potrebne sirovine i toliko razvijenu industriju koja bi mogla da podmiri sve njene potrebe. Takav je slučaj i sa Crnom Gorom. Crna Gora uvozi više robe nego što izvozi. U slučajevima elementarnih nepogoda i pandemija , trgovina predstavlja jednu od najugroženijih grana privrede i kao veliki broj zemalja u svijetu trpi značajne posledice. Zvanični podaci govore da je Crna Gora uvozi sve što joj nedostaje iz drugih zemalja, a viškove proizvodnje izvozi u one zemlje kojima je određena roba potrebna. Odnos između uvezene i izvezene robe predstavlja trgovinski bilans, a u slučaju naše zemlje on je negativan kao i kod većine zemalja u svijetu. Najveće količine robe uvozimo iz Srbije,Kine,Bosne i Hercegovine,Italije i Njemačke. Veliki broj uvezene robe odnosi se na prehrambene proizvode, što u slučaju pandemija može se negativno odraziti na život stanovništa. To se najćešće dešava kada izvoznici, zbog širenja virusa zatvaraju svoje granice zbog bezbjednosti stanovništva kao i zbog očuvanja svoje privrede u trenucima vanrednih situacija. Unutrašnja trgovina u Crnoj Gori se odvija preko trgovinskih kompanija, od kojih veliki broj ima prodajnu mrežu objekata širom zemlje. Poseban značaj za razvoj trgovine imaju turizam i sajmovi na kojem se plasira veliki broj proizvoda. Stanje pandemije negativno utiče i na ovu vrstu plasiranja proizvoda jer onemogućava velikom brojom malih i srednjih proizvođača da se probiju na tržište. Akcenat na razvoj trgovine trebalo bi usmjeriti na proizvodnju hrane koja bi u slučau pandemija u velikoj mjeri omogućila stanovništvu da nesmetno koristi proizvode koji se proizvode u Crnoj Gori.