ........................................................................................................ 28

3.5. Nabavke na koje se Zakon o javnim nabavkama ne primjenjuje .............................. 29

4. PLANIRANJE, FINANSIJSKI PLAN I MODEL PLANA NABAVKE ......................... 30

4.1. Ciljevi i prednosti planiranja .................................................................................... 30

4.2. Planiranje i finansijski /poslovni plan ....................................................................... 34

5. POSTUPCI JAVNE NABAVKE ..................................................................................... 37

5.1. Osnovni oblici postupka javne nabavke .................................................................... 37

5.2. Otvoreni postupak...................................................................................................... 38

5.3. Ograničeni postupak .................................................................................................. 38

5.4. Pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci ...................................... 39

5.5. Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci ....................................... 40

5.7. Direktni sporazum ..................................................................................................... 41

6. PRIMJENA ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA U JAVNOM PREDUZEĆU

6.1. Pravna legislativa i provođenje postupaka javne nabavke ........................................ 43

6.2. Priprema i sadržaj tenderske dokumentacije ............................................................ 43

6.3. Sadržaj tenderske dokumentacije .............................................................................. 44

6.4. Objavljivanje i dostavljanje tenderske dokumentacije .............................................. 45

6.5. Evaulacija ponuda i primjena E –aukcije .................................................................. 47

7. UNAPREĐENJE SISTEMA JAVNIH NABAVKI ......................................................... 54

7.1. Povećanje efikasnosti postupaka javnih nabavki ....................................................... 54