RADNJE PROCESNE PRINUDE

(Maturski rad)

Učenik: Profesor:

Tea Križanac Prof. Svetlana Sekulić

Banja Luka, maj 2020. godine

 SADRŽAJ
1. UVOD..........................................................................................................................3

2. O PROCESNIM RADNJAMA UOPŠTE....................................................................4

2.1. Forma procesnih radnji.............................................................................................5

2.2. Vrijeme procesnih radnji...........................................................................................5

2.3. Nepravilne procesne radnje......................................................................................7

3. MJERE PROCESNE PRINUDE..................................................................................8

3.1. Poziv.........................................................................................................................8

3.2. Dovođenje.................................................................................................................9

3.3. Hapšenje...................................................................................................................9

3.4. Pritvor.....................................................................................................................11

3.5. Istražni zatvor.........................................................................................................12

4. ZAKLJUČAK............................................................................................................14

5. LITERATURA...........................................................................................................15

2
 1. UVOD

U cilju otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela i njihovih počinilac, u krivičnom

postupku se preduzima niz radnji i mjera, od kojih su neke prinudnog karaktera, i zadiru u
osnovno pravo svakog čovjeka – neprikosnovenost slobode.

Pitanje ograničenja slobode čovjeka, od prvorazrednog je značaja u svakom

savremenom društvu, jer kroz procesni položaj osumnjičenog u krivičnom postupku, odražava
i njegov opšte-društveni položaj. Međutim, Ustav tu slobodu nije apsolutizovao, nego je
sasvim precizno predvidio mogućnost lišenja slobode u slučajevima kada je to neophodno
radi vođenja krivičnog postupka, ili radi bezbjednosti ljudi.

Ustavne odredbe dalje je razradio Zakon o krivičnom postupku, utvrđujući osnovna

pravila za primjenu mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku i
uspješno vođenje krivičnog postupka, određujući uslove pod kojima se može odrediti pritvor,
kao i granice njegovog trajanja. Upravo su tri strateška (najznačajnija) pitanja vezana za
pritvor: uslovi pod kojima se može odrediti, u nadležnost kojih organa je dato njegovo
određivanje, te dokle dosežu granice njegove primjene (trajanje pritvora).

Kroz propisivanje uslova određivanja pritvora izražena je svrha (cilj) pritvaranja radi
sprovođenja istrage, a cilj istrage je otkrivanje krivičnog djela i počinioca, te prikupljanje
dokaza o postojanju osnovane sumnje kao opšteg uslova na osnovu kojeg se izriče pritvor kao
mjera procesne prinude.

3
 2. O PROCESNIM RADNJAMA UOPŠTE

Procesne radnje su vrsta pravnih radnji zbog toga što proizvode pravne posljedice i
regulisane supravom. Od drugih pravnih radnji one se razlikuju jer su procesnopravne –
obavljaju se u procesu posredno ili neposredno, sluiže ciljevima procesa. Procesne radnje se
preduzimaju na osnovu zakona utvrđenih prava i dužnosti procesnih subjekata, što znači da za
njihovo obavljanje važi princip zakonitosti kao garancija eventualnih zloupotreba. Uzevši u
obzir procesne subjekte koji ih vrše, procesne radnje se djele na: radnje suda i radnje stranaka.

Procesne radnje suda su:

1. dokazivanje,

2. radnje procesne prinude,

3. radnje odlučivanja,

4. radnje rukoviđenja postupkom,

5. radnje dostavljanja, itd.

Procesne radnje stranaka su raznovrsne i mnogobrojne, a uglavnom je njihova podjela

na radnje odbrane (koje vrše osumnjičeni, odnosno optuženi), i radnje optuženja (koje vrši
tužilac).

Procesne radnje se izvode i po formi i po sadržini na način propisan zakonom,

međutim važnost procesne radnje ostaje i onda kada ona nije obavljena u skladu sa zakonom
zbog čega zakn propisuje mjere da se na vrijeme spriječi njihovo nastajanje. S obzirom na taj
kriterijum, procesne radnje ukrivičnom procesu djele se na pravilne i nepravilne. Polazeći od
stadijuma preduzimanja, procesne radnje suda mogu biti istražne i sudeće. S tim u vezi
procesne radnje mogu biti i policijske preduzete u istrazi.

4
 2.1. Forma procesnih radnji

Forma procesne radnje odnosi se na određivanje načina i mjesta njenog odvijanja.

