Professional Documents
Culture Documents
CMOS
CMOS
4. CMOS KRUGOVI
4.1 Uvod
28
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
4.2.1.CMOS invertor
29
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
Uizl I II III IV
VDD IDn -IDp
Uul
30
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
I II III IV
nMOS Zakočen Aktivni Zasićen Zasićen
pMOS Zasićen Zasićen Aktivni Zakočen
IDn -IDp
-UGSp Vt UGSn
Vtn ∆Un ∆Up Vtp
Uul
VDD
I Dn = k n (∆U n )2
Prema tome imamo: (4.1)
I Dp = k p (∆U p ) 2
31
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
µ nε ox Wn µ pε ox W p
kn = ⋅ , kp = ⋅ . (4.2)
2t ox Ln 2tox Lp
∆U p = VDD − U ul − Vtp .
Odavde slijedi:
kn
VDD − Vtp + ⋅ Vtn
kp
U ul = VT = (4.4)
kn
1+
kp
32
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
33
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
neki od tranzistora T3 ili T4 nevodi, što na izlaz dovodi napon 'log 0'. Slično kao i kod
NI kruga i za ovu realizaciju koriste se samo tranzistori dva invertora, te svi
parametri koji karakterišu rad ovog kruga su isti kao kod invertora.
Možemo zaključiti da za realizaciju višeulaznog NI, odnosno NILI kruga
koristimo onoliko površine koliko je potrebno za realizaciju jednog invertora puta
broj ulaza. Sve složenije strukture mogu se realizirati korištenjem nekog od
navedenih krugova (NI, NILI) što projektovanje CMOS kola značajno
pojednostavljuje. Praktično, fizikalno se prati samo ponašanje invertora, jer se
kompletan ostali sklop, bez obzira na složenost, ponaša u skladu sa radom
invertora. Ovo je jedna od značajnih prednosti CMOS-a u odnosu na ostale
tehnologije. Ako se još konstatira da za logiku, gdje se CMOS najviše i koristi, ne
postoji potreba za ostalim elementima (R i C) onda su prednosti bez sumnje na
strani CMOS-a
CMOS NILI krug je prikazan sljedećom slikom:
34
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
slučaju postoji otpor od nekoliko Ω do nekoliko kΩ. Budući da sors i drejn MOS
tranzistora mogu zamijeniti uloge, transmisioni gejt može da vodi u obje strane.
CL=0
Uul Uizl
CL=1
Uul +VDD Uul Uizl
Uizl
-VDD
Uul Uizl
CL
35
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
je, između IN-OUT i OUT-IN tačaka pojavljuje se otpor od nekoliko desetina oma,
ovisno o ulaznom naponu (naponu koji se prekida). Kada je ulaz na 'log 0' prekidač
je otvoren, nMOS prema masi vodi, odnosno kratko spaja napon podloga-sors oba
prekidača na nulu. Ovo čini karakteristiku otpora unformnijom. Na slici 4.8 je
prikazana karakteristika otpora transmisionog gejta u opštem slučaju i karateristika
analognih prekidača kola 4066.
CL X Y
X Y 0 0 ZL = ∞
0 1 ZL = ∞
1 0 0
1 1 1
CL
36
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
+VDD
CL
Drugi tip trostatičkih kola su trostatički baferi koji se realiziraju prema slici
4.11. X je ulaz u bafer koji se može tretirati kao izlaz iz logičke funkcije, izlaz iz
memorijske ćelije, ili na neki drugi način predstavljena logička vrijednost. CL je
upravljački signal koji obezbjeđuje prisutnost varijable X na zajedničkoj sabirnici Y
kada je CL=1 ili odvajanje nosioca logičke vrijednosti X od sabirnice Y. Tranzistori T1
i T2 su 'snažni' tranzistori koji obezbjeđuju odgovarajuće logičke nivoe i potrebne
brzine u širokom dijapazonu mogućih parametara sabirnice Y. Kombinaciona mreža
se realizira tako da za slučaj CL=0 obezbjeđuje da oba tranzistora budu zakočena, a
za slučaj CL=1 jedan tranzistor bude zakočen, a drugi da vodi, u ovisnosti stanja
varijable X prema tabeli.
X +VDD
P
Y
Kombinaciona X CL P N Y
CMOS mreža 0 0 1 0 Z=∞
0 1 1 1 0
CL N 1 0 1 0 Z=∞
1 1 0 0 1
37
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
P = X ⋅ CL
(4.6)
N = X ⋅ CL = X + CL
Sada je rezultujuća šema data slikom 4.12.
