Professional Documents
Culture Documents
Vitos PDF
Vitos PDF
Prirodno-matematički fakultet
Departman za hemiju
Mentor: Student:
dr Danijela Kostić, red. prof. Nataša Krstić
U Nišu, 2015.
УНИВЕРЗИТЕТ У НИШУ
ПРИРОДНO-MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
KLjUČNA DOKUMENTACIJSKA
Redni broj, RBR: INFORMACIJA
Identifikacioni broj, IBR:
Tip dokumentacije, TD: Monografska publikacija
Tip zapisa, TZ: Tekstualni štampani material
Vrsta rada, VR: Master rad
Autor, AU: Nataša Krstić
Mentor, MN: Danijela Kostić
Naslov rada, NR: Vitamini – nastavni proces
Jezik publikacije, JP: Srpski (latinica)
Jezik izvoda, JI: Srpski/Engleski
Zemlja publikovanja, ZP: Republika Srbija
Uţe geografsko područje, UGP: Republika Srbija
Godina, GO: 2015
Izdavač, IZ: Autorski reprint
Mesto i adresa, MA: Niš, Višegradska 33.
Fizički opis rada, FO: 44 strana, 5 poglavlja, 40 grafičkih prikaza, 5 priloga, 13
navoda literature
Naučna oblast, NO: Hemija
Naučna disciplina, ND: nastava hemije
Predmetna odrednica/Ključne reči, PO: Vitamini, nastava hemije
2
UNIVERSITY OF NIS
FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS
3
Najiskrenije se zahvaljujem svom mentoru dr Danijeli Kostić na
izboru teme, brojnim stručnim savetima, na izuzetnom strpljenju i vremenu
posvećenom mom master radu kao i na ukazanoj pomoći i nizu korisnih
sugestija tokom izrade mog master rada.
4
Sadrţaj
Uvod......................................................................................................6
1. Podela vitamina.....................................................................................7
1.1. Liposolubilni vitamini.................................................................8
1.1.1. Vitamin A..............................................................................8
1.1.2. Vitamin D.............................................................................10
1.1.3. Vitamin E.............................................................................12
1.1.4. Vitamin K.............................................................................14
1.2. Hidrosolubilni vitamini..............................................................16
1.2.1. Vitamin C.............................................................................16
1.2.2. Vitamin B1 – tiamin..............................................................18
1.2.3. Vitamin B2 - riboflavin.........................................................20
1.2.4. Vitamin B3 - niacin...............................................................22
1.2.5. Vitamin B5 – pantenonska kiselina.......................................24
1.2.6. Vitamin B6 - piridoksin.........................................................26
1.2.7. Vitamin B9 – folna kiselina...................................................28
1.2.8. Vitamin B12 – kobalamin.......................................................29
1.2.9. Vitamin H - biotin.................................................................31
2. Vitamini – nastavni aspekt...................................................................32
2.1. Predlog za dopunu nastavnog materijala....................................38
3. Zaključak .............................................................................................42
Literatura..............................................................................................44
5
UVOD
Vitamini su organska jedinjenja, raznovrsne strukture, neophodna za pravilno
funkcionisanje organizma. Naziv vitamini potiče iz 1910. godine. Tada je poljski biohemičar
Kasimir Funk iz opni pirinča izolovao jedinjenje aminske strukture, koje moţe da leči i spreči
pojavu bolesti poznate pod imenom beriberi. Prema tome, reč vitamin u prevodu znači „amin
neophodan za ţivot“ (lat. Vita – ţivot). Kasnije su pronaĎeni i mnogi drugi vitamini koji se ne
mogu svrstati u amine, ali je naziv zadrţan.
6
Analizom je utvrĎeno da su nastavni sadrţaji usko stručni i da nisu na adekvatan način
povezani sa svakodnevnim ţivotom i ne ističu značaj vitamina u ishrani i njihov uticaj na
zdravlje ljudi.
