KLIJENT CENTRIRANI PRISTUP U

NJEZI PSIHIJATRIJSKOG
Radna terapija BOLESNIKA

Aleksandra Ćulum
2021
Prof. Dubravka Šimunović
 UVOD
 Psihijatrija (grč. psihe=duša, iatreo=liječim) je grana medicine koja se
bavi proučavanjem mentalnih poremećaja, liječenjem i rehabilitacijom
osoba s psihičkim teškoćama.

 Mentalno zdravlje dio je opšteg zdravlja. Ono predstavlja važan resurs za

pojedinca, porodice i nacije.

 Mentalni poremećaji, zbog relativno visoke prevalencije, čestog početka

u mlađoj odrasloj dobi, mogućeg hroničnog toka, narušavanja kvaliteta
života kako oboljelog tako i njegove porodice i društvene okoline...
 POJAM NORMALNOG U ODNOSU NA
PATOLOŠKO STANJE
 1. Normalnost kao zdravlje je perspektiva koja odgovara klasičnom
tradicionalnom konceptu odsustva bolesti i simptoma;

 2. Normalno kao utopija ili kao optimalno harmonično funkcionisanje,

što donekle odgovara psihoanalitičkom poimanju zdravlja;

 3. Normalno po prosjeku, uglavnom mjereno nekim matematičkim

standardima i principima gdje se različitosti opisuju s obzirom na
grupu, a ne pojedinca i sve sa granice krive označava devijantnim,
odstupajućim ili nenormalnim.
POJAM DUŠEVNE BOLESTI S RAZLIČITIH GLEDIŠTA

 Medicinski, psihijatrijski stavovi, djelovanje i postupci, kao i pravno

razmišljanje ponekad djeluju kao 2 suprotna kraja ukupnog spektra
ljudskog djelovanja. Intervencija u ljudsko tijelo i psihu, iako
suprotni pravima čovjeka, u funkciji su njegove dobrobiti.

 Pitanja pravnog, etičkog i moralnog karaktera koja se pri tome

otvaraju, trebaju biti poticaj za nova saznanja.
PSIHIJATRIJSKA NJEGA USMJERENA
BOLESNIKU

 Psihijatrija usmjerena prema osobi predstavlja inicijativu koja

stavlja pacijentovu cijelu osobu u centar skrbi za mentalno zdravlje

 Psihijatrija usmjerena prema osobi uključuje paradigmatičan napor

za reorijentaciju fokusa od bolesti prema pacijentu i osobi,
povezujući znanost i humanizam
PSIHOLOŠKA PERSPEKTIVA

 Čovjekov individualni psihološki razvoj odvija se u odnosima s

drugim ljudima, počevši od odnosa majka-dijete i nastavlja se sa
značajnim osobama u okolini djeteta.

 Sa psihološke perspektive, psihijatrija usmjerena prema osobi mora

uzimati u obzir intrasubjektivne kao i intersubjektivne aspekte
kliničke situacije kada neuspjeh u razvojnom procesu dovede do
ozbiljnog psihopatološkog poremećaja.
PSIHOLOŠKA PERSPEKTIVA

 John Strauss naglašava probleme redukcionističke psihijatrije „koja je

zanemarila važnost subjektivnih faktora kao što su osjećaji, značenja koja
im pridajemo i volja. Ignoriše važan dio ljudskog iskustva, djelujući kao
polunauka.

 veliki je izazov psihijatrije usmjerene prema osobi dati na važnosti

psihološkim osnovama, koje se mogu procijeniti uglavnom iz pacijentove
narative i zajedničkog razumijevanja tih narativa od strane i pacijenta i
profesionalne osobe koja je s njim u bliskoj interakciji.
BIOLOŠKA PERSPEKTIVA

 Dublje razumijevanje biološke perspektive psihijatrije usmjerene prema osobi

zahtjeva prepoznavanje prirode ovih karakterističnih bioloških procesa i njihovih
povezanosti s promocijom zdravlja, prevencijom i liječenjem bolesti.

 Ljudska bića imaju različite sisteme za učenje za navike i za vještine, za činjenice

i za hipoteze i za intuiciju i ličnu narativu u samosvijesti. Ova 3 sistema nazivaju
se:
 1. Proceduralni,
 2. Semantički,
 3. Autonoetički (samosvjesni) sistemi učenja.
DRUŠTVENA PERSPEKTIVA

 U današnje vrijeme, iz društvene perspektive, vidljiv je uticaj mentalnih

bolesti i sa stresom povezanih sindroma, uključujući poremećaje i smrt, na
cijelo društvo kao i na pojedince koji su njima zahvaćeni ili izloženi.

 Dosad su profesionalne i političke strategije u prevenciji mentalnih

poremećaja i promociji zdravlja bile usmjerene na zdrave životne izbore
pojedinca, tj. individualnu odgovornost.

 Prevencija mentalnih poremećaja redukovanjem rizičnih faktora i

identifikovanjem protektivnih danas je izvediva više nego ikada prije
ETIČKE VRIJEDNOSTI

 Glavni izazov psihijatrije centralizovane na osobi je spojiti generalizovane

nalaze objektivne nauke s odgovorima na raznolike vrijednosti svakog
pojedinog pacijenta.

 Etička sredstva dostupna za odgovaranje na taj izazov su supstantivna i

analitička.

 Supstantivna etika nastoji definisati „prave vrijednosti“ kojima se treba

voditi praksa da bi pružila supstantivne odgovore na etičke dileme.
PRETPOSTAVKE I USLOVI ZA TERAPIJSKI
PROCES

 Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost

psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utiče na
uspješnost psihoterapije

 Bezuslovno prihvatanje odnosi se na pozitivno vrednovanje i

uvažavanje osobe, brigu za osobu, izbjegavanje evaluacije...
PRETPOSTAVKE I USLOVI ZA TERAPIJSKI
PROCES
 Neophodni i dovoljni uslovi za terapijski proces:
 1. Dvije su osobe u psihološkom kontekstu
 2. Prva osoba (klijent) je u stanju nesklada i ranjiva ili anksiozna
 3. Druga osoba (terapeut) je kongruentna integrirana u odnosu
 4. Terapeut ima bezuvjetan pozitivan stav prema klijentu (bezuslovnno prihvaćanje
klijenta)
 5. Terapeut doživljava empatičko razumijevanje klijentovog referičnog okvira i pokušava
komunicirati svoj doživljaj klijentu
 6. Postoji barem minimalan stepen komunikacije terapeutovog razumijevanja i
bezuslovnog pozitivnog stava prema klijentu
 7. Pri procjeni se ne koriste psihodijagnostički postupci, već je naglasak na samoprocjeni
klijenta.
 ZAKLJUČAK
Osobi usmjerena terapija prikladna je za tretiranje blažih i umjerenih
anksioznih stanja, poremećaji prilagodbe i stanja koja se ne mogu
pripisati mentalnim poremećajima (nekomplikovano žalovanje, problemi
u interpersonalnim odnosima).

Koristi se u treningu profesionalaca i paraprofesionalaca u različitim

područjima i bez jače psihološke edukacije. Osnovni principi i bazične
vještine služe kao osnova za gotovo sve druge terapijske pristupe. Jako
je korisna u prvim i kriznim kontaktima.
 HVALA NA
PAŽNJI!

ALEKSANDRA ĆULUM