Kupus

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Kupus divlji

Bijeli kupus

Sistematika
Carstvo: Plantae

Divizija: Magnoliophyta

Razred: Magnoliopsida

Red: Brassicales

Porodica: Brassicaceae

Rod: Brassica

Vrsta: B. oleracea

Dvojno ime

Brassica oleracea
L.

Divlji kupus (kupus divlji; lat. Brassica oleracea, još poznato kao zelje), biljna vrsta

porodice kupusnjača ili krstašica koja raste na kamenitim obalama Europe,
od Sredozemne obale do Irske i još od prethistorijskog doba su ga prastanovnici
europskog obalnog područja upotrebljavali u svojoj prehrani.
Stalnom selekcijom, kroz dugo vremensko razdoblje, nastalo je iz divljeg kupusa
današnjih veći broj kulturnih biljaka.
Veliki ugled je kupus uživao kod Rimljana koji su ga nazivali brassica, a Katon Stariji je
kupus hvalio kao najbolje povrće u jednom od svojih djela De agricultura i dao je čitav
niz kuharskih i medicinskih uputa. Već u 4. stoljeću pr. Kr. Teofrast (Aristotelov učenik)
razlikuje tri vrste kupusa.
 I crveni i zeleni kupus imaju puno vitamina C (kuhanjem se gubi), kalcija, fosfora, kalija,
željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mliječne kiseline, karotena, vitamina E, K i B
grupe.[1]

Sadržaj

 1Uzgojeno bilje
 2Kiseljenje kupusa
 3Galerija
o 3.1Izvori
 4Vanjske poveznice

Uzgojeno bilje[uredi | uredi kôd]

 Raštika Brassica oleracea var. acephala , crno zelje ili crno zeli (lat. Brassica
oleracea var. acephala) autohtona je povrtna vrsta koja se uzgaja u domaćinstvima
na otocima i širem obalnom području istočne strane Jadranskog
mora od Istre do Crnogorskog primorja.[2]
 Lisnati kelj Brassica oleracea var. acephala (Toscano)
 Kelj pupčar Brassica oleracea var. gemmifera
 Cvjetača Brassica oleracea var. botrytis
 Kupus glavati Brassica oleracea var. capitata
 Koraba Brassica oleracea var. gongylodes
 Kelj Brassica oleracea var. sabauda
 Brokula Brassica oleracea var. italica
 Kineski kelj Brassica oleracea var. alboglabra (L.H. Bailey) Sun
 Kovrčavi kelj Brassica oleracea var. sabellica

Kiseljenje kupusa[uredi | uredi kôd]

U početku se konzerviranje kupusa radilo na rimski način, tako što bi se glavice kupusa
posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, ali tek je slavenski način
kiseljenja kupusa našao na opću primjenu. Za ispravno kiseljenje kupusa moraju se u
rezanom i zasoljenom kupusu razviti bacil mliječne kiseline i kvasne gljivice, koje
potiskuju gljivice plijesni i bakterije maslačne kiseline. Kiseli kupus sadrži značajne
količine vitamina C , pa otklanja bolesti koje su povezane s nedostatkom tog vitamina.
Tako je James Cook na svoje putovanje uzeo 60 bačvi kiselog kupusa prema savjetu
njemačkog prirodoslovca Georga Forstera i nije izgubio niti jednog člana posade
zbog skorbuta, što je nekad desetkovalo posade brodova na dugim putovanjima (poput
posade Vasca da Game na plovidbi oko Rta Dobre Nade).

Galerija