Zakon nema normio formi koje bi se odnosile na sve procesne radnje, već posebne odredbe o
formi za pojedine radnje (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka, pretresanje stana). U
ovom slučaju riječ je o posebnom pravilu o formim procesnih radnji. Ako forma za neku
procesnu radnu nije propisana, procesni subjekt u skladu sa opštim odredbama o formama vrši
je na način za koji smatra da je najpogodniji za postizanje cilja.

Značaj procesni formi je višestruk. Sa jedne strane procesne forme obezbjeđuju

nesmetano vršenjeprava procesnih subjekata, u skladu sa zakonom. S druge strane, kao
rezultat višegodišnjeg iskustvakako treba obaviti procesnu radnju, sa nnajmanje napora,
vremena i troškova omogućavajunajoptimalniji procesni efekat. To doprinosi da sudske
odluke budu sigurnije, objektivnije ikvalitetnije. Načelno, sud ne može oslobađati od
procesnih formi koje određuje zakon. Ipak u nekimslučajevima zakon je dao ovlaštenje sudu
da odstupi od propisane forme (npr. u postupku samaloljetnicima).

2.2. Vrijeme procesnih radnji

Da bi procesne radnje bile usklađene, prije svaega vremenski, obavljaju se svakog

radnog dana,izuzetno i u neradne dane i praznikom, ako ne trpe odlaganje. U ovom kontekstu
najveći značaj imajurokovi i povraćaj u pređašnje stanje.Rokovi .Rok je vremenski periood u
kojem se određena procesna radnja mora preduzeti ili se nesmije preduzeti ili je treba
preduzeti. Zajednički cilj svih rokova u krivičnom postupku je stvaranjeuslova za efikasnije
vršenje ovlašćenja koja pripadaju starankama.

Odredbe zakona bave se procesnim rokovima, za razliku od materijalnih koji se

odnose namaterijalno krivično pravo (npr. rokovi za gonjenje ili izvršenje kazne, rokovi za
rehabilitaciju i brisanje osude itd.)

5
 Materijalni rokovi su značajni i o njima se mora voditi računa u krivičnom postupku,
jer proizvode određene posledice i stanja od kojih zavisi mogućnost vođenja krivičnog
postupka. Procesni rokovi odnose se na procesne radnje stranaka. Polazeći od toga ko ih
određuje, rokovi mogu biti zakonski i sudski. Sudski su oni rokovi koje sudija određuje na
osnovu zakonskog ovlaštenja i to diskreciono, pri čemu se rukovodi okolnostima pojedinog
slučaja.

Pravi sudski rok postoji kad je određivanje roka u potpunosti prepušteno krivičnom
sudu. Zakonski su oni rokovi čije je trajanje neposredno određeno u zakonu i oni se nemogu
produžiti, osim ako to zakon izričito dozvoljava. Zakonski rokovi mogu biti određenog (dan,
mjesec dana) i neodređenog trajanja (pritvor zbogkoluzijske opasnosti zbog mogućeg
ometanja uticajem na svjedoke, vještake ili saučesnike.

Rokovi dalje mogu biti:

1. peremtorni (npr.istekom ovog roka gubi se pravo na podnošenje prigovora)

2. dilatorni, (suspenzivini,odložni)

3. instrukcioni (opominjući, upućujući).

Razlikovanje se vršis obzirom na to da li je dejstvom roka procesna aktivnost

zabranjena, obavezna ili dozvoljena. U odnosu na mogućnost produžavanja rokovi mogu biti
strogi (ne mogu se produžiti) i obični (mogu se produžiti). Sudski rokovi mogu se produžiti,
ali samo u okviru određenom zakonom. Zakonski rokovi se istotako izuzetno mogu i
skraćivati.

Od roka treba razlikovati ROČIŠTE (termin), koji predstasvlja određeni dan i čas
predviđen za preduzimanje procesne radnje, po pravilu uz učešće više svjedoka. Za riočište je
karakteristično istovremeno preduzimanje djelatnosti više subjekata na jednom mjestu.

Povraćaj u pređašnje stanje je pravno sredstvo kojim se odlukom suda otvara

mogućnost obavljanja propuštene procesne radnje učesniku postupku kome je prekluzivni rok
istekao bez njegove krivice.

Povraćaj u pređašnje stanje opravdava se razlozima pravičnosti, ali je i pogodno

sredstvo zaodugovlačenje postupka i procesne zloupotrebe. Pravo na povraćaj u pređašnje
stanje pripada optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok zaizjavu žalbe na presudu ili

6
na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere o oduzimanju imovinske koristi.
Za povraćaj u pređašnje stanje zakon propisuje dva uslova, i to materijalni iformalni.