1. Podela vitamina
Vitamini pored proteina, ugljenih hidrata, lipida, soli i vode nalaze se u hrani i imaju
odlučujuću ulogu na rast i odrţanje ţivota čoveka, ţivotinja i mikroorganizama.Vitamini se
nalaze u hrani u veoma malim količinama, ulaze u sastav enzima i neophodni su u regulaciji
metaboličkih procesa
7
Opšte osobine hidrosolubilnih vitamina:
Ovi vitamini nalaze se u hrani bogatoj lipidima, kao što su jetra, mlečna mast, jaja i
ulja. Veoma teško se izlučuju mokraćom, pa se često pri vitaminskoj terapiji nagomilavaju u
organizmu, izazivajući neke neţeljene efekte. U ovu grupu spadaju vitamini A, D, E i K.
1.1.1. Vitamin A
- Struktura
Retinol je nezasićeni alkohol. U bočnom nizu ima četiri nezasićene veze i 8 cis-trans
izomera. Fiziološki je najaktivniji trans izomer retinola. Vitamini A su izolovani iz jetre ribe.
Stabilni su pri zagrevanju na temperaturi od 1200 do 1300C. Vitamini A u organizmu ţivotinja
i čoveka nastaje iz svog prekursora (provitamina) β-karotena. Karotenoidi su provitamini
vitamina A, a najvaţniji je β-karoten.
Karoteni su biljni pigmenti ţute do crvene boje, kojih ima najviše u obojenom povrću:
šargarepi, paradajzu, spanaću, salati, a od voća najviše karotena ima u kajsiji. Vitamina A ima
najviše u ribljem ulju, ribi, jetri, ţumancetu, mleku i mlečnim proizvodima (slika 3).
8
Slika 3. Izvori vitamina A
- Biološki značaj
Vitamin A ima vaţnu ulogu u normalnom rastu i razvoju mladih organizama. Zato je
neophodno da se odojčadima daje u vidu AD kapi. Vaţan je za normalnu reprodukciju u
periodu laktacije. Neophodan je za procese okoštavanja i spermatogeneze. Vitamin A je vaţan
za normalno funkcionisanje vida.
- Bolesti
- Dnevna potreba
Dnevna potreba za vitaminom A je 1-1,5 mg. Kod nekih bolesti, u periodu trudnoće,
dojenja, povećanog naprezanja potrebe za vitaminom A su povećane i iznose od 4-5 mg.
Količine vitamina A veće od 5 mg mogu biti toksične jer uzrokuju hipervitaminozu čiji su
sumptomi anoreksija, suva koţa sa svrabom i alopecija.
9
1.1.2. Vitamin D
- Struktura
- Biološki značaj
10
Slika 5. Izvori vitamina D
- Bolesti
11
- Dnevne potrebe
1.1.3. Vitamin E
- Struktura
- Biološki značaj
12
zajednička primena omogućava smanjenje pojedinačnih doza oba preparata (moguća
protektivna uloga u prevenciji procesa ateroskleroze i usporavanju razvoja nekih oblika
demencije).
Vitaminom E su najbogatije pšenične klice, različita ulja, meso, jaja, ribe, semenke,
kikiriki (slika 8).
- Bolesti
- Dnevne potrebe
13
1.1.4. Vitamin K
- Struktura
Vitamin K1
Vitamin K2
Vitamin K3
14
- Biološki značaj
- Bolesti
U nedostatku vitamina K ili kod teških oboljenja jetre, usled nedostatka faktora
koagulacije dolazi do ozbiljnih krvarenja, moţe izazvati i spontana unutrašnja krvarenja.
TakoĎe moţe izazvati krvarenje desni, smanjenje koagulacije krvi, smanjenja koncentracije
protrombina, što u krajnjoj liniji dovodi do anemije.
- Dnevne potrebe
15
1.2. Hidrosolubilni vitamini
Vitamini rastvorljivi u vodi obuhvataju vitamine tzv. B-kompleksa i vitamine C i H.
Većina vitamina B-kompleksa ulazi u sastav koenzima ili sami po sebi predstavljaju
prostetične grupe enzima. Pošto su rastvorljivi u vodi, lako se izručuju iz organizma, pa nema
opasnosti od nagomilavanja i štetnog uticaja (hipervitaminoze), ali se zato hranom moraju
svakodnevno unositi u organizam.
1.2.1. Vitamin C
- Struktura
- Biološki značaj
16
dovoljne količine ovog vitamina, što nije slučaj sa kravljim mlekom gde je potrebna
suplementacija.
- Bolesti
Prvi podaci o vitaminu C se vezuju za britanske mornare koji su uočili da na dugim
putovanjima uzimanje limunovog soka moţe sprečiti nastajanje skorbuta (slika 13), bolesti
koja se manifestuje opštom slabošću, oštećenjem krvnih kapilara, krvarenjem desni, i
slabljenjem imuniteta i apetita i koja je nastajajala zbog jednolične i nekvalitetne ishrane.
Nedostatak vitamina C dovodi do različitih poremećaja – smanjenja apetita, malaksalost,
opadanje imuniteta, smanjenje radne sposobnosti i povećanje razdraţljivosti. Javlja se anemija
i dolazi do pucanja kapilara, krvarenja desni, slabog zarastanja rana.
17
Slika 13. Bolest skorbut
- Dnevne potrebe
- Biološki značaj
18
koenzim u ključnim reakcijama razgradnje glukoze i pretvaranju glukoze u masti. U
nedostatku tiamina nastaje energetski poremećaj koji se manifestuje u digestivnom traktu,
centralnom nervnom, kardiovaskularnom i mišićnom sistemu.
- Bolesti
19
Slika 17. Izvori vitamina B1
- Dnevna potreba
20
- Biološki značaj
- Bolesti
Kako deficit riboflavina obično nastaje zajednički sa deficitom drugih vitamina grupe
B, to je i simptomatologija najčešće udruţena. Ipak, promene na ustima i usnoj duplji, kao i
sporo zarastanje rana, predstavljaju karakteristike parcijalnog nedostatka riboflavina. Taj
poremećaj se zove ariboflavinoza.
- Dnevne potrebe
21
Toksičnost i maksimalni dozvoljeni dnevni unos riboflavina još uvek nisu utvrĎeni.
Najbolji izvori riboflavina je mleko (koje se zbog njegove fotosenzitivnosti pakuje u
neprovidnu ambalaţu), jetra, bubrezi, ţumance, ţitarice i pivski kvasac (slika 20).
Niacin se u hrani nalazi u dva oblika: niacin (nikotinska kiselina) (slika 21) i
nikotinamid, koji je hidrosolubilan, termostabilan i kada kristalizira formira beli prah.
Posebno je vaţno da se niacin u ljudskom organizmu moţe formirati iz esencijalne
aminokiseline triptofana, i to u odnosu: 60 mg triptofana stvara 1 mg niacina. Ovaj
kvantitativni odnos predstavlja niacin ekvivalent (NE).
- Biološki značaj
22
Niacin formira dva oblika koenzima nikotinamid-adenin dinukleotida (NAD), koji ima
značajnu ulogu u kataboličkim procesima, i nikotinamid-adenin dinukleotid fosfata (NADP)
(slika 22), značajan za odvijanje anaboličkih reakcija. U ovim oblicima niacin, zajedno sa
riboflavinom, učestvuje u ćelijskim koenzimskim sistemima u konverziji proteina i glicerola
iz masti do glukoze i dalje razgradnje glukoze do dobijanja energije.
- Bolesti
- Dnevne potrebe
23
iznose 6,6 mg/1000 kcal (ili 6,6 NE/1000 kcal) dnevno, i povećavaju se u trudnoći, za vreme
laktacije, fizičke aktivnosti, rasta i razvoja.
Pantotenska kiselina (slika 25) je bela kristalna supstanca koja je naziv dobila zbog
činjenice da je kiselina koja postoji u svim ţivim organizmima. U ljudski organizam se unosi
hranom, a značajan deo sintetišu crevne bakterije. Sa fosfornom kiselinom stvara koenzim A
(CoA).
24
- Biološki značaj
- Bolesti
- Dnevne potrebe
25
1.2.6. Vitamin B6 – piridoksin
- Struktura
Piridoksin je dobio ime prema piridinskom prstenu koji predstavlja osnovu njegove
hemijske strukture. Piridoksin je hidrosolubilan, termostabilan i fotosenzitivan. U prirodi
postoji tri oblika za grupu jedinjenja sa sličnom funkcijom koja se zajednički naziva vitamin
B6 - piridoksin, piridoksal i piridoksamin (slika 28).
a) b) c)
-Biološki značaj
26
prenos sumpornih ostataka sa metionina
- Bolesti
- Dnevne potrebe
Kod dugotrajnog uzimanja velikih doza piridoksina (2-4g) javljaju se oštećenja nerava
i poremećaji koordinacije pokreta.
27
1.2.7. Vitamin B9 – folna kiselina
- Struktura
- Biološki značaj
28
Slika 35. Struktura tetrahidrofolne kiseline (THFK)
U prenosu aktivno učestvuju atomi azota u poloţajima 5 i 10. Glavna uloga folne
kiseline je reakcija transformilovanja, tj. prenos ostataka formaldehida koji se vrši učešćem
vode. Kao donor formil grupa folna kiselina učestvuje u biosintezi nukleotida. Folna kiselina
je takoĎe od velikog značaja za normalan razvoj eritrocita, granulocita i trombocita.
- Bolesti
Organizam čoveka nije u stanju da sintetiše ovaj vitamin, ali je folna kiselina veoma
rasprostranjena u prirodi, pa se deficiti retko javljaju kod čoveka. Kod deficita razvija se
poremećaj imunog sistema i nastaje smanjena otpornost na virusne i bakterijske infekcije.
Znaci hipovitaminoze su akne, perut, suva kosa, slabi nokti, dijareja (proliv).
- Dnevne potrebe
Dnevne potrebe za folnom kiselinom iznose 400 g. Trudnice i porodilje treba da
dnevno unose po 600 g folata.
Kobalamin (vitamin B12) (slika 36) je sloţeno kristalno jedinjenje crvene boje (visoke
molekulske mase) koje sadrţi prostetičnu grupu sa atomom kobalta koji ima koordinativne
veze, poput gvoţĎa u hemoglobinu. U organizam se unosi uglavnom hranom ţivotinjskog
porekla, mada se deo sintetiše od strane ljudskih crevnih bakterija.
29
Slika 36. Struktura vitamina B12
- Biološki značaj
- Bolesti
30
- Dnevne potrebe
Kobalamin se ne moţe naći u biljnoj hrani. Sintetišu ga neke gljive i tačno odreĎeni
mikroorganizmi. Znatne količine ovog vitamina dobijaju se mikrobiološkom sintezom.
Najviše ga ima u jetri, a manje u mesu, mleku i jajima (slika 37).
- Biološka uloga
31
početna faza sinteze nekih masnih kiselina
- Bolesti
- Dnevne potrebe
Iako nisu precizno utvrĎene smatra se da dnevne potrebe za biotinom iznose 30 g.
Biotin je poznat kao factor rasta bakterija kvasca. Veoma je rasprostranjen u prirodi, i to u
biljkama, ţivotinjama i mikroorganizmima. Najbogatiji izvori biotina su iznutrice, ţumance,
ţitarice i pečurke (slika 39).
32
Slika 40. Povezanost prirodnih nauka i svakodnevnog ţivota
33
odnose na ulogu nastavnika. On prestaje da bude samo „izvor“ znanja, već postaje i
moderator novog odnosa učenika prema prirodnim naukama.
TakoĎe, porodica ima značajnu ulogu u stvaranju novog odnosa učenika prema
prirodnim naukama, konkretno prema hemiji. Svojim iskustvom i angaţovanjem oni mogu da
pomognu u tehničkoj pripremi praktičnog rada, u obezbeĎivanju materijala, predmeta i
ilustracija iz svakodnevnog ţivota i u organizovanju vanškolskih aktivnosti (na primer,
posete muzejima sa interaktivnim sadrţajima).
IV razred
- Podela.
1.2. Monosaharidi.
- Dijastereoizomeri.
- Vaţniji predstavnici.
1.3. Disaharidi.
1.4. Polisaharidi.
- Skrob i celuloza.
