duhovne preokupacije – čine sadržaj svih priča koje predstavljaju
lektiru Rani jadi. Pripovedanje je zasnovano na sećanju. Autor Danilo Kiš prepričavanju nije pristupio hronološki niti nekim određenim linearnim sledom, već je sve događaje opisivao isključivo onim redom kojim su mu dolazili u sećanje. Narator i kazivač priče je dečak Andreas Sam, koji je ujedno i glavni lik koji propoveda o svom životu. Njegove tačne godine se ne mogu utvrditi, ali je sigurno da je veoma mlad. Sama pozicija pripovedača se u nekoliko navrata menja. Naime, u delu Rani jadi Danilo Kiš se odlučio na većinsko pripovedanje u prvom licu. Međutim, nekoliko priča odstupaju od dominantnog načina pripovedanja. U prologu S jeseni, kada počnu vetrovi upoznajemo Andreasa Sama od sveznajućeg pripovedača. Priča Igra takođe nije napisana u prvom licu jednine. Danilo Kiš Rani jadi analiza dela – glavni motivi priča Prolog S jeseni, kada počnu vetrovi najavljuje psihologiju deteta, dečiji način razmišljanja i gledanja na stvarnost. Uvodna priča ima dve slike – padanje divljeg kestena i prodavnica sličica i parfema. Padanje kestena budi sećanje na dane detinjstva kada je dečak sakupljao kestenje. Kada je u pitanju delo Rani jadi motivi se ponavljaju u pričama, pa se tako motiv kestenova pominje i u priči Ulica divljih kestenova. Ova priča predstavlja potragu za istoimenom ulicom, kućom u Bemovoj ulici 7 u kojoj je Andreas živeo sa svojom porodicom, a kojih nema u stvarnosti, već samo u sećanju Andreasa Sama. Ako se u obzir uzme delo Rani jadi tema koja je možda glavna je upravo prisećanje na trenutke iz detinjstva. Rani jadi knjiga priča je upravo oživljavanje nekih trenutaka, predmeta, ljudi, osećanja iz