Materijalni uslov za povraćaj u pređašnje stanje jeste da je optuženi iz opravdanih

razloga propustio rok za izjavu žalbe na pomenute sudske odluke. Formalni uslov za povraćaj
u pređašnje stanje jeste: da optuženi molbu za povraćaj u pređašnje stanje podnese u roku od
osam dana poslije prestanka uzroka zbog koga je propušten rok i dablagovremenom molbom
preda žalbu ali se povraćaj u pređašnje stanje ne može tražiti ako je od dana propuštanja roka
proteklo više od tri mjeseca.

2.3. Nepravilne procesne radnje

Propisujući formu, vrijeme i sadržinu procesnih radnji, zakon obavezuje procesne

subjekte samo naradnje koje su izvršene saobrazno zakonu (perfektne procesne radnje), tj.
koje nisu manjkave (nepravilne procesne radnje). Zato zakon propisuje mjere čiji je cilj s
jedne strane sprečavanje nastupanja nepravilnih procesnih radnji (preventivne mjere), a s
druge strane i mjere u pogledune pravilnih procesnih radnji, eventualno i subjektima koji ih
preduzimaju. Nepravilne procesne radnje mogu biti vrlo različite od beznačajnih do
najkrupnijih pa su i mjere za njihovo otkklanjanje različite.

Pravne posljedice neurednih procesnih radnji zavise od stepena i značaja tih

nepravilnosti za KP. Preko nepravilnosti moje nisu bitne za rezultat postupka prrelazi se,
druge se otklanjaju poduzimanjem mjera, a samo u posebnim slučajevma nepravilno
preduzeta procesna radnja poništavakompletan rezultata KP tj. čini bezvrijednim i one radnje
koje su pravilno preduzete.

U preventivne mjere i mjere za obezbjeđenje vjerodostojnosti procesnih radnji

spadaju: zakletva svjedoka, vještaka i tumača, svjedoci prisutni izvođenju procesne radnje,
(svjedoci prilikom pretrtesa prostorija, stana i lica) prepoznavanje lica i stvari, suočenje i
rekonstrukcija događaja. Kod izvođenja ovih procesnih radnji mora biti ispunjena određena
zakonska forma da bi ona bila pravilno izvedena.

7
 3. MJERE PROCESNE PRINUDE

Mjere procesne prinude koje se primjenjuju prema osumnjičenom odnosno optuženom

su najraznovrsnije, jer su oni osnovni krivičnoprocesni subjekti, a bez njihovog prisustva nije
moguće voditi i uspješno završiti krivični postupak.

Pozitivno krivičnoprocesno zakonodavstvo u BiH u okviru mjera za obezbjeđenje

prisustva osumnjičenog odnosno optuženog propisuje nekoliko vrsta mjera procesne prinude:
dovođenje, mjere zabrane (zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, zabrana
preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti, zabrana posjećivanja
određenih mjesta ili područja, zabrana satajanja sa određenim osobobama, naredbu da se
povremeno javlja određenom državnom organu i privremeno oduzimanje vozačke dozvole),
pritvor.

Više o različitim mjerama prinude u nastavku.

3.1. Poziv

Poziv je najblaža, ali ipak prisilna mjera (prisilno dovođenje u slučaju neodazivanja).
Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenog pisanog poziva koji sadrži:

1. naziv tijela koje poziva,

2. ime i prezime okrivljenika,

3. naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret,

4. mjesto gdje okrivljenik treba doći,

5. dan i sat kad treba doći,

6. naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika,

8
 7. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden,

8. službeni pečat tijela i potpis osobe koja upućuje poziv.

3.2. Dovođenje

Dovedbeni nalog izdaje sud:

a) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru,

b) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda,

c) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi
da okrivljenik izbjegava primiti poziv,

d) radi dovođenja okrivljenika na ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru.

Rok u kojem sud mora odlučiti o zahtjevu: 12 sati od postavljanja zahtjeva Dovedbeni
nalog je upućen policiji koja će ga izvršiti.

3.3. Hapšenje

Pojam: svaka mjera prisilnog zadržavanja zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela):
oduzimanje osobne slobode građana, koje na propisani način poduzimaju državne vlasti radi
pravno određenih ciljeva.

Ustavne odredbe:

Tko je i kada ovlašten uhapsiti:

1. sprječavanje bijega – tzv. privatno hapšenje:

a) Svako smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po
službenoj dužnosti.

9
 b) Pojam zaticanja: zatečena u kaznenom djelu je osoba koju neko opazi u radnji
kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod
okolnostima koje upućuju na to da je počinila kazneno djelo.