+VDD
X
P
CL N
VH
Vt
VL
Vt
VH
VL
Vd Vt Vg
38
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
R2 VDD
Uul R1 Uizl
Vd Vg
Kada je ulazni napon nula, onda je izlaz iz prvog invertora VDD, a izlaz iz
drugog invertora 0V. Porastom ulaznog napona raste napon na ulazu prvog invertora
proporcionalno djelitelju R1-R2. Kada ovaj napon dostigne napon praga prvog
invertora (VDD/2) prvi invertor svoj izlaz prebacuje na 0V a drugi na VDD, odnosno
ulaz je dostigao vrijednost gornjeg praga, a izlaz je promjenio stanje. Prema tome
imamo:
R1 V R
Vg = Vt (1 + ) = DD (1 + 1 ), R1 < R2 (4.7)
R2 2 R2
Dalje povećanje ulaznog napona neće promijeniti vrijednost izlaza (izlaz je na
VDD). Ako sada smanjujemo ulaz, izlaz će se promjeniti onda kada ulaz dostigne onu
vrijednost pri kojoj je na ulazu prvog invertora dostignut napon praga (VDD/2).
Odnosno imamo:
R1 V R
Vd = Vt (1 − ) = DD (1 − 1 ), R1 < R2 (4.8)
R2 2 R2
Histereza navedenog šmitovog kola iznosi:
R1
H = Vg − Vd = VDD . (4.9)
R2
Jasno je da se gornji prag može kretati u granicama (VDD/2)-VDD, a donji u
granicama 0-(VDD/2), otuda uslov R1<R2.
39
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
+VDD
Tp2
Tp1 Tp3
Uul V0 Uizl
Tn1 Tn3
Tn2
Pri niskom naponu na ulazu (Uul=0V) izlaz je takođe nizak (Uizl=0V), invertori
1 i 3 dvaput invertiraju ulaz. Invertor 2 ima ulaz uzet sa izlaza šmitovog kola, koji je
na niskom naponu, pa će on na svom izlazu dati viši naponski nivo. Tranzistori
invertora 2 (Tp2 i Tn2) su realizirani tako da je širina njihovog kanala (W) manja nego
je to kod tranzistora na invertorima 1 i 2, te će ovi tranzistori biti u aktivnom
području kada vode. Kada vode ovi tranzistori se ponašaju kao otpori čiji iznos se
računa prema:
1
Rn / p = (4.10)
2 ⋅ k n' / p (VDD − Vtn' / p )
k
V0 = VDD − k p R p n (U ul − Vtn ) 2 − (VDD − Vtp − U ul ) 2 , koji je dobijen iz
k p
jednakosti struja na izlazu invertora 1.
40
Dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el. Napredne elektroničke komponente i strukture
VDD − V0
I Dn = I Dp + , odnosno:
Rp
VDD − V0
k n (U ul − Vtn ) 2 = k p (VDD − Vtp − U ul ) 2 + .
Rp
Invertori 1 i 3 su simetrični pa prilikom određivanja napona gornjeg praga
vrijedi: kn=kp, Vtn=Vtp, Uul=Vg, V0=VDD/2 pa dobijemo:
'
VDD k p VDD − Vtp
'
VDD 1
Vg = + = + (4.11)
2 4k p R p (VDD − 2 Vtp ) 2 k p 2(VDD − 2 Vtp )
µ nε ox Wn µ pε ox W p
kn = ⋅ , kp = ⋅
2t ox Ln 2tox Lp
imamo:
µ n1ε ox Wn1
⋅
k n1 2tox Ln1 W k p1
= = n1 = 3 , analogno = 3.
k n 2 µ n 2ε ox ⋅
Wn 2 Wn 2 k p2
2tox Ln 2
Sada se pragovi mogu odrediti iz:
'
VDD k p VDD − Vtp
'
VDD 1
Vg = + = + =
2 4k p R p (VDD − 2 Vtp ) 2 k p 2(VDD − 2 Vtp )
3 − 0,8
= 1,5 + = 1,5 + 0,26 = 1,76V
3 ⋅ 2 ⋅ (3 − 2 ⋅ 0,8)
'
VDD 1 V k ' VDD − Vtn
Vd = − = DD + n =
2 4k n Rn (VDD − 2 Vtn ) 2 k n 2(VDD − 2 Vtn )
3 − 0,8
= 1,5 − = 1,5 − 0,26 = 1,24V
3 ⋅ 2 ⋅ (3 − 2 ⋅ 0,8)
A histereza kao: H = Vg − Vd = 0,52V
41