Rodijački kapitalizam u Hrvatskoj

Rodijački kapitalizam je oblik kapitalizma kod kojeg poslovni

uspjeh ovisi o bliskim odnosima vlasnika tvrtki i političara na
vlasti, odnosno davanja posebnih povlastica kompanijama u vidu
poreznih olakšica, građevinskih, uvoznih dozvola, kao i sličnih
državnih intervencija (namjerno nejasni zakoni i propisi). Iako
u Hrvatskoj postoje primjeri rodijačkog kapitalizma u početcima
nastanka države, dio tadašnjih dužnosnika na čelu države negira
te navode. Zadnjih desetak godina otkrivene su mnoge afere
političkih dužnosnika, koji su bili na visokim funkcijama u
državi, što nam pokazuje da u Hrvatskoj još uvijek postoji
rodijački kapitalizam.
Rodijački kapitalizam predstavlja zadržavanje neograničene moći
tamo gdje moć treba biti ograničena, odnosno u političkim
elitama, a političke elite u Hrvatskoj su sve, jer država je
najveći naručitelj, najveći investitor i potpuni regulator. To
se najbolje očituje u funkcijama premijera, župana,
gradonačelnika, načelnika. Rodijačkim kapitalizmom gubimo
relativnu sigurnost radnog mjesta koja je postojala, ali
ostavljamo političare, vezane s gospodarstvenicima te porezni i
drugi aparat kojim se samo može pokušati ograničiti neki
poduzetnik koji se pojavio kao konkurencija sa svježim idejama
i novim poslovnim modelima. Jedna od glavnih posljedica ovakvog
sustava je masovno iseljavanje što izravno uzrokuje negativni
prirodni prirast. Glavni razlozi za iseljavanje su ekonomske
prirode, u Hrvatskoj ili nema posla ili su poslovi slabo
plaćeni, iseljenici tragaju za boljim i kvalitetnijim životom.
Sam primjer rodijačkog kapitalizma su mnogobrojne afere kao što
su afera Agrokor, Janaf, Agram te afere koje uključuju
brodogradilišta. Slomom Agrokora započinje kriza u Hrvatskoj.
Agrokor je bio država u državi, najveći inkubator perspektivnih
menadžera i ministara i najpoželjnija   sinekura   isluženih
kadrova. Ova je tvrtka bila i središnje mjesto "crony
kapitalizma", rodijačke, ortačke, dogovorne ekonomije koja već
desetljećima uništava Hrvatsku. To je sustav u kojemu najbolja
radna mjesta, najvažnije i najunosnije pozicije, dobivaju
privilegirani članovi moćnih zajednica - stranaka na vlasti,
bogatih obitelji, klanova.1 Nakon razotkrivanja ove afere ona
se povezuje s još mnogima iz kojih je nastala pa se oni koji su
odgovorni za to i koji su glavni učesnici ograđuju i odstupaju
sa svojih pozicija u nadi da će se sve zaboraviti. Kao primjer
imamo Martinu Dalić koja je otišla iz Vlade jer je bila teret
političkoj stabilnosti premijera Andreja Plenkovića, no brzo
nakon toga premijer je postavlja na funkciju šefice Uprave
koprivničke Podravke. Iako nikada prije nije upravljala ničim
1
GLASILO HRVATSKE LIJEČNIČKE KOMORE GODINA XVII BR. 159 SVIBANJ 2017.
sličnim ona nekako postaje najbolji kandidat za tu poziciju.
Ono što je jedino slično njezinim ulogama u Agrokoru i
Podravci, jest što se i uz Podravku godinama vežu brojni
sumnjivi poslovi, korupcijske afere, što se u upravljačkim
strukturama uvijek vode bratoubilački ratovi između HDZ-ovih i
SDP-ovih kadrova.2 Još jedan primjer je brodogradilište Uljanik
povezano s brodogradilištem 3.Maj. Svaka državna i privatna
tvrtka u Hrvatskoj uz ostala prava ima pravo i bankrotirati, no
u slučaju Uljanik grupe kod pada u velike dugove oni od države
dobivaju milijune za jamstvo i potporu. No krajem 2017. godine
Uljanik grupa umalo je povukla 3. maj, Uljanik i cijelu
brodogradnju u Hrvatskoj u propast. I dok se u slučaju Agrokora
i njegovom mogućem državnom spašavanju na noge podigla cijela
hrvatska stručna i laička javnost, u slučaju Uljanika svi staju
na stranu radnika samoupravljača koji su primali pomoć od
države, dakle od poreznih obveznika. Dakle radnici se bune jer
njihova uprava nije znala upravljati novcem koji su im porezni
obveznici dali. Kao što smo već rekli kada država krene novcem
poreznih obveznika spašavati privatno vlasništvo i tvrtke
dolazi do rodijačke gospodarske politike. Još jedan bizaran
slučaj je zamjena identiteta dviju pacijentica u KBC Split u o
svibnju prošle godine, nakon čega je jedna od njih preminula i
pokopana je pod pogrešnim imenom, dok je druga nastavila
živjeti pod krivim imenom, nakon čega ravnatelj KBC-a podnosi
ostavku. Dolazimo do pitanja tko je odgovoran za to, jer se
HDZ-ovi i SDP-ovi ravnatelji smjenjuju se kad i vlast na
Markovu trgu. U Hrvatskoj je nažalost politička pripadnost vrlo
važna, čak i kadroviranja za stručne i specifične
funkcije. Rodijački kapitalizam kod nas je jak i opstaje zato
što ljudi masovno glasanju za iste lokalne, regionalne i
državne dužnosnike, nadajući se nekim povlasticama poput radnih
mjesta, povlaštenih mirovina ili napretka na poslu. Takvom
modelu smetaju oni koji žele promjenu jer drugačiji sustav je
temeljen na napredovanju temeljem znanja, poslovima koji se
nalaze na tržištu te negiranju dugo građenog sustava u kojem je
važno imati vezu. Rad se ne cijeni, već i dalje najviše vrijede
veza i nepotizam.
U gotovo tjednim aferama vidimo da Hrvatska i dalje njeguje
duboko ukorijenjeni rodijački, kumski kao i koruptivni krnji
kapitalizam. U Hrvatskoj ljudi vole glasati za demagoge koji
kupuju glasove, moć i utjecaj novcem naivaca. Teško je reći da
će se uskoro ova situacija promijeniti, no dužni smo se
usprotiviti svemu onome što nas uništava kao narod i državu.

2
https://otvoreno.hr/izdvojeno/martina-dalic-ce-reformirati-podravku-kao-
sto-ce-hdz-i-hsls-reformirati-hgk/358244
Izvori
GLASILO HRVATSKE LIJEČNIČKE KOMORE GODINA XVII BR. 159 SVIBANJ
2017.
https://otvoreno.hr/izdvojeno/martina-dalic-ce-reformirati-
podravku-kao-sto-ce-hdz-i-hsls-reformirati-hgk/358244
https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-i-ortacki-
kapitalizam-razlog-zbog-kojeg-nas-gazi-i-rumunjska/908355.aspx
https://direktno.hr/direkt/bauk-komunizma-siri-se-
klerofasistickom-i-neoliberalnom-hrvatskom-111090/