2. redarstvene vlasti – policija je ovlaštena uhapsiti osobu:

a) radi izvršavanja dovedbenog naloga ili rješenja o pritvoru

b) radi izvršavanja rješenja o istražnom zatvoru

c) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti

d) osobu sa osnovama (ne osnovanom) sumnje o počinjenju k.d. za koje se progoni po

službenoj dužnosti ako postoji bilo koji (alternativno određenje) razlog za istražni
zatvor osnove za određivanje istražnog zatvora); bez sudskog naloga.

Postupak policije prilikom hapšenja:

1. pouka o pravima - upozorava uhapšenog o razlozima hapšenje, o pravu na

šutnju, o pravu na stručnog i izabranog branitelja, pravu na obavještavanje
rodbine ili drugih osoba o uhićenju, pravu na tumačenje i prevođenje, pravu na
uvid u spis predmeta, pravu na hitnu medicinsku pomoć, o rokovima
ograničenja lišenja slobode.

2. eventualno primjenjuje silu u skladu s načelom razmjernosti;

Rokovi: Policija mora uhpšenog u zakonskom roku od 24 sata dovesti u pritvorsku

policijsku jedinicu i predati pritvorskom nadzorniku ili ga pustiti na slobodu. Za kaznena djela
s kaznom zatvora do jedne godine rok je 12 sati. Nadzor nad zakonitosti hapšenja i postupanje
pritvorskog nadzornika Policija prilikom dovođenja podnosi pisani Izvještaj o hapšenju i
dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu.

Pritvorski nadzornik: posebni policijski službenik koji ne sudjeluje u istraživanju

kaznenog djela, već je odgovoran za pravilnost postupanja s uhićenikom od trenutka njegova
dolaska u pritvorsku policijsku jedinicu (i s pritvorenikom za vrijeme trajanja pritvora).

Obaveze pritvorskog nadzornika:

a) sastavljanje pritvorskog zapisnika, u koji unosi osobne podatke uhapšenog,

podatke o trenutku i razlozima hapšenja unosi u evidenciju uhapšenih osoba

10
 b) obavještava državnog advokata odmah po prijemu uhapšenog.

c) nalaže pretragu uhapšenog prilikom njegovog dovođenja u pritvorsku

policijsku jedinicu.

d) sastavlja posebni zapisnik o oduzimanju predmeta od uhapšenog.

Državni advokat je dužan ispitati uhapšenog, najkasnije 16 sati nakon predaje

pritvorskom nadzorniku, a za kaznena djela s kaznom do jedne godine - najkasnije 12 sati.

Pritvorski nadzornik će uhapšenog i pritvorenika odmah pustiti na slobodu:

1. ako to naloži državni advokat,

2. ako uhapšeni nije ispitan u roku

3. ako je pritvor ukinut.

3.4. Pritvor

Pojam (od hapšenja do rješenja o istražnom zatvoru):

Državni advokat pisanim i obrazloženim rješenjem određuje pritvor protiv uhapšenog

ako utvrdi:

a) da postoje osnove sumnje da je uhapšeni počinio kazneno djelo za koje se

postupak pokreće po službenoj dužnosti,

b) da postoji pravi razlog za istražni zatvor

c) da je pritvor potreban radi utvrđivanja sličnosti, provjere alibija te prikupljanja

podataka o dokazima.

Mogućnost ulaganja žalbe, o žalbi odlučuje sudac istrage, u roku od osam sati.

Pritvor određen od strane državnog advokata može trajati najdulje četrdeset i osam sati
od trenutka hapšenja odnosno trideset šest sati za kaznena djela s kaznom do jedne godine
zatvora.

11
 Mogućnost produljenja samo za teška kaznena djela: na prijedlog državnog advokata
sudac istrage može obrazloženim rješenjem produžiti pritvor za daljnjih trideset šest sati ako
je to neophodno radi prikupljanja dokaza o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora
od pet godina ili teža kazna.

3.5. Istražni zatvor

Pojam: najteža mjera osiguranja uprkos presumpciji (potrebna ograničenja!)

Iznimna primjena (samo ako ostvarenje svrhe drugim mjerama nije moguće!)

Načelo razmjernosti težina djela i očekivane kazne kao kriterijum za odlučivanje o

određivanju i trajanju istražnog zatvora. Žurni predmeti + oficijelnost (ukidanje).

