detinjstva. Zapravo, Rani jadi cela knjiga govori o prolaznosti i
nestanku svega što je drago i blisko, jer se sve gubi i zamiče u vreme. U skladu sa uzrastom samog naratora teče i kazivanje o detinjstvu. Kada je u pitanju zbirka Rani jadi tema dela ima mnogo, te su teme svakodnevne i životne. Događaji u pričama su obični, bez dramskog naboja. Kako je delo sačinjeno od više priča, kada se u obzir uzme knjiga Rani jadi tema svake priče je posebna i jedinstvena, ali sa primesama glavne teme. I naracija i struktura priča su potpuno u skladu sa junakovim, odnosno naratorovim uverenjem da je život priča i da je priča život. “Ne, moj život nije roman. On je sav od malih priča, od mnogih malih dogodovština, veselih i tužnih, no u tim je pričama uvek prisutan dečak, kao što sam i ja prisutan u njegovim pričama.” – priča Dečak i pas Navedene reči objašnjavaju strukturu knjige Rani jadi, kao i autorovo određenje knjige kao zbirku priča, a ne kao roman. Međutim, ovaj niz priča ima nešto zajedničko – u njima je uvek prisutan dečak, koji je najizrazitija ličnost. Junak priče, Andreas Sam koji je zajednički svakoj priči, čini čvršću vezu među pričama, te to doprinosi da sve priče deluju skladno i povezano, pa ova proza ima osobine romana. Lektira Rani jadi Danilo Kiš – naracija u delu Naracija u delu je data u prvom i trećem licu jednine. Upotreba trećeg lica za kazivanje o sopstvenom životu otkriva junakov odnos prema detinjstvu u kojem je bilo više ružnih nego lepih dana, više patnje nego radosti i sreće. Naracija u trećem licu kao da izaziva mučan osećaj, pa je kazivanje u trećem licu jednine jednostavnije i lakše, te se trećim licem omogućava izvesna distanca, što je ujedno i jedan od razloga zašto pisac pribegava ovoj vizuri. Rani jadi lektira – biografski elementi Priča Eolska harfa ima epiloško mesto i funkciju, te je u ovoj priči dato najviše prostora dečakovom doživljaju električne bandere kao ogromne eolske harfe sa kojom se može prepoznati zvuk vremena,