34
2.1. Neutralne masti.
- GraĎenje triglicerida.
- Hidroliza masti.
- Sapuni i detergenti.
2.2. Fosfogliceridi.
2.3. Steroidi.
- Holesterol i kalciferol.
- Ţučne kiseline.
- Steroidni hormoni.
3. Proteini (7)
- Reakcije aminokiselina.
- Oligopeptidi i polipeptidi.
- Podela proteina.
3.3. Enzimi. Glavna svojstva i mehanizam delovanja. Uticaj različitih faktora na aktivnost enzima.
35
6.2. Hormoni.
- Tradicionalna biotehnologija.
- Savremene biotehnologije.
- Biotehnologija budućnosti.
Laboratorijske veţbe:
1. Saharidi.
- Nilanderova reakcija.
- Molišova reakcija.
2. Lipidi.
3. Proteini.
- toplotom,
36
- solima teških metala,
- fenolom i formaldehidom,
- alkoholom,
- amonijum sulfatom,
- biuretska reakcija.
- Temperatura.
- pH vrednost.
- Aktivatori i inhibitori.
4. Analiza mleka.
5. Vitamini.
6. Alkaloidi.
37
i 3% u eksperimentalnom delu. Zbog toga je neophodno prestruktiranje i redizajniranje ovih
nastavnih sadrţaja.
38
39
40
Ovaj master rad moze posluţiti za inoviranje znanja nastavnika i u stručnom i u
metodičkom pogledu. Ovaj predlog za dopunu nastavnog sadrţaja treba da se primeni u
nastavi i da se u okviru definisanog pedagoškog eksperimenta ispita i validira njegov uticaj
pre svega na nivo usvojenog znanja u okviru nastavne teme vitamini.
Ukoliko primena dizajniranih šema pokaţe pozitivni uticaj na nivo usvojenog znanja,
posle detaljnijeg ispitivanja na brojnijim grupama, moţe se integrisati u okviru kasnijih
reformi školstva.
Ovakav pristup obradi nastvnih sadrţaja u hemiji moze biti primenjen i na druge
nastavne teme.
41
3. Zaključak
TakoĎe omogućavaju
42
- aktuelizaciju nastavnih sadrţaja i povezivanje sa realnim ţivotom;
Ukoliko primena dizajniranih šema pokaţe pozitivni uticaj na nivo usvojenog znanja,
posle detaljnijeg ispitivanja na brojnijim grupama, moţe se integrisati u okviru kasnijih
reformi školstva.
Ovakav pristup obradi nastavnih sadrţaja u hemiji moţe biti primenjen i na druge
nastavne teme.
43
Literatura
1. Valentina Ţivanović, Danijela Kostić, Osnovi biohemije, PMF Niš, 2008
2. Julijana Petrovic i Smiljana Velimirovic , Hemija za IV razred gimnazije
prirodno-matematičkog smera, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva
Beograd , 2002
3. http://www.stetoskop.info
4. Pauling, Linus (1986). How to Live Longer and Feel Better, W. H. Freeman
and Company. ISBN 0-380-70289-4
5. Rivers J.M. (1987), Safety of High-level Vitamin C Ingestion, Annals of the
NYC Academy of Sciences, 498, 445-45
6. http://farmaceuti.com/
7. http://sr.wikipedia.org/sr/Vitamin
8. Banhegyi G., Braun L., Csala M., Puskas F., Mandl J. (1997). Ascorbate
metabolism and its regulation in animals, Free Radical Biology & Medicine,
23, 793-803
9. Wheeler G.L., Jones M.A., Smirnoff N. (1998). The Biosynthetic Pathway of
Vitamin C in Higher Plants, Nature, 393, 365-369
10. http://hranomdozdravlja.com/
11. http://www.doiserbia.nb.rs
12. Jasminka Korolija, Jelena Stanišić, Nastava prirodnih nauka u funkciji
povezivanja nauke, tehnologije i društva, Zbornik instituta za pedagoška
istraţivanja, (2009), 2, 461-476
13. Sara Rose, Vitamins and minerals, Octopus publishing group, London, 2009
44