Vrste i osnove za određivanje istražnog zatvora

Materijalno pravne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora: Obe pretpostavke

moraju se kumulativno ostvariti da bi istražni zatvor mogao biti određen.

a) postojanje određenog stepena vjerovatnoće da je određena osoba počinila

kazneno djelo (osnovana sumnja)

b) postojanje određene vrste opasnosti koja se istražnim zatvorom želi spriječiti

(istražnozatvorski razlozi)

Istražnozatvorski razlozi (causae arresti).

1. Obvezatni (obligatorni) istražni zatvor je onaj kojeg sud mora odrediti ili
produljiti pri izricanju presude kojom je okrivljenom izrečena kazna zatvora od
pet godina ili teža kazna.

2. Fakultativni istražni zatvor je onaj kojeg sud (sudac istrage, sudsko vijeće,
sudac pojedinac), u slučaju postojanja osnovane sumnje da je određena osoba
počinila kazneno djelo, može odrediti ako se pojavi jedan ili više od sljedećih
razloga za određivanje istražnog zatvora:

12
 a) ako je okrivljeni u bijegu ili posebne okolnosti upućuju na opasnost da će
pobjeći, npr. krije se, i slično.

b) ako posebne okolnosti upućuju na opasnost da će okrivljenik uništiti,

sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni
postupak ili da će ometati kazneni postupak uticajem na svjedoke, vještake,
učesnike ili prikrivače

c) ako posebne okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo,

da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo
za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu
kaznu, kojim prijeti (tzv. iteracijska opasnost).

d) ako je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka zbog

posebno teških okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je propisana
kazna dugotrajnog zatvora (opasnost uznemiravanja javnosti).

e) ako okrivljeni koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.

Nadležnost za određivanje istražnog zatvora ima samo sud. Način odlučivanja o

istražnom zatvoru: o određivanju, produženju i ukidanju istražnog zatvora odlučuje sud na
nejavnom usmenom ročištu. Ukidanje istražnog zatvora i opoziv rješenja o istražnom zatvoru
Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljeni će biti pušten na slobodu:

a) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produžen,

b) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog

djela,

c) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom.

13
 4. ZAKLJUČAK

Krivičnoprocesne radnje preduzimaju procesni subjekti radi ostvarivanje prava koja

im po zakonu pripadaju ili radi ispunjenja svojih zakonskih obaveza. Zakonsko regulisanje
procesnih radnji predstavlja zaštitu postupka i njegovih učesnika od samovolje i zloupotrebe.
Radnje drugih lica u postupku (svedoka, vještaka i sl.) nisu krivičnoprocesne radnje, već samo
radnje procesnih subjekata (suda ili stranaka) koje se njima koriste za postizanje određenog
krivičnoprocesnog cilja.

Krivičnoprocesna radnja se može manifastovati u činjenju i nečinjenju. Radnje

nečinjenja: nedolazak na ročište, propuštanje izjavljivanja pravnog lijeka, ćutanje okrivljenog
i sl) ne manifestuju se u spoljnom svijetu već se samo manifestuje njihovo procesnopravno
dejstvo – obustavljanje postupka, odbijanje tužbe, ukidanje presude itd. Da bi imala
procesnopravno dejstvo radnja mora biti voljna i svjesna. Radnja izvršena pod prijetnjom,
prinudom nema pravno dejstvo.

Vršenje procesne radnje ima za cilj da se neposredno utiče na zasnivanje, tok ili
okončanje procesnopravnog odnosa. Ukoliko radnja nije neposredno vezana za predmet
krivičnog postupka onda nije procesna radnja (vožnja sudije automobilom od kuće do suda).
Cilj procesne radnje ne mora da se podudara sa ciljem krivičnog postupka jer subjekti
preduzimaju radnje saobrazno svom procesnom interesu.

Treba razlikovati procesne radnje od procesnih činjenica kao što je na primjer smrt
okrivljenog. Procesne činjenice neposredno utiču na tok postupka ali ne nastaju voljom
procesnih subjekata pa stoga nisu radnje.

14
 5. LITERATURA

1. Eliot M., Zločin u savremenom društvu, Sarajevo,1962.

2. Kukolj M., Actiones Liberae in causa, Prva književna komuna, Mostar, 1981.
3. Kovačević R., et al., Ustavnost i zakonitost u zaštiti ljudskih sloboda i prava, Institut za
kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, 1997.
4. Radovanović M., Pravo SFRJ, opšti deo, Beograd, 1976.
5. Stojanović Z., Krivično pravo opšti dio, Beograd, 2002.
6. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH, (Sl. novine FBiH br. 75/17)
7. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, ("Sl. glasnik RS", 53/2012, 91/2017 i
66/2018)
8. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske, ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009 i
91/2016)

15