Poglavlje 1: UVOD U LEADERSHIP

1. Pojam leadership
Leadership, iako je najbliži pojmu vođenje, ipak je, kompleksniji pojam u odnosu na vođstvo. Sam
pojam leadership se može definisati različito, a da se pritom ne napravi velika greška. Tako, recimo,
leadership se definiše kao “proces podsticanja drugih da preuzmu aktivnost u pravcu zajedničkog
cilja” ili kao “proces kojim pojedinci utječu na grupu pojedinaca kako bi postigli zajednički cilj”.
Nešto šira definicija leadershipa bi mogla biti kao “proces utjecaja na aktivnost organizovane grupe
u njihovom naporima definisanja i postizanja cilja”.
Leadership je, prije svega, proces koji se odvija između lidera i njegovih sljedbenika, odnosno grupe
na koju lider ima utjecaj. Dakle, to nije stanje,nego proces u kome lider utječe na sljedbenike. Ali i
obrnuto, sljedbenici utječu na lidera. Treba napomenuti da su ranija shvatanja leadership
podrazumijevala vertikalnu koordinaciju između lidera i njegovih
sljedbenika, a najnovija istraživanja s pravom ističu potrebu horizontalne koordinacije. Leadership je
pojava koja se neizostavno javlja u grupi. Naime, bez sljedbenika, s jedne, i lidera, s druge strane,
nema leadershipa. Leadership je, kao što smo vidjeli, proces utjecaja lidera na grupu, I obrnuto.
Dakle, leadership nužno uključuje utjecaj. To je neizostavno dvosmjeran proces.Lider utječe na
sljedbenike radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva. Naravno,riječ je o ciljevima u kojima i sljedbenici i
lider nalaze zajednički interes.Bez jedinstvenog cilja koji implicira interese i lidera i njegovih
sljedbenika nema leadershipa. Najzad, leadership podrazumijeva određeni oblik hijerarhije u
grupi. U nekim slučajevima hijerarhija je formalno i veoma tvrdo definisana, dok je u drugim jedva
primijetna, neformalna I fleksibilna.
Pet prethodno nabrojanih elemenata definicije leadershipa sugerišu da je riječ o tzv. “top-down”,
odnosno “bottom-up” pristupu koji podvlači međusobni utjecaj lidera i njegovih sljedbenika. Iako je
riječ o dvosmjernom utjecaju, ipak se radi o vertikalnoj koordinaciji, koja u krajnjem slučaju
podrazumijeva određeni vid hijerarhije u grupi. Bez obzira na to da li se radi o formalnoj ili
neformalnoj hijerarhiji, u svakom slučaju lider se nalazi na vrhu hijerarhijske ljestvice, a sljedbenci na
nižim nivoima.
Savremeni koncept leadershipa stavlja u istu ravan lidera i njegove sljedbenike. Otuda se u
savremenoj literaturi, koja tretira problematiku leadershipa nerijetko s pravom ističe da je lider
efektivan koliko su efektivni njegovi sljedbenici. Dennis A. Roming naglašava značaj horizontalne
koordinacije između lidera i njegovih sljedbenika do te mjere da ona postaje osnova za novi tip
leadershipa koji on naziva “Side by Side Leadership”. [4] Ovaj autor ima
na umu dvosmjerni, uzajamni i interaktivni leadership, koji se temelji na postavci da sljedbenik, koga
on i ne zove sljedbenik nego saradnik govori prvi a lider ga sluša. Potom, lider iznosi svoju ideju dok
ga saradnik sluša. Prema ovom autoru, sljedbenik može biti onaj koji pozitivno slijedi upute.
Sljedbenik ne mora razmišljati. On ne mora doprinositi idejama, ili biti odgovoran za uspjeh ili
neuspjeh. Za razliku od sljedbenika, saradnik, zajedno s liderom, doprinosi postignuću ciljeva i
uspjeha organizacije. Saradnici prihvataju i završavaju poslove koji su im namijenjeni, ali isto tako
rade s ostalima, usavršavaju svoja znanja, vještine i ideje, te su odgovorni za uspjehe ili neuspjehe.
Lideri, prema Romingu, trebaju saradnike, a ne sljedbenike, da bi postigli rezultate. Na kraju, autor
zaključuje, ako se sljedbenici tretiraju kao saradnici, leadership je zajednički i obostran, a radnici su
više inovativni.Oni rade brže i manje